Inozemstvo: Zainteresirane molimo da se jave na e-mail pretplata@ks.hrili broj telefona 01 6349 044
kao i uvijek nastojimo donositi teme koje su odraz vremena u kojem živimo. Nerijetko se čini da je to vrijeme nesigurnosti i podjela, u kojem svijet prolazi kroz previranja, a društva su podijeljena različitim pogledima i interesima. U takvom ozračju još je važnije pronaći pravi put, donositi ispravne odluke i ostati otvoren Božjem vodstvu. Papa Franjo ne prestaje nas pozivati na razlučivanje – sposobnost da u vrtlogu informacija, strahova i nesigurnosti prepoznamo istinu i donosimo odluke koje vode dobru. U svojim promišljanjima, i ovih dana u svojoj osobnoj patnji, podsjeća nas koliko je važno osloniti se na Boga i voditi se evanđeoskim vrijednostima. Velike odluke često su skrivene u svakodnevnim, naizgled nevažnim trenutcima. Treba prepoznati takve trenutke, djelovati ispravno i donijeti odluku koja vodi istinskoj radosti. Osobito sada, u korizmenom vremenu, na putu obraćenja, poniznosti i traženja istinskog smisla, pozvani smo na dublje razlučivanje. Tko se želi dublje upoznati s ovim umijećem razlučivanja, procesom i koracima, neka posegne za prekrasnom knjigom Srce nam govori o Bogu, zasigurno će ga obogatiti. Neka i ovaj broj Kane bude mali doprinos tome procesu – uvidom u događaje, misaone poticaje i životne priče koje nas mogu potaknuti na dublje promišljanje. A u našim molitvama i srcima nosimo Svetog Oca, koji nas svojim riječima i primjerom ne prestaje usmjeravati prema svjetlu istine.
Urednica
Časopis je objavljen uz potporu Grada Zagreba
Stare novine – novi papir
Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju.
Razlučivanje je umijeće, umijeće koje je moguće naučiti te koje ima svoja vlastita pravila.Ako ga dobro usvojimo, ono nam omogućuje da duhovno iskustvo živimo na sve ljepši i uređeniji način. Razlučivanje je nadasve Božji dar, koji nam uvijek valja tražiti, a da se ne držimo stručnjacima ili samodostatnima. Gospodine, udijeli mi milost da razlučujem u trenutcima života, što mi je činiti, što moram shvatiti. Daj mi milost razlučivanja, daj mi osobu koja će mi pomoći razlučivati. Gospodinov je glas uvijek moguće raspoznati, ima jedinstven stil, glas je to koji umiruje, hrabri i bodri u teškoćama. Evanđelje nas na to neprestano podsjeća: »Ne boj se« (Lk 1, 30), kako su samo lijepe te riječi anđela upućene Mariji nakon Isusova uskrsnuća (usp. Mk 16, 6, nap. prev.); »ne boj se«, »ne plašite se« , upravo je takav Gospodinov stil: »Ne boj se!«, to Gospodin ponavlja i nama danas: imamo li povjerenja u Njegovu riječ, dobro ćemo odigrati životnu utakmicu, a moći ćemo pomoći i drugima. Kako kaže Psalmist, Njegova je riječ »nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi« (Ps 119, 105).
(Papa Franjo, Srce nam govori o Bogu, Kršćanska sadašnjost, 2024.)
Dragi čitatelji,
Tko je ovaj da mu se i more i vjetar pokoravaju? Tko je ovaj da mu se i more i vjetar pokoravaju?
PIŠE: ANTE JERKOVIĆ
Podivljali valovi me uzalud jure, na krilima vjetra poletjet ću ja. Ne mogu mi ništa sve prirodne sile i sav njihov bijes.
M. B.
1. PRIJEĐIMO PRIJEKO!
Svima nama je itekako u sjećanju slika onog 27. ožujka 2020. godine kada je papa Franjo ispred vatikanske bazilike sv. Petra molio za zaustavljanje pandemije. Pustoš Trga opranog kišom samo je dodatno pojačavala dojam zaufanog molitelja. Molitelja koji, tako malen pred najezdom velike opasnosti, za pomoć moli Najvećega. U tom je trenutku u kratkom, ali snažnom govoru papa Franjo promišljao riječi iz Markova evanđelja o stišavanju oluje (Mk 4,3541).
Evanđeoski odlomak započinje Isusovim riječima – Prijeđimo prijeko! Isus nas poziva da odemo na drugu stranu. Da se promijenimo.
Ponajprije je potrebno imati pouzdanja da nas Bog voli bez obzira na dolinu smrti kojom nam valja proći. A nevolje koje nam se događaju poziv su da promislimo o prioritetima u svom životu. Da uvidimo što nam je doista bitno. I tko nam je doista bitan.
Svaka nevolja, ma koliko je mogli pretpostaviti ljudskim sposobnostima, dolazi najednom. Svi znamo da je većina Hrvatske na trusnom području. Svejedno su nas potresi te 2020. iznenadili. Jer čovjek nekako spontano misli da se nesreće ipak događaju drugim ljudima. Ako li se pak nama dogode, držimo se uvijek žrtvom i patnicima, bez obzira koliko i sami možemo biti krivi za ono što nas je snašlo.
I učenike je zahvatila žestoka oluja najednom. Planirani prijelaz prijeko nije se dogodio kako su oni naumili. Nisu mogli broditi po svom planu. I to je važna stvar koje bismo trebali biti svjesni. Život je nepredvidiv. Nitko nam ne jamči da će u životu uvijek biti onako kako smo planirali. Valja planirati i nastojati da se dobro djelo koje smo naumili doista i ostvari, ali uvijek valja biti otvoren i za neplanirane oluje koje će nas zahvatiti odjednom.
Oluje koje najednom nastaju podsjećaju nas da smo čuvari zemlje, a ne njezini gospodari. I da valja živjeti u skladu s prirodom koju je Bog stvorio za nas i u koju nas je smjestio.
2. NASTA OLUJA, NAVALE VALOVI
3. ISUS NA KRMI
Život je češće nevera nego bonaca. Prečesto na naš život navaljuju valovi i čini se kao da će nas potopiti. Teško je u takvim trenutcima ostati pribran. Teško je u takvim trenutcima biti opušten. Mi ljudi u takvim trenutcima pokušavamo učiniti baš sve što nam se čini spasonosno. A Bog se i opet pokazuje drugačiji. Isus na krmi – spava. Namjesto da prozivaju, optužuju i naprečac zaključuju, učenici su se mogli jednostavno pitati kako to da Isus spava. Kako to da opasnost koju doživljavaju kao pogibao Isusa ostavlja mirnog u mirnom snu. Pred Isusovim spavanjem možemo zauzeti stav razočaranja ili stav
buntovništva, ali moguće je i zauzeti stav pouzdanja. Učenici su mogli zaključiti da im zapravo ne prijeti opasnost jer su u Božjem sigurnom društvu. Ono što se nama čini kao opasno olujno more koje će nas progutati, zapravo nije opasnost. I već u sljedećoj rečenici evanđeoskoga odlomka čitamo da je Isus smirio oluju. Ono što se iz naše perspektive čini strašno, iz Božje perspektive nije tako. Potrebno je kršćanskom vjerom prihvatiti Božju perspektivu i odgajati se za nju.
4. ZAR NE MARIŠ
ŠTO GINEMO?
Uplašene učenike revoltiralo je Kristovo ponašanje. Valovi su već gotovo napunili lađu, a Krist na krmi spava. Zaključuju da ga nije briga za njihove muke i postavljaju mu pitanje koje je više tvrdnja nego upit. Koliki i danas misle da je Bog nezainteresiran za nas i da spava ne nekoj krmi iza nekog oblaka. Ili možda niti ne spava, nego ga uopće nema.
Učenici, pitajući Isusa zašto ne mari, rade tri stvari koje svi mi grešnici neprestano činimo. Prva od njih je prozivanje Boga na red. Učenici zaključuju da Isus ne mari za njih i pitaju ga o razlogu. Čude se da Isus ne mari za njihovu katastrofu. Čovjek osjeća potrebu i optuživati Boga. Od grijeha praroditelja do svakoga našeg pojedinačnoga grijeha optužujemo Boga.
I konačno, čovjek drži da je pametniji od Boga i da bolje zna što je potrebno.
Ta trostruka dimenzija koja se nalazi u učeničkom pitanju neprestano se pojavljuje u našim prozivkama, optuživanjima i zaključcima, ali nerijetko i u našim molitvama.
5. KAKO VJERE NEMATE?
Upravo u svakodnevnom životu, u toj plovidbi prema sigurnoj luci kraljevstva Božjega, prečesto se osjećamo kao lađa zapljusnuta valovima i bacana olujnim vjetrom. I pred nama se, kao i pred učenicima, postavlja pitanje Onoga koji je na krmi, Onoga koji se nalazi na mjestu s kojega se usmjerava lađa. I mi možemo izabrati jedan od dva zaključka u vlastitim životnim opasnostima. Možemo pomisliti da Bogu nije stalo do nas i da smo prepušteni sami sebi. Možemo, s druge strane, imati pouzdanja u Boga i prihvatiti njega kao gospodara povijesti. Prije nego li bilo što zaključimo trebamo odgovoriti na pitanja koja Isus postavlja: Zašto smo bojažljivi? i Imamo li vjere? Valja nam odgovoriti i na pitanje koje su učenici postavili sami sebi: Tko li je ovaj? U tom pitanju vidi se da su učenici prešli na drugu obalu vjere i odnosa s Bogom. Odriču se svojih pretpostavki i otvorena srca pristupaju Isusu pitajući se tko je on. I mi bismo trebali slijediti taj put. Pitati se tko je zapravo on i kakav je. Pitati se tko smo mi i kakvi bismo trebali biti. Otvoreno srce i otvoren um mogu se ispuniti Božjom milošću i spoznajom.
Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo
lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili.
Ljubljana (2)
Ljubljana je pitoreskni, glavni grad Slovenije, čiji cijeli centar možete proći pješice a da se ne umorite od hodanja. Upravo u tome leži šarm grada kojemu je zaštitnik zmaj, a jedna od prepoznatljivosti Zmajski most izgrađen 1901. godine u povodu rođendana kralja Franza Josefa 1. Dizajn mosta potpisuje Jurij Zaninovič, rođenjem Splićanin koji je, poput Jože Plečnika, bio student u Beču kod Otta Wagnera. U Ljubljani je Zaninovič najpoznatiji po Zmajskom mostu na kojem se nalaze četiri velike skulpture zmajeva. Neizostavno mjesto za fotografiranje kad ste u posjetu Ljubljani. Zmaj se nalazi na grbu i zastavi grada, a
čest je simbol na zgradama, kao i na suvenirima Ljubljane. Ljubljanu i nazivaju zmajskim gradom, a za sve je zaslužna legenda. Grčki junak Jazon utemeljitelj je Ljubljane. Naime, on je ukrao zlatno runo od kralja Ejeta. Uz pomoć Medeje, Ejetove kćeri, Jazon s prijateljima Argonautima bježi na svojem brodu Argo preko Crnog mora, zatim Dunava i Save sve do Ljubljanice. Kad su tu stigli, Argonauti su rastavili brod, tako rastavljen odnijeli do Jadranskog mora i ponovno ga sastavili. Na putu prema Jadranskom moru stali su kraj velikog jezera u kojem je živio zmaj. Jazon je porazio zmaja koji se od straha povukao u srce brda, a na ko
jem se danas nalazi ljubljanski dvorac. Jazon se zatim Jadranskim morem vratio u Grčku, a po dolasku se i oženio Medejom. Zmaj je kroz stoljeća počeo u Ljubljani dobivati drukčije značenje pa je od strašnog krilatog i opasnog bića postao zaštitnik i simbol Ljubljane, a kad posjetite Ljubljanu gotovo ćete sigurno prošetati i mostom na kojem se nalaze zmajevi. Odmah po silasku sa Zmajskog mosta dočekat će vas gradska tržnica i velika zgrada s arkadama koju je projektirao slavni Jože Plečnik. Sjeverna strana s pročeljem s kamenom bazom i polukružnim prozorskim otvorima podsjeća pomalo na gradske zidine.
PIŠE: ANTONIJA PUTIĆ
Klasične štrukle napravljene su sa sirom i krušnim mrvicama na vrhu, ali teško je odoljeti i modernim verzijama. Za ljubitelje čokolade sve preporuke za ovu kombinaciju s narančom.
U centru Ljubljane nalazi se deset mostova, a u cijelom ih je gradu ukupno 25. Ako volite arhitekturu i povijest, ovaj će vam se grad svidjeti. Zmajevi na Zmajevom mostu danas su simboli mudrosti, hrabrosti i snage. Zmaj je ujedno i simbol grada.
Tu robusnost zgradi daju kameni blokovi prema rijeci, ali i krov koji je pokriven betonskim crijepom različitih veličina i oblika, a koji je osmislio sam Jože Plečnik. Crijep u lijevanom betonu tehnika je koju je Plečnik često koristio, a dizajn tržnice i danas spada u vrh svjetske arhitekture. Tržnice su često žile kucavice grada. Tako je i u Ljubljani. Tržnica je danas i turistička atrakcija, a svi koji
žele isprobati najpoznatija slovenska jela – moraju doći ovdje. Tržnica na otvorenome nudi lokalne proizvode, a u arkadama koje s jedne strane okružuju tržnicu, može se okrijepiti uz sjajnu ponudu domaćih restorana, kao i popiti kava, kupiti sir ili meso. U ponudi se može pronaći i meso od medvjeda. To meso nije svakodnevna namirnica, ali je cijenjena delicija u Sloveniji. Oni koji su ga probali kažu da je pršut od medvjeđeg mesa iznimno ukusan, a hvale se i medvjeđe kobasice. Na gastronomiju Slovenije utjecala je Italija, Austrija, kao i Hrvatska. Možda najpopularniji mali bistro na tržnici je Moji štruklji, koji nudi više od dvadeset vrsta nadaleko popularnih štrukla. Štrukle su kuhane savijače punjene kremastim ili klasičnim nadjevima i raznim preljevima. Ovdje možete probati sve vrste slovenskih tradicionalnih štrukla, ali i veliki izbor modernih kombinacija punjenja s pistacijom, malinama ili čokoladom. Koju god da odaberete – nećete se razočarati. Ovdje možete isprobati i razna variva, a ako vrijeme dopušta, možete uživati na terasi s pogledom na
Spomenik pjesniku Valentinu
Vodniku nalazi se na Vodnikovom trgu, a postavljen je u 1889. godine ispred zgrade bivšeg Ljubljanskog liceja. Danas se na tom mjestu nalazi trg pa je kip leđima okrenut trgu i tržnici. Brončani kip rad je kipara Alojza Gangla.
tržnicu. Nedaleko od tržnice nalazi se restoran Klobasarna koji nudi četiri najpoznatija tradicionalna jela Slovenije, a to su kranjska kobasica, jota, ričet i već spomenute štrukle. I kod nas se rado jede kranjska kobasica, kojoj samo ime govori odakle dolazi. Naziv kobasice potječe s početka 19. stoljeća, iz vremena Austro Ugarske Monarhije, a najstariji recept za kranjsku kobasicu zapisala je poznata kuharica Katharina Prato tijekom putovanja po nekadašnjoj Kranjskoj, za
Tržnica u Ljubljani srce je grada i prava oaza za sve gurmane. Ponuda ovisi o godišnjem dobu, a prednost imaju lokalni proizvodi, nudeći tako autentično iskustvo svima koji vole istraživati lokalnu gastronomiju. Ovdje se može kupiti voće, povrće, mliječni proizvodi, začini, meso, vino... Tržnica je i mjesto susreta s dragim ljudima te se nemojte iznenaditi ako se malo duže čeka na slobodno mjesto u ugostiteljskim objektima. Atmosfera je uvijek opuštena i ugodna pa ne čudi da kad se jednom zasjedne – nikome se ne ide kući. Tržnica ima svoj ritam – a on nikako nije užurban. Idealno mjesto za vikend-odmor, a i cijene su pristupačne.
Na gastronomiju Slovenije utjecala je Italija, Austrija, ali i
zemlje postoje varijacije na temu kad je riječ o jelu koje se u Sloveniji naziva jota.
sebnom teritoriju zemlje koji je danas dio Slovenije. Informacije o Kranjskoj objavljene su u djelu Süddeutsche Küche 1896. (prvo izdanje 1858.), a sam recept prvi je put u cijelosti zapisan na slovenskom jeziku u šestom izdanju Slovenske kuharice Felicite Kalinšek 1912. godine. Izvorne kranjske kobasice sada su zaštićene, a izrađuje ih jedanaest certificiranih majstora prema originalnoj pisanoj recepturi iz druge polovice 19. stoljeća. U restoranima ih uglavnom dobijete uz
hren, senf i žemlju. Izvrsno pristaju i varivima, poput jote. To je jelo koje se u nekim izvorima naziva i istarska jota. Jelo se radi od kiselog zelja, s krumpirom, a uz njega odlično prija kranjska kobasica. Baš kao i uz ričet – jelo koje se radi od ječmene kaše i graha. Kranjska kobasica idealno ide i uz ovo jelo. Ovo jelo pripisuje se kuhinji Austrije, Hrvatske i Slovenije, a varijacije na temu sastojaka su mnogobrojne. O tome ovisi i sam okus i izgled jela koje je idealno za hladne zimske dane.
Hrvatska. U sve četiri
Ne želim, ne mogu i neću!
Slogan pod kojim se odvija moje roditeljsko djelovanje u punoj jasnoći preda me je izronio tek nedavno, a odredili su ga krajnji korisnici mojih odgojno-pedagoških usluga.
Ova je godina počela u znaku za mnoge ljude zanimljivih predsjedničkih inauguracija i demokratskih izbora koji su im prethodili. Dok svijet i naša domovina nestrpljivo očekuju impakte koji će na svijet imati odabir novih političkih vođa, ja volim obratiti pozornost na prve teme na koje se sami odabiru usredotočiti, pozorna sam na riječi koje će pritom koristiti i koje će obilježiti njihove daljnje nastupe. Posve me nepristrano zanimaju njihovi programatski nastupi, gesla pod kojima će djelovati u budućnosti te dosljednost u njihovoj provedbi koju će pritom pokazati. Oduvijek sam, osim toga, sklona i držanju nosa u povijesnim knjigama. To moje »rovanje« po povijesnim temama ne donosi neki osobit plod, mnogo toga zaboravim već u trenu dok zaklapam korice knjige koju sam čitala, no često sam se znala zapitati o mislima kojima su se vodili oni koji su upisani u kolektivno pamćenje našega kulturnog kruga. Zaustavila sam se koji put raščlanjujući dublja značenja gesla pojedinih suvremenih papa, a volim promišljati i o tome koliko su rječite i vjerne parole pod kojima djeluju neke relevantne ustanove ili čak države. Prepoznaju li francusko geslo Liberté, égalité, fraternité njezini građani pod kojim su se njezini predci borili za vrijednosti koje su držali važnima? Bi li se neki zabludjeli putnik iz kakve druge galaksije iznenadio diskrepancijom krilatice In God We Trust kojom se diče Sjedinjene Američke Države i onoga što njezini građani vjeruju, misle i čine ili bi iz svoje »dalekogalaktičke« perspektive
zaključio kako je u razmjernom skladu s duhovnim i moralnim stanjem koje je zahvatilo čitav suvremeni Zapad? To ne mogu znati, no znam kako sam uistinu ljubopitno biće koje krilatice, parole i gesla rado skuplja i pohranjuje u svoju »mentalnu riznicu«; a još radije pojedinim događajima, epohama, osobama, pa čak i proizvodima katkad reinterpretira, preinačuje ili smišlja slogane i gesla koja drži prikladnima. Slogan pod kojim se odvija moje roditeljsko djelovanje u punoj jasnoći preda me je izronio
tek nedavno, a odredili su ga krajnji korisnici mojih odgojnopedagoških usluga. Ne želim! Ne mogu! Neću geslo je kojem moji potomci prisegnu na vjernost i prije nego što ove riječi mogu razgovijetno izgovoriti. Svatko tko je pokušao promijeniti pelenu nesuradljivu djetetu, nahraniti ga treptaj oka nakon »pravog trenutka« ili ga potaknuti na pisanje zadaće kad je ono imalo neku drugu aktivnost u planu, znat će o čemu govorim. Znam kako postoje djeca koja barem jednu fazu djetinjstva prođu miroljubivo
i bez volje za otporom, no moje je potomstvo posve revolucionarnog duha. Naše treće dijete, perjanica revolucionarnoga dječjeg pokreta naše obitelji, ima stav kako baš ne želi i neće ni ono što zapravo želi i hoće. Legendarni Mrgud iz Štrumpfova bi joj pozavidio na korjenitom antagonizmu koji uspješno prenosi i mlađem naraštaju bliskih srodnika. Omiljena rečenica joj je: »Kad sam ti rekla da neću, onda neću!« Majica koja joj se ponudi rijetko je prave boje, glazura na krafni obično je pogrešnog okusa, a obavezno se krećemo smjerom kojim ona ne želi ići, premda smo odabir smjera prepustili upravo njoj. Njezina draga, mlada i nadasve optimistična odgojiteljica u vrtiću pokušala mi je predstaviti pozitivan vid ovoga životnog stava. »Mama, pa zamislite vi kad vaša Janja pođe izlaziti u grad, a društvo ju pokuša nagovoriti na nešto što je oprečno njezinim vrijednosnim stavovima! Zamislite taj njezin kategorički Neću! Ne želim! i Ne pada mi na pamet! od kojeg se lede kosti i u žive se vraća obamrli moral čitave ekipe!« Nadam se kako je ova mlada vizionarka u pravu, možda za dvadeset godina doista s ponosom pogledam na svoje roditeljsko putovanje i s Julijem Cezarom zadovoljno uskliknem Veni, vidi, vici!, no u međuvremenu mi poželite mnogo strpljenja i razumijevanja. A čujete li u međuvremenu kako je negdje potreban pregovarač koji raspolaže vještinama pronalaženja izlaza iz labirinta napetih i kriznih situacija gdje je protivnik zauzeo stav »Ne želim«, »Ne mogu!« ili »Neću!«, slobodno me preporučite.
PIŠE: SANI GILJA
Jeste li optimist?
Ako niste, možete biti...
PIŠE: dr. IVO BELAN
Optimisti prolaze kroz život daleko bolje nego pesimisti, i to u gotovo svakom aspektu živo
stanja (»Pao sam na testu iz matematike jer nemam mozak za brojeve.«), a dobri događaji od privremenih stanja (»Muž mi je donio cvijeće zato što je imao dobar dan na poslu.«). S druge strane, optimist pripisuje neuspjeh privremenom uzroku (»Pao sam na testu iz matema
ljudi koji su zamišljali sebe uspješnima, pokazali su bolje rezultate nego oni koji su očekivali neuspjeh.
Potvrdite svoje prošle uspjehe. Analizirajte one dobre stvari koje su vam se dogodile kao rezultat vaših vlastitih napora. Izlet i roštilj u vašoj vikendici bili su
Potvrdite svoje prošle uspjehe. Analizirajte one dobre stvari koje su vam se dogodile kao rezultat vaših vlastitih napora. Izlet i roštilj u vašoj vikendici bio je uspješan ne zbog lijepog vremena, nego zato što ste sve dobro pripremili i što imate sve vještine za društveni život. Proslavite svoja dostignuća.
