Sveti Josip. Biblijske misli o svetom Josipu by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

DOMINIQUE JOSEPH

SVETI JOSIP

BIBLIJSKE MISLI O NJEMU

LIKOVI 53

S francuskog preveo: Stipe Bagarić Lektura: Boženka Bagarić Korektura: Nera Meštrović Prijelom i oprema: Tihomir Turčinović

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Zagreba.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Kerschoffset Zagreb d. o. o. Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1433-2 Tiskano u veljači 2021. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001091695.

Dominique Joseph

SVETI JOSIP Biblijske misli o njemu

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2021.

Naslov izvornika: Dominique Joseph, Pensées spirituelles sur saint Joseph © 2019, Groupe Elidia Éditions Artège, 10, rue Mercoeur – 75011 Paris, 9, espace Méditerranée – 66000 Perpignan www.editionsartege.fr © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2021.

U spomen sestri Bernadette-Marie, FSJ kćeri Marijinoj i Josipovoj, zaručnici Kristovoj † 22. kolovoza 2018.

Pietro Annigoni, Sveti Josip Radnik, oltarna slika, bazilika sv. Lovre, Firenca

Nazaretski zanatlija

Kako li je bilo ugodno u tvojoj radionici, sveti Josipe, punoj mirisa svježe obrađene drvenine! Oko stolarske klupe svježe triješće, napadalo poput ukusnih plodova, koji će se sad zagri sti, pisao je Charles Péguy. A usred radionice Isus, nasmiješen i oduševljen što si ga pustio k sebi, sretan što od tebe može učiti. Ta zapalo te da poučavaš samu Mudrost, da učiš raditi tvorca svijeta! Bog je pun znatiželje, zaljubljen u nas. Blagi sve ti Josipe, nauči nas kako da mu i mi govorimo o svome radu, obdari nas sposobnošću da zajedno s njime radimo korisne stvari, kako bi bio onako zadovoljan i nasmiješen kao što je bio u Nazaretu. *** Ugodne li radionice! Sve je na svome mjestu, svaka je kret nja opravdana, svaka je narudžba draga. Sveti Josipe, tvoj rad je nalik božanskome, jer pokazuje Oca koji neprestano radi. Nas 7

Sveti Josip | Biblijske misli o njemu

pritišću neodgodivi rokovi, zamor poslom i nužnost zarade. Ti nas učiš da radimo kao da smo sluge koji i ne misle na za radu. Uzalud je mučiti se ako Gospodin ne gradi (usp. Ps 126, 1). Koje li radosti biti njegova graditeljska pomagala i njegove ruke pomoćnice! Sveti Josipe, u našim brigama na poslu, čuvaj u nama smirenost svoje radionice. Ujutro, držeći se ustaljena rasporeda, »čovjek kreće na svoj posao i na rad do večeri« (usp. Ps 104, 23). Poput Josipa, i Isus je, sa svojim ocem drvodjeljom, izvršavao djelo mudrosti. Eto kako čovjek i Bog rade zajedno u tišini i uspostavljenoj bliskosti. Sin Božji divio se zanatliji »napunjenim duhom Božjim, koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: da zamišlja nacrte od zlata, srebra i tuča; za rezanje dra gulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve« (Izl 31, 3 – 5), kako bi sagradio kuću u Nazaretu, novi šator susreta nja. Radnik tesar je pak, sa svoje strane, uzdizao pogled k nebu i molio, odajući slavu Bogu za »djelo prstiju njegovih« (Ps 8, 4). Ograničeno i neograničeno divili su se jedan drugome. U radionici svetoga Josipa svatko može otkriti kako nas rad čini sličnima Ocu nebeskome, kako je rad određen za čovjeka. *** Josip pronalazi zapuštene jasle; nije zamišljao nešto baš takvo za svoju ženu i novorođenče. Morao je što brže, s priručnim po magalima, bilo kako pozatvarati pukotine, sve malo preurediti, srediti. 8

Nazaretski zanatlija

Josip stiže u Egipat, utočište gladnih. Ima ondje jedna židov ska naseobina, ali život nije nimalo lagan. Treba pronaći krov nad glavom i početi sve ispočetka. Preuređivati, zatvarati puko tine i tražiti posao. Kad bi bar imao svoj dobri stari alat! Raditi mu je bilo s onim što ima. Kucao je od vrata do vrata, koja bi se otvorila i često opet brzo zatvorila. Kad si izbjeglica, nije lako uvjeravati u vještinu svoga zanata. Josip se vraća u Nazaret, koraka otežana umorom i opasnos tima koje su ga pratile putom. Stiže na prag svoje radionice. Obitelj je stigla i to je najvažnije. Predstavlja Isusa susjedima, oni mu pružaju kruha. Kuća, međutim, već dugo napuštena, nije baš ugodna za Mariju i dijete. Opet treba, ne časeći časa, sve iznova započinjati: podizati, popravljati, sređivati. Iznova i iznova mora započinjati, u tišini i s pouzdanjem, još više raditi, kako bi Isus imao gdje stanovati. Sveti Josipe, nauči nas započinjati svako jutro iznova; pomo zi, iz dana u dan, da naša srca budu ugodno boravište za Mariju i dijete. *** Mnoge slike prikazuju Isusa za očinskom stolarskom klupom. Prikazuju ga kako znatiželjnim dječačkim pogledom u svakoj Jo sipovoj kretnji otkriva ljubav prema ljepoti rada i žar za izgradnju Kraljevstva. Uostalom, sveti Josip nije sinu tek prenosio drvodjelj sko umijeće, nego još više raspoloženja svoga srca s kojima »Gos podin Bog tvoj blagoslivlja sva djela tvojih ruku« (Pnz 14, 29). 9

Sveti Josip | Biblijske misli o njemu

Jednako tako Isus, drvodjelja, sin drvodjeljin, objavljuje svoju osobnost iskazujući se i kao pastir, kao vinogradar, kao ozdravi telj, kao sijač, te izjednačuje poslanje (apostolat) svojih učenika i s radom žetelaca i s radom ribara. Za svaki zanat, radionica u Nazaretu kuje srca da se predaju poslu. Sveti Josipe, pomozi mi da budem vrhunski zaposlenik Kraljevstva nebeskoga! *** Pad u grijeh, pripovijeda Knjiga Postanka, utječe na božanski blagoslov Adamu: čovjek je dobio poslanje uređivati zemlju, ali odsada će to raditi s teškim trudom (usp. Post 3, 17). Tako Isus, pravi Bog i pravi čovjek, iskupljuje to prokletstvo radeći dok mu s čela curi znoj u radionici svetoga Josipa. Čovjek odsada više ne radi po uzoru na Adama, nego po uzoru na Krista. Josipov rad iskazuje se u svoj svojoj jedinstvenosti. I prije ne goli je Isus stao uz radni stol, sveti patrijarsi već su surađivali s božanskim namislima, posvećujući rad i pripravljajući tako spa senje. Nastavljajući to, pokraj svoga sina, sveti Josip je posveći vao rad sudjelujući u njegovu otkupiteljskom djelu. Svakim svojim radnim danom, pridružimo se Isusu i Josipu u nazaretskoj tišini, jer ondje je na djelu spasenje svijeta.

Otac Isusov

Svako je očinstvo, u biti, vezano uz riječ; po tome je svako očinstvo poočimstvo. Otac je onaj tko proglašava sina: »Ti si sin moj, ljubljeni« (Mk 1, 11). Kakve li nade! Svatko od nas može naći jedno mjesto u Svetoj obitelji. Sveti Josipe, molim te, reci mi svakog jutra da sam tvoj sin, kako bih svakog dana imao radost zvati te svojim ocem! *** Čovjek ima različite zamisli o Bogu... Nemile zamisli o Bogu koji nadzire, koji osuđuje, koji stavlja na provjeru. Sve dotle da jadno stvorenje drži bitnim svidjeti se kako bi preživjelo takvu provjeru. Tako je Abraham mislio da bi žrtvovati svoga sina, svoga jedinca, bilo na slavu Bogu. Ali Gospodin ne podnosi ubijanja, ta on je čovjeka učinio bićem za rađanje. Abraham, i svaki čovjek s njim, pozvan je da u svome sinu otkrije Božje pohođenje. Josip više nego bilo tko drugi. 35

Sveti Josip | Biblijske misli o njemu

Sveti Josipe, otvori nam svoj dom, da u tvojoj školi prijeđemo iz idolopoklonstva u istinsko klanjanje. *** Isus pruža svojim učenicima pregaču kojom se sam prvi opa sao. To što ih je proglasio »svojim prijateljima« (Iv 15, 15) ne lišava ih njihove dužnosti, nego ih posvećuje za djelo oslobođe nja koje je on izvršio. Josip u tom služenju drži osobit položaj: ta on, koji je uvi jek davao prednost volji Božjoj, nije bio nazvan samo »prija teljem«, nego »ocem«. Prema tome, predočujući svetog Josi pa pokleknuloga pred malenim služiteljem kako bi mu oprao noge, i ne samo noge, nego i ruke i glavu, treba jednako shvatiti u smislu da sveti patrijarh sudjeluje uz tijelo Kristovo u djelu Uskrsnuća. Takav je njegov način: biti vječno na koljenima pred nogama Kristovim. *** Vazmeno vrijeme doziva nam u razmatranje apostolski zbor okupljen oko Uskrsnuloga. Učitelj poučava, kao i prije, kao i uvijek. Srca im plamte, a duh pita. Na posljednjoj pripravi prije nego će krenuti svaki svojim putom po svijetu, razmatraju o lju bavi. Povezuje ih živi zanos koji izgrađuje Crkvu Gospodinovu. Još im je malo teško shvatiti što znači ljubiti, ali iskusili su i ono što nisu znali da mogu počiniti, a to je da su sposobni i izdati 36

Otac Isusov

ljubav, što znači da ne mogu ljubiti sami od sebe. U uskrsnulom Isusu prepoznaju lice koje ljubi Otac. Klanjaju se otvorenom srcu da ih ono uvede u ljubav Očevu. Ljubeći ga svim žarom, svaki od tih ljudi prima srce očinsko. U euharistijskom slavlju, Crkva nabraja s poštovanjem i na klonošću vazmeni zbor naših otaca, što ga čine apostoli i oni koje im je Duh pridružio: Petar, Pavao, Andrija, Jakov i Ivan, Toma, Jakov i Filip, Bartolomej i Matej, Šimun i Juda, Lino, Klet, Klement, Siksto, Kornelije... Crkva također ističe, navo deći ga na prvom mjestu, da je među svim ocima sveti Josip najveći. *** U Fatimi je Djevica navijestila dolazak svetoga Josipa. I do ista, dolazi u spomenuti dan. Ozbiljan i otac, nosi Dijete kra lja, »i obadva dižu ruke u znak blagoslova«, pripovijeda sestra Lucija. Obojica, sveti Josip i Isus Krist, zajednički djelujući za spasenje svijeta, otkrivajući ono što se do sada nije umjelo čitati u retku: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim« (Iv 5, 17). Marija poziva da prepoznamo Josipa u svemu djelovanju Isusovu, uključujući tu i trenutak kada Gospa žalosna i njezin raspeti sin ostaju sami na prizorištu Muke: Gospodin tada bla goslivlje svijet »poput svetog Josipa« – tišinom. Jedno stoljeće poslije, Djevičino obećanje jednako odjekuje i krijepi našu nadu: »Dolazi sveti Josip s djetetom Isusom, kako bi donio mir svijetu.« 37

Sveti Josip | Biblijske misli o njemu

*** Sveti Josip je otac, Isusov i svih ljudi. Njegova šutljivost, nasuprot općem shvaćanju, upravo to dokazuje. Pravi otac je onaj koji daje. A on daje sve, što znači do samozatajnosti, pa i uz opasnost da ga se više ne prepoznaje u onome što daje. Drama svetoga Josipa je tako, na svoj način, i drama vječnoga Oca i križ svakoga oca: samozatajnost koja potvrđuje njegovo očinstvo predbacuje mu se kao dokaz da ništa nije dao i da ne znači ništa. Djevice Marijo, ti čije brižno srce svagda živi od dara svetoga Josipa, otvori naša srca prisutnosti Očevoj. *** »Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!« (Ps 41, 14). Kako li su uživali anđeli prateći molitvu koja se uzdizala iz doma Josipova. Josip je učio Isusa psalmima. Isus ih je pak pjevao i upući vao u njih Josipa. Moljenje blagoslova naviralo je iz srca njegova oca, oblikovalo ga, brusilo, da bude što izvornije (usp. Post 1, 27). Zahvaljivanje je sinovski čin. I tako je dječak Isus, trudeći se oponašati Josipa, shvaćao što znači da je on sin Očev. Sveti Josipe, neka živimo blagoslivljajući! ***

Otac Isusov

Salomon, »mudriji od svih ljudi« (1 Kr 5, 11), proglašuje svojim sinom svakog čovjeka koji traži mudrost: »Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga...« (Izr 1, 8). No, već na početku biblij skog odjeljka o Mudrosti, Salomon je predstavljen kao »sin Da vidov« (Izr 1, 1). Mudrost, dakle, ne počinje s mudracem, nego sa sinom. Kroz sinovstvo se mudrost razvija. I evanđelist Matej, odmah pošto je predstavio svetoga Josipa kao »muža pravedna« (Mt 1, 19), to će reći uzor mudrosti, već precizira da je Josip »sin Davidov« (Mt 1, 20), kako bi pokazao koliko je potrebno biti upisan u određeni rodoslovni lanac da bi se napredovalo putom koji je Mudrost. Sveti Josipe, prihvati za svoga sina svakoga tko traži Mudrost. *** Kad su ga upitali: »Gdje je tvoj otac?«, Isus je odgovorio: »Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali« (Iv 8, 19). Zaslijepljeni odsutnošću svetoga Josipa, farizeji ne prepozna ju ni Isusa ni Oca. Otvarajući srce prisutnosti svetoga Josipa, prepoznat ćemo i Isusa i Oca. *** Zadržalo se od filozofa Feuerbacha vjerovanje da je Bog iz mišljotina s izričito ljudskim osobinama. Stoga bi se čovjekovo oslobođenje trebalo sastojati u tome da se te osobine poski 39

Sveti Josip | Biblijske misli o njemu

daju s Boga i vrate čovjeku kojemu i pripadaju; i tako vjernici postadoše mračnjaci, optuženi da nedolično kite Boga kako bi prikrili ljudsku bijedu. Ali kako bi čovjek mogao oljuštiti svoga Stvoritelja? A napose: što to ostaje da bi se moglo s njega poski dati, kad se Bog sam samcat predao u naše ruke? Kad je predao i svoga Sina jedinca? Kad je izabrao nas da nas pretvori u svoje boravište? Kad nas zaogrće vlastitom slavom? Dakle, sveti Josip nam je darovan da bi pred našim očima bio primjer očinstva Božjega. Očinstva koje je istinsko, koje je dar Božji, a ne posudba. Nema ništa što bi se trebalo skinuti s Oca nebeskog kako bi se posudilo svetom Josipu, ocu po punomoći. Nema potrebe ukloniti Josipa iz straha da bi on mogao zasjeniti Oca. Neki predbacuju: »Jedan nam je Otac – Bog.« Ali oni ne prepoznaju ni Isusa ni Oca: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene«, uzvratio im je Gospodin (usp. Iv 8, 41-42). Hoteći Boga imati neposrednim Ocem, ostaje se i bez Sina i bez Oca. Sveti Josipe, budi nam otac! Htjeli bismo ljubiti Isusa, htjeli bismo Boga za Oca! *** »Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova« (Mt 1, 1). Na početku svoga evanđelja, sveti Matej predstavlja Isusa si nom s pomoću neobičnog udvajanja. David i Abraham su, uo stalom, jedva postali očevima. Davidu je trebalo dosta dok nije 40

Otac Isusov

otkrio svoju očinsku ljubav i dok se nije priljubio uza svoje si nove. Abraham se pak morao odricati svoje potrebe za posjedo vanjem i pustiti sina da raste. I jedan i drugi su na kraju u tome uspjeli. David sa Salomonom na svome prijestolju, uz pomoć svoje očinske ljubavi i uz priznanje božanskog izbora. Abraham je odriješio Izaka, priznajući da je on prije svega sin Božji, te mu darovao sve svoje posjede. Na drugom kraju rodoslovlja, Isus, koji je daleko iznad Sa lomona i Izaka, dobiva još jednog oca: »Josipa, muža Marije, od koje se rodio Isus, koji se zove Krist« (Pomazanik, Mesija), (Mt 1, 16). Dakle, dok ga se dugo držalo zastupnikom, dotle se njegovo čudesno očinstvo naziralo kroz tišinu štiva. Nepovezan s Isusom po tijelu, Josip nadmašuje Abrahama. Prihvaćajući odmah poslanje svoga sina (usp. Mt 1, 21), daleko iza sebe ostavlja Davida. Josip je Isusu bio otac kakav nitko nikome nikad nije bio. »Rodoslovlje Isusovo« otvara srca k neusporedivom očinstvu svetog Josipa. To se rodoslovlje odnosi na ono »što je začeto u njoj« (Mariji) (usp. Mt 1, 20) po Duhu Svetome, i na svakoga od nas. *** Josip, drvodjelja zlatnog srca, svima je blizak lik. Otac ponizan i odvažan, Bogu hvala, postaje sve poznatiji i poznatiji. Preostaje bolje upoznavanje Josipa, sina Davidova, kralja neusporedivog, jedinog iz Davidove dinastije (vladarske kuće) koji svojim živo 41

Sveti Josip | Biblijske misli o njemu

Battistello Caracciolo, Sveti Josip s Djetetom, Muzej Cantonal des BeauxArts, Lozana

tom pokazuje da Izrael nema drugoga kralja doli Boga. On to postiže svojom tišinom, svojom povučenošću kako bi bliještio jedino Logos (Riječ koju Bog izgovara) i kako bi pripravio koli jevku za Riječ (o kojoj se naviješta, koja je evanđelje). On je to činio i svojim služenjem, posvećujući svaki dan Gospodinu Isu su. Činio je to i svojim klanjanjem, na koljenima pred Kraljem kraljeva, u jaslicama kao i u Egiptu ili u Nazaretu. Koje li dobrobiti za dijete Isusa što je i sveti Josip bio kralj, istinski, po radoslovlju (dinastiji) i po srcu! Mladi Knez mira 42

Otac Isusov

odmah je učio kako njegovo kraljevsko dostojanstvo potječe je dino od Oca, kako njegova kraljevska moć izvire jedino iz ljuba vi. Josipovo kraljevsko dostojanstvo vodi njegova sina da bude potpuno i slobodno ono što on doista i jest. Sveti Josipe, plemenitosti očinstva. *** U burnom nadmetanju za kraljevstvo, Pismo priređuje oba ranje kraljeva po parovima. Salomon i faraon, Isus i cezar, Josip i Herod. Herod, kralj nametnut Jeruzalemu, bio je nasilan i zabrinut. Kad se grad uzbudio zbog pojave mudraca s Istoka (usp. Mt 2, 3), on se žuri i osobno provjeriti glas, potajno. Ubrzo Herod sve saznaje o Obećanju i o njegovu ispunjenju, o Djetetu kralju i o poklonstvu. Pretvara se da ga to zanima. Zna on za Riječ života, ali potajno čini sve da je onemogući. Zapovjedivši krvavi pokolj nevinih, vladar žrtvuje vlastiti narod kako bi sačuvao svoj položaj. Josip, sin Davidov, zakoniti baštinik prijestolja u Jeruzalemu, miran je i ispunjen pouzdanjem. O Obećanju i njegovu ispunje nju sve je doznao od anđela. Odriče se svega i sav život posve ćuje služenju istnskome kralju. Kad se skupina pastira požurila u betlehemsku špilju, kad su posjetitelji s Istoka došli na vrata, bez oklijevanja ih je uveo k Djetetu i njegovoj majci (usp. Mt 2, 11). Zaštitar pouzdan i nenametljiv, djeluje u tišini. Ne pretvara se da će se odreći prijestolja, nego se na koljenima klanja u duhu i istini. 43

Sadržaj

Nazaretski zanatlija Josip šutljivac

..........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

Josipova mudrost Josip ponizni Otac Isusov

Zaručnik Marijin Tri srca

Skroviti život

Josip, učitelj malog puta Josip odgojitelj Muka Josipova

Zaštitnik dobre smrti

11 21 29 35 51 61 67 83 91 99

103