Ln 131

LIST GR ADA LUDBREGA BESPLATNI PRIMJERAK 23. OŽUJKA 2018.

BROJ 131 / GODINA XIII.

USUSRET USKRSU

DAN GRADA Pred nama je godina realizacije ili pripreme mnogih projekata, od reciklažnog dvorišta čija gradnja započinje vrlo brzo, uređenja arheološkog parka, otvaranja središnjeg...

Str. 5. - 11.

DJEČJE IGRALIŠTE U Ludbregu je s prvim danom proljeća započelo opremanje središnjeg dječjeg igrališta koje se nalazi ispred Srednje škole Ludbreg, odnosno u nastavku Fitness centra na otvorenom...

Str. 2.

RUKOMET

NAPOKON PROLJEĆE

Dobra sezona Po četvrti put igrači RK “Ludbreg” rođeni 2002. godine i mlađi osigurali su završnicu Državnog prvenstva koja će se i ove godine održati u Umagu, od 17. do 20. svibnja. ..

Str. 21.

CH TRAIL 400 trkača U ožujku započinje sezona trčanja u prirodi. Trkačka poslastica za aktivne sportaše i rekreativce koji su jedva dočekali kraj dugačke i snježne zime održana je na ludbreškim bregima. Športsko rekreativno društvo BSV Ludbreg po četvrti je put organiziralo utrku ‘Crazy Hill Trail’ koja je ove godine bila...

Str. 23.

2

AKTUALNO

23. ožujka 2018.

Uskoro otvorenje dječjeg igrališta, proširuje se vrtić U Ludbregu je s prvim danom proljeća započelo opremanje središnjeg dječjeg igrališta koje se nalazi ispred Srednje škole Ludbreg, odnosno u nastavku Fitness centra na otvorenom.

- Projekt je vrijedan petstotinjak tisuća kuna, a od Ministarstva regionalnog razvoja smo dobili 150 tisuća kuna. Mogli smo i više, no odlučili su dati nam ovaj iznos. Drago nam je da smo na popisu gradova koji su prijavili, ali i dobili projekte za realizaciju. Zanimljivost dječjeg igrališta je da je koncipirano za svu djecu, uključujući i djecu s invaliditetom, omogućava im da se integriraju u igru – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić. Radovi se izvode ubrzanim tempom te se uskoro očekuje otvaranje dječjeg igrališta. Kako je Grad Ludbreg naglasak stavio na djecu i mlade, lijepe vijesti stigle su i za Dječji vrtić Radost.

- Proširenjem dječjeg vrtića poboljšat ćemo standard boravka djece, a riječ je o projektu vrijednom oko 3,5 milijuna kuna. Dobili smo obavijest da je projekt prošao i sada očekujemo potpisivanje ugovora s Ministarstvom regionalnog razvoja i tada slijede muke po javnoj nabavi i nadam se da bi se do kraja ove godine mogla prva lopata iskopati. Kad pričamo o vrtiću, ponovo se vraćamo i temi demografske obnove i omogućavanja svih uvjeta koji su potrebni roditeljima u današnjici i nađete se u situaciji da čekate realizaciju projekta više od tri godine što je suludo. U sklopu projekta proširujemo vrtić za nekih stotinjak kvadrata, omogućujemo povećanje broja grupa i ono što je nama najvažnije usklađuje-

mo se sa novim standardima koji zapravo propisuju koliko kvadrata po djetetu mora bit. Sretan sam da je taj projekt prošao i da ćemo se imati čime baviti u sljedećem periodu. Ministarstvo demografije je ovih dana raspisalo još jedan natječaj vezan upravo uz ovu problematiku i koji će nadam se biti puno brži i probat ćemo nešto dodatno napraviti na tom polju, možda još jedan dodatan standard uvesti za našu djecu koja će u budućnosti boraviti u dječjem vrtiću Radost. Ovih dana moramo potpisati novi kolektivni ugovor s djelatnicima vrtića jer tete koje rade u vrtiću su to zaslužile i vjerujem kako će nakon potpisivanja ugovora biti zadovoljne.

Kao gradonačelnik sam zadovoljan da u Ludbregu nemamo većih problema vezano uz smještaj i doista možemo pružiti mladim obiteljima puni standard. Žao mi je da odluka Županijske skupštine o preuzimanju osnivačkih prava nije dobila potporu, a koja bi nam omogućila da upravljamo i više ulažemo u razvoj, u samu školu, sportsku dvoranu, pokrenemo nove sadržaje, možda čak i iznenađujućih za grad Ludbreg poput bazena za školsku djecu, od svega toga nećemo odustati, jer ovo nije usmjereno na igranje s obrazovanjem, dapače već je usmjereno da se našoj djeci omogući što bolji obrazovni standard od onoga koji je trenutačno u Republici Hrvatskoj i neću odustati od ovoga projekta jer mislim da je to jedini dobar put opstanka malih gradova da se pobrinu za dobar standard svojih građana jer tu zapravo počinje demografska obnova. - zaključuje gradonačelnik Bilić.

Ludbreg među 22 grada s više od 6 tisuća kuna prihoda po stanovniku Institut za javne financije (IJF) objavio je podatke o ostvarenju proračuna općina, gradova i županija u 2016.

Grad Ludbreg je jedini grad, uz Zagreb, koji nije s mora, a koji je među 22 grada s više od 6.000 kuna prihoda po stanovniku, a udvostručio je svoje prihode.

U usporedbi s prethodnom godinom prihodi po stanovniku u gradovima su viši za pet posto, a u općinama za šest posto. Najviše su ih povećale, gotovo učetverostručile, općine Bosiljevo i Smokvica, te gradovi Ludbreg i Ozalj, koji su ih više nego udvostručili.

-Analiza je donijela niz zanimljivih podataka, a jedan od njih je da su Ludbreg i Zagreb u vrhu gradova po prihodu po broju stanovnika. Sve ostalo, u samom vrhu, čine gradovi s mora što potvrđuje koliko je turizam važan za hrvatski BDP i općenito za hrvatsko gospodarstvo.

Potvrđuje to i žalosnu činjenicu da se većina sredstava ulaže u jadranskom dijelu Hrvatske, da se u taj dio Hrvatske ulaže i od strane ministarstava, brojni europski projekti se odvijaju u turizmu, a rijetki zapravo na kontinentu.

Zato ove brojke i jesu poražava-

juće i otkrivaju zašto mladi ljudi iz Slavonije, Baranje, Like, ali i Zagorja i Podravine autobusima hrle u druge zemlje jer dokazuje koliko je kontinentalna Hrvatska zanemarena. Mi smo u toj analizi dobro prošli, Ludbreg ima ulaganja po stanovniku od gotovo 7 tisuća kuna dok primjerice Novalja ima više od 13 tisuća kuna kao i brojni drugi gradovi na moru. Ponovno smo se dokazali kao vodeći u našoj županiji i šire jer ispred nas je samo Zagreb.

Ambicija imamo još mnogo, ne bojimo ih se. Znamo da vlastitim napornim i marljivim radom

idemo naprijed. Imamo puno segmenata kroz koje želimo, možemo i moramo pokazati svoje potencijale, od turizma, zaštite

GRADOVI U VARAŽDINSKOJ ŽUPANIJI PREMA OSTVARENJU PRORAČUNA U 2016.GODINI 1.

2.

3.

4.

5.

6.

Ludbreg (6,667 kn prihoda po stanovniku) Varaždin (4,874 kn prihoda po stanovniku) Varaždinske Toplice (2,045 kn prihoda po stanovniku) Ivanec (1,898 kn prihoda po stanovniku) Lepoglava (1,438 kn prihoda po stanovniku) Novi Marof (1,423 kn prihoda po stanovniku)

Sljedeći sastanak projektnih timova u Ludbregu

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Darko Skupnjak, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg,

Trg Sv. Trojstva 19

Telefon: 042 / 306 131

Fax: 042 / 306 068

e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr dskupnjak@czkidn.hr Tisak: Tiskara Zagreb

U prostorima Grada Letenye održan je sastanak projektnih timova iz gradova sudionika projekta HAPPY BIKE „Unlimited bicycle experience along the Mura and Drava rivers”. Projekt provode četiri partnera, jedan s mađarske strane i tri s hrvatske strane. Vodeći partner je Grad Letenye, dok u svojstvu partnera nastupaju Grad Ludbreg, Grad Prelog i Županijska Uprava za ceste Varaždinske županije. Happy bike je odobren za sufinanciranje u okvirima Interreg programa prekogranične suradnje Mađarska – Hrvatska i ima ukupni budžet projekta preko 1,0 milijun eura, dok je iznos za Grad Ludbreg 145.598,50 eura. Sastanku su kao predstavnici Grada Ludbrega nazočili Josipa Grđan, voditeljica Odsjeka za poduzetništvo, turizam i razvojne projekte, Ivan Filipašić, stručni suradnik za prostorno uređenje i graditeljstvo i Nikolina Nemec, viši stručni suradnik za razvojne projekte.

– Glavni cilj projekta je uspostava biciklističke staze na prekograničnom području uz razvoj popratnih sportsko-rekreacijskih sadržaja koji će obogatiti turističku ponudu gradova Partnera – rekla je Josipa Grđan.

Sljedeći sastanak projektnih timova bit će u svibnju u Ludbregu.

okoliša, kulture, obrazovanja i kreativnog gospodarstva. - rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Happy Bike

AKTUALNO

23. ožujka 2018.

Kreće projekt vrijedan preko Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg počinje s provedbom projekta „Pomažemo sebi – pomažemo drugima“ za koje je dobilo 3.148.500 kuna bespovratnih sredstava.

To je najveći projekt u povijesti ludbreškog Crvenog križa, a kroz projekt će se zaposliti 20 osoba na programu Pomoći u kući starijim, bolesnim i nemoćnim osobama na području Grada Ludbrega te općina Mali i Veliki Bukovec, Sveti Đurđ i Martijanec.

Na konferenciji za novinare ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić istaknuo je da je projekt od 3,1 milijun kuna iznimno važan jer će omogućiti da jedan dio žena, koje su nezaposlene, dobiju priliku raditi, ali da je dokaz da grad može realizirati velike i važne projekte.

– Za nas je ovo iznimno važan trenutak jer projekt predstavlja nešto puno više. Dokaz je to da kao Grad možemo realizirati ovako velike i važne projekte bez pomoći viših tijela, u ovom slučaju županijskog Crvenog križa. Zahvaljujem Crvenom križu Ludbreg, zaposlenicima Grada na pripremi projekta te susjednim općinama na sudjelovanju. Pokazali smo u ovom dijelu županije što možemo napraviti. Vrijednost projekta nije samo zapošljavanje, već je puno veća jer ćemo korisnicima nuditi kvalitetnu pomoć i povezanost, bit ćemo bolja zajednica koja brine o svim svojim žiteljima bez obzira u kakvim nedaćama se našli. Zajedničkim sudjelovanjem pokazali smo i jedinstvo ovoga dijela Varaždinske županije. – rekao je Bilić.

Igor Franolić, predsjednik Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg, naglasio je da je ovo najveći iznos koji je neka udruga u Gradu Ludbregu dobila na raspolaganje.

– Odlučili smo ući u projekt sami, imamo snagu, znanje i volju, i uspjeli smo. Projekt znači da ćemo zaposliti ženske osobe starije od 50 godina, prijavljene na zavodu za zapošljavanje. Bit će educirane, osigurana su sredstva da postanu gerontodomaćice. Nakon završetka projekta, na tržištu rada bit će konkurentnije i s onim što su naučile moći će se dalje zaposliti. Projekt

znači da se oko 120 novih osoba za koje nema tko brinuti sada uključuje – kazao je Franolić te najavio da će gerontodomaćice početi raditi u lipnju.

Ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg Robert Kranjčec rekao je da će šest žena biti zaposleno na području Ludbrega, po četiri iz Malog Bukovca, Svetog Đurđa i Martijanca, a dvije iz Velikog Bukovca.

– Što se same provedbe projekta "Pomažemo sebi pomažemo drugima" tiče, s određenim predradnjama započeli smo već u trenutku kada je bilo službeno objavljeno da smo dobili projekt, a javna objava bila je 9. veljače ove godine. Svaka zaposlena gerontodomaćica dobiti će bicikl za obilazak korisnika koji je sastavni i obavezni dio projekta. Pošto imamo višegodišnje iskustvo provođenja programa Pomoći u kući preko Javnih radova Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, znamo da je potrebno voditi i preciznu evidenciju samog rada gerontodomaćica na terenu te o tome izvještavati predstavničko tijelo koje nam je odobrilo projekt. Dosadašnjih godina to je iziskivalo dosta vremena i pisanja obrazaca.

Stoga smo u ovom projektu, jedini u Hrvatskoj predvidjeli da svaka gerontodomaćica dobije i tablet računalo pomoću kojeg će voditi evidenciju obavljenih usluga na terenu te ćemo na taj način uštedjeti dosta vremena na dio administrativnih poslova koje će obavljati gerontodomaćice. Projekt će ukupno trajati 30 mjeseci, a samo zapošljavanje žena 24 mjeseca plus još 2 mjeseca za provedbu edukacije za zanimanje gerontodomaćice.

Također je projektom predviđena i kupnja higijenskih potrepština za korisnike te će se i na taj način pridonjeti kvalitetnijem životu naših korisnika.

Naravno, sve aktivnosti oko provođenja ovog projekta neće utjecati na naše ostale djelatnosti, prikupljanje i podjelu humanitarne pomoći, dobrovoljno darivanje krvi i ostalo. Također smo i u dijelu dobrovoljnog darivanja krvi uveli još jednu novost, a to je pozivanje darivatelja na akcije dobrovoljnog darivanja krvi preko Vibera te na taj način olakšali podsjećanje darivatelja

3,1 milijuna kuna

3

Crveni križ Ludbreg

Partneri na projektu su susjedne općine na termine održavanja akcija dobrovoljnog darivanja krvi.

Na kraju koristim priliku da zahvalim svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog projekta, zahvaljujem Gradu Ludbregu na pomoći prilikom samog pisanja projekta, gradonačelniku grada Ludbrega Dubravku Biliću. Također zahvaljujem Odboru Gradskog društva Crvenog križa na čelu s predsjednikom Igorom Franolićem na pomoći i podršci prilikom realizacije ne samo ovog projekta već za moj cjelokupni rad kao ravnatelja Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg. - rekao je Robert Kranjčec.

Ugovor je potpisan u Novskoj

Načelnik Općine Mali Bukovec, Darko Marković, naglasio je suradnju s ludbreškim Crvenim križem u posljednjih nekoliko godina upravo na pomoći starijim, bolesnim i nemoćnim osobama.

– Korisnici su već nekoliko put zvali i pitali kad će početi jer su naučeni na te programe, ne samo zbog pomoći već i zbog druženja s gerontodomaćicima.

Zahvaljujem Crvenom križu i Gradu Ludbregu što su nas uključili. Pokušavamo se okrupniti kao regija i sudjelujemo u drugim projektima što će pozitivno utjecati na razvoj ovog kraja – rekao je Marković.

Dobru međusobnu suradnju i važnost zapošljavanja te pružanja pomoći istaknuli su i načelnici Svetog Đurđa Josip Jany i Velikog Bukovca Franjo Vrbanić te zamjenica načelnika Martijanca Lidija Harmicar.

Na kraju je ludbreški gradonačelnik dodao da je istočni dio „ponekad dalje od središta Županije nego što se čini“.

– Ponekad moramo sami raditi projekte koje drugi dijelovi županije dobiju na dar. Sami možemo puno toga. Radimo širokopojasni internet koji smo morali sami isfinancirati, dok su zapadni dijelovi dobili plaćeno od Županije. Ovaj projekt pokazuje da zajedno imamo snage raditi na širem ludbreškom području. Nećemo stati, tu je i socijalni fond i zajedno ćemo raditi i druge projekte kako bi ludbreški kraj bio onaj u koji ljudi dolaze, a ne odlaze iz njega – zaključio je Bilić.

4

AKTUALNO

23. ožujka 2018.

Virtualna stvarnost zahvaljujući virtualnim naočalama Poliklinika Bilić Vision iz Zagreba nedavno je svojim pacijentima približila iskustvo laserskog skidanja dioptrije kroz virtualnu stvarnost zahvaljujući virtualnim naočalama. Nije novost da medicina već neko vrijeme koristi ovu tehnologiju, ali ono što je posebno zanimljivo jest da se u spomenutoj klinici sve odvijalo zahvaljujući Centru za razvoj poduzetništva, Lucera Ludbreg. Iako je korištenje ovakvih tehnologija prepoznato kao još jedan gadget za zabavu sve se više čini da svoje područje ipak pronalazi i izvan gaming industrije.

- Ponudili smo Poliklinici Bilić Vision da napravimo zajednički projekt, nešto novo. Mi smo time uspjeli testirati vlastite sposobnosti, a poliklinika je kao rezultat dobila pravi novitet.

Snimanje s doktorima i sestrama trajalo je dva dana prema scenariju koji smo izradili u Luceri, a koristili smo najmoderniju tehnologiju za snimanje u 360 stupnja. - pojasnio je Robert Majhen, IT menadžer u Luceri Ludbreg.

U Bilić Visionu to izgleda otprilike ovako, stavite virtualne naočale, udobno se smjestite i započinje avantura.

Naći ćete se na recepciji Poliklinike Bilić Vision na dan operacije. Imate mogućnost okretanja u 360° tako da se možete okretati okolo sebe lijevo-desno, pogled gore-dolje i doživjeti sve kao da zaista stojite u Poliklinici.

Medicinsko osoblje vas prati do operacijske sale, priprema vas se za operaciju i zatim počinje zahvat. Dok proživljavate virtualnu operaciju imat ćete uvid u sve kao da se taj tren operacija izvodi upravo na vama. Za to vrijeme, liječnik objašnjava što se u kojem trenutku izvodi i što što predstavlja. Nakon ovakvog doživljaja strah od operacije puno je manji.

Virtualne naočale moguće je koristiti i u turističke svrhe.

- Virtualne naočale odličan su način da predstavimo Ludbreg na sajmovima. Naravno,

Ludbreg je prioritet, ali potrudit ćemo se tu našu uslugu staviti na tržište tako da i ostali gradovi prepoznaju prednosti virtualne stvarnosti i odluče se za naše usluge. Umjesto već pomalo dosadnih letaka, puno je zanimljivije kad stavite naočale i prošećete nekim gradom. Uz virtualne naočale nema više straha od nepoznatog, jednostavno ih stavite i otputujete kamo god želite. kaže Majhen.

Ludbreška Lucera može se pohvaliti i Holostarom, koji je osmišljen, dizajniran, izrađen i plasiran unutar četiri mjeseca.

Radi se o interaktivnom hologramskom multimedijalnom sustavu čija je svrha prezentiranje proizvoda ili usluga na jedan neuobičajen način.

- Kao i svakom marketinškom alatu, tako je i Holostar sustavu glavni cilj privlačenje pažnje potencijalnih kupaca ili poslovnih klijenata. Svojim izgledom i funkcionalnošću Holostar to i jamči. - kaže Majhen.

Iskusan tim iz Lucere svim potencijalnim klijentima također stoji na raspolaganju kod izrade Internet stranica i kompleksnih online aplikacija. Trebate li nabaviti informatičku opremu, također će vas savjetovati. Rado će pomoći i oko marketinga, a izrađuju i vizuale, reklame, letke, logotipove i na taj način pomažu u plasiranju na tržište.

Svim korisnicima inkubatora su do određene granice te usluge besplatne pa im, uz savjetodavnu uslugu, i ta činjenica olakšava u početku njihovih poduzetničkih pothvata.

- Od ostalih aktivnosti valja spomenuti da je gospođa Škafec upravo zaključila prodaju sustava za evidenciju otpada u Buzetu i lako je moguće da će u svjetlu novodonesenih uredbi i ostali gradovi prepoznati potencijal te naše aplikacije. Sustav je razvijen unutar Lucere i već par godina ga uspješno koriste u Lukomu. Nadalje, odradili smo i veće projekte u smislu izrade aplikacija za virtualnu stvarnost

većinom za klijente iz Zagreba, a plan je te usluge i izvoziti gdje su već neki razgovori i obavljeni.

S druge strane vezano uz aplikacije tipa proširene stvarnosti, odradili smo već drugi projekt za 3LHD iz Zagreba, vodeći arhitektonski studio u Hrvatskoj.

Generalno možemo se pohvaliti da koristeći najmoderniju tehnologiju stvaramo inovativna rješenja koja uspijevamo plasirati na tržište. - otkriva Majhen.

Implementacijom, razvojem, poznavanjem i praćenjem najnovijih trendova u Luceri također pomažu gradskim službama prilikom prijavljivanja projekata iz EU fondova gdje posebno cijene inovativnost kao važnu komponentu prilikom odobravanja projekata.

Svakako treba spomenuti kako je uspješno plasiranje novih aplikacija na tržište, omogućilo i jedno novo radno mjesto pa tako Lucera d.o.o. sada broji 3 zaposlena.

S obzirom da su već započeli s razvojem novih rješenja, za očekivati je da će ova uspješna priča imati isto tako uspješan nastavak. Što je još važnije inovativna ekipa iz inkubatora spremna je to svoje znanje podijeliti svim zainteresiranima pa su tako koncepte virtualne i proširene stvanosti predstavili na predavanju u Prvoj gimnaziji Varaždin, a plan je uskoro isto učiniti i u OŠ Ludbreg.

- Ukoliko želite saznati više o novim tehnologijama, svakako nam se javite i naći ćemo vremena upoznati vas s mogućnostima implementacije u smislu unapređenja poslovanja - zaključuje Majhen.

Uz aktivnosti koje poduzetnički inkubator poduzima kako bi što uspješnije poslovao na globalnom tržištu, značajan dio djelovanja otpada i na pružanje podrške inkubiranim i drugim firmama. Trenutno je inkubirano 8 tvrtki od kojih neke posluju već više od 2 godine. Samo ove godine uselila su dva nova "stanara"

LUCERA LUDBREG

IT Manager, Robert Majhen gdje su vlasnici jedne firme čak iz Ljubeščice. Svi kancelarijski prostori u sklopu inkubatora su iznajmljeni, dok još imaju mjesta u industrijskim prostorima na dvije lokacije. Neke su naznake da bi jedan prostor već u svibnju mogao biti iznajmljen novoinkubiranoj firmi. Savjetovanje, izrada promo materijala, pomoć pri dobijanju bespovratnih sredstava za samozapošljavanje, asistencija pri traženju klijenata kao i raspoloživost za bilo koja pitanja vezana uz njihovo poslo-

vanje, svakako su velika pomoć na početku kada su poduzetnici početnici suočeni s mnogo nepoznanica vezanih uz avanturu zvanu poduzetništvo. Želite li saznati više o mogućnostima samozapošljavanja ili imate neka druga pitanja vezana uz poduzetništvo, svakako im se obratite. Više informacija o poduzetničkom inkubatoru Lucera d.o.o. možete saznati na njihovim internet stranicama http://lucera.hr.

DAN GRADA

23. ožujka 2018.

5

Ružica Cindori: Za mene je Ludbreg oduvijek središte svijeta Pred nama je godina realizacije ili pripreme mnogih projekata, od reciklažnog dvorišta čija gradnja započinje vrlo brzo, uređenja arheološkog parka, otvaranja središnjeg dječjeg igrališta, dogradnje dječjeg vrtića, uređenja triju ulica oko svetišta, gradnje kružnog toka u Selniku, proširenja ceste od Tri lipe do iza Hrastovskog te objava prvih nabava na aglomeraciji Ludbreg, izgradnja nogostupa i dopune javne rasvjete na mnogim lokacijama i još mnoge druge stvari koje će učiniti naš grad boljim mjestom za život.

Gradsko vijeće Ludbrega još je 1999. godine proglasilo 19. ožujka za Dan grada Ludbrega. Dan grada Ludbrega slavi se prema dokumentu pape Leona X datiranom od 19. ožujka 1513. godine. Naime, svetom bulom odnosno papinskim pismom, papa Leon X. je Ludbreg proglasio prošteništem Predragocjene Krvi Kristove zbog čega se više od šest stoljeća početkom svakog rujna hodočasti u Ludbreg. Središnji dio proslave Dana grada bila je svečana sjednica koja je održana u kinodvorani Centra za kulturu i informiranje “Dragutin Novak” u ponedjeljak 19. ožujka. Uz predsjednika Gradskog vijeća Antuna Šimića, gradonačelnika Dubravka Bilića, zamjenicu gradonačelnika Renatu Potočnik, gradske vijećnike, nazočili su i saborski zastupnici Božica Makar i Mario Habek te varaždinski župan Radimir Čačić, predsjednik Županijske skupštine Alen Runac, novomarofski i lepoglavski gradonačelnici Siniša Jenkač i Marijan Škvarić i drugi.

– Osobno smatram da je najvažnija odluka koju je ovo gradsko vijeće donijelo, ona da stabiliziramo gradski proračun i da se posvetimo provođenju projekata na dobrobit ludbreških građana, osobito djece, mladih i starih, jer su nam demografski pokazatelji pozitivni, a i u nove industrijske pogone i one proširene doći će neki novi Ludbrežani. I oni će prihvatiti Ludbreg kao svoj grad, u kome ne treba posebno dokazivati svoje Europsko građanstvo, i zavoljeti ga kao što ga i mi volimo. – poručio je Antun Šimić, predsjednik ludbreškog Gradskog vijeća.

Gradonačelnik Dubravko Bilić osvrnuo se projekte.

– Ima jedan grad u lijepoj našoj koji na računu već neko vrijeme ima preko 150 milijuna kuna, a građani svejedno ne

žele živjeti u njemu jer nema investicija u budućnost. Mi smo s druge strane uložili znatna sredstva u projekt poduzetničkog inkubatora koja možda nismo morali, ali smo vjerovali da je to dobra priča. I cijelo vrijeme smo pomagali i hranili tu ideju koja danas postaje jedna uspješna priča s desetak zaposlenih ljudi iz cijele županije i s paletom vlastitih proizvoda koji se prodaju na hrvatskom tržištu.

Kao i u svakoj dobroj priči ili filmu tako i u ovoj ima negativaca koji odmažu. Ali kako film odmiče tako je i negativaca sve manje i dobra priča uvijek pobjeđuje. Takav je jednostavno život u kojem se mora sačuvati vjera u dobro i otrpjeti sve udarce nepravde i loših pojedinaca upravo zbog stvari koje su veće od nas samih – interesa zajednice kojoj pripadamo. Ono što nas u takvim situacijama štiti i hrabri jest tolerancija ili snošljivost. Profesorica Krizmanić ističe da je snošljivost postojana samo kad je ugrađena u vrijednosni sustav pojedinca, ona je nešto što se uči.

Pred nama je godina realizacije ili pripreme mnogih projekata, od reciklažnog dvorišta čija gradnja započinje vrlo brzo, uređenja arheološkog parka, otvaranja središnjeg dječjeg igrališta, dogradnje dječjeg vrtića, uređenja triju ulica oko svetišta, gradnje kružnog toka u Selniku, proširenja ceste od Tri lipe do iza Hrastovskog te objava prvih nabava na aglomeraciji Ludbreg, izgradnja nogostupa i dopune javne rasvjete na mnogim lokacijama i još mnoge druge stvari koje će učiniti naš grad boljim mjestom za život.

Nadam se da Županija neće zaboraviti na Ludbreg i da će se ceste uređivati puno brže nego ranije, da će i Dom zdravlja biti manje zapušten i s boljom opremom i da će se sve drugo iz njihove nadležnosti odvijati po redu te da će komunikacija

biti na primjerenoj razini. Za sve drugo ćemo se pobrinuti sami, kao i uvijek dosad. I da ponovim Lewisa Carrola, na kraju godine ionako se računa samo ono što smo napravili za druge. – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Okupljenima se obratio i župan Čačić.

– Ako išta karakterizira ovu našu regiju, to je radna etika, taj odnos prema radu, spremnost da se samozatajno stvara i da se ne očekuje pomoć ni od koga, ali kad bi nam pritom malo manje uzimali, ne bi škodilo – ako bi malo više ostajalo ovdje, ili bi se malo više i vratilo. Mislim da ova zemlja neće to moći izbjeći, jer je u suprotnom neće biti…

Mi moramo teret skinuti s prerađivačke industrije i dati sami sebi prostor da dišemo, da rastemo, zapošljavamo, demografski obnavljamo svoju zemlju jer bez toga to neće ići. Centar takvog načina mišljenja i ponašanja u našoj županiji, po rezultatima upravo u tom segmentu rada i rezultata tog rada, ne samo danas, nego oduvijek je upravo Ludbreg. – poručio je župan Čačić.

U povodu proslave Dana grada nagrađeni su i zaslužni pojedinci i društva. U ime nagrađenih zahvalila je Ružica Cindori.

– U novije se vrijeme počelo govoriti da je Ludbreg centar svijeta međutim meni je oduvijek bilo jasno da je Ludbreg središte svijeta. U Ludbregu žive časni, marljivi i pošteni ljudi, među njima su i dobitnice i dobitnici današnjih priznanja kojima od srca čestitam jer su se doista trudili čitav život i posvetili se ovome gradu. Meni je taj grad doista u srcu. Ovdje sam rođena, a kad su mi rekli da trebam napisati govor, nisam ga napisala zato što smatram da sam u svojim pjesmama govorila o Ludbregu i onome što sam iz njega ponijela. Zapala me ta istovremeno lijepa i teška

Ružica Cindori, počasna građanka dužnost da nešto kažem, a prije svega ne želim biti protokolarna već osobna. Na ovoj pozornici prvi puta sam nastupala u prvom razredu osnovne škole kad smo imali svečanost povodom Dana žena i moja učiteljica Blanka Rodemond me tada naučila pjesmicu. Mislim da sam glumila jaglaca, a moje kolegice iz osnovne škole glumile su drugo proljetno cvijeće. U Ludbregu sam započela i svoj radni vijek i cijeli moj život je vezan uz Ludbreg jer sam se njemu uvijek vraćala. I danas kad smo se vozili prema Ludbregu kroz snijeg pokušala sam se prisjetiti koliko puta sam išla tom istom cestom u Ludbreg. Na ovom mjestu, u ovoj dvorani na ovim danas spomenutim tvrdim stolicama pogledala sam brojne filmove. Vjerujem da mnogi od vas dijele moja sjećanja. Sigurno se trebam prisjetiti i svih

onih koji su se sjetili mene kad je trebalo predložiti nekoga za ovu nagradu, to su prije svega Žene iz Centra svijeta, ludbreška knjižnica i svi su oni pomogli da upravo ja budem ovdje na pozornici. Pozdravljam i Feliksa Pignara koji je godište moga oca, a sjedi ovdje s nama. Prisjećam se i onih koji više nisu među nama. Najsrdačnije zahvaljujem svima njima. Ludbregu želim puno uspjeha, našao se na putu dobrog pozicioniranja ne samo s Europom već i svijeta. Vjerujem da će i dalje biti središte kulturnog svijeta, uostalom ovo je rodni grad mnogih znamenitih ljudi kao što je Mladen Kerstner. Nadam se da će i koji moji stih ostati zabilježen u vašim srcima – poručila je Ružica Cindori.

Svečanu sjednicu Gradskog vijeća glazbenom izvedbom uljepšale su "Pajdašice".

6

DAN GRADA

23. ožujka 2018.

NAGRADE GRADA LUDBREGA POČASNI GRAĐANI – Ružica Cindori i Tomislav Cvetko U povodu Dana grada Ludbrega i ove su godine uručena Javna priznanja zaslužnim pojedincima, udrugama i društvima. Počasnim građanima Ludbrega ove je godine proglašeno njih dvoje. Zanimljivo, u jednom slučaju radi se o Ludbrežanki koju je rad odveo u Zagreb, a u drugom slučaj o Varaždincu kojeg je pak posao doveo u Ludbreg.

Ružica Cindori rođena je u Ludbregu 16. listopada 1961. godine gdje je završila Osnovnu školu, a potom gimnaziju u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju, a potom pohađala poslijediplomski studij informacijskih znanosti-smjer bibliotekarstvo. Radila je kao knjižničarka u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Mladen Kerstner” i knjižnici Osnovne škole Ludbreg. Od 1989. do 2009. godine radila je kao bibliotekar informator u Knjižnicama grada Zagreba gdje je priredila veći broj likovnih i edukativnih izložbi za djecu i odrasle. Članica je programskog i organizacijskog odbora Mjeseca hrvatske knjige. Od 2009. godine tajnica je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu te se intenzivno bavi problematikom autorskih prava i implementacijom prava javne posudbe u Hrvatskoj. Sudjelovala je na radionici o autorskim pravima u Europskom parlamentu i skupštini međunarodne organizacije IFRRRO u Oslu.

Književnim radom bavi se od srednjoškolskih dana. Pjesme, članke i oglede objavljuje u zbornicima i periodici u Hrvatskoj i inozemstvu, a piše i pogovore za pjesničke zbirke i tekstove za kataloge likovnih izložbi. Sudjelovala je na brojnim pjesničkim susretima u zemlji i inozemstvu, a prevodi i poeziju sa slavenskih jezika. Objavila je mnoge zbirke pjesama za koje je primila mnogobrojne nagrade i priznanja, a njezine pjesme uvrštene su u izbore i antologije te prevedene na više jezika. Članica je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Slavenske književne i umjetničke akademije sa sjedištem u Varni (Bugarska).

Tomislav Cvetko poznati je i cijenjeni gospodarstvenik Ludbrega, a koji živi u Varaždinu. Nakon završetka Tehničke škole, smjer strojarstva u Varaždinu, upisuje studij strojarstva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu gdje stječe zvanje diplomiranog inženjera strojarstva.

Od 1975. godine radi u “Opremi” na različitim poslovima da bi 2018. godine otišao u mirovinu kao generalni menadžer Opreme d.d.

U svome radnom vijeku uspio je i u najtežim vremenima osigurati da tvrtka uredno posluje, razvija se i zapošljava mnoge Ludbrežanke i Ludbrežane te postane prepoznatljiva ne samo u Hrvatskoj nego i na zahtjevnom svjetskom tržištu. Posljednjih nekoliko godina uložena su znatna sredstva u obnavljanje i osuvremenjivanje poslovnih procesa, proširenje proizvodnje te privlačenje europskih sredstava kako bi tvrtka i dalje rasla, širila svoj asortiman te zapošljavala nove generacije stručnih mladih ljudi.

Tvrtka “Oprema” ulagala je i u obrazovanje svojih zaposlenika, njihove djece te pomagala i mnogobrojne druge aktivnosti na području našega grada.

23. ožujka 2018.

Tomica Letina, Nagrada Grada za životno djelo Od rane mladosti do dana današnjeg život, rad i djelovanje Tomice Letine vezan je za Ludbreg. Iza njega su desetljeća rada u prosvjeti, u ludbreškom sportu i kao svojevrsnog kroničara Ludbrega, grada kojeg neizmjerno voli. Rođeni 'Zagrepčanec' (12. rujna 1949.) s dvije godine doselio je k baki i djedu u Ludbreg, a poslije su se doselili njegovi roditelji kada su došli u mirovinu.

Pedagošku akademiju završio je u Čakovcu i najprije je godinu dana radio u OŠ Martijanec, a ostatak radnog vijeka u Osnovnoj školi Ludbreg.

-U Ludbregu sam radio od 1972. i do odlaska u mirovinu imao sam 43 godine radnog staža. Osim rada u školi odmah sam se uključio u rad rukometnog kluba, tadašnje Podravine, prvo kao trener seniora, a potom kao trener mlađim naraštaja. U rukometu sam bio aktivan 18 godina, do početka 90-ih. Zatim sam prešao u košarku i trenirao mlade ludbreške košarkaše. Dugogodišnji učitelj tjelesne, zdravstvene kulture i voditelj školskog kluba sa svojim učenicima ostvario je niz vrlo zapaženih rezultata.

-Bili smo stalno u samom vrhu županije u kojoj djeluje 40ak škola s rukometašima i rukometašicama – do naslova prvaka županije došao sam sedam puta, odbojkaši su bili prvaci zone i sudionici završnice državnog prvenstva, nogometaši su triput bili prvaci županije, s atletičarima i atletičarkama četiri sam puta bio prvak županije i jednom sudionik završnice državnog prvenstva na kojem sam osvojio ekipno treće mjesto. U pojedinačnoj konkurenciji u državi smo osvojili tri prva i dva druga mjesta.

S košarkašicama i košarkašima osvojio sam 15 puta županijsko prvenstvo, te u šest navrata bio u završnici državnog prvenstva do kojeg smo došli kao međuopćinski, županijski i prvaci poluzavršnice državnog prvenstva.

Imali smo sjajne sportaše, mnogi od njih mi se i danas jave i pozdrave što je prekrasno. Da, mi iz jednog malog grada postali smo poznati po sportskim rezultatima škole. Bila je to velika promocija Ludbrega. –

DAN GRADA

7

Biciklom i fotoaparatom kroz cijeli grad No, natjecanja učenika i zajednički uspjesi, nisu jedino po čemu Tomica pamti učiteljske dane u Ludbregu.

-Aktivno sam sudjelovao u gradnji vanjskih terena u školi, a posebno kod postavljanja konstrukcija i iscrtavanja linija za desetke igrališta čime smo školi uštedjeli znatna sredstva. Radio sam u školi plivanja oko 20 godina i u tom razdoblju sam tisuće učenika obučio kao plivače.

Možda jedna zanimljivost koja nije baš česta kod nas. Negdje 90-ih bila je vrlo jaka zima, pa se ludbreški ribnjak brzo i jako smrznuo, a debeli led ostao skoro cijelu zimu. Kolegica Franciska Schubert i ja s djecom smo dolazili na ribnjak svaki dan, mnogi su tad naučili klizati, a po trgovinama u široj okolici pokupovale su se sve klizaljke.U mirovinu je otišao 2014.

Više ne posjećuje sportske događanje u gradu, ali sport prati.

-U dvoranu na utakmice ne odlazim, najviše iz zdravstvenih razloga. A i 43 godine u sportu je bilo previše. Čitam izvještaje na portalima, u novinama, a često porazgovaram s ljudima iz klubova. Drago mi je čuti za svaki dobar rezultat naših sportaša.

Više ne odlazim niti u školu, ipak se s vremenom tamo promijenilo više od 90 posto kolega, niti ja poznajem njih, a niti oni mene i nema puno smisla dolaziti. Normalo je to. Sport pratim na TV, znate da obožavam košarku i NBA ligu, posebno uživam u igri Darija Šarića. U hrvatskoj košarci baš nemamo razloga uživati.Veliki doprinos promociji Ludbrega Tomica već dugi niz godina daje zahvaljujući svom velikom hobiju - fotografiji.

-Dosad sam snimio preko 100.000 fotografija, najviše sam usredotočen na snimanje Ludbrega i okolice. Objavio sam više prezentacija, kao što su Ulicama Ludbrega, Ludbreg nekad i sad, Vinogradi Ludbreški, Ludbreško svetište, Otok mladosti i Cvjetni raj u Ludbregu.

Sve je to objavljeno na portalu Grada, web-stranici škole, na društvenim mrežama You Tube, Facebook, Varaždin hr. Dosad imam preko 40.000 pregleda i pozitivnih kritika. Na Google

Dosad je snimio preko 100,000 fotografija

Tomica Letina, dobitnik je brojnih nagrada, ali ova mu je posebno draga Mapsu objavio sam preko 15.000 pošalju stare fotografije, pa ćemo javnih površina, zelenila. Jedva fotografija, najviše Ludbrega i ih skenirati da zapis zauvijek čekam da se u mojoj Frankopanludbreškog kraja. Nedavno sam ostane. Fotografija je dokument. skoj ulici razraste novi posađeni postao lokalni vodič najviše 'deKod nas u Hrvatskoj uvijek se drvored. Minus je što u gradu, sete razine' sa 100.000 bodova i priča samo o turizmu na moru, čak i u samom centru grada, s 20 milijuna pregleda. Boduju a što je s kontinentalnim krajeviima puno neuređenih derutnih se fotografije, recenzije, brzina ma? Meni je Ludbreg prekrasni kuća neuglednih fasada. Tu su stavljanja materijala na mrežu i gradić, ima svu infrastrukturu i staračka domaćinstva ili su kuće drugo. A 70 posto je o Ludbregu, neophodne institucije, ustanove, prazne, pa bi njihovo uređenje za pa je to pravi vodič o Ludbregu. predivnu prirodu, ima velike tuvlasnike bio velik izdatak. ŠteOnaj koji bi htio posjetiti grad rističke potencijale. U Europi se ta, one nagrđuju grad. Znam da može kliknuti i ima informacije turizam jako razvio, a turisti daGrad tu ništa ne može poduzeti. o svemu, od gradskih institucija, nas ne misle samo na more, sunMa srde me stalni kritičari sveustanova, poslovnih subjekata, ce. Oni žele vidjeti nove krajeve, ga, a najčešće za to nemaju arguznamenitostima. Može dobiti uživati u prirodi i zelenilu, svjemente. Kažu, grad se ne razvija. uvid i o događajima u gradu. Požem zraku, biciklirati. Pa zašto Stalno se vraćamo u prošlost. I u gledaju to i oni koji su privremeih ne dovesti u Ludbreg?sve miješaju politiku. Ta prepuno ili trajno iselili iz Ludbrega Dok je radio u školi čitavo cavanja ne čine dobro društvu. kojima podsjećanje na rodni kraj vrijeme kamerom je bilježio sva Nek kritičari pogledaju stare puno znači. događanja u školi i izvan nje i fotografije koje ih demantiraju, Dakako, njegove uratke popostao svojevrsni kroničar. praktički je napravljen novi grad gledaju na Internetu i mnogi –Nekad sam puno snimao s infrastrukturom. Zar ne vide drugi. kamerom i napravio zavidnu vida rastu novi i šire se postojeći -Cilj je promovirati Ludbreg, deoteku. Naravno, sve analogne gospodarski pogoni?vjerujem da sam objavama na Inzapise obradio sam u digitalnom Tomica inače kod kuće reternetu pridonio promociji grada obliku kada se pojavila ta nova dovito vježba gimnastiku, vozi i našeg kraja, da se vidi koliko tehnologija i sada škola ima dosobni bicikl, a to je sad zapostagrad napreduje. Za prezentacije ista povijesnu građu koja služi vio zbog zdravstvenih tegoba, koristim fotografije starog Ludmladim generacijama da imaju priznanje da ga supruga Biserka brega koje skupljam, pa onda uvid kako je škola djelovala kroz 'špota' ako se toga ne drži. Zato nastojim s istog mjesta napraviti povijest. Ne, više ne snimam kazasluženo odmara. Već je dosad novu fotografiju da se vidi razlimerom mada sam je imao među primio više priznanja. ka što se u gradu promijenilo, prvima u našem kraju. Za pogleDobitnik je državne nagrade primjerice, u zadnjih 30-ak ili dati snimku treba puno više vreMedalja zasluga za narod, Naviše godina. Pozivam ljude da mi mena i zato više nije privlačna. grade grada Ludbrega, Priznanja Jednostavno, fotografija je poza izvanredan doprinos športu bijedila video-tehniku. SuvreGrada Ludbrega, dobitnik je zamena foto-tehnologija je strašhvalnica za rad u rukometu od no napredovala, sada svi mogu kluba i Rukometnog saveza Vadnevno raditi bezbroj snimaka i raždina, ima i 20-ak priznanja za to odmah objaviti na mrežama. uspjehe na školskim županijskim Samo uzmem svoj Olympus, a i državnim prvenstvima. No, zanimljivih motiva u Ludbregu i Nagradu grada za životno djelo okolici uvijek se nađe. Kao dugosmatra posebnom. godišnji foto-amater vjerojatno -Ovo priznanje Grada Ludvidim oko sebe ono što drugi ne brega za životno djelo, mišljevide ili ne vide na taj način. – nja sam, nije namijenjeno samo Motive traži vozeći se bicimeni osobno, već jedan veliki klom, pa bismo teško pronašli dio pripada i svim mojim dragim drugu osobu koja je obišla Ludbivšim učenicima koji su danas breg više puta od njega. Zato je vrhunski sportaši, profesori, invjerodostojan analitičar onoga ženjeri, doktori i ostalih zanimašto zapazi njegovo oštro oko, što nja bez kojih ti rezultati ne bi bili je dobro, a što bi u gradu trebalo mogući. U tome veliku zaslugu poboljšati. ima i moja kolegica Franciska –Biciklističke staze su najSchubert i Zenil Vugrinec koji pozitivnija stvar. Kroz Ludbreg su bili sjajni suradnici. Osobito se sada praktički možete voziti sam ponosan na 20-ak profesora biciklističkom stazom kroz cijekineziologije iz naše škole koji li grad. Također nema više niti predstavljaju najveću snagu za prašnjavih, blatnih ulica, sve je razvoj sporta u Ludbregu i Hrasfaltirano. I ima puno zelenih vatskoj.-

8

DAN GRADA

23. ožujka 2018.

“KATICA ZA SVE” Neizmjeran je doprinos Katarine Sačer (68) društvenom životu Ludbrega kroz skrb za osobe starije životne dobi, humanitarni rad, niz aktivnosti u cilju kvalitetnijeg i zdravijeg načina života građana starijih generacija Ludbrega. Udrugu umirovljenika i starijih osoba regije Ludbreg teško je i danas zamisliti bez nje.

Katica, kako je svi zovu, rođena je u Vinogradima Ludbreškim, školovala se u Ludbregu i obližnjem Varaždinu. Radni vijek prodavačice provela je u Ludbregu i jednim dijelom u Sesvetama. Po umirovljenju odmah se uključila u rad Udruge umirovljenika i starijih osoba regije Ludbreg gdje je već skoro gotovo još jedan radni vijek – 23 godine.

–Jako je važno da umirovljenjem osoba ne postane pasivna, nije dobro da čovjek bude samo doma jer onda češće misli o bolestima, osjeća se beskorisnim, a tako prerano stari. Ako si aktivan uvijek te netko treba, traži tvoju pomoću, a i ti želiš pomoći njima. Kad sam došla u Udrugu sredinom 90-ih okupljali smo starije žitelje Grada Ludbrega i susjednih 'ludbreških' općina.

Bilo je više od 1.000 članova.

Zakonska regulativa je omogućavala da se ljudima pomaže i u nabavi ogrjevnog drva, zimnice, mesa, raznih namirnica na rate.

Tada smo od članarina mogli platiti obvezu dobavljaču, a onda bi ljudi nama otplaćivali na rate.

Gotovo da nije bilo člana koji nije koristio te pogodnosti. Uvijek je bilo 'živo' u prostorijama

jer je bilo puno potreba za pomoći, ponekad su ljudi bili ovisni o nama. Kad pomogneš i vidiš koliko to znači ljudima, onda si osobno zadovoljan. – Obavljala je brojne dužnosti i pokretač je novih aktivnosti zbog promjene zakonske regulative i ustroja udruge.

-Obje Bukovečke i općina Martijanec s vremenom su osnovale svoje udruge, pa sad imamo članstvo iz Grada Ludbrega i Općine Sveti Đurđ, oko 400 članova. Djelatnosti su se u odnosu na 90-te jako promijenile. Pokrenula sam mjerenje šećera u krvi, tlaka, mjerenja sluha, eto, prvi članovi sad su dobili slušna pomagala. Ove akcije nam je omogućio Grad Ludbreg, a provode se još i danas jednom mjesečno uz velik odaziv. Povremeno imamo prezentacije proizvoda i usluga, pa izlete, ljetovanja na moru po povoljnim uvjetima na otplatu. U suradnji s Gradom provedena su tri projekta, to su bili edukacijski programi- medicinske teme, rad na računalu, ručni rad, nordijsko hodanje, o fondovima. Imali smo fizioterapiju i masažu, pa tečajeve, radionice, predavanja, primjerice, policija uvijek održi predavanje o opasnostima kojima su izloženi stariji. – Također se priredi obilježavanje manifestacija, blagdana i važnijih datuma, poput nedavnog plesa u povodu Dana žena.

-Sastajemo se srijedom i petkom, članovima to puno znači.

Muški dolaze na šah, karte, a

žene na pikado. Drugi dolaze samo da popričaju međusobno.

Uvijek obiđemo bolesne i one koji su duže u bolnici odnesemo im poklone, pozovemo ih na druženja, da ljudi nisu usamljeni.

Jedni žive sami, drugi u obitelji, a kad ukućani odu na posao, školu, opet su sami.Smatra da društvo premalo vodi računa o starijima.

-Vrlo dobra je naša suradnja s Gradom koji dosta vodi brigu o starijima, umirovljenicima i o udruzi. Država zanemaruje problematiku umirovljenika iako smo velika populacija građana.

Mirovine su tako male, a prije će nam ih smanjiti nego povećati. Udruga je učlanjena u Maticu umirovljenika Hrvatske od koje nemamo koristi, te u Savez umirovljenika županije, od njih barem nešto dobijemo za blagdane. Mladi? Koliko god mi dali doprinos društvu ima dosta njih koji to ne shvaćaju, čak nas smatraju teretom društva umjesto da se posvete ljudima. Zato je njezina želja da se to promijeni.

-Ludbregu treba organizacija koja bi okupljala volontere, mlade da pomažu starijima. Primjerice, očistiti snijeg, porezati živicu, pokositi travu. Dopremiti namirnice, lijekove. Ljudi iz Gradskog društva Crvenog križa to rade, ali nije dovoljno.

Volontera niti za lijek. Kod mladih treba razviti svijest da imaju pozitivan stav o brizi za starije. Od 2008. je predsjednica udruge.

Katarina Sačer – Nagrada grada Ludbrega

–Tada sam naslijedila Drageca Križanića, a ovo mi je treći mandat, to je predugo. Rado bih da je netko drugi, ali nitko ne želi preuzeti obvezu. I ja sam volonter, a i svi koji imaju obveze u udruzi su volonteri.Katica, kako je svi zovu, živi u Ludbregu, a kao i svaki umirovljenik ima puno obveza. I ponosi se svojom obitelji.

–Sad dok je bilo puno snijega ja sam uzela lopatu i čistila do dvorišnih vrata. Svake sezone radim povrtnjak, dvaput tjedno biciklom dolazim u udrugu, a i više puta ako imamo radionice, predavanja. Majka sam sinu Go-

KUD kao sastavni dio života Gotovo da je teško zamisliti program u Ludbregu, a da ne sudjeluje kulturno-umjetničko društvo "Anka Ošpuh". Dio društva već 36 godina je i Maša Horvat. Diplomirana inženjerka prehrambene tehnologije svakodnevno odlazi na posao u Križevce, ali za vođenje dječjih folklornih skupina i pjevanje u "Pajdašicama" prepreka nema.

U radu sa skupinama inicirala je suradnju s dječjim vrtićima na području Grada, a organizira i različite dječje kreativne radionice. Unutar društva nositelj je organizacije Dječje smotre folkora u Centru svijeta. Završila je škole folklora, seminare za voditelje dječjih folklornih skupina te brojne manje seminare s područja folklornog plesa i pjevanja.

Dobitnica je brojnih priznanja i zahvalnica te Zlatne plakete Hrvatskog sabora kulture za 30 godina neprekidnog rada i doprinosa u kulturnom amaterizmu.

-U KUD sam se učlanila s 13 godina kod tete Bobe Sačer koja je vodila folklor u školi.

Moja mama, Mirjana Bošnjak je već bila u KUD-u, osnovala je i vodila dramsku sekciju. Uvijek su nam se motali KUD-ovci po kući, dramci i recitatori, tako da sam s 13 godina postala i ja KUD-ovac. Najviše sam se ipak zadržala u folkloru, manje u ritmici, a okušala sam se i u dramskoj, ali čisto usput. Maša je u KUD dovela i svog sadašnjeg supruga.

- Prije jednog putovanja nas KUD-ovaca rekla sam mu da ako želi ići s nama da mora postati član. On se s tim složio, a kako smo u to vrijeme imali nedostatak plesača u ritmici, Aco je postao najprije ritmičar – prisjeća se s osmijehom Maša Horvat. Ljubav prema KUD-u djelomično su prenijeli i na sinove. - Luka se u KUD-u nije pronašao, ali Vanja i danas pleše. Na studiju je u Rijeci, ali kad je doma odlazi na probe i nastupe.- Njihova su najranija sjećanja također vezana uz KUD. Nerijetko su s roditeljima bili na probama, čak znali i zaspati čekajući polazak kući.

-Brojne su godine već iza mene u KUD-u, brojna putovanja i gostovanja. Zapravo ne znam kako bi mi tjedan izgledao da nisam u KUD-u. Vodim dječji folklor i to je zbilja poseban segment s brojnim avanturama. Nekad je naporno, ali uglavnom nam je zabavno.

Zahtijevaju svoje, nemaju dugo koncentraciju, ali sve to ima svoje draži. Igramo se, vučemo po podu, obavezno jedemo bombone na kraju probe. S djecom se nasmijemo, ali moramo biti uporni da nešto i nauče. Uvijek ih barem pet, šest prelazi u veliki folklor, nažalost samo cure, dečki nedostaje, ali sve u svemu stvaraju se stalno nove generacije plesača. Maša Horvat jedna je od osnivačica Ženske vokalne skupine Pajdašice, koja je prepoznatljivi dio KUD-a, a nastale su sasvim slučajno.

-Dok smo mogle plesati smo plesale. Bili smo stvarno prava ekipa, glasovno moćna, našli su se tu i parovi i nekako smo živjeli za taj KUD. No vrijeme odmiče, nije ni nama više sve bilo toliko jednostavno, dolaze mlađi, teško nam je bilo održati tempo. I nas nekolicina krenula je pjevati. Nismo mislile da će se iz toga izroditi "Pajdašice" već čisto druženja radi, a mladima smo prepustile ples. Prvih godinu dana pjevale smo bez imena, a tada je Elena Kovačić predložila ime "Pajdašice", što smo s veseljem prihvatile. Zanimljivo je da su se na županijskoj smotri malih vokalnih skupina prve godine pojavile tek revijalno. Toliko su oduševile povjerenstvo da su ih odlučili predložiti za državnu smotru. Činjenica da su uistinu odlične možda djelomično leži i u spoznaji da je

to klapa koja je u KUD-u od rane mladosti.

-Družimo se i izvan KUD-a koji nas je povezao. Nekako smo se baš našli svi u isto vrijeme i godinama dijelili ljubav prema folkloru, a jasno sve nas je to dodatno zbližilo pa su nastala prava prijateljstva. Pratili smo kroz sve te godine i kako se KUD mijenja.

U samim počecima nedostajalo je ritmičara, a sad s godinama slabi interes za folklor. Malo mi je krivo zbog toga jer to je ona bit, to je prosljeđivanje tradicije na nove naraštaje. No s druge strane zahvaljujući upravo ritmici mi smo danas jedan od većih KUD-ova u županiji s više od 180 članova. S godinama smo izgubili dramsku sekciju, no od ove godine je ponovo imamo. Kao sekcija nam se pridružila Knjižnična dramska družina “Kešneri” Povezali smo se s Osnovnom glazbenom ško-

ranu, te kćeri Kseniji koja živi sa mnom, kao i unuka Tena. Stariji unuk Denis je pred doktoratom kemijskog inženjeringa na fakultetu u Zagrebu, mlađi unuk Petar je na drugoj godini istraživačkog studija fizike u Zagrebu. Unuka Tena je na drugoj godini studija inženjerstva okoliša u Varaždinu. S njom često idem u šetnju, u kupovinu, obvezno pogledam sve manifestacije i događaje u gradu. Najljepše mi je navečer sjesti pred TV i u miru pogledati kaj me zanima. Obvezno gledam Dnevnik i to na svakoj televiziji, pa i regionalni. Volim pogledati kvizove. A i neke serije…-

Maša Horvat

lom Ludbreg koja ima tamburaše i nadam se da je to dobar put da zadržimo tradiciju, ali i zainteresiramo nove članove. Nismo tužni ako nemamo puno folkloraša, ali lijepo je kad djeca imaju još neku zanimaciju, a kad su tu još i putovanja to je bonus. Ja sam stalno u KUD-u, i kad nisam, tamo sam. Vježbam s Pajdašicama, probe s klincima, nastupi, pripreme za to sve. Pitaju me ponekad otkud mi volja, ali KUD je važan dio mojeg života. Srećom u njemu se pronašao i Aco pa zajedno dijelimo i tu ljubav, ali i razumijevanje za dodatnu obavezu iako nam se taj segment toliko zavukao pod kožu da više čak na to ne gledamo kao obavezu već je jednostavno to dio nas. Zbog više od 30 godina angažmana u kulturnom životu Ludbrega Maši je pripala Nagrada Grada Ludbrega.

DAN GRADA

23. ožujka 2018.

9

PLAKETE GRADA LUDBREGA

Dobrovoljno vatrogasno

Košarkaški klub

Srednja škola Ludbreg

društvo Kućan Ludbreški

'Grafičar' Ludbreg

DVD Kućan Ludbreški osnovano je 1. kolovoza 1928. godine, pa će ove godine obilježiti 90 godina od osnivanja, te uspješnog rada i djelovanja. Prigodom osnivanja u Društvo su bila upisana 32 člana, aktivnih, počasnih i podupirajućih.

U proteklih devet desetljeća osnovne aktivnosti bile su vezane uz pomoć pri gašenju požara koji su nekada bili učestaliji. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata članovi Društva bili su organizatori straža kod vršidbe žita, a za vrijeme Domovinskog rata obavljali su noćne straže i dežurstva.

Društvo je kroz dugogodišnje razdoblje prolazilo kroz razne poteškoće, ali humanost i solidarnost, zaštita imovine i mještana, uvijek su bile, a i danas su ostale prioritetne aktivnosti. Društvo posjeduje potrebnu vatrogasnu opremu, a danas djeluje u sastavu Vatrogasne zajednice Grada Ludbrega.

Ludbreški košarkaški klub Grafičar u preko 40 godina dugoj i uspješnoj povijesti postigao je u prošloj 2017. godini daleko najveći sportski uspjeh od svog osnutka i djelovanja. Seniorska momčad KK 'Grafičar' plasirala se u A-1 košarkašku ligu Hrvatskog košarkaškog saveza.

U aktualnoj natjecateljskoj sezoni grad Ludbreg po prvi puta u povijesti ima prvoligaša u nacionalnoj ligi jednog od momčadskih sportova s loptom.

Poklonici sporta iz Ludbrega i okolice stoga mogu u gradu pratiti utakmice i uživati u još kvalitetnijim sportskim nadmetanjima nego proteklih sezona.

Uspjeh je još i veći ako se uzme u obzir da su za ovako izniman plasman igrači i uprava ostvarili vlastitim snagama, bez košarkaša iz drugih sredina, već isključivo s domaćim ludbreškim igračima. Na tu je činjenicu, kao i za veliki uspjeh izuzetno je ponosno preko 150 članova Košarkaškog kluba Grafičar Ludbreg.

Srednja škola Ludbreg je započela s radom školske godine 2013./2014., te slavi mali jubilej, peti rođendan.

Osnovana je na inicijativu Grada Ludbreg, a kao nositelj srednjoškolskog obrazovanja osnivač ustanove 2013. godine bila Varaždinska županija. Škola je najprije radila u prostorima Osnovne škole Ludbreg, a potom preselila na lokaciju u središte grada u zgradu dvorca Batthyany gdje djeluje i danas.

Za Grad Ludbreg je od velikog značaja što škola omogućuje učenicima nastavak srednjoškolskog obrazovanja u trogodišnjim i četverogodišnjim usmjerenjima u našoj sredini. Škola danas broji 259 učenika u usmjerenjima: opća gimnazija, ekonomist, CNC-operater, tokar-strojar-bravar, pekar-JMO, pomoćni vrtlar, pomoćni kuhar i slastičar, pomoćni vrtlar-TES. Zaposleno je 50 djelatnika od čega 47 profesora, uglavnom visokoškolske naobrazbe.

Učenici i profesori promovirali su ime grada u Hrvatskoj, a i u svijetu, osvajajući priznanja i nagrade u robotici, zadrugarstvu i drugim projektima.

ZAHVALNICE GRADA LUDBREGA HELENA BONTEK Helena Bontek umirovljena je učiteljica iz Ludbrega. Potječe iz višečlane obitelji iz Poljanca gdje je po završetku Drugog svjetskog rata krenula u osnovnu školu, potom je više razrede završila u Ludbregu, a zatim je upisala i završila Učiteljsku školu u Čakovcu. Od rane mladosti pokazuje ljubav prema kulturi i očuvanju baštine. Tako se već tijekom studija uključila u rad zbora i folklora. Kao mlada učiteljica najprije se zaposlila u Martijancu gdje je osnovala folklor i Crveni križ, a bila je i članica zbora u Poljancu.

Od 1975. godine s obitelji živi u Ludbregu gdje se i zaposlila u Osnovnoj školi. U Ludbregu se aktivno uključila u rad ženskog zbora u čijem je osnivanju i sudjelovala sa suprugom, te u rad folklora KUD-a Anka Ošpuh. Osnivanjem Udruge ‘Žene iz Centra svijeta’ aktivno se uključila u mnoge aktivnosti ove udruge. Čitava obitelj, ona sa suprugom, te sinom, snahom i unukama, dala je velik doprinos u kulturi Grada Ludbrega.

MARIJAN HORVATIĆ Marijan Horvatić rodom je iz Poljanca gdje živi čitav život. Poznaju ga mnogobrojni bivši učenici ludbreške Osnovne glazbene škole. Naime, svoj cijeli radni vijek proveo je upravo u Glazbenoj školi prenoseći na brojne mlade generacije svoje znanje, iskustvo i ljubav prema glazbi. Nakon 42,5 godina rada, od 2015. godine nalazi se u zasluženoj mirovini. U rodnom Poljancu gotovo je čitav život uključen u rad mjesne samouprave, pa i danas obnaša dužnost predsjednika Vijeća mjesnog odbora. Kao predsjednik VMO Poljanec organizator je i izvršitelj niza akcija uređenja i poboljšanja životnih uvjeta mještana naselja Poljanec, nastojeći u svakom trenutku osigurati transparentnog rada mjesnog odbora. Osim toga, čitavo vrijeme djeluje u aktivnostima mjesnih udruga, kao promicatelj zajedničkih akcija udruga, u radu sportskih udruga, a pokretač je i sudionik niza manifestacija u naselju Poljanec.

NADA ŠPOLJARIĆ Nada Špoljarić iz Ludbrega istakla se iznimnim rezultatima u humanitarnom djelovanju. Nakon što je završila srednju ekonomsku školu u Čakovcu radila je 26 godina u 'Grafičaru' i 2 godine u Malom Bukovcu nakon čega je zbog zdravstvenih tegoba otišla u invalidsku mirovinu. Humanitarnim radom bavi se već dugi niz godina kroz Forum žena SDP-a Ludbreg. Organizatorica je mnogih akcija na prikupljanju odjeće, obuće i igračaka za pedijatrijske odjele bolnica u Varaždinu i u Koprivnici, kao i izrade adventskih aranžmana za donaciju novčanih sredstava za 'Sigurnu kuću' u Varaždinu. Prikupljala je namirnice za potrebite obitelji u suradnji sa Centrom za socijalnu skrb, provela darivanje udomljene djece, stradale obitelji, za akciju 'Korak u život', te donacije igračaka i knjiga za pedijatrijske ambulante u Ludbregu, te se angažirala za nabavu pješčanika za sve dječje vrtiće u Ludbregu. ŠTEFICA VUSIĆ Štefica Vusić radni vijek provela je u ludbreškom 'Grafičaru' sve do umirovljenja 2010. godine. Rođena je u Selniku, ali u Vinogradima Ludbreškim živi od udaje prije 45 godina i odmah se uključuje u rad Društva žena, Mjesnog društva Crvenog križa i tijela mjesne samouprave. Uključila se u akcije koje su se u naselju tada provodile na gradnji komunalne infrastrukture. Članica je VMO-a od početka rada. Posebno se angažirala oko izgradnje novog društvenog doma s prostorom za kapelicu - na akcijama na prikupljanju sredstava za gradnju, za nabavu crkvenog inventara, te za nabavu i postavu elektronike zvona.

Sudjelovala je i u akcijama uređenja prostora društvenog doma, uređenju okoliša, pripremi uskrsnih dječjih radionica i podjeli darova za djecu, akcijama na uklanjanju otpada iz okoliša i drugim. Od 2016. vodi Mjesno društvo Crvenog križa kao njegova predsjednica.

Nagrade učenicima Nekoliko godina zaredom na svečanoj sjednici Gradskog vijeća nagrađuju se i učenici.

Robert Bačani rođen je 2003. godine, samozatajan je i marljiv učenik. Rano je naučio čitati te je već u predškolskoj dobi otkrio mnogobrojna i raznovrsna područja svog interesa, a prije polaska u školu stekao je zavidnu pravopisnu pismenost. Odličan učenik s prosjekom 5,00 tijekom prva četiri razreda pokazivao je interes i za jezične i prirodoslovne sadržaje, no u području matematike ostvario je najbolje rezultate. Od 4. razreda pohađao je i Centar izvrsnosti iz matematike, a od 5. razreda počinje sudjelovati na raznim natjecanjima od školskog, županijskog te državnog nivoa. U 7. razredu sudjelovao je na natjecanjima na školskoj i županijskoj razini iz čak 7 nastavnih predmeta te postigao zavidne rezultate. Redovito je sudjelovao i na festivalima matematike u Puli i Varaždinu.

Eva Horvat učenica je 4. razreda Srednje škole Ludbreg – smjer opća gimnazija. Osim odličnog uspjeha i uzornog vladanja u sva tri razreda općeg obrazovanja sudjeluje i u izvannastavnim aktivnostima, projektima i natjecanjima. Prošle godine sudjelovala je na međunarodnom natjecanju iz matematike i fizike u Poljskoj na kojem je osvojila 4. mjesto. Na festivalu matematike zajedno s Ivanom Đuran „Magičnim kvadratom“ postigla je zapažen uspjeh osvojivši drugo mjesto. Sudjelovala je i u međunarodnom projektu „Mirno more“ gdje djeca i mladi različitog nacionalnog i socijalnog podrijetla i statusa, uz upoznavanje naše obale i otoka, uče vrline ophođenja i druženja, te sklapaju nova prijateljstva koja prerastaju i etničke i društvene granice.

10

DAN GRADA

23. ožujka 2018.

Izložba starih razglednica u dvorcu Batthyany "Vu starem Ludbregu" naziv je izložbe starih razglednica koja se u dvorcu Batthyany može razgledati u povodu Dana grada Ludbrega. Izložbu su zajednički organizirali Gradska knjižnica i čitaonica "Mladen Kerstner" Ludbreg, Državni arhiv u Varaždinu i Restauratorski centar Ludbreg. Autor izložbe je profesor Milivoj Dretar, a suradnici na izložbi su Marko Črepinko i Edita Kutnjak-Zlatar.

- Svakom sakupljaču razglednica najvrjednije su one njegovog zavičaja. Prva prava razglednica s prikazom Ludbrega potječe s kraja 19. stoljeća. Izdavač je Rudolf Oesterreicher iz Beča, autor više setova razglednica austrougarskih gradova. Veličine 14x9 cm, ova razglednica posebna je po tome što se tekst pošiljatelja pisao naprijed, kod slike, a otraga je bila adresa primatelja.

Prednja strana nosi slike triju ludbreških lokaliteta. Sačuvano je nekoliko primjeraka najstarije ludbreške razglednice, a datacije slanja variraju između 1897. i 1902. godine.

Druga po starosti razglednica nazvana "Poziv iz Ludbrega" nastala je oko 1900. godine.

Prikazuje Ludbreg s jugozapada, motiv se kasnijih desetljeća često ponavljao, sve do današnjih dana. Kasnije razglednice Ludbrega uprizorile su ludbreški glavni trg, dvorac Batthyany s perivojem, staru ludbrešku školu, župnu crkvu, rijeku Bednju, mali park, vatrogasnu Špricalku, Svetište Predragocjene Krvi Kristove... - pojasnio je Milivoj Dretar.

Otvorenje izložbe uljepšali su učenici Osnovne škole Ludbreg izvedbom pjesama koje su sami napisali u povodu Dana grada, a otvorio ju je gradonačelnik Dubravko Bilić.

- Grad ne čine zgrade već ljudi. Kako smo mi ljudi prolazni, zato su ove razglednice koje čuvaju trenutke prošlosti, na ovim panoima imamo priliku gledati kako je Ludbreg nekad izgledao, kako se razvijao. - rekao je gradonačelnik. Izložba se u dvorcu Batthyany može razgledati do 31. ožujka.

Predstavom ukazali kako odabrati pravi put

U sklopu Dana grada Ludbrega, a u organizaciji PU Varaždinske održana je prigodna predstava "Droga – reci drogi ne.". U kino dvorani Centra za kulturu i informiranje predstavu su pogledali učenici šestih, sedmih i osmih razreda Osnovne škole Ludbreg.

- Ovo je prilika da najavim početak preventivnih aktivnosti, a vezane su uz stvaranje štetnih navika. Danas, ovdje u Ludbregu učenicima želimo na jedan zanimljiv i neposredan način pružiti informacije koje su vezane uz veliki problem današnjice, a to je droga. Vrlo je važno da u ovoj fazi odrastanja odaberu ispravan i najbolji put za sebe, da izgrade jedan odbojni stav prema svim ovisnostima, bilo da se radi o alkoholu, drogi ili modernim tehnologijama. Zahvaljujem gradonačelniku Dubravku Biliću i Vijeću za prevenciju kriminaliteta Grada Ludbrega koji su prepoznali program PU i ovu temu i omogućili nam današnje događanje – rekao je Predrag Benčić, načelnik PU Varaždinske.

Uz pomoć glumaca i glumačke umjetnosti, kroz formu kazališne predstave, djeca i mladi razvijaju komunikaciju, sigurnost i maštu i istovremeno uče o temama i događajima iz njihovog svakodnevnog života. Nakon predstave održana je i interaktivna radionica udruge mladih "Status M".

NAJAVLJUJEMO U POVODU DANA GRADA PETAK – 23. ožujka 19:00 sati Koncert Yoko Nishii & Krešimir Marmelić (Svečana dvorana dvorca Batthyany)

SUBOTA – 24. ožujka 20:30 sati Sat za planet Zemlju (Trg Svetog Trojstva)

NEDJELJA – 25. ožujka 11:30 sati Utrka Centrum Mundi 2018. (Trg Svetog Trojstva)

DAN GRADA

23. ožujka 2018.

11

Uložili 15 896 radnih sati u obnovu propovjedaonice U sklopu programa proslave Dana Grada u prostoru dvorca Batthyany održano je predavanje o izvedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima na propovjedaonici iz Župne crkve Presvetog Trojstva.

Ludbreška propovjedaonica nastala je oko 1750. godine od strane kipara Stjepana Severina iz Križevaca. Izrađena je od drveta lipe, a izvorna polikromija izvedena je u tehnici slikane imitacije teksture rezanog drva tzv. fladerunga. Tijekom godina nastala su brojna oštećenja kako zbog prirodnog starenja materijala tako i zbog nestručno izvedene intervencije, stoga je ovaj najstariji i najvrjedniji dio inventara Župne crkve zahtijevalo obnovu.

Radovi u Restauratorskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Ludbregu započeli su 2010. godine, a završili u studenom 2017. kada je propovjedaonica vraćena i montirana na njenu izvornu poziciju.

Cijeli postupak restauracije prisutnima je pojasnio Tomislav Sikinger, voditelj Restauracijskog odjela u Ludbregu. – Propovjedaonica je kod nas boravila od 2010. godine kada smo je demontirali iz crkve jer je prijetilo urušavanje skulptura koje su se nalazile na njoj. Nakon demontaže slijedila je dezinsekcija u vodenoj komori za fumigaciju koja radi na principu izvlačenja kisika i ubacivanju dušika u sustav kako bi se umjetnina očistila od svih nametnika. – Sljedeći dio procesa restauracije bila su istraživanja tijekom kojih je izrađena opsežna fotografska, pisana i grafička dokumentacija. Analizom veziva restauratori su došli do zaključka kako je propovjedaonica u nekom trenutku bila preslikana uljanim bojama. Korištenje sonda omogućilo im je uvid u originalan izgled nakon čega

Propovjedaonica nakon obnove, 2018.

je mogao započeti najzahtjevniji dio, a to su upravo sami konzervatorsko-restauratorski poslovi. Bio je prisutan velik broj mehaničkih oštećenja drvenog nosioca što se odnosilo i na pojedine dijelove konstrukcije, kao i na kipove i ukrasne elemente koje je trebalo učvrstiti i mjestimično rekonstruirati. Nadalje, pozlata i posrebrenje koje se nalazilo na lazurama, dekorativnim elementima i reljefima bilo je prekriveno uljanim bojama koje su oksidirale i potamnjele.

- Postupak kojim smo zapunili oštećenja zove se krediranje. Na drvo se nanosio sloj krede koji se potom nivelirao da bude u razini originala. Nakon toga se krenulo sa retuširanjem. – objašnjava Sikinger.

Radove na propovjedaonici vodila je viša restauratorica tehničarka Dana Buljan Cypryn, a sudjelovali su restauratori Tomislav Sikinger, Dijana Črepinko, Stanko Kirić, Zlatko Kapusta, Dunja Lončar, Paula Bule, Ana Šapina i Sabina Matišić. Obnova je u cijelosti bila financirana sredstvima Ministarstva kulture RH, a izradu trodimenzionalnog snimka propovjedaonice sufinancirali su Grad Ludbreg i RKT župa Presvetog Trojstva.

- Naši restauratori uložili su 15 896 radnih sati u obnovu. Propovjedaonica je bila velikih gabarita, a nas restauratora u Ludbregu malo, sveukupno 6. Ovo je bio veliki pothvat ne samo za restauratore općenito već i za naš Restauratorski odjel zbog čega smo veoma ponosni.

Pozivamo ljude da odu pogledati propovjedaonicu u Župnu crkvu. Oplemenila je i povećala vrijednost prostoru, a ujedno je i jedan od najznačajnijih djela barokne umjetnosti na našem području. – zaključuje Sikinger.

Propovjedaonica prije obnove, 2010. (Foto HRZ)

12

USKRS

23. ožujka 2018.

USKRSNA RADIONICA Sada već tradicionalna 6. uskršnja radionica i ove je godine održana u društvenom domu u Vinogradima Ludbreškim. Radionicu 'Ludbreška pisanica' ostvarili su zajedničkim snagama Mjesno društvo Crvenog križa, Vijeće Mjesnog odbora Vinogradi Ludbreški te Likovno udruženje Ludbreg. Djeca predškolske i školske dobi ukrašavala su ispuhana jaja akrilnim bojama stvarajući šarene pisanice koje će u subotu uoči samog Uskrsa prije blagoslova jela biti izložene u Društvenom domu u Vinogradima Ludbreškim. Dio pisanica bit će izložen i u izložbenom dijelu hotela Raj gdje će ih građani također moći 'kupiti' dragovoljnim donacijama. Voditeljica radionice bila je predsjednica Likovnog udruženja Elvira Štabi, a odazvalo se 20-ak djece. Mnogi su došli u pratnji roditelja, baka, teta, ujni i svih onih koji se osjećaju kao djeca. Uz Elviru uskrsne motive na papiru akrilnim bojama radila je i Maja Novak – Vincetić u društvu majke Marjane Vincetić, a pisanice je 'kiparila' i kiparica Marija Kovačić.

-Likovno udruženje osiguralo je djeci pribor i likovno-tehnička sredstva za rad, a žene iz Vinograda Ludbreških su tijekom godine ispuhale oko 130 jaja. Da nije bilo tako loše vrijeme djece bi bilo više no u nedjelju 25. ožujka imamo još jednu ovakvu radionicu u Međugeneracijskom centru. Osim pisanica, djeca su izrađivala i čestitke s uskrsnim motivima te različite ukrase za dnevni boravak. Sredstva prikupljena ovim projektom utrošit će se za kupnju materijala potrebnog za sljedeću radionicu – rekla je Elvira.

Radionice su dio projekta kojeg podržava Grad Ludbreg, a ispred Mjesnog odbora Vinogradi Ludbreški suorganizator je Katarina Zadravec. Organizatori radionice poželjeli su sretan Uskrs svim građanima Ludbrega i okolice te ih pozvali na tradicionalni Uskrsni krijes na Gornjem gradu. (dv)

Uskrsnuće je susret s Gospodinom koji nas poznaje O Kristovom uskrsnuću nije jednostavno govoriti. Jedan od razloga jest taj što nitko od nas nema iskustvo uskrsnuća. Svi imamo iskustvo rađanja i života, stoga nam je lakše razmišljati o Isusovom utjelovljenju, odnosno njegovom rođenju i odrastanju.

Svatko od nas, na različite načine, ima iskustvo patnje, poteškoća, životnih muka i problema, zato nam je lakše razmišljati o Kristovoj patnji, muci i smrti.

Svakome je od nas netko drag umro. Svi smo se ponekad morali suočiti sa smrću i prihvatiti njezinu neminovnost. No kako razmišljati o uskrsnuću kada to iskustvo još za sada nemamo?

Stoga se možemo zapitati je li se stvarno dogodio taj događaj s Isusom Kristom. Mnogi govore da im je jednostavno vjerovati u Isusovo rođenje, njegovo lijepo propovijedanje i djelovanje. Ali ne mogu prihvati vjeru da je Isus uskrsnuo.

Slično se dogodilo i sv. Pavlu kada je došao propovijedati u Atenu na čuveni Areopag. Atena je znamenit grad u kojem su svoje ideje izlagali velikani poput Sokrata, Platona i Aristotela.

Pavao je primijetio da u gradu

ima puno hramova i da su ljudi jako religiozni, možda čak i praznovjerni. To se vidi iz činjenice da su imali hram posvećen nepoznatom bogu. No Pavao koristi njihovu religioznost kako bi započeo sa svojim govorom. U početku su ga pažljivo slušali, možda čak i odobravali njegov govor, no kada je spomenuo da je Krist uskrsnuo od mrtvih, više ga nisu ozbiljno doživljavali. Počeli su mu se rugati i ismijavati ga riječima: „O tome ćemo te slušati drugi put.“ Za njih je ideja da bi netko mogao uskrsnuti od mrtvih bila, jednostavno, neprihvatljiva.

Mi ćemo se osloniti na biblijska izvješća o Kristovom uskrsnuću jer samo iz njih možemo otkriti što se to doista dogodilo s raspetim Gospodinom.

Tko je bila Marija Magdalena? Evanđelist Luka govori da je Isus iz Marije Magdalene istjerao sedam zloduha. To znači da je Marija Magdalena prije susreta s Isusom očigledno bila rastrgana žena. Svojim grešnim postupcima dopustila je da se u njoj zlo nastani. Bila je bez identiteta i bez središta iz kojega bi mogla živjeti. Mnogi terapeuti boje se

upuštati u liječenje takvih osoba. Isus se očigledno nije bojao Marije Magdalene. Vidio je njezinu rastrganost i nesigurnost, njezin neizmjerno dubok strah, ali osjetio je i njezinu čežnju za ljubavlju. Oslobodio ju je od sedam zloduha koji su je priječili da istinski živi i ljubi.

Marija je nakon susreta s Isusom ponovno pronašla svoje žensko dostojanstvo. U susretu s njim osjetila je da je nanovo rođena. Doživjela je da ljubav pobjeđuje smrt i da se sve mrtvo u njoj budi na novi život. Sloboda da joj je sve oprošteno darovala joj je novu radost i smisao. Isus ju je gledao kao subjekt, kao jedinstvenu i posebnu osobu, a ne kao objekt kako su je gledali mnogi drugi muškarci.

Upravo ta ljubav prema Učitelju tjerala je Mariju Magdalenu rano izjutra, dok je još bio mrak, na Isusov grob. Zamislite hrabrosti. Ići sam, još za mraka, na grob nekoga tko je ubijen kako zločinac. Koji bi muškarac to učinio, a kamoli žena? No njezin je život potpuno protkan odnosom s Isusom i ona želi biti blizu njegova mrtvoga tijela.

Marija, jednako kao i drugi

učenici, u prvi trenutak ne prepoznaju Isusa. Govori: Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše. Toliko je zaokupljena Isusovim mrtvim tijelom da ne opaža Živoga. Marija je ovdje slična nama. Toliko smo često zaokupljeni onime što nemamo ili što gubimo da ne primjećujemo ono što imamo i ono što nam se daruje. Susret s Uskrslim želi nam pomoći baš u tome da se otvorimo mogućnostima koje nam daruje svakidašnji život.

Tek kad je Isus oslovljava imenom, prepoznaje ga i odgovara mu: Rabbuni! Ne plači, ja sam onaj kojega tražiš. Ja sam onaj koji te poznajem imenom.

Događa se tajna uskrsnuća.

Uskrsnuće je susret s Gospodinom koji nas poznaje.

Marija je željela zagrliti Isusa. Željela bi imati kontakt s Isusom kao i prije njegove smrti. Želi osjetiti ljubljenog Učitelja i iskusiti njegovu blizinu. Nju je njegova draga blizina ozdravila.

Ali Isus joj odgovara: Ne zadržavaj se sa mnom! Ljubav Uskrsloga više se ne očituje dodirom i zagrljajem, nego izgovaranjem imena. Ljubav koju nam Uskrsli iskazuje i u koju nas po svome

uskrsnuću želi uvesti, razlikuje se od tjelesne (erotske) ljubavi između muškarca i žene. Njegova ljubav ne zadržava i ne da se zadržati. Tjelesna ljubav grli i steže ljubljenoga. Ljubav Uskrsloga ostavlja nas slobodnima i pušta.

Ona struji u dubini našeg srca kada nas Krist poziva ljubazno našim imenom, kada nas gleda i prigiba nam svoje lice. Ali mi tu ljubav ne možemo rezervirati za sebe. To je ljubav koja vrijedi za svakoga tko se sprijatelji s uskrslim Kristom.

Stoga Isus upućuje Mariju da ide i javi njegovim učenicima da je uskrsnuo. Marija Magdalena tako postaje „apostola apostolorum“ – „apostolica apostola“. Činjenica da Isus izabire jednu ženu da prva navijesti radosnu vijest njegova uskrsnuća, pomalo je iznenađujuća. Ako dodamo tome da je Marija bivša velika grešnica, to nas može još više iznenaditi. Ipak, Isus je pozvao upravo grešnike da ga nasljeduju i svjedoče o njemu po svem svijetu.

Neka nas ta činjenica ohrabri. Želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Kristijan Stojko, župni vikar

23. ožujka 2018.

USKRS

13

Ludbreški hren, najbolja delicija na uskrsnom stolu Prije više od četrdesetak godina obitelj Makar, prva u našem kraju, počela je saditi hren.

Svakog tjedna obilazili su razne kupce, odlazili na zagrebačke tržnice kako bi prodali i nešto zaradili. Potražnja za hrenom svake je godine bila sve veća pa se i proizvodnja brzo širila, sadili su više od dvadesetak hektara, a 2000. godine osnovali su poduzeće Agro Altera koje je danas zapravo i najpoznatije po ludbreškom hrenu. Zajedno s timom vrhunskih povrćarskih stručnjaka, uspjeli su hren zaštiti kao „čuvanu sortu“, a po velikoj želji kćeri Bojane Makar, nazvali su ga „Ludbreški hren“. Bojana Makar već devet godina vodi

tvrtku i osim vlastite proizvodnje zapošljava još dvadesetak drugih obitelji koji za njih proizvode hren. Osim svježeg korijena ludbreškog hrena kojeg plasiraju u trgovačke kuće, u asortimanu gotovih proizvoda imaju ukupno 5 vrhunskih proizvoda od ludbreškog hrena. Naribani ludbreški hren, specifičnog, ne tako ljutog okusa. Bogat je mineralnim i vitaminskim sastojcima, odličan za pročišćavanje dišnih putova i smanjivanjem tegoba uzrokovanih proljetnim umorom.

Ludbreški hren s brusnicom, smatra se da su brusnica i hren najbolji antibiotici. Slatkasto – kiselkasti okus brusnice u hrenu daje posebnu osvježavajuću notu, preporuča se za posluživanje uz kuhano meso i kao namaz.

Ludbreški hren s feferonima, hren u kombinaciji sa ljutim feferonima predviđen je kao dodatak raznim jelima, temeljac za variva, dodatak suhomesnatim proizvodima, a njegovom marinadom i dodatkom roštilja upotpunjuje se okus svakog nepca.

Ludbreški hren s peršinom, daje punoću okusa hrenu koji izgledom i okusom savršeno ide uz kuhano meso i ribu.

Slatki

uskrsni kutak

Extra ljuti ludbreški hren, proizveden iz prve klase hrena, debelog korijena koji mu daje dodatnu ljutinu, djeluje na pročišćavanje dišnih putova i obogaćuje okus svakom gurmanu koji voli ljuću hranu.

Ludbreški hren navedenih okusa možete pronaći u velikim trgovačkim kućama ; Kaufland, Konzum KTC, Lonia, Trgonom, Metss, TP prehrana i prodavaonicama Perutnine(Pipo ).

Zanimljivo je da je ludbreški hren u Gastro rubrici 24 sata, od svih hrenova koji su sudjelovali u velikoj degustaciji dobio najveće ocjene zbog kvalitete što je ovoj maloj obiteljskoj tvrtki veliko priznanje za uložen trud i rad. Također je zanimljivo da je pobjednica jedne sezone Master Chefa Iva Pehar kuhala s ludbreškim hrenom i napravila 4 slijeda jela: hladno predjelo, toplo predjelo, glavno jelo i 2 deserta. Uspjela je nespojivo spojiti i stvoriti vrhunska jela s ludbreškim hrenom različitih okusa.

Donosimo recept Ive Pehar, a prema preporuci Bojane Makar. Željka Namesnik

Hren

(recept Vesne Jadanić)

Nadjev: 5 žumanjaka, 5 žlica šećera, 2 vanilin šećera, 1 maslac ili margarin, 5 žlica mrvica (prezli), 15–20 dag čokolade u prahu, malo ruma i snijeg od bjelanjaka.

Izradite tijesto za dizani kolač. Dok tijesto „počiva“ napravite nadjev. Istucite žumanjke sa šećerom i vanilin šećerom u pjenastu masu, dodajte redom ostale namirnice, osim snijega, kojeg na kraju lagano umiješajte kuhačom. Nadjevom premažite razvaljano tijesto i zavijte u štruce.

Savjet: Kad radite dizano tijesto, napravite od duplih sastojaka pa možete od istog tijesta napraviti slatke uskrsne pletenice ili uskrsno gnijezdo koje će biti lijepi, a ujedno ukusan ukras na vašem stolu.

Ako radite gnijezdo, osim oraha ili maka, ukusan i malo drugačiji biti će nadjev od cimeta. Razvaljajte tijesto, premažite ga otopljenim maslacem, posipajte s mješavinom cimeta i šećera. Zatim tijesto zarolajte, režite i slažite u kalup kao gnijezdo. Željka Namesnik

Sastojci za raviole: 3 jaja, 150 g kiselog vrhnja,6 šalica brašna i sol Pileći nadjev: 0,5 kg piletine, 50 g pancete, 1 kg luka, 2 češnjaka, 1 dl maslinovog ulja, list lovora, svježi timijan, 3 kom mrkve, 0,5 l pilećeg temeljca, sol, mljeveni crni papar Gljive duxelle: 1 kg miješanih svježih gljiva, 4 kom luka, 6 žlica maslaca, sol i mljeveni papar Preljev od hrena: 300 ml vrhnja za kuhanje, 40 g hrena s peršinom, sol i mljeveni papar.

Priprema: od jaja, kiselog vrhnja, brašna i soli zamijesiti tijesto i ostaviti minimalno 2 sata da odmori.

U međuvremenu napraviti nadjev od piletine. Luk je potrebno na sitno izrezati i staviti da se dinsta na maslinovu ulju, zajedno s naribanom mrkvom i kockicama pancete, lovorovim listom i timijanom.

Kada sve omekša, dodati sitno nasjeckan češnjak i na kockice narezanu piletinu. Kad piletina dobije zlatno žutu boju, potrebno je zaliti temeljcem i sve skupa pirjati na laganoj vatri dok se svi sastojci ne prožmu i temeljac se reducira. Dobivenom smjesom puniti raviole te ih kuhati u kipućoj slanoj vodi. Gljive je potrebno na sitno izrezati i zajedno s lukom dinstati na maslacu. Pred kraj posoliti i popapriti.

Pred serviranje raviole kratko karamelizirati u tavi s maslacem i poslužiti uz duxelle od gljiva i preljevom od vrhnja za kuhanje, hrena s peršinom, soli i paprom (preljev treba prethodno skuhati do vrenja), potom ostaviti da se ohladi.

Uskrsni krijes u 'gornjem gradu'

Fini dizani kolač s nadjevom od čokolade

Priprema

(glavno jelo)

Ljutina je jedna od glavnih odlika hrena. Često se koristi u pripremi jela tijekom blagdana (vjerojatno kako bi se organizam lakše očistio od teške hrane koju tada konzumiramo. Osim što ima jak okus hren ima mnoga ljekovita svojstva. Hren je bogat mineralima i vitaminima, odlično čisti organizam i djeluje antikancerogeno kod malignih oboljenja jetre, debelom crijevu, jednjaku i mjehuru.

Hren je bogat vitaminom C, vitaminom B1, B6, željezom i kalcijem. U zimskim danima zaštiti će nas od prehlade, te očistiti naše dišne puteve. Potiče probavu, rad srca i cirkulaciju, pomaže kod reume i podiže naš prirodni imunitet.

U vrijeme blagdana običaj je da pripremamo jela i kolače koji su tradicija našeg kraja. Iako uvijek poželimo pripremiti nešto novo, dizani kolači (orehnjača, makovnjača, uskrsna peciva, pletenice ili kuglof) jednostavno moraju biti na našem stolu.

Tradicija je to uskrsnog blagdanskog stola koja se prenosi iz kuhinja naših mama i baka kojih se uvijek volimo prisjetiti. Već imamo isprobane recepte, ali nije naodmet da isprobamo nešto novo, pa ovom prilikom predlažemo recepte za Fini čokoladni kolač i Uskrsna gnijezda sa cimetom.

Tijesto za dizani kolač: 550 g brašna za dizana tjesta,6 dag šećera, 1 kvas, 2 dl mlijeka, 1 dl ulja, 3 žlice vrhnja, 2 žlice ruma, 1 vanilin šećer, malo soli, 1 jaje, 2 žumanjka, malo naribane limunove korice. (ako već imate svoj recept po kojem radite dizane kolače možete tijesto raditi i na svoj način, onda samo isprobajte nadjev)

Pileći ravioli s gljivama

Već 20-ak godina prekrasna se tradicija održava u Vinogradima Ludbreškim u povodu blagdana Uskrsa, paljenja uskrsnoga krijesa.

Događaj pod nazivom Uskrsni krijes u 'gornjem gradu' uvijek okuplja žitelje Vinograda Ludbreških, Ludbrega, a i posjetitelje iz drugih sredina.

Tako će biti i sada na Veliku subotu, a uskrsni krijes zapalit će se u 20 sati kod društvenog doma u Vinogradima Ludbreškim, uz bogat zabavni program.

Organizatori najavljuju lijepo druženje uz odlična pića i osvježavajuće napitke, uz kobasice, te uz razne prigodne nagrade za posjetitelje.

Manifestaciju paljenja uskrsnog krijesa organiziraju Društvo za šport i rekreaciju Gornji grad iz Vinograda Ludbreških, te Mjesni odbor i Mjesno društvo Crvenog križa Vinogradi Ludbreški. Prije programa koji počinje u 20 sati, kod društvenog doma za mještane Vinograda Ludbreških također će biti tradicionalni uskrsni blagoslov jela.

14

PUTOVANJA

23. ožujka 2018.

U zemlji nogometa usvajao tehnike online učenja Voditelja Škole nogometa NK Podravina Ludbreg Sašu Špoljarića svi znaju upravo po predanom radu s mladim nogometašima. No, njegovo osnovno zanimanje i poziv je katolički vjeroučitelj.

-Živim sa suprugom Kristinom koja je također vjeroučiteljica i s dvije kćerke Lotom i Rutom u Selniku, a radim u OŠ Đuro Ester u Koprivnici. Ove zime imao sam prilike u sklopu Erasmus+ projekta 'Going the Extra Mile' posjetiti španjolsku Sevillu s ciljem razvijanja stručnih kompetencija i povećanja kvalitete nastave. Nastavnici koji sudjeluju u projektu predaju različite predmete u predmetnoj nastavi: engleski, njemački, francuski, matematiku, povijest, geografiju, katolički vjeronauk, a neki rade i u razrednoj nastavi. Neki od njih su već polazili, a neki će tek polaziti strukturirane tečajeve u različitim europskim zemljama s ciljem stjecanja novih znanja i metoda rada. Teme tečajeva su aktualne, a vezane su uz građanski odgoj i obrazovanje te informacijsko-komunikacijsku tehnologiju. – pojasnio je Saša.

Saša je u Španjolskoj usvajao osnove besplatnog programskog paketa Moodle koji omogućava stvaranje foruma, anketa, lekcija, digitalnih knjiga, zadataka, rječnika, radionica i mnoge druge vrste aktivnosti.

Moodle se koristi za online tečajeve, ali se također koristi i u mješovitim situacijama učenja u kojima se licem u lice radi u školi gdje se postojeći sadržaj dopunjuje raznovrsnim digitalnim materijalima.

Kao istinski zaljubljenik u nogomet, boraveći u Sevilli, osim razgledavanja grada gledao je i utakmicu istoimene ekipe koja ove godine igra Ligu prvaka.

-Nevjerojatno je koliko Španjolci vole nogomet. Kad je utakmica taj dan kao da je praznik. Cijele obitelji dolaze sa šalovima i drugim klupskim obilježjima na utakmice, djedovi s unucima, grupe prijatelja, svi pjevaju, navijaju i vesele se. Stadioni su svaki put rasprodani čak i onda kada igraju s manje atraktivnim klubovima. Za utakmicu protiv Barcelone ili Reala nemoguće je nabaviti ulaznicu. Gledao sam utakmicu zajedno s 40 tisuća navijača protiv Girone. Bio sam na samom vrhu tribine i ulaznicu platio 25 eura, a mjesta bliže terenu plaćaju se preko 100 eura. Nije ni čudno što njihovi klubovi mogu tako skupo platiti kvalitetne igrače. – rekao je Saša.

Saša je za svog sedmodnevnog boravka u Sevilli vodio svoj osobni blog u kojem između ostalog kaže: ' Nekoliko kružnih šetnji bilo je dovoljno da pronađem svoj smještaj u strogom centru grada, između seviljske katedrale i raznih srednjovjekovnih spomenika. Oko mene se kreću mase nasmijanih ljudi, bez brzine u koraku i nervoze vozača koji staju na svakoj zebri.

Trgovi su puni ljudi koji na terasama ispijaju kavicu. Jedino što se čuje je topot konja koji vuku kočiju nakrcanu turistima. Ulaznice se naplaćuju svima bez obzira na spol i starost. Osim muzeja i kulturnih obilježja grada uspio sam posjetiti jednu njihovu osnovnu i srednju školu sa 750 učenika. Svi su učenici i nastavnici povezani Moodle sustavom, a radosno lice vjeroučiteljice i časne sestre Lole Gelo, koja mi je pokazala školu, otvara vrata svakom čovjeku prema jasnijem i boljem odnosu učenika i učitelja.'

Kao zaključak može se napisati sljedeće: Saša je u samo tjedan dana boravka u španjolskoj Sevilli upoznao običaje i navike ljudi koji život žive i nisu opterećeni prošlošću. Osim toga stekao je i dragocjene IKT kompetencije koje će mu pomoći u svakodnevnom radu s djecom na unapređenju nastavnog procesa. Poznajući ga sigurni smo da će usvojena znanja sa zadovoljstvom prenijeti i drugim kolegama koji nisu imali prilike biti na njegovom mjestu te istovremeno učiti i uživati.

(D. Vađunec)

PUTOVANJA

23. ožujka 2018.

15

Najveći putnik među košarkašima Legendarni ludbreški košarkaš Igor Dijanošić ima veliki poriv za putovanjima.

Zajedno sa suprugom Tanjom obišao je mnogo zanimljive destinacije.

- Još kao klinac radio sam u Njemačkoj, posjetio sam usput i neke sjeverne europske države. Kasnije nekoliko puta sam bio u SAD- u, L.A., Havajima, Californiji. Posjetio sam i Meksiko. Boravio sam dva tjedna u Kini, krstario Azurnom obalom, upoznao i Španjolsku. A sad upoznajem

O Zanzibaru

i Afriku kroz prekrasni Zanzibar.

- Pa kako je bilo?

- Niz dojmova. Prvo smo nekoliko sati letjeli do Dohe.

Tamo smo čekali nepredviđeno šest sati. Aerodrom je veličine Ludbrega. Nakon toga krenuli smo na obalu Indijskog oceana. Zanzibarska zračna luka čista je suprotnost onoj u Kataru. Kao neka mehaničarska radionica. Malo pregleda, a nakon toga put u raj. Smješteni smo bili u jednom resortu uz more, sva sreća naša koliba

pokrivena s palminim granama imala je prozore. More fantastično toplo, a koralji i život oko njih u svim bojama. Ribice svih vrsta, a posebno me je obradovao "susret" s ribicom "Nemo". Guštali smo u hrani.

Palačinke s mangom, tune itd.

Nakon nezaboravnih jedanaest dana put natrag. Procedura na aerodromu, nema iznošenja školjka jer su one zaštićene.

Da, dok im nisam dao neke hrvatske suvenire...Ovaj „Dobri čovjek iz Negove“ kako ga od milja zovu neki prijatelji ima još neke destinacije koje bi htio posjetiti.

-To je znano, htio bih opet

Zanzibar je otok u Tanzaniji na istočnoj strani Afrike. Tropski otok na kojem se rodio Freddie Mercury bogat je poviješću, začinima i predivnim plažama, ali i nevjerojatnim podmorjem koje je istinski raj za sve ronioce. Mnogi ga posjete nakon safarija u Serengetiju. Često nazivan „otokom začina“ zbog mnogo različitih začina koi se uzgajaju na otoku, Zanzibar je još od davnina bio važan za trgovinu. Otočje se sastoji od dva veća otoka UnguaUnguje i PembePembe, te mnogih manjih otoka i otočića. Otok Unguja je najveći otok otočja, i često se naziva Zanzibar.

Zanzibar je dugo bio neovisna država, sve do ujedinjenja s Tanganjikom u Tanzaniju, što se dogodilo 1964.g. Unutar Tanzanije, Zanzibar ima određenu regionalnu autonomiju, a glavni i najveći grad je ZanzibarCity na otoku Unguji.

Zanzibar i Pemba su ranih 1950-ih proizvodili 8o posto klinčaca na svijetu i pučanstvo je uglavnom živjelo od te mirodije. Na Pembi je raslo oko 3 000 000 stabala, a na Zanzibaru 1 000 000. Žetva je vrijedila 3 000 000 do 4 000 000 funti godišnje, a najveće tržište bila je Indonezija u kojoj se zanzibarski klinčac tucao i miješao s duhanom za izradu mirisnih cigareta. Tada je bilo 483 km cesta, a 5 000 ribara aktivno se bavilo ribolovom. Azijati su držali u rukama oko 10 000 akri zemlje.

Ranih 1950-ih u Zanzibaru se znalo naći do 300 jedrilica. Put od sjevernog vrha Pembe do Kuča u Indiji trajao bi s potpunim monsunom dva tjedna. Jedrilice bi u Indiju donosile datulje, deve, ćilime i sredstvo za pokrivanje krovova makuti. Iz Indije bi u Zanzibar dospjevala mangrova debla za građevine, peraje morskih pasa prokrijumčarena bjelokost i nosoroževina. Tada je u Zanzibaru stalno boravilo 306 Europljana.

na Havaje, ali na drugo otočje. Jedna od želja je i Južna Amerika. Vidjet ćemo, ima vremena, a svima preporučujem da posjete strane države jer tu ima prekrasnih osjećaja i događaja.Onako od oka u Ludbregu imamo tridesetak osoba koje jako vole putovati. Neke vodi potraga za duševnim mirom,

neke glazba, neke sport, imamo ljubitelje kulture zaboravljenih svjetskih civilizacija.

Naravno ima i avanturista. Svi oni svojim pričama i spoznajama obogaćuju i naše živote. No među svim putnicima je Igor (196 cm), pa ako ne najveći, onda najviši svjetski putnik.

Doajen ludbreške košarke.

Neven Jerbić

16

SA SVIH STRANA

23. ožujka 2018.

Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner

Veselo za Dan žena Međunarodni dan žena prigodnim je programom, uz druženje, pjesmu i cvijeće obilježen i u Gradskoj knjižnici i čitaonici Mladen Kerstner. Za veselu atmosferu pobrinuli su se učenici Osnovne škole Martijanec te dramska skupina Doma za starije i nemoćne Koprivnica.

Prije samog početka prisutnim posjetiteljicama obratila se ravnateljica Edita Kutnjak – Zlatar te im zaželjela dobrodošlicu i čestitala njihov dan. - Ovim malim programom Gradska knjižnica želi vama, ženama, čestitati 8. mart. – Svoje glumačko i recitatorsko umijeće prvi su pokazali učenici OŠ Martijanec. – Učenici su izveli scenski nastup s kojim su se predstavili ove godine na Županijskoj smotri Lidrano. Često glumimo, igramo se i pjevamo. Danas nam je posebna čast što smo ovdje s vama. – poručila je Spomenka Struški, učiteljica hrvatskog jezika koja ih priprema za nastupe.

Nakon njih posjetiteljima se predstavila dramska skupina Doma za starije i nemoćne Koprivnica koja je izvela 20 – minutnu predstavu „Upomoć – gola žena“.

Tekst je napisala članica dramske skupine, autorica radio drama te

poznata pjesnikinja i književnica Elizabeta Herceg. U predstavi glume korisnice Milica Šimunić i Terezija Horvat te vanjska suradnica Anica Galinec, dok gospođa Elizabeta igra mamu Maru.

-Dramska grupa okuplja 5 članica koji imaju afiniteta i dara za glumu. Na probama koje se održavaju po potrebi uvježbavaju šaljive skečeve i igrokaze vezane za različite događaje iz života. Svojim nastupima uveseljavaju stanare Doma prilikom obilježavanja prigodnih datuma kao što je Valentinovo, Dan bolesnika, Martinje, ali nastupaju i na brojnim gostovanjima kako na području Koprivničko-križevačke županije tako i u drugim gradovima. Većinu tekstova piše gospođa Elza Herceg, a rekvizite izrađuju same. – poručuju iz Doma za starije i nemoćne Koprivnica.

Ovog su puta članice dramske skupine, osim glumačkog, pokazale i svoje pjevačko znanje pa je tako druženje završilo zajedničkom pjesmom.

Kao mali znak pažnje, ravnateljica knjižnice svim prisutnim pripadnicama ljepšeg spola darovala je cvjetove koje su izradili korisnici knjižnice.

Dan žena na način starijih

Međunarodni praznik 8. ožujak Dan žena redovito svake godine prigodno obilježe članovi Udruge umirovljenika i starijih osoba regije Ludbreg. Na druženju i plesu uz praznik okupilo se 50-ak članova udruge. Njima ne treba raskoš, sami su donijeli grickalice i pića, a za zabavu je bio zadužen glazbenik Dario Biškup. Predsjednica Katarina Sačer članicama je uputila kratku čestitku i ples je mogao početi. Našla se tu nekolicina plesača, ali su u većini ipak bile žene koje to nije nimalo smetalo.

- Svaki put je muških manje nego nas. Ali, mi se znamo lijepo družiti i odlično zabaviti i bez njih, vjerujte. To je naš praznik i normalno da držimo do njega i da ga treba malo proslaviti. Ali želimo da i drugi drže do našeg praznika, to je najvažnije. Svi bi morali znati kad je Dan žena ili 8. mart kak smo ga negda zvali, a ne samo mi. – rekle su nam dobro raspoložene Anica Henezi i Biserka Pokos koja je nadodala: -Moj suprug veli:'Iti tam i zabavi se!' On se je zabavil u 'svoje vreme', pa mu to više nije interesantno!Njihov ples počeo je točno u podne dan uoči blagdana odnosno u srijedu kada je u prostorima udruge prijepodne uredovni dan koji je tako nastavljen druženjem i plesom u čast žena. Doznali smo od nazočnih da prigodna druženja poput ovog znaju potrajati jer kako vrijeme odmiče tako je raspoloženje sve bolje i opuštenije. Gotovo da je i pravilo da kad imaju posebna druženja i zabave, kažu, uvijek ima razloga i za dodatno slavlje. Tako je dobrom raspoloženju doprinijela i domaćica Danica koja baš uz dan žena slavi i rođendan, pa je okupljene počastila kolačima i kavom.

Hrvatski savez mažoretkinja

Seminar za suce i trenere U prostorijama Centra za kulturu i informiranja Dragutin Novak, 10. ožujka održan je seminar za suce i trenere u organizaciji Hrvatskog saveza mažoretkinja. Prisutno je bilo dvadesetak sudaca i trenera.

Seminar je obavezan za suce svake godine prije državnog natjecanja u mažoret plesovima, a i treneri su uvijek dobrodošli kako bi se razjasnile eventualne nejasnoće oko pravila u pravilniku za natjecanje te sudačkim listama.

Nakon seminara održan je i ždrijeb za 18. državno prvenstvo u mažoret plesovima koje će se održati krajem travnja u Solinu.

23. ožujka 2018.

SA SVIH STRANA

VRTLARENJE U SKLADU S PRIRODOM

Silvija Kolar - Fodor U Gradskoj knjižnici i čitaonici „Mladen Kerstner“ u Ludbregu održano je zanimljivo i edukativno predavanje za sve ljubitelje bio vrtlarenja i one koji žive u skladu s prirodom.

Predavačica Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge „Bio vrt“ govorila je kako se vrtlari u skladu s prirodom, također je predstavila svoju knjigu „Vrtlarenje u skladu s prirodom“, a na kraju predavanja svi su mogli kupiti i razmijeniti razne vrte domaćeg sjemenja.

Udruga „Biovrt“ u skladu s prirodom inspirira i educira o životu u skladu s prirodom.

Stvara zajednicu koja čuva biološku raznolikost, te čuva naslijeđe, sjeme i znanje u svrhu uzgoja zdrave hrane, kako bi se očuvala priroda za buduće generacije. Udruga djeluje od 2006.godine. Silvija Kolar-Fodor, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja bio vrtlarka upoznala je zainteresirane kako se vratiti prirodi i vrtlariti u skladu s prirodom bez upotrebe kemijskih sredstava i kako poštivati život u bio sustavu. Prenijela je svoje iskustvo kako uzgajati vlastitu hranu i kako na prirodan način biljke zaštititi od nametnika i bolesti.

U sklopu predavanja Silvija Kolar–Fodor predstavila je svoju knjigu „Vrtlarenje u skladu s prirodom“ koja je upravo izdana, a zainteresirani mogli su je kupiti na predavanju ili je mogu naručiti na stranici www.biovrt.com Na istoj stranici mogu se pročitati zanimljivi tekstovi o bio vrtlarenju. Izreka koju Silvija ističe na svojim predavanjima dokazuje kakva je to posebna ljubav prema prirodi i vrtlarenju. „Ako želiš biti sretan jedan dan – napij se, ako želiš biti sretan godinu dana – oženi se ako želiš biti sretan do kraja života – postani vrtlar

(kineska poslovica)

U cilju zaštite i očuvanja starinskih sorti voća, povrća i cvijeća od nestajanja, na predavanjima koja se održavaju diljem Hrvatske razmjenjuju se sjemenja mnogobrojnih domaćih sorti. Upravo tako je bilo i u Ludbregu. te su mnogi iskoristili prigodu i nabavili domaće sjeme za svoj vrt. Željka Namesnik

Posjetitelji zanimljivog predavanja

17

18

KULTURA

Zlata i srebra ritmičarima u Mađarskoj

23. ožujka 2018.

Ana Katana predsjednica udruge "Žene iz centra svijeta"

Na natjecanju VII. Connector Dance Festival u Veszpremu u Mađarskoj sudjelovala je brojna ekipa iz plesnih skupina ludbreškog KUD-a, a osvojili su i vrijedna priznanja u kategorijama različitih stilova i uzrasta.

Plesna skupina „Harlekini“ osvojila je dvije zlatne medalje i to u kategorijama Djeca-etno i Djeca-disco. Plesna skupina „No name“ također je osvojila zlato za oba nastupa u kategorijama Juniori-etno i Juniori-disco. Plesna skupina Crazy hill u jakoj seniorskoj konkurenciji osvojila je zlato u kategoriji Seniori-open, te dva srebra u kategorijama Seniori-hip-hop i Seniori-duo-open.

Ukupni rezultat za svih sedam koreografija je pet zlatnih i dva srebrna odličja. Dobar početak godine i poticaj za daljnji rad. Zbog velikog broja djece u plesnim skupinama, ove godine osim postojećih skupina Anđeli, Leptirići, Harlekini, No name i Crazy hill, s radom će započeti još jedna, šesta, novoformirana skupina, a njeno ime ćemo saznati uskoro.

U Centru za kulturu i informiranje "Dragutin Novak" održana je izborna skupština udruge "Žene iz centra svijeta". Nakon 12 godina, Franciska Schubert, jedna od osnivačica udruge više nije predsjednica iste već je na tu dužnost izabrana Ana Katana. Zbog ogromnog doprinosa udruzi, Franciska Schubert izabrana je za počasnu predsjednicu. Uz izbor novog vodstva, raspravljalo se i o planu za 2018. godinu koji je uistinu bogat jer ipak je ovo europska godina kulturne baštine. Žene iz centra svijeta i dalje će nastaviti provoditi radionice u suradnji s dječjim vrtićima i osnovnom školom, a sudjelovat će i u programima u organizaciji Grada Ludbrega i Turističke zajednice grada Ludbrega. U planu je i održavanje izložbi, sudjelovanje na sajmovima i druge aktivnosti.

Samouk tamburaš

Marijan Happ

Početak godine uvijek je vrijeme kada se održavaju godišnje skupštine. Iznimka nije ni KUD "Anka Ošpuh" koji je i ove godine tom prigodom dodijelio priznanja članovima. Među nagrađenima je i Marijan Happ koji je u KUD-u već punih 40 godina.

-Kulturno umjetničko društvo "Anka Ošpuh" osnovano je 1976. godine. Priključio sam se te iste godine, ali nisu me odmah evidentirali. Radio sam na pošti na Bukovcu najprije, a kasnije i u Ludbregu. Kada sam počeo raditi ovdje, čuo sam da je djelovati počelo kulturno-umjetničko društvo i odlučio sam se priključiti.

Tamburice sam svirao malo po čeharama, to je zapravo bilo jedino gdje smo mogli svirati i zabavljati se. Žice za tamburice isto je bio problem nabaviti, nabavljali smo ih iz telefonskih kablova – priča Marijan Happ.

Probe su u počecima održavali još u starom vatrogasnom domu, a kasnije su se selili.

- U to vrijeme članstvo je bilo starije, danas su članovi u znatno većem broju djeca. Ivan Bontek tada je išao tako reći od kuće do kuće, od stana do stana tražiti žene, jer se osnivao ženski pjevački zbor kojem je on bio prvi osnivač. Na taj način se sakupljalo članstvo. Danas ima puno djece i to ženske, muške djece gotovo uopće nema u KUD-u – kaže Marijan Happ i objašnjava kako je to vjerojatno dobrim dijelom i zbog činjenice da se danas nudi znatno više aktivnosti.

- Da nisam bio u tom KUD-u ne bih vidio sve što sam imao priliku vidjeti, bratimili smo se međusobno s KUD-ovima, putovali. Putovali smo diljem Jugoslavije, imali priliku vidjeti puno toga. Kao pojedinac puno toga ne bih imao priliku vidjeti. Svugdje smo bili lijepo primljeni. Uvijek smo vodili priliku o ponašanju, ali to je stvar koja se ne mijenja. Tako je bilo, tako je i sad. - kaže Marijan i prisjeća se i putovanja u Mađarsku, Francusku. Za KUD ga vežu samo lijepa sjećanja i prijateljstva, a i danas rado odlazi na probe.

-Nema nas puno u tamburaškoj sekciji, ali idem zbog mogli bismo reći "kvoruma". Godine jasno učine svoje i ne mogu napraviti sve onako kako sam nekad mogao. Rođen sam u prošlom stoljeću, 1936. godine. kroz smijeh nam kaže Marijan i dodaje.

- Bilo nas je u Poljancu gdje sam rođen 28 to godište. Godine idu, sve nas je manje. Zbog godina više ne putujem s KUD-om kao nekad. Pretprošle godine nisam išao u Makedoniju i sad neću u Francusku. Nemam više tu brzinu, trošim lijekove. Moraju se znati granice, teško mi je oblačiti si čizme, a ne mogu opet tražiti da netko ima brigu s menom. Meni je lepo na probama, poštuju me i užitak mi je s njima. Zahvaljujem im se na brizi, ali i odnosu kojeg imaju prema kolegi, meni kao starijem čovjeku. - kaže Marijan. Zanimljivo je da svih tih godina svira "po sluhu".

-Tamburicu sam naučio svirati sam. Notalno sam nepismen. Nikad nisam naučio čitati note, no nikad mi to nije bila prepreka. Teže mi je nego onima koji znaju čitati note jer moram puno više sebe uložiti u to, moram pažljivo slušati i pratiti ih. - kaže Marijan. Osim što je član KUD-a, Marijan je jedan od malobrojnih muških članova Udruge "Žene iz Centra svijeta". On i supruga rado prate sva njihova događanja, a i pomognu kad zatreba. Nerijetko prepričaju i pokoju anegdotu, zato su uvijek rado viđeni gosti.

23. ožujka 2018.

KULTURA

19

Knjižnični literarni klub - KLIK U ludbreškoj Gradskoj knjižnici i čitaonici „Mladen Kerstner“ krajem 2014. godine osnovan je Čitateljski klub „Knjiški moljci“, kao neformalna grupa koja okuplja najaktivnije čitatelje knjižnice. Po uzoru na ovaj organizacijski oblik okupljanja građana, a u svrhu promocije i poticanja literarne kreativnosti, početkom 2018. osnovan je i Knjižnični literarni klub, KLIK. Ciljevi kluba su kroz zajedničke aktivnosti okupiti građane ludbreške regije koji se amaterski ili profesionalno bave pisanjem u nekom od književnih žanrova, bez obzira jesu li do sad objavili koje djelo, stručnjake na području jezika i književnosti, kao i one koji imaju želju ili ideju baviti se pisanjem te žele prikupiti praktična iskustva i znanja.

- U dugoročnom programu kluba je organizacija druženja radi razgovora o književnosti, razmjene iskustava i saznanja o književnoj sceni u našem kraju i šire u Hrvatskoj, druženje s po-

znatim književnicima, informiranje o književnim natječajima, organizacija različitih događaja poput predavanja na temu jezika, književnosti, književnih žanrova, radionica i seminara kreativnog pisanja, interpretacije i stilova, literarnih radionica za djecu i mlade, upoznavanje procesa nastajanja knjige od ideje do realizacije, suradnja sa školama i knjižnicama i brojne druge teme.

Aktivnosti kluba su prvenstveno edukativne i članovima ne donosi nikakve privilegije niti poseban književni status.

Klub djeluje u sklopu gradske knjižnice, no nije isključeno da s vremenom zbog organizacijskih ili administrativnih potreba preraste u neki od samostalnih formalnih organizacijskih oblika poput udruge ili društva. - rekao je Aleksandar Horvat, jedan od članova KLIK-a.

Ovim putem knjižnica poziva zainteresirane pisce ili potencijalne pisce da se pridruže KLIKu.

Slušam, pričam, stvaram – priča za laku noć – program za djecu koja žele naučiti pričati priču uz stručno vodstvo odgajatelja

- Igraonica Knjižnice od 18:15 sati U 19:00 sati čitanje priče za laku noć na dječjem odjelu:

-

4. 4. 2018. Hans Christian Andersen: "Palčica"

-

11. 4. 2018. Felix Salten: "Bambi"

-

18. 4. 2018. Nevenka Videk: "Pismo iz Zelengrada"

-

25. 4. 2018. Sanja Lovrenčić: "Mjesečeva splav"

OSTALI DJEČJI PROGRAMI: Nacionalna kampanja „Čitaj mi!“ povodom rođendana Hansa Christiana Andersena 3. 4. 2018. Čitanje priče H.C. Andersena u Dj. vrtiću „Iskrica“ u 9:30 sati 5. 4. 2018. Čitanje priče H.C. Andersena u Dj. vrtiću „Smjehuljica u 9:30 sati Dan planeta Zemlje 17. 4. 2018. „Male ruke za planet Zemlju“ – radionica za učenike prvog razreda OŠ Martijanec 21. 4. 2018. od 9:30 do 11:30 Klinci u Knjižnici – NAŠ PLANET U BUDUĆNOSTI

– program za djecu predškolske dobi

PROGRAMI ZA ODRASLE: 12. 4. 2018. u 19:00 sati Dan sjećanja na holokaust Jom hašoa „Židovi u Ludbregu“ – predavanje Milivoja Dretara "Djeca iz sjene" – dokumentarni film o spašavanju židovske djece na ludbreškom području tijekom Drugog svjetskog rata.

Kratki dokumentarni film snimljen je 2015. godine na lokacijama u Ludbregu i Župancu od strane članova Školske družine "Suhodol" iz Jalžabeta.

13. 4. 2018. EPICENTAR EMOCIJA U CENTRU SVIJETA Trubadur i dame – večer poezije (gosti: Miroslav Tičar, Đurđica Runtas i Vesna Souvage) - Dvorac Batthyany, 19:00 sati 22. 4. 2018. Dan hrvatske knjige i Dan planeta Zemlje „Pogled znutra v zutra“ – druženje pjesnika u Vrtu poznatih Podravaca - Ješkovo kod Gole 23. 4. 2018. od 19:30 do 22:30 sati Noć knjige „O hrabrosti“ – filozofsko predavanje Nove Akropole iz Varaždina

Petračeve slike i ove godine u Mimari U Zagrebu se i ove godine održava program pod nazivom Pasionska baština. U sklopu tog programa svake godine se nudi ponešto iz bogate svjetske i domaće riznice glazbenih, likovnih, književnih i pučkih pasionskih sadržaja. Dio programa je i izložba u Muzeju Mimara, a koja nosi naziv "Žena na križnom putu". Na izložbi sudjeluje četrdesetak autora različitih generacija, a među njima i naš akademski slikar Goran Petrač. - Prošle godine u ožujku imao sam izložbu u Mimari, poklopilo se da izlažem i ove godine. Autor izložbe je Stanko Špoljarić koji me pozvao, a takav poziv za sudjelovanje se ne odbija. Puno slikam, otvaraju se određeni pravci i vjerujem da će sve sjajno ispasti – rekao nam je Petrač.

Na izložbi „Žena na križnom putu“ sukladno sadržaju pojedinih postaja uz Krista u prvom planu su žene, Isusova majka, Veronika, jeruzalemske žene, žene pod križem. U prikazima naglašene emocionalnosti slikari i kipari, u mjeri pojedincima svojstvenih poetika, donose svoj doživljaj Muke u rasponima od realistične marnosti, vidova ekspresionizma, do asocijativnosti motiva na pragu apstraktnog izričaja. Organizatori izložbe su Udruga Pasionska baština i Muzej Mimara.

20

GLAZBA

23. ožujka 2018.

„Nismo očekivali ovakav uspjeh. Nadali se jesmo, ali nismo očekivali da će se tako brzo razvijati.“ Iako se službeno deklariraju kao koprivnički bend, „Tragove“ mnogo toga veže i uz Ludbreg. Naime, upravo je ludbreška publika prije nepune četiri godine imala priliku prisustvovati njihovom prvom zajedničkom nastupu. Osim toga tu je i nezanemariva činjenica da u bendu sviraju dvojica naših domaćih glazbenika – Dejan Petričević „Zmija“ na solo gitari te Kristijan Petrikovski na bubnjevima.

Njihova priča započela je u studenom 2014. godine kada su se okupili s ciljem da sviraju pop, rock i zabavnu domaću glazbu te da, kao što im i sam naziv govori, ostave trag u srcima publike.

Uz Dejana i Kristijana u sastavu sviraju i Dario Horvatić na bas gitari, Dominik Šikulec na klavijaturama te Mihael Bogčev kao glavni vokal.

- „Tragovi“ su zapravo nastali iz benda „Bosonogi“ u kojem je svirao naš gitarista Dejan Petričević. Dečki su odlučili da žele nešto ozbiljnije i desilo se nekoliko izmjena sastava sve dok se nismo okupili u ovoj formaciji u kojoj smo sada. Tu je onda izabrano i novo ime odnosno sve skupa je krenulo u nekom ozbiljnijem smjeru. Mi smo se svi znali od prije i imali smo zajedničku želju da budemo na nekoj višoj razini i da postanemo autorski bend, što nam je, evo, u zadnjih godinu dana i uspjelo. - kaže Mihael Bogčev, glavni vokal i frontmen.

Već smo spomenuli kako su „Tragovi“ svoj debi imali upravo u Ludbregu, stoga smo zamolili Mihaela da se prisjeti kako su izgledale pripreme.

– Dva smo mjeseca bili „zatvoreni“ u garaži našeg bubnjara Kristijana i uvježbavali. Budući da sam ja posljednji stigao u sa-

stav morao sam se prilagođavati i učiti hrpu tekstova jer je ekipa već imala neki uigrani repertoar.

U početku sam ispred sebe imao bilježnicu po kojoj bih onda listao i tražio tekst pjesme koja slijedi. – kroz smijeh prepričava Mihael.

Kroz protekle tri godine osvojili su velik dio publike svih uzrasta u Varaždinskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji te u Međimurju, Zagorju i Zagrebu.

– Samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja dobili smo poziv da sviramo kao predgrupa Ivanu Zaku i Maji Šuput s čime je zapravo sve počelo. Čuo nas je velik broj ljudi i to nam je bila odskočna daska. Uskoro su krenule potražnje i upiti za novim svirkama. – prepričava frontmen.

Begini, Jelena Rozga, Željko Joksimović, Danijela Martinović i Željko Samardžić samo su neki od poznatih glazbenih lica za koje su „pripremali teren“.

Osim što zabavljaju domaću publiku „Tragovi“ često gostuju i u susjednoj Sloveniji.

-Sviramo dosta po Sloveniji, a dobili smo i nekoliko poziva za nastupe po Austriji i Njemačkoj.

Možemo reći da Slovenci jako cijene hrvatsku glazbu i vole hrvatske izvođače, stoga tamo jako dobro prolazimo. - dodaje Mihael.

Uz koncerte te nastupe po klubovima, popularan su odabir i za mladencima kao svadbeni bend. Godišnje odsviraju oko 40 svadbi.

– Na svadbi se naravno duže svira, ali je sve u nekom smirenijem i svečanijem tonu. Postoji i razlika u repertoaru, ali ne prevelika. Ono sa čime se pokazujemo po klubovima i na koncertima naravno da odsviramo i na svadbi, samo tamo svaka pjesma ima svoj trenutak i treba se uskladit sa protokolom. – kaže Mihael.

Suradnja s Denisom Dumančićem U travnju prošle godine snimili su prvi singl u suradnji s Denisom Dumančićem. Riječ je o duetu pod nazivom „Sve na ljubav miriše“ sa kojim su 12 tjedana boravili na listi HR TOP 40.

– Dugo smo se dvoumili što ćemo, čak smo probali i nešto sami autorski napravit, ali nismo bili zadovoljni. Na kraju smo se ipak odlučili javiti Denisu koji je prepoznao potencijal i krenula je suradnja. Brzo smo se prokužili i kliknuli jer kad mu kažeš da želiš raditi pop rock glazbu to je to, tu je on doma. – kaže Mihael i dodaje kako im je pjesma sjela

na prvu, ali i da je nadmašila njihova očekivanja.

Ništa lošije nije prošao ni drugi singl „Ljubav za jednu noć“ kojeg je publika jednako brzo prihvatila.

– Nismo očekivali ovakav uspjeh. Nadali se jesmo, ali nismo očekivali da će se tako brzo razvijati. Realno, mi još nemamo hit koji bi odjeknuo po cijeloj Hrvatskoj, ali smo jako zadovoljni i sa ova dva singla jer su nas podigla u našem kraju u kojem nas gledaju kao zvijezde, mada mi to nismo. Naravno da nam takva slika godi, ali nekad zna biti i dosta naporno, zvone

telefoni po cijeli dan. Ali ruku na srce, to smo i htjeli. – dodaje Mihael.

Uskoro treći singl „Tragovi“ će krajem travnja predstaviti svoj treći singl naziva „Malena“.

– Radi se o jednoj bržoj pjesmi za čiju glazbu je zaslužan Denis Dumančić, a tekst Nenad Ninčević. Snima se u studio kod Igora Ivanovića - Decibel studio.

Izbacili smo i jedan teaser na našoj Facebook stranici pa možete poslušati o čemu se radi. – poručuje ekipa.

Anegdote sa nastupa „Jednom smo imali situaciju u kojoj gitarista Dejan zbog ozljede nije uopće mogao micati ramenom, bilo je upaljeno. Mi smo mu stavljali gitaru preko ramena i pritom je učvršćivali povezom. Svirao je tako cijelu noć.“ „Nakon odrađenog koncerta na Šoderici 2015. godine, odlučili smo se za noćno kupanje zajedno sa našom publikom. „

23. ožujka 2018.

SPORT

MLADI KOŠARKAŠI PONOVO SJAJNI

Ekipa KK Grafičar sudjelovala je na završnom turniru Prvenstva Hrvatske za mini košarku kategorija U11 koji je organizirao Hrvatski košarkaški savez. Turnir se održao u subotu 17. ožujka 2018. godine u Križevcima i na njemu su sudjelovale četiri ekipe. Led su probile ekipe Grafičara i Podravca u kojem je Grafičar uvjerljivo odnio pobjedu s rezultatom 71:30, a nakon njih su igrale ekipe domaćina Radnika i Čakovca s rezultatom 64:67.

Ekipe Radnika i Podravca su nastupile za treće mjesto, te je domaćin odnio pobjedu s rezultatom 52:36. U finalu smo gledali derbi između KK Grafičar i KK Čakovec, te je naslov pobjednika uzeo KK Grafičar iz Ludbrega s rezultatom 44:62.

Obje ekipe su plasmanom u finale izborile odlazak na završni turnir Prvenstva Hrvatske. U petorku turnira izabrani su Bruno Bačani (Grafičar), Lovro Šantovec (Grafičar), Lukas Antonović (Čakovec), Borna Katanović (Radnik) i Juraj Šklebar (Podravac).

- Čestitam dečkima i hvala roditeljima i svima ostalima na podršci. Dominaciju smo pokazivali kroz cijelu sezonu koju smo u kategoriji završili bez poraza i to na kraju dokazali i na regionalnom natjecanju. Puno rada je još pred nama jer, pogotovo u sportu, teško je zadržati se na vrhu. Sport ne prihvaća izlike, ne treniranje ili nezalaganje, tu nema ništa poklonjeno od roditelja ili prijatelja, tu se sve mora postići vlastitim radom. Definitivno smo na dobrom putu, godinama smo već u vrhu košarke u regiji, a postali smo prepoznatljivi i na nivou države. Krajem travnja slijedi državna završnica u kojoj se nadam da ćemo ostvariti dobre igre.

Još jednom čestitke dečkima i neka samo tako nastave i dalje. - poručio je Tomislav Horvat, trener košarkaša.

Još jedna dobra sezona mladih rukometaša Po četvrti put igrači RK "Ludbreg" rođeni 2002. godine i mlađi osigurali su završnicu Državnog prvenstva koja će se i ove godine održati u Umagu, od 17. do 20. svibnja.

Ove sezone ekipa koju vodi Andrija Pišpek uspjela je to osigurati dva kruga prije kraja prvenstva. Sastav: Mislav, Domagoj i Hrvoje Novota, Marko Virag, Patrik Premec, Mateo Gotić, Filip i Juraj Tomiša, Luka Šolaja, Roko Vugrinec, Gašpar Haramija, Maks Patafta, Borna Čukolin, Filip Katalenić, Simon Čižmešija, Borna Kolak. Čak petorica igrača iz ove generacije bila su pozvana u regionalnu selekciju koja je imala okupljanje u Đurđevcu; Mislav Novota, Gotić, Virag, Šolaja i Filip Tomiša.

Naravno s takvim igračima uoči Državnog prvenstva trener Pišpek je optimist - Treniramo četiri puta tjedno. Sve je podređeno prvenstvu na kojem će nastupiti 16 ekipa.

Nadam se plasmanu u gornju polovicu. Osim ovog naraštaja Andrija je trener seniora i godišta 2006. i mlađi. To se može jedino ako si potpuno posvećen rukometu. Odlične rezultate s godištima 2004. godine i mlađi postiže i trener Nino Lilić.

Još kad se to jednom pretvori u kvalitetan seniorski rezultat gdje će im biti kraj!

21

22

SPORT

23. ožujka 2018.

NK MLADOST SIGETEC NK Mladost Sigetec ove godine slavi 85. rođendan. Iako se prava proslava planira u ljetnim mjesecima, aktivnosti su već započele. Mjesto radnje: Mannheim, Njemačka, razlog: nogometno-turistički izlet, odnosno prijateljska utakmica u kojoj je NK Mladost Sigetec odmjerila snage s klubom Croatia iz Mannheima.

- Rano ujutro u petak 2. ožujka oko 3:00 sati krenula je ekspedicija od tridesetak dobro raspoloženih momaka u četiri iznajmljena kombija tvrtke „IOVIA TOURS“ na dugi put, većini od njih, u nepoznato. Nije nas omeo ni gust snijeg koji je padao do Slovenije jer je atmosfera bila odlična. U Austriji je temperatura bila daleko ispod ništice, ali iznenađujuće bez snijega.

Sretni što smo napustili snježne neprilike, osobito u Hrvatskoj i Sloveniji, ušli smo u Njemačku u kojoj, opet iznenađujuće, uop-

NOGOMETNA AVANTURA

će nije bilo snijega i s tom spoznajom radovali se odigravanju utakmice konačno na zelenom travnjaku, makar i na umjetnoj travi. Ali se vrijeme ponovno poigralo s nama. Oko 14 h stigli smo u grad Mannheim gdje nas je ljubazno dočekao „naše gore list“ i organizator Robert Denačić – rekao je Nikola Brlek, predsjednik kluba NK Mladost Sigetec.

Inače, Croatia iz Mannheima je osnovana 1990. godine kao klub hrvatskih iseljenika, a danas ga pretežno čine Hrvati uz par pridošlica iz drugih zemalja. Klub je dobro organiziran, imaju uređene svlačionice, ugostiteljski objekt, jedno igralište s prirodnom travom te drugo igralište s umjetnom travom pod reflektorima na kojem se trebala odigrati utakmica.

-Nakon početnog „zagrijavanja“ i upoznavanja s terenom, utakmica je započela na sni-

Odbojkaški klub Poljanec

jegom pokrivenom travnjaku.

Moram naglasiti da je nakon početnog ispitivanja snaga, nošena bodrenjem vjernih navijača „Bad Green Boysa“ Mladost oko 20. minute došla u vodstvo lijepim pogotkom golgetera Dejana Kovača, povratnika u sastav nakon 15-mjesečnog izbivanja zbog teške ozljede. Ipak, do kraja poluvremena domaćin je uspio izjednačiti. U nastavku su izvršene brojne izmjene s obje strane nakon čega je domaćin preuzeo terensku inicijativu, ali je sve pokušaje domaćih uspješno neutralizirao odlični vratar Mladosti Davor Kovač Dida, osim jednog pri samom kraju utakmice kada je nakon kontre Mladosti i pogođene stative domaćin u rekontri uspio zabiti pobjednički pogodak. Sve u svemu, izjednačena utakmica dvoje ravnopravnih protivnika gdje je pobjeda s obzirom na prikazano mogla otići i na stra-

nu Mladosti i gdje bi neodlučeni rezultat možda bio najpravedniji, ali ipak sve čestitke domaćinu na pobjedi - kazao je Željko Crnković, zamjenik trenera.

Nakon završene utakmice uslijedilo je „treće poluvrijeme s produžecima“ u prostorijama domaćina.

- Nakon tople dobrodošlice i međusobne razmjene klupskih suvenira, domaćin ljubazno ugostio s ićem i pićem te je druženje potrajalo duboko u noć nakon čega smo se vratili u hotel. Drugi dan nakon što smo se probudili, popili kavu i razdužili iz hotela, otišli smo na kratko razgledavanja grada, kupili suvenire i ostale „potrepštine“ te oko 13 h krenuli natrag kući kojoj smo sretno stigli oko 23 h. Moramo reći veliko hvala prije svega našim vozačima koji su nas sigurno dovezli naša odredišta, igračima na dostojnoj prezentaciji našeg kluba,

Odlično razdoblje

članovima uprave i navijačima na ogromnoj podršci i bodrenju, Renati i Robertu Denačić te Zlatku Sova na organizaciji putovanja te naposljetku domaćem klubu Croatia iz Mannheima na ukazanom gostoprimstvu koje ovim putem još jednom pozivamo da u ljetnim mjesecima dođu u Hrvatsku, u naš Sigetec kako bi svojim dolaskom i odigravanjem međusobne utakmice uveličali proslavu 85-obljetnicu postojanja naše Mladosti iz Sigeca Ludbreškog! - zaključuje Brlek.

Klub danas poznat kao Mladost Sigetec osnovan je 1933. godine, a službeno je registriran dvije godine kasnije pod imenom "Sigetec" kada je odigrao i prvu službenu utakmicu. Ime "Mladost" klub je dobio 1946. godine. Danas imaju pedesetak aktivnih nogometaša, a posebno raduje što gotovo polovicu njih čini najmlađi uzrast.

Odbojkaški klub "Poljanec" postoji već 63 godine, a o njegovoj bogatoj povijesti može se pročitati u odbojkaškoj publikaciji "Mreža" izdanoj prije osam godina. Klub je trenutno zahvaljujući sjajnim entuzijastima u odličnom razdoblju. Natječe se u 3. hrvatskoj odbojkaškoj ligi Sjever. Trenutno je na četvrtom mjestu na ljestvici te je osigurao doigravanje koje započinje od sljedećeg vikenda.

Prošle godine Poljančani su bili pobjednici Županijskog kupa pobijedivši u finalu ekipu OK Ivanec, te su završili na trećem mjestu u prvenstvu. Njih je četrdesetak iz cijelog kraja, a broj nije ograničen pa im se slobodno javite ako želite igrati odbojku.

Garantirani su dobro treniranje, prvenstvene utakmice i odlično druženje.

IGRAČI NA SLICI: stoje: ZENIL VUGRINEC, ZORAN NOVAK (ujedno i predsjednik kluba), HRVOJE SIJARTO, MARIO NOVAK, OZREN NOVAK, SAŠA NOVAK čuče: TOMISLAV ŠUMIGA(trener), MARIO HORVAT, DRAŽEN KOMES, LUKA MLINARIĆ, VEDRAN MATIJAŠEC.

SPORT

23. ožujka 2018.

23

PRISJEĆANJE NA JENDRIĆA I PETRIKOVSKOG Sredinom ožujka već 23. godinu Udruga dragovoljaca veterana Domovinskog rata organizira Memorijalni malonogometni turnir. Prisjećanje je to na ludbreške branitelje Mladena Jendrića i Božu Petrikovskog koji su 27. prosinca 1991. stradali na Pakračkom bojištu od posljedica neprijateljske minobacačke vatre. Susret braniteljskih udruga ostvaren je u okviru programa obilježavanja Dana Grada Ludbrega.

-Ove godine na turniru je sudjelovalo rekordnih 7 ekipa i to ekipa Podgore iz Bolfana, ekipa Gore iz Globočeca, ekipa 104. gardijske brigade iz Varaždina, ekipe Udruge dragovoljaca Domovinskog rata ogranci Varaždin,

Maruševec i Ludbreg te ekipa Policijske postaje Ludbreg.

Igralo se u dvije grupe, drugoplasirani iz pojedine grupe igrali su za treće mjesto, a prvoplasirani finalnu utakmicu. Za tri prvoplasirane ekipe kao i za najboljeg strijelca pripremili smo pehare – rekao je Zlatko Požgaj, predsjednik Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata ogranak Ludbreg.

Obilježavanje pogibije ludbreških branitelja započeo je intoniranjem hrvatske himne i minutom šutnje za poginule, a zatim je stotinjak prisutnih pozdravio i turnir otvorio dožupan Varaždinske županije Tomislav Paljak. Uvodni dio sjećanja na poginule kolege završio

je zajedničkim fotografiranjem. Potom je delegacija branitelja upalila svijeće na groblju kod spomenika braniteljima te na grobu Petrikovskog u Ludbregu. Svijeće su upaljene i kod spomen ploče Petrikovskom u Globočecu te na Jendrićevom grobu u Bolfanu.

I ove godine pokrovitelj turnira bio je Grad Ludbreg osiguravši sredstva za pehare pobjedničkim ekipama te po završetku turnira ručak za sve sudionike. Bila je to još jedna od rijetkih prigoda da se dečki koji su branili domovinu podruže i obnove sjećanja na ratne dane te na kolege koji nisu imali sreće uživati u slobodi za koju su se borili. (dv)

Crazy Hill Trail 2018 U ožujku započinje sezona trčanja u prirodi. Trkačka poslastica za aktivne sportaše i rekreativce koji su jedva dočekali kraj dugačke i snježne zime održana je na ludbreškim bregima. Športsko rekreativno društvo BSV Ludbreg po četvrti je put organiziralo utrku 'Crazy Hill Trail' koja je ove godine bila najzahtjevnija do sada jer se trčalo po izuzetno blatnjavoj stazi kao posljedici netom otopljenih velikih količina snijega.

-Utrka je privukla čak 400 trkača iz Hrvatske, Slovenije i Mađarske. Označena staza duljine 34 km makadama, asfalta, šumskih puteva i staza s visinskom razlikom od čak 1040 m povezala je najljepše predjele ludbreških brežuljaka i sjeveroistočne dijelove Kalničkog gorja.

Trkači su po prekrasnom vremenu krenuli sa starta u 10 sati u Vinogradskoj ulici i nakon otprilike 3 sata trčanja također završili u Ludbregu na istom mjestu.

Trčalo se na kružnoj stazi koja je bila obilježena zastavicama i strelicama na svakih 100 do 200 metara preko otoka Mladosti, Ludbreških Vinograda, kroz šume sve do Gabrinovca te kroz zaseok Nikolin Jarak, ponovno kroz šume da bi se po cesti vratili natrag u Ludbreg. – rekao je Igor Golec, predsjednik BSV-a.

Svaki natjecatelj morao je uplatiti startninu od 100 kn u što je bilo uključeno: majica s logotipom utrke, startni broj, sendvič,

čokoladica, bočica vode te tuširanje po završetku utrke.

-Odredili smo limit na 150 natjecatelja za dužu i 250 natjecatelja za kraću utrku. Limiti su bili popunjeni nekoliko dana prije utrke. Zbog velikog broja sudionika povećali smo i broj nagrada tako da je sponzorske nagrade dobilo čak 5 prvoplasiranih natjecatelja u obje kategorije. – pojasnio je Igor.

Na 10. i 25. kilometru bile su okrjepne stanice s vodom, a na 17. kilometru staze uz vodu, sokove i topli čaj bila su pripremljena peciva, keksi i voće. Za rekreativce pripremljena je dvostruko kraća staza u duljini od 16 km s visinskom razlikom od 415 m.

Dečki iz BSV-a su stazu označavali tjedan dana ranije, a pomagale su im i cure koje su zaprimale prijave te odradile veliki posao na prijemu natjecatelja, pri obradi rezultata te pripremi medalja i poklona za najbolje.

Mnogi sudionici utrke zapravo su ponajbolji hrvatski i slovenski trkači u maratonu i trail trčanju tako da su organizatori bili jako zadovoljni kvalitetom utrke.

-S veseljem dolazim na utrku u Ludbreg jer mi je ta staza 'broj jedan' u Hrvatskoj, organizacija besprijekorna, a domaćini ljubazni i opušteni. U Ludbregu sam dosad sudjelovala na svim utrkama i zabilježila 3 pobjede na dužoj i jednu na kraćoj stazi tako da imam razloga za zadovoljstvo

Kako se razvijao Crazy Hill Trail

Organizatori - Športsko rekreativno društvo BSV - rekla je Valentina Belović, članica AK Varaždin.

Njezin klupski kolega Ludbrežanin Tihomir Cenko još je uvijek gostoljubiv domaćin i čeka na pobjedu kod kuće u Ludbregu. Ovu utrku ludbreški maratonac odradio je u laganijem

ritmu i iskoristio kao početak priprema za novu sezonu.

Imena pobjednika smo namjerno izostavili jer pobjednici su svi koji su uspjeli po izuzetno teškoj stazi stići do cilja u zakazanom vremenu.

(D. Vađunec)

Grupa entuzijasta i zaljubljenika u prirodu Športskorekreativnog društva BSV (Bednjanska, Sajmišna, Vinogradska) godinama je organizirala malonogometnu utakmicu na Staru godinu. Godine 2015. došli su na ideju organizirati trail utrku po šumama i bregima ludbreškog vinogorja. Prve godine utrku je trčalo 97 trkača većim dijelom rekreativaca, a startnina je bila 50 kn. Prvi pobjednici utrke bili su Valentina Belović i Josip Lacković. Svake sljedeće godine broj natjecatelja se povećavao da bi ove godine broj narastao na respektabilnih 400 trkača. Sudionika bi bilo i više, ali su organizatori morali odrediti limite za obje utrke. I struktura trkača se promijenila u korist onih koji se trčanjem bave poluprofesionalno. Kvaliteta utrke i interes natjecatelja iznjedrili su i povećanje startnine koja sada iznosi 100 kn.

Uz Igora Goleca najviše zasluga za pokretanje i razvoj utrke imaju: Tihomir Cenko, Franjo Pijanec, Zoran Zember, Mario Golec, Dario Juran te ostali članovi BSV-a. Dečkima su se ubrzo pridružile Ana Havaić, Tina Novak, Ljiljana Mioković te dale veliki doprinos veoma uspješnoj organizaciji ove zahtjevne sportske priredbe koja je pobudila interes čak i nacionalne televizije.

24

ZADNJA

23. ožujka 2018.

Meni je v Ludbreg u lepo

Tam gde je denes prazna Sveta Bernardica, šezdeset šestoga leta je bila puna ambulanta z rodilištem kcoj.

Otprti oblok v levom krilu prizemlja, beči se tek rođeni dečec. To sam bil ja.

Gda si se ti, Ludbreg, zabečal? Gda je i gdo v daleki prešlosti došel sim, kraj reke koja nema ime i baš tu prvi zapičil štihaču, napravil kolibu, zebral ovo mesto za zavičaj? Onda smo rekli da bu tvoj rođendan na dan dok nam je papa Lav deseti, jezero petsto trinajste, dokumenta napisal z kojim je priznal da se v Ludbregu dogodilo nekaj važnoga za celi svet. Srečen ti, po tomu zakonu, denešnji petsto peti rođendan!

Meni je v Ludbregu lepo. Motam se tu okoli Bednje, po bregima se gubim, po ravnici v daleko zagledavam, po vulicama skitam, a kam god idem, poštimam se i vrnem se nazaj… fajni je grad zišel po tolkim letima, ne bi čovek rekel kak je stari. Točno je takov kakvi smo i mi sami kaj tu živimo i kakvoga smo ga zaslužili. Miren, dober, pošten i spameten, čisti, čuva nas, pazi nas, pomaže nam. Zna biti i zločesti, bezobrazni, grintavi i zmazani ali, takve retke momente mu šenkamo, veliju - i to je za ljude.

Moraš videti grdo, da bi znal kaj je dobro.

Meni je v Ludbregu lepo. Sikam se moreš vputiti peške. Po bregima su načičkane kleti i našarane vinske ceste, črešnjeve steze, planinarski poti, pijanski prelazi, gorički klanjci, danima bi se tu čovek mogel gubiti i nalaziti, i nigdar mu ne bi bilo grdo, ne bi bil sam, ne bi bi bil gladen niti žeđen. Gda se spustiš z brega, po Bednji i okoli nje imaš kaj hodati dok te noge ne ostaviju. Ribički vodeni raj, priroda i zelenjava je sigdi, šume z gljivama, ftičekima i glibokim mirom.

Ludbreške vulice su kak zmišlene za špancir i kruženje, bar deset turi se da složiti, po danu i po večeri. Komu je ne dosta, si zeme biciklina i gas - v krug po grabi. Ve začas budu došle lastavice, zazelenel bu i precvel. Zimska senja bu prešla. Ljudi budu nazaj zmilili vun spred televizora v dokše letne dane, gda se more do desete nevečer nekaj hasneti i navek bu ostalo časa za stati i premisliti si, pak reči sam sebi: Meni je v Ludbregu lepo! Hej! Nemamo bazene, baletnu školu, stezu za trke, kazalište, Baumaxa... za to navek, ako očemo, moremo oditi

nekam od Varaždina do Budimpešte ili Graca. Ja sakomu velim, kaj nemamo bumo meli, i ako nemamo, ne znači da nam tu nemre biti lepo. Pak nemam niti Mercedesa i sejeno lepo dojdem kam treba. Tak da, vidiš, nemam tramvaja i katedralu, ali imam grada v koji saki rad dojde, v koji se hodočasti, razgledava, naslikava, počine se v njegovomu krilu, z dobrim ljudima se susreče, z kojega si saki lepa čustva v srcu odnese - i z kojim se štimam.

Meni je v Ludbregu lepo, makar tu nema sega kaj morti ima drugdi. Ali, to kaj ima v Ludbregu - nema nigdi.

Zvonec z ludbreške cerkve se čuje puno dalše nek si nekoji misliju. Pomoliti se v čudesni kapelici, zapleskati na sami sredini sveta, spiti vinsku iskru z pogledom na celu Podravinu, vdehniti čistoga zraka z parfemom od friške krme, rascvetanoga voćnjaka ili slatkoga mošta, se v jenomu danu, to nemreš gde god. Ti si Ludbreg svetišče i trgovišče, sredina sveta, križanje cesti, vinogorje, škola, igrališče, ftičima gnezdo, šumama zemla, prijatel dece, mejaš i pajdaš, ti si ljudima dom… I kaj ima veze kolko v Ludbregu ima ljudi važno je kolko v ljudima ima Ludbrega.

Meni je v Ludbregu lepo, jer ga poštivam. I makar je mali, vekši je i od mene i sakoga od nas.

Stani z prvim čovekom kaj ga sretneš, potroši par reči, pak buš znal je li ti v Ludbregu lepo.

Stani na branu dok se pod tobom Bednja srdi, pak poslušaj kak ti srce toče od rešpekta kak sivomu mišu.

Stani v dvorišču Bačanijevoga dvora, pak se zagledaj čez tu tišinu v nebo, dok ti i dihanje postiha odzvanja, buš videl kak te bu vreme dogovečnosti poklopilo kak plahtica malo dete.

Stani pred kapelicu dok si sam, pak se pitaj, kaj bi to moglo šumeti med lisjem platane. Stani gori na Svetomu Vinkiju, pak buš čutil kak ti se bude duša z pogledom razlejala po ravnici, a ti buš kak zrno peska. Stani pri prvi kleti, buš videl kak ti bude čaša čistoga, zdenoga, zaiskrenoga vina, z toplom reči natočila v žile naše ludbreško sonce, dežđa i oblake. Onda jemput stani, i naj gledati nikam dalje nego v samoga sebe. Ne znam kaj buš videl.

Meni je v Ludbregu lepo. Njemu je lepo v meni. Čuvam ga v srcu.

(Aleksandar Horvat, ožujak 2018) Fotografije: Miroslav Vađunec

Sljedeći broj Ludbreških novina izlazi 27. travnja 2018.