Ludbreške novine broj 142

LIST GR ADA LUDBREGA BESPLATNI PRIMJERAK 28. VELJAČE 2019.

BROJ 142 / GODINA XIV.

VA L EN T I NOVO Str. 12.

Živimo u vremenu kada brakovi nerijetko traju samo do prvog većeg problema, stoga je lijepo pisati o parovima čija je ljubav nadišla sve životne neprilike.

PROSLAVILI GODIŠNJICU BRAKA Na proslavi se okupilo 16 bračnih parova, neki od njih ovom su prilikom proslavili 50. godišnjicu braka, a neki 60. godišnjicu. Bilo je i onih čija proslava nije okrugla, ali svaka iznad 50 itekako plijeni pažnju.

REKONSTRUKCIJA

NOVO IGRALIŠTE

NOĆ MUZEJA

ŽOK LUDBREG

Dugoočekivani radovi u sklopu projekta Rekonstrukcija nerazvrstane ceste Ulica K. Franje Kuharića, Ulica Miroslava Krleže i Kratke ulice u Ludbregu napokon su započeli.

Grad Ludbreg trenutno provodi projekt „Projekt ulaganja u objekte dječjih vrtića“ kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Manifestacija je ove godine održana 1. veljače i u našoj je domovini realizirana već 14. put. Zajednička je tema bila Inovacije i digitalna budućnost.

Pomalo u sjeni nogometa, košarke, rukometa i hrvanja već šest godina u Ludbregu djeluje ŽOK Ludbreg. Klub je osnovan zahvaljujući učiteljicama iz OŠ Ludbreg.

Str. 2.

Str. 3.

Str. 8. - 9.

Str. 15.

2

AKTUALNO

28. veljače 2019.

ZAPOČELA IZGRADNJA TRGOVAČKOG CENTRA Radovi na trgovačkom centru u Ludbregu u punom su jeku. Nedaleko svetišta u tijeku je prva faza izgradnje centra u kojem bi kako doznajemo do rujna trebale s radom započeti sljedeće trgovine: Spar, Bipa, Tedi i Kik. -Radovi na izgradnji su započeli, a s njima i pred nama su određeni zadaci. Prvenstveno se radi o izgradnji nove ulice uz trgovački centar, ali i pripreme za gradnju POS stanova. Sve zainteresirane za kupnju stanova po povoljnijoj cijeni, pravovremeno ćemo informirati – rekao je gradonačelnik Bilić.

Ulica Miroslava Krleže u radovima Rekonstrukcija Dugoočekivani radovi u sklopu projekta Rekonstrukcija nerazvrstane ceste Ulica K. Franje Kuharića, Ulica Miroslava Krleže i Kratke ulice u Ludbregu napokon su započeli.

Riječ je o mjeri 7.2.2. Ulaganja u građenje nerazvrstanih cesta, a odobrena potpora iznosi 1.432.670,40kn i pridonijet će održivom razvoju kroz razvoj i modernizaciju prometne infrastrukture.

– Radove izvodi tvrka Colas iz Varaždina i vjerujem kako će zahvaljujući njima ovaj kvart dobiti jednu cjelinu kakvu i zaslužuje taj dio grada. Ulica Kardinala Kuharića i Ulica Miroslava Krleže projektom se proširuju. Posebno je to važno za Ulicu kardinala Kuharića gdje ćemo osigurati pravilna parkirališta s obje strane ceste jer trenutno rješenje nikako nije zadovoljavajuće.

Po završetku radova bit će to reprezentativna ulica kako i dolikuje centru grada – objašnjava gradonačelnik Dubravko Bilić.

Projekt uključuje rekonstrukciju ceste ukupne dužine 562m, izgradnju 35 parkirnih mjesta, nogostup te pješačkobiciklističku stazu sa istočne strane ul. K. F. Kuharića. Također bit će proširen postojeći

kolnik za jedan metar, uređeno jedno parkirno mjesto za invalide te dva parkirna mjesta sa zajedničkim prolazom u ul. K. F. Kuharića. Projekt uključuje izgradnju nogostupa te pješačko-biciklističke staze u širini dva metra s istočne strane ulice M. Krleže te izgradnju pješačko-biciklističke staze duž sjeverne strane Kratke ulice u

širini dva metra. – objasnio je gradonačelnik Dubravko Bilić te podsjetio da se istovremeno radi i na projektu uređenja parkirališta na prostoru nasuprot svetišta.

– Blatnjavi i prašnjavi dio pretvorit ćemo u parkiralište za dva autobusa i 25 mjesta za osobne automobile – zaključuje gradonačelnik.

Centar za socijalnu skrb Ludbreg Ul. Kardinala F. Kuharića 12 OIB:55037689756

Objavljuje

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Darko Skupnjak, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg,

Trg Sv. Trojstva 19

Telefon: 042 / 306 131

Fax: 042 / 306 068

e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr dskupnjak@czkidn.hr Tisak: Tiskara Zagreb

JAVNI NATJEČAJ Prodaje se automobil Renault Clio RT 1.4, god. proiz. 1996. g.

Automobil nije registriran i nije u voznom stanju. Početna cijena 2.257,00 kn.

Javna prodaja će se održati dana 7. 3. 2019. godine u 9 sati u prostorijama Centra za socijalnu skrb Ludbreg.

Uvjeti prodaje: •

prodaja se odvija po načelu viđeno-kupljeno, te su isključeni naknadni prigovori,

•

troškove kupoprodaje i poreza na promet dužan je platiti kupac,

•

prodaja se vrši putem javnog nadmetanja

Predmet se može razgledati 1 sat prije prodaje.

AKTUALNO

28. veljače 2019.

3

Švicarsko-američka tvrtka dolazi u Ludbreg Gospodarstvo André Bättig, Helmut Schaljo i Georgios Hiokturidis, predstavnici švicarsko-američke tvrtke Variosystems AG sa sjedištem u Steinachu, kanton St. Gallen, boravili su u razdoblju od 20. do 23. siječnja ove godine u Republici Hrvatskoj, u organizaciji Generalnog konzulata Republike Hrvatske (GK RH) u Zürichu. Pritom su obišli petnaestak potencijalnih lokacija za uspostavu proizvodnje.

Naime, nakon donošenja odluke o odabiru najbolje lokacije 11. ili 12. veljače ove godine, Variosystems će osnovati tvrtku Variosystem d.o.o. Hrvatska u Ludbregu te početi s proizvodnjom na oko 1.500 m 2. U prvoj fazi zaposlit će stotinjak djelatnika.

-Zahvaljujem generalnom konzulu Slobodanu Mikacu što nas je povezao s ovom tvrtkom koja djeluje u nekoliko zemalja svijeta. Još jedanput pokazali smo da smo spremni u svakom trenutku pomoći koliko je to god u našoj moći kada je u pitanju gospodarstvo – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

U drugoj pak fazi, koja bi trebala uslijediti za 2 do 3 godine, švicarsko-američka tvrtka Variosystems planira izgradili vlastiti objekt na oko 60.000 m2 industrijskog zemljišta i zaposliti nekoliko stotina djelatnika.

Planirana investicija je preko 10 milijuna eura, a ponude za kupnju zemljišta pribaviti će GK RH u Zürichu, u suradnji s lokalnom hrvatskom gospodarskom komorom i upravama poduzetničkih zona te lokalnom samoupravom.

Ludbreški proizvodi na sajmu u Njemačkoj Projekt Zeleno želimo predstavljen je na minhenskom sajmu F.RE.E. Do sad najveći turistički sajam F.RE.E München na čak 88.000m² izložbenog prostora predstavio je ukupno 7 atraktivnih tematskih cjelina: outdoor; biciklizam; vodeni sportovi; putovanja; krstarenja i putovanja brodovima; zdravlje i wellness te kamping&karavaning. Tržište Njemačke jedno je od najvažnijih emitivnih tržišta za hrvatski turizam s kojega se ostvaruje najveći turistički promet stoga ne čudi da je ovaj turistički orijentiran projekt svoje mjesto pronašao na ovom sajmu. Posebno kada se uzme u obzir da su glavni motivi dolaska njemačkih turista, osim "sunca i mora", proizvodi poput gastronomije, prirodnih ljepota te novih iskustava i doživljaja, a upravo to je ono što brand KULTNATURA u sklopu projekta Zeleno želimo zaokružuje. Na sajmu su predstavljeni proizvodi ludbreških proizvođača: hren, vino, bučino ulje, sok od aronije...

Hrvatska i Slovenija kroz za-

jedničku turističku promociju puno su bolje vidljive na globalnom tržištu, kako među turistima s dalekih tržišta koji Europu doživljavaju kao jedinstvenu destinaciju tako i kod domaćina Nijemaca i ostalih posjetitelja ovogodišnjeg sajma kojima se brand KULTNATURA predstavlja kroz doživljaj oplemenjen gastronomijom, vinom, rukotvorinama i prirodom i kretanjem.

Kroz projekt nastaju i četiri različita mikroproizvoda koji će biti povezani u zajednički proizvod, a svaki od njih će imati drugačije polazište u smislu baštine i sadržaja u zaleđu. Svi mikroproizvodi zajedno će formirati zanimljivu cjelinu sa sadržajem koji će biti od interesa za široku populaciju. Svaki pojedini mikroproizvod će se temeljiti na jedinstvenom ishodištu, uzimajući u obzir ponudu pojedinog mikropodručja – priroda i kretanje, gastronomija, zanati i rukotvorine i vina.

Prijavitelj projekta je Poljoprivredno šumarski zavod Murska Sobota, a partneri s hrvatske

strane projekta su Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Varaždin, Grad Ludbreg, Turistička zajednica grada

Dvorište u novom ruhu Grad Ludbreg trenutno provodi projekt „Projekt ulaganja u objekte dječjih vrtića“ kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Projekt se odnosi na poboljšanje materijalnih uvjeta u predškolskim ustanovama/dječjim vrtićima.

Sam projekt odnosi se na aktivnosti opremanja fiksnom opremom, uređenja vanjskog okoliša i uređenja terena za postavljanje kombiniranog igrala za djecu vrtićke dobi na prostorima Dječjeg vrtića Radost u Ludbregu.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 429.567,83 kuna, udio

Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku iznosi 103.096,00 kuna dok je udio Grada Ludbrega 326.471,83 kuna.

-Ovo je samo dio aktivnosti kojima povećavamo standard boravka djece u ovom dječjem vrtiću. Tempo života danas određuje neka nova pravila, a boravak djece u vrtićima postao je nezaobilazan. Za roditelje je to i veoma stresno razdoblje zato želimo da znaju da djecu ostavljaju u najboljim mogućim uvjetima – poručio je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Planirane aktivnosti po projektu odnose se na uređenje

vanjskog prostora oko zgrade vrtića, postavljanje zaštitnog zida koji će se ujedno koristiti kao edukacijski materijal za učenje na otvorenome, pripremu terena za postavu igrala, postavljanje kombiniranog igrala, izradu prilaza te uređenje popratnih objekata koji se nalaze na prostoru vrtića.

Također će biti razvijena i implementirana 3 dodatna edukativna programa za djecu predškolske dobi te uređen zid od 7 metara s 3 različite edukativne igre za djecu za poticanje kognitivnog zaključivanja, logičkog razmišljanja i interdisciplinarnog povezivanja.

Varaždina. Kao pridruženi partneri na projektu uključeni su i Grad Varaždin te Turistička zajednica Grada Ludbrega.

Projekt Zeleno želimo je odobren u okviru Programa suradnje Interreg V-A Slovenija-Hrvatska 2014.-2020.

Dječji vrtić Radost

4

AKTUALNO

28. veljače 2019.

Mora porasti svijest o značaju selektiranja otpada LUKOM Otpad je u posljednje vrijeme među top temama u Hrvatskoj i Ludbregu. Ne treba se ni čuditi kada se uz Ludbreg često veže i riječ turizam. O radu reciklažnog dvorišta, ali i drugim uslugama koje komunalno poduzeće Lukom nudi razgovarali smo sa Spomenkom Škafec koja je ulogu direktorice preuzela u prosincu prošle godine.

-Godinama sam radila u poslovima usko vezanim uz logistiku, organizaciju, mehanizaciju, nabavu vozila, kamiona i svega ostaloga dok sam iskustvo vođenja firme stekla u Luceri, ludbreškom poduzetničkom inkubatoru. Segmenti djelovanja u Lukomu puno su mi bliži, odnosno mojoj struci gdje vjerujem da moje znanje u kombinaciji s dosadašnjim iskustvom puno više može doći do izražaja. Riječ je o poduzeću u kojem imamo puno izazova na svakodnevnoj bazi, atmosfera je dinamičnija, potrebno je znatno više komunikacije s ljudima kao i brige oko organizacije posla koji su za naše žitelje od svakodnevne važnosti – započinje priču Spomenka Škafec, mag. ing. traff. te dodaje kako je prve tjedne na poslu iskoristila kako bi se upoznala s cjelokupnom situacijom, definirala prioritete i započela selektivno rješavati probleme.

Otpad je tematika kojoj se čini kako nema kraja jer valja kontinuirano balansirati s uvjetima na tržištu, kvalitetom usluge i razumnim cijenama prihvatljivim građanstvu.

-Svi stvaramo otpad i to je realnost od koje ne možemo bježati. Mora porasti svijest o značaju selektiranja otpada. Činjenica je da cijena odvoza otpada može samo poskupiti, zbrinjavanje otpada u odnosu na prošlu godinu je poraslo, zbrinjavanje biootpa-

da i korisnog otpada (plastike) u odnosu na prošlu godinu je također poraslo. Lukom svako zbrinjavanje otpada mora platiti.

Jednostavno se moramo prilagoditi uvjetima na tržištu, pokušati čim više izaći u susret našem građanstvu, omogućiti edukacije kad je u pitanju razvrstavanje otpada jer će nam tako biti svima puno lakše – kaže Škafec te dodaje kako kod gospodarenja otpadom ima prostora za unaprjeđenje posebno ako se uzme u obzir da je u prosincu s radom započelo i reciklažno dvorište. Građani polako prepoznaju reciklažno dvorište. Koristi se u nešto manjem obujmu nego smo očekivali (trenutno 10% građanstva koristi reciklažno dvorište), ali vjerujem da sada kada počnu proljetna čišćenja možemo očekivati veći interes i prepoznavanje prednosti reciklažnog dvorišta kod građanstva. Osim reciklažnog dvorišta, tu su i podzemni kontejneri koji su također na raspolaganju građanima i tu je situacija zadovoljavajuća. Ono što posebno veseli je činjenica da su oni mogli bismo reći kompletno ludbreški proizvod. Nama situaciju olakšava što mi kroz aplikaciju možemo pratiti stanje popunjenosti te po potrebi izlazimo na teren i praznimo kontejnere. Gradska vlast prepoznala je i potrebu za sortirnicom te vjerujem da ćemo uskoro krenuti i u izgradnju sortirnice. Naime, u sustavu gospodarenja otpadom u kojem se planira reciklirati oko 50 posto otpada, sortirnice su bitna karika – kaže Škafec.

Dio svojih usluga, a kojih ima uistinu mnogo od otpada, dimnjačarskih usluga, javne rasvjete, održavanja groblja i ukopa, upravljanje zgradama, Lukom je proširio i na susjedne općine. S time da imaju tendenciju daljnjeg širenja u pojedinim segmentima djelatnosti.

Z AH VAL A

Povodom iznenadne smrti našeg dragog i neprežaljenog supruga, oca, djeda, tetka, kuma, prijatelja, susjeda

IVANA KRUŠELJA - KUZMANA Dirnuti iskrenom pažnjom, suosjećanjem i poštovanjem zahvaljujemo rodbini, prijateljima, kumovima, susjedima i dragim nam ljudima koji su bili uz nas u najtežim trenucima, uputili nam izraze sućuti, cvijećem i svijećama okitili odar te zajedno s nama ispratili dragog nam pokojnika na vječni počinak.

Veliko hvala liječnicima i osoblju KB “Merkur” u Zagrebu, obiteljskom liječniku Stjepanu Radikoviću, sestri Andrei, Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije, ljekarni “Petek” u Sv. Đurđu te vlč. Vladimiru Boraku na toplim riječima utjehe.

Ožalošćeni supruga Đurđica, kćeri Jasminka i Dubravka sa suprugom Vedranom, unuke Ivana i Dorotea, te prijatelji Marija i Cvitko Jurković te ostala rodbina i prijatelji.

Direktorica Spomenka Škafec, kaže kako uskoro očekuje češće korištenje reciklažnog dvorišta od strane građana -Javna rasvjeta osim na ludbreškom području naša je briga još i u općinama Mali Bukovec, Veliki Bukovec, Martijanec, Jalžabet i Varaždinske Toplice, održavanje groblja i dimnjačarske usluge vršimo u općini Mali Bukovec, a organizaciju ukopa u općini Martijanec – pojašnjava direktorica Škafec te najavljuje promjene kad su u pitanju dimnjačarske usluge.

- Naša primarna djelatnost je otpad i nastojimo u tom pogledu također proširiti djelatnost na susjedne općine. To će naravno puno jednostavnije ići ukoliko smo konkurentni s cijenom i kvalitetom usluge.

Dimnjačarske usluge su upravo segment kojeg moramo unaprijediti i poboljšati. Riječ je naime o deficitarnom zanimanju, a obujam posla je veliki

ZAHVALA

Dirnuti pažnjom, koja nam je iskazana u trenutcima naše tuge, zahvaljujemo rodbini, prijateljima i svim dragim ljudima koji su bili uz nas i izrazili usmene ili pismene riječi utjehe i dostojanstveno ispratili našeg dobrog i dragog supruga, oca, dedu i pradedu.

Đuru Pokosa na vječni počinak.

Veliko hvala svima na nesebičnoj pomoći.

Počivao u miru Božjem.

Ožalošćena obitelj

i jednostavno je teško bilo oformiti ekipu. Troje ljudi trenutno pohađa edukaciju, riječ je o inicijativi koju je prepoznao i Hrvatski zavod za zapošljavanje te zajedno financiramo školovanje za dimnjačare. Vjerujem da će to poboljšati kvalitetu usluge jer radi se o osjetljivom području i smatram da bi nam itekako trebalo biti važno da dimnjačari provjere svaki dimnjak bilo da je riječ o kući ili stanu kako bismo smanjili mogućnost bilo kakvih nepoželjnih događaja – kaže Škafec te dodaje kako je u svakom trenutku važno zadržati kvalitetu usluge, ali i jedan od ciljeva jest i daljnje proširenje pružanja usluge na susjedne općine. - To znači kontinuirano unaprjeđivati procese, širiti djelatnost, promicati ekologiju, osigurati edukaciju od najranije

dobi. Grad Ludbreg to je prepoznao i kroz projekte omogućujemo upravo to, edukaciju. Djeca rado uče o razvrstavanju otpada jer im je to zanimljivo, oni uče kroz igru. Ono što je nama u Lukomu cilj jest usmjeriti se na kontinuirano pružanje izvrsne komunalne usluge razvojem i stalnim unaprjeđivanjem vlastitih tehničko-tehnoloških i ljudskih resursa, na principe zaštite okoliša te održivog razvoja, aktivno sudjelovanje u promicanju ekologije i održivog razvoja prema svim stanovnicima Grada Ludbrega, a vidljivo na poboljšanju kvalitete življenja svih stanovnika. Vjerujemo kako u suradnji s Gradom Ludbregom i našim građanima možemo ovaj grad učiniti ljepšim i zdravijim za život – zaključuje S. Škafec, direktorica Lukoma.

SJEĆANJE

M A R I JA N T R E T I N JA K (13. 2. 2018. - 13. 2. 2019.)

Vrijeme prolazi, ali tuga i bol za tobom ne prestaje.

Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i sjećanjima.

Tvoja obitelj

5

NAJAVE

28. veljače 2019.

PROGRAMI POVODOM DANA GRADA LUDBREGA 7. 3. 2019.

12. 3. 2019. – 30. 3. 2019.

- Tin - predstava Antuna Tudića i

Izložba fotografija Aleksandra

Horvata – Moj grad

Ive Šimić

17. 3. 2019.

Utrka Centrum mundi Trg Svetog Trojstva, 10,30 sati

Što je moja krivnja - dramsko

Izlog gradske knjižnice i čitaonice

scenska igra inspirirana

“M. Kerstner”

životom Marije Jurić Zagorke

u izvedbi učenika dramske

skupine SŠ Ludbreg

Dvorac Batthyany, 19,00 sati 9. 3. 2019.

Teatar Gavran Zagreb Kinodvorana Centra za kulturu i informiranje „D. Novak”, 19,00 sati 10. 3. 2019.

18. 3. 2019.

- Sjećanje na Mariju Winter -

- Izložba Građanska kultura,

Gradska knjižnica u suradnji s

Dvorac Batthyany, 18,00 sati

udrugom Žene iz Centra svijeta

19. 3. 2019.

- Sveta misa Župna crkva, 10,30 sati

14. 3. 2019.

- Predstava „Samo preko njega

- Svečana sjednica povodom Dana Grada

mrtvog“- Luda kuća Zagreb

Hotel Crnković, 12,00 sati

Kinodvorana CZKIDN, 19,00 sati 16. 3. 2019.

- Utrka „Crazy Hill“ Trail Cafe bar „Crazy Hill“, Vinogradska 8, Ludbreg, 8,00 sati

Najavljujemo

Centru svijeta

- Memorijalni turnir Petrikovski Jendrić

30. 3. 2019.

Kerekesh Teatar

Fašnjak u

23. 3. 2019.

Gradska sportska dvorana, 19:00 sati

- Predstava „Bibi i Bubi“ -

- Sat za planet Zemlju -

Kinodvorana CZKIDN, 11,00 sati

Svi mi ponekad poželimo biti netko drugi, barem jedan dan biti netko drugačiji, možda smješniji, možda viši, možda niži, uglavnom drugačiji. Dani kada možemo to pretvoriti u stvarnost upravo su pred nama. U subotu 2. ožujka održat će se popularni Fašnjak u Centru svijeta.

Tradicionalna budnica ulicama grada počinje u 7 sati. Poslijepodnevni pak program započinje okupljanjem i prijavom sudionika od 13 sati na Trgu slobode. Povorka Gundulićevom ulicom do Trga Svetog Trojstva kreće u 14 sati gdje će ključevi grada biti predani vlasnicima grada – djeci.

- Vlasnici grada su djeca i sasvim je logično da ključevi idu u njihove ruke. Nakon ceremonije proglašenja fašnjanske republike slijedi prvi ples koji će biti zabilježen milenijskom fotografijom. Potom slijedi predstavljanje dječjih grupa uz kratki program, a potom predstavljanje i ostalih fašnjanskih grupa. Javno će se objaviti „Vrabec“, šaljiva kronika o važnijim zbivanjima u gradu i okolici u proteklom razdoblju, a potom osuda i spaljivanje krivca za svo zlo kako bismo bez zloće krenuli u naredno razdoblje – rekao je Mišo Gerić, jedan od organizatora Fašnjaka.

- Prigodni program udruge „Ludbreške mažoretkinje“ Gradska sportska dvorana, 18:00 sati

14. 3. 2019.

Bakina Hiža, 17,30 sati

- Predstava - Sve o ženama -

17. 3. 2019.

Trg Sv. Trojstva, 20,00 sati

NATJEČAJI

Izložba keramike i haiku zbornik

Centar za kulturu i informiranje objavljuje natječaj za 2. izložbu keramike Centrum mundi 2019. Natječaj je otvoren do 24. ožujka 2019. godine dok će otvorenje izložbe biti 6. travnja 2019. godine. Pravo na prijavu na natječaj imaju svi keramičari bili oni članovi nekog udruženja ili ne.

Svaki kandidat prijavljuje 1 rad na natječaj prema zadanoj temi, koja je sastavni dio ovoga natječaja, a odlučujuću ulogu pri izboru imat će isključivo umjetnička vrijednost rada vezanog uz zadanu temu. Veličina rada ne smije prelaziti dimenzije 35x35 cm. Prijavnica za natječaj nalazi se na web stranici www.czkdin.hr. Tri najbolja rada otkupit će organizator i to prava nagrada iznosi 1.200,00 kuna, druga nagrada 1.000,00 kuna, a treća nagrada 800,00 kuna.

Organizator zadržava pravo otkupljene radove koristit za svoje potrebe bez ikakvog dodatnog plaćanja za to.

Centar za kulturu i informiranje objavio je i natječaj za sve zainteresirane haikuiste.

Svaki autor može na natječaj poslati do 6 haikua. Radove pošaljite e-mailom na adresu haiku@czkidn.hr i na mail urednika: boris.nazansky@zg.t-com.hr . Ukoliko niste u mogućnosti slati elektronskim putem, možete poslati i poštom na adresu (Trg sv. Trojstva 19 – 42230 Ludbreg ). Ako su haikui prevedeni na engleski jezik obavezno napišite tko je autor prijevoda.

Svoje haikue šaljite zaključno s datumom 30. travnja 2019. godine, radovi pristigli nakon tog termina neće se uvrstiti u zbornik.

Organizator manifestacije je Črni maček ludbreški, a iz Udruge poručuju da sve što je potrebno za dolazak jest puno dobre volje, pokoji dobar vic za bolje raspoloženje i spremnost na puno smijeha. A Ludbrežani smisla za šalu imaju puno. Uostalom fašnjanski dani u Ludbregu imaju dugu i bogatu tradiciju. Prema povijesnim zapisima tradicija seže daleko prije 1857. godine, kad se u kronici Građanske škole to veselo i tradicionalno okupljanje ljudi ovoga grada i kraja spominje.

Proslava povodom Međunarodnog dana žena Forum žena SDP-a Ludbreg i ove će godine tradicionalnom proslavom obilježiti Međunarodni dan žena.

Proslava će se održati u subotu 9. ožujka u hotelu Crnković s početkom u 18:30 sati. Za dobru zabavu pobrinut će se grupa Trio 100%.

I ove godine neće izostati brojnih zanimljivih sadržaja, a sve s ciljem da se podsjeti na hrabre žene koje su se odlučile boriti za svoja prava.

Kotizacija je 110 kuna po osobi.

6

PROJEKT

28. veljače 2019.

Jačanje manjih zajednica kroz INTERREG projekt DESCO Nakon 16 mjeseci završava projekt DESCO koji se temelji na potrebi jačanja suradnje između malenih gradova i različitih dionika te okuplja tri partnera iz dvije zemlje, Grad Ludbreg, Grad Prelog i Općinu Letenye.

Projektom se nastojala uspostaviti prekogranična suradnja, ojačati kapaciteti lokalnih samouprava i stvoriti strateška podloga za poticanje i povećanje broja prekograničnih inicijativa u području malog i srednjeg poduzetništva, civilnog društva te javne vlasti.

- Projekt Desco je specifičan projekt ne zbog opsega već zbog konačnih ciljeva. To je prekogranični projekt koji uključuje suradnju prekograničnih gradova. Poznato je da je vrijednost projekta preko 200 tisuća eura, a trajao je 16 mjeseci. Projekt se temelji na potrebi jačanja suradnje između manjih gradova, ali i različitih dionika koji su dio tih lokalnih zajednica, odnosno škole, općenito obrazovne ustanove, knjižnice i gospodarstvenike tako da su aktivnosti koje su bile planirane napravljene na način da zajednički ostvarimo ciljeve projekta. Prvenstveno se to odnosi na omogućavanje zajedničkog sudjelovanja, razvijanje koncepta razvoja za malene jedinice lokalne samouprave i za svakog partnera pojedinačno – rekla je Petra Međimurec, voditeljica projekta.

Cilj prekogranične suradnje usmjeren je na rješavanje zajedničkih izazova koji su zajednički identificirani u pograničnim regijama, poput loše dostupnosti, posebno u odnosu na povezivost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i prometnu infrastrukturu, lokalnih industrija u opadanju, neodgovarajućeg

poslovnog okruženja, nedostatka umreženosti između lokalnih i regionalnih uprava, niskih razina istraživanja i inovacija te preuzimanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, onečišćenja okoliša, sprečavanja rizika, negativnih stavova prema građanima susjednih zemalja te bi cilj trebao biti iskorištavanje neiskorištenih potencijala rasta u pograničnom području (razvoj prekograničnih objekata i klastera za istraživanja i inovacije, integracija prekograničnog tržišta rada, suradnja između obrazovnih institucija,

uključujući sveučilišta, ili između zdravstvenih ustanova), uz istovremeno jačanje suradnje u svrhu općeg usklađenog razvoja Unije.

Program prekogranične suradnje Mađarska-Hrvatska 2014.-2020. jedan je od programa Europske teritorijalne suradnje koji zauzimaju važno mjesto kao jedan od instrumenata i ciljeva Kohezijske politike Europske unije. Programi u okviru Europske teritorijalne suradnje – u novoj financijskoj perspektivi objedinjeni pod brendom INTERREG – doprinose jačanju

ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Europske unije baveći se problemima koji nadilaze granice između različitih zemalja ili regija. Ciljevi Europske teritorijalne suradnje između ostalog su stvaranje zajedničkog identiteta, integriranog fizičkog prostora, uravnoteženog razvoja i poboljšanje politika i bolje funkcioniranje upravljačkih struktura. Kako bi postigli ove ciljeve, programi prekogranične suradnje prepoznaju zajedničke probleme u pograničnim regijama te određuju mjere za suočavanje s njima.

OSTVARENI REZULTATI - Sukladno općem cilju planirali smo i aktivnosti projekta, odnosno sada su to ostvareni rezultati. Imali smo aktivnost jačanja vidljivosti manjih gradova do 10 tisuća stanovnika kao što je i Ludbreg i povezivanje s jedinicama lokalne samouprave koje su slične. Izradili smo web stranicu projekta, ali ona nije koncipirana kao klasična web stranica gdje dođete, pogledate nešto, zaboravite i idete dalje.

Ona je napravljena kao komunikacijski alat gdje možete čitati

Krajobrazna, poduzetnička i strategija razvoja pametnog grada Kroz projekt DESCO nastale su tri strategije – krajobrazna, poduzetnička i strategija razvoja pametnog grada.

- Prva smo jedinica lokalne samouprave koja u Hrvatskoj ima izrađenu krajobraznu strategiju, a uz to ona je "proizvod" europskog projekta što nas posebno veseli. Osim što joj je cilj poboljšanje kvalitete života samih građana, po meni ona ima i turistički aspekt jer ćemo kroz nju podići razinu privlačnosti za posjetitelje – kaže Dubravko Bilić te dodaje kako se kroz ovu strategiju nastoji potaknuti, između ostaloga, korištenje prirodnih i kulturnih bogatstava Grada u svrhu uređenja javnih otvorenih površina koje će postati sastavni dio prepoznatljivog identiteta Grada.

-Grad Ludbreg je bogat kulturnom baštinom, turističkim atrakcijama i poznat je na nacionalnoj razini po vjerskom turizmu. Otvorene javne površine važan su dio slike grada, posebice turističkog, a sadašnje stanje uvijek je moguće dotjerati. Strategija zaključuje neke stvari kojih smo i sami svjesni, da nam nedostaje parkova i pojedinih urbanih elemenata poput klupa, koševa za otpad, ali istovremeno i potencira zeleni dio kao element buduće turističke ponude – rekao je D. Bilić.

I dok krajobrazna strategija donosi brojne vizualne promjene, strategija pametnog grada najšire gledano donosi pojednostavljenje svakodnevnog života.

- Danas sve više raste potreba za efikasnim i efektivnim korištenjem resursa.

Time između ostaloga čuvamo okoliš, prelazimo na cirkularnu ekonomiju, pronalazimo održiva i pametna rješenja za brojne segmente, od prometnog sektora, gospodarenja otpadom, javne rasvjete, obrazovanja i drugih. Ovom strategijom želimo utvrditi koja su rješenja i gdje ima prostora za njih jer vjerujemo da upravo gradovi mogu biti predvodnici u cijelom segmentu. Ova strategija pametnog grada nama je izuzetno bitna jer nam omogućuje uvid u to koje alate implementirati, kako poboljšati rad javne uprave te kako efikasnije reagirati na svakodnevne potrebe građana, poduzetnika, mladih, školaraca te svih ostalih. Neka od rješenja koje će Grad u naredno vrijeme implementirati odnose se upravo na poboljšanje efikasnosti Grada kao javnog servisa, na uključivanje građana u procese odlučivanja, definiranja razvojnih potreba i novih projekata, na poboljšanje dostupnosti informacija i usluga koje Grad pruža i drago nam je što nam DESCO projekt otvara mogućnost da

krenemo u realizaciju svega toga – objašnjava gradonačelnik Bilić.

Ovom strategijom obuhvaćena su različita područja javnog djelovanja, od gradske uprave, javnih ustanova, javnih poduzeća, vrtića, škola do turističke zajednice.

Neka od rješenja koja su navedena su digitalna e-platforma za građane, digitalni sustavi upravljanja dokumentima, registar gradskih projekata, digitalizacija poslovanja za različite poslovne subjekte, promet, željeznički promet, rad s djecom, edukativni procesi, turizam te ostale stavke s kojima se mi kao Grad i građani susrećemo u svojem svakodnevnom djelovanju.

Treća strategija je Strategija razvoja poduzetništva. Njezin cilj bit će jačanje poduzetničkog potencijala koji se temelji na inovativnom proizvodnom procesu, povoljnom poslovnom okruženju, a sve s ciljem dostizanja najviših EU standarda.

- U odnosu na siječanj 2016. godine trenutno bilježimo 400 zaposlenih više.

Vjerujem da su gospodarstvenici osjetili pozitivnu klimu koju smo ovdje stvorili i da će se takav trend nastaviti i dalje. Dobre poduzetničke klime ne bi bilo bez stvaranja ostalih preduvjeta tako da vjerujem da su sve ove strategije koje nam donosi DESCO projekt samo sinergija da i dalje

budemo ono što već godina dokazujemo – najbolji mali grad. Prepoznatljivi smo po mnogočemu, ali znamo da je gospodarstvo pokretač svega. Stoga je naša vizija da budemo i Grad poduzetništva, grad koji je sinonim za pozitivnu poduzetničku klimu, rast i razvoj poduzetništva te potaknuto time, rast otvaranja novih radnih mjesta i gospodarstva Grada Ludbrega u cjelini – kaže gradonačelnik Bilić.

To uključuje kreiranje i provedbu mjera za razvoj poduzetništva s ciljem podizanja konkurentnosti poduzeća s područja Grada Ludbrega. Uključuje davanje poticaja u financijskom, savjetodavnom i informativno-edukativnom obliku. Poticanjem inovacija, razvoja, novih ideja i poduzetničkih pothvata postići će se ciljevi koji vode k dugoročnom razvoju i održivosti poduzeća s područja Grada Ludbrega.

-Ono što me posebno veseli kad je u pitanju DESCO projekt je to da su prva i osnovna ciljana skupina građani gradova koji zajedno djeluju na projektu, građani Ludbrega, Preloga i Letenya. Projekt DESCO upravo njima daje priliku da kroz javne rasprave izraze svoja mišljenja i sudjeluju u kreiranju budućnosti. U konačnici ne stvaramo za sebe, već i za one koji dolaze – zaključuje D. Bilić.

DESCO

28. veljače 2019.

7

Putovanje u Slavoniju i Baranju Početkom veljače ove godine partner na projektu, Grad Letenye, organizirao je dvodnevno prekogranično putovanje u Slavoniju i Baranju u okviru projekta DESCO. Na prekograničnom putovanju sudjelovali su predstavnici uključenih partnera, Grada Preloga, Letenya i Ludbrega te predstavnici civilnog društva, javnih ustanova te privatnih subjekata iz područja uključenih gradova.

U okviru prekograničnog putovanja korisnici su posjetili Park prirode Kopački rit iz razloga jer se tamo provode različiti projekti koji su financirani nacionalnim i europskim financijskim sredstvima.

Drugi dan putovanja iskorišten je za posjet Regionalnoj razvojnoj agenciji u Osijeku gdje su korisnici upoznati s projektima koji se provode u području Slavonije i Baranje,

novosti o projektu, ali se možete povezivati i s drugim gradovima, javnim ustanovama, knjižnicama... Napravljena je kao e-platforma gdje ljudi mogu pogledati bazu projekata koje smo proveli, to smo napravili s ciljem da svim dionicima omogućimo lakše pisanje projekata, lakšu izradu inicijativa na način da vide kako se projekt piše, što sve mora sadržavati da bi dobio financiranje od nacionalnog

a koji se odnose na sektor prekogranične suradnje, turizma, obnovljivih izvora energije, poduzetništva, energetske obnove, zaštite okoliša…

Korisnici su također posjetili Etnološki centar u Belom Manastiru, koji je primjer uspješno provedenog projekta na nacionalnoj razini. Radi se o uređenju tj. dogradnji postojeće građevine u etnološki centar i stvaranju kulturne turističke ponude. Po projektu uređen je vanjski paviljon s pozornicom, uređen je eksterijer te su postavljeni dodatni sadržaji s ciljem povećanja broja posjeta i noćenja u Belom Manastiru i okolici.

Cilj ovog prekograničnog putovanja bio je povezati organizacije i predstavnike civilnog društva s područja Preloga, Letenya i Ludbrega i upoznati ih s primjerima dobre prakse u pisanju i provođenju projekata.

ili nadnacionalnog tijela i posljednja, ali možda i najvažnija stvar da imamo bazu dionika iz cijelog prekograničnog područja, ali to nije nekoliko organizacija već organizacije iz svih sektora različitih djelatnosti jer upravo je namjera platforme povezivanje različitih dionika da oni mogu samostalno razviti projekt ili ideju i provesti inicijativu – objašnjava voditeljica projekta.

Projekt je pri samom kraju tako da možemo govoriti o ostvarenim rezultatima, a njih ima podosta.

Ostvarena je međunarodna baza svih sektora i različitih djelatnosti, povezani su umreženi dionici.

Izrađena je online baza najboljih projekata, programa i prekograničnih praski, lista izazova, zajednička metodologija za rješavanje postojećih problema.

-Predstoji još izraditi javno dostupnu metodologiju i priručnik za pisanje projekata po pravilima projekt menadžementa. Cilj nam je osigurati prijenos najboljih praksi, a koja se odnosi na poticanje međusobnog povezivanja. Zadnji rezultat je jačanje kapaciteta zaposlenika. Danas je veoma teško steći nova znanja, skupiti vrijeme da prolazite edukacije, a kroz ovaj projekt imali

smo tu mogućnost – kaže Petra Međimurec te dodaje kako je suradnja s uključenim gradovima bila itekako plodonosna te je omogućila povezivanje kroz nekoliko segmenata.

-Nadam se da neće stati samo na jednom projektu nego će se nastaviti i na drugim projektima. Ideja itekako ima, na nama je da krenemo s prijavama i pokušamo ih ostvariti – zaključuje P. Međimurec.

Sadržaj je isključiva odgovornost Grada Ludbrega i ni pod kojim uvjetima ne odražava stav Europske unije i/ili Upravljačkog tijela.

8

NOĆ

28. veljače 2019.

T R AG OV I M A LU DB R E ŠK E PROŠL OS Noć muzeja jedinstvena je već tradicionalna manifestacija koja promovira muzeje kao atraktivne i uzbudljive lokacije koje publici pružaju poseban doživljaj, edukaciju i zabavu te mogućnost istinskog doživljaja prošlosti različitim muzejskim zbirkama, ali i sve modernijim primjenama digitalnih tehnologija koje su otvorile nove mogućnosti inspiracije, interpretacije i prezentacije. Ovom prilikom muzeji barem jednom godišnje prestaju biti doživljavani kao mjesta prašine, paučina i ustajalog mirisa prošlosti, već postaju alternativa za zanimljiv izlazak petkom navečer.

Manifestacija je ove godine održana 1. veljače i u našoj je domovini realizirana već 14. put.

Zajednička je tema bila Inovacije i digitalna budućnost, a zaokupila je pažnju posjetitelja na čak 230 lokacija u 120 mjesta i gradova u Hrvatskoj. Muzeji su tom temom bili pozvani predstaviti publici iskustva u primjeni digitalne tehnologije u radu svojih institucija te svojim programima i novim idejama virtualno približiti muzejske sadržaje.

Ludbreški su se organizatori potrudili da ova noć bude jedinstvena. Arheologinja Jelena Koprek i stručni suradnik za izdavaštvo i kulturu Miroslav Vađunec, predstavnici Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“, predstavili su u prostorima dvorca Batthyany izložbu pod nazivom (Ne)poznati Ludbrežani. Izložba je prikazala biografsku građu iz ostavštine Marije Winter koja je obuhvatila čak 26-ero Ludbrežana koji su ostavili svoj značajan trag u razvoju našeg malog grada.

Posjetitelji su mogli doznati zašto nazivi ludbreških ulica nose imena Viktora i Rudolfa Fizira, Mladena Kerstnera, Marije Winter, Ljudevita Vrančića te mnoge druge zanimljivosti iz ži-

vota ostalih nekadašnjih važnih Ludbrežana. Osim uobičajene muzejske izložbe u podrumu posjetitelji su mogli pogledati i odlične digitalne projekcije kratkih filmova. Bio je to vrhunski prikaz prošlosti tehnologijom budućnosti što je u potpunosti odgovaralo ovogodišnjoj temi, a u izložbi su uživali posjetitelji svih dobnih skupina. Branko Dijanošić, ravnatelj Centra, naglasio je da je time stvoren novi koncept muzeja po uzoru na one u svijetu. Besplatna izložba bila je otvorena do 8. veljače tako da su građani imali više prilika za posjet, a u digitalnom se obliku može pogledati na web stranici ludbrezani.czkidn.hr.

Gradonačelnik Dubravko Bilić na otvorenju je naglasio da nas je Centar izložbom podsjetio da živimo u najljepšem gradu gdje su živjeli najhrabriji i najvrjedniji ljudi te da ne treba gledati preko vode ili u susjedno dvorište, već ovdje pronaći sve što nam treba. Pohvalio je i vrijedne pomagače iz Osnovne škole Ludbreg. Učenici 5. c razreda sa svojom su razrednicom učiteljicom Karmen Kanižaj volontirali na manifestaciji, dok su učenici produženog boravka s učiteljicom Oljom Dijanošić za izložbu izradili kreativnu repliku Fizirova autobusa. Učenice novinarske grupe s učiteljicom Martom Vrban napravile su intervju s organizatorima. Što ih je potaknulo na organizaciju izložbe, tko im je pomagao, na

Izložbu je otvorio gradonačelnik Dubravko Bilić koje su poteškoće nailazili, koji im je najdraži od predstavljenih Ludbrežana, u kolikoj su mjeri zadovoljni odazivom posjetitelja i druge pojedinosti vezane za izložbu, otkrijte u intervjuu u nastavku.

Vrijedni pomagači iz Osnovne škole Ludbreg sa svojim učiteljicama

STI

MUZEJA

28. veljače 2019.

9

Intervju s arheologinjom Jelenom Koprek i stručnim suradnikom za izdavaštvo i kulturu Miroslavom Vađuncem

Što je bilo presudno u vašoj odluci o zanimanju kojim ćete se baviti u životu?

J: Uvijek sam voljela povijest, još u osnovnoj školi. Uvijek su me zanimali dvorci, princeze i vitezovi i tako sam kasnije u srednjoj školi odlučila da ću upisati povijest ili arheologiju i onda je ipak pala odluka na arheologiju. Presudna je bila ljubav prema povijesti.

M: Kao što vjerujem da i većinu vas zanima tehnologija, tako je i mene krenula ta nekakva želja i potreba da čim više toga naučim i to je ono što je pridonijelo da se odlučim za taj smjer u srednjoj školi i kasnije da se bavim time na fakultetu.

Manifestacija Noć muzeja održava se u Hrvatskoj od 2005. godine. Kakvu ima ulogu održavanje ove manifestacije u kulturnom životu građana?

J: Svi bi se ljudi trebali interesirati za svoju prošlost. Mi kao mali grad posebno bismo tome trebali pridonositi pa smo mislili pokrenuti manifestaciju Noć muzeja koja se održava u cijeloj Europi te time potaknuti građane da se zainteresiraju, da posjećuju muzeje, kulturne događaje, koncerte, knjižnice itd.

Možemo li onda reći da je manifestacija Noć muzeja doprinijela popularizaciji muzeja?

J: To sigurno, ove je godine manifestaciji prisustvovalo više od 150 000 ljudi, a toliko ih vjerojatno cijele godine ne dođe u muzeje.

Kako ste došli na ideju organizacije Noći muzeja s temom (Ne)poznati Ludbrežani?

J: Počeli smo obrađivati građu Marije Winter razvrstavanjem fotografija, dokumenata, skeniranjem, digitalizacijom i tada smo naišli na zanimljive podatke koji se tiču nekih građana pa smo ih proširivali našim dodatnim istraživanjima i tako je nastala sama izložba. Što vam je sve bilo potrebno za realizaciju ideje?

M: Kao prvo, jako puno strpljenja i truda. Bila je potrebna dobra vremenska i tehnološka organizacija nas dvoje, da vidimo što možemo napraviti s tehnologijom koju imamo, što bi još eventualno trebalo kupiti te imamo li novce za to i to je sve skupa doprinijelo dvodijelnoj izložbi, klasičnom prikazu izložbe u prizemlju te prikazom izložbe s tehnologijom u podrumu.

Kojim ste se sve izvorima

služili u prikupljanju materijala?

J: Prvenstveno su to bili podaci Marije Winter.

M: Marija Winter ostavila nam je veliku kutiju s materijalima – hrpom bilježnica, zapisa, novinskih članaka, fotografija.

To smo sve redom skenirali i pročitali te smo na temelju toga napravili izložbu. Naravno, koristili smo se i internetom, arhivom, nekim drugim knjigama i člancima koje smo mogli naći kako bismo povezali stvari i ljude i dopunili njezine podatke. Što vam je predstavljalo najveći problem u realizaciji?

J: Manjak osoblja.

M: Da, definitivno. (smijeh) J: Teško je napraviti izložbu kad su samo dvije osobe uključene u to. Morate razmišljati o organizaciji same izložbe, o postavu, o čišćenju, o organiziranju volontera, o prikupljanju podataka, o intervjuima itd.

M: Upravo je to bio razlog da i vas iz OŠ Ludbreg uključimo kao volontere jer nam je trebala pomoć u organizaciji izložbe.

Na izložbi ste obuhvatili čak 26-ero Ludbrežana. Koji su bili kriteriji za odabir onih koji će biti uvršteni u izložbu?

J: Planirali smo uvrstiti one Ludbrežane koji su dali neki doprinos ili bili poznati, npr. Rudolf Fizir koji je prvi konstruktor aviona ili Viktor Fizir koji je osnovao prvo ludbreško kino, uveo željeznicu, kupio prvi ludbreški autobus i koji je zapravo elektrificirao Ludbreg.

Možete li izdvojiti jednog koji vam je po nečemu poseban?

J: To je definitivno Ljudevit Vrančić koji se zalagao za napredak Ludbrega, sudjelovao u svim mogućim društvima koja su bila u Ludbregu – čitaonici, vatrogascima, bio je strastveni ribič, bio je dirigent, osnovao je pjevačko

društvo, vatrogasni zbor, jedno je vrijeme bio i načelnik općine Ludbreg, radio je u banci i štedionici, ali posebno nas se dojmila njegova tužna priča. Od njegovih 13-ero braće ostali su samo on i njegova sestra jer su svi umrli, žena mu je tragično umrla u 2. svjetskom ratu, a i sam je u vrijeme rata prošao dva logora.

Dakle, to je jedna tragična priča, a ipak se borio za opstanak Ludbrega i unaprjeđenje društva.

Spomenuto je da su manifestaciji pridonijeli i učenici OŠ Ludbreg. Koje su njihove zasluge?

M: Kao što smo spomenuli, nedostajalo nam je ljudi za samu organizaciju pa smo potražili volontere kod vas i stvarno ste bili super. Trebalo nam je još nešto za izložbu jer smo osjećali kao da nešto fali, stoga smo odlučili pitati produženi boravak bi li bili voljni napraviti Fizirov avion ili autobus drugog Fizira. Oni su se odlučili za autobus jer im se vjerojatno učinio simpatičniji.

U kolikoj ste mjeri zadovoljni odazivom posjetitelja manifestacije?

M i J: Jako!

J: Očekivali smo 200 ljudi maksimalno, na kraju su izložbu posjetile 454 osobe. To je 250 ljudi više nego što smo očekivali u najluđim snovima. Što je najviše plijenilo pažnju posjetitelja?

J: Mislim da su to definitivno bili digitalni zapisi – crtići i filmovi, osobito crtić Ljudevita Vrančića.

M: I autobus, definitivno autobus.

J: Da, svi su spominjali da smo morali napraviti veći kako bi se mogli voziti u njemu. (smijeh) Mnoge je posjetitelje zanimalo što se nalazi iza raznih vrata u dvorcu Batthyany te bi voljeli razgledati i ostale prostorije. Postoji li mogućnost da

će jednog dana biti omogućeno razgledavanje potpune unutrašnjosti dvorca?

J: To je jako teško pitanje s obzirom na to da je dvorac podijeljen između dvije organizacije, to su Centar za kulturu i informiranje odnosno Grad Ludbreg i Restauratorski centar, znači trebalo bi u dogovoru s Restauratorskim centrom i njihovom zainteresiranošću otvoriti onda ta vrata tako da zasad ne znamo, možda u nekoj budućnosti.

Predviđate li da ćete u budućnosti moći napraviti sličnu izložbu s posvetom nekim novim značajnim Ludbrežanima?

J: Pa možda, zasad ćemo to ostaviti u prošlosti, posvetit ćemo se nekim drugim značajnim stvarima koje su se događale u Ludbregu.

Imate li već u planu neke nove projekte?

J: Organiziramo izložbu koja će se održati 18. svibnja ove godine za Međunarodni dan muzeja. Izložba će isto biti izložena u prostorima dvorca Batthyany, a samu temu ćemo još malo zadržati za sebe. Također smo planirali uključiti volontere i to puno više, tj. cijelu školu i već smo u dogovoru s vašom ravnateljicom tako da će biti nešto novo i ludo.

Imamo još nekoliko projekata u planu. Jedan je da obiđemo čitavo ludbreško područje u potrazi za arheološkim lokalitetima i napravimo arheološku kartu.

Kako se mi kao učenici možemo uključiti i pomoći vam u ostvarenju budućih projekata?

J: Svojim sudjelovanjem na izložbama i radionicama, posjetima tih izložbi.

M: Ako imate neke stare dokumente, fotografije, umjetnine, bilo što što bi se moglo skenirati ili sačuvati na neki način ili ako imate neke nove ideje za neke nove projekte, slobodno nam se možete javiti.

10 D O Z N A J E M O

28. veljače 2019.

DESET GODINA SURADNJE Ludbreškog sunca i Medicinske škole Korisnike Ludbreškog sunca desetu godinu zaredom posjetili su učenici Medicinske škole Varaždin u pratnji profesorice Nataše Vuković i psihologa Luke Zlatića. Kao i svake godine povod je bila proslava Valentinova. Iz svakog razreda Medicinske škole po nekoliko učenika okupilo se i autobusom krenulo prema Globočecu.

Susret je to koji uvijek završava osmijehom i radošću, a nerijetko i suzama jer Kuća sunca mjesto je na kojem se isprepliće tisuću emocija.

-Opet sam radosna i ispunjenog srca jer se srećemo ponovo nakon 365 dana. Zahvalna sam profesorici Nataši koja nas ne zaboravi niti jedne godine. Ono što je najbitnije u našem radu jest činjenica da smo roditeljska udruga, osnovali su je roditelji djece s poteškoćama u razvoju kako bismo lakše pratili propise, lakše ostvarivali svoja prava i lakše našoj djeci osigurali sretan život kao što je ovaj u Kući sunca uz stručnjake na raspolaganju. Naša najmlađa korisnica ima 20 mjeseci, a naš najstariji

korisnik 60 godina. Od rane intervencije, preko male škole, osnovne škole, srednje škole i nakon toga pokušamo ih staviti na tržište rada. Cijelo to razdoblje mi smo im na usluzi, borimo se sa stigmama o zapošljavanju osoba s invaliditetom bez da su poslodavci upoznati s njihovim vrijednostima, pedantnošću. Nas roditelje bolesne djece jako muči i što s našom djecom nakon nas te smo započeli s organiziranim stanovanjem, odnosno stambenim zajednicama.

Ove godine čeka nas otvorenje treće kuće. Stambenom zajednicom postigli smo zaokruženi ciklus za osobe s invaliditetom – rekla je Ruža Zlatar, predsjednica Udruge "Ludbreško sunce".

U ime svih učenika i profesora Medicinske škole nazočnima se obratila učenica Mia Martinčević, a školski je zbor priredio nekoliko pjesama koje su izvele učenice Mateja Sabolek, Gabrijela Bistrović, Iva Tomić, Maja Delija i Barbara Golubić uz tamburašku pratnju Marte Golubić.

-Prije deset godina učenica

Ludbreško sunce

s ludbreškog područja došla je na ideju da stupimo u kontakt s ovom udrugom i štićenicima.

Prve dvije godine naša suradnja funkcionirala je na način da oni dođu kod nas u Varaždin gdje bismo im uručili donaciju.

Tada nas je predsjednica Udruge pozvala da ih posjetimo i naš dolazak ovdje pretvorio se u lijepu tradiciju – kazala je Nataša Vuković te dodala kako im zajednička pjesma i ples služe za punjenje baterija. Štićenici Ludbreškog sunca učenike su obradovali prigodnim recitacijama na temu ljubavi i plesnim izvedbama.

-U svakom slučaju ovo je susret koji pozitivno utječe na učenike, ovo je oblik praktičnog učenja koji drugdje ne mogu

DRUŠTVENI KAPITAL ZAJEDNICE Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i u 2019. godini financira rad „LUDBREŠKOG SUNCA“ putem projekta „Zajedno za bolje“ odobrenog u sklopu projekta razvoja društvenog kapitala zajednice.

-Projektom su obuhvaćene aktivnosti koje udruga provodi na nivou lokalne zajednice i u suradnji s institucijama na nivou Grada Ludbrega. Projektom se podiže kvaliteta života djece s poteškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom uključivanjem u život lokalne zajednice, aktivnim angažmanom građanstva, suradnjom različitih dionika i međusektorske suradnje Provedbu projekta najavljujemo putem medija – ističu u Udruzi. dobiti. No, ovo je i nešto više, osobno, jer učenici shvaćaju da mogu pomoći nekome. Oni su budući zdravstveni djelatnici i komunikacija je važan dio nji-

hovog budućeg rada tako da je upravo ta osobna strana izuzetno važan dio, a mi upravo takav oblik suradnje potičemo – zaključio je psiholog Luka Zlatić.

Rotarijanci i ove godine nagrađuju izvrsnost Fond za nagrađivanje izvrsnosti Rotary kluba Ludbreg radi nagrađivanja najboljih srednjoškolaca i studenata s područja Grada Ludbrega i Općina Mali Bukovec, Martijanec, Sveti Đurđ i Veliki Bukovec, raspisao je

Natječaj za dodjelu Godišnje nagrade za izvrsnost Rotary kluba Ludbreg za 2017/2018. godinu.

Nagrade su raspoređene u sljedeće kategorije: za najbolje učenike srednje škole gimnazije i umjetničke srednje škole, za najbolje učenike srednjih strukovnih škola sa četverogodišnjim trajanjem, za najbolje učenike srednjih strukovnih škola sa trogodišnjim trajanjem, nagrada za najbolje redovne studente dodiplomskog, diplomskog, stručnog odnosno integriranog studija, nagrada za poslijediplomski studij (specijalistički, doktorski).

Pravo natjecanja za nagrade imaju učenici srednjih škola i redovni studenti dodiplomskog, diplomskog, stručnog odnosno integriranog studija te kandidati poslijediplomskog studija (specijalistički, doktorski) za prošlu akademsku godinu s prebivalištem s područja grada Ludbrega i Općina Mali Bukovec, Martijanec, Sveti Đurđ i Veliki Bukovec, koji imaju trajno mjesto boravišta u gradu Ludbregu ili navedenim općinama duže od dvije godine, ili koji su tu rođeni i živjeli duže od 10 godina, a pohađaju bilo koji studij u Hrvatskoj ili svijetu.

Natječaj je otvoren od dana objave do 30. ožujka 2019. godine. Detalje o uvjetima natječaja možete pročitati na www.ludbreg.hr.

28. veljače 2019.

SA SVIH STRANA

11

Večer zlatnih vina Početkom veljače u hotelu Amalia održana je šesta po redu donatorska večer Rotary cluba Ludbreg. Ludbreškim Rotarijancima u goste su pristigli prijatelji iz Zagreba, zagrebačkih Sesveta, Varaždina, Čakovca, Koprivnice i Preloga. Na večeri se okupilo oko 110 ljudi koji su prepoznali ovu hvalevrijednu akciju. I ove su godine dobitnici zlatnih odličja sa prošlomjesečne 27. izložbe mladih vina Vinogradarske udruge Trsek donirali svoja nagrađena vina. Donatori su na Večeri zlatnih vina imali besplatnu večeru i piće, a svi su ostali posjetitelji platili kotizaciju od 150 kuna. Izložene butelje imale su nešto višu cijenu nego je inače imaju i prodavane su po 50 kuna.

-Već tradicionalno, kao i ranijih godina, sva sredstva prikupljena na Večeri zlatnih vina usmjerit ćemo za nagrađivanje izvrsnosti učenika i studenata.

Rotary klub Ludbreg ove godine slavi 11-godišnjicu osnutka i nagrađuje trud izvrsnih isto toliko godina. Novčane nagrade izvrsnima podijelit ćemo uoči Uskrsa na Veliku subotu 20. travnja.

Možemo se pohvaliti da svake godine na Večeri zlatnih vina uspijevamo prikupiti sve veći iznos novčanih sredstava. Zahvaljujem svima koju su nam u tome pomogli, a posebno donatorima koji su nam poklonili svoja zlat-

na vina i na taj način omogućili da organiziramo ovo druženje.

Velika je privilegija biti na ovoj večeri jer ovakva kvalitetna vina ne mogu se piti svaki dan. – rekao je Zdravko Požgaj, predsjednik ludbreških Rotarijanaca.

Gosti večeri mogli su birati željeno vino na temelju popisa na kojem je bilo upisano 72 doniranih uzorka zlatnih vina. U želji da pomognu čak su i donatori vina kupovali tuđa ili čak svoja vlastita vina. Dio sredstava za nagrađivanje izvrsnosti skupio se i putem tombola te aukcijom šampionske graševine.

Glavne nagrade na tomboli bile su dvije slike kupljene od udruge 'Ludbreško Sunce' te 6 hrastovih stolica koje je donirao sam predsjednik Rotary cluba Ludbreg.

Na večeri zlatnih vina promoviran je pjenušac koprivničke vinarije Kostanjevec koja godišnje, od 120 tisuća trsova, dobije oko 200 tisuća litara vina uglavnom bijelih sorti. Pjenušac koji su gosti Večeri zlatnih vina mogli degustirati napravljen je od Chardonnaya iz 2016. godine i to tehnikom fermentacije u boci.

Meštar ceremonijala ove vinske fešte bio je Stjepan Kordek koji je rekao da je vino najbolji lijek protiv depresije te da je dnevno dovoljno popiti 40 kapi dobroga vina, jedino što je taj užitak potrebno puno puta ponoviti.

(D. Vađunec)

Subotnje druženje uz ples i igru Čovječe ne ljuti se i Belot. Dvije svima poznate igre koje za cilj imaju zbližiti i razveseliti ljude.

Da druženje i zabava uz njihovo igranje ne izumire u ovoj brzoj i modernoj eri dokazala je Udruga „Život“ odnosno društvo za biološko-dinamičko gospodarenje iz Ludbrega.

Naime, na blagdan Svijećnice, 2. veljače, u Društvenom domu u Čukovcu Ludbreškom njeni članovi organizirali su manifestaciju pod nazivom „Tko se s nama druži, život mu je duži“.

- Cijela manifestacija zamišljena je kao igra i zabava, ali ujedno i obilježavanje Svijećnice te Blaževa koje dolazi idućeg dana. Početak ovog današnjeg druženja su igre Čovječe ne ljuti se i Bela. To su dakle, stare igre koje su igrali i naši roditelji, bake, djedovi, prabake, pradjedovi… Nekad nije bilo mobitela i televizora stoga je glavna zabava bila upravo društvena igra. Cilj ove manifestacije jest podsjetiti ljude na to kako se nekada družilo na selu odnosno kako je nekad izgledala selska zabava. – objasnila nam je predsjednica Udruge, Nada Ivanić.

Na druženju se okupilo oko šezdesetak osoba. Turnir u društvenim igrama započeo je u 16 sati i trajao sve tamo do 19 sati.

Najboljim igračima dodijeljene su medalje i zahvalnice.

Nakon toga uslijedila je prva večera, a goste su potom kroz komedijsku predstavu zabavili i nasmijali Čuvari sela i običaja iz Čukovca. U nastavku je slijedio ples i tombola. Organizato-

ri nisu zaboravili ni na Marije, Mice, Blaženke, Blaževe, Vlahe i Šimune koji su taj dan slavili imendan, kao ni na one koji su igrom slučaja slavili rođendan pa su i za njih pripremili prigodne poklone.

- Zahvaljujem se ludbreškim obrtnicima i firmama koje su nam izašle u susret i osigurale poklone za tombolu i na taj način nam pomogli organizirati ovu manifestaciju. Isto tako hvala ženama Crvenog križa te Udruzi žena iz Čukovca koje su u kuhinji vrijedno pripremale večere. – poručila je Nada Ivanić.

Udruga „Život“ ove godine slavi 15 godina postojanja - Udruga „Život“ - Društvo za biološko-dinamično gospodarenje zalaže se za ekološku poljoprivredu po metodi Rudolfa Steinera koja datira od 1925. godine. Mi smo neprofitabilna udruga koja se sastoji od desetak obitelji članica, a bavimo se promocijom ekološke poljoprivrede, dakle podižemo svijest građana o načinu života čovjeka, prirode i životinja. – poručuje predsjednica.

Udruga djeluje u sklopu Županijskog saveza poljoprivrednih udruga.

– Moram spomenuti i zahvaliti se tajnici Županijskog saveza koja nesebično pomaže svim udrugama članicama posebice u ovom zakonskom, pravnom i knjigovodstvenom smislu. – dodaje Nada Ivanić.

Udruga „Život“

12

VALENTINOVO

28. veljače 2019.

6 0 G O D I N A B R A K A – D I JA M A N T N I P I R Živimo u vremenu kada brakovi nerijetko traju samo do prvog većeg problema, stoga je lijepo pisati o parovima čija je ljubav nadišla sve životne neprilike i proslavila 60. godišnjicu.U hotelu Crnković u Ludbregu dan nakon Valentinova okupili su se parovi koji u ljubavi i slozi žive 50 i više godina. Praznik ljubavi proslavili su u društvu najmilijih, a za glazbeni dio pobrinule su se Pajdašice i tamburaši KUD “Anka Ošpuh”.

– Danas ovdje slavimo ljubav, razumijevanje i toleranciju.

Danas ovdje i učimo jer ovi ljudi mogu biti primjer svima nama – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Na proslavi se okupilo 16 bračnih parova, neki od njih ovom su prilikom proslavili 50. godišnjicu braka, a neki 60. godišnjicu. Bilo je i onih čija proslava nije okrugla, ali svaka iznad 50 itekako plijeni pažnju.

-Hvala Gradu Ludbregu koji se sjetio i nas. Moj suprug i ja slavimo 57 godina braka, nije to okrugla godišnjica, ali željeli smo proslaviti. Koja je tajna dugotrajnosti braka? Uz duboko poštovanje, uz toleranciju, za ruke smo se skup pelali, tješili se. Uvijek trebate biti iskreni jedno prema drugome, međusobno tražiti pomoć – rekla je Dragica Happ, jedna od uzvanica.

Stjepan i Anka Križanić - Bilo je otprilike stotinjak svatova, a svadba je trajala dva dana.

Jedan dan je bila kod mladenke, a jedan dan kod mladenca.

– prisjećaju se supružnici Anka Križanić (77) i Stjepan Križanić (84) koji su nedavno proslavili dijamantni pir. Prije 60. godina, točnije 29. siječnja 1959., crkveno su se vjenčali u Hrastovskom.

Ljubav „preko ograde“ Na pitanje kako su se upoznali, sa smiješkom nam odgovaraju „preko ograde“. Naime, bili su ni manje ni više nego susjedi, kuća do kuće.

– Ja sam do svoje 16-te godine živjela kod bake u Svetom Đurđu, nakon toga preselila sam u Hra-

Anka i Stjepan Križanić

stovsko u kuću do Stjepanove.

Bila sam tada u 17-oj godini života. – prisjeća se Anka.

Simpatije su odmah proradile. Njihovo udvaranje trajalo je otprilike godinu dana, a potom su svoju ljubav okrunili brakom.

– U ono vrijeme mladi nisu godinama hodali jedan k drugome kao danas, već su se odmah morali ženiti. – kaže na Anka.

Zajednički život nastavili su pod Stjepanovim krovom zajedno s njegovim roditeljima.

– Imali smo poštovanja prema roditeljima. Radili smo sve zajednički i kroz dogovor. Toga danas fali. Mladi bježe od starijih, ostavljaju ih same, a trebalo bi biti upravo suprotno. – poručuje Stjepan.

„Puno se radilo, ali se i više družilo“ Stjepan je bio izučeni strojobravar, međutim život ga je odveo u električarske vode.

– Kada sam se vratio iz vojske nisam mogao pronaći posao u struci pa sam otišao među građevinare. Tamo su me smjestili među električare. U to vrijeme električari su bili traženi jer je krenula elektrifikacija. Ja sam brzo učio, znao sam čitati nacrte stoga sam uskoro sam vodio električarske poslove. Zanimljivo je da sam na sve poslove putovao biciklom. Radili smo u Virju, Drnju, Goli, Sokolovcu..svuda na biciklu. U prosjeku sam proklačio 30 kilometara dnevno. Nakon toga sam se zaposlio u Varteksu. Ujutro bi u Varaždin išao na praksu za održavanje šivaćih mašina, a popodne bih održavao pogon u Ludbregu. Zbog toga sam često izbivao po cijele dane. Anka je za to vrijeme odgajala dvoje djece, bavila se poljoprivredom i bila „stup kuće“.

– ponosan je Stjepan koji je svoju karijeru završio u poduzeću Budućnost d.o.o.

- Bilo je uspona i padova, ali uz toleranciju i međusobno razumijevanje sve je išlo. – dodaje Anka koja je osim na poljoprivredi radila i kao kuharica te je tijekom života podvorila više od 200 svadbi. Da ne spominjemo pripreme ostali fešta u selu i okolici.

Razumijevanje, poštovanje i dogovor -U ovih 60 godina nikad se nismo posvađali da se ne bi po nekoliko dana razgovarali jedan s drugim, nikad nismo prijetili jedno drugome s rastavom što je danas često slučaj i slično. Naravno, bilo je onih sitnih svađica, znali smo se „porječkati“ ali to je sve brzo prošlo, brzo smo riješili i krenuli dalje. Imali smo razumijevanja jedan prema drugome i sve smo rješavali u dogovoru. dodaje Stjepan.

Tijekom života puno su radili, ali kažu, bilo im je lakše jer su se ljudi puno više družili i međusobno poštivali.

-Svaku nedjelju odlazili smo s našim prijateljima u gorice. Bilo nas je 5 bračnih parova i svaki puta bili smo kod nekog drugog.

Družili bi se, malo popili, pojeli, pjevali… To nam je bilo za opuštanje i skupljanje snage za novi radni tjedan. Isto tako, znao sam da ukoliko mi zatreba pomoć za bilo što, da su oni tu. Tako je bilo i kad smo gradili kuće. Jedni drugima smo pomagali. – prisjeća se Stjepan.

Supružnici Križanić kažu kako se današnji brakovi ne mogu uspoređivati s ondašnjima jer je situacija ipak malo drugačija.

– Danas nažalost nitko s nikime ne može živjeti. Mladi se odvajaju, stari ostaju. Ne postoji međusobno poštovanje. Za skladan život bitno je da se supružnici međusobno uvažavaju, ali i da ponekad prešute nešto iako su možda u pravu. – savjetuju Stjepan i Anka koji danas imaju troje unuka i jednog praunuka, s time da još jednog iščekuju oko Uskrsa.

Alojzije i Ankica Jalšić Iste godine, pred oltar su stali i Alojzije i Ankica Jalšić iz Sigeca Ludbreškog. Alojzije je rođen 16. travnja 1937. godine, a Ankica 4 godine i jedan dan kasnije. Živjeli su u istom selu stoga se i njihova ljubav rodila vrlo rano.

– Imao sam 20 godina i bio

sam pozvan na odsluženje vojnog roka koji je trajao pune dvije godine. Ankica je imala svega 16 godina. Budući da u to vrijeme nije bilo nikakvih drugih sredstva komunikacije osim pisma komunicirali smo na taj način. Pisma su putovala na relaciji Skoplje - Ludbreg.

Dogovarali smo se da ćemo ono što smo si obećali prije mog odlaska u vojsku i ostvariti. – prisjeća se Alojzije. Njihovo obećanje se ispunilo vrlo brzo nakon Alojzijevog povratka iz vojske. – Ja sam se vratio u lipnju 1959., a u kolovozu je već bila svadba. – dodaje.

-Bio je običaj da prvog dan mladenka mladencu donosi košulju. Drugog su dana svatovi u pratnji limene glazbe pješačili prema Ludbregu na vjenčanje.

Zanimljivo je da je limena glazba zajedno sa mnom kao mladencom i još dvojicom mojih kolega „sakupljala“ po selu sve goste koji su bili pozvani. Sve je to počelo odmah ujutro, stoga je neizbježna bila i priprema doručka. Za takve su se situacije uobičajeno pripremale krvavice. – kaže nam Alojzije.

Na svadbu im stigli Amerikanci - U vojsci sam služio u auto jedinici, bio sam vozač. Zanimljivo je da u to vrijeme gotovo nitko nije znao voziti, osim nas nekolicine koji smo imali položeni vozački ispit za potrebe vojske. Tijekom drugog dana svatova, dakle u subotu, kroz selo su putovali neki Amerikanci. Vozili su se u Volkswagen „žabi“. Primijetili su da se nešto dešava, da ima puno ljudi pa su se zaustavili.

Pozvali smo ih da nam se pridruže u fešti, a ja sam ih zamolio da mi dozvole da provozim Ankicu. Nisu imali ništa protiv pa sam ja svoju mladenku „profural“ po selu. Tad je to bila atrakcija, svi su nas gledali jer kao što sam i spomenuo vrlo malo ljudi znalo je u to vrijeme voziti auto. – kroz smijeh nam prepričava Alojzije.

Nakon svadbe živjeli su s Ankičinim roditeljima.

Ankica i Alojzije u kolovozu slave 60. godišnjicu braka

– U jednom periodu živjele su čak četiri generacije pod istim krovom. Majka od mog oca, moji mama i tata, Alojzije i ja te naša djeca. – kaže Ankica i dodaje kako nikad nije bilo nikakvih problema. Uz razumijevanje i poštovanje sve se moglo dogovoriti.

– Radi se o tome da čovjek tijekom cijelog svog života mora biti tolerantan, razumljiv i da nekad mora biti sposoban ostvariti neki kompromis. Nekada vam možda nije nešto po ukusu ili vašim željama, ali morate to kako bi rekli „prežmiriti“ da bi se veza i ljubav mogla održati. – poručuju supružnici.

Uživaju u plodovima svoga rada Alojzije je bio izučeni krojač zaposlen u Varteksu. U sklopu firme poslan je na studij za tekstilnog inženjera te kasnije postaje direktor pogona u Ludbregu. Ankica u to vrijeme radi na poljoprivredi i brine o dvoje djece. Kasnije se i sama zapošljava u Vartkesu gdje dočekuje i svoju mirovinu.

Danas, zahvaljujući svom radu i trudu tijekom svih proteklih godina mogu biti opušteni i uživati uz svoju obitelj.

– Imamo dvoje djece, četvero prekrasnih unuka i jednog praunuka. – kaže Ankica.

– Sretni smo kad smo svi na okupu i kad vidimo da nam obitelj ide u dobrom smjeru.

Uspjesi naše obitelji su ujedno naši osobni uspjesi. Odmah znamo da nismo život potrošili uzalud. – dodaje Alojzije.

Na kraju smo ih zamolili da nam otkriju tajnu dugogodišnjeg uspješnog braka.

–Ja uvijek volim usporediti ljubav s cvijećem. Ako ga zalijevate, ako ga pazite i mazite onda vam vraća ljepotom i mirisom.

Tako je i u braku. Treba obratiti pažnju na sitnice i uvijek biti podrška jedno drugome. Život svašta donosi, uspone i padove.

Tijekom uspona slavite zajednički, a tijekom padova ste potpora i podrška jedno drugome – zaključuju supružnici.

KULTURA

28. veljače 2019.

13

Teti Miri u spomen Kulturno-umjetničko društvo Anka Ošpuh u subotu 16. veljače organiziralo je tradicionalni koncert 'Za tetu Miru'. Memorijalni koncert održava se od 2005. godine pa je ove godine održan po 14. put. Riječ je o programu koji je osmišljen u znak sjećanja na preminulu predsjednicu društva Mirjanu Bošnjak - Krobot, neumornu motivatoricu i predsjednicu našeg, nadaleko poznatog, ludbreškog KUD-a. Njezine su zasluge za 30-godišnje uspješno djelovanje u društvu neizmjerno velike. Članica KUD-a bila je od samog početka, a s velikom voljom i entuzijazmom ulogu predsjednice društva savjesno je obavljala kroz nekoliko mandata gotovo 15 godina. Mirjana Bošnjak – Krobot utisnula je snažan pečat u društvenom životu Ludbrega. Daleke 1977. godine novoosnovanom KUD-u Mirjana se priključila sa svojom dramsko-recitatorskom sekcijom ludbreških radnica Razvitka, a ubrzo se uključila i u rad drugih sekcija.

Ove su godine, Mirjani u spomen, u kino dvorani Centra za kulturu i informiranje 'Dragutin Novak' nastupile sve sekcije koje djeluju pod okriljem KUD-a Anka Ošpuh. (dv)

“ G r a d v s r e d i n i s v e t a” v sredini metropole

Popis događanja u Gradskoj knjižnici DJEČJI PROGRAMI: Slušam, pričam, stvaram – priča za laku noć - program za djecu koja žele naučiti pričati priču, srijedom od 18:00 sati

Čitanje priče za laku noć u 19:00 sati:

PROGRAMI ZA ODRASLE: 1.3. Peta dimenzija i Tajanstveni tekton - predstavljanje knjiga Tomislava Beronića, Knjižnica u 19 sati

6. 3. B. Crnčević: Mrav dobra srca

13. 3. J. Pervan: Tonka će sutra

U petak 22. veljače 2019. u dvorani Hrvatskog sabora kulture, održano je predstavljanje kajkavske stihozbirke “Grad v sredini sveta”, našeg sugrađanina Aleksandra Horvata. Ovo je drugo službeno predstavljanje Horvatovog prvijenca.

- Predstavljanja su sastavni dio života jedne knjige. Prvo smo imali u Ludbregu, kao što je red, jer ovo je njezin grad i zavičaj. Drugo je u Zagrebu jer je Hrvatski sabor kulture nakladnik, pa je praksa da se jedno predstavljanje održi u njihovom sjedištu. I mislim da je to uglavnom sve što je planirano. Moguće je da bude još jedno predstavljanje u Varaždinu tijekom godine, ali o tome ćemo tek razgovarati - rekao je Aleksandar.

Inače, u Hrvatskom saboru kulture publika se sastojala

od naših autohtonih Ludbrežana i Ludbrežana koji žive u metropoli ili su na drugi način povezani s Ludbregom. Pred šezdesetak prisutnih stihove su čitale Snježana Hranić, Ksenija Mihin, Đurđa Kokanović te sam autor, program su pjesmom obogatile Pajdašice, a o knjizi i samom autoru vrlo nadahnuto govorile urednica prof. Lidija Novosel te autorica predgovora, đurđevačka književnica Božica Jelušić.

- Jako sam zadovoljan i odazivom i reakcijama publike.

Drago mi je da smo u metropolu svi zajedno donijeli duh našeg zavičaja, pokazali kako njegujemo kulturu i kajkavski jezik. Iako ne bježim od svojeg dijela odgovornosti ili zasluge, rekao bih da je ova knjiga, kako sam i na predstavljanju nagla-

sio, rezultat cijelog tima ljudi.

Svatko naime ima svoju ulogu u nastajanju knjige. Moja je uloga autora, stručni suradnici usmjeravaju i korigiraju ideju, publika daje smisao cijeloj priči, oni su i čitatelji i kritičari, institucije daju materijalnu podršku i vidljivost i sve se na kraju složi u jedan proizvod. Na taj način svi zajedno promoviramo Ludbreg i naš ludbreški zavičaj. Jedan čovjek to sam ne može ili bi mu bilo vrlo teško. Zahvaljujem svima na podršci bilo koje vrste, a posebno Centru za kulturu i informiranje “D. Novak” i Gradskoj knjižnici i čitaonici “M. Kerstner” na pomoći oko finalizacije projekta. - zaključuje Horvat, a Božica Jelušić poentira: -Bilo nam je sjajno, i još taj osjećaj traje...Zbirci sretan put i sretna sudbina!-

4. 3. Čitateljski klub Knjiški moljci, Knjižnica u 10 sati

12. 3. Newton - alkemičar -

20. 3. K. Huseinović:

filozofsko predavanje Nove

Zašto žabe pjevaju

Akropole iz Varaždina,

27. 3. N. Borić:

Knjižnica u 19.30 sati

Proljeće

22.3. Egzorcizam ljubavi 2. 3. Dječji čitateljski klub,

Knjižnica od 10:00 do 11:00 sati

i Početak prošlosti predstavljanje knjiga Dražena

30. 3. Čitanje eko priče na

Markotića Vege, Knjižnica u 19

(u sklopu programa 60 minuta za planet Zemlju)

26. 3. Govorimo poeziju - večer

Trgu svetog Trojstva - Sanja Drakulić: „Bepo i Kantica“

sati

poezije povodom Svjetskog dana poezije / glumac Zvonko Novosel; muzički gost Lav Novosel - dvorac Batthyany, 19 sati

14 S P O R T

28. veljače 2019.

Mladi ludbreški rukometaši pred povijesnim uspjehom Kadeti RK „Ludbreg“ fantastičnim rezultatima primakli su se nastupu na završnici Državnog prvenstva koja će se igrati u svibnju u Poreču. Tamo će biti osam najboljih hrvatskih ekipa.

Ako se to ostvari, a sve ide prema tome, to bi bio veličanstveni uspjeh ludbreškog sporta, ne samo rukometa. Pred Ludbrežanima polažu „oružje“ ekipe iz velikih gradova poput Rijeke, Osijeka, neki iz Zagreba, iz cijele

Dalmacije s Ludbrežanima se u ravnopravnu borbu mogu samo upustiti dečki iz rukometne akademije „Balić- Metličić“ iz Splita te iz rukometnog velegrada Metkovića. Govorimo o dečkima koji su već dosta formirani kao rukometaši u toj dobi. Ovakvim rezultatima zadovoljan je i trener Andrija Pišpek.

-Igramo odlično u svim ovim krugovima 1. Kadetske lige.

Dečki odlično odrađuju posao, a

moramo paziti kako ih doziram, jer za vikend znaju imati i tri utakmice, dvije kadetske i seniorsku. Za sada sa zadovoljstvom ispunjavaju sve obveze i mislim da možemo biti ponosni na njih. Što se tiče državne završnice koja

bi mogla biti kruna za naše napore, mislim da bi je mogli čak i osigurati nekoliko kola prije kraja regularnog dijela prvenstva – rekao je Pišpek.

Zaista, treba doći i vidjeti s koliko sigurnosti i samopouz-

Poznati nogometaš, poznati bubnjar

danja igra ludbreška rukometna budućnost. Da, valja ih podržati u svakom smislu, jer u rukometu koji je u Hrvatskoj po kvaliteti liga do nogometa oni su izbili na veliku scenu.

Neven Jerbić

Atletske crtice Sara Kolak, atletska ludbreška kraljica, sprema veliki povratak. Iako se očekivalo da će bacati koplje u ožujku, odlučeno je da će sezona za Saru početi u svibnju.

Samo da nam je zdrava, za ostalo ne treba brinuti kod ove velike šampionke. Naravno da ćemo je pratiti na svim natjecanjima.

David Šalamon Nikola „Nidžo“ Gadže svakako je jedan od prepoznatljivijih Ludbrežana. I visinom (visok gotovo dva metra) i djelima, onim sportskih i glazbenim. O glazbenima se zna gotovo sve, već je pola stoljeća u tome, najljepše trenutke uz njega i njegove grupe prošlo je gotovo tisuću parova. Sa svojim dečkima pratio je mnoge poznate glazbenike. Neke od njih i u prvim koracima njihovih solo karijera (Domijan, Pršo, Škender, Kalember, Pejaković, Babarović, Šerfezi, Žiga itd).

Imao je i inozemnu glazbenu karijeru. Početkom devedesetih svirao u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji. U glazbu je krenuo na nagovor Selničara Stjepana Katalenića i to u jazz vodama. Svirao je na tenoru, ali malo kasnije preselio je na bubanj kojem je vjeran pola stoljeća. Svirao je u brojnim sastavima, zanat pekao

i u bivšoj vojsci. Njegovi su bili i „Atomi“, grupa „Stop“, „Linija 5“, „Kontrasti“. Od prijatelja posebno ističe suglazbenike; Đureka, Cuma, Cezara, Vađunca, prerano preminulog Henezija, Bonteka, Meštrovića, Grabarića, Popijača i mnoge druge.

No, ono na čemu smo stavili akcent je nogometna karijera.

Malo je znan podatak, da je Nikola jedan od najboljih strijelaca u povijesti nogometa u regiji.

Prema preciznoj statistici postigao je 218 zgoditaka.

Kako je počelo?

- Rođen sam 1951. godine.

Nogometom sam se počeo baviti u svom Selniku 1969. godine s 18 godina. Odmah sam zaigrao za prvi sastav. Onako visokog stavili su me umjesto legendarnog golmana „Gunčija“ Međimorca među vratnice. No vrlo brzo sam stigao na poziciju koja mi je bolje ležala, onu lijevog krila, poslije i centarfora. Nakon desetljeća nastupanja u dresu moje „Plitvice“ neki su mi u dobi od 30 godina rekli da sam „stari i isluženi“ igrač. Kao takav igrao samo još deset godina u „Podgori“ u Bolfanu. Igrao sam potpuno besplatno, nisam imao ni putne troško-

ve. A u Selniku sam kao muzičar koji je dobro zarađivao pomagao klub. Bila su to neka romantična nogometna vremena. Popularni Nikola u Bolfanu je odlično prihvaćen. S klubomv je išao u dna do vrha općinske „B“ lige, a u jednoj je prvenstvenoj sezoni u 20 utakmica postigao 56 zgoditaka.

-Bilo bi ih i više. Često sam u isto vrijeme imao utakmicu i svirku. Pa sam znao trenerima reći ja ću zabiti dva – tri gola, stvorimo prednost i ja na svirku, recimo kod „Dvije ribe“ u Rasinji. Često sam na samim gažama mijenjao sportsku odoru.Kao što simpatična legenda kaže, jednom je jednog svojeg igrača tadašnjem novinaru Vrtuleku predstavio kao stupa obrane, a sebe kao kostur ekipe.

Samopouzdanja nije nedostajalo.

Osvojio je niz kupova i prvenstva, bilo je tu i niz pojedinačnih priznanja , ali naravno najdublje je u sjećanju ostao dvoboj protiv sjajne generacija zagrebačkog „Dinama“ gdje se „kuhala“ šampionska generacija.

- Bilo je to krajem sedamdesetih. Stigli su u Selnik predvođeni Vlatkom Markovićem. U igri generacija koja je 82. godine bila najbolja u državi; Ivković,

Zajec,Deverić, Mlinarić, Kranjčar. I s takvom silom primili smo 15 komada, ali zabili 4 (Kuharić, Josip Gadže 2, Nikola Gadže).

Oštro ih je poslije utakmice ukorio na tome Vlatko, poslije predsjednik Saveza.I tako mogli bi u nedogled, no zvonio je Nikoli mobitel, smiješila se nova gaža. Pedeset godina isti scenarij, glazba- sport-glazba. Rijetki to mogu i rijetki na takav način.

Neven Jerbić

od početka sezone postiže odlične rezultate. U posljednjih nekoliko mjeseci postao je prvo ime hrvatskog seniorskog trčanja na 400 metara. Nakon oborenog seniorskog rekorda na 600 metara, postao je seniorski dvoranski prvak s odličnih 47.58, a kao član hrvatske reprezentacije ostvario je i hrvatski seniorski rekord u štafeti 4 x 400 metara na Balkanijadi u Istanbulu gdje je osvojeno i zlato u toj disciplini. Nažalost nije uspio ostvariti normu 47,40 za nastup na seniorskom dvoranskom prvenstvu koje ovih dana slijedi u škotskom Glasgowu. No, ne treba brinuti, našeg Davida nagledat ćemo se idućih godina na velikim natjecanjima.

Valja istaknuti i podatak da je Zajednica športskih udruga u Varaždinu kao sportsku nadu proglasila Rahaelu Lešćak, atletičarku iz Malog Bukovca, članicu AK „Sloboda“.

Neven Jerbić

SPORT

28. veljače 2019.

15

Ženski odbojkaški klub Ludbreg Pomalo u sjeni nogometa, košarke, rukometa i hrvanja već šest godina u Ludbregu djeluje ŽOK Ludbreg. Klub je osnovan zahvaljujući učiteljicama iz OŠ Ludbreg koje su prije deset godina počele odbojku igrati rekreativno.

-Željele smo se negdje rekreirati pa smo zamolile učitelja tjelesno-zdravstvene kulture iz naše škole Zenila Vugrinca da izmisli nešto. Predložio nam je da probamo s odbojkom i tako smo se 'navukle' na prebacivanje lopte preko mreže. Nakon četiri godine rekreativnog bavljenja rekle smo treneru da bismo se željele natjecati. Morale smo osnovati klub i tako je nastao Ženski odbojkaški klub Ludbreg. Uz

Zenila u osnivanju Kluba veliku ulogu imao je i Saša Radaković koji je četiri godine radio s mlađim odbojkašicama – rekla je Andreja Majhen, klupska tajnica.

Odbojku u ŽOK-u Ludbreg trenira 70 učenica koje su raspoređene u četiri uzrasne kategorije.

-Predsjednik Kluba je Dražen Komes. Imamo četiri ekipe i sve se natječu. Najmlađi uzrast od 2. do 4. razreda OŠ trenira Andreja Majhen i one se natječu turnirski u Mini odbojci. Ekipu osnovnoškolskog uzrasta od 5. i 6. razreda trenira Ante Sudec, a natječu se u ligi Male odbojke. Starije osnovnoškolke polaznice 7. i 8. razreda OŠ su u stvari mlađe kadetkinje, trenira ih također Ante, a igraju

B-skupinu 3. HŽOL Sjever. Najstarijim djevojkama srednjoškolskog uzrasta trener je moja malenkost. Većina njih upravo ove godine završava četvrti razred SŠ i upisom na fakultete uglavnom završavaju igranje. Rijetke su one koje se vrate u klub nakon studija i ponovno igraju odbojku pa smo svake dvije-tri godine prinuđeni stvarati novu ekipu – rekao je Zenil Vugrinec, trener.

-Zovem se Karla Majhen i počela sam trenirati odbojku prije šest godina jer sam sa sestrom Antonijom, koja također trenira,

Sljedeći broj Ludbreških novina izlazi 29. ožujka 2019.

dolazila gledati mamu kako se rekreira. Trenirajući odbojku stekla sam puno dobrih prijateljica s kojima se redovito družim i zabavljam. Kod kuće često igramo odbojku u dvorištu kada nam se pridruži i tata Robert iako je on nogometaš. Zavoljela smo ovaj sport i nakon studija voljela bih se ponovno baviti odbojkom. – rekla je Karla, prvi

dizač (tehničar u ekipi).

Najstarija ekipa ŽOK-a Ludbreg natječe se u A-skupini 3.

HŽOL Sjever i nakon prvog dijela prvenstva zauzima 5. mjesto na prvenstvenoj ljestvici. Klub nema sponzora pa se financira isključivo od sredstava dobivenih od Zajednice športskih udruga Grada Ludbrega i vlastite članarine.

(D. Vađunec)

16

ACO PIŠE

28. veljače 2019.

Dobrodošlo si navek - Pa gde si? - ponavljal sam sebi v bradu još pred par tjedni. Gledal sam v zrak, v oblake, v drevje… nikaj. Ja, koji sam se navek “v jutro” stajal dok je već bil dan, ve moram silom prilika biti rano barajt i genuti spram istoka. Ne bi ni rekel da je istok, kak je kmica na te strani sveta, kak da nigdar več sonce ne bu zišlo. To je to, to je ta zima. Postala je najgorše godišnje doba. Jako sam z njom nesrečen. Pamtim te lepe zime dok nam je sneg daval veselje i radost, lovili smo pahuljice na jezik, delali angeleke na glatki ledini, zidali utvrde, grudali se, sanjkali se, ili ako ništ drugo, kopitali smo se po snegu kak da nam je zadnji. A štriki doma pre peči su bili puni opravilja koje se cedilo i sušilo za drugu rundu, čižme na otprtim vratima od rola na šparhetu. A v zadnje vreme se deca nemaju baš čemu v zimi veseliti. To je postalo nekakvo doba koje je tu v našemu kraju, v ravnici, v Podravini, kak bi se moderno reklo, “zgubilo identiteta”. Sneg se tu i tam pokaže, malo je mrzlo, malo je toplo, malo veter puše, mal dežđ curi… zima je več ne zima, zima se je čistam pogubila. Če tak ostane bi ju trebalo skroz ukinuti, prvu polovicu pripojiti kesni jeseni, a drugu ranomu protuletju. Onda bi bar znali da zime nema.

-Pa gde si više, bo kaj z tebe? - pital sam, dok mi se pričinilo da je istok v jutro nekak malo postal svetleši, nekak kak da se plaveti počelo. To je bil lepi znak, da dan počne raneše i da bu dokši. Znam kaj mislite, i ja sam to pomislil. Osim onih kaj imaju alergije, celi svet se veseli protuletju. Mi smo ljudi ne zmišleni za ovo bedasto vreme kakva je bila zadnja zima. V kaputima se nemreš niti obrnuti, z hiže se

ne splati vun iti, v brigi smo kaj v sečnju vočke očeju precvesti, kurimo i kraj živoga sonca trošimo peneze na to kaj nam bu toplo. I da bi bar ta zima kakva god kilava bila, na nekakvu meru dela štetočine i gamadi kaj nam kvara delaju...ne, nikaj z toga. Nesmo mi zmišleni za zimu, pogotovo ne za ovakvu.

Ve v zadnje vreme, vidim događa se nekaj. Još sam v jutro, dok brndam točno v šesti vuri spram Rasinji, ne uspel videti da se sončeko naluknulo, ali lepo se več sveti, tu je negdi, mam za mađarskim bregom. Definitivno. On plavkasti suton je počel na narančasto vleči. Vidim po fejsbuku da su ljudi počeli slikati visibabe i zvončeke. Aha, to je to, glasniki su se pojavili! Protuletje nam dohaja! Jer ljudi, da se razmemo, visibabe su nigdar ne fulale.

A čak i da pomislimo da jesu, zvončeki koji samo malo duže dremaju, ideju mom za njima. Poiščite i jaglace v travi. Njih malo bolje zebe, ali ak je ledina malo skrita od zadnjih zimskih ponorevanja, onda se nalukneju k soncu. I onda smo sigurni.

- Gde si, halooooo? - pitam više reda radi. Jer ve se več vidi. Osetili smo. Za Vincekovo se v goricama polek po trsju navešenih klobasic popevalo “Trsek moj zbudi se, dosti si spal...”. I onda je trebalo još malo strplenja. Trsek, da more takov kremežlivi govoriti, bi se sigurno požalil da se baš i neje naspal kakvo je šašavo vreme bilo. A gle, rozgva od rane sorte, kaj se naslonila na soncem zgreti betonski stop, več kaže da je za nju protuletje počelo. A kak po goricama najleže videti je l’ počelo ili neje? Pa tak kaj su se težaki načičkali med redima. Tak je. Ljudi su splazili vun z hižic i zaputili se v prirodu.

Jedva su dočekali. Za Vincekovo su obečali da budu do Jožefova trsje obrezali, a kak zgledi, ne čaka se zadnji dan. Za Dan grada Ludbrega, za Jožefovo, devetnajstoga, budu gorice porezane i povezane, osim pre onima kaj ne stigneju ili su ne znali gda je Jožefovo.

A glečte ovak. Oni načitani ljudi kaj se zoveju astronomi, veliju da protuletje dohaja v neko vreme dok se Zemlja nagne točno pod jenim kutom spram Sonca i da je to dvajsprvoga ožujka. Ova računica, da se razmemo, vredi za okroglu Zemlju koja se vrti okoli Sonca i to ne baš s krug, neg ju malo maši v elipsu. Oni koji po tem vučenjačkim računicama prčkaju, su našli da je niti to ne navek sto posto točno, kajti nam je kolendar radi prestupnoga leta isto malo sprčkani, tak da po astronomima to negda more biti i dvadesetoga ožujka, i to točno na priliku v pet i šesnajst popolne. Oni drugi načitanci koje zovemo meteorologi, pak veliju da po njihovomu v protuletje spada ožujak, travanj i svibanj.

Točka. Dečkima z meteorologije saka čast na tomu, kajti je tak leže pamtiti. Sakomu dobu po tri mesece i eto ti veselja, si moremo biti vučenjaki. No, a naši težaki se v trsje zapičiju gda je njima po volji, počelo je biti toplo, posel ne čeka, a pod kojim kutem se bu kupica nagnula skup s planetom je ne tak važno. Ljudima protuletje počne dok ga sami osetiju. A osetiju ga na vreme, jedva ga dočekaju.

- Gde si, sunčece ti žarko? - ne pitam više na glas, samo pomislim. Ja sam v protuletje posebno dobro zaspoloženi. Zato kaj bu se nekak oživelo, se ide nakak na bolje, na lepše… Dani su dokši. Več ve mi je lepo dok pomislim kak bumo dogo mogli biti na dnevnomu svetlu i nekaj hasneti. Došlo bu vreme i za lepi špancir, nogu pred nogu… no, več znam da budu nekoji gondrali - lefko se tebi špancerati, ti imaš čas. Fala vam lepa na tomu času.

Imam dvajst četiri vure kak i si drugi. Niti meni je to ne dost. Sami ste si krivi če si za sebe nečete zeti pol vure, z naglaskom na “sebe”. I pol vure je dosta, kaj se malo v glavi misli sprečistiju, kaj se malo poveselite svetu oko sebe. Mom moždani zupčaniki drugač delaju, provjereno. A videti morete sikaj. Evo, visibabe i zvončeke kaj sam jih spomenul, nekoji ne vidiju niti dok jim jih na stol v kupicu deneš. A ima jih po celomu kraju. Samo otprite oči. Žalosna vrba, dok z bliza pogledaš, već ima male listeke, sam kaj je ne eksploderala, još ji par dani fali. I dok gledim šume po bregima i vrbe kraj Bednje, vidim da su se počele farbe kazati. Drevje je više ne onak jednako sivo črno. Ve su se nijanse počele kazati, narančaste i črlenkaste, predi nek se počne pomali ftapljati v onu lepu i dragu zelenu koje sam se več bil gladen, dok sam moral trpeti zimu bez ikakve farbe.

Moj maček se više časa vuni ostaja, zalegne na nekakvomu sunčanomu mestu i

kontrolera svoje dvorišče. I njemu je pun kufer radijatora i lištre na obloku. Ovu zimu se je bogme naspal. Seničke kaj su preživele zimu na hranilici, buju začas počele iskati luknje za gnezdo delati. Još bum jim dve tri hižice sklepal kaj se buju mele kam složiti. I kaj god živoga pogledaš, a mislim na drevje, grmlje, cvetje, se je napeto kak puška. I saki dan mislim, ve bu! Protuletna zelena eksplozija, nam bu v oči prasnula to lepo zeleno koje nas kontinentalce tak lepo počiva. A da ne govorim dok cvetje na to doda pisane điđe-miđe, kak bu se lepo i gizdavo. Ribiči se budu poduplali i pak se budu pajdašili z racama na Bednji i jezeru. Ko se je španciral je videl najmenje pet pari kak se kušujeju v pličaku. Lefko bi jih čovek previdel da se racaku glava zeleno ne presijava na soncu.

Nesam još mel sreču kaj bi vidru zgledal ili dabra, samo su steze njihove od jedne vode k drugi. Prošlo leto sam videl i četiri pare škanjcov kak se treneraju nad Ludbregom. Kolko bu jih ovo leto. Če negdo ima čuče bu moral malo pripaziti, makar mi se vidi da se škanjci rajši hraniju na crkvenomu tornju. Videl sam i lisicu, polek veterinarske stanice, išla je lepo frajla po asfaltu, po biciklistički stezi, sam kaj je ne pitala kud se ide za Varoške vrte. Valjda misli, ak se vi dvonošci špancerate po moji šumi, kaj se ne bi ja špancerala malo po vašemu gradu.

Protuletje je pomali počelo delati reklame, nebo je se više čisto i plavo, a po njemu nebeske predstave. Pred neki dan je puni Mesec imel šou. Navečer je sijal na istoku, srebril je celu noč da bi vjutro na zapadu manevreral okoli cerkve. Poslikal sam ga dok se zadel gori na križ. A fčera su pak Sonce i Veter programa napravili.

Veter je nacigal oblake kak kašicu i onda jih je razdrlil od leve do desne, a Sonce je pred počinak od spoda se skupa vužgalo.

Program je bil kratki ali veličanstveni. Jeden od lepših. A znam da bu jih još, ljudi, protuletje je to, zima kaj takvoga ne zna složiti.

A najlepše mi je kaj protuletje nekak čutim v sebi. Nutri, okoli srca se čovek nekak počne buditi, kak da smo novoga kruga počeli bežati. Pogasili bumo peči, slekli bumo kapute, prolistali bumo skupa z celim zavičajem i prestrli se po ravnici, skopitali se po travi, zagazili v Bednju, gliboko vdehnuli friškoga zraka, tolko toga lepoga i novoga bumo napravili. Oprostili bumo zimi, takva je kakva je, vrnuli si bumo osmeha v sako jutro i priznali bumo sebi - lepo je živeti!

- Evo me, tu sam! - veli meni protuletje, bez da sam kaj pital. Ne zamerim mu, znal sam da bu došlo, već sam ga pedeset tri put dočekal i nigdar ni zakazalo.

- Znam, vidim, dobrodošlo si navek…

- rekel sam na glas, tak kaj me si moreju čuti. Rekel sam i vu vaše ime, najte zameriti.

(A. Horvat, 2019.)