Ludbreške novine broj 155

LIST GRADA LUDBREGA BE SPL AT NI PRIM JER A K

31. ožujka 2020.

BROJ 155 / GODINA XV.

OSTA N I D OM A!

LUDBREŠKI PLAC

Grad Ludbreg u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom “Ludbreški kraj” pokrenuo je akciju s ciljem pomaganja...

Str. 3.

ŠETNICA

U tijeku su radovi na izgradnji šetnice u sklopu projekta “Unaprjeđenje kontinentalnog turizma turističkom...

Str. 5.

LARISA GOLEC

Prvog petka u mjesecu u dvorcu Batthyany održana je izložba slika autorice Larise Golec.

Str. 13.

NE ČINITI Ako na svojim društvenim mrežama koristite fraze poput: “Izvješća kažu...”, “Tvrdi se...”, “Objavljeno je...”, “Prema istraživanjima...”

PRESTANITE! Isključivo ste VI odgovorni za informacije koje prenosite dalje. “Netko drugi je to izjavio” nije izgovor!

Objave na društvenim mrežama koje sadrže izjave poput “Liječnik iz Unicefa tvrdi...” ili “Kako javlja student iz Wuhana...” su primamljive.

NE DIJELITE IH! Suzdržite se od objava ako ne možete provjeriti njihovu istinitost i točan izvor.

ČINITI

CRAZYHILL TRAIL

Potražite službene i originalne izvore informacija koje pročitate. Internet stranice i društvene mreže organizacija poput WHO, CDC, HZJZ redovito se ažuriraju najnovije dostupnim i provjerenim informacijama.

Ne trebate se oslanjati na glasine.

Razmislite prije nego nešto podijelite na društvenim mrežama.

Zapitajte se: •

Zašto ovo želim podijeliti?

•

Hoće li pomoći nekome?

•

Hoće li nekog obmanuti?

Čak 460 trkača otrčalo je CrazyHillTrail utrku koja je održana u nedjelju 1. ožujka i kojom je ujedno započeo program obilježavanja Dana grada.

Str. 15.

2

HVALA TI

31. ožujka 2020.

"Moj prijatelju, mene više nema, Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava.

I ko je čita - u život me budi.

Probudi me, i bit ću tvoja java."

(Moj prijatelju mene više nema, D. Cesarić)

Darko Skupnjak

23. siječnja 1961. - 5. ožujka 2020.

U četvrtak 5. ožujka 2020. godine zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji urednik Darko Skupnjak. Svi koji smo ga poznavali, iako svjesni ozbiljnosti bolesti, ostali smo zatečeni njegovim iznenadnim odlaskom. Ta zločesta bolest nije nam dala priliku da se s njime oprostimo. Njegov odlazak ostavio nas je bez riječi, čak i nama kojima su riječi svakodnevni posao one su ponestale. Ostala je praznina, osjećaj bespomoćnosti, ali i prolaznosti.

Svima koji su ga poznavali Darko je ostavio toliko mnogo. Nama, svojim kolegama, ostavio je znanje i strast za novinarstvom koje ćemo prenositi dalje.

Darko je rođen 23. siječnja 1961. godine u Ludbregu, a veći dio života živio je u Martijancu. U Narodnom sveučilištu Ludbreg zaposlio se nakon srednje škole kao novinar Ludbreškog lista i lokalne radio stanice. Tu je sazrijevao kao novinar kojemu je to postala strast i način života. Tijekom radnog vijeka bio je jedno vrijeme i ravnatelj učilišta. Jedan je od osnivača tvrtke Radio Ludbreg d.o.o. i urednik radija do 1998. godine.

Od početka rada u novinarstvu bio je veliki zaljubljenik u sport i bio više od 15 godina urednik emisije pod nazivom «Treće poluvrijeme».

Kad su se pokretale Ludbreške novine (2006.), iako nije bio zaposlenik Centra za kulturu i informiranje Dragutin Novak Ludbreg prihvatio se objeručke posla glavnog i odgovornog urednika i to je radio do 2014. godine. Kasnije je nastavio raditi kao novinar-urednik i time doprinosio kvaliteti Ludbreških novina.

Govorimo li o Darku na pamet padaju samo epiteti, skroman i pošten, odgovoran i osjećajan, otvoren i dosljedan. Darko je bio novinar kakvog novije generacije neće imati priliku upoznati. Dosljedan i temeljit, svakoj temi pristupao bi s jednakom ozbiljnošću. Često se znao i ljutiti na brzoplete i neprovjerene informacije kako bi objave čim prije bile vidljive u bespućima interneta i društvenih mreža. Darko je do posljednjeg novinskog članka ostao dosljedan svom načinu pisanja i shvaćanja života.

Takav je bio i izvan radnog okruženja, društvenjak, obožavatelj sporta. Uvijek raspoložen za dati savjet ili utjehu kad vas život pljusne. U teškim bi vas trenucima saslušao i udijelio koristan savjet. Iskrenost i otvorenost koje su ga krasile prava su rijetkost u današnjem svijetu.

Oprostiti se od njega iznimno je teško. Odabrao je živjeti takvim načinom života da je nakon njega ostala golema praznina. Nije mario i trčao za materijalnim već se vodio drugačijim životnim načelima. I zato je tako teško reći mu zbogom.

Teško je čak pronaći riječi utjehe za one koje je njegov prebrzi odlazak najviše pogodio, suprugu Blaženku i sinove Nevena i Sinišu o kojima je toliko rado i često pričao, radovao se životnim događajima koji su pred njima. Ali život ne pita, ponekad naglo i bolno uzima.

Kada spomenemo Darka govorit ćemo u prošlom vremenu, ali sve što nas je naučio zalog nam je za budućnost. I stoga na ovo ne gledamo kao na rastanak već nešto privremeno. U jedno smo sigurni, Darko će biti ovdje sve dok je nas koji ga pamtimo, njegovu dobrotu, poštenje i odanost.

Zahvaljujemo ti Darko na svemu, svakom savjetu i djelu kojim si nam pomogao. Čuvamo te u dragoj uspomeni i u nadi da ćemo uspjeti slijediti tvoj primjer kako u poslu tako i u privatnom životu ne tražeći smisao života u nevažnim stvarima.

AKTUALNO

31. ožujka 2020.

3

Stožer Grada Ludbrega uputio dopis za dozvolu prodaje cvijeća i sadnog materijala

KUPUJMO DOMAĆE

Iako je novom Odlukom dopušteno da se otvore trgovine koje rade u sklopu tržnica, većina poljoprivrednih proizvođača nažalost i dalje nema kamo plasirati svoje proizvode. Grad Ludbreg u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom “Ludbreški kraj” pokrenuo je akciju s ciljem pomaganja lokalnim poljoprivrednicima i obiteljskim gospodarstvima da svoje proizvode prodaju putem online tržnice.

Ludbreški plac osmišljen je na način da bude poveznica između potrošača i proizvođača te da tako kao zajednica pomognemo u očuvanju radnih mjesta i omogućimo opstanak našim poljoprivrednicima. Kupnjom lokalnog proizvoda doprinosimo lokalnom gospodarstvu.

– Nekoliko smo puta dokazali da nam je poljoprivreda važna grana. U ovim teškim trenucima kada su tržnice zatvorene naši su poljoprivrednici stavljeni pred zid. S druge strane trgovine su prepune uvozne robe. Kako bi im pomogli pronaći kupce pokrenuli smo “Ludbreški plac” gdje na jednom mjestu možete pronaći sve. U ovaj projekt uključili smo i susjedne općine Mali Bukovec, Veliki Bukovec, Martijanec i Sveti Đurđ jer nas ne dijele velike udaljenosti, a zajedno možemo brže i jače djelovati. Ovo su trenuci kad isključenost ne smije postojati već samo zajedništvo – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Iz Grada Ludbrega i dalje pozivaju sve lokalne poljoprivredne proizvođače da ispune obrazac prijave koji je dostupan na mrežnoj stranici Grada Ludbrega – www.ludbreg.hr te da na taj način ponude svoje domaće proizvode svima kojima su oni potrebni.

– Jednako tako pozivamo sve mještane da redovito posjećuju besplatnu platformu “Ludbreški plac” te kontaktiraju poljoprivredne proizvođače i naručuju njihove proizvode jer su njihovi proizvodi domaći i zdravi, proizvedeni u vašem okruženju.

Sada je više nego ikad važno da se oslanjamo na vlastite resurse – zaključuje gradonačelnik te podsjeća da iako je online tržnica oslonjena na poljoprivrednu zadrugu, ne odnosi se samo na njezine članove nego na sve poljoprivredne proizvođače.

– Pozivamo sve koji mogu ponuditi proizvode poput mladog luka, jaja, mesa, sira, prgica, cvijeća i ostalih poljoprivrednih proizvoda da nam se pridruže.

Uz Vašu samostalnu realizaciju same kupnje, važno je naglasiti da smo mi samo posrednici između onih koji imaju robu i onih koji tu robu žele. Želimo na taj način zapravo promovirati lokalne proizvode i lokalne proizvođače, te pokušati potaknuti ljude da kupuju proizvode iz našega kraja koji su zasigurno drugačijeg okusa i drugačijeg mirisa od onog što kupujemo u trgovačkim lancima.

– rekao je gradonačelnik.

Zamjenica gradonačelnika i predsjednica Stožera Civilne zaštite Grada Ludbrega Renata Potočnik iskazala je zadovoljstvo Odlukom kojom je iznimno dopušten rad objekata koji se nalaze na tržnicama te podsjetila na strogo poštivanje mjera i uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te dodatnih mjera koje su propisane Odlukom.- Potrebno je omogućiti rad tako da bude osigurana što veća međusobna udaljenost radnika i kupaca uz poštivanje strogih mjera socijalnog distanciranja – podsjetila je Potočnik.

Do kraja travnja nema naplate parkiranja u Ludbregu Dogovorom Grada Ludbrega i tvrtke Crtorad d.o.o. na području Ludbrega do kraja travnja neće biti naplate parkiranja.

Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić još jednom apelira na sve građane da se drže uputa Stožera civilne zaštite RH, a za sva pitanja o provedbi mjera i propusnicama mogu dobiti upitom na e-mail adresu stozer@ludbreg.hr

Već prvog dana rada ponuda na Ludbreškom placu bila je solidna.

- Obavještavam i sve ostale proizvođače koji nisu članovi zadruge, a imaju svoje domaće proizvode, da se mogu poslužiti našim virtualnim placom. Mogu se javiti Zadruzi ili samoinicijativno popuniti online prijavnicu koja se nalazi na portalu Grada Ludbrega. Danas se na placu može kupiti svježi sir, jaja, krumpir, bučino ulje i ostali proizvodi od buče, sok od aronije, sadnice cvijeća, sadnice povrća – rekao je Saša Lenček, predsjednik Poljoprivredne zadruge "Ludbreški kraj" te dodao kako ne postoji ograničenje prostorom te apelirao na prodavatelje da se pridržavaju svih mjera i uputa.

Među prodavateljima je i obitelj Pajnogač iz Hrastovskoga kojoj je novom Odlukom dozvoljeno da prodaje i na kiosku u sklopu tržnice. Ipak, da nije bilo nove Odluke ovaj potez bio bi pravi spas.

- Bavimo se proizvodnjom sireva i najpogođeniji smo među proizvođačima hrane s obzirom da mlijeko ne može dugo stajati.

Pozdravljamo ovu današnju mjeru kojom nam je dozvoljeno da u sklopu tržnice, u svom kiosku možemo ponovno prodavati – rekla je Branka Pajnogač te dodala kako nude i dostavu proizvoda, ali imaju i dozvolu za prodaju na kućnom pragu.

Proizvođači cvijeća iz susjednih općina pohvaljuju online tržnicu, međutim nadaju se da će se poduzeti i potrebne mjere na državnom nivou.

- Sad se pojavio ovaj problem da su nam tržnice zatvorene s tim da smo mi prvi morali prestati s prodajom dok su se hrana i ostali proizvodi još mogli prodavati. Tu smo već bili pogođeni, a nakon toga da ni ne pričam. Trgovački lanci malo što uzimaju, ali prodaja je nikakva. Prijavit ćemo se na online tržnicu, vidimo da se već dosta naših kolega prijavilo i nadamo se da će to krenuti u dobrom smjeru. Ima nas jako puno, više od pedesetak proizvođača i to vam je preko milijun sadnica cvijeća koje smo inače plasirali po cijeloj državi pa i van nje tako

- Moram napomenuti da smo mi odmah reagirali i uputili dopis Stožeru civilne zaštite RH da se dozvoli prodaja cvijeća i sadnog materijala na tržnicama. Možda je i to naše pismo malo doprinijelo tome da se razmotri ova odluka i da se na taj način dođe do ovakvog rješenja koje će mnogima pomoći, naravno neće pomoći svima.

Za one kojima neće pomoći postoji ovaj naš virtualni prostor koji će pokušati nekako organizirati i osigurati kanal prodaje – poručuju iz Grada Ludbrega.

Pokrenuta prodaja poljoprivrednih proizvoda putem interneta da nam ova potražnja neće biti dostatna. Iskoristit ćemo koliko budemo mogli kako bi bar dio proizvoda prodali – rekla je Đurđica Mesarić, a sličnog mišljenja je i Mirjana Kovaček.

- Ovo je hvalevrijedna akcija koju je Grad Ludbreg napravio, ali nas je tu dosta proizvođača, stoga se bojim da za nas to neće imati veliki učinak. Puno bi nam više pomoglo kad bi se država više pobrinula za nas kao za proizvođače jer nikad nismo nikakve poticaje dobivali, a u sustavu smo PDV-a. Izvozili smo sadnice i cvijeće i van Hrvatske što nam je sada stopirano. Tražimo da ako smo već poljoprivredni proizvođači da nas uvrste u poljoprivrednu proizvodnju i da nam se na neki način pomogne financijski i to čim prije, jer ako smo mi punili državni proračun sve ove godine onda smatramo da se država treba konačno pobrinuti i za nas i da se mora čuti i za seljaka, poljoprivrednika, cvjećara i za sve ostale grane u poljoprivredi.

Mislim da smo tu jako zakinuti – rekla je Kovaček te dodala kako se troškovi gomilaju, najveći među njima su grijanje, zalijevanje i tekuća proizvodnja, a plasmana nema.

- Tu su i dugovi prema dobavljačima. Bio je to jedan lanac koji je savršeno funkcionirao, nismo se bunili, plaćali smo na vrijeme i radnicima i državi, a sad je to sve stalo. Ako sad ne dobijemo neku pomoć, za mjesec dva će biti kasno. Naše biljke moraju biti spremne za prodaju za katalog koji smo dogovorili prije 6 mjeseci.

Biljka mora biti u kondiciji, mora imati cvjetove, određenu visinu, širinu, a to je veliki problem jer je održavanje u ovom trenutku jako teško. Biljka je živo biće i ima svoj rok trajanja, a mi imamo rok do kad je moramo prodati – rekla je Kovaček.

Sličnog su razmišljanja i načelnici susjednih općina.

- Općina Mali Bukovec je izrazito poljoprivredni kraj što znači da imamo jako puno poljoprivrednih proizvođača, prije svega ratara, a naravno imamo i

OPG-ove koji se bave proizvodnjom povrća, a posebno smo poznati kao cvjećarski kraj koje baš u ovo vrijeme dolazi u sezonu, odnosno na prodaju po tržnicama. Ovakva inicijativa koja je krenula iz Grada Ludbrega i podržana je u cijeloj regiji, odnosno od svih jedinica lokalne samouprave u tom dijelu je hvalevrijedan projekt – rekao je Darko Marković, načelnik Općine Mali Bukovec te dodao kako će OPG-ovima sigurno dobro doći da barem nešto prodaju kako bi popravili prihode u ovo teško vrijeme trajanja pandemije.

- Mi kao jedinice lokalne samouprave smo napravili mali korak, a sljedeći malo veći korak je na našim mještanima da izaberu kupnju domaćih proizvoda jer time ćemo poticati njihovu daljnju proizvodnju. Izbor je na svima nama. Apeliram na naše građane da kupuju lokalno, kupuju domaće. Naravno najveći iskorak očekujem od državne razine, Ministarstva poljoprivrede koje je kroz program poticaja izravnih poljoprivrednih proizvođača za naše cvjećare osiguralo prema prijedlogu programa milijun kuna. Proizvođačima cvijeća na području općina Mali Bukovec i Veliki Bukovec nije dovoljno ni za pokrivanje troškova grijanja. Apeliram i na njih da naprave taj korak, da našim proizvođačima pomognu i najmanje poduplaju – rekao je Marković.

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg,

Trg Sv. Trojstva 19

Telefon: 042 / 306 130

Fax: 042 / 306 068

e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr iva.havaic@ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb

4

INFORMATOR

31. ožujka 2020.

ZA PROSLAVE ĆE BITI VREMENA, SADA SLUŠAJMO UPUTE Stožer civilne zaštite Grada Ludbrega

Stožer civilne zaštite Grada Ludbrega od samoga početka djeluje kao organizator provođenja svih mjera koje donosi središnji stožer. Održano je već nekoliko sastanaka, a svakodnevno predsjednica Stožera zamjenica gradonačelnika Renata Potočnik i djelatnici gradske uprave, uz koordinaciju sa zapovjednikom policijske postaje Ludbreg Leonardom Sakačem i zapovjednikom DVD-a Ludbreg Juricom Havaićem usmjeravaju rad stožera te odgovaraju na mnogobrojna pitanja sugrađana.

-Ovo su izvanredne okolnosti za sve nas i kao građane, ali i kao članove stožera. Svi zajedno trebamo pokazati najviši stupanj ozbiljnosti kako bi odluke koje se donose bile sprovedene te kako bismo na taj način smanjili rizik od zaraze virusom Covid-19.

Ludbreg je industrijski grad s puno dnevnih migranata i važno je da svi znaju što im je činiti i da se pridržavaju uputa – rekla je Renata Potočnik.

Stožer je smješten u gradskoj upravi i na tome se mjestu izdaju i propusnice za kretanje naših sugrađana, a na posebnoj e-mail adresi stozer@ludbreg.hr svi mogu dobiti potrebne informacije i pojašnjenja. Troje zaposleni-

ka zajedno s predsjednicom stoje na usluzi našim sugrađanima, fokusirani da se problemi riješe odmah ili da se bar ljude uputi na pravu adresu. Zasad sve funkcionira besprijekorno, od same opskrbe hranom i lijekovima, rješavanja komunalnih problema do normalnog rada poduzeća i firmi.

- Cilj stožera je da pruži građanima sigurnost da se život može odvijati normalno, ali istovremeno gradski službenici rade i na osmišljavanju mjera koje će pomoći našim obrtnicima i svima onima koji su morali prekinuti svoje poslovanje da lakše prebrode ova teška vremena. Već smo osigurali rad vrtića tako što će grad osigurati da tete u vtićima dobiju plaće te da spremno dočekaju djecu kad ova kriza prođe tako da roditelji ne moraju snositi troškove vrtića i produženog boravka sve dok su djeca doma. Istovremeno se pripremamo i na potencijalni udar nezaposlenosti kako bismo ljudima i u takvim okolonostima pomogli kroz socijalna davanja. Zato nam je važno očuvati stabilnost proračuna da može iznijeti sve terete koji slijede. Smanjili smo plaće svim korisnicima proračuna, zaustavili sve investicije

Smanjena cijena vrtića za ožujak Prema Odluci Stožera civilne zaštite Grada Ludbrega kojim je obustavljen redovni rad vezan uz prijam djece u Dječjem vrtiću „Radost“ Ludbreg te Preporuci dječjim vrtićima na području Grada Ludbreg čiji su osnivači privatne osobe za obustavu redovnog rada vezanog uz prijam djece, Grad Ludbreg donio je Odluku kojom će za ožujak 2020. godine, sukladno Programu javnih potreba u društvenim djelatnostima Grada Ludbrega i Odluci o sufinanciranju boravka djece u dječjim vrtićima u 2020. godini, osigurati sufinanciranje.

Roditelji čija djeca pohađaju Dječji vrtić „Radost“ Ludbreg određuje se za ožujak plaćanje 50 posto utvrđenog iznosa, a ista je preporuka i za plaćanje odnosno sufinanciranje roditelja čija djeca pohađaju dječje vrtiće „Iskrica-Bernarda Varga“ i „Smjehuljica“.

Grad Ludbreg će od 1. travnja 2020. godine pa do početka redovnog rada vezanog uz prijam djece u svim dječjim vrtićima na području Grada Ludbrega osigurati iznos sufinanciranja u iznosu od 800,00 kuna po djetetu na bazi broja djece u ožujku mjesecu.

osim provođenja EU projekata te očekujemo da ćemo moći kao grad preživjeti krizu i biti oslonac građanima i gospodarstvu.

Ludbreg je mali grad, ali najveći je onda kada je to potrebno i to je više puta dokazao u svojoj povijesti – poručila je predsjednica stožera Renata Potočnik ujedno i zamjenica gradonačelnika.

Stožer ponovno apelira na građane da proslave rođendana ili bilo kakva druga slavlja u ovom trenutku ostave po strani, vremena za to bit će.

– Sada je najvažnije da budemo strpljivi i savjesni. Na primjeru Kine vidimo da kriza prolazi, ali moramo se ozbiljno uhvatiti u koštac sa situacijom. Svatko od nas može doprinijeti da ova priča traje što kraće. U trgovinama ima svega, nije potrebno gomilati. Ovo nije ni vrijeme za politikanstvo, ideja ima raznih o ukidanju svih davanja, ali moramo misliti i na zdravstvene djelatnike koji u ovom trenu daju sve od sebe, policiju i vojsku koji brinu o sigurnosti, a svi oni zaslužuju primiti plaću za svoj rad. Pozivamo poslodavce da koriste mjere koje im je Vlada omogućila i na taj način pomažu u očuvanju radnih mjesta – poručuje gradonačelnik Dubravko Bilić.

Otvoren natječaj za subvencioniranje stambenih kredita Vladina mjera za mlade - subvencioniranje stambenih kredita trajat će duže od provotnog plana. Natječaj se otvara 30. ožujka i trajat će najkraće do kraja travnja, a po potrebi i dulje.

Iz resornog Ministarstva potvrđuju da će poziv otvoriti planiranog datuma zbog onih koji su prikupili potrebnu dokumentaciju, potpisali predugovore i dali kaparu, te će se prema njihovim zamolbama natječaj sukladno planu otvorena je 30. ožujka, ali će se zato produžiti rok za javljanje. Stoga apeliraju da svi oni koji još skupljaju dokumentaciju sada ne idu u banke jer će biti dovoljno vremena kad se situacija smiri. Sad je prioritet pridržavati se uputa Stožera i paziti na zdravlje.

O propusnicama Stožer civilne zaštite Varaždinske županije donio je dopunu Odluke o izdavanju propusnica kojom gradski i općinski stožeri civilne zaštite s područja Varaždinske županije imaju ovlast izdati samo propusnice s maksimalnim rokom važenja 5 dana za ponavljajuće radnje umjesto dosadašnjeg jednodnevnog roka važenja.

Podsjećamo, poslodavci izdaju propusnice zaposlenicima (promet i kretanje nužno za opskrbu navedenih područja, dnevne migracije zaposlenih u službama bitnim za: pružanje zdravstvene i veterinarske zaštite, dostavu lijekova i sanitetskog materijala, održavanje komunalne djelatnosti, vodoopskrbe i odvodnje, opskrbe plinom i strujom, zaštitarske službe, izvješćivanje javnosti, putovanja na posao i s posla, ako je obavljanje posla neophodno i ne može se obaviti od kuće, žurne i operativne službe koje sudjeluju u sprječavanju širenja bolesti COVID-19).

Takve propusnice vrijede 14 dana.

Propusnice koje se odnose na stanovnike koji zahtijevaju hitnu medicinsku skrb izdaje izabrani liječnik obiteljske medicine.

Stožer civilne zaštite izdaje propusnice za napuštanje prebivališta ili stalnog boravka radi opravdanih razloga, kao što su obiteljski razlozi, pružanje skrbi djeci, te starijim osobama, ali i kupnja hrane i osnovnih potrepština.

Propusnice nisu potrebne za kretanje unutar grada i pripadajućih naselja, odnosno kod nas su to: Apatija, Bolfan, Čukovec, Globočec Ludbreški, Hrastovsko, Kućan Ludbreški, Ludbreg, Poljanec, Segovina, Selnik, Sigetec Ludbreški, Slokovec i Vinogradi Ludbreški. Propusnicu možete zatražiti putem e-mail adrese stozer@ludbreg.hr.

Propusnice se dakle zatražuju od stožera koji djeluje na području općine ili grada u kojem su stanovnici prijavljeni. Ludbreški Stožer do 12 sati u ponedjeljak 30. ožujka izdao je ukupno 245 propusnica.

RAZLOZI I IZDAVATELJI PROPUSNICA (ulazak i izlazak s područja prebivališta ili stalnog boravišta)

RAZLOZI

IZDAVATELJI PROPUSNICE

1.

Promet i kretanje nužno za opskrbu navedenih područja

odgovorne osobe u pravnoj osobi/ poslodavac

2.

Dnevne migracije zaposlenih u službama bitnima za: pružanje zdravstvene i veterinarske zaštite, dostavu lijekova i sanitetskog materijala, održavanje komunalne djelatnosti, vodoopskrbe i odvodnje, opskrbe plinom i strujom, zaštitarske službe

odgovorne osobe u pravnoj osobi/ poslodavac

3.

Izvješćivanje javnosti

odgovorne osobe u pravnoj osobi/ poslodavac

4.

Stanovnici koji zahtijevaju hitnu medicinsku skrb

izabrani liječnik obiteljske medicine

5.

Putovanje na posao i s posla ako je obavljanje posla neophodno i ne može se obaviti od kuće

odgovorne osobe u pravnoj osobi/ poslodavac

6.

Putovanje iz vitalnih obiteljskih razloga, poput pružanja skrbi djeci i starijim osobama ili kupnje hrane i osnovnih potrepština

nadležni stožeri civilne zaštite

7.

Žurne i operativne službe koje sudjeluju u sprječavanju širenja bolesti COVID-19

odgovorne osobe u pravnoj osobi/ poslodavac

S jučerašnjim je danom (30. ožujak) ukupan broj oboljelih u Varaždinskoj županiji iznosio 24. Imamo potvrđen i jedan novi slučaj oporavka, čime se ukupan broj osoba koje su ozdravile povećao na šest. Na liječenju u Općoj bolnici Varaždin nalazi se 18 osoba.

- Kod posljednjih novoobljelih radi se o bliskim kontaktima prethodno zaraženih osoba, a obje osobe su dobrog općeg stanja. Kod osobe starije životne dobi za koju smo napomenuli da ima srednje tešku kliničku sliku, želimo istaknuti da će dolaziti i do zaraze kod osoba koje već prethodno boluju od određene bolesti koja je i uzrok takvoj kliničkoj slici. Upravo takve osobe spadaju u najugroženiju kategoriju jer su u startu već narušenog zdravlja te stoga ponavljamo da upravo najugroženiji posebno pripaze na socijalno distanciranje i higijenske mjere - rekao je načelnik Stožera civilne zaštite Varaždinske županije Robert Vugrin.

Do sada su u Varaždinskoj županiji testirane ukupno 292 osobe, a pod mjerom samoizolacije se nalazi 2221 osoba. U protekla 24 sata Policijska uprava Varaždinska zabilježila je četiri slučaja kršenja mjere samoizolacije, a vezano na Odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta 42 slučaja kretanja bez valjane propusnice.

RADOVI

31. ožujka 2020.

5

Posađene japanske trešnje Djelatnici Lukoma sredinom ožujka na Trgu Svetog Trojstva posadili su stabla japanskih trešnji.

– U ranijim razgovorima s krajobraznijim arhitektima detaljno smo proučili stanje i prema njihovom prijedlogu zasadili smo japanske trešnje. Postojeća drva zbog bolesti je bilo potrebno ukloniti, a ona za koja je struka odredila da ih se može spasiti posađena su ispred gradske sportske dvorane – pojasnio je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Sadnjom drveća na Trgu Svetog Trojstva Ludbreg se priključio i obilježavanju Svjetskog dana zaštite šuma koji se obilježava svake godine 21. ožujka i taj dan predstavlja priliku da se podsjeti na važnost šuma i njihove zaštite. Svjetske šumske površine znatno se smanjuju svake godine. Gubitak šuma nastavit će se zbog klimatskih promjena unatoč globalnim naporima za smanjenjem ispuštanja u atmosferu plinova s učinkom staklenika. Šume su danas ugrožene od lošeg gospodarenja, požara, poremećenog režima voda, kukaca, glodavaca, bakterija, gljivica, onečišćenja zraka, tla i voda, kiselih kiša i dr.

Izgradnja šetnice U tijeku su radovi na izgradnji šetnice u sklopu projekta “Unaprjeđenje kontinentalnog turizma turističkom valorizacijom povijesno-kulturne baštine Grada Ludbrega”.

Radi se o još jednoj aktivnosti koja se provodi u okviru projekta, a čija je vrijednost oko 675 tisuća kuna, što obuhvaća pripremne i zemljane radove na stazi u dužini od oko 1300 metara te nabavu moderne komunalne opreme koja će imati informativnu i edukativnu funkciju. Dovršetkom ove aktivnosti, šetnica uz rijeku Bednju dat će dodanu vrijednost i novi turistički i rekreativni sadržaj centru Ludbrega, za sve građane i posjetitelje. Prostor oko šetnice treba zadovoljiti potrebe građana i posjetitelja te omogućiti pristup informacijama u svezi povijesti

U sklopu projekta gradit će se kamp U Uredu gradonačelnika Grada Ludbrega Dubravka Bilića održan je sastanak projektnih partnera po projektu „Promicanje promocije i razvoja transnacionalnih hodočasničkih ruta povezanih s održivim i kulturnim turizmom“, akronim: VIA SAINT MARTIN. Podsjećamo, Gradu Ludbregu odobren je projekt u sklopu programa suradnje Interreg Mađaraska-Hrvatska 2014-2020.

Projekt će se provoditi u partnerstvu s Općinom Zalaszentmárton iz Mađarske. Provedba projekta započinje tijekom ovog mjeseca.

-Ludbreg je grad s dugogodišnjom tradicijom vjerskog turizma. Bogato kulturno i vjersko nasljeđe, kroz projekt „Via Saint Martin“ predstavljat će jedan vid turističke ponude Grada Ludbrega. Svetište je jedinstveno u Hrvatskoj i prepoznato je, a noviji podaci pokazuju sve veću prisutnost. Razvoj vjerskog turizma i poticanje razvoja drugih

vrsta turizma vrlo su važni za šire društvo, a ne samo za lokalnu zajednicu. Poboljšanje postojeće kulturne baštine i izgradnja nove turističke ponude vezano za tematske rute u gradu kao i marketinške aktivnosti koje su u skladu s aktivnostima predstavljaju polazište za adekvatnu valorizaciju povijesne i kulturne baštine Grada Ludbrega – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

U skladu s posebnim prioritetom Programa INTERREG V-A Mađarska – Hrvatska u okviru kojeg je odobren spomenuti projekt, naš glavni cilj je razviti i primijeniti inovativni turistički proizvod koji se odnosi na razvoj hodočasničkih turističkih ruta, uključivanjem vjerskih mjesta u prekograničnom području kroz privlačenje većeg broja posjetitelja. Uspostavljanjem tematske rute „Via Saint Martin“ i lokalno stanovništvo i posjetitelji poboljšat će pristup vjerskim nalazištima i prirodnim područjima tijekom rute „Via Saint Martin“.

Projekt će se provoditi na području grada Ludbrega i općine Zalaszentmárton. Glavni korisnik projekta je Grad Ludbreg, a općina Zalaszentmárton je partner.

Specifični ciljevi projekta su: razvoj novih usluga u obliku tematskog turizma kao novootvorene turističke atrakcije; uspostavljanje hodočasničke tematske rute koja će povezati grad Ludbreg i Zalaszentmárton; poboljšanje uvjeta prihvaćanja turista i posjetitelja na tematskoj ruti; podrška lokalnim gospodarstvima i održivom turizmu.

Glavni motivi hodočasnika su težnja za zdravim životom i boravak u prirodi, zatim rekreacija, opuštanje i mentalno opuštanje, ali i sklonost postizanju duhovnog mira. Zbog zemljopisnih karakteristika, područje Ludbrega idealno je za razvoj hodočasničkog turizma i tematskih vjerskih ruta zbog raznolikosti vjerskih spomenika, skulptura koje se nalaze na području

Grada i sadržaja koje Grad nudi.

Projekt je sufinanciran od strane Europskog fonda za regionalni razvoj kroz Operativni program konkurentnost i kohezija.

Ukupna vrijednost projekta: 18.198.748,21 kn Ukupno prihvatljivi troškovi: 16.995.663,37 kn Bespovratna sredstva:14.309.569,74 kn Planirane aktivnosti odnose se na izgradnju Arheološkog parka Iovia-Ludbreg sa svom pripadajućom infrastrukturom i sadržajima, uređenje šetnice uz rijeku Bednju, sanacija fasade na Crkvi svetog Trojstva, uređenje hotelskih soba s ciljem povećanja smještajnih kapaciteta te uređenje Zanatskog trga.

Razdoblje provedbe projekta je od rujna 2017. godine do listopada 2020. godine.

VIA SAINT MARTIN

grada Ludbrega. - Za provedbu nove tematske rute Via Saint Martin, ispunit ćemo očekivanja svih hodočasnika, turista i posjetitelja jer ruta prolazi kroz lokalna turistička mjesta, planinarske staze koje ćemo povezati sa svim lokalnim pružateljima usluga, obrtnicima i proizvođačima hrane. Vrlo važan čimbenik je povećavanje dostupnosti kvalitetnog i ekonomskog smještaja. U okviru ovog projekta, u Gradu Ludbregu bit će izgrađen kamp koji će biti namijenjen turistima, posjetiteljima i hodočasnicima. Kamp će biti novi način pružanja usluge smještaja u Gradu Ludbregu. Prema statističkim podacima, većina stranih turista koja dolazi iz Austrije, Poljske i Njemačke dolazi u Ludbreg automobilom i traži smještaj u kampu. Ovo će biti drugi kamp smješten u Varaždinskoj županiji. Novoizgrađeni kamp služit će u svrhu razvoja hodočasničkog turizma – objašnjava gradonačelnik.

Također, kamp će biti povezan tematskom rutom Svetog Martina i bit će obogaćen raznim sadržajima (klupama, stolovima, kutkom za roštilj) koji će biti na raspolaganju hodočasnicima, posjetiteljima i turistima. Kamp će također biti jedno od odmorišta na tematskoj ruti. Potreba za izgradnjom kampa je višestruka.

Prvo, kamp će služiti kao turistička ponuda smještaja u gradu Ludbregu. Drugo, kampovi nude jeftinija rješenja od hotela i drugih vrsta smještaja. Treće, boravak u kampu pruža sinergiju iskustva u kojoj su prirodni, kulturni i duhovni elementi isprepleteni. Četvrto, kamp će biti namijenjen mladim hodočasnicima, jer se mladi oslanjaju na različita iskustva, a smještaj u kampovima služi kao poveznica između različitih sudionika, hodočasnika. Peto, promiče se interkulturalni dijalog i multikulturalizam te se stvaraju mogućnosti za upoznavanje različitih ljudi, kultura i običaja.

6

SA SVIH STRANA

31. ožujka 2020.

Putovanje u Indiju

Ludbrežanka među sretnicima koji su se uspjeli vratiti u Hrvatsku Kada je krenula na put u Indiju, zaljubljenica u putovanja, Ludbrežanka Vesna Ploh ni slutila nije koliko će težak i izazovan biti povratak. Naime zbog situacije koja je zadesila cijeli svijet s još četrdesetak Hrvata zapela je u Indiji zbog prekida zračnog prometa. Zajedno s njom, u istom hotelu našlo se još troje Hrvata koji su uprli zajedničke snage kako bi se uspjeli vratiti u domovinu. Prva prilika bila je da se ukrcaju u zrakoplov za Istanbul no nakon kratkog vrludanja po pisti zrakoplov se naprosto okrenuo natrag i bez objašnjenja naši su putnici izbačeni u aerodrom-

sku zgradu u New Delhiju i tada je krenulo čekanje. Potom se pružila prilika za ukrcaj u avion s Nijemcima no ispostavilo se da je popunjen, odnosno uspjeli su primiti samo jednu osobu. Dane su kratili u hotelu u blizini aerodroma jer su im Indijci savjetovali da se ne udaljavaju previše.

- Tamo je na snazi policijski sat, sve je zatvoreno i jedva smo uspjeli kupiti hranu i piće. Imate osjećaj da se Indijci boje nas Europljana u trenutnoj situaciji jer smatraju da smo im mi donijeli virus pa su izbjegavali svaki kontakt s nama – kaže nam Vesna.

Kroz cjelokupnu situaciju od velike im je pomoći bila hrvatska ambasada s kojom su stalno bili u kontaktu, posebno im je pomagao Daniel Riđički koji je na sve moguće načine pokušavao pronaći slobodan let. Nakon nekoliko dana tjeskobe u kojima im je pomogla jedino spoznaja da nisu sami u toj situaciji nekolicina njih uspjela se vratiti kući. U hotelu u kojem je boravila našlo se četvero Hrvata, dva Crnogorca i Makedonka koji još uvijek čekaju povratak kućama.

- Čekali smo let za Bugarsku.

Sljedeći pokušaj bio je prošlog utorka, ali je let odgođen jer Indijci nisu dali dozvolu, pa su

nam rekli u srijedu. Na aerodrom smo morali pješke oko 11 sati jer je cijeli Delhi bio blokiran. Prošli kontrole, dobili boarding pass i čekali. Na kraju prije polijetanja su rekli da je let otkazan. Cijelo to vrijeme proveli smo bez hrane i vode jer na aerodromu je sve zatvorena. Uskočila nam je ukrajinska ambasada koja nas je nahranila – kaže Vesna. Razočarani su se vratili u hotel oko 2 sata iza ponoći.

Potom je u četvrtak u ranim jutarnjim satima iz ambasade stigao poziv da se svi hitno jave u njemačku ambasadu. - Vlasnik hotela nas je svih 14 besplatno vozio do ambasade jer je imao

dozvolu. U ambasadi smo proveli cijeli dan, nakon kontrola napokon smo krenuli navečer na aerodrom. U 2 sata u noći smo poletjeli Lufthansinim letom za Frankfurt, a potom iz Frankfurta za Zagreb. - kaže Vesna te dodaje da je u Indiji ostalo još 50, a možda i više Hrvata. Raštrkani su diljem zemlje i problem je stići do New Delhija jer je cijela zemlja blokirana i nema prijevoza.

- Bila sam među sretnicima koji su se uspjeli vratiti – zaključuje Vesna koja dane poslije povratka provodi u samoizolaciji, a to vrijeme iskoristit će za pisanje novih putopisa. Uostalom, iza nje je prava avantura.

Rotary club Ludbreg

Odgođena podjela Prije nego je na snagu stupila zabrana okupljanja Rotary club Ludbreg održao je tradicionalni turnir u belotu. Sudjelovanjem u turniru pomogli su akciji nagrađivanja izvrsnosti najboljih srednjoškolaca i studenata po natječaju Rotary. Riječ je o najdugovječnijoj akciji ludbreških Rotarijanaca kojom su pomogli brojnim mladim srednjoškolcima i studentima koji su se istaknuli svojim radom i zalaganjem u različitim područjima.

Nažalost, ove godine neće biti u mogućnosti održati proglašenje na Veliku subotu kako su to tradicionalno radili proteklih godina.

Da naučimo ljubiti!

Dragi čitatelji, dragi Ludbrežani!

Prolazimo kroz vrijeme korizme u kojoj nam je pogled usmjeren prema Uskrsu, prema svjetlu, prema sreći, prema životu. No ne možemo zanemariti i jednu posebnost ove korizme. Korizma je vrijeme odricanja, vrijeme posta, molitve i dobrih djela. A ove nas korizme posebno pogađa i pandemija koronavirusa. Možemo li i iz ovakve velike opasnosti za naše zdravlje i naše živote ipak nešto naučiti? Možemo li postati bolji ljudi i bolji vjernici?

Naravno da možemo! Svaki vjernik, svaki pravi vjernik iz najveće muke života uvijek uči kako Bog djeluje u svijetu na čudesne načine. Pa tako i kroz bolest. Koliko je samo i koliko puta postavljeno pitanja Bogu: Zašto bolest? Zašto smrt? Zašto, Bože, to dopuštaš? Međutim, mi često zaboravljamo da nam je Bog dao slobodu koju nikada neće umanjiti ili nam je oduzeti. I moramo biti svjesni da sa slobodom uvijek dolazi i odgovornost i da smo za većinu stvari i u svijetu i u našem životu odgovorni upravo mi sami; ljudi sami sebi i ljudi jedni prema drugima. Ne možemo kriviti Boga za nešto što je uzrok naše pogrešno korištene slobode i našeg zanemarivanja odgovornosti, i prema sebi osobno i prema drugom čovjeku, našem bližnjem. Zato se i od pravog vjernika očekuje da brine i pazi na svojeg bližnjega. Možemo brinuti o svojem bližnjem tako da mu pomognemo, da ga ljubimo, da učinimo nešto za njega, da smo mu blizu, ali možemo, a posebno to vidimo u ovo vrijeme, i tako da smo fizički udaljeniji, ali duhom bliže. Paziti i ljubiti bližnjega možemo tako da pazimo na njegovo zdravlje. Kaže zapovijed ljubavi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ima li trenutno boljeg primjera od ljubavi prema sebi i prema bližnjemu upravo od ove situacije: da istovremeno pazimo na sebe i na bližnjega? Koliko ćemo paziti na sebe - toliko ćemo zapravo paziti i na drugoga. Koliko ljubimo sebe – toliko ljubimo i drugoga. Već se ovdje i u ovom teškom vremenu skriva velika lekcija ljubavi.

Vratimo se sada na pitanje: Možemo li i iz ovakve velike opasnosti za naše zdravlje i naše živote ipak nešto naučiti? Vidimo da možemo. Možemo naučiti kako se ljubi svoga bližnjega. A nije li to cilj korizme? Poniziti sebe i svoje želje da bismo zapravo učinili više dobra. Iako se u ovom teškom vremenu čini da svi klonemo, zapravo imamo veliku priliku postati veći ljudi. Pogledajmo samo tu hrabrost svih medicinskih, policijskih i ostalih djelatnika. Nije li to svjedočenje ljubavi prema čovjeku? Bog nas poučava na najrazličitije i ponekad neočekivane načine. Ako gledamo i s perspektive zabrane slavlja svetih misa s vjernicima, i tu možemo pronaći svojevrsnu korizmenu pouku. Nekada će se i čak On sâm udaljiti od nas da bismo shvatili koliko smo slabi i krhki, koliko ga trebamo i želimo, koliko nam nedostaje - da bismo se s još više pouzdanja, želje i gorljivosti vratili Njemu.

Istovremeno, poziva nas da u svojoj obitelji živimo crkvenost kakva je bila i u samim počecima kršćanstva. Obiteljski domovi bili su prve crkve. Sada je prilika da svoje domove i sve svoje članove obitelji potaknemo na zajedničku molitvu.

Uz sve teškoće koje su iza nas, ali i pred nama, mi vjernici smo u jednom povlaštenom položaju duha, to nikada ne smijemo zaboraviti. Mi smo svjesni jedne stvarnosti, a to je život. Život poslije života. I zato su kršćani puni nade, jer znaju da nakon smrti dolazi život. Ako vjerujemo u Uskrs, ako vjerujemo da je Isus Krist živ nakon tjelesne smrti, ona možemo živjeti bez straha od smrti. Ne neoprezni, nego bez straha. Zato i sada kada smo oprezni s darom kojeg smo dobili od Boga, a to je naš zemaljski život i zdravlje - jer ako je to dar od Boga onda smo Bogu dužni čuvati to koliko god je u našoj mogućnosti, ne gubimo radost i nadu. Ništa nas ne može i ne smije obeshrabriti i rastužiti jer ovako i onako, čeka nas život. I zato smo u korizmi i oprezni i ponizni, ali istovremeno radosni. I zato smo baš mi u povlaštenom raspoloženju. Živimo čuvajući sebe i bližnjega, ali sa sviješću da postoji nešto još više i još bolje. Zato smo hrabri u svakoj borbi i žalosti i u svakoj proslavi i radosti. Hodamo kroz svaku kušnju znajući, već unaprijed, da smo pobjednici.

Mislav Mikac, župni vikar u Ludbregu

ŽELJKIN KUTAK

31. ožujka 2020.

7

„SJEME KAO ZALOG BUDUĆNOSTI“ U Gradskoj knjižnici i čitaonici „Mladen Kerstner“ 10. ožujka održano je predavanje pod nazivom „Sjeme kao zalog budućnosti“. Silvija Kolar-Fodor predsjednica udruge „Biovrt u skladu s prirodom“ posjetiteljima je na zanimljiv i poučan način govorila o biovrtu, domaćem sjemenju, zapravo o ljubavi prema prirodi. Posjetitelji ovog predavanja na dar su dobili vrećicu sjemenja, a mogli su kupiti domaće sjeme raznih sorti povrća i cvijeća. Također je ovo bila prilika za međusobnu razmjenu sjemenja.

Udruga „Biovrt“ inspirira i educira o životu u skladu s prirodom. Potiče na povratak prirodi, na vrtlarenje u skladu sa prirodom, bez upotrebe kemijskih sredstava, educira kako uzgajati vlastitu zdravu hranu i kako na prirodan način biljke zaštititi od nametnika i bolesti.

Zaljubljenica u prirodu Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge“Biovrt“, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, voditeljica je projekata školske vrtlarske grupe, čuvarica brojnih sorti starinskog sjemenja i njegovog uzgoja. Dobitnica je prestižne nagrade Hrvatske utjecajne žene za 2020. godinu koju dodjeljuje Mreža hrvatskih žena, te je od 140 kandidiranih, odabrana u najbolje 22 kandidatkinje, a koje su utjecajne u svom području, te dolaze iz različitih država svijeta.

Imamo li dosta hrane?

Novonastala situacija u svijetu oko širenja koronavirusa navela je mnoge da ozbiljno razmisle o hrani i otkud ona dolazi, jer hranu trebamo svaki dan.

Zato iz Biovrta poručuju

„UZGOJI SVOJU HRANU, STVORI SVOJU NEOVISNOST“

Pitanje koje si mnogi postavljaju ovih dana je hoćemo li imati dosta hrane?

Prije pojave koronavirusa živjelo se dosta lagodno, misleći da će uvijek biti sve dostupno i da sve možemo kupiti u dućanima, da se sve može kupiti za novac. Ali kod ovakve situacije mnogo će ljudi promijeniti svoje mišljenje, pa tako i navike. Prvo što će mnogima pasti na pamet „kako uzgojiti svoju hranu.“ Dok gledamo slike kako ljudi stoje u redovima u dućanima, te kako žele kupiti što više zaliha, bojeći se nestašica, prilika je da ozbiljno svi razmisle što zapravo imamo doma i kako u neka buduća vremena stvorimo što više hrane.

-Skoro sve što trebamo od hrane uzgajam sama na svom imanju i trenutno imam zalihe hrane, dovoljno da ne trebam ići u dućan. Nema straha od gladi.

Ima još puno smrznutog voća i povrća, još nešto od zimnice i suhog graha, te krumpira u podrumu, a patke koje skupljaju puževe počele su nesti jaja. Počinje nova vrtlarska sezona, a kako skupljam i čuvam sjeme niti tu se ne moram bojati da će mi zatvoriti dućane i da nešto neću stići nabaviti – govori Silvija.

Oni koji su već slušali Silvijina predavanja mogli su čuti da je govorila da se ovakva situacija može dogoditi i da nije baš mudro ovisiti o trgovačkim centrima, ali kako i ona sama napominje nije mislila da bi se to moglo dogoditi tako brzo i na razini cijelog svijeta. Događa se jednako tako, kako su nekad ljudi nakon drugog svjetskog rata, nakon gladi i nestašice spoznali kako je važno uzgajati vlastitu hranu i biti neovisan, ono što smo desetljećima izgubili iz savjesti, vraća nam se u obliku brzog otrežnjenja, nakon lagodnosti potrošačkog društva.

Silvija Kolar-Fodor Jedan od projekata na koji su posebno ponosni u Biovrtu je svakako otvaranje školskih vrtova i educiranje djece, a mogućnost posjete Biovrtu jedan je od planova za neko sljedeće vrijeme.

I poruka iz Biovrta , posebno važna za ovo vrijeme :

BEZ SJEMENA NEMA HRANE! SAČUVAJMO VLASTITU NEOVISNOST I SLOBODU IZBORA ČUVANJEM SJEMENJA. ČUVAJMO SJEME U SVOJIM VRTOVIMA. Posjetite stranicu www.biovrt.com i saznajte još puno zanimljivosti o biovrtlarenju. Željka Namesnik

Kulinarstvo u karanteni Trenutno se nalazimo u situaciji koja nam je nepoznata i nikome od nas nije jednostavna, no uz savjete vezane za kulinarstvo pomoći ćemo vam olakšati dane koji slijede.

U zadnjih nekoliko dana svjedočimo i povratku hladnijeg vremena. Možda nas je i vrijeme primoralo da zaista ne izlazimo bez nužne potrebe, ali kako se manje krećemo i boravimo u zatvorenim prostorima, svakako je važno da se što zdravije i pravilnije hranimo te po mogućnosti vježbamo jer će nam to donijeti mnoge dobrobiti.

Bez obzira na nabavljene zalihe, uvijek se događa da nam neki sastojak iz trgovine nedostaje, no kupnju trebamo svesti na minimum te pomno planirati kako ćemo iskoristiti ono kupljeno (paziti na rok trajanja, ostatke od dana prije kombinirati idućega dana). Svakako trebamo imati namirnice koje imaju duži rok trajanja te postići raznolikost da osim svježeg imamo smrznute i konzervirane namirnice, kao i sušeno voće. Dobre bakterije važne su za zdravu crijevnu

miklofloru, a to ćemo osigurati unosom kiselog zelja i repe te fermentiranih mliječnih proizvoda poput kefira i jogurta. Za dovoljne količine proteina nije važno samo meso već možemo nadoknaditi i drugim namirnicama kao što su jaja, svježi sir, grah, leća, slanutak ili grašak.

Za izvor složenih ugljikohidrata i prehrambenih vlakana te vitamina B skupine, potrebno je imati cjelovite žitarice i proizvode od žitarica poput integralne tjestenine, riže, ječma, heljde, prosa, zobi i zobenih pahuljica te kukuruzne krupice. Pozitivno na naš imunitet djeluju i začini, a posebno češnjak, đumbir, majčina dušica, kurkuma, čili papričica te cimet.

Koje su namirnice važnije za našu prehranu, a koje svesti na minimum?

Namirnice kojima nećemo puno pomoći kod poboljšanja imuniteta zasigurno su većina onih iz velikih zaliha (bijelo brašno, šećer…) dok će nam najvažnije biti domaće namirnice koje smo mogli nabaviti na tržnicama kada su još bile otvore-

ne. I Ludbreška tržnica tako je bilježila pojačanu kupnju. Kupci su na tržnici u većim količinama kupovali krumpir, jabuke, luk i ostale domaće proizvode. Top namirnice postale su med, bučino ulje, češnjak, mrkva, kiselo zelje, cikla…

Upravo sam pripremajući recepte za ovaj broj uzela u obzir da koristimo namirnice koje imamo te sam prema tome uskladila recepte. Budući da većina ljudi ne radi ili radi od kuće, moguće je pripremati i jela za koja je potrebna duža priprema i vrijeme kuhanja. U svojoj škrinji zasigurno ćete naći zamrznuto voće od prošle sezone. Od toga voća sada stignete skuhati pekmez, napraviti knedle ili ga iskoristiti za smoothie napitke. Ukoliko kuhate krumpir za knedle, stavite malo više, pa usput napravite i domaće šiškrline. Sve se to može zamrznuti i trošiti po potrebi.

Kod pripreme možete uključiti i ostale članove obitelji, a djeca će posebno uživati u pripremi knedlica i šiškrlina, dok će suprug biti ponosan kada dobije zadatak da oguli krumpir.

Fine knedlice od jabuka punjene višnjom Sastojci za knedle: oko 12 srednjih jabuka (oguliti i naribati, prstohvat soli, 2 žlice šećera, žličica cimeta, žlica ulja, oko pola kg brašna (tip 850 ili glatko), višnje (smrznute ili iz kompota) Sastojci za preljev: višnje, voda, šećer ili med, malo ruma Priprema: Sve navedene sastojke zamijesite, a brašno ne stavljajte odjednom već dodajte po malo da se mogu formirati knedle. Smjesa će biti ljepljiva, pa pouljite ruke kako biste lakše formirali kuglice. U svaku utisnite višnje i knedlice stavite kuhati u kipuću vodu. Poslužite uz preljev prokuhan od višanja, vode, malo šećera ili meda i ruma.

Dragi čitatelji, budite oprezni, ali ne paničarite.

Zaštitite se i osnažite svoj imunitet. Najvažnije je sačuvati mir i ne gubiti optimizam.

Kad ovo sve prođe čekaju nas novi izazovi, možda ćemo još neko vrijeme živjeti više lokalno, nabavljati namirnice od domaćih proizvođača, a svatko od nas pokušati uzgojiti svoju hranu. U svemu tome pronađimo nešto pozitivno, budimo bolji jedni za druge.

Na svu sreću, u mnogim kućanstvima ima još dosta jabuka pa možete pripremiti finu pitu od jabuka, štrukle (kore zamijesite doma, jer sad imate vremena), a

možete napraviti i fine knedlice od jabuka punjene višnjom (sigurno ćete naći neki paketić u škrinji). Željka Namesnik

8

DAN

31. ožujka 2020.

BEZ SVEČANOSTI I DOGAĐAJA Gradsko vijeće Ludbrega još je 1999. godine proglasilo 19. ožujka za Dan grada Ludbrega. Dan grada Ludbrega slavi se prema dokumentu pape Leona X datiranom od 19. ožujka 1513. godine. Naime, svetom bulom odnosno papinskim pismom, papa Leon X. je Ludbreg proglasio prošteništem Predragocjene Krvi Kristove zbog čega se više od šest stoljeća početkom svakog rujna hodočasti u naš Ludbreg.

Važan događaj ove je godine pao u sjenu proglašene pandemije koronavirusa, ali gradski su vijećnici na sjednici održanoj u ponedjeljak 16. ožujka donijeli Odluku o dodjeli javnih priznanja Grada Ludbrega za 2020. godinu.

POČASNIM GRAĐANINOM GRADA LUDBREGA proglašava se:

DRAGUTIN KRIŽANIĆ iz Brežica, Slovenija Dragutin Križanić rođen je u Poljancu, srednju glazbenu školu završio je u Varaždinu, a kontrabas je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Po završetku naobrazbe nastavio je živjeti u Zagrebu te je bio član Simfonijskog orkestra radia i televizije Zagreb. Početkom 1990-ih zajedno sa suprugom Elizabetom, također akademskom glazbenicom, preselio je u Brežice gdje i danas žive. Prvo je radio kao učitelj glazbe u Osnovnoj školi Krško da bi 1992. godine postao ravnatelj Glazbene škole Brežice.

Svojim radom, osobnošću i predanošću snažno je obilježio školu i mjesto gdje živi. U to vrijeme Glazbena škola povećala je broj učenika, uređene su pogodnije prostorije i otvoreni novi glazbeni odjeli. 1996. godine formirani su razni orkestri ili ansambli učenika, prvo harmonika i gudački sastav, 1997. godine puhački orkestar, 2000. godine simfonijski orkestar, a godinu dana kasnije i orkestar citri, tada jedini takav orkestar u Sloveniji. Zahvaljuju-

ći Križaniću ova Škola postala je važan čimbenik glazbenih i kulturnih događanja u užem i širem području te je započela suradnju s obližnjim i udaljenijim glazbenim školama. Između 1997. i 2005. godine vodio je radnu skupinu za pripremu nastavnog plana za glazbeni predmet “Škola za tamburice” i bio koautor udžbenika “Škola za tamburice”.

Godine 1983. preuzeo je vođenje tamburaškog orkestra KUD-a Oton Župančić iz Artiča te ga je zajedno sa suprugom vodio punih 35 godina. Osim toga osnovali su mješoviti i ženski zbor KUD-a Brežice i vodili ih preko 30 godina. Pripremili su stotinu i stotinu zajedničkih koncerata i nastupa i gostovali po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Češkoj, Austriji i Italiji. U svom profesionalnom radu sklada i stvara novu glazbu i aranžira pjesme za tamburašku glazbu i pjevačke zborove. Premda je 2012. godine otišao u mirovinu, nastavlja i dalje neumorno raditi u svom poslu i misiji. Životni rad Križanića u glazbenom obrazovanju, amaterskoj kulturi i uspostavljanju širih veza sa susjednim državama i njegov doprinos u prepoznavanju, očuvanju i jačanju tamburaške glazbe prepoznat je na državnom nivou te je za svoje zasluge od predsjednika Republike Slovenije primio Medalju za zasluge, kao jedno od najviših priznanja Republike Slovenije.

Unatoč tome, što godinama živi i radi u Sloveniji, rado navraća i u naš kraj, odnosno svoj zavičaj gdje se rado druži sa svojim rođacima i prijateljima prenoseći im svoje bogato glazbeno stvaralaštvo.

NAGRADA GRADA LUDBREGA ZA ŽIVOTNO DJELO dodjeljuje se:

MARIJANU KROBOTU iz Ludbrega

DAN GRADA LUDBREGA Marijan Krobot rođen je 1941. godine u Slanju, osnovnu školu završio je u Ludbregu, a srednju poljoprivrednu u Križevcima.

Fakultetsko obrazovanje započeo je u Zagrebu, a nastavio i završio u Beogradu gdje je stekao zvanje inženjera poljoprivrede odnosno agronoma. Po završetku školovanja zajedno s familijom vratio se u Ludbreg i početkom 1970. godine zaposlio se u tadašnjem PPK “Bednja”Ludbreg u čijim je kasnijim pravnim sljednicima odnosno poduzećima uslijed raznih reorganizacija radio idućih dvadesetak godina i to najprije na radnom mjestu referenta da bi kasnije napredovao i do rukovodećih pozicija. Ono što je najvažnije u tom periodu njegova radnog vijeka je razvoj kooperacije i kooperativnih odnosa te se za njega može reći da je bio jedan od prvih začetnika kooperacije na području ludbreške regije. Uspostavio je veoma dobru suradnju sa seljacima – poljoprivrednim proizvođačima kao i otkupljivačima čime je bila stvorena dobra sinergija između proizvodnje i prodaje odnosno otkupa.

Uz radni angažman bio je aktivan i u društvenom, a posebno političkom životu našega Grada.

Bio je prvi predsjednik SDP-a u Ludbregu te je ovu stranku vodio na lokalnom nivou gotovo

NAGRAĐENI UČENICI Posljednjih nekoliko godina u povodu Dana grada javna priznanja uručuju se i učenicima Osnovne škole Ludbreg i Srednje škole Ludbreg.

Na prijedlog Osnovne škole Ludbreg ove će se godine nagrada uručiti Emi Borko, učenici 8. razreda.

Tijekom dosadašnjeg osnovnoškolskog obrazovanja Ema je aktivno pohađala izvannastavne aktivnosti kao što su pjevački zbor, dramska skupina, prometna skupina, dodatna nastava iz matematike, povijesti i informatike. Sudjelovala je i na školskim natjecanjima iz njemačkog jezika, povijesti, matematike, odbojke, pjevačkog zbora te na županijskim natjecanjima pjevačkog zbora i odbojke. Kao članica pjevačkog zbora sudjelovala je i na državnom natjecanju. Ema Borko pohađa još i Osnovnu glazbenu školu, Centar izvrsnosti iz hrvatskog jezika, ŽOK Ludbreg, Pjevačko društvo mladih Trinitas, Plivački klub Varaždinske Toplice.

Srednja škola Ludbreg za nagradu je predložila Luciju Ivanuša, učenicu 4. razreda, obrazovni program – opća gimnazija. Kroz srednjoškolsko obrazovanje Lucija se ističe odličnim uspjehom i uzornim vladanjem.

Redovito sudjeluje na raznim natjecanjima od školske do međunarodne razine kao i projektima. Učenica je tako sudjelovala na županijskom natjecanju iz povijesti i geografije te državnom natjecanju i smotri "Opisujemo sustave". Sudjelovala je i u Statističkoj olimpijadi, Festivalu matematike te na projektima Mala škola medijacije, Mala škola solidarnosti, (Ne)budi mi (ne)prijatelj i Mirno more. Dobitnica je godišnje nagrade za izvrsnost Rotary cluba u školskoj godini 2017./2018.

dvadesetak godina, a u politici se uvijek zalagao za korektne odnose bez obzira na stranačku pripadnost te međusobno uvažavanje i poštivanje tuđih i drugačijih odabira i mišljenja. Uz stranačke funkcije obnašao je u dva mandata i dužnost vijećnika u Gradskom vijeću Grada Ludbrega te u dva četverogodišnja mandata dužnost gradonačelnika Grada Ludbrega te je bio prvi ludbreški gradonačelnik izabran na neposrednim lokalnim izborima 2009. godine. U obnašanju ovih odgovornih funkcija uvijek je uvažavao druga i drugačija mišljenja i nastojao predlagati i donositi odluke značajne za cjelokupni razvitak našega Grada, a sve u zakonskim okvirima i financijskim mogućnostima.

Cijenio je i uvažavao rad svojih suradnika i podržavao svaku dobru ideju i prijedlog. Bio je dugogodišnji član i predsjednik Lovačkog društva gdje se posebno zalagao za očuvanje okoliša i pojedinih životinjskih vrsta na našemu području.

NAGRADA GRADA LUDBREGA dodjeljuje se:

Mladen Struški rođen je 1961. godine u Ludbregu gdje i danas živi. Uvijek je pokazivao interes za učenjem, druženjem i prirodom te ga je ta ljubav potaknula da s nekoliko svojih prijatelja 29. 6. 2000. godine osnuje Odred izviđača Ludbreg koji će ove godine proslaviti svojih 20 godina rada i djelovanja. Odred izviđača Ludbreg je udruga za izvaninstitucionalni odgoj i obrazovanje mladih, a djeluje kao izvanškolska slobodna aktivnost učenika osnovnih i srednjih škola. Mladen je osoba koja je čitavi svoj život posvetila mladima, njihovom odgoju te

mentalnom i duhovnom sazrijevanju. Kao zaljubljenik u prirodu, Mladen uči i ukazuje djeci, a i svima koji se nađu oko njega na ljepotu našega kraja, Lijepe Naše, a prilikom posjeta svim našim nacionalnim parkovima, parkovima prirode, gradovima i naseljima diljem naše domovine, Mladen je promovirao Grad Ludbreg. Dugogodišnjim aktivnim radom na području Grada obilježena je njegova aktivna uloga u promociji Grada Ludbrega, a posebice tijekom 20-tak godina rada u Odredu. Kao vrsni organizator, Mladen uči iz generacije u generaciju kako razvijati i održavati toleranciju i empatiju prema drugima, usmjerava i potiče želju za samostalnim učenjem i napredovanjem, izgradnjom odgovornosti odnosno sposobnosti donošenja odluka i spremnosti za suočavanje s posljedicama.

Mladen, kao vrsni pedagog svakako doprinosi razvoju mladih, odnosno njihovom dostizanju vlastitih tjelesnih, umnih, emocionalnih, karakternih, društvenim i duhovnih potencijala, kao pojedinca i odgovornih članova zajednice. Pomaže mladima odgovoriti na izazove koje pred njih donosi suvremeno društvo.

PLAKETA GRADA LUDBREGA dodjeljuje se:

Luneta d.o.o.

– tvrtka je sa sjedištem u Ludbregu, Trg slobode 6, a osnovana je sredinom 2010. godine. Direktor je Dražen Čurila koji je sa sestrom Ivanom idejni začetnik i pokretač danas poznate tvrtke koja se može pohvaliti vrlo uspješnim poslovanjem. Osnovna djelatnost je proizvodnja jaja iz podnog uzgoja koja je započela 2012. godine otvorenjem najmodernije farme za proizvodnju

GRADA

31. ožujka 2020. jaja iz uzgoja bez kaveza na ovim prostorima. Sa tzv. alternativnim načinom uzgoja koji se odvija bez kaveza « Luneta » d.o.o. krenula je s kapacitetom od 48.000 kokoši nesilica smještenih u dva peradarnika i godišnjom proizvodnjom od oko 14 milijuna jaja. Projekt je sufinanciran iz IPARD pretpristupnog fonda. U povećanje proizvodnih kapaciteta krenulo se 2017. godine uz sufinanciranje iz EU fondova za ruralni razvoj te su izgrađena još 4 peradarnika u kojima se kokoši nesilice drže slobodne u podnom uzgoju bez kaveza, prošireni su pakirni kapaciteti, dograđen je spremnik za odlaganje stajskog gnojiva te su nabavljena gospodarska vozila. Trenutno je zaposleno 17 osoba, u cjelokupnom gospodarstvu ima trenutno 144 000 kokoši, a godišnja proizvodnja jaja je oko 42 milijuna od čega se 50% prodaje na domaćem tržištu, a preostalih 50% na stranom tržištu- državama Europske unije. S namjerom postizanja ekonomičnijeg poslovanja i brige o zaštiti okoliša izvršeno je ulaganje u obnovljive izvore energije te je iz operacije 4.1.3. EU fondova za ruralni razvoj sufinancirana sunčana elektrana te se od 2018. godine koristi električna energija za vlastite potrebe iz obnovljivih izvora.

Udruga tjelesnih invalida « LIO » pravni je sljednik Društva invalida Općine Ludbreg osnovanog 1. lipnja 1980. godine te ove godine obilježava 40 godina rada i postojanja. Od samog osnivanja Društvo se bavilo pomaganjem invalidnim osobama u snalaženju i uključivanju u društvo nakon nastanka invaliditeta, a djelovalo je na području tadašnje Općine Ludbreg, a današnjeg Grada Ludbrega te Općina Martijanec, Sveti Đurđ, Veliki i Mali Bukovec. Kroz društvo odnosno kasnije udrugu od njenog osnivanja bilo je učlanjeno više od 900 članova, prvenstveno invalidnih osoba. 9. 1. 1998. godine društvo je preregistrirano u Udrugu za šport i rekreaciju Ludbreg, dok je današnji naziv Udruga dobila 2006. godine. Udruga se prvenstveno bavi pružanjem stručne pomoći članovima temeljem volonterskog rada, pružanjem pomoći u ostvarivanju određenih povlastica koje ostvaruju određene kategorije invalidnih osoba, kao i održavanjem redovnih godišnjih sportskih međunarodnih i međužupanijskih susreta na kojima članovi imaju prilike razmijeniti razna iskustva s članovima srodnih udruga. Udruga dugi niz godina surađuje s udrugama iz Rogaške Slatine, Varaždina, Čakovca, Donje Stubice, Ivanca, Koprivnice, Đurđevca, Bjelovara.

Ured ovlaštenog inženjera geodezije Milana Mirčetića iz Ludbrega proizašao je kao nastavak djelovanja obr-

9

Gradonačelnik:

Grad može biti bolji, sretniji i ljepši jedino ako svi zajedno radimo za njega – Ovogodišnji je Dan našega grada bio nešto drugačiji. Ali baš u ovakvim situacijama dokazujemo koliko smo čvrsti i da se možemo nositi sa svim problemima. Grad može biti bolji, sretniji i ljepši jedino ako svi zajedno radimo za njega, ako svi zajedno volimo i pomažemo u njegovom stvaranju – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić te dodao da je gradska uprava stanovnicima na raspolaganju i u ovim danima, ali prvenstveno putem telefona i e-maila. – Gradska uprava radit će i u ovo vrijeme koje nas je zadesilo. Radimo na aktualnim projektima, osmišljavamo nove, a tu je smješten i stožer – zaključio je gradonačelnik.

Svi planirani događaji u povodu Dana grada, kao i svečana sjednica odgođeni su do daljnjeg.

– Bili smo primorani sve odgoditi, a pojedine događaje i otkazati. No upravo nas prošlost našega grada može mnogočemu naučiti.

Teške situacije već su se događale, u njima se ne smijemo prepustiti očaju već tražiti način kako da sutrašnjica bude bolja i ljepša. Danas prvenstveno moramo biti odgovorni, odgovorni prema našim starijim sugrađanima, odgovorni prema djeci, odgovorni kao zajednica.

Naš grad to može i budimo još jedanput dobar primjer – zaključio je gradonačelnik.

ta “DKM”. U sklopu toga obrta geodetska djelatnost bila je registrirana kao dodatna, ali se s vremenom i obujmom posla pretvorila u primarnu te je od 1. lipnja 2000. godine osnovan Ured ovlaštenog inženjera geodezije čiji je osnivač i vlasnik gosp. Milan Mirčetić, diplomirani inženjer geodezije. Ured se bavi pružanjem usluga geodetskih djelatnosti, sudjelovanja u poslovima za potrebe projektiranja i gradnje, pružanja stručnog geodetskog nadzora i geodetskih poslova fizičkim i pravnim osobama. Od prvog dana svojim znanjem i iskustvom aktivno sudjeluje u savjetovanju oko prostornog planiranja Grada Ludbrega. Tokom godina djelovanja odradio je preko 3000 snimaka za legalizaciju objekata, preko 5000 evidentiranja građevina, oko 500 geodetskih projekata u svrhu projektiranja, sudjelovao u mnogo projekata izgradnje velikih objekata kao pratnja i nadzor te izradio nebrojeno elaborate u svrhu evidentiranja građevina.

Redovito sudjeluje na stručnim predavanjima kako bi bio u toku s najnovijim propisima te time pružio što bolju uslugu svojim klijentima te im bio u mogućnosti pomoći oko svih pitanja vezanih za nekretnine, vlasništvo i vezanu problematiku. S vremenom se pretvorio u obiteljski posao te u Uredu uz g. Mirčetića rade supruga, kćeri i zet, a ukupno je zaposleno 8 osoba. Ured se nalazi u Ludbregu, u Ulici Vladimira Nazora 8 i ove godine obilježava 20 godina uspješnog rada i djelovanja.

ZAHVALNICE GRADA LUDBREG A dodjeljuju se:

Iva Gerić članica je Hrvačkog kluba Ludbreg i najprepoznatljivija i najuspješnija hrvačica u Hrvatskoj i regiji te osvajačica prve, povijesne i za sada jedine europske medalje za Hrvatsku. Na krilima njenog uspjeha, velik broj mladih djevojčica u regiji zainteresirao se za sport što je doprinjelo da hrvanje za žene postane jedan od najbrže rastućih spor-

tova za djevojčice koje razbijaju predrasude kako hrvanje nije za djevojke. Ivi je uspjelo ono što do sada nije ni jednoj hrvatskoj hrvačici te je osigurala ravnopravan status djevojkama u savezu, a ujedno je generator popularizacije hrvanja za žene u cijeloj Hrvatskoj i regiji. Posebno se zalaže za ravnopravnost žena u sportu, ali i medijskom prostoru što je prepoznato i od Hrvatskog olimpijskog odbora. Uz razvijanje motoričkih sposobnosti, podizanje općih kondicijskih kapaciteta te kroz samo hrvanje veliku pažnju posvećuje edukaciji djece o pravim vrijednostima sporta kao i pravilnoj školskoj prehrani.

Edukativno djeluje i prema djeci kao i roditeljima u promicanju nenasilja, rješavanja konflikata i sporova mirnim putem kao važnim dijelom sportskog načina razmišljanja i djelovanja.

Biserka Kutnjak rođena je u Zagrebu gdje je završila školu primijenjene umjetnosti. 1967. godine dolazi živjeti u Veliki Bukovec gdje se posvećuje ručnom tkanju i izradi tkanina od vune, a 1972. godine dolazi živjeti u Ludbreg gdje se zaposlila u poduzeću “Razvitak” kao dizajner košara i poslovođa u doradi “Košaraštvo”. U to vrijeme u poduzeću organizira više izložaba etno predmeta i starog tekstilnog rukotvorstva iz bakine škrinje kao i izložbe ručnih radova vrijednih kreativnih žena. Odlaskom u mirovinu 1996. godine aktivnije započinje njezin humanitarni rad te se već iste godine priključuje Udruzi “Ludbreško sunce” koja preko projekta dobiva veliki tkalački stan i tako počinje raditi prva radionica ručnog tkanja u našem kraju. Korisnike ove Udruge marljivo uči tkati te su nastali mnogobrojni tepisi i tepih staze u raznim dimenzijama i bojama koji krase mnoga domaćinstva u ludbreškom kraju, a i mnogo šire.

Iste godine uključuje se i u rad Udruge cvjećara ludbreškog kraja. Jedna je od osnivačica Udruge “Žene iz centra svijeta” 2006. godine koja promiče kulturu i povijest starih, već zaboravljenih zanata čitavog ludbreškog kraja. Početkom 2012. godine ova Udruga osniva radionicu ručnog tkanja u “Bakinoj hiži” čija je voditeljica upravo g. Biserka koja

osobito gaji ljubav i poštovanje prema prošlosti i starinama jer je njezino mišljenje da smo svi mi prolazni, samo baština ostaje. Suradnica je i članica Udruge “Narcisa” gdje svojim radom i idejama pomaže u aktivnostima te se zalaže za uključivanje žena u lokalnu zajednicu.

Dražen Pavetić član je KUD-a “Anka Ošpuh” punih dvadeset godina u kojemu je svirač u tamburaškom sastavu, a bio je i član predsjedništva društva. Njegov doprinos je višestruk i isključivo volonterski, a za dobrobit društva dobrovoljno ulaže svoje slobodno vrijeme i profesionalne vještine i znanja.

Kao član tamburaškog sastava i muške vokalne skupine izravno sudjeluje u osnovnoj djelatnosti društva te edukativno i poticajno djeluje na mlađe članove i sklon je prenošenju stečenih znanja i vještina. Sudjeluje u očuvanju tradicijske kulture s aspekta tradicionalne glazbe, napjeva i običaja. Surađuje s upravnim tijelima i ostalim članovima društva i aktivno doprinosi rješenjima i aktivnostima koje su u službi napredovanja društva i poboljšanja uvjeta rada te je u skladu s ciljevima društva aktivan u promociji kulturne baštine, KUD-a i Grada Ludbrega. Dobitnik je priznanja KUD-a za 15 godina rada te Brončane diplome Hrvatskog sabora kulture za 15-godišnji uspješan rad na širenju i razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture.

David Šalamon rođen je 1998. godine, a živi u Hrastovskom. Osnovnu školu završio je u Ludbregu, srednjoškolsko obrazovanje u Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu, a trenutno je student treće godine računarstva Međimurskog veleučilišta u Čakovcu. Svoje prve atletske korake napravio je u osnovnoj školi još kao sedmaš gdje je zamijećen od strane profesora tjelesne i zdravstvene kulture, a nakon toga učlanjuje se u Atletski klub “Sloboda” iz Varaždina čiji je još uvijek član.

Među važnijim rezultatima važno je istići njegove uspjehe: polufinalist Svjetskog juniorskog prvenstva (2016. godine), polu-

finalist Europskog juniorskog prvenstva (2017. godine), juniorski viceprvak Balkana na 400 metara, brončani na 200 metara i brončani u štafeti 4×400 metara.

Višestruki je državni prvak na 200, 400 i 800 metara. Trenutno broji 7 međunarodnih medalja s velikih natjecanja za reprezentaciju, uz to velik broj medalja s državnih natjecanja i međunarodnih mitinga. U 2019. godini također je ostvario nekoliko odličnih rezultata na dvoranskim natjecanjima s obzirom da je vanjski dio sezone bio propušten zbog ozljede. Tako je ostvario 4. mjesto na prvenstvu Balkana u Istanbulu, 5. mjesto na mediteranskom dvoranskom prvenstvu za mlađe seniore, 1. mjesto na dvoranskom prvenstvu Hrvatske za seniore kao i za mlađe seniore.

Elvira ŠtabiVidović živi u Ludbregu gdje je završila i osnovnoškolsko obrazovanje, a srednjoškolsko u Srednjoj gospodarskoj školi u Koprivnici za zvanje ekonomist. Likovnom umjetnošću-slikarstvom bavi se od najranije mladosti da bi 2001. godine pristupila članstvu Likovnog udruženja Ludbreg, a od 2003. godine pa sve do danas predsjednica je ovog udruženja. Kao predsjednica Udruženja sudjelovala je u organizaciji mnogobrojnih izložbi slika i skulptura, a u vremenu od 2003. do 2011. godine sudjelovala je organizaciji i koordinaciji likovnih kolonija u sklopu obilježavanja Dana Grada. Godinama je suorganizatorica manifestacije “Street painting” koja se organizira u ljetnim mjesecima na ludbreškom gradskom trgu i kojoj se odaziva velik broj djece.

Posljednjih godina, za vrijeme ljetnih školskih praznika, organizira i vodi radionice ljetnog likovnog tečaja za djecu školske i predškolske dobi. Koordinira i vodi uskršnje i novogodišnje radionice za djecu kao i likovne radionice za starije osobe u sklopu provođenja određenih projekata. Do sada je imala nekoliko samostalnih izložbi slika s različitim tematikama, a sudjelovala je na mnogobrojnim manifestacijama i likovnim kolonijama, posebno onima humanitarnog karaktera.

10

DOZNAJEMO

31. ožujka 2020.

Adrenalinski park Vručina započeo s radom Bivši nogometaš ludbreške Podravine i prvoligaša Slaven Belupa Bojan Vručina približava se kraju nogometne karijere.

Trenutno igra u koprivničkokriževačkoj prvoj županijskoj ligi za Borac iz Imbriovca. No, ovaj put o popularnom Đinksu nećemo pisati kao o uspješnom nogometašu već kao poduzetniku. Naime, zajedno sa suprugom Aleksandrom, Bojan je otvorio Adrenalinski park Vručina.

-Adrenalinski park nalazi se odmah preko mosta na izlasku iz naselja Hrastovsko u Vinogradima Ludbreškim na području Puhlaki. Ukupne je površine od oko tri hektra, a planiramo još kupiti brežuljkastu parcelu u podnožju ispred šume na kojoj ćemo imati hupsere za utrke brdskim biciklima. Cjelokupni prostor još uvijek nije u potpunosti uređen, ali posjetitelji mogu uživati u nekim adrenalinskim aktivnostima. Najpopularniji je Paintball gdje dvije ekipe nastoje 'eliminirati' protivnika puškama punjenim kuglicama s bojom i 'osvojiti' njihovu zastavu.

U svakoj ekipi je najmanje 5 igrača. Dakle, u park primamo najmanje 10 osoba, a možemo ih primiti i preko stotinu. – rekao je Bojan.

Posjetitelji parka dobivaju svu opremu za Paintball što između ostalog uključuje marker puške na zrak, kacigu sa sterilnim staklom, rukavice i kombinezon s protektorom za prsa.

Osim odraslih Paintball mogu igrati i djeca starija od 8 godina no oni dobivaju puške pumperice te pelerine s likovima Batmana, Supermana i Spužva Boba. Korisnici mogu koristiti i natkrivenu terasu, hladnjak, roštilj, sanitarne čvorove, tuš kabinu, a sve to je uključeno u cijenu. Bojan uglavnom vodi brigu o uređenju parka i voditelj je adrenalinskih aktivnosti, a supruga vodi papirologiju i marketing. Aleksandra je već sedam godina u poduzetničkim vodama jer uspješno vodi 'Turbo igraonicu' pa je otvaranje 'Adrenalinskog parka Vručina' logičan slijed širenja

poslovanja.

- Imamo trojicu sinova Leonarda, Fabija i Roberta i primijetili smo da puno vremena provode u zatvorenom prostoru. Između ostalog, zato smo i odlučili otvoriti ovaj park te ponuditi sadržaje gdje djeca i odrasli mogu uživati na zraku i dobro se zabaviti. Osim Paintballa nudimo i uslugu cateringa tako da možemo organizirati i proslave rođendana, momačke i djevojačke zabave, završnice i slično. Vjerujemo da ćemo imati i podosta grupa koje će dolaziti na Team Building što je u svijetu jako popularno, a posebno kada su u pitanju sportski klubovi. Isto tako moći ćemo ponuditi naše sadržaje turističkim agencijama koje organiziraju vrtićke i školske izlete. – rekla je Aleksandra.

Cijene za usluge u Adrenalinskom parku kreću se od 75 do 260 kn ovisno o broju aktivnosti koje želite koristiti.

Svakom pojedincu pristupa se individualno, za svaku grupu se može napraviti poseban program prema njihovim željama, a Bojanu već pomaže i njegov najstariji sin Leonardo. Svi koji su došli jednom doći će sasvim sigurno više puta na godinu jer adrenalinske aktivnosti su 'zarazne'.

Dakle, ako ste se odlučili odmaknuti od mobitela, računala i svakodnevne monotonije preporučamo te nezdrave navike zamijeniti aktivnostima na otvorenom. U Adrenalinskom parku Vručina? Zašto ne!

Dolazak proljeća i topliji dani mogu pridonijeti vašoj dobroj odluci. Osim Paintballa u Adrenalinskom parku Vručina možete izabrati i streličarstvo, Airsoft duele s pucanjem u metu, bacanje sjekira u metu, Berg go Cart utrke, križić kružić, badminton, odbojku, rukomet, mali nogomet, Bigfoot, bacanje prstenova, skakanje u vrećama, vožnju u tačkama, aerobik, a uskoro i Bubble Football te ljudski stolni nogomet.

-Upravo sadimo i voćnjak starih sorti jabuka i malog bobičastog voća kako bi, u do-

gledno vrijeme, posjetitelje mogli opskrbiti sezonskim bio voćem. U planu su nam prijave na natječaje za dobivanje sredstva za izgradnju 200 m Zip Line-a, Rope poligona i stijena za penjanje. Vjerujemo da će se u ovaj projekt uključiti i Grad

Ludbreg te Varaždinska županija kako bi se proširila turistička ponuda grada i županije.

Također planiramo napraviti teniski teren kao i teren za mali nogomet s umjetnom travom natkriven balonom. – zajedno su iznijeli svoje planove Alek-

sandra i Bojan Vručina.

Vjerujemo da će se njihovi planovi ostvariti u kratkom vremenskom razdoblju jer vidljivo je da im ideja, elana, poduzetništva i sportskog duha ne nedostaje.

(D. Vađunec)

KULTURA

31. ožujka 2020.

"U tišini himalajskih oblaka" Udruga BSV organizirala je sada već tradicionalnu utrku Crazy Hill Trail, a dan prije same utrke u Ludbregu su ugostili Varaždinku Selmu Vajzović i Međimurca Nikolu Prprovića koji su održali predavanje "U tišini himalajskih oblaka – Uspon na Island Peak 6189 mnv".

Nikola je vlasnik tvrtke kojoj je glavna djelatnost projektiranje i izgradnja kompozitnih dijelova za proizvodnju RC modela, dronova i bespilotnih letjelica, a Selma je inženjer medicinske radiologije. Znaju se od 2016. godine jer su članovi istog planinarskog društva "Bundek" iz Murskog Središća, a ovo su putovanje počeli planirati godinu dana prije samog polaska. Iz Varaždina su krenuli 29. listopada, a vratili se 25. studenoga 2019. godine. Putovanje su detaljno isplanirali, javili se u agenciju kako bi im bila olakšana cijela situacija s papirologijom i valjalo je samo krenuti.

U svrhu priprema Selma i Nikola uspeli su se na brojne vrhove u Hrvatskoj, ali i inozemstvu.

- Popeli smo se na mnoge inozemne vrhove, najviše u Sloveniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj.

U Dolomitima Cimacadin (2788), Monte Paterno (2746), četvrti najviši vrh Švicarske Signalkuppe (4554), u Italiji na Grand Paradiso (4061), Balmenhorn (4167). Najviši vrh Julijskih Alpi u Sloveniji, Triglav (2864), zatim Špik (2472), Prisojnik (2547), Mangart (2679), u Austriji Ankogel (3252) i mnogi drugi, stvarno ih puno ima. Često idemo na ferate kao što su Zelenica Spodnji Plot i Cjajnik u Sloveniji, jedne od najtežih tamo. Na domaćem terenu većinom provodimo vrijeme penjući sportske i duge smjerove u Paklenici, na Krku, Kalniku – kaže Selma, a tome dodaju i druge aktivnosti -

Trčimo, penjemo, planinarimo.

Nikola i biciklira, a završili smo planinarsku i alpinističku školu. To je stil života, stalno smo u pokretu, ako ništa drugo skočimo bar do obližnjeg nam Čeva ili Ivanščice – kaže Selma.

Na ovaj za njih najizazovniji put dosad ponijeli su opremu

koja je težila 70 kg. Ukupno su prošli 200 kilometara planinarenja i alpinizma, a za Himalaju su se odlučili jer im je nakon što su se uspeli na gotovo sve vrhove u blizini bio potreban veći izazov. Na putovanju su svaki dan spavali na drugom mjestu u nastambama koje su slične našim planinarskim domovima, ali znatno skromnije.

- Prostorije se griju samo u vrijeme od 18 do 20 sati, stalno smo bili "zabundani" – kaže Selma Vajzović te dodaje kako lokalni stanovnici bez obzira na niske temperature na nogama imaju samo natikače.

- Njima je to normalno, razlikuju se od nas i fizičkom građom, žive potpuno drugačije. Stariji stanovnici ne vole se fotografirati jer kažu da fotografija krade dušu. Djeca do škole pješače 4 km, ali rado su s nama popričala s osmijehom na licu – prisjeća se Selma. Najteži dio ovog višednevnog iznimno napornog putovanja bio je sam uspon.

Penjati se na vrh okovan snijegom i ledom krenuli smo u 1 sat u noći, a osvojili smo ga oko 7 sati ujutro. Očekivali smo više emocija u tom trenutku, ali nekako se to nije dogodilo, vjerojatno od samog šoka – kaže Selma. Nakon što su se uspješno popeli na vrh, valjalo je ostati priseban za spuštanje niz liticu koje je trajalo do podne. - Na uspon smo krenuli s 5080 metara nadmorske visine.

Prva tri sata slijedio je hod po samom kamenju, a potom smo došli u zonu snijega i leda. Tada smo na sebe stavili opremu za penjanje koje nas je čekalo naredna tri sata. Za vrijeme uspona radili smo pauze koje su trajale nekoliko minuta – kaže Selma.

Putovanje je iziskovalo i pokoju "tešku" situaciju. Jedna od njih je visinska bolest čiji se prvi znaci počinju osjećati već na 3000 metara nadmorske visine.

- To je upozorenje da je potrebno stati i dati tijelu vremena da se odmori – kaže Selma, a takva krizna situacija nije zaobišla naše putnike, ali lakše su ih prebrodili u dvoje.

- U ovom slučaju je to podrška suputnika, kad je jednome bilo teško drugi je malo „pogurnuo” i obrnuto. Najvažnije je pozitivno razmišljati, kad ti je teško, prisjetiti se zašto si tu

gdje jesi i da zapravo radiš ono što najviše voliš. Stati, odahnuti, osvrnuti se oko sebe, obaviš mali razgovor sam sa sobom i nastaviš dalje. Teški trenuci na kraju uvećavaju naše zadovoljstvo i ponos postignutim, a to je i naš cilj, svaki put postati sve hrabriji i bolji, psihički i fizički – kaže Selma. Dodatno ih je uzdrmao i slučaj koji se dogodio za vrijeme boravka u baznom kampu, samo nekoliko sati prije njihovog polaska na osvajanje vrha.

- Nesretni slučaj kojem smo svjedočili u baznom kampu nas je uzdrmao, hladan tuš! Pomisliš odmah na obitelji preminulog alpinista, njegovog penjačkog partnera i shvatiš kako u trenutku takva životna avantura može kobno završiti, sjetiš se svoje obitelji koji se također brinu jer znaju čime se bavimo i gdje smo otišli. No, u drugu ruku je poruka koliko je situacija ozbiljna i da su svakom trenutku moramo biti bistre glave, sigurni u to što radimo bez obzira koliko smo iscrpljeni – kaže Selma. Srećom, Nikola i Selma uspješno su svoju avanturu priveli kraju. Osim zadovoljstva zbog osvojenog vrha iskusili su i sasvim drugačiji način života, upoznali brojne drage ljude, a posebno ih veseli što su se uspjeli upisati u Rum Doodle Baru, mjestu u kojem su do tada čitali u knjigama - Upisati se u Rum Doodle Bar je izuzetna čast. Biti na istom mjestu gdje i

svi svjetski alpinisti kojima se diviš i koji su ti uzor, čitati njihove rukopise, teško je opisati taj ponos i sreću. Taj dan, tog trenutka smo postali svjesni gdje smo bili i što smo napravili – prisjeća se Selma. Posebno će pamtiti i spuštanje aviona u podnožju Himalaje. Aerodrom naziva Lukla nalazi se na visini od 2800 mnv i nalazi se na popisu najopasnijih na svijetu jer je pista duga tristotinjak metara, a zvršava u provaliji dubokoj 1000 metara. Tek nekoliko pilota ima dozvolu za slijetanje na toj pisti, a i avioni koji tamo slijeću su isključivo manjih dimenzija s 10 sjedala.

Planirajući ovo putovanje Selma i Nikola shvatili su da "isto dišu" i postali su par. Veže ih puno toga, prvenstveno ljubav prema prirodi i planinama, a ovakva ih je avantura još samo dodatno povezala.

- Planinarenjem se bavimo otprilike sedam godina, ja sam se u potrazi za društvom učlanila u planinarsko društvo HPD „Međimurje” i tako je sve krenulo, od lakših planinarskih staza do ovog danas. Nikola je nakon nekoliko uspona na Ivanščicu otišao s prijateljima na Triglav i tako se zaljubio u planinarenje – kaže Selma. Ovom stilu života Selma je prilagodila i prehrambene navike.

- Već sam šest godina na LCHF/Paleo prehrani, to je prehrana gdje se za energiju

11

PREDAVANJE

umjesto ugljikohidrata koriste zdrave masti, domaći, izvorni proizvodi, ništa rafinirano ni industrijski obrađeno. Na tu prehranu odlučila sam se zbog poboljšanja kvalitete života, to se s vremenom pokazalo izvrsnim jer masti su najkvalitetniji izvor energije, količinski je malo treba, a postepeno daje energiju što je nama posebno važno na dugotrajnijim turama. Nikola također prelazi na tu prehranu, tako da kad ne penjemo smo u kuhinji, uživamo pripremati LCHF/Paleo obroke, eksperimentiramo i stalno pripremamo nešto novo, uvijek neki izazovi ili na stijeni ili u kuhinji – kaže nam kroz smijeh Selma.

Par se slaže i oko daljnjih avantura - U Himalaje se vraćamo sigurno, pitanje je vremena, imamo svaki svoju najdražu planinu, obje više i teže od Island Peaka, čekaju na nas! Trenutno imamo u planu nekoliko zahtjevnijih zimskih uspona u Sloveniji, godinu ćemo sigurno provesti najviše penjući duge smjerove u našoj Paklenici – zaključuju. Za njih ograničenja ne postoje, mi smo sami ti koji si često stvaramo zapreke i ograničavamo se, a uz volju sve se može, poruka je ovog mladog para pred kojim su još brojne avanture. Nama ne preostaje ništa drugo nego strpljivo čekati novo predavanje.

12

31. ožujka 2020.

OBLJETNICE

Prisjećamo se

U mjesecu u kojem obilježavamo Dan grada Ludbrega, prisjećamo se i dvoje znamenitih Ludbrežana rođenih u ožujku.

Prije 108 godina, 5. ožujka, rođena je Marija Winter, učiteljica, povjesničarka i prva ludbreška kroničarka.

Marija Winter rođena je u Črnoglavcu, kraj Ludbrega. U rodnom kraju završava osnovnu i građansku školu nakon koje putuje u Sarajevo na školovanje u Žensku učiteljsku školu. Diplomu stječe 1935. godine, a godinu dana kasnije počinje raditi kao učiteljica u Tuzli, zatim u Sarajevu te Breškama. Četiri godine nakon stjecanja diplome polaže i državni stručni ispit.

U to vrijeme započinje Drugi svjetski rat te Marija seli u Legrad gdje radi sve do 1943. godine. Odlučno se suprotstavlja nasilnoj mađarizaciji i fašizaciji, te i dalje predaje na tada zabranjenom hrvatskom jeziku.

Tijekom 1943. i 1944. godine radi u školi u Hrženici nakon čega se vraća u Ludbreg i zapošljava u školi u Slokovcu. Radila je i u školama u Sesvetama Ludbreškim i Poljancu.

Umirovljuje se 1967. godine kao učiteljica u Slokovcu, u tada područnoj školi Osnovne škole „Dragice Kancijan“, današnje OŠ Ludbreg.

Pored učiteljskog poziva u sklopu kojeg je organizirala brojne općeobrazovne tečajeve i predavanja, aktivno je bila uključena i u kulturno – umjetnički rad. Osnovala je i vodila dramske i ostale kulturno – umjetničke sekcije za koje je napisala brojne igrokaze na kajkavštini. Sudjelovala je i u radu folklorne skupine u Sesvetama Ludbreškim te poticala žene na kreativnost. I sama se bavila slikarstvom. Bila je član Udruženja amatera likovne umjetnosti sjeverne Hrvatske.

Nakon odlaska u mirovinu počinje prikupljati povijesnu građu o našem kraju, spomenice naših škola i crkvenih župa, fotografije, razglednice i sjećanja građana na temelju kojih piše brojne tekstove o povijesti Ludbrega i okolice. Objavljuje ih u časopisu Kaj, Kajkavskom kalendaru, Podravskom zborniku, Podravskim zvonicima, monografiji Ludbreg, Župi Sveti Đurđ, Ludbreškom listu te na Radiju Ludbreg. Bila je suradnik Gradskog muzeja u Varaždinu, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Muzeja grada Koprivnice, te povjerenica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture za područje Ludbrega i okolice.

Marija Winter umrla je 1. listopada 1989. godine. Iz sebe ostavila je ispisanih dvadesetak bilježnica rukopisa, hrpu fotografija i ostalog materijala o povijesti Ludbrega kojeg je prepustila prof. dr. Dragutinu Feletaru. On je zajedno s prof. Hrvojem Petrićem priredio dio građe za tisak. Nastale su dvije knjige pod naslovom „Iz povijesti Ludbrega i okolice“ koje su tiskane povodom 10-te godišnjice smrti autorice.

U njenoj bogatoj ostavštini ostali su i igrokazi koji su objavljeni 2012. godine u izdavaštvu Pučkog otvorenog učilišta „Dragutin Novak“ Ludbreg (danas Centar za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“) zajedno s fotografijama i crtežima koje je prikupila i nacrtala.

Djelić duga Mariji Winter vratila je i ludbreška knjižnica koja ju je uvrstila u jedno od edicija „Ludbreške razglednice“.

POVIJESNA CRTICA

Piše: Milivoj Dretar, povjesničar

Pandemija španjolske gripe 1918. godine Pandemije bolesti koje su zahvaćale velike geografske regije nisu bile nikakva novost među ludbreškim stanovništvom. „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i rata!“ bila je stara srednjovjekovna poštapalica pri najavi loših vijesti. U Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.) izginuo je velik broj muškaraca iz ludbreškog kotara. No, manje je poznato koliko je žitelja istovremeno pomrlo od gladi, smrzavanja i bolesti. Iako se španjolska gripa (H1N1) smatra jedinom u tom razdoblju, harale su i tuberkoloza, angina, hripavac, tifus, kozice, bedrenica, meningitis. A liječnička skrb bila je skromna i skupa. U Ludbregu su djelovali dr. Blaž Ilijanić i dr. Magdić. Postojala je i ljekarna obitelji Kon. No, bolesti su svejedno odnosile živote ljudi svih dobi.

Vjeruje se da je španjolska gripa u sjevernu Hrvatsku stigla iz Mađarske. Žarišta pandemije bili su kotari Garešnica i Ludbreg. Već u srpnju 1918. varaždinski tjednik „Volja naroda“ izvještava o novoj bolesti:„...prošle sedmice bile su kod nas zdravstvene prilike dosta nepovoljne. Pojavila se t.zv. španjolska influenca, koja se očituje u visokoj groznici, općoj umornosti i neteku. Oboljelo je prema vjerodostojnim vijestima do 400 osoba, ali ozbiljnih posljedica nije bilo, te je većina oboljelih na putu ozdravljenja.“ No, novine nisu bile najtočnije jer se španjolka ubrzo razbuktala. Bolest bi započela povišenjem temperature, bolovima u zglobovima, glavoboljom. Uskoro je virus zahvatio cijelo tijelo pa je bolesnik počeo teško disati, puls se ubrzao, nastupilo bi krvarenje iz nosa ili kod kašlja, nastala bi opća malaksalost, a uskoro agonija i smrt. U Ludbregu su prvi smrtni slučajevi zabilježeni 25. rujna 1918. kada su preminuli Josip Vidović iz Hrastovskog (31 g.) te Terezija Premec (21 g.) iz Vinograda. Tijekom listopada i studenog umrlo još trideset i troje ljudi svih dobi – od jednogodišnje djece do osamdesetgodiš-

njih staraca. Najviše žrtava bilo je u Hrastovskom, a najmanje u Kućanu i samom Ludbregu. Priče da se gripa može spriječiti konzumacijom žestokih pića ili vrućim kupkama, ostale su samo priče. Posljednja žrtva gripe bio je devetomjesečni Franjo Medjimorec iz Apatije koji je umro 28.12.1918. U razdoblju jesenskih mjeseci ukupno je od španjolske gripe u ludbreškoj župi umrlo 35 osoba. Još jače španjolka je pogodila martijanečki i đurđanski kraj. Ondašnji župnik Julio Bozetti zabilježio je da su smrti bile tako nagle da je rijetko tko stigao primiti sakrament umirućih. A onda, kako je došla, tako se bolest naglo i povukla. Jesu li razlozi bile niske temperature ili nešto drugo, ne zna se. Gripa se povremeno još javljala, ali nikad više u takvim razmjerima kao te 1918. godine.

Danilo Pejović, znanstvenik i hrvatski f ilozof rođen je u Ludbregu 6. ožujka 1928. godine, a umro je u Zagrebu 4. listopada 2007. godine.

Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1953. godine, a 1958. godine i doktorirao.

Od 1955. djeluje u Odsjeku za filozofiju matičnoga Fakulteta te od 1971. kao redoviti profesor estetike i povijesti filozofije.

Vodio je postdiplomski studij, predavao na IUC u Dubrovniku u Austriji, Švicarskoj, Italiji, Engleskoj, SSSR-u, ČSR, Bugarskoj, Rumunjskoj i Indiji, a kao gostujući profesor u Münchenu i Parizu.

Kao vrstan pisac filozofskih tekstova, ali i eseja opće kulturne problematike, bio je član Društva književnika Hrvatske i njegova Upravnog odbora kao i član PEN-kluba.

Ljerka Schiffler, hrvatska znanstvenica, sveučilišna profesorica koja se također bavila filozofijom i prevođenjem filozofskih djela u In memoriamu Danilu Pejoviću zapisala je: "Čitati, čuti i nastojati razumjeti misaone putove, metode i izvode Pejovićeve poruke, neodvojive od njegove osobnosti, čovjeka kakvog smo osobno poznavali i profesora čija predavanja i seminare toliko poticajne za "stvar mišljenja" pamtimo mi, njegovi studenti i slušatelji, znači krenuti ka razumijevanju onoga što nam s njime kazuju veliki učitelji mišljenja ili, da se slikovito izrazimo, uputiti se filozifiranju. Konkretno, krenuti vlastitim putem našeg ustrajanja na poimanju, otkrivanju i kritičkom vrednovanju vlastite prošlosti, mjesta i značenja tradicije kao "stalne inovacije", kako je to profesor Pejović i sam naznačio i čemu se na vlastitom životnom i misaonom putu neprestance vraćao". (In Memoriam – Danilo Pejović (1928-2007), Prilozi 67-68 (2008), str. 5-9.

Tematika Pejovićevih radova je filozofska, znanstvena i estetička, a tiče se gotovo svih glavnih područja i disciplina filozofije: govor i logika, metafizika i ontologija, spoznaja i znanost, filozofska antropologija, filozofija prirode, etika, filozofija prava i politike, filozofija povijesti, filozofija tehnike, filozofija umjetnosti.

Kada je riječ o filozofskim autorima s kojima se bavio, raspon je vrlo širok; u središtu Pejovićeva interesa stoji Aristotel u antičkoj, Descartes, Kant, Schelling i Hegel u novovjekovnoj, Marx, Nietzsche, N. Hartmann, Heidegger, Sartre, Merleau-Ponty i Gadamer u suvremenoj filozofiji.

KULTURA

31. ožujka 2020.

13

Larisa Golec predstavila svoje akvarele Ludbrežanima Prvog petka u mjesecu u dvorcu Batthyany održana je izložba slika autorice Larise Golec. Treća je to po redu izložba koja se održavala u sklopu programa „Ludbreg petkom“ u organizaciji Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ Ludbreg.

Larisa Golec rođena je 1973. godine u gradu Krasnojarsk u Ruskoj Federaciji. U Hrvatskoj živi od 1994. godine, gdje radi i počinje slikati. Slikarstvo ju je posebno ispunjavalo, te je nakon rada s različitim tehnikama slikarstva počelo njeno pravo slikarsko stvaralaštvo. U Hrvatskoj je završila dvije godine aktivnog tečaja slikanja u Koprivnici, pod mentorskim vodstvom Ivana Lovrekovića. Uz mnogo prezentiranja na različitim događajima i mjestima njezinih radova, prvu samostalnu izložbu imala je 7. studenog 2012. godine u galeriji Kristofora Stankovića uz podršku predstavnice ruske nacionalne manjine.

Ludbrežanima se predstavila s 22 rada rađena tehnikom akvarela.

- Slikarstvo je moja dugogodišnja ljubav. Slikala sam u raznim tehnikama, od ulja na platnu do pastela. Prije četiri godine zadivili su me radovi ruskih slikara rađeni u tehnici akvarela koji su me potaknuli da se i sama okušam u tome. Više puta sam odlazila na poduku i svi radovi koje danas imate prilike vidjeti nastali su u sklopu tog mog putovanja i stjecanja iskustva. U Ludbregu izlažem prvi put i stvarno sam zadivljena i prostorom i organizacijom. – kazala je Larisa koja od 2018. godine i sama vodi tečajeve akvarela u Prelogu. Uz to aktivna je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje se 2010. godine uključila u rad Likovne udruge donjeg Međimurja, a dvije godine poslije u Likovnu Udrugu Varaždin.

-Izuzetno mi je drago što smo imali prilike ugostiti Larisu Golec i što smo uopće krenuli s programom „Ludbreg petkom“ u sklopu kojeg ćemo Ludbrežanima pokušati predstaviti nešto novo i drugačije. - prilikom otvorenja poručio je Branko Dijanošić, ravnatelj Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“.

Izložba je bila otvorena tijekom vikenda, a okupila je brojne Larisine prijatelje slikare među kojima je bio i nama dobro poznati Zlatko Kapusta.

– Stvarno sam ugodno iznenađen Larisinim radovima. Zadivilo me nekoliko slika kod kojih je vrhunski dočarana atmosfera i svjetlost. Samo neka tako nastavi. – zaključio je.

Čitanjem do zvijezda Ludbreške učenice osigurale odlazak na državno natjecanje

Temeljem Odluke i preporuka stožera civilne zaštite Grada Ludbrega do daljnjeg je zatvorena i Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner. Kroz to razdoblje za građu koju korisnici trebaju vratiti, neće se naplaćivati zakasnina.

Za sve ostale informacije i pomoć dok će knjižnica biti zatvorena, knjižnično osoblje bit će dostupno preko e-maila, telefona, Facebooka i knjižnične mrežne stranice.

U Osnovnoj školi Trnovec, održano je Županijsko natjecanje Čitanjem do zvijezda. Riječ je o nacionalnom projektu za poticanje čitanja i promicanje kulture čitanja kroz natjecanje u znanju i kreativnosti. Osnovnu školu Ludbreg predstavljala je ekipa u sastavu Zara Bilić, Dea Busija i Ilona Rak kojima je mentor Kami Othman, knjižničar.

Ludbreške učenice osvojile su 1. mjesto čime su osigurale odlazak na državnu razinu natjecanja.

Tema ovogodišnjeg natjecanja bila je “Između stvarnosti i fantazije”, a učenici su za natjecanje trebali pročitati knjigu Krunoslava Mikulana – Zmaj ispod Staroga grada, knjigu Jessice Townsend – Nikadgrad i knjigu J.K. Rowling – Harry Potter i kamen mudraca.

Dani smijeha "Pod hitno na hitnu" u izvedbi Kerekesh teatra i "Udavače" u izvedbi Hit Teatra predstave su koje su na pozornici Centra za kulturu i informiranje "Dragutin Novak" izvedene prije zabrane okupljanja. Predstave su bile dio ovogodišnjeg Tjedna smijeha kojem se posljednjih godina priključuje i Grad Ludbreg. Fotografije prepune kino dvorane sada su samo podsjetnik koliko brzo se okolnosti mogu promijeniti.

14

SPORT

31. ožujka 2020.

U NK Zadrugar oslanjaju se na mlade NK Zadrugar iz Hrastovskog natječe se u drugoj županijskoj nogometnoj ligi ŽNS Varaždin.

Jesenski dio prvenstva završio je na solidnom trećem mjestu s tek četiri boda zaostatka za vodećim Dinamom iz Babinca. U proljetnom dijelu prvenstva 'kauboje' iz Hrastovskog vodi novi trener Jurica Vručina, mlađi brat nekada poznatog prvoligaškog igrača Bojana Vručine - Đinksa.

Što o mlađem bratu Jurici kaže stariji brat Bojan?

'Jurica je puno radio i odricao se kako bi nadoknadio određene nedostatke u tehnici nogometne igre i zato je postao veliki borac koji nikad ne odustaje. Takav je i kao trener i to prenosi uspješno na svoju ekipu i ja mu od srca želim puno uspjeha u trenerskom poslu.'

Što o starijem bratu Bojanu kaže mlađi brat Jurica?

'Gledajte, Bojan je unatoč svojih 35 godina još uvijek veliki igrač i strijelac jer je jesenas u prvoj županijskoj ligi, za NK Borac Imbriovec, u 13 kola zabio 30 pogodaka. Čujemo se svaki dan, svaki put razgovaramo o nogometu i mogu reći da mi je puno pomogao.'

Jurica također igra seniorski amaterski nogomet, ali u Austriji. Oboje se nakon završetka igračke karijere misle ozbiljnije baviti trenerskim poslom. Jurica već ima Uefinu trenersku Blicencu, a Bojanu je do diplome ostao još jedan ispit.

-S mladom i ambicioznom upravom Zadrugara dogovorio sam najmanje dvogodišnju suradnju. S velikim očekivanjem sam iščekivao prvo proljetno kolo kada smo trebali ugostiti lidera prvenstva Dinamo iz Babinca. Već sam s ekipom i navijačima 'odsanjao' pobjedu i približavanje na bod zaostatka, a onda je došlo do prekida svih sportskih natjecanja. Ovdje u Zadrugaru vlada jedna 'zdrava atmosfera', u klubu su se okrenuli mladima i mislim da je to pravi put do uspjeha. – rekao je Jurica Vručina, trener Zadrugara.

-Klupska uprava je osjetila ambicioznost našeg novog trenera i vrlo brzo smo dogovorili suradnju s Juricom. Cilj nam je što prije vratiti klub u Prvu županijsku ligu. Imamo u kadru 20 mladih i talentiranih igrača od kojih je na svakom treningu njih najmanje petnaest jer su osjetili raznovrsnost vježbi i aktivnosti.

– rekao je Nino Marković, predsjednik Zadrugara.

Za nastavak sezone kao pojačanja dovedena su dva igrača: Ivan Presečki, napadač iz Vrbovca i Jurica Dukarić iz Dinama '01 iz Vrbanovca, a ponovno su se aktivirali Viktor Kladić, Filip Kvezić i Alen Vučković.

-Ako već ove godine izborimo plasman u viši rang natjecanja pozvat ću svog starijeg brata Bojana da sljedeće sezone igra za nas jer će nam trebati tri iskusnija igrača. Siguran sam da će odazvati mojem pozivu baš kao što sam siguran da ću imati i podršku svoje supruge Ana-Marije koja me, s našim klincima, redo-

Jurica Vručina, trener i Nino Marković, predsjednik NK Zadrugar vito prati na sportskim terenima.

– naglasio je Jurica.

Povišenje za video snimanje utakmica u Hrastovskom je napravljeno, ali u Klubu nastavljaju s poboljšanjem uvjeta.

-Planiramo promijeniti ogradu oko igrališta, postaviti navodnjavanje glavnog terena te završiti unutarnje uređenje klupskih prostorija. Vjerujem da ćemo sve zacrtano ostvariti jer su svi članovi uprave izuzetno angažirani počevši od tajnice Martine Štimac. – završio je Nino Marković, predsjednik Zadrugara.

(D. Vađunec)

Jurica Vručina završio je trenersku školu na HNS akademiji

"Košarkašima kruna?"

Nesretni COVID 19 čini ogromnu štetu i sportašima.

Bezbroj manifestacija i susreta je odgođeno, štete se broje u desecima milijardi dolara, zasad.

No, jedan od najbizarnijih slučajeva događa se košarkašima "Grafičara".

U sezonu se ušlo s ambicijom da se bude negdje u prvom dijelu ljestvice, uzimajući u obzir da je ekipa malo oslabljena, izmučena ozljedama Manuela i Maria Novaka, Siladića, Šamarije i Dijanušića. I za veće to bi bio ogroman hendikep. S druge strane je samo dolazak centra Ante Božića koji se potvrdio kao fantastičan igrač i čovjek. Vilim Poljak s ekipom je napravio čudo. Prprović igra sezonu života, Nakić također, Šamarija je stisnuo zube, Svaty je pružio nekoliko sjajnih partija. Marek Novak kao i uvijek daje ton igri. Mladež je pružila nekoliko dobrih partija. Do derbija prvenstva i utakmice u Čakovcu protiv "Međimurja" stiglo se s 14 pobjeda i jednim jedinim porazom isto kao domaćin. Upozoravao sam da će dvorana OŠ biti premala za takav spektakl i da utakmicu treba dislocirati. Ovako i s naših preko stotinjak navijača ličila je na "bure baruta", koje je krajem druge četvrtine eksplodiralo. Čakovčani nisu osigurali prave uvjete za utakmicu, nisu

razdvojili navijače uz još niz propusta. Od početka domaćin iako iskusan i prekaljen sam sebe je gurao u nervozu, gubio i dvadesetak razlike u prvom dijelu, pokušao je Ostoja, čovjek oko kojeg se puno toga vrti u tom klubu i s fizičkim napadom na našeg Božića, prisutni su vidjeli koliko mu se to isplatilo.

Prprović fantastičan, Novak je Krajačića stavio u mali džep, Božić do isključenja do kojeg je dovelo nesnalaženje i pasivnost sudaca na visini zadataka. Turek i Mikec nekoliko bitnih koševa.

Okidač za veliko slavlje igrača i navijača Ludbrežana. I sad nastupa zaplet. Domaćin trenutno ima utakmicu više i bod više od naše ekipe. Da naši odigraju utakmicu protiv „Bjelovara“ iduće kolo i izgube opet bi bili prvaci. No, pitanje je da li će uopće doći do te utakmice. Ako se prekine prvenstvo bila bi to prava sportska nepravda prema KK "Grafičar" koji je dokazano najbolji klub ove sezone, a da se KK "Međimurje" proglasi prvakom bilo bi to nezapamćeno nepravedno.

Moramo se nadati da će oni koji odlučuju razmišljati u tom pravcu. Nadajmo se da će ova pandemija uskoro prestati i da će Ludbrežani potvrditi ove riječi.

Neven Jerbić

SPORT

31. ožujka 2020.

15

BSV i ove godine okupio brojne trkače Čak 460 trkača otrčalo je CrazyHillTrail utrku koja je održana u nedjelju 1. ožujka i kojom je ujedno započeo program obilježavanja Dana grada Ludbrega.

Jedna od najljepših staza za trčanje u Hrvatskoj i ove je godine dobila samo pohvale svih sudionika, a za to su se pobrinuli organizatori, udruga BSV iz Ludbrega.

Trkači su mogli birati stazu dužine 34 kilometara, tzv. RED staza, ili onu od 16 kilometara odnosno BLUE stazu.

Ukupne pobjednice duže staze bile su Ana Štefulj – AK Sljeme (2:40:43) kao prvoplasirana, drugo mjesto pripalo je Lani Ostojić – AK Plitvice/Trail akademija (3:13:33) a treća je bila naša

Ludbrežanka Marija Vugrinec – ŠRD BSV Ludbreg (3:46:57).

Među muškarcima najbrži je bio Marjan Zupančić – HOKA ONE ONE SLO (2:28:06), drugi je bio Igor Goričanec – AK Varaždin (2:31:51), a treći Aleš Novak – ON RUNNING SLO (2:37:26).

Na kraćoj stazi najbrža je bila Paula Šimunčić – AK Varaždin (1:21:37), drugo mjesto pripalo je Nini Dobša – AK Međimurje (1:26:49), a treća je u cilj utrčala Štefica Bubnjarić – AK Varaždin (1:29:04). Od muškaraca prvi je bio Luka Špehar – SD Lastavica (1:07:34) drugi je bio Saša Horvat – AK Međimurje (1:09:14) a treći Dinko Solić – AK Varaždin (1:10:02).

Bojan i Natalija Bračko pravi su zaljubljenici u trčanje stoga prijava na utrku nije bila nikakvo iznenađenje. No ipak Natalija je ostala iznenađena kada su ih dočekali posebni startni brojevi, prema Bojanovoj narudžbi kako bi jasno dali do znanja da je 1. ožujka za njih uvijek poseban dan jer upravo tog dana prije 21 godinu uplovili su u bračnu luku.

- Već 21 godinu putujemo zajedno kroz sve dobro i ono malo manje dobroj. Hvala mojoj ljubavi i društvu iz Crazy hill traila na odličnom iznenađenju. Najprije startni brojevi, a potom i poklončići. Proslavili smo onako kako najviše volimo, otrčali smo 34 kilometra po prekrasnim bregima i bilo je odlično! - rekla je Natalija.

NA UTRCI PROSLAVILI GODIŠNJICU BRAKA

Ekipe desetljeća II U prošlom smo broju pisali o najboljoj petorci „Grafičara“ u proteklih deset godina. Za ovaj broj najavili smo najboljih jedanaest „Podravine“ u proteklih deset godina. Nimalo lak zadatak, plavo-bijeli dres nosilo je u tom razdoblju 150 igrača.

No, idemo hrabro. Kao neki kriterij postavili smo klupski staž i formaciju 3-5-2, u kojoj smo odabrali trojicu obrambenih igrača, dva defanzivna i tri ofenzivna vezna te dva napadača. Krenimo s vratarima. U konkurenciji su bili Jambres koji je branio za najvećih uspjeha, talentirani Sačer, Kovačić, Markulinčić, iskusni i kvalitetni Tropšek, sjajni Jura Banfić koji je kiksao svake prijestupne godine, a titulu najboljeg vratara u razdoblju 20102020 dodjeljujemo Saši Drevenu, koji je imao odlične partije u ludbreškom trećeligašu, a puno puta potvrdio se i u 1.

HNL, što u „Varaždinu“, što u „Istri“. Tri obrambena igrača nije bilo lagano odabrati. Mladi i odlični Jadanić i Belovari u stažnom su deficitu. Mate Milas bio je veliko ugodno iznenađenje, prodoran i odličnog centaršuta, čak 17 zgoditaka za omalenog Koprivničanca. Tarandek je davao standardnost obrani. Kosec i Malec bili su pravi obrambeni školovani igrači. No, odlučili smo se za Ivana Vukovića, koji je bio sjajnog udarca iz daljine, s velikih distanci postigao je čak 11 zgoditaka. Jurica Vručina, izuzetno nezgodan u prekidima, čak 16 zgoditaka, agresivnog dugog koraka te jednu od najvećih klupskih legendi s više od tristo nastupa Sinišu Vađunca. Na defenzivnom veznom suzili smo izbor na tri kandidata.

Blizu prve postave bio je Filip Holi, čovjek koji je imao niz zapaženih nastupa

u brojnim ambicioznim klubovima, no samo su dva raspoloživa mjesta na toj poziciji. Jedno od njih pripada drugom Filipu, Filipu Sabolu. „Fićo“ je za nekoliko sezona u dresu „Podravine“ pokazao veliku ozbiljnost u pristupu, treniranju, shvaćanju obaveza na najbolji način.

Upravo stoga što je takav discipliniran i marljiv postao je akademski građanin sa svijetlim pogledom u budućnost. Odlučio je i nekoliko bitnih utakmica. Drugo mjesto na tom dijelu terena dodijelit ćemo još jednoj klupskoj legendi Siniši Fajtu kojeg su samo neke ozljede spriječile u značajnijoj karijeri. Ovako daje još uvijek svoj maksimum u Ludbregu i sjajno utječe na ekipu. Tri mjesta u ofenzivnom redu i nisu bila toliko težak zadatak. Vagali smo oko Slunjskog, no ipak je trojac kojeg ćemo navesti bio za dlaku ispred. Miljenko Mumlek zasigurno je najveće ime koje je bilo u „plavo-bijeloj“ odori. Jedan je od najboljih igrača u povijesti „Varaždina“, poznat i kao igrač „Dinama“ i reprezentacije, a ovdje je u Ludbregu pokazao o kakvom se profesionalcu radi. Usput u kratko vrijeme postigao je 14 zgoditaka.

Saša Hojski izluđivao je obrane svojim driblinzima, probojnošću i šteta da se ovdje nije zadržao još koju godinu. Damir Vađunec također nije bio upitan, ovaj Sesvečan, govorio je svojim djelima. Pa nije se „Hajduk“ zalud' zanimao za njega.

Snažan, čvrstih nogu, sjajna slobodnjaka i konstrukcije igre, bio je pravi kapetan.

Svi bi htjeli dok su mali igrati u napadu.

Zato je tu uvijek najžešća konkurencija. Ali i odgovornost. Samo smo dvojicu stavili u ekipu iz tog ešalona. Mario Sačer, bivši „Hajdukovac“ bio je prekratko u „Podravini“ za odabir. Nikola Golenja bio je prava napast za protivničke obrane, još je uvijek, a postigao je i 25 zgoditaka.

Mladen Vađunec bio je najbolji trećeligaški strijelac, a u navedenom je razdoblju postigao i 40 zgoditaka za ludbrešku ekipu. Dino Sušec, „sin vjetra“, drugi je klupski strijelac ove dekade sa 47 zgoditaka. Kad takvi nisu našli mjesto u „dvojcu bez kormilara“ onda zaista možemo reći da su u vrhu napada prave veličine. Sesvećanski Ivica Šurjak ili sesvećanska „Coca-cola“ Valjak Nikola je teško dostižan.

Njegov dug korak ostavljao je bez daha,

zgoditke je trpao iz svih pozicija, njih čak 174. Igrom slučaju njegova karijera nije bila zabilježena i prvoligaškim uspjesima.

Drugi napadač čovjek je koji živi dvadeset metara od Gradskog stadiona. Boris Kosir nevjerojatan je radnik, gotovo bez mane, fanatično posvećen treningu i sportskom životu. Obrambenim igračima svojim presingom počupao je sve živce, a u kaznenom prostoru bio je napast i na zemlji i u zraku. Uvijek je pomagao i obrani, a u navedenoj dekadi postigao je i 40 zgoditaka. Niz je trenera prohujalo proteklih deset godina na klupi, što nije dobro, bilo je tu „pola“ Varteksa, domaćih trenera, no ne bi bilo fair da ne kažemo da se nekako najviše srcu navijačima približio Slobodan Sudec za kojim su i najbolji rezultati uključujući i naslov prvaka 2011. godine. I ovog puta pokušao sam biti pošten, pratio sam kao jedini ekipu u ovom razdoblju i na gostujućim terenima i uz svoj sportski habitus, vjerujem, napravio realnu sliku. U idućem broju najbolja sedmorka RK „Ludbreg“ 2010.-2020.

Neven Jerbić

16

ACO PIŠE

31. ožujka 2020.

#OstaniDoma Piše: Aleksandar Horvat

Franti

je ovoga koronavirusa več pun kufer.

Več tjeden den ga oče Jalžika z kože stirati. Nikaj od ribičije, nikaj od goric, nikaj od birtije, nikam nesmeš pobeči, jedino v garažu kaj je na hižu naslonjena. tam “vu te rusvaj” Jalžika neče niti koračiti.… za normalnoga moža je bilo preveč izolacije več treči den, a kak nebi ovak dugo, v ovo lepo proletno vreme. No dobro, proletno je “v glavnem”, jer još je i sneg zapal na par dani, sreča kaj je bila zabrana za po vuni hodati, gdo bi po te vručini snega odmetal.

Ali je Franta denes odlučil da je toga terora njemu dost i da on vu tem više nebu sudeloval. Zel je telefona i nazval kuma Radeka negdi okoli deset vjutro.

- Oj, kume! Pa kak si kaj, si izolirani kak i ja? - pita Franta.

- O, kum Franta - ženski glas z druge strane - Magica je tu! Radek si još malo polegava, mu se neda stati, je zmočeni…

- Još spi? Pak od čega se je zmočil? Bog ga nema rad, pak smo doma kak truti već tjeden dni… jedino če je…kuuumiiicaaaaa???? - nasmejal se Franta i siguren

je bil da se Magica začrlenela kak da je na naglo virusa dobila.

- No, je, kum Franta, točno bum z tobom o tomu diskuterala… E, nebum, kajti te to nikaj ne briga. Evo ti ga na…

Raaaadeeeek!!! - vikala je Magica prek slušalice.

Dok je v telefonu šuškalo i praskalo, z kuhnje se oglasi Jalžika: - Franta, koga vraga ve pak delaš, hodi mi ferungu obesi, otkapčila se…

- Evo, Jalžika, evo, dojdem mam, na telefonu sam…

Prokleta ferunga. Več ju je tri put kapčil v dva dni, žule bu dobil od nje. I ne samo to. Jalžika je rekla da “dok si z menom zaprti v hiži, ima da delaš kaj ti se veli, inače te niti respirator ne spasi”.

Mora smetje nositi v kontejner, zmetati po hiži, čak je jen dan veša na verandi prestiral. Jalžika je zmislila sezonsko čišćenje, treba lustera doli odšarafiti, šteker na zidu oče otpasti, škriple kvaka na dnevni sobi, oblok na spavači ne dihta, v špajzi je miš (prokletnik, on bar sme po vuni hodati, ali ne!)… ribičija, gorice i birtija se ne smeju niti spomenuti…

- Aloooo…. - začuje pospanoga Radeka z druge strane linije.

- O kume, pa kaj buš celoga virusa prespal? - nasmeje se Franta, a onda se naglo stiša - Čuj, kume, ne znam kak ti, ali ja ovak več nemrem. Daj se spakeraj i dojdi hitno k meni na žganicu, kaj bar malo dojdem k sebi. Bumo se skupa dezinficerali.

- Jeee franta, pak kaj ti nikaj vesti ne poslušaš? Socijalna distanca, roke prati,

maskerati se, doma biti…

- No, pa kaj, pak isti ti je vrag je l’ buš doma pri sebi il’ pri meni. No, zamaskeraj se i dojdi da stepemo jeno par na brzaka, ja sam pripravil štamprline i…

- Frantaaaaa, ferunga!!! - zadere se oštro Jalžika odnekud z hiže.

- Evooo, Jalžika, letim… - umiljava se Franta, a onda Radeku da zadnje instrukcije. - Radek, čuješ, prosim te, kume, dojdi čez vrt na zadnja vrata od garaže, tam bumo meli mera.

- Ali, Franta, pa gle, ne znam, nesam baš najbole…

- Radek, da si tu za sekundu… žuri se i ne gondraj.

To bokca cendravoga, misli si Franta, kum Radek je navek bil cendravi čim je kakva opasnost vu pitanju. Požuril se v kuhinju gde je Jalžika več tak hudo gledala kaj se vidlo da je došel zadnji čas i da ga več jeno vreme nabira. Nekak je tu ferungu skapčil, vusput je gondral a Jalžika ga je sam pogledavala. Nikaj je ne morala reči. Da si zakapčil kak treba, ne bi moral to tri put delati. A fedri na prokletim kapčama su bili tak jaki kaj su držali kaj pes ježa. Pitanje je sekunde gda se bu pak se obesilo. Prokleta ferunga, da prokleta ferunga gdo ju je zmislil. Kak je to rešil, je postiha suknul v garažu, tam je još jedino mogel reči da ima mera, a i zvlačil se da smetje nosi, jer su kante bile tam.

Vužgal je radija: - “...broj potvrđenih zaraženih u Sjedinjenim američkim državama premašio je sto tisuća, a u svijetu je ukupno preko pola milijuna zaraženih. Nacionalni

stožer još jednom upozorava da ostanete doma, da redovito perete ruke i da izbjegavate socijalne kontakte. Ponavljamo da ako primjetite simptome poput kašljanja, bola u plučima, malaksalost....”

- Ajd k vragu i simptomima, - znervira se Franta - nema toga virusa koji bu moju žganicu preživel. Ionak veliju da alkohol uništava toga betega. Kaj me briga, ja z tem nemam nikaj…

Vu to je negdo podrapal po vratima od vrta, Franta otpre, Radek je došel. Imel je radničke rukavice, na gopcu onu masku za gorice špricati i škrlaka na glavi.

- O, kumeeee, dobro si ti meni došel, no pak hodi, kaj si se tak obesil, kaj još spiš?!

Stvarno se je Radek nekak klecal, pak se pridržal za štok i zdihaval.

- “...stručnjaci su potvrdili da je u Zagrebu izmjerena povećana koncentracija PM10 čestica koje dolaze iz pustinje Karakum…”- nastavlja spikerica dnevne vijesti.

Na to se kum Radek počne napuhavati, kak žaba i v jenom momentu je tak na glas kihnul čez nos i čes zobe kaj mu je ona maskica odletela, kajti mu je gumija pokla, a škrlak mu se naheril kak da je tri dni bil v birtiji. Franta se zlecnul i v isti mah tresnul kumu Radeku vrata pred nosom, zaklenul jih i vušel nazaj v kuhnju.

Točno vu tem momentu se ferunga otkapčila, a Franta je veselo kušnul Jalžiku i skočil na štokrlin.

(A. Horvat, piše od doma 2020.)