Ludbreške novine broj 157

LIST GRADA LUDBREGA BE SPL AT NI PRIM JER A K

29. svibnja 2020.

BROJ 157 / GODINA XV.

USUSRET MUZEJU

LUKOM

Komunalnom poduzeću isporučeno specijalno komunalno vozilo za odvoz i kompaktiranje otpada.

Str. 2.

DONACIJA

Dječji vrtić Radost od Inner Wheel kluba Varaždin primo donaciju dezinfekcijskih sredstva i slatkiša za svoje male korisnike.

Str. 12.

OBNOVA ZGRADE

U Centru za kulturu i informiranje Ludbreg snimljen prvi dokumentarni film o počecima stvaranja Etnografske i Sakralne zbirke kao temelja za razvoj budućeg muzeja.

Str. 8. - 9.

Potpisan ugovor s izvođačem radova Hidroing d.d. na energetskoj obnovi zgrade Centra za kulturu Ludbreg.

Str. 3.

POVRATAK

Sredinom mjeseca i mladi košarkaši krenuli s pripremama.

Zadovoljni su što napokon treniraju.

Str. 14.

2

AKTUALNO

29. svibnja 2020.

Novo vozilo Lukom Kompanija Tehnix isporučila je specijalno komunalno vozilo za odvoz i kompaktiranje komunalnog otpada s jednom komorom i s kranom komunalnom poduzeću Lukom Ludbreg.

Putem javnog natječaja ponuda proizvoda Tehnix odabrana je kao ekonomski najpovoljnija ponuda. Ovakvo vozilo na dvoosovinskom podvozju je prvo takve generacije u Republici Hrvatskoj nastalo razvojem i proizvodnjom u kompaniji Tehnix.

-Vrijednost vozila je 1.643.962,00 kuna, a kupljeno je putem financijskog leasinga.

Plaćanje će biti kroz 60 anuiteta. Vozilo je nabavljeno od hrvatskog proizvođača u našem susjednom Međimurju što nam je važno jer su dostupni u slučaju bilo kakvih potreba. Uz to, ista tvrtka preuzela je i starije vozilo. Što se tiče novoga, ukazala se potreba za kamionom od

16 kubika s nadogradnjom kako bismo mogli prazniti polupodzemne spremnike koje imamo na 6 lokacija te podzemne kontejnere koji su smješteni na dvije lokacije – rekla je Spomenka Škafec, direktorica Lukoma te dodala da su vozači vozilom prezadovoljni i da očekuje da je ovo dugoročno rješenje.

-Uvjeti javnog natječaja nisu bili nimalo jednostavni, odnosno trebalo je zadovoljiti brojne tehničke parametre. Ovo nije obično komunalno vozilo već ono vrši uslugu servisa svih mogućih komunalnih posuda, ali ima i dizalicu za podzemne i polupodzemne sustave te specijalni priključak viljušku kojom se može prikupljati i glomazni otpad. Vozilo je sigurno, ima najviše standarde zaštite na radu, osoblje je u njemu i na njemu apsolutno zaštićeno – rekao je Željko Horvat iz tvrtke Tehnix.

Gradonačelnik Dubravko Bilić naglasio je kako je ovo nastavak suradnje s tvrtkom Tehnix koja je prepoznata kao vodeća u

tumačenju ekoloških pristupa u zbrinjavanju otpada u Hrvatskoj i šire.

-Ovo vozilo prilagođeno je

našim potrebama i našoj strategiji izgradnje polupodzemnih kontejnera – zaključio je gradonačelnik.

Obnovljena dječja igrališta na području Grada Ludbrega

Grad Ludbreg početkom ožujka investirao je u sanaciju postojećih te dopremu i montažu novih dječjih igrala na području Grada Ludbrega. Cjelokupna investicije iznosila je 149.882,00 kuna, a izvođač radova bila je Mala Mima j.d.o.o. za proizvodnju i usluge.

Kroz protekla dva mjeseca sanirana su dječja igrala u Selniku, Hrastovskom, Poljancu, Vinogradima Ludbreškim, Globočecu Ludbreškom, Čukovcu, Sigecu te na šest dječjih igrališta na području grada Ludbrega.

Uz sanaciju postojećih nabavljena su i nova igrala Dječja igrališta u Selniku, Poljancu, Vinogradima Ludbreškim, Sigecu, Kućanu Ludbreškom, Slokovcu i u Ludbregu kod Ribičkog doma tako su sada još opremljenija. Vrtuljak, košara – ljuljačka i ljuljačka s tri sjedalice samo su neke od novih atrakcija u kojima će moći uživati najmlađi.

Potpora male vrijednosti za poticanje malih proizvođača svinja na području Grada Ludbrega za 2020. godinu Javni poziv za dodjelu potpora male vrijednosti za poticanje malih proizvođača svinja na području Grada Ludbrega za 2020. godinu otvoren je od 25. svibnja 2020. godine do 3. kolovoza 2020. godine.

Cilj je kratkoročnim mjerama i dugoročnim projektima pružiti šansu opstanku i razvoju svinjogojstva na području Grada Ludbrega. Potporom se želi potaknuti opstanak i razvoj malih proizvođača svinja.

Sredstva će se dodjeljivati za slijedeće mjere: 1) Poticat će se uzgoj, držanje te kupnja krmača za uzgoj na području Grada Ludbrega.

Potpora će se odobriti korisniku za uzgoj i držanje krmača na domaćinstvu za rasplod od minimalno 2 do maksimalno 5 krmača u tekućoj godini u iznosu od 500,00 kn po krmači.

2) Poticat će se uzgoj, držanje te kupnja svinja za uzgoj na području Grada Ludbrega.

Potpora će se odobriti korisniku za uzgoj i držanje tovljenika za potrebe vlastitog domaćinstva minimalne težine od 80 kg nadalje. Potpora će se isplaćivati korisniku koji drži minimalno 3 komada svinja, a maksimalno 5 komada u iznosu od 300,00 kn po svinji.

Najviši iznos potpore po jednom korisniku tijekom jedne kalendarske godine iznosi 5.000,00 kn.

Korisnici mogu biti poljoprivredna gospodarstva (OPG, obrti, trgovačka društva, zadruge registrirane za obavljanje poljoprivredne djelatnosti) upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava.

Sjedište poljoprivrednog gospodarstva te stoka treba biti na području Grada Ludbrega.

Za Mjeru 11. Potpora za poticanje malih proizvođača svinja poticaj za uzgoj i držanje svinja sredstva su osigurana u Proračunu Grada Ludbrega.

Korisnici potpora uz obrazac zahtjeva prilažu slijedeću dokumentaciju: 1. Presliku osobne iskaznice – za fizičke osobe, 2. Presliku rješenja o Upis u sudski registar – za pravne osobe, 3. Presliku rješenja o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, 4. Presliku žiroračuna, 5. Dokaz o upisu u Jedinstveni registar domaćih životinja kojeg vodi poljoprivredno gospodarstvo (preslika Identifikacijske kartice gospodarstva s JIBG-om), 6. Potvrdu da korisnik nema nepodmirenih obaveza prema Gradu Ludbregu, 7. Izjava da podnositelj zahtjeva nije za istu svrhu primio potporu iz drugih izvora – izjava o dvostrukom financiranju,

8. Izjava pod materijalnom i kaznenom odgovornošću o broju stoke na poljoprivrednom gospodarstvu, 9. Izjava o vođenju ili ne vođenju poslovnih knjiga, 10. Izjava o iznosima dodijeljenih potpora male vrijednosti (de minimis) u sektoru poljoprivrede iz drugih izvora, 11. Zapisnik ovlaštenog veterinara iz Veterinarske stanice Ludbreg – Nova d.o.o. te svinja za koju se ostvaruje potpora treba biti označena.

Zahtjev i izjave podnose se na posebnom obrascu, a nalaze se na portalu Grada Ludbrega www.ludbreg.hr ili se mogu podići u Odsjeku za razvojne projekte, poduzetništvo i turizam Grada Ludbrega.

Zahtjev s traženom dokumentacijom dostavlja se na adresu: Grad Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 14, 42230 Ludbreg sa naznakom «Potpore u poljoprivredi – za javni poziv» ili osobno u pisarnici.

AKTUALNO

29. svibnja 2020.

3

Želimo da Ludbreg bude prepoznat kao atraktivna turistička destinacija

Kruna ovogodišnjih aktivnosti u Gradu Ludbregu svakako će biti uređenje arheološkog parka na kojem radove nije spriječila ni globalna pandemija. No, istovremeno sa završetkom tog značajnog projekta koji će pridonijeti poboljšanju turističke ponude u Gradu Ludbregu aktivno se radi na realizaciji stvaranja još jednog kulturnog sadržaja, a riječ je o prostoru Ciglane.

- Pored toga što pripremamo biciklističke staze, šetačke staze želimo dodatno razvijati turističku djelatnost. Intenzivirali smo aktivnosti oko projekta Ciglane, prijavljujemo ga na razne natječaje. Ljudi su oduvijek putovali motivirani onim što danas nazivamo kulturnim

turizmom, no taj se pojam tek odnedavno počeo koristiti. Industrijsku se baštinu definira kao aspekt kulturne baštine koja se specifično bavi zgradama i artefaktima industrije koja je naslijeđena od prošlih generacija, čuva se u sadašnjosti i predaje budućim generacijama, a ono što je nama posebno zanimljivo jest da predstavlja značajnu turističku atrakciju – kaže gradonačelnik Dubravko Bilić. Povijest ludbreške ciglane seže u 1917. godinu kada ju je osnovao Đuro Kerstner te posluje pod imenom "Tvornica crijepa i glinene robe".

Tri godine kasnije tvronicu preuzima sin, Zvonko Kerstner i mijenja ime ciglane u "Ludbrežanka".

- Vjerujem kako već sam taj naziv dovoljno govori o njezinom značaju za Grad Ludbreg – kaže gradonačelnik.

Ciglana se nalazi na povoljnom položaju, malo odmaknuta od samog centra Ludbrega na položaju Vinograda Ludbreških. Smještena je na velikom kompleksu u kojem se mogu organizirati posjeti velikih grupa turističkim autobusima.

Ciljanim skupinama će se ponuditi duži boravak u Ludbregu i uključivat će se obilazak svih atrakcija.

-Kroz taj projekt želimo stvoriti društvenu infrastrukturu koja interpretira povijesnu i kulturnu baštinu lokalnih resursa.

Bio bi to pravi edukativni cen-

tar u kojem bi posjetitelji mogli sudjelovati u različitim aktivnostima vezanim uz "Prapovijesni park", "Ludbrešku ciglicu" te Etnografsku zbirku. Bio bi to prostor u kojem bi se održavala predavanja i radionice, od škole industrijske arheologije, izrade suvenira, radionice tkanja, radionice izrade keramike i sl. - objašnjava gradonačelnik Dubravko Bilić te dodaje - Kroz muzejsku izložbu "Ludbreška ciglica" dočarali bismo posjetiteljima život u vrijeme Druge industrijske revolucije i upoznali ih s okolnostima u kojima se našla Ciglana "Ludbrežanka". Planirane aktivnosti po projektu uključuju uređenje i adaptaciju upravne zgrade, uređenje

eksterijera, uređenje prostora za rad s posjetiteljima, uređenje interpretativnog centra i uređenje eksponata.

Ludbreg u turističkom kontekstu može ponuditi puno.

- Tu je i prostor otoka koji treba dodatno iskoristiti. Imamo povijesne i biološke prednosti koje možemo pretočiti u turističke atrakcije koje bi zasigurno bile zanimljive brojnim gostima koji ne bi u Ludbregu stali samo u prolazu već bi ovdje proveli 2-3 dana. U pripremi je i izgradnja autokampa, a ovih dana očekujemo i završetak projekta otvorenog bazena. Nadam se da će svi ti projekti dovesti do toga da Ludbreg bude prepoznat kao atraktivna turistička lokacija.-

Potpisan ugovor s izvođačem radova Centar za kulturu i informiranje „D. Novak“ protekle 2019. godine krenuo je u projekt Energetske obnove zgrade Centra za kulturu i informiranje D. Novak Ludbreg na adresi Trg Svetog Trojstva 19, Ludbreg.

Sredstva za projekt odobrena su u sklopu Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Energetska obnova i korištenje obnovljivih izvora energije u zgradama javnog sektora“. Aktivnosti

obuhvaćene projektom odnose se na energetsku obnovu i uvođenje obnovljivih izvora energije što uključuje obnovu toplinske ovojnice, modernizaciju sustava grijanja i ugradnju mehaničke ventilacije s rekuperacijom, energetsku obnovu elektroinstalacija strojarskih sustava te izgradnju FN elektrane.

Zgrada Centra stara je 60-ak godina, a zahvaljujući ovoj energetskom obnovom smanjit će se njena godišnja potrošnja primarne energije.

Za izvođača radova izabran Hidroing d.d.

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik, Ivana Dežić Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg,

Trg Sv. Trojstva 19

Telefon: 042 / 306 130

Fax: 042 / 306 068

e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr iva.havaic@ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb

Kroz postupak javne nabave za izvođača radova izabrana je tvrtka Hidroing d.d. iz Varaždina.

- Natječaj za javnu nabavu objavljen je u Oglasniku javne nabave Republike Hrvatske. Pristiglo je 8 ponuda, a nakon razmatranja, provjere i bodovanja za izvođenje radova odabrana je tvrtka Hidroing d.d. koja je ostvarila maksimalnih 100 bodova. Nadam se da će suradnja biti odlična i da će se sve odvijati prema planu. – prilikom pot-

pisivanja ugovora rekao je mr.sc.

Branko Dijanošić, ravnatelj Centra za kulturu i informiranje „D. Novak“.

- Radovi kreću 30 dana nakon potpisivanja ugovora odnosno nakon uvođenja u posao. Rok za izvedbu radova je 12 mjeseci međutim vjerujem da će sve biti gotovo i prije. Radit će se fasada,

izolacija negrijanog prostora i rekonstrukcija kotlovnice čime će se postići značajnije uštede. - kazao je ing. građ. Danijel Risek, direktor Hidroinga d.d.

Ukupna vrijednost projekta je

3.621.244,56 kuna, a udio koji sufinancira EU iznosi 1.598.236,53 kune. Preostalih 2.023.008,03 kuna financira se putem kredita.

Krajnji rok završetka projekta je 9. kolovoza 2021. godine.

4

RAZVOJ

29. svibnja 2020.

Okrećući pedale upoznajemo svu ljepotu krajolika Cikloturizam i Ludbreg Ludbreg je u svibnju trebao biti domaćin drugih Dana cikloturizma, specijalizirane konferencije koja okuplja sve važne subjekte ove iznimno brzo rastuće grane turizma. Nažalost, dogodilo se neočekivano i svijet je zadesila globalna pandemija koja je neke događaje stavila na čekanje. I dok čekamo novi termin održavanja događaja, ekipa koja je organizator marljivo i s puno entuzijazma istražuje Ludbreg i sve njegove prednosti. Riječ je zapravo o tvrtki SPOT d.o.o. koja se bavi razvojem i promocijom inovativnih turističkih proizvoda, a djeluju kao brand Trail – Full Cycling Experience koji pokriva sve elemente razvoja cikloturističke destinacije. To znači trasiranje staza, osmišljavanje ruta, edukacija ponuđača usluga, kreiranje promotivnih sadržaja, pokretanje i organizacija manifestacija do poslovnog savjetovanja kako bi ponuda neke destinacije bila konkurentna i održiva.

Kroz sve to potiču održivi gospodarski rast istovremeno štiteći prirodne resurse i kulturnu baštinu. Cikloturistima su uz to važne i tematske manifestacije, a Grad koji slovi kao Centar svijeta i u tom segmentu ima svoje prednosti pa možemo reći da je sve zajedno logičan refleks u razvoju ovog vida turizma.

Dio ekipe koja stoji iza svega, točnije Karlo Kučan i Petar Čavlović, nas je pobliže upoznala s cikloturizmom, njegovim stanjem i mogućnostima.

Kakvo je stanje cikloturizma u Hrvatskoj?

Cikloturizam, općenito gledajući, spada u najbrže rastuće grane turističke industrije. Na europskoj razini on je došao do nevjerojatne brojke od 44 milijarde eura prihoda godišnje, što je, ilustracije radi, više nego ra-

zvikana, a po okoliš i lokalne zajednice, iznimno štetna cruising industrija. Nasuprot njoj, ali i drugim oblicima masovnog, industrijskog turizma, cikloturizam je održiv i zapravo potiče očuvanje i prostora i lokalnih kultura jer njegove konzumente zanimaju autentične lokacije i ljepote prirode. Infrastrukturna ulaganja potrebnih za stvaranjem temeljne cikloturističke ponude neagresivna su za okoliš jer biciklistima ne treba puno, ali im treba nužno za sigurnost, orijentaciju i informiranje.

Cikloturizam pruža priliku i turistički neaktivnim ili slabije involviranim područjima; ruralnim ili kontinentalnim destinacijama, da zakorače na turističko tržište i to izravno tržište s velikom dodanom vrijednošću. Drugim riječima, kao važan i vrijedan komplementaran proizvod, razvoj cikloturizma ima prednosti i za postojeće velike, ali i za nove destinacije u razvoju s tom razlikom da postojećim turističkim odredištima poput onih na obali pruža mogućnost produženja sezone i privlačenja kvalitetnijih gostiju dok destinacijama kojima turizam nije primarna djelatnost omogućava razvoj u novom, održivom i isplativom smjeru.

Na glavnim europskim tržištima (Njemačka, Francuska, Italija, Poljska, države Beneluxa i Velika Britanija) postoji, prema procjenama ECF-a (Europske biciklističke federacije) oko 75 milijuna ljudi koje možemo smatrati cikloturistima, ako ih definiramo kao osobe koje se intenzivnije bave biciklizmom, sudjeluju na manifestacijama i/ ili odlaze na biciklistička putovanja, bilo da se radi o cjelogodišnjim lokalnim putovanjima, vikend putovanjima, ili višednevnim putovanjima na udaljenije destinacije.

To je zaista ogroman broj koji pokazuje iznimnu snagu tržišta, a posebno je u tome važno što su

cikloturisti u stalnoj potrazi za novim, još neotkrivenim odredištima. Iako cikloturistički razvijene države imaju višedesetljetnu prednost pred Hrvatskom u izgradnji infrastrukture, ponude usluga i proizvoda, u dinamičnom svijetu cikloturizma te se prednosti mogu brzo nadoknaditi, pogotovo ukoliko se o razvoju destinacija razmišlja stručno, sustavno, ali i inovativno.

Hrvatska je u posljednje vrijeme ubrzala svoj cikloturistički razvoj, cikloturizam je našao mjesto u svim razinama strateških dokumenata, a institucije, od Ministarstva preko HTZ-a pa do gradova, općina i Županija zaista se trude pokrenuti investicije i razvoj i nadamo se da će se taj trend nastaviti, bez obzira na ovaj, nadamo se, kratkoročni pomak izazvan coronavirusom.

Cikloturistički potencijal se može brzo i kvalitetno valorizi-

rati, a jedino što nam sada treba je stvaranje destinacija, proizvoda i usluga na stručni, suvremeni i sustavni način usklađen sa stvarnim potrebama, željama i očekivanjima cikloturista.

Postoji li u Ludbregu potencijal za razvoj cikloturizma?

Kratko rečeno – da. Ludbreg se turistički razvija u izletničku destinaciju, a cikloturizam odnosno outdoor aktivnosti su jedan od segmenata turističkog izletničkog tržišta koje ovdje ima veliki potencijal. Pejzažne osobitosti, činjenica da je Ludbreg dovoljno velik i kulturno bogat da pruži zanimljive sadržaje za vikend posjet, a s druge strane dovoljno malen da ste u roku od nekoliko minuta biciklom u predivnom i raznolikom prirodnom okruženju velika su komparativna prednost.

Detaljno istražujući ludbreško područje otkrili smo da, uz već postojeće rute koje prolaze kroz ili dodiruju blizinu Ludbrega, ovaj kraj ima predivne ravničarske i brežuljkaste lokacije, zanimljive makadame, netaknute šume i obojana polja koja su idealna za osmišljavanje cikloturističkih ruta i proizvoda. Uz to, daljnjim razvojem postojećih i osmišljavanjem novih manifestacija, djelomično usmjerenih i na činjenicu da Ludbreg može biti jedna od ishodišnih točaka istraživanja Kalnika koji ima potencijal postati ozbiljna outdoor i camping destinacija, stvorit će se sadržaj i za „sportskije“ tržište.

Kada govorimo o manifestacijama, Ludbreg ima već izgrađeni brand Trail trčanja, a biciklističke staze idealne su i kao staze za razne oblike rekreativnog hodanja što u kombinaciji s prometnom povezanosti, kulturnopovijesnim zanimljivostima i gastro ponudom stvara temelj za zaista lijepu outdoor izletničku budućnost.

Kakva je infrastrukturna situacija u Ludbregu? Što se cikloturizma tiče, kroz, blizu ili oko Ludbrega prolazi nekoliko ranije i kroz razne projekte razvijenih cikloturističkih ruta, uključujući dvije županijske označene kao R03 i R05, prekograničnu „Happy bike“ kreiranu kroz EU projekt u suradnji s Prelogom i mađarskim Letenyem, ali i međunarodnu Mura-Drava koja je vezana uz trasu EuroVelo 13 te kalničke biciklističke resurse poput rute BOK (Biciklom oko Kalnika).

Grad Ludbreg kontinuirano uređuje temeljnu biciklističku infrastrukturu na svom području, prije svega za svoje građane, a sve to su resursi kod stvaranja outdoor infrastrukture potrebne za izgradnju konkretnih turističkih proizvoda.

Pritom, postoje i druge mogućnosti stvaranja infrastrukturnih temelja outdoor turističkih proizvoda, poput uređenja bikeparkova. Oni niču diljem Europe i, uz to što doprinose raznolikosti i kvaliteti rekreacijske infrastrukture, imaju i značajnu atrakcijsku vrijednost.

Općenito gledajući, pri trasiranju ruta mi se držimo postojeće mreže cesta, puteva i staza i povezujemo ih u smislene cjeline i proizvode. U tom smislu, infrastrukturne investicije uglavnom se tiču uređenja odmorišta i označavanje ruta, a tijekom analize potencijala i resursa utvrđuje se plan te se daju preporuke kako samu prometnu infrastrukturu što bolje prilagoditi potrebama biciklista odnosno cikloturista.

Ludbreg, kao grad s razvijenom biciklističkom kulturom, ima svijest o važnosti tog načina kretanja pa je, ukoliko gledamo kao cjelinu, temelj za uređenje infrastrukture svih otudoor aktivnosti s turističkim potencijalom, itekako dobar.

CIKLOTURIZMA

29. svibnja 2020.

5

Spojit ćemo krajobraz i domaće proizvode

Potencijalne rute na području Ludbrega?

Istražujući i analizirajući cikloturističke potencijale Ludbrega i bliže okolice otkrili smo da ovaj kraj, iako relativno malen površinom ima iznimno raznoliko pejzažno bogatstvo, a mreža lokalnih cesta i puteve s niskim intenzitetom prometa omogućava zaista široke mogućnosti kreiranja cikloturističkih proizvoda. Iako su analize i terenski rad još u tijeku, već sada možemo reći da će se Ludbreg moći pohvaliti cestovnim, gravel i trekking rutama, osmišljenima i prilagođenima konkretnim potrebama i očekivanjima cikloturista u svakoj od tih skupina.

Naša metodologija iznimno je tržišno prilagođena te prilikom trasiranja područje i destinaciju gledamo očima (potencijalnog) cikloturista, što i sami jesmo. To nam, uz bogato iskustvo, omogućava da kreiramo sadržaj koji će biti skrojen za pojedine skupine biciklista, a oni će imati dojam da je netko mislio na njih i za njih kako bi im ono što najviše traže – uživanje u vožnji, prirodi i izazovima, bilo što jednostavnije.

koristan, zanimljiv i omiljen dodatak, ali ne i glavni razlog putovanja te su zainteresirani za ne previše fizički zahtjevno istraživanje lijepih i zanimljivih mjesta, s puno prilika za fotografiranje i zastajkivanje, uživanje u prirodi

sjeverne Hrvatske.

Treća tržišna skupina cikloturista odnosno outdoor gostiju su manifestacijski turisti – osobe koje privlači sudjelovanje odnosno natjecanje na sportsko-rekreativnim manifestacijama ra-

Cikloturizam pruža priliku i turistički neaktivnim ili slabije involviranim područjima; ruralnim ili kontinentalnim destinacijama, da zakorače na turističko tržište i to izravno tržište s velikom dodanom vrijednošću.

Koji je profil cikloturista?

Potencijali Ludbrega usmjeravaju cikloturistički odnosno outdoor izletnički proizvod na dva glavna potencijalna tržišta.

Inače, svijet cikloturizma odnosno biciklizma se jako razgranao u posljednjih desetak godina te, s obzirom na tip podloge i interese samih vozača, postoji cijeli niz skupina i podskupina. No, mi ih, grubo, grupiramo u tri skupine – cestovne bicikliste, mtb bicikliste te trekking bicikliste. Sve su one interno jako raznolike, no temeljni obrasci su im dovoljno slični da ih možemo analitički promatrati na taj način. Ovu podjelu treba nadograditi e-biciklima, koji sve više osvajaju tržište, a najviše u trekking i mtb biciklističkim segmentima.

Ludbreg, na temelju svojih potencijala, može primarno zahvatiti cikloturiste iz trekking skupine, koji su, grubo rečeno, izletnički nastrojeni, bicikl im je

i kulturnoj baštini, druženju te gastro ponudi.

Druga skupina cikloturista za koje postoji potencijal privlačenja su tzv. gravel biciklisti. Radi se o vozačima koji traže dulje i izazovnije, ali tehnički manje složene rute na makadamskim, šumskim i poljskim putevima.

Ludbreg i njegova okolica, uključujući područje prema Dravi, Kalniku ili dolini Bednje, ima potencijal razvoja „gravel“ ruta i staza. Radi se o iznimno lijepim i raznolikim pejzažima koji omogućavaju razvoj jednako raznolikih i zanimljivih gravel ruta. Što se ponude za cestovne bicikliste tiče, njezin potencijal leži u srednjoročnom razvoju destinacije odnosno prilici da se Ludbreg s vremenom i razvojem cikloturističkog tržišta u regiji pozicionira kao jedno od redovitih odredišta/područja za rekreativne bicikliste iz šire regije

znih vrsta (cestovna, mtb, Trail trčanje i sl.) i koje, uz i originalno osmišljeni sadržaj i inovativnu promociju, mogu stvoriti

Gradonačelnik Dubravko Bilić također je mišljenja kako je ovo oblik turizma s najviše potencijala.

- Naravno u kombinaciji s agroturizmom, odnosno turizmom u vinogradima i s nuđenjem onoga čime Ludbreg obiluje najviše, a to su prekrasni krajolici i poljoprivredni proizvodi koji se ovdje tradicionalno proizvode – pojašnjava te dodaje kako je pandemija odgodila organizaciju važnog događaja, 2. Dane cikloturizma.

- Tempirano je bilo da se upravo u to vrijeme predstavi nekoliko biciklističkih staza koje bi bile na raspolaganju svima onima koji u Ludbreg dođu voziti bicikl. Odlučili smo se zapravo malo jače okrenuti u cijelu ovu priču jer smo proveli jedan europski projekt Happy bike koji je povezan upravo s cikloturizmom. Već smo neku biciklističku infrastrukturu pripremili i željeli bismo pokazati Ludbreg svim onim ljubiteljima vožnje bicikla kojih je sve više u svijetu. To je jedan bogatiji sloj turista koji vikendima dolaze u odabrane destinacije uživati u prirodi vozeći bicikl dva, tri dana i u svom boravku tu zapravo potroše dosta novaca i na hranu i na druge kulturne i turističke sadržaje i zato su vrlo primamljivi gosti svim sredinama – kaže gradonačelnik. Od organizacije Dana cikloturizma ne odustaje se i u suradnji s lokalnim biciklistima i onima iz Varaždina, Koprivnice i Čakovca došlo se do nekih pet staza.

- Riječ je o stazama različitih težina koje omogućuju turistima, ali i samim Ludbrežanima, mnogima koji se ne voze biciklom po određenim lokacijama da na jedan drugačiji, novi način uživaju u prirodi – pojašnjava gradonačelnik. Najjednostavnija ruta uključuje Otok mladosti, ribnjak. Riječ je o ravnoj, obiteljskoj ruti dužine desetak kilometara za koju je potrebno sat, sat i pol vremena zajedno s djecom. - No ima i ekstremno zahtjevne rute od sto kilometara koja uključuje i naše susjedne općine, ali se penju i na Kalnik i to je za one malo ozbiljnije bicikliste koji "potroše" 6 do 8 sati na bicikliranje. Ipak ostaje im još i vremena da uživaju u smještaju, hrani, kvalitetnim domaćim vinskim proizvodima – kaže gradonačelnik. Upravo kroz cikloturizam nastoji se pokrenuti i privatna incijativa, privatna ponuda. - Siguran sam da će one koji su već uložili u uređenje svojih vinograda i pretvorili ih u pansione slijediti i mnogi drugi i da će njihova ponuda biti povezana s biciklističkom ponudom koju će grad pripremiti. Na taj način ćemo otvoriti neka nova radna mjesta, a istovremeno učiniti Ludbreg jednom prepoznatljivom i atraktivnom lokacijom. - poručuje gradonačelnik. značajan turistički promet u odabranom terminu, ali i značajno pomoći u izgradnji branda destinacije.

Dani cikloturizma i njihov značaj?

U Ludbregu je krajem svibnja trebalo biti održano ovogodišnje izdanje „Dana cikloturizma“, konferencije koju je Trail pokrenuo uz potporu Ministarstva turizma Republike Hrvatske, kao prvo stručno događanje koje na jednom mjestu okuplja sve dionike i subjekte razvoja cikloturizma. „Dani cikloturizma“ u Ludbregu bili bi zapravo tjedan posvećen biciklizmu jer smo u suradnji s Gradom Ludbregom i Turističkom zajednicom te ostalim partnerima, osmislili bogat tjedni program posvećen aktivnom životu i biciklizmu. Sve je trebalo početi pokaznim gravel vožnja-

ma prema Kalniku, nastaviti se demonstracijskim cikloturističkim rutama za građane (također uz pomoć e-bicikala), samom konferencijom, a veliko finale je trebalo biti u subotu 23. svibnja sa, sada već tradicionalnom dvostrukom biciklijadom „na kvadrat“ rutama „Happy“ i „Crazy“.

Epidemija tzv. coronavirusa je to sve promijenila, no „Dani cikloturizma“ idu dalje jer je interes, kako domaćina, tako i cikloturističkih i turističkih subjekata velik. Konferenciju ćemo u dogovoru s Gradom Ludbregom organizirati u terminu kada okolnosti to budu dopuštale.

Mogućnost organiziranja evenata, a pogotovo velikih ne ovisi o nama već o procjeni sigurnosti nacionalnih institucija zaduženih za očuvanje zdravlja i borbu protiv epidemije, tako da ćemo za bilo kakvu konkretnu informaciju, morati pričekati njihove odluke i preporuke.

6

DONOSIMO

Ugovoreni veliki projekti

Inoxmont-VS Tvrtka Inoxmont-VS u 2020. godini krenula je s novim investicijama. Ukupno je u planu izradnja dodatnih 2200 m2 novih proizvodnih pogona te još oko 200 m2 skladišno manipulativnih prostora, puštanje u pogon postrojenja na bio-masu te izrada solarne elektrane na krovu novih hala, dodatno opremanje postojećih te novih poslovnih prostora – ističe Zlatko Sova.

Plan je da se nastavi i s nabavom novih strojeva za proizvodnju. Proizvodne hale će se prema dosadašnjem standardu opremati sa strojevima najnovije generacije u strojarskoj industriji u kojoj posluje Inoxmont-VS, kao što su sofisticirani strojevi za obradu lima (rezanje, savijanje, zavarivanje, brušenje) te poluautomatske ili u potpunosti automatizirani robotski strojevi. U planu je da investicije prati ulaganje u školovanje zaposlenika za rad na navedenim strojevima najnovije generacije.

Na globalnu pandemiju koja je zatekla cijeli svijet u InoxmontVS-u gledaju kao na priliku za promjenom i nove mogućnosti.

Smatraju da će u predstojećem razdoblju relizirati niz novih poslova i projekata. Veliki projekti već su ugovoreni i prema sadašnjim najavama izvozno orijentirani poslovi neće se obustavljati i posao će se uskoro početi odvijati prema planu.

29. svibnja 2020.

Grupacija poduzeća je već više od dva desetljeća prisutna na poslovima montaže industrijskih postrojenja i ugradnji industrijske procesne opreme, a prije pet godina otvorili su i novi proizvodni pogon u Sigecu Ludbreškom.

-Prošle godine započeli smo s većim obujmom rada u predproizvodnji u domaćem pogonu u Sigecu Ludbreškom. Radi se o predproizvodnji dijelova instalacija i sklopova za industrijska postrojenja, trenutno pretežno za industriju prerade celuloze i proizvodnju papira. Našim nalogodavcima pružamo mogućnost realizacije predproizvodnje i ujedno u kasnijoj fazi on-site montažu dijelova industrijskih postrojenja – ističe Zlatko Sova.

Kako bi se dio poslova odvijao neometeno u ovim izvanrednim okolnostima, zaposlenici su pokazali požrtvovnost te su ostali duže na radilištima na kojima se je odvijala montaža u inozemstvu kako bi se doskočilo prekidma poslovanja i održala stabilnost poslovanja poduzeća te izbjegli veći financijski gubici.

Dio radnika morao se vratiti s radilišta u inozemstvu koja su zatvorena te su dio vremena morali provesti u samoizolaciji u Republici Hrvatskoj, a dio radnika je bio u samoizolaciji i po dolasku u inozemstvo. Za vrijeme pandemije morali smo se prilagoditi

novonastalim okolnostima. Došlo je do poteškoća u dovršavanju ugovorenih poslova proizvodnje u proizvodnom pogonu na lokaciji u Sigecu Ludbreškom i montaže industrijskih postrojenja u inozemstvu te transferima radne snage do mjesta montaže u inozemstvu zbog mjera graničnih kontrola odnosno ograničenja ulaska i izlaska iz država – ističe Mladen Vidović.

Razvoj ljudskih potencijala strateška je odrednica poduzeća, bez ljudi nema razvoja. Izazovu zadržavanja i zapošljavanje radne snage doskaču povlasticama za zaposlenike.

-Svjesni smo da su naši zaposlenici najzaslužniji za uspjeh i rast poduzeća. Osim interne škole zavarivanja i cjevarije koja je usmjerena na zaposlenike koji su se netom zaposlili u poduzeću, pokrećemo i internu možemo reći akademiju čiji je cilj da ojačamo kompetencije naših postojećih zaposlenika i rukovodećeg kadra. Želimo omogućiti zaposlenicima na svim razinama da unaprijede svoje kompetencije i stručna znanja – doznaje se iz Uprave društva.

Svojim zaposlenicima uz iznadprosječna primanja nude i beneficirani radni staž za rad na montaži, stimulacije za dobre rezultate, 24-satno osiguranje od nezgode, bonuse/dar za obljetnice rada, prigodne isplate

kroz godinu, nagrade za inicijative radnika koje pridonose razvoju poslovanja, organiziran i plaćeni smještaj i prijevoz radnicima upućenim na rad u inozemstvo. Zaposlenici imaju

podršku 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, za sve probleme koje imaju (ozljede, kvarovi na službenim vozilima, jezične barijere i dr.)

Ivana Dežić

Sastanak poduzetnika:

Krajnje je vrijeme da Vlada provede reforme

Obilježena 25. godišnjica Bljeska Povodom dvadeset i pete godišnjice vojno-redarstvene akcije Bljesak predstavnici udruga proizašlih iz domovinskog rata upalili su svijeće kod spomenika poginulim braniteljima. Na gradskom groblju u Ludbregu, zbog korona virusa, paljenju svijeća smjeli su biti prisutni samo predstavnici udruga. Udrugu dragovoljaca i veterana domovinskog rata Varaždinske županije ogranak Ludbreg zastupali su predsjednik Zlatko Požgaj i član udruge Stjepan Hižak. Predstavnik udruge Hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata bio je Dražen Filipović, Udrugu Vukovar ’91. zastupao je predsjednik udruge Dragec Kladić, a predstavnik dragovoljaca bio je Mile Rukavina.

-Sjećanje na obljetnicu Bljeska obilježavamo svake godine 1. svibnja, na dan početka vojno-redarstvene operacije kojom je oslobođen velik dio zapadne Slavonije. Svih ranijih godina naša su izaslanstva išla i na centralno obilježavanje Bljeska u Okučane. - rekao je Zlatko Požgaj.

Podsjetimo, operacija 'Bljesak' počela je 1. svibnja 1995. u ranim jutarnjim satima. Za manje od 32 sata hrvatske snage, koje su brojile oko 7200 vojnika i policajaca, oslobodile su 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija. U operaciji su sudjelovale 32 postrojbe s oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. U oslobađanju zapadne Slavonije poginuo je 51 hrvatski branitelj, a više od 160 ih je ranjeno. (dv)

75. obljetnica konačnog oslobođenja Ludbrega U organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista regije Ludbreg 6. svibnja prigodno je obilježena 75. obljetnica konačnog oslobođenja Ludbrega. Povodom obljetnice tog događaja na spomen obilježjima poginulim pripadnicima NOB-a na Gradskom groblju u Ludbregu delegacija Grada Ludbrega predvođena gradonačelnikom Dubravkom Bilićem položila je vijence. Prigodni govor održao je predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista općina i grada Ludbrega Zdravko Pahor koji je podsjetio na važnost događaja.

U Ludbregu je 22. svibnja održan sastanak tridesetak uspješnih tvrtki, pretežno sa sjedištem na sjeveru Hrvatske. Tema sastanka bila je trenutna situacija u gospodarstvu, posljedice krize uzrokovane korona virusom te mobilnost naših radnika u inozemstvu.

Više o sastanku i ciljevima rekao je Zoran Andročec, direktor poslovno interesnog udruženja INGRA-DET, koje zapošljava oko dvije tisuće hrvatskih radnika u Njemačkoj.

– Ovaj sastanak održavamo u vezi krajnje napetog stanja u sjevernom dijelu naše zemlje koje je kičma Hrvatske. Apeliramo na Vladu da sjednu s nama za stol i donese nužnu reformu.

Država svojim troškovima uzrokuje velike porezne namete koje hitno treba smanjiti te početi raditi u korist dijelova koji donose novac, a to smo mi.Na sastanku je bio i jedan od vlasnika tvrtke SDK d.o.o. Dražen Jagić čija tvrtka zapošljava 195 ljudi i radi isključivo za vanjsko tržište.

– Naša je želja da radimo i ovdje, ali tu država mora reagirati i provesti reforme. Trenutno je nemoguće platiti radnika ovdje jednako kao vani jer su cijene male, a nameti veliki.Kako mnogi poduzetnici prisutni na sastanku zapošljavaju radnike u drugim zemljama jedna od tema bila je i mobilnost radnika koja se poremetila uslijed korona krize. Više o tome govorio je predstojnik ureda za demografiju i iseljeništvo, Stjepan Šterc.

- Radnike treba usmjeravati na rad u našim firmama u drugim državama jer to nije konačna migracija pa se tako ostvarena sredstva usmjeravaju u Hrvatsku što iznosi oko 18 milijardi kuna godišnje. To čuva socijalni mir i Vlada mora kroz reforme, poticajne modele i porezni sustav usmjeravati tvrtke takvom modelu.Što se tiče posljedica korona krize, poduzetnici su se složili kako su one teške i velike te da će se pravo stanje vidjeti tek na jesen. Zbog svega smatraju kako je krajnje vrijeme da Vlada posluša poduzetnike i provede nužne mjere.

Ivana Dežić

UPISI

29. svibnja 2020.

7

Srednja škola Ludbreg upisivat će 114 učenika Srednjoj školi Ludbreg ove upisne godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo je upis ukupno 114 učenika, i to u usmjerenja: opća gimnazija, strojarski računalni tehničar, CNC operater, cvjećar, pomoćni kuhar i slastičar, pomoćni vrtlar, kuhar (DUALNO), prodavač (DUALNO), CNC operater (DUALNO), pekar (JMO), strojobravar (JMO), tokar (JMO), pomoćni kuhar/slastičar i pomoćni vrtlar.

- Uvijek rado ističemo i prednosti upisa u Srednju školu Ludbreg. To su individualizirani pristup i posvećenost svakom učeniku, moderno opremljene učionice za nastavu, djelomično integrirana on-line nastava i visoka kvaliteta nastave, stručno usavršavanje nastavnika, osiguranje efikasnog prijevoza učeni-

ka te više vremena za izvannastavne i fakultativne aktivnosti, kao i mnoge druge prednosti koje, jednom riječju, razvijaju praktične vještine i općeljudske vrijednosti za uspješnu karijeru i ispunjen život – kaže Josip Zdelar, ravnatelj Srednje škole Ludbreg.

U najvećem broju prema Srednjoj školi Ludbreg gravitiraju učenici sa šireg ludbreškog područja.

- S obzirom na povoljan položaj Ludbrega u odnosu na druge sredine te respektabilnost koju je tijekom godina naša škola stekla, u SŠ Ludbreg u velikom broju školuju se učenici na širem području Varaždinske, Koprivničko-križevačke i Međimurske županije (Koprivnica, Prelog,

GIMNAZIJA Gimnazijski program usmjeren je prema nastavku školovanja i pružanju općeg obrazovanje, razvijanju općih akademskih kapaciteta i omogućuje stjecanje temeljnih znanja i vještina u svim glavnim znanstvenim područjima s naglaskom na STEM područje. Samo gimnazijsko obrazovanje omogućuje mladim osobama da se razviju u samosvjesne, odgovorne i autonomne ljude širokih, raznolikih i komplementarnih znanja i vještina koji će moći vjerodostojno, produktivno i kreativno odgovoriti na izazove koji ih čekaju.

STROJARSKO RAČUNALNI TEHNIČAR Strojarski računalni tehničar perspektivno je četverogodišnje zanimanje koje učenicima pruža širok spektar teorijskog znanja iz općeobrazovnih predmeta i struke, a koja uspješno primjenjuju u radu na praktičnoj nastavi u školi. Time razvijaju kompetencije i vještine za rad u području strojarstva, elektrotehnike i srodnim područjima na polje STEM tehnologija, a nakon završetka školovanja nudi se mogućnost nastavka obrazovanja na fakultetu poglavito u STEM području s naglaskom na tehničke fakultete (strojarstvo, elektrotehnika, mehatronika i dr.)

CNC OPERATER/OPERATERK A Školovanje za CNC operatera/ku traje tri godine, efikasno je i traženo zanimanje koje učenicima nakon završetka školovanja pruža garanciju brzog zapošljavanja te stjecanja konkurentnosti na tržištu rada. Učenici tijekom svoga školovanja za navedeno zanimanje stječu vještine i kompetencije za samostalno upravljanje CNC strojevima i efikasno rješavanje zadanih problema. Tijekom obrazovanja stječu znanja i vještine iz općeobrazovnih predmeta, ali i strukovnih predmeta koje zatim uspješno primjenjuju u radu na praktičnoj nastavi kod poslodavca u radnom procesu strojne obrade, održavanja i proizvodnje strojnih dijelova i uređaja te industrijskim i obrtničkim radionicama i tvrtkama u svim proizvodnim granam industrije (strojarska, drvna i dr.).

Varaždinske toplice, Svibovec, Šemovec, Trnovec, Varaždin) – pojašnjava ravnatelj.

Prošle je godine u školu uloženo 3,1 milijuna kuna za novu zgradu u kojoj je organizirana praktična i radionička nastava, četiri moderna praktikuma i tri nove učionice. Školska strojarska radionica opremljena je CAD-CAM računalima, softverima te svim alatima i uređajima koji su potrebni za usvajanje temeljnih znanja iz područja strojarstva. Praktikumi prodavaonice te prehrane i poljoprivrede, također, opremljeni su uređajima koji učenicima omogućuju najbolje uvjete školovanja, a zalaganje učenika i nastavnika polučilo je prepoznatljive rezultate, primjerice,

školski vrt Srednje škole Ludbreg proglašen je najljepšim u Hrvatskoj.

- Srednja škola Ludbreg osobito brine i mnogo ulaže u praktični dio odgoja i obrazovanja, što dokazuju i novoopremljene radionice za praktičnu nastavu, a osobito držimo i do suradnje s poslodavcima u strukovnim predmetima. Osim međunarodnih projekata, kao što je Međunarodna olimpijada iz matematike i fizike u Poljskoj, Erasmus+ projekt u kojem sudjeluje više zemalja i program učeničke razmjene, istaknuo bih Učeničku zadrugu „Zdenček“ te projekte „Ideja godine“, „VolOnTiRaj“, dramsku skupinu i školski list, a tu su i mnogi drugi projekti i aktivnosti u kojima naši učenici sustavno postižu vrijedne i zapažene rezultate te osvajaju pre-

CVJEĆAR/CVJEĆARK A Trogodišnji program za zanimanje cvjećara kroz teoretsku i praktičnu nastavu osposobljava učenike za rad u cvjećarnama. Tijekom školovanja upoznaju karakteristike cvjećarske proizvodnje, vrste cvijeća i ukrasnog bilja, uvjete njihova uzgoja te način održavanja i skladištenja.

Cvjećar raspolaže znanjem o prostornim i klimatskim uvjetima uzgoja cvijeća (rasadnici, klijališta, plastenici, staklenici, otvorene površine) te poznaje uzgojne mjere i zahvate u cvjećarstvu. Uz to, uči o simbolici boja i oblika cvijeća, svladava vještinu slaganja cvjetnih aranžmana, buketa, vijenaca itd.

STROJOBRAVAR/TOK AR Školovanje za strojobravara i tokara traje tri godine, efikasno je i traženo zanimanje koje učenicima nakon završetka školovanja pruža garanciju brzog zapošljavanja te stjecanja konkurentnosti na tržištu rada. STROJOBRAVARI I TOKARI školuju se za samostalan rad na najmodernijim tokarskim strojevima, upravljanje CNC strojevima te za rad s najmodernijim CAD/CAM tehnologijama.

Učenicima je osigurana praksa u školskoj radionici. Praktična se nastava jedan dan izvodi u školi, a najmanje dva dana tjedno kod licenciranog obrtnika ili u poduzeću koje ima licencu obrtničke komore.

PRODAVAČ/PRODAVAČICA (dualno) Prodavač (DUALNO) u tijeku školovanja i kroz praksu stječe mnoga praktična znanja nužna za uspješno obavljane zanimanja (posluživanje kupca, kontrolu robe, prezentaciju, naplatu, zamatanje robe i sl.). Prodavač mora imati znanja iz područja trgovačkog računovodstva, ekonomskog poslovanja, poznavanja robe, aranžiranja, poslovne informatike, higijene prehrane i namirnica, stranih jezika, osnove psihologije marketinga i sl. Zanimanje prodavač je dinamično i odgovorno, traži se snalažljivost i spretnost te smisao za računanje u novčanom poslovanju. Posebna pozornost posvećuje se poznavanju psihologije prodaje i tehnikama vođenja prodajnog razgovora.

stižne nagrade – kaže ravnatelj.

Izvannastavne aktivnosti vrlo su važan dio nastavnog procesa jer u njima učenici mogu otkrivati i nadograđivati svoje talente te razvijati kreativnost.

-Ponosni smo na brojne uspjehe koji pate predan i marljiv rad u izvannastavnim aktivnostima kojima se promiče kulturna i društvena odgovornost te prepoznaje učenička individualna darovitost. To je španjolski jezik, poljski jezik, HAAS/HTEC razvojno-tehnološki centar, robotika, 3D tehnologije, CAD-CAM tehnologije, glumačka i novinarska skupina „Falačec“, pjevački zbor, volonterski klub, školski vrt – zaključuje ravnatelj Zdelar.

KUHAR/KUHARICA (dualno) Kroz program KUHAR (DUALNO) učenici se obrazuju za pripremu svih vrsta toplih i hladnih jela, sastavljaju dnevne i tjedne jelovnike te pripremaju jela po narudžbi.

Osnovni su poslovi kuhara pripremanje svih vrsta hladnih i toplih jela, za što se osposobljava u trogodišnjem školovanju uz višesatnu tjednu praktičnu nastavu u dobro opremljenom školskom praktikumu, kao i u ugostiteljskim objektima. Može se zaposliti u svim vrstama ugostiteljskih objekata, prekvalificirati se ili doškolovati u druga ugostiteljska zanimanja, kao i nastaviti školovanje uz određene uvjete na veleučilištima.

POMOĆNI KUHAR I SLASTIČAR (TES) Učenici tijekom svog školovanja za pomoćnog kuhara/ slastičara (TES) po prilagođenom programu ili individualiziranom programu uz općeobrazovne predmete stječu znanja i vještine iz strukovnih predmeta koje zatim primjenjuju u praktičnoj nastavi. Pomoćni kuhar/slastičar dio je tima osoblja ugostiteljske kuhinje. Najaktivniji je u poslovima pripreme namirnica, pomaže u pripremanju namirnica, skladištenju, mehaničkoj obradi namirnica uz pomoć alata i strojeva prema uputama kuhara, zatim pomaže pri prigotovljavanju namirnica te poslovima čišćenja i pranja nakon obavljenog posla. Nakon završetka trogodišnjeg školovanja stječe nižu stručnu spremu (NSS).

POMOĆNI VRTLAR (TES) Učenici tijekom svog školovanja za pomoćnog vrtlara (TES) po prilagođenom ili individualiziranom programu uz općeobrazovne predmete stječu znanja i vještine iz strukovnih predmeta koje zatim primjenjuju u praktičnoj nastavi. Pomoćni vrtlar radi jednostavnije poslove u vrtlarskoj proizvodnji, odnosno u uzgoju povrća, voća, cvijeća i ukrasnog zelenila u vidu obrade tla, sjetve, preše, sadnje, zalijevanja, plijevljenja, okopavanja, zaštite, gnojidbe, prihrane i berbe vrtnog bilja, sudjeluje u održavanju i zaštiti voćaka i vinove loze, berbi i preradi plodova, održavanju i zaštiti cvijeća, travnjaka i ukrasnog zelenila uz nadzor kvalificiranog radnika. Nakon završetka trogodišnjeg školovanja stječe nižu stručnu spremu (NSS).

8

DAN

29. svibnja 2020.

https://youtu.be/CQM1Tl8jvbU Prije točno 40 godina Muzejski dokumentacijski centar prvi je put bio organizator obilježavanja Međunarodnog dana muzeja u Hrvatskoj.

Danas, gotovo pola stoljeća nakon pokretanja Međunarodnog dana muzeja (1977.) muzeji i kulturne ustanove diljem svijeta 18. svibnja nastoje brojnim događanjima, radionicama, tribinama, izložbama i predavanjima podići svijest o tome koliko veliku ulogu muzeji imaju ne samo u sabiranju, čuvanju i tumačenju našeg naslijeđa već i u pridonošenju razvoju razumijevanja, suradnje i mira.

Manifestacije obilježavanja održavale su se i ove godine, ali u skladu s novonastalom situacijom - u virtualnom okruženju.

Tema ovogodišnje manifestacije glasila je “Muzeji za jednakost: različitost i uključivost“.

U obilježavanje Međunarodnog dana muzeja i ove se godine uključio Centar za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ pripremivši kratki dokumentarni film koji nosi naziv „Ususret Muzeju grada Ludbrega“.

Kroz dokumentarni film prikazani su počeci stvaranja Etnografske i Sakralne zbirke kao temelja za razvoj budućeg Muzeja.

U filmu svoj osvrt daju mr. sc. Branko Dijanošić, ravnatelj Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak" koji je pokrenuo smještaj predmeta u prostore Centra, napravio prvu fotodokumentaciju i brinuo o sudbini same zbirke te profesorica povi-

jesti umjetnosti i etnologije Venija Bobnjarić-Vučković.

Sve je započeo Stjepan Belović Prikupljanje etnografskih predmeta započelo je davne 1964. godine na poticaj nastavnika Stjepana Belovića, tada voditelja povijesne grupe. Zahvaljujući entuzijazmu, on je zajedno s učenicima okupljenima u povijesnoj grupi tadašnje OŠ „Dragica Kancijan“ prikupio niz predmeta iz narodne kulturne baštine ludbreškog kraja. Samo u prvih desetak godina prikupljeno je 265 predmeta iz domaćinstva samih učenika.

Osnovna zadaće njihove aktivnosti bila je spasiti od propasti predmete narodne kulturne baštine s ludbreškog područja i osnovati Etnografsku zbirku zavičajnog karaktera.

Prikupljeni predmeti u počecima su bili izlagani u vitrini na školskom hodniku, a čuvali su se u školskoj prostoriji koja je ujedno bila i kabinet. Smještaj je bio neprikladan – tijesan.

Preseljenje u dvorac Batthyany Slijedom kasnijih događanja, godine 1974. cijela je zbirka preseljena u prostore dvorca Batthyany. Prikupljanje predmeta privremeno je stalo 1983. godi-

Stjepan Belović, Ljerka Albus i Branko Dijanošić, 2002. godine

ne. U međuvremenu su izvršene tri provalne krađe. Uspješnom intervencijom nadležnih službi, predmeti su vraćeni, osim dijela numizmatičke zbirke, a prilikom posljednje provale 1989. godine devastiran je i dio keramičkih predmeta.

Pravilno zbrinjavanje zbirke, nakon godina nebrige, kreće 1989. kada se na zalaganje gospodina Branka Dijanošića ravnatelja tada Narodnog sveučilišta Ludbreg zbirka povjeruje navedenoj ustanovi.

-U to vrijeme nije bilo korisnika prostora u dvorcu Batthyany jer je i pogon Varteksa preseljen u novu zgradu nekoliko godina ranije. Predmeti su bili smješteni u vlažnoj prostoriji u koju se moglo ući bez nekog velikog napora. Zato su se i dogodile provale i krađe. Budući su predmeti bili sustavno prikupljani i bilo je šteta da se ne zaštite kao dio materijalne kulture ovoga kraja, krenulo se s tom inicijativom da se briga, obrada i čuvanje povjeri NSL. Predmete smo komadno preselili u prostor kotlovnice NSL, gdje je prostor bio suh pa se na taj način spriječila daljnje propadanje predmeta od nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta.

Daleko od toga da je ta situacija bila idealna, ali je ipak bila puno bolja. Predmeti su bili pod nadzorom i nije se više mogla dogoditi devastacija – kaže Branko Dijanošić, ravnatelj Centra za kulturu i informiranje "Dragutin Novak" Ludbreg.

Etnologinja Ljerka Albus muzejski obradila predmete Nakon preseljenja javila se potreba za sređivanjem, obradom i zaštitom zbirke. U nedostatku stručne osobe gospodin Dijanošić ostvaruje suradnju s Muzejom grada Varaždina i tamo zaposlenom etnologinjom Ljerkom Albus koja vrlo brzo pristupa muzejskoj obradi predmeta.

-Cijeli proces se odvijao u podrumu zgrade, gdje su se prvo predmeti očistili od prašine kako bi se mogli fotografirati jer je bilo potrebno izraditi i fotodokumentaciju. Katarina Gomaz, Ljerka Albus i ja uhvatili smo se tog nimalo lakog posla koji je odvijao periodično i pod zračnim uzbunama. Radilo se u improviziranim uvjetima, ali je rezultat bio fotografirana, opisana i u posebne sanduke spremljena prikupljena građa te se tako dodatno zaštitila od mogućih posljedica u ratno vrijeme. U podrumu se radila gruba obrada građe, nakon što bi Katarina, Ljerka ili ja otprašili predmete, ja sam ih fotografirao, Ljerka je radila stručne bilješke – opis predmeta, dimenzije i sl. Tako obrađeni predmeti umotali bi se u ljepenku i složili u drvene sanduke u kojima su se čuvali. Ljerka je imala puno po-

sla kasnije, svaki je predmet iz svoje bilježnice morala upisati u inventarnu knjigu i na taj smo način obradili 301 predmet – prisjeća se ravnatelj.

Zahvaljujući odličnoj suradnji i razumijevanju, po završetku obrade predmeti u sastavu zbirke preventivno su zaštićeni.

-Pod preventivnom zaštitom podrazumijeva se da je zbirka upisana u upisnik i time je postala stalna zbirka. Prvom preventivnom zaštitom u 1998. godini bilo je obuhvaćeno 270 etnografskih predmeta, najzastupljeniji su bili predmeti lončarske proizvodnje, zatim drvena pomagala za tekstilnu proizvodnju, kućni inventar, predmeti za pripremu hrane i ostali predmeti za svakodnevnu upotrebu. Još jedna preventivna zaštita za 301 predmet bila je 2003. godine. Prema procjeni Konzervatorskog odjela u Varaždinu radi se o vrijednom etnografskom materijalu koji dokumentira i prezentira život seljačkih obitelji ludbreške Podravine 19. i prvoj polovini 20. st. - kaže ravnatelj.

Godine 1992. povodom svetkovine Svete nedjelje održana je prigodna izložba Iz Etnografske zbirke Narodnog sveučilišta Ludbreg kojom se po prvi puta šira javnost upoznala s postojanjem i sadržajem zbirke. Nakon pet godina, 1997. rađa se ideja o formiranju stalnog postava Zavičajne zbirke čime se nastavlja suradnja s Muzejom grada Varaždina i etnologinjom Ljerkom Albus.

-Budući su predmeti bili spremljeni u podrumu, a prigodna izložba je pokazala interes javnosti, rodila se ideja o stalnom postavu odabranih i karakterističnih premeta etnografske zbirke. Trebalo ja razmisliti o prostoru u koji bi se takva izložba smjestila, a to je jedino tada bilo moguće u holu na katu zgrade i naravno odabrati karakteristične i vrijedne predmete koji su na najbolji način predstavili prikupljeni materijal, a imali su i poveznicu sa životom na ovom područje. Stručnu pomoć u odabiru predmeta pružila je najbolja poznavateljica građe Ljerka Albus, a tehnički dio postava odradio se u sveučilištu – kaže ravnatelj.

MUZEJA

29. svibnja 2020.

Otvorenje stalnog postava Otvorenje stalnog postava održano je 17. prosinca 1997. godine u prostoru Narodnog sveučilišta Ludbreg. Na svečanosti je o svom sakupljačkom djelovanju govorio i sam začetnik zavičajne zbirke Stjepan Belović. Sustavno prikupljanje predmeta nastavljeno je tijekom godina.

- Glavnu ulogu u tome je i dalje imao Stjepan Belović, a ja sam bio u funkciji fotografa i organizatora dopremanja predmeta.

Prošlo se dosta terena i svi predmeti su prikupljeni kao darovi građana. Ponekad je bilo šteta što nismo mogli preuzeti velike predmete, npr. staru vinogradarsku prešu jer objektivno nismo imali neki skladišni prostor, a izvan naše institucije nije se baš previše pažnje posvećivalo tome.

Bili su tad neki drugi prioriteti, pa se sve svelo na entuzijazam.

No, i na takav način prikupljeno je i fotografirano dosta predmeta koji bi na terenu definitivno nestali jer više nikome nisu bili potrebni. To sve čini današnju okosnicu za budući etnografski muzej. I danas se javljaju ljudi koji imaju neke predmete rado bi ih poklonili, osobito nakon nekih većih izložaba. Nadamo se tako da ćemo dobiti i premete koji su se upotrebljavali u slastičarstvu, izradi svijeća i sličnih

zanata koji su postojali u Ludbregu. Industrijska baština je također važan segment razvoja društva na određenom području – pojašnjava ravnatelj.

Tijekom 2018. i 2019. svi predmeti dotad prikupljeni u sklopu Zavičajne zbirke stručno su obrađeni i kategorizirani. Zbirka danas broji više od 700 predmeta koji su početkom 2020. iz podrumskog prostora Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ preseljeni u uređeni podrumski prostor dvorca Batthyany.

Osim Stjepana Belovića doprinos čuvanju i obradi zbirke dala je i viša kustosica Muzeja grada Varaždina Ljerka Albus koja je obradila građu i publicirala stručni članak o značaju zbirke te Branko Dijanošić koji je pokrenuo smještaj predmeta u prostore Centra i napravio prvu fotodokumentaciju. Zbirka se od tog vremena neprestano širila.

Tako je i danas – uvijek se nađe još poneki predmet koji uđe u zbirku. Valja istaknuti da su svi predmeti ušli donacijom. Cijelo to vrijeme ulagala su se sredstva za održavanje predmeta, a neki su i restaurirani.

Stalni postav sakralne umjetnosti Samo godinu dana nakon što je otvoren stalni postav zavičaj-

ne zbirke, Ludbreg, taj grad čuda i legendi, dobio je još jednu zanimljivost. Uz Ludbreg se vežu brojne priče no svakako je najpoznatija ona o čudu pretvorbe vina u Krv Kristovu. Stoga ne čudi da je upravo u Ludbregu 1998. godine otvoren „Stalni postav sakralne umjetnosti”, a jezgru postava čine djela prikupljena na području župa Ludbreg, Donji Martijanec, Sveti Đurđ i Veliki Bukovec. Druga zbirka koja je izložena u dvorcu Batthyany je Zbirka predmeta sakralne umjetnosti smještena u prostorima oko Kapelice Svetog križa. Izloženi predmeti ne govore samo o religijskim civilizacijskim dosezima nego potvrđuju i konstantnu pripadnost europskim kulturnim krugovima. Zbirka je dostupna za razgledavanje samo uz prethodnu najavu.

Postav je smješten u povijesnom prostoru kapelice svetog Križa u sklopu dvorca Batthyany i zapravo je dokumentirani dokaz postojanja i povijesnog trajanja kulture i umjetnosti ludbreškog kraja.

Djela koja bi bila osuđena na propadanje tako su spašena i od zaborava. Zbirkom su obuhvaćeni predmeti 17., 18. i 19. stoljeća izrađeni od kamene i drvene plastike, slike, predmeti crkvenog ruha, liturgijsko posuđe i crkvene knjige.

Muzeološku koncepciju stalnog postava zbirke pripremili su

muzejski savjetnik profesorica Nela Tarbuk i magistar Mario Beusan, dok su izbor izložaka i obradu građe izvršili doktorica Doris Baričević, magistrica Mirjana Repanić-Braun, profesorica Jelena Ivoš, doktor Ivo Lentić i doktor Milan Pelc. U sklopu kapelice nalazi se i zbirka sakralne umjetnosti, podsjetnik na bogatu kulturnu umjetnost ovoga kraja.

– Predmeti datiraju od 17. do 19. stoljeća i naravno da su oni prikupljeni iz crkava u kojima nisu bili primjereni uvjeti za čuvanje tako da su oni dijelom i oštećeni i na njima bi trebalo provesti određene zaštitne radovi. Posebno se to odnosi na tekstilne predmete koji su sami po prirodi svog materijala osjetljivi na vanjske uvjete i oni su bili prilično oštećeni. Zbog toga je od 2004. u HRZ odjelu Ludbreg provedena konzervacija i restauracija tih 7 misnica i dviju za-

9

stava. Svi ti predmeti tekstilni, liturgijski isto datiraju iz 18. i 19. stoljeća i među njima možemo posebno istaknuti tri misnice koje su izrađene od vrlo vrijednih i dragocjenih tkanina zatkanih u Francuskoj i koje datiraju u 18. stoljeće. Dakle imamo ih u rasponu od prve polovice do druge polovice 18. st. Te tkanine su značajne po tome i dragocjene jer su izrađene od svilenih niti i protkane su svilenim pozlaćenim i posrebrenim nitima.- kaže prof. povijesti umjetnosti i etnologije Venija Bobnjarić-Vučković.

Predmeti u stalnom postavu većim dijelom pripadaju baroknom razdoblju. Upravo u to vrijeme i ovaj je kraj doživio pravi procvat. Zbirka sakralne umjetnosti značajan je doprinos i prikaz kulturnog nasljeđa ovoga kraja. Dokaz je to da su predmeti unutar zbirke posebno vrijedni.

mr. sc. Branko Dijanošić, ravnatelj

"Kada govorimo o dvije zbirke unutar Centra za kulturu, možemo reći da je Zbirka predmeta sakralne umjetnosti imala više sreće u prezentaciji od etnografske zbirke. Naime ona je smještana u dvorcu Batthyany. Lijepo je prezentirana i može je se razgledati. Bilo je uloženo puno novaca za restauraciju tekstilnih predmeta i slikarstva tijekom godina. Možda je sada pred nama novi izazov kako je više i bolje koristiti u prezentaciji i promociji našeg kraja.

Etnografska zbirka nije bila te sreće, predmeti su i dalje prikupljani, ali nije se mogao naći adekvatan prostor da bi se napravio stalni postav koji bi ispričao priču o životu u ovom kraju tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Stvorili smo pretpostavke da se registrira muzej jer je zbirka upisna kao kulturno dobro. Vjerujem da ćemo uskoro dobiti i potrebno rješenje o muzeju u Ludbregu. Prostor za smještaj i izlaganje je pripremljen u dvorcu Bahthyany.

Profesorica povijesti umjetnosti i etnologije Venija Bobnjarić-Vučković

Naravno, muzejski postav mora biti dobro osmišljen, jer ako se samo izlože predmeti, oni neće značiti nikome ništa. Iza svakog koncepta treba postojati dobro ispričana priča koja može dočarati život tog vremena posjetiteljima. Osnivanjem Muzeja grada Ludbrega dobit će se zaokružena cjelina jer će uz već postojeću zbirku izloženu u dvorcu biti i postav muzeja koji će govoriti o kontinuitetu postojanja života na ovim prostorima." - mr. sc. Branko Dijanošić.

10

ŠETNJA GRADOM

29. svibnja 2020.

Lovci uređuju edukativno-rekreacijski park Lovačko društvo Srnjak u svome je 'dvorištu' kod lovačkog doma u Ludbregu uredilo edukativno-rekreacijski park. Na površini od oko 4 tisuće metara kvadratnih zasađeno je petnaesetak vrsta biljaka počevši od ukrasnog grmlja pa sve do visokih stabala koja će raditi sjenu za ugodniji boravak u parku. Idejni začetnik ovog projekta je Antun Novota, predsjednik LD Srnjak.

-Na ovom mjestu rasla je šuma američkog borovca koju je napao potkornjak pa smo sva stabla morali srušiti. Prostor smo iskrčili, poravnali i posijali travu. Ove godine smo, uz pomoć Grada Ludbrega, izdvojili značajna sredstava našeg lovačkog društva kako bi zasadili grmlje i drveće. Radili smo po preporuci šumarskog stručnjaka Gabrijela Horvata koji ima iskustva jer je prema njegovoj preporuci uređeno i zelenilo na prostoru svetišta.

– rekao je Antun Novota.

U parku su, između ostalog, zasađene slijedeće vrste: lovor višnja, divlji kesten, platana, crni bor, crvena bukva, hrast kitnjak, crveni javor te gledičija. Gledičija je u narodu poznatija kao krunovina jer je tom 'trnovom krunom'

mučen i 'okrunjen' Isus. Iako ima izuzetno čvrste i oštre trnove gledičija je izuzetno medonosna biljka, a može narasti u visinu do 30 metara. Sadnice su zasađene u deset redova, a od ceste je otvoren na način da je u prvom redu zasađeno ukrasno grmlje.

U sredini parka u kružnom obliku posađene su četinjače, a u samom središtu kruga zasađeno je stablo ginka.

-Ukupno je zasađeno oko 80 sadnica ukrasnog grmlja i drveća, a za dvije tri godine park bi trebao zasjati u punom sjaju. Planiramo postaviti i klupe za sjedenje napravljene od balvana koje će se adekvatno uklopiti u izgled parka. Ovdje će se ljudi moći doći odmoriti, mame s djecom poigrati, a grupe školske djece organizirano posjetiti naš park i nešto naučiti o vrstama drveća i životinjama. Dakle, planiramo postaviti info panoe o posađenim biljkama te o životinjama koje se mogu susresti u našem lovištu. – rekao je predsjednik 'Srnjaka'.

Na drugom dijelu parcele, uz postojeće divlje trešnje i jasene, izvršeno je dosađivanje sadnicama hrasta lužnjaka, bukve i graba.

Trava u budućem parku redovito se održava

Ludbreški lovci na ovom projektu neće stati pa već ove godine planiraju asfaltirati glavni ulaz u dvorište lovačkog doma te obojati drvenariju velike terase.

U suradnji s ministarstvom poljoprivrede ludbreški lovci zasadili su oko tisuću sadnica kako bi obnovili postojeću šumu.

-Želio bih naglasiti da od-

lično surađujemo i s našim 'susjedom' Tomislavom Cvetkom, direktorom tvrtke Oprema uređaji koji nam je puno pomogao u provođenju projekta. Park će biti siguran za posjetitelje jer je

Radna akcija lovaca je svake druge nedjelje

od ceste zaštićen ogradom koju je u potpunosti donirala tvrtka Oprema uređaji. Ograda panelnog tipa dužine je 80 metara. – završio je Antun Novota.

(D. Vađunec)

Antun Novota kod stabla crvenog hrasta

Tržnica cvijeća opravdala očekivanja U svibnju je tijekom dva vikenda održana Tržnica cvijeća i domaćih proizvoda. Kako je zbog situacije s korona virusom, poznati Flora Centrum mundi – sajam cvijeća morao biti otkazan, Grad se pobrinuo da cvjećari, koji su jedni od najpogođenijih ovom krizom, ipak plasiraju svoje proizvode. Na Trgu Svetog Trojstva sa svojim se proizvodima predstavilo 20ak izlagača.

Tijekom oba vikenda sajam su posjetili brojni Ludbrežani, iako je drugi vikend bio uspješniji što se tiče posjete zbog ukidanja e- propusnica što je omogućilo da sajam posjete i gosti iz okolnih županija. Osim raznih vrsta cvijeća i presadnica, na sajmu su se mogle nabaviti domaće jagode, mliječni proizvodi, domaće bučino ulje…

Među prodavačima bilo je i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Friščić iz Dubovice koji se proizvodnjom balkonskog i vrtnog cvijeća bavi već 30-ak godina. Ispričali su nam kako su se uspjeli snaći u vrijeme krize i što misle o sajmu.

– Mi smo sad već treća generacija koja se bavi proizvodnjom

cvijeća i svaka proizvodnja uvijek ima iznenađenja. Ove godine se dogodila korona kriza kad smo taman popunili plastenike i posadili cvijeće za proljetnu prodaju. Mi inače s tim krećemo uvijek na moru i sad su svi ti sajmovi bili otkazani i propalo je puno cvijeća, a dodatni trošak je bio i zbrinjavanje tog cvijeća – rekao nam je Zdravko Friščić, voditelj OPG- a Friščić.

Kaže kako su oni uvijek svjesni rizika, ali je ovo ipak bilo iznenađenje jer se takvo što nikad nije dogodilo. Spas sezone našli su u online prodaji i dostavi cvijeća, a sad bi im dobro došla i dodatna pomoć jer opet ima puno posla. Zdravko je ispričao kako je i ludbreška tržnica cvijeća prvi sajam ove godine i kako su zadovoljni organizacijom.

– Ovaj sajam je super stvar, sve je organizirano po uputama, označen ulaz, izlaz, ograničen broj kupaca, dezinfekcija, odstojanje… Prvi vikend nije bilo previše posjete, ali nismo ni očekivali, mi smo praktički dva dana ranije saznali pa nisu ni ljudi još znali, a plus toga još su na snazi bile propusnice.

Na sajmu su svoje cvijeće nudili i iz OPG-a Povijač, također iz Dubovice, a kako su oni zadovoljni sa sajmom rekla nam je Katarina Povijač.

– Zadovoljni smo s organizacijom i posjetom, drugi vi-

kend je bilo i više ljudi. Nama je u ožujku i travnju propalo dosta cvijeća, posebno tratinčica i dobro je da sad imamo gdje prodati cvijeće.

Sve u svemu, iako je tržnica cvijeća i domaćih proizvoda

bila nešto skromnija od uobičajenog sajma cvijeća, u novonastaloj situaciji je ipak ponudila platformu cvjećarima da plasiraju proizvod, a kupcima da kupe cvijeće na siguran način.

Ivana Dežić

29. svibnja 2020.

DOZNAJEMO

11

Održana godišnja skupština ZKUU Varaždinske županije Ludbreg ima dva predstavnika u Upravnom odboru U Varaždinu je ovih dana održana godišnja skupština Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Varaždinske županije, koja je u prvobitnom terminu odgođena zbog epidemije.

Zajednica ima 46 članica, od toga 3 iz Ludbrega: KUD "Anka Ošpuh", MPZ "Podravina" i Puhački orkestar Grada Ludbrega.

Na sjednici su usvojena izvješća o radu za 2019. godinu, izneseni su i usvojeni modificirani planovi rada i financijskog poslovanja koji su prilagođeni situaciji s epidemijom COVID-19.

Nastojat će se u najboljoj mjeri

do kraja održati sve odgođene aktivnosti (smotre i seminare), te uskladiti s kalendarom Hrvatskog sabora kulture. Usvojeno je i izvješće Nadzornog odbora.

Zbog objektivne spriječenosti jednog člana sedmeročlanog Upravnog odbora u obavljanju dužnosti, skupština je izabrala jednog novog člana, a to je Slobodan Vađunec iz ludbreškog puhačkog orkestra.

Uz Aleksandra Horvata iz ludbreškog KUD-a, Ludbreg sada ima dva predstavnika u Upravnom odboru ZKUU Varaždinske županije.

KONCERT ZAGREBAČKOG KVARTETA Centar za kulturu i informiranje "Dragutin Novak" u lipnju nastavlja s organizacijom kulturnih događanja. Prvi takve vrste bit će koncert Zagrebačkog kvarteta zakazan za 19. lipnja.

Koncert će u dvorcu Batthyany započet u 19:30 sati.

Koncertom u velikoj dvorani Hrvatskoga zemaljskoga glazbenog zavoda 25. travnja 1919. godine ustanovljen je Zagrebački kvartet.

Prvotnu četvorku činili su violinisti Vaclav Huml i Milan Graf, violist Ladislav Miranov i violončelist Umberto Fabri. Tijekom devedeset godina djelovanja svoj doprinos Zagrebačkom kvartetu dalo je tridesetak glazbenika među kojima su Stjepan

Šulek, Josip Klima, Zlatko Balija, Đorđe Trkulja, Marija Cobenzl, Goran Bakrač, Ante Živković, Josip Stojanović, Goran Končar, Sergej Evseev, Marin Maras i drugi, a današnji sastav čine Martin Krpan, braća Hrvoje i Davor Philips te Martin Jordan.

Zagrebački kvartet je odsvirao preko 4.000 koncerata na svim kontinentima, snimio više od 60 ploča za razne svjetske izdavačke i radijske kuće kao npr.

Sastruphon, RCA, Melodicom, Da Camera Magna, Croatia Records, ALM Records itd.

U mnoštvu domaćih i inozemnih priznanja i nagrada ističe se nagrada za životno djelo "Vladimir Nazor" dodijeljena 2009. godine.

12

SA SVIH STRANA

29. svibnja 2020.

Trudnoća i porod u vrijeme globalne pandemije Vijesti o globalnoj pandemiji teško je izbjeći koliko se god trudili. Ova neuobičajena situacija u kojoj smo se zatekli prisilila nas je na životne promjene, brojne stvari i događaje odgodili smo za neko bolje i ljepše vrijeme. U moru negativnosti nekako smo po strani ostavili lijepe stvari.

Među takvima je, ako ne i najljepša, rođenje djece. Nije jednostavno biti trudnica ili rodilja u doba pandemije jer u tom dijelu mnogobrojne su promjene, od samih pregleda do poroda.

U doba dok su oči svijeta uprte u broj zaraženih i iščekivanje cjepiva, dok pratimo utjecaj situacije na gospodarstvo, neki će ipak iz svega izvući i pozitivna sjećanja. Među njima su svakako Erina Stančin i Nikola Štefanec koji su nedavno postali roditelji po drugi puta. Uz Katrin koja je u veljači proslavila treći rođendan u varaždinskom rodilištu 24. ožujka rođen je i četvrti član obitelji – Andro.

- Situacija uzrokovana aktualnom epidemijom odrazila se i na funkcioniranje cijelog bolničkog sustava pa tako i na preglede u trudničkoj ambulanti. Po proglašenju epidemije, početkom ožujka, uvedene su restriktivne

preventivne mjere. Na pregled se čekalo vani, ispred bolnice, a u prostore ambulante ulazile su po dvije trudnice, na poziv medicinske sestre. Na samom ulazu detaljno su se dezinficirale ruke, a vodilo se računa i o potrebnom razmaku između pacijentica. S obzirom da je cijeli postupak, u pravilu, trajao više sati, naknadno su uvedeni termini odnosno narudžbe za pregled, što je ipak ubrzalo i olakšalo cijeli postupak – objašnjava Erina. Cjelokupna situacija ostavila je svoj utjecaj i na sam porod kao i kasniji boravak u bolnici.

- Na porodu je u to vrijeme bila zabranjena pratnja. Dakle, pratnja je mogla doći samo do ulaznih vratiju bolnice, ostaviti stvari sestri, a dalje je trudnica sama. Ali ionako je porod nešto što, u konačnici, trudnica mora sama "odraditi", imala pratnju ili ne. Za cijelo vrijeme boravka u bolnici zabranjene su posjete, čak i članovima najuže obitelji. To znači da tata može vidjeti bebu tek po izlasku iz rodilišta.

Unatoč toj izvanrednoj situaciji, odnos bolničkog osoblja- sestara, primalja, doktora, prema rodilji, kao i briga za njih i bebe, stvarno su odlični. Svi su vrlo

profesionalni i uslužni tako da upućujem sve pohvale i zahvale – kaže Erina te dodaje da je upravo takav odnos medicinskog osoblja razlog zbog kojeg nije osjećala nikakav strah tijekom boravka u bolnici. - Uz to, tu su i brojne zaštitne mjere koje su uvedene i koje se provode tako da uistinu nema razloga za strah.

Preporučeno im je da po izlasku iz rodilišta izbjegavaju socijalne kontakte što je više moguće i odgode posjete u kuću do daljnjeg. - Pravilo vrijedi za sve koji nisu članovi istog kućanstva, dakle čak i za bake i djedove.

Također, važno je držati socijalnu distancu i prilikom šetnje u kolicima po gradu – pojašnjava Erina. Zbog zaštite i prevencije moguće zaraze ne posjećuje ih ni patronažna sestra koje do daljnjeg ne obilaze novorođenčad već isključivo u neophodnim situacijama na poziv majke. Srećom, nismo imali takvih situacija ili nedoumica pa nam ova zabrana ne predstavlja problem.

U rodilištu je izvršeno redovno cijepljenje BCG cjepivom, a vjerujem da će se i ostala obavljati prema kalendaru cijepljenja, sukladno preporukama nadležnog tijela – kaže Erina.

Inner Wheel uručio donaciju vrtiću Radost

Izvanredna situacija koja je povezana sa širenjem virusa COVID-19 potaknula je i humanitarno djelovanje pojedinaca ili udruženja. Među njima je i International Inner Wheel, odnosno međunarodna ženska organizacija čiji je cilj međusobno druženje, pomaganje onima kojima je pomoć potrebna te širenje međusobnog i međunarodnog prijateljstva i razumijevanja. Inner Wheel

klubom Varaždin trenutno predsjeda Jadranka Meingassner. U doba pandemije odlučile su se fokusirati na najugroženije skupine. Tako su uručile donaciju Specijalnoj bolnici za kronične bolesti Novi Marof.

- Donacija je uključivala ono trenutno najpotrebnije, vizire, maske, dezinfekcijska sredstva, kreme za ruke. Naše udruženje osnovano je upravo s tim ciljem, da djelujemo humani-

tarno i to u lokalnim sredinama – rekla je Jadranka Meingassner koja inače živi u Poljancu pa je drugi dio donacije uručen Dječjem vrtiću "Radost" koji je započeo s radom prema uputama Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Uručili smo im dezinfekcijska sredstva i naravno slatkiše. Nalazimo se u razdoblju koje nije nimalo ugodno, morali smo se priviknuti na nova životna pra-

vila i ovo je pravi trenutak da pokažemo zajedništvo kroz humanitarno djelovanje – rekla je J. Meingassner.

Inače, prvi Inner Wheel klub osnovan je još 1924. godine u Engleskoj.

U Inner Wheel klubovima mandat predsjednice je samo godinu dana, a onda dolazi do rotacije što osigurava maksimalnu demokratičnost i transparentnost u poslovanju klu-

ba. Humanitarna djelatnost klubova orijentirana je lokalno, a na nivou Distrikta česte su i zajedničke akcije. Preko Distrikta Klubovi sudjeluju u međunarodnim akcijama koje su obavezne za sve IW klubove u svijetu. Mandat svake predsjednice traje godinu dana. Tako se približava i kraj mandata naše sugovornice, a vjerujemo kako može biti ponosna na odrađene aktivnosti.

NAJAVLJUJEMO

29. svibnja 2020.

13

Crazy Island Festival

Ludbreg u kolovozu domaćin festivala elektronske glazbe Iako se proteklih godina Hrvatska etablirala kao zanimljiva destinacija ljubiteljima elektronske glazbe, globalna pandemija uspjela je puno toga promijeniti.

Brojni festivali su otkazani, ali ne i onaj kojem će ovo biti premijerna godina. Crazy Island Festival naziv je događaja koji će se 7. i 8. kolovoza održati na Otoku mladosti u Ludbregu, a od ovog tjedna ulaznice za događaj u prodaji su u sustavu Eventim.

Ideja o festivalu rodila se tijekom ljeta 2019. godine na samom otoku Mladosti. Dvoje zaljubljenika u elektronsku glazbu, Ana Mary Posavec i Dario Posavec, došlo je do spoznaje kako u gradu Ludbregu ima fantastična lokacija za održati jedan novi, malo drugačiji festival od onih koji su dosad poznati gradu te povećati festivalsku ponudu za sve obožavatelje elektronske glazbe.

- Sama priroda stvorila je Otok Mladosti kao idealno mjesto za glazbene festivale, a uzimajući u obzir činjenicu kako u Ludbregu baš i nema noćnog života, niti sadržaja za mlade, osjećali smo da je upravo Crazy Island Festival ono što našem gradu treba da malo živne. Ubrzo smo svoju ideju predstavili nekolicini prijatelja, koji su to prenesli svojim prijateljima i tako se skupio organizacijski tim, koji danas čini 13 divnih ljudi različitih kompetencija, spremnih za sve izazove koji su se stvorili ispred njih kako bi san onih dvoje zaljubljenika u elek-

tronsku glazbu postao stvarnost – rekli su nam idejni začetnici Ana Mary i Dario.

Prema njihovim riječima izbor da to bude festival elektronske glazbe bio je sasvim logičan.

- Mi smo generacija elektronske glazbe. U zadnje vrijeme popularnost elektronske glazbe raste sve više i više, stvorila se i određena publika koja obilazi takve festivale, poput najvećih svjetskih festivala elektronske glazbe kao što su Tomorrowland, Ultra te nas je to potaknulo da

izaberemo upravo elektronsku glazbu. Cilj je da oživimo naš grad i da ga predstavimo što široj publici, jer smatramo da sam grad ima mnogo neiskorištenih prirodnih ljepota. U prilog nam još ide i činjenica da smo idelano pozicionirani naspram susjednih država (Slovenija, Mađarska, Austrija, Češka) gdje je mnogobrojna publika elektronske glazbe – kažu nam sugovornici i otkrivaju da je želja da se Crazy Island Festival događa svake godine u kolovozu te da postane prepoznatljiv brend ne samo u Hrvatskoj već i šire.

Globalna pandemija navela ih je na razmišljanje o otkazivanju, ali odvažno nastavljaju pripreme.

- Mi smo organizacijski krenuli od početka jako ozbiljno i već smo u veljači praktički zaključili cijeli festival, ostalo nam je definirati još samo neke sitnice. No pojavom pandemije u ožujku, izgubili smo skoro 3 mjeseca marketinga, što nam svakako nije išlo u prilog s obzirom da nam je to, kako sam već napomenula, najbitniji dio u prvoj godini. Pa onda još zabrana

okupljanja većeg broja ljudi, dovela nas je do ruba otkazivanja cijelog festivala. No, ipak se je tračak nade pojavio početkom svibnja kada su krenula popuštanja mjera i naznake da bi se ipak moglo dopustiti okupljanje većeg broja ljudi – kažu Ana Mary i Dario i dodaju kako sad do njih dopiru pozitivne reakcije te se nadaju da će se uz poštivanje svih mjera festival uspješno održati bez znatnih ograničenja.

- Nadamo se da će 7. i 8. kolovoza Ludbreg i otok Mladosti zahvatiti ludilo dobre glazbe i plesa – zaključuju Ana Mary i Dario.

Sljedeći broj Ludbreških novina izlazi 30. lipnja 2020.

14

SPORT

29. svibnja 2020.

Ludbreški odbojkaški put Prateći popularnu seriju "Crno –bijeli svijet" mlađa generacije doznaje nešto više o životu u Gradu Zagrebu prije četrdesetak godina. Tada je samo središte našeg glavnog grada, tamo oko Kazališta imalo svoj "duhanski put" gdje se skupljala tadašnja kulturno-sportska elita. Ludbreg je nekako tih godina već imao svoj "odbojkaški put" koji ima i danas. Naime u zgradi "Suda" pokraj glavnog trga radi Saša Radaković, koji se odbojkom bavio četrdesetak godina. Odmah do te zgrade kuće su njegovih bivših suigrača Dragutina Zaplatića i Josipa Radikovića. Nešto slično imala je i košarka, tamo kod kolodvora (Beser, Majcen, Kolak, Horvat, Gadže, Vrabec, nedaleko Dijanošić, Kokolek, Jerbić, Pavković ).

To dosta govori kako se stvarao sport u našem gradu. Za ovaj put namijenili smo priču o odbojci. Saša Radaković s tim sportom krenuo je još u osnovnoj školi, sredinom sedamdesetih. - Sva dvoranska aktivnost odvijala se u kino dvorani, koja je prenamijenjena u sportsku, danas je tamo hotel "Amalia". Moj djed, dugogodišnji sportski aktivist Gašo, bio je njen voditelj. Tu se sve odvijalo, bilo je odbojkaša, hrvača, košarkaša.

Kao dijete gledao sam odbojkaše, ugledne građane. Bili su tamo u onoj prvoj generaciji Vindakijević, Pavković, Pokos, dr.

Bedeković, braća Žnidarić, Ledinski. Nakon toga bili su to oni nešto mlađi, braća Biškup, Radiković, Zaplatić, Čotra, Đinđić, Gašparić i drugi. Ja sam tamo bio najmlađi. Nekakve svoje prve kvalitetne minute imao sam kada se 1. svibnja igrao turnir tu dolje na "Podravini", na mjestu gdje su danas teniski tereni bilo je betonsko igralište. Došla je ekipa državnog prvaka "Mladosti" iz Zagreba te talijanski prvoligaš "Nova Linea" kojeg smo čak i pobijedili – prisjeća se Radaković.

Par riječi o "susjedima" Radikoviću i Zaplatiću.

- Joc Radiković imao je "top u ruci". Bombarder ispred vremena. Nije ni čudo da su ga tražili i iz navedene "Mladosti".

Bio je odličan košarkaš, stolnotenisač, malonogometaš, trkač, skakač u dalj. Ima li danas takvih u Hrvatskoj ne znam. Da se bilo čemu uspio potpuno posvetiti bio bi vrhunski sportaš.

No, Pravni fakultet bio je prioritet. Zaplatić nije bio smečer kao Josip, ali je bio vrhunski korektor. Na njega si se uvijek mogao osloniti.Radaković je bio odličan igrač s karijerom koju je nakon raspada ludbreškog odbojkaškog kluba, početkom osamdesetih, nastavio u "Poljancu" s većinom Ludbrežana. Bilo je tamo uspjeha. No, vidite i sami, mušku odbojku u Ludbregu nitko nije uspio sastaviti čak četrdeset godina.

- Financije i predispozicije čine svoje. Kao i školske i studentske obveze. U Međimurju čak su da održe odbojku krenuli prema Rusiji gdje su našli neke igrače – prisjeća se sugovornik.

Zaključak?

Taj međimurski klub je iz Črečana, u rukometu kod seniora rang više je Vidovec, a u nogometu rame uz rame po kvaliteti je ekipa iz Beletinca. Bez podcjenjivanja, mjesta s daleko slabijom privredom od naše, ludbreške.

Ako se ambicije klubova neće dići na višu razinu, od organizacije do igrača, neće nas biti na ozbiljnim sportskim kartama.

Jednadžba bez nepoznanica.

Neven Jerbić

Lagani povratak sportaša Nakon popuštanja mjera povezanih s bolešću Covid-19, sportska borilišta polako se pune rekreativcima i sportašima. Nekako su najprije krenuli tenisači-rekreativci koji su prvi dobili mogućnost povratka, naravno uz poštivanje epidemioloških mjera. Hrvačice su već jedno vrijeme u planinama našeg šireg zavičaja, karataši su izašli na „zrak“.

Nogometaši čekaju 10. lipnja koji im je preporučen za početak aktivnosti. Jedni od onih koji su uzeli najveći zamah su mlađe kategorije KK „Grafičar“. Popričali smo s voditeljem škole pri ludbreškom drugoligašu Tomislavom Horvatom. Razgovarali smo na dan kada se obilježila 25. godišnjica smrti velikog Krešimira Čosića. Zanimalo nas je tko je za njega najbolji hrvatskih košarkaš svih vremena.

- Za mene to je Toni Kukoč koji je nekako najduže trajao. Odmah do njega Dražen Petrović. Rađa je bio odličan, u današnje vrijeme Bojan Bogdanović. Čosića nisam pratio, jer sam premlad. Prvenstva u kojima nastupaju različite kategorije ludbreškog kluba jednostavno su prekinuta i poništena Odlukom HKS-a 1. travnja, aktom koji nam nije sjeo najbolje.

- Šteta što je donesena takva odluka. Prva ekipa bila nam je nadomak naslova, juniori su bili na regionalnom prvenstvu, mlađi kadeti su se borili za državnu završnicu koja je trebala biti u travnju. Dječaci su osvojili regiju „Sjever“, plasirali su se na državnu završnicu. Kategorije U-9, U-11 bili su u vrhu regije – kaže Tomislav.

S djecom uz voditelja Horvata rade i treneri Kokolek, Papp, Triplat kao i Poljak koji vodi juniore i seniore.

S početkom treniranja dečki su počeli 18. svibnja. - Djeca su zadovoljna što napokon treniraju, postali su u ova dva mjeseca klapa, puni su elana. Nadam se da ćemo povećanim interesom popuniti selekcije svih godišta – priča Tomislav.

Odlična je stvar što smo primijetili i da djeca nisu u ova dva mjeseca pala u neku depresiju kao što je to slučaj s mnogim profesionalnim košarkašima o čemu čitamo ovih dana.

Vidjeli smo Varaždin je dobio novo vanjsko košarkaško igralište, prvo izgrađeno nakon tri desetljeća, nakon što su jednostavno „nestala„ kultna igrališta poput „Partizana“, „Banfice“, „Graberja“. Znamo, tradicija se ne može kupiti, no ipak nešto se napravilo. - Htio bih da tako nešto osvane u Ludbregu. Mi smo sportski grad i igralište bi bilo puno od jutra do mraka - zaključuje Horvat.

Neven Jerbić

SPORT

29. svibnja 2020.

15

Mogao sam postati prvoligaški igrač Vjerojatno fizički najspremnijeg amaterskog igrača sa točno četiri desetljeća na leđima susreli smo na gradskom stadionu u Ludbregu. Iako do nastavka prvenstva neće doći Boris Kosir–Boro gotovo svakodnevno individualno trenira i unatoč godinama ne planira s prestankom bavljenja seniorskim nogometom.

-Još uvijek sam član seniora varaždinskog Varteksa iako imam ponude i od veteranskih ekipa. Na treninzima sam još uvijek ravnopravan u usporedbi s mlađim igračima. Biram prehranu, zdrav sam i nemam ozljeda tako da se nadam da ću odigrati još par sezona jer nogomet je moja ljubav i igram ga već više od dvadeset godina. Jedan dan trčim i održavam izdržljivost, drugi dan radim na snazi pa onda treći dan kombiniram jedno i drugo. Četvrti dan bicikliram po Ludbregu i okolnim mjestima pa onda ponavljam sve ispočetka. – rekao je Boro.

Uvijek f izički spreman

Ušao sam u konkurenciju od 30 igrača za novu sezonu i bio mi je ponuđen profesionalni ugovor na potpis iako jedini nisam imao nikakvog menađera. No, upravo tada sam se zaposlio i u tom slučaju trebao sam ostaviti posao i posvetiti se profesionalnom treningu. Još ni sada nisam siguran jesam li ispravno postupio kada sam odbio prvoligaški ugovor.

Tada je Međimurje bilo jako i jedno vrijeme su držali četvrto mjesto na prvoligaškoj tablici. – pojasnio je Boro.

Boris je rodom iz Hrastovskog gdje je i započeo nogometnu karijeru u Zadrugaru,a zatim je puno napredovao igrajući za Podravac iz Virja. Najviše godina proveo je u ludbreškoj

prošao je i prvoligaške

Podravini pa zatim u

pripreme tadašnjeg

Nedelišću, Plitvici iz

prvoligaša Međimurja.

Selnika, Tehničaru iz

-Sa 24 godine, kao igrač Podravine, dobio sam poziv iz Čakovca. Na ljetnim pripremama kod trenera Stanka Mršića fizički sam bio dominantniji čak i od profesionalnih igrača koje je Međimurje imalo pod ugovorom.

Cvetkovca i sada Varteksu.

-Pamtim lijepe trenutke iz svih ovih klubova, a posebno ugodno sam se osjećao u Podravini gdje sam puno sezona bio najbolji strijelac i kapetan. Lije-

Boris Kosir: ”Svaki treći dan vozim bicikl.” po je bilo igrati s Mariom Piškorom te s Vađuncima (Sinišom, Damirom i Mladenom). U Tehničaru bih htio naglasiti suradnju s Krunom Lovrekom koji je isto odličan igrač. U Nedelišću sam se također jako dobro snašao i postao najbolji klupski strijelac u povijesti. – pojasnio je Boro.

U tri provedene sezone, Boro je u Nedelišću odigrao 80 utakmica i postigao 62 pogotka.

-Te podatke pročitao sam na njihovoj službenoj stranici i normalno da sam se ugodno osjećao.

Te tri sezone zabijao sam sa svih pozicija i imam osjećaj da sam

pucao i prema svome golu da bi lopta ušla u protivnički. Šteta što nisam vodio statistiku jer mož-

da bi se našao još koji rekord za ugodno sjećanje i lijepe snove. – završio je Boro. (D. Vađunec)

kako pomagao ostatku ekipe.

Dražen Vukina ime je koje je zlatnim slovima već zapisano u povijest ludbreškog i međimurskog nogometa. O njemu ne treba puno, osim da istaknemo strijelac kakvog treba tražiti, još uvijek, i u poznim četrdesetima.

Dario Prlog nekoliko je puta oblačio dres „Zadrugara“ uvijek ostavljajući dobar dojam. I ostala imena su velika i šteta da se nisu zadržali u Hrastovskom, poput Borisa Kosira, regionalne klase Dražena Peharde, brzonogih Roberta Namjesnika i Maria Novaka. Od trenera najveći trag

su ostavili Zvonimir Oskoruš iz Varaždina, Damir Sačer, Nevenko Blagaj i Željko Vađunec.

Kvalitetni stratezi od prvog do posljednjeg.

Ovdje je stvarno nekako najteže izdvojiti, možda za nijansu zbog nekako najbolje uspostavljenog kontakta s igračima Damira Sačera. Uh, nije bilo lagano, nastojali smo biti pošteni i fair u odabiru. Pozdrav dragim prijateljima iz Hrastovskog i čitamo se u drugom broju iz Slokovca, donosimo najboljih jedanaest „Sloge“.

Neven Jerbić

Ekipe desetljeća IV Hrastovsko je mjesto dobrih ljudi i odličnih sportaša. Tijekom svih ovih skoro trideset godina koliko živim u ludbreškom kraju, imamo samo riječi pohvale za ljude tog kraja. Iznjedrili su niz kvalitetnih košarkaša, rukometaša, ali perjanica mjesta svakako je NK „Zadrugar“. Popularni „Leglo cowboys“ u proteklih dvadesetak godina postizali su rezultate kojih se ne bi postidjeli i desetak puta veći gradovi.

Kulminiralo je sve 2010. godine kada je ostvaren najveći uspjeh u sada 73 godine postojanja. Nakon igranja u završnici Županijskog kupa ostvaren je plasman u pretkolo hrvatskog nogometnog kupa.

U Pazinu je čak bivši prvoligaš „Pazinka“. Na put se išlo dan prije, spavalo se u odmaralištu u Oštrom. Lijepa atmosfera, a nervoza se razbijala kartanjem.

Trener Oskoruš razradio je taktiku do detalja, ali ona je bila na kušnji, jer već u prvoj minuti domaćin je poveo. No, veliko srce naših igrača dovelo je do pobjede koja će ostati zapisana u anale. Povratak u Hrastovsko bio je za pamćenje. Cijelo mjesto bilo je na dočeku igrača kojima se svima skandiralo kao i Vašem novinaru. Nezaboravno.

Odmah su krenule pripreme za Dinamo, sljedećeg protivnika u Kupu. Montažna tribina, re-

kord igrališta od 1800 gledatelja i utakmica koja će vječito biti za uspomenu svim prisutnima. U nedjelju 21. lipnja 2020. bit će obilježavanje 10 godina od tih velikih uspjeha. Par godina nakon toga 2014. godine osvojen je naslov prvaka 1. Županijske nogometne lige te je trasiran put u IV. HNL gdje se igralo s takvim klubovima poput „Podravine“, „Nedelišća“, preloške „Mladosti“. Bilo je tu još niz uspjeha, možda da dometnemo još jedno finale Županijskog kupa, 2013. godine protiv „Ivančice“. Tada je izboreno pretkolo Kupa u Slunju, gdje je domaćin, tko zna na koju foru, registrirao nekoliko prvoligaških nogometaša iz obližnje BIH. A, ulog je bilo domaćinstvo „Hajduku“.

Sukladno takvim uspjesima jasno je da nije bilo lagano izabrati najbolji jedanaest u razdoblju 2000.—2020. godina, no netko mora. Na poziciji vratara, u ovih dvadesetak godina bili su nekako najpamtljiviji „Leskovačka kobra“ Jasmin Modrić, iz domaćeg inkubatora zahvalni Nikola Markulinčić, Siniša Brzaj, no mislimo da je iskustvo Dalibora Piljaka bilo prevaga da se njega izabere za prvu opciju. Bio je važan kotačić u najvećim klupskim uspjesima.

Dario i Danijel Kolak, godinama su bili stoperski dvojac.

Oba visoka i snažna, bili su pra-

vi dominatori u skoku. Za veću ili veliku karijeru nedostajala je mrvica sreće. Spomenimo još da su ove pozicije uspješno punili i Denis Balažinec i Nikica Struški, no prednost braći Kolak.

Konkurencija na poziciji bočnih igrača bila je spektakularna. Od prvoligaškog igrača Dalibora Tuksera, sjajnog ljevaka, Dine Zembera, Goran Klekara poznatog nogometnog imena ludbreškog kraja, Kristijana Katalenića.

No, nekako su najduže na tim pozicijama igrali Dejan Bobetić i Marko Kolak kojima dajemo malu prednost. Na poziciji veznjaka nevjerojatna gužva. Nino Marković kao dugogodišnji kapetan i lider svakako zaslužuje biti u „Elfu“.

Tu smo svrstali i internacionalca Nikolu Pačka, borbenog do iznemoglosti te Tomislava Hlebeca „Herby-a“. Bio bi grijeh ne spomenuti ni toliko kvalitetne igrače poput Danijela Novaka, Marka Hruška, Borisa Levatića, Sinišu Fajta, Nedjeljka Kolaka, Danijela Denžića, Matije Valjaka, Darija Struškog, Ivana i Antonija Štefaneka te odličnog Gorana Koseca. Imena na da se „zmrzneš“.

U napadu je velika koncentracija kvalitete, pa čemu odabrati trojicu. Odlučili smo se za Marka Šegovića, sina vjetra i kralja šesnaesterca, koji je pritiskom na obrambene igrače ite-

ACO PIŠE

29. svibnja 2020.

Foto: Miro

16

Mi smo nevništivi Piše: Aleksandar Horvat Ne znam, evo, kaj bi rekel za ovo šašavo vreme. Neje to od denes, već zadnjih nekaj let to tak traje. Nekaj se događa.

Je, bilo je več, a kaj se i ja zmislim, da je za prvi maj opal sneg, to je bilo svetsko čudo, ali je trajalo jen dan, tek tolko kaj su nadležni zapisali v povesne knjige kak se nekaj napačnoga dogodilo, kajti je negdo tam gori v kontroli stisnul krivoga gomba. Ali denes se takva čudesa događaju na dnevni bazi, kak da se je cela ta komandna ploča z gumbima dotrajala, a po nji nekakvi šegrti ordiniraju i nemreju popraviti. Jedni spametnjakovići govoriju kak su klimatske promene samo “teorija zavjere” iliti “da su se nekakvi dva tri jako močni dogovorili kaj nas budu vse vništili i porobili”. Čistam v redu. Denes, lipanj ruži na vrata, več bu mi ona najraneša hruška, lipanjska lepotica, dobra za jesti, črešnje su taman za krasti, jagode dišiju, kuruze su do kolena, gacije cveteju po bregima. A ja si v jutro moram obleči đekeca jer mi je zima! Mislim si, je l’ bi nakuril bojlera ili ne bi, il’ bi najbolje bilo nosa pod tuhicu porinuti i tak čekati leto. Klimatske promene? Ma kakvi, smešno. A negda sam v ovo vreme v samim kupačim gačama bežal po prašini i več sam imel farbu kaj da sam bil mesec dan na moru. A ve sem nemretelni, veter puše, zima je. Ti vrapca, niti krumpirove zlatice se ne vupaju na krumpir kak se to menja saki den. Dok ovo pišem to je tak, a dok vi to čitate ufam se da su se stvari premenile. Na bole.

Dojde par lepih dni, razletimo se kak leptiri po kraju, od cveta pri kleti do cveta pri drugi kleti, primemo se nekakvoga vrednoga posla, mašemo mejašima na drugi breg il’ pajdašima prek vulice, paše nam dok sonce greje po kostima, kaj ne? Jeee, ali sonce je ovo leto drugačko ili sam ja v oni fazi norije kaj stručnjaki paranoja. Je l’ i vi to čutite? Staneš na sonce, ne da greje - peče kak sam vrag, za jenu poštenu radnu akciju v goricama,

polju, dvorišču zgoriš kak kremenatlin, niti gajba pive te ne spasi. Ali ne, to neje klimatska promena, nemre biti, niti slučajno. Kak dečec sam se nigdar ne mazal z pomadama, a retko gda bi zagorel, a denes je najbole doge rukave i nogavice meti po suncu, tak kaj se zašvicaš kak pajcek i voka dobiš na sakomu pregibu. Če bu to tak, bumo i po letu po gradu nosili jembrela v saki priliki, čak i protiv sonca dok nam ga prek ne prekuri. Viš, to bi bila prava renesansa. Puce bi mele one male kišobraneke na cveteke z čipkicom, moži bi meli škrlake, a direktori ađutante kaj bi jim črne jembrele nad glavom nanašali.

No, zafrkancija, ali...

Gledim kak se na nekojima plantama listje kuri, dok peče, zvezda fest peče, a jedva je dvajsti pet celzijusi. Vežba nas i trenira ovo nebo... vroče, zdeno, vroče, zdeno, cela majčica priroda se pogubila vu ti situaciji i ve bulazni, nemre k sebi dojti. Čmele, bogice, ne znaju kaj bi (kolko se ja vu to razmem, nek me čmelari ispraviju). Zima jim je, a vjerojatno i pun kufer toga vroče-zdeno. Jedva čekaju dok se prek dana ipak malo zgreje kaj budu mogle vun. Ali kaj to vredi če je i se cvat zbunjeni. Gledim gerbera vu dvoru, mrgodi se i kmava zaprti do polneva, tek onda poveruje soncu pak se nekak z teškom mokom otpre. Aha, je, još da ne zabim, videl sam ovo leto več tri leptire.

Nemrem verovati. Tri! Kraj petoga meseca! Lastavice mi isto nekak na retkoma preletavaju, ne bi se čudil da se je i njima vreme zmešalo, ili jim je kompas zakazal, ili se budu se vrnule negdi v kolovozu. A morti budu jenoga dana odišle na jug i tam ostale, kajti jim se niti ne splati tak daleko leteti za nikaj.

Klimatske promene? Ma ni govora, neje to istina. Viš kak je zima bila blaga.

Ve na jabukama ima više vuši nek je bilo snega, tomu vragu, vušima, sonce nikaj ne smeta. Dalje, ovih dni se oblaki prešetavaju kak v ožujku i travnju, s jenoga curi, z drugoga ne. Točno mi zgledi da je ove dva mesece, dok smo se zaprli v hiže, vreme (ovo Vakulino) stalo i ve tek ide dalje odonud gde je stalo. Kesne. Jednostavno kesne. Na kraju bu zišlo kaj bumo

v prosincu išli na more, če bu vroče bumo plivali, če bu zima bumo se grudali. A se si nekak mislim, na kraju, kak god bilo, da smo mi ljudi nevništivi. Mi se ne damo. Klima se menja, mi smo isti. Morti bu jenoga naš ozon tak tenki i zdrapani kaj se bu po noči delalo, a po danu spalo, meli bumo oči velke kak jajce i vuha kak zajci, nočni život bu cval, a po danu bumo kak vampiri saki v svojemu kufru prhli.

Ne bu to radi klimatskih promeni, nikak, bumo nekaj drugo zmislili, vu tem smo stručnjaki, ali ne bumo se dali vništiti.

Kak sam zadnji put pisal da vesel landram po prirodi kajti je došlo proleče, tak sam se ve malo razočaral, čim padne dežđ i dojdeju oblaki, mom treba bojlera vužigati. Ova naša kugla je jednostavno više ne dobro izolerana, čez saki režek ji puše. A dok se oblaki razmekneju trebaš se zamotati kak beduin kaj te sončece presvetlo ne osmudi. Evo, ne znam, ovo leto kak da nekaj fali, kak da je nekaj ne po redu. Morti faliju baš te dva meseci dok smo nekakvim čudom prespali najvažneše stvari okoli sebe. Zato nema druge nego iti iskat kak se od sega toga more spasiti. A mene spasi jedino to kaj velim sam sebi: mulec jeden, pak naj gledati samo kaj ne valja, bu ti slabo od toga.

Gledi na lepe stvari pak ti bu sejeno kaj je klima v promeni i kaj ima valunge. I kaj imam lepoga za videti...

V mojemu dvoru su dve seničke zdigle još jednu familiju, več treće leto kak sam jim kučicu složil. Vidim da naši ludbreški labudi, sprevađaju po Bednji i ribnjaku sedam komadi žibekov. Vidim da su se vsi novi zeleni i črleni drvoredi razlistali po gradu, po Varaždinski, kraj svetišta do lasne, kraj Bednje od mosta do mosta.

Nove steze su lepo pošodrane, čak se i pod most more prejti, po otoku su nove široke steze okolo ribnjakov. Na moje veliko veselje došli su veliki bageri i ščistili mlinskoga kanala, ve zgledi kak kanal, a ne zapuščena močvara. Dobili smo i maloga zanatskoga trga, nove klupčice, otprlo se dečje igralište, po celomu gradu je novo cvetje. A z glavnoga trga su one smešne gacije, na koje furt jamram, odišle pred sportsku dvoranu i kak vidim, tam su se

prijale i čistam jim paše. Na trgu su jih zamenile one črešnje istočnjačke kaj sveteju roza. Ve samo treba i jedne i druge pustiti nek se razrasteju, drevo bez krošnje zgledi kak puca bez kiklje. A i seničke vrapci pokučarci bi se složili da je bez krošnje i hlada bezveze, pa makar kakti nema klimatskih promeni i jakoga sonca.

Znači, kak god je šašavo vreme, v našemu Ludbregu se nekaj događa vu vizualnom smislu. Ve se još mi ljudi moramo početi događati i shađati. Popušča se pomali, popušča se z ovim merama i normama i to bu dobro. Malo smo se korzirali na ovomu mini sejmu cvetja, lepo je bilo, nikomu se nikaj ni dogodilo. Vračamo se v normalu, jer mi smo ljudi zmišleni za družbu, nemremo jeni bez drugih. Malo smo si podebljali informatiku, ve su se i stareši malo nafčili prek interneta delati stvari, ali dobro se zna i to je tak zakon nema te tehnike koja bi zamenila da se ti z čovekom vidiš v živo, pa makar se samo z laktima tresnuli ili s nogama vritnuli.

Nesmo mi kak Šveđani koji su skorom srečni kaj moraju zaprav biti v hiži, kajti vezda imaju debeloga razloga i njima je to normalno. Mi zaprti v hiži očemo objuneti. Mi smo više za švedski stol okolo kojega se more koju kupicu progovoriti z pajdašima, kakvoga novoga vica se nafčiti ili trača čuti, malo šank-politiku tirati. To nam fali i nebi mi bili mi če ne bumo to nadoknadili. Budu pomali počele utakmice, programi, koncerti, izbori, v knjižnicu bumo smeli po dva tri, če bumo šteli. Je, če bumo šteli, jer nemrem, a da ne vidim - dok se veli idemo si na nekakvi koncert ili da treba iti v prirodu na friški zrak, onda se ljudi zapreju doma. A dok se veli ostani doma, onda bi si išli vun.

Valjda nas ovo vreme, koje neje klimatska promena, čist pošemerilo pak smo tak malo napačno nasađeni. Ftruc delamo ono kaj se ne sme i ftruc nečemo delati ono kaj se mora. To je te naš vredni slobodarski duh. Tak kak se ponašamo, tak se isto ponaša i priroda. Nigdar ne znamo kaj bu zutra, kam bu se to odišlo i kak bu zišlo. Kak on čovek kaj namjerno neče dati žmigavca na križanju, jer... “Kaj of iza mene ima znati kam ja idem?”

(A. Horvat, 2020.)