Ludbreške novine broj 158

LIST GRADA LUDBREGA BESPLATNI PRIMJERAK

30. lipnja 2020.

BROJ 158 / GODINA XV.

OTOK MLADOSTI

VETERINARSKA STANICA

Ludbreški veterinari ovog su mjeseca u svoju veterinarsku stanicu primili jednog neobičnog četveronožnog pacijenta.

Str. 4.

KUĆA LJEŠNJAKA

U Vinogradima Ludbreškim ovog je mjeseca za goste otvorena 'Kuća lješnjaka', posebna kuća za odmor...

Str. 5.

UZGOJ BOROVNICA

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Ružić iz Ludbrega dobro je poznato po svojim ekološki uzgojenim borovnicama...

Str. 5.

NOGOMET

Str. 8. - 9.

PONOVNO NAŠ!

U subotu 13. lipnja na Gradski stadion u Ludbregu vratio se nogomet. Nakon gotovo tri mjeseca živnuo je taj objekt na kojem su snage odmjerile...

Str. 14.

2

A K TUA LNO

30. lipnja 2020.

Radovi u Bolfanu Župan Varaždinske županije Radimir Čačić u pratnji je ravnatelja Županijske uprave za ceste Tomislava Osonjačkog i njegovih suradnika Dejana Radata i Nenada Koščaka te predsjednika Upravnog vijeća Županijske uprave za ceste Krešimira Horvata obišao radove koji se izvode na području Varaždinske županije. U naselju Bolfan gradonačelnik Grada Ludbrega Dubravko Bilić bio je domaćin županu i suradnicima.

- Modernizacija Kalničke ulice te postavljanje novog asfaltnog tepiha u naselju Bolfan odvija se u suradnji s Gradom Ludbregom, a Županijska uprava za ceste financira ovaj projekt sa 337 tisuća kuna, dok Grad LudMinistarstvo kulture i Grad Ludbreg

Radovi u Apatiji Grad Ludbreg je na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2020. godinu prijavio projekt Izvođenje konzervatorskih i restauratorskih radova u Crkvi Srca Isusova u Apatiji. Ukupan iznos projekta jest 35.000 kuna, Ministarstvo kulture dodijelilo je 15.000 kuna, dok ostatak sredstava od 20.000 kuna snosi Grad Ludbreg kao korisnik.

Ovim projektom planiraju se napraviti konzervatorsko restauratorski radovi slikanog žbukoreza u Crkvi Srca Isusova. Zidani oslik u tehnici žbukoreza kojim su dekorirani unutrašnji zidovi i svodovi kapele nalazi se u izuzetno lošem stanju s brojnim mehaničkim i kemijskim oštećenjima. S ciljem sanacije oštećenja potrebna je pretkonsolidacija i konsolidacija slikanog žbukoreza. U radovima pretkonsolidacije i konsolidacije izvest će se opšivavanje rubova, oslabljenih dijelova žbukoreza i injektiranje žbukanog sloja na mjestima na kojima se odvaja od cigle.

Ciljevi koji se planiraju ostvariti ovim projektom odnose se na adekvatnu restauraciju kulturnog dobra s namjerom sprečavanja njegovog danjeg propadanja.

Projekt se planira provesti u vremenskom periodu od 12 mjeseci.

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik, Ivana Dežić Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg,

Trg Sv. Trojstva 19

Telefon: 042 / 306 130

Fax: 042 / 306 068

e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr iva.havaic@ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb

breg ovdje daje 112.500,00 kuna.

To je još jedna potvrda dobre suradnje s Gradom Ludbregom. U Velikom Bukovcu novi asfaltni tepih vrijedan 490 tisuća kuna, a u naseljima Lunjkovec-Martinić također novi asfaltni tepih vrijedan 460 tisuća kuna. Radi se o ozbiljnim investicijama. Želimo da ta priča s modernizacijom cesta na područjima Malog i Velikog Bukovca bude zaokružena.

Nažalost mi ne možemo konkurirati za europske fondove. To je ozbiljan propust dosadašnjih Vlada, i lijeve i desne, jer su one propustile dati mogućnost Županijskim upravama za ceste da konkuriraju za europske novce - rekao je župan Čačić.

Ravnatelj Županijske uprave za ceste Tomislav Osonjački također je zadovoljan kvalitetom te dinamikom izvođenja radova.

-Radi se i u drugim dijelovima Županije, nije baš najbolje vrijeme no siguran sam da ćemo sve radove završiti u planiranom roku, do kraja građevinske sezone. – istaknuo je Osonjački.

Gradonačelnik Grada Ludbrega Dubravko Bilić zahvalio se županu na suradnji te je uređenje prometnice u Bolfanu istaknuo kao primjer dobre suradnje između Županije i Grada Ludbrega.

-Nalazimo se na najistočnijoj točci Varaždinske županije i Grada Ludbrega i rješavamo posljednju županijsku cestu koja će nakon izvedenih biti pretvorena u jednu sigurnu prometnicu. Dosad je ovdje bilo podosta problema zbog klizanja i oborina, a sada ćemo riješiti i taj problem. Istovremeno smo započeli još nekoliko malih projekata u Bolfanu, asfaltirat ćemo još tri ulice, poboljšati temeljnu infrastrukturu u naselju i omogućiti mještanima da se osjećaju sigurnije. Očekujemo i dalje nastavak kvalitetne suradnje sa Županijom po pitanju uređenja cesta, ali nama je jako važno nastaviti suradnju i kroz druge segmente posebice kad je u pitanju obrazovanje i potpora srednjoj školi. Tu bez Županije ne možemo i radujemo se nastavku kvalitetne suradnje – rekao je gradonačelnik Bilić.

Slijede daljnja asfaltiranja Grad Ludbreg tako će na području Bolfana asfaltirati još nekoliko ulica.

- Napravit ćemo u ovoj fazi i dio Školske ulice, od odvojka gdje se autobus okreće i skuplja djecu za školu, odnosno na dijelu gdje ljudi žive. To će sada

biti prva faza u Školskoj ulici, a u drugoj fazi slijedi "spuštanje" asfalta skroz do državne ceste – rekao je gradonačelnik Bilić. Na području Bolfana asfaltirat će se i Redvenica, a bit će to druga faza radova.

- Prošle smo godine napravili prvu fazu, nekih 200m, a sada ide još 400m asfalta. Puno je korisnika u toj ulici, stanari se jako brinu o tom putu. Zanimljivo je da je Grad zajedno s korisnicima ulice prije tri godine financirao izradu projektne dokumentacije i to je uistinu jedan lijep primjer interesa samih stanara. Mi smo sve odradili me-

đutim natječaja za ruralni fond nije bilo. Sada smo odlučili u to krenuti vlastitim sredstvima – rekao je gradonačelnik Bilić i dodao kako je program izgradnje asfalta i uređenja cesta po vinogradarskim područjima financiran isključivo iz naknade za porez na kuće za odmor.

- Riječ je o mjeri koja je izazvala negodovanje, ali vjerujem da su do sada svi uočili da su namjere dobre. Na godišnjoj razini prikupi se nešto manje od 400 tisuća kuna što je značajno za uređenje takvih puteva koji imaju i turističkog potencijala – zaključio je gradonačelnik.

Grad Ludbreg i Osnovna škola Ludbreg

I ove godine besplatne radne bilježnice i bon od 100 kuna Grad Ludbreg i ove će godine osigurati sredstva za nabavu radnih bilježnica za učenike Osnovne škole Ludbreg. Također, kao i prethodnih godina učenici će dobiti i bon od 100 kuna za kupnju školskog pribora u jednoj od ludbreških knjižara.

- Naglašavamo uvijek da je obrazovanje važno i kao jedinica lokalne samouprave nastojimo pomoći učenicima na tom putu, a ujedno i olakšati roditeljima financijski – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Sve potrebno za pohađanje nastave učenike Osnovne škole dočekat će na školskim klupama početkom nove školske godine.

- Završava jedna pomalo neobična školska godina. Učenicima čestitamo, a učiteljima zahvaljujem na trudu koji su kroz ovo izazovno razdoblje pokazali - zaključio je gradonačelnik Bilić.

Sastao se Stožer: Manifestacije moguće, važno je poštivati preporuke U Uredu gradonačelnika Dubravka Bilića sastao se Stožer civilne zaštite Grada Ludbrega u užem sastavu. Raspravljalo se o nadolazećim planiranim programima koji se održavaju u skladu s Preporukama Hrvatskog zavoda za Javno zdravstvo i Uputama Nacionalnog stožera Republike Hrvatske.

- Smatramo da mjesta panici nema, ali valja slijediti preporuke i upute koje su izdane. Pandemija još nije prošla, ali svi smo svjesni da zatvaranja kakva su bila više neće biti moguća jer time zatvaramo i brojne druge mogućnosti, utječemo na gospodarstvo, stvaramo paniku. Stoga je najbitnije da budemo odgovorni – rekla je Renata Potočnik, zamjenica gradonačelnika i predsjednica Stožera.

Na snazi je i odluka o obveznom nošenju maski u javnom prijevozu.

S V EČ A N O

30. lipnja 2020.

3

Javna priznanja Grada Ludbrega

„Ova priznanja pripadaju svima onima koji su nas podupirali” U dvorcu Batthyany u subotu 20. lipnja održan je svečani prijem za ovogodišnje dobitnike Javnih priznanja Grada Ludbrega. S obzirom da se uslijed nastale situacije zbog proglašene pandemije uzrokovane koronavirusom ove godine nije mogla održati svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj bi bila uručena javna priznanja upriličen je svečani prijem.

– Kao i svake godine dodjeljuju se priznanja kao iskaz javne pohvale, počasti i zahvalnosti našim sugrađankama i sugrađanima za osobite zasluge i uspjehe u pojedinim područjima gospodarskog ili društvenog života.

Ne zaboravljamo pritom one koji promiču i promoviraju ugled, značaj i položaj našega maloga grada u zemlji i svijetu jer ipak Ludbreg je Centrum Mundi, samo središte svijeta – rekao je Antun Šimić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Ludbrega.

Javna priznanja uz njega su uručili gradonačelnik Dubravko Bilić i Renata Potočnik, zamjenica gradonačelnika. Svečanom prijemu nazočila je i Natalija Martinčević, posebna savjetnica župana. U ime svih nagrađenih zahvalio se Dragutin Križanić, koji je proglašen počasnim građaninom.

–Danas osjećam ogromno zadovoljstvo što dobivam ovakvo priznanje u sredini iz koje dolazim. Želim se zahvaliti svima koji su radili da im se te nagrade uruče, na njima pišu naša imena, ali one ne pripadaju nama već svima onima koji su nas podupirali i bez kojih danas ne bismo bili ovdje – rekao je Dragutin Križanić.

Ludbreški gradonačelnik kazao je kako su dobitnici priznanja uzor drugima, a da ponekad toga možda nisu ni svjesni.

– Već je danas ovdje bilo riječi o traženju sreće. Uistinu čovjek je u stalnom traženju sreće, bilo u velikim ili malim stvarima, na skretanjima lijevim ili desnim.

Dobitnici javnih priznanja i nagrada Grada Ludbrega Međutim često sreću imamo, ali ju ne vidimo. Zbog toga smo ponekad tužni i nezadovoljni, ali u ovakvim trenucima, prvenstveno nagrađeni, imate priliku posvjedočiti svoju sliku sreće.

Svoj put koji je ispravan, a nama može biti uzor i put kojim trebate nastaviti dalje. Taj put se gleda, netko ga primijeti, iako to možda niste ni očekivali. Sve ono što ste dosad u životu napravili za sebe, napravili ste i za druge možda i ne znajući. Netko je zbog vas odlučio biti glazbenik, sportaš, majstor ili bilo što drugo u životu čime je doprinio da naš grad bude bolji – zaključio je gradonačelnik.

Svečanost uručenja Nagrada vodio je Aleksandar Horvat, ludbreški pjesnik koji je i za ovu prigodu pripremio novu pjesmu, a glazbeni dio programa priredile su “Pajdašice”.

Posljednjih nekoliko godina u povodu Dana grada javna priznanja uručuju se i učenicima Osnovne škole Ludbreg i Srednje škole Ludbreg.

Na prijedlog Osnovne škole Ludbreg ove je godine nagrada uručena Emi Borko, učenici 8. razreda.

Srednja škola Ludbreg za nagradu je predložila Luciju Ivanuša, učenicu 4. razreda, obrazovni program – opća gimnazija.

Ovogodišnji dobitnici priznanja: POČASNIM GRAĐANINOM GRADA LUDBREGA proglašen je: DRAGUTIN KRIŽANIĆ iz Brežica, Slovenija NAGRADA GRADA LUDBREGA ZA ŽIVOTNO DJELO dodijeljena je: MARIJANU KROBOTU iz Ludbrega

NAGRADA GRADA LUDBREGA dodijeljena je: 1. MLADENU STRUŠKI iz Ludbrega 2. «LUNETI» d.o.o. Ludbreg 3. UDRUZI TJELESNIH INVALIDA «LIO» 4. UREDU OVLAŠTENOG INŽENJERA GEODEZIJE MILANA MIRČETIĆA, Ludbreg

ZAHVALNICE GRADA LUDBREGA dodijeljene su: 1. IVI GERIĆ iz Hrženice 2. BISERKI KUTNJAK iz Ludbrega 3. DRAŽENU PAVETIĆU iz Ludbrega 4. DAVIDU ŠALAMONU iz Hrastovskoga 5. ELVIRI ŠTABI-VIDOVIĆ iz Ludbrega

4

DOZN A J EMO

30. lipnja 2020.

Srednja škola Ludbreg

Poslovna ideja vrijedna nagrade Učenici Srednje škole Ludbreg i ove su godine bili uspješni na natjecanju “Ideja godine”. Riječ je o srednjoškolskom natjecanju koje je organizirano osmu godinu za redom, a u kojem se traži najbolja poslovna ideja.

Ekipa Trio fantastico Srednje škole Ludbreg koju čine Lucija Ivanuša (gimnazija), Erik Kelin (CNC operater), Goran Kranjčec (CNC operater) pod mentorstvom Željka Posavca osvojila je drugo mjesto. Ludbreški srednjoškolci osmislili su stroj koji računa gdje točno ljuštiti orah kako bi jezgra ostala netaknuta.

Svoju ideju su prezentirali kroz renderirane kalkulacije i zanimljivi video prilog.

Prva tri nagrađena projekta Europska komisija vodi u Bruxelles na studijsko putovanje.

Pobjednik je maturant Ramal Salha koji je osmislio Qullix, aplikaciju za istovremeno gledanje videa s prijateljima. Mentor mu je bio Ivan Marušić, a dolaze iz Elektrotehničke i prometne

škole Osijek. Treće mjesto je osvojila ekipa INDIVIDOM iz Gimnazije Velika Gorica koja prilagođava kuće osobama s teškoćama u razvoju.

Dodajmo kako je za uspješne ludbreške učenike u Županijskoj palači u Varaždinu održan prijem. Župan Radimir Čačić povodom dobrog plasmana odlučio je dodijeliti svakom učeniku 2000 kuna iz osobnog fonda - Takva jedna aktivnost koja dovodi do ovakvih rezultata očito je da nije slučajna i rezultat je kontinuiranog i napornog rada. Kreativnost je sigurno nešto na čemu se temelji budućnost i razvoj društva - rekao je župan Radimir Čačić.

Danas, 30. lipnja, učenike SŠ Ludbreg, mentora Željka Posavca i ravnatelja SŠ Ludbreg Josipa Zdelara primit će i gradonačelnik Dubravko Bilić koji će im također uručiti nagrade za postignut uspjeh.

Nesvakidašnji slučaj u Veterinarskoj stanici u Ludbregu Otklonili tumor psu Eronu težak 6,3 kilograma Ludbreški veterinari ovog su mjeseca u svoju veterinarsku stanicu primili jednog neobičnog četveronožnog pacijenta. Riječ je o dvanaestogodišnjem psu Eronu koji je na sebi imao tumor težak rekordnih 6,3 kilograma.

Sveučilišni magistar kirurgije, ortopedije i oftalmologije Zoran Studak, dr.med.vet. i Tihomir Radmanić, dr.med.vet nisu dugo dvojili što napraviti. Odlučili su ukloniti Eronu tumor i tako mu olakšati život. Operacija je bila složena i trajala je otprilike dva i pol do tri sata.

– Nismo nikad do sada u karijeri imali ovakav slučaj, odnosno operirali ovako velik tumor. – kažu ludbreški veterinari.

Upravo zbog te složenosti cijelog procesa bilo je potrebno vlasnika dobro upoznati sa situacijom prije donošenja konačne odluke i objasniti mu sve moguće ishode.

– Uvijek je bitno vlasniku reći istinu, objasniti mu sve moguće komplikacije i dobro ga pripre-

miti. Ovo je bio složen slučaj tako da smo morali biti svjesni svih ishoda. – pojašnjava Zoran Studak, univ.mag.dr.med.vet..

Zahvaljujući znanju i koncentraciji veterinara operacija je prošla uspješno i pas Eron se dobro oporavlja.

– Nije bilo nikakvih komplikacija nakon operacije. Eron je dobivao terapiju antibiotika i terapiju protiv bolova radi lakšeg oporavka. Nakon dva dana vlasnici su ga doveli na kontrolu, vidjeli smo da sve dobro zarasta i zadovoljni smo. Možda će biti potrebna još jedna operacija estetske prirode, ali to ćemo vidjeti s vremenom. – kaže veterinar Studak.

- Eron se super oporavio.

Ovim putem želim zahvaliti ludbreškim veterinarima što su otklonili ovaj, možemo to tako reći teret koji je nosio, a zbog kojeg smo nažalost počeli razmišljati i o uspavljivanju. – kazao je vlasnik Ivan zadovoljan što do toga ipak nije moralo doći.

-Uglavnom vlasnici primijete da životinja ima neku kvržicu. Kod ženskih životinja je to češći slučaj. U svojoj praksi najviše sam operirao tumore mliječnih žlijezda kod kujica, koji se nažalost znaju i ponavljati. Naravno postoje tu i druge vrste tumora. Razne tvorevine na koži koje su benigne, ali ih je potrebno ukloniti jer se znaju pojaviti na nezgodnim mjestima, poput kapka i slično. – pojašnjava Zoran Studak, univ. mag.dr.med.vet.

E KO K U TA K

30. lipnja 2020.

5

Otvorena 'Kuća lješnjaka' – posebna kuća za odmor s pričom U Vinogradima Ludbreškim ovog je mjeseca za goste otvorena 'Kuća lješnjaka', posebna kuća za odmor veličine 95 kvadratnih metara koju vodi Dragan Sačer sa suprugom Biljanom i koja je izrađena prema svim principima održivog razvoja. Za izradu su korištene pune oblice u promjeru od 20 do 30 cm. Kako je došlo do ideje i nastanka ove posebne kućice objasnila nam je vlasnica.

– Oduvijek smo težili prirodi i dugo maštamo o drvenoj kući, ja sam krenula iz konvecionalne u alternativnu medicinu što je povezano s prirodom i odatle je došla želja za svojim dvorištem i vrtom, hranom i povrćem. Tako smo htjeli napraviti i kuću koja bi bila od prirodnog materijala

i počeli smo s izgradnjom ove naše kuće prije četiri godine – objasnila je Biljana Sačer.

'Kuća lješnjaka' je uvrštena u projekt Turističke zajednice grada Varaždina kao jedna od kuća za odmor s pričom, kapacitet joj je šest osoba, a sadrži dvije sobe s bračnim krevetom te dva pomoćna ležaja. Osim za odmor, pogodna je i za održavanje proslava, rođendana i slično.

U sklopu kuće nalazi se i bio vrt s gotovo svim vrstama povrća i preko 30 vrsta voćaka što je sve na dispoziciji gostima, a u planu su uskoro i dodatni sadržaji. Biljana je ispričala i odakle poveznica s lješnjacima.

– Ideja za priču s lješnjacima je došla od mojih roditelja koji imaju veliku plantažu i bave se

time već 20–ak godina. Kako su sve te kuće za odmor povezane s lokalnim OPG-ovima naša je ideja također bila da surađujemo s mojima i da kuća ima neku priču, a sad smo i mi ovdje posadili lješnjake na dvorištu koji će dati rod nakon otprilike tri godine i planiramo raditi i neke delicije od lješnjaka.Biljana i Dragan kažu kako je u početku plan bio nešto skromniji, no s vremenom su ga

nadograđivali i sada 'Kuća lješnjaka' za goste osim smještaja, prostranog vrta i domaćih lješnjaka nudi i svu suvremenu multimediju poput televizije, platna za projektor, roštilja, a u planu je i sauna te uskoro dolazi dječje igralište sagrađeno također isključivo od prirodnih materijala.

Smatraju kako će ovakva ponuda privlačiti turisti koji vole mir i osamu.

- Javljaju nam se ljudi iz Za-

greba i oni su oduševljeni ovim konceptom, istina je da većina ljudi još uvijek radije odlazi na more, ali mislim da se sve više ljudi okreće i ovoj koncepciji da provode odmor u miru i tišini.

Nadam se da će biti interesa i gostiju, mislim da je lokacija idealna jer si nekoliko minuta autom udaljen od grada gdje ima sve što može biti potrebno, a opet je izolirano i mirno.Ivana Dežić

OPG Ružić ima tri tisuće potpuno ekološki uzgojenih borovnica Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Ružić iz Ludbrega dobro je poznato po svojim ekološki uzgojenim borovnicama, a prije dvije godine zasadili su i lješnjake. OPG je osnovan prije osam godina, a danas se mogu pohvaliti s gotovo tri tisuće sadnica borovnica na jednom hektru zemlje te čak tri hektra lješnjaka koji su još uvijek u fazi rasta. Borovnice su pak uzgojene pod strogim nadzorom na ekološki način. Otkud ideja za borovnice i kako izgleda njihov uzgoj objasnila nam je vlasnica Kristina Ružić.

– Moji godinama imaju ribarnicu te su u početku bili zastupnici za cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku za dostavu ribe, a kad je stigla kriza zatvorila se veleprodaja i ostale su nam velike komore i hladnjače. Razmišljali smo što bi bilo najbolje pohraniti u njima i shvatili da je to voće.

Prva ideja bile su jabuke, ali tu je već tada bilo loše tržište i male otkupne cijene, a na skupovima koje smo obilazili već tada su govorili da će se slično događati s aronijom tako da smo na kraju se odlučili za borovnicu.

Borovnice su osim toga pro-

izvod kojeg tada još nitko nije imao u ovom kraju, a za njihov uzgoj nisu potrebni gotovo nikakvi strojevi, već samo ljudska ruka.Kristina nam je tako ispričala da najviše posla imaju oko rezidbe za što im treba više od četiri sata za jedan red. Imaju posađeno šest vrsta borovnica, a osim rezidbe najviše posla je tijekom berbe koja upravo sad i traje.

- Sad je faza berbe ranije sorte i iako nam puno pomaže obitelj, moramo unajmiti i dodatne radnike. Većinom su to učenici preko servisa i ta dva mjeseca koliko berba traje nije problem pronaći radnike. Borovnice se inače beru u četiri navrata jer na jednom grozdu ne dozrijevaju sve jednako, a imamo i šest vrsta tako da su neke sorte ranije, neke kasnije. Moram i reći kako je ova sezona dosta loša za borovnice jer je bilo puno kiše što njima nikako ne odgovara –rekla je vlasnica te dodala kako nemaju problema s plasiranjem proizvoda.

- Borovnice prodajemo na placu u Varaždinu, imamo svoje kupce na malo i otkup na veliko. Za sada smo svake godine

sve prodali, a moram reći kako su ove godine cijene pale jer sad ima dosta ljudi koji imaju nekoliko grmova doma, a njima se isplati dati i nižu cijenu jer ne treba platiti radnike i mogu sve sami napraviti. Cijena naših bo-

rovnica je na tržnici 60 kuna za kilogram, a ako se uzimaju veće količine 50 kuna – rekla je za kraj Kristina.

Ivana Dežić

6

OBLJETNICE

30. lipnja 2020.

Svjetski dan darivatelja krvi Svake godine 14. lipnja diljem svijeta obilježava se Svjetski dan darivatelja krvi s ciljem podizanja svijesti i senzibilizacije javnosti o važnosti krvi i krvnih pripravaka u liječenju bolesnika. Tim povodom, uz srdačnu pomoć djelatnice Gradskog društva Crvenog križa Ludbreg Jasmine Preskočil-Struški, dogovorili smo susret s višestrukim ludbreškim darivateljima krvi. U prostorijama GDCK Ludbreg dočekali su nas umirovljenici Marija Kraljić (67) iz Ludbrega i Zdravko Gložinić (62) iz Slokovca.

-S darivanjem krvi počela sam 1990. godine u 18. godini života i do sada krv dala 51 put te mi još trebaju četiri darivanja kako bi stekla priznanje 'Srebrni znak priznanja za dobrovoljno darivanje krvi'. Invalidne osobe, trudnice i darivatelji krvi po zakonu imaju prednost kod liječnika. Ja sam tu prednost osjetila na svojoj koži kada su me doktori u Zagrebu 1996. godine ugodno iznenadili uzevši me prije na red za operaciju zato što sam darivateljica krvi. Bila sam počašćena time i jako je dobar osjećaj ako netko zna cijeniti tvoje dobročinstvo. Preporučam mladima da se ne boje i postanu darivatelji krvi jer si time istovremeno kontroliraju zdravlje. – rekla je Marija Kraljić.

Podsjetimo, krv mogu darivati samo osobe dobrog općeg

zdravstvenog stanja u dobi od 18 do 65 godina starosti. Muškarci mogu darivati krv četiri puta, a žene tri puta godišnje. Prije uzimanja krvi svakom darivatelju provjerava se razina željeza u krvi, a jedna doza 'pune' krvi podrazumijeva 450 ml ove nezamjenjive tekućine koju je nemoguće proizvesti na umjetni način.

-Iako sam ja nadživjela granicu od 65 godina, krv ću moći dati još nekoliko puta jer redoviti darivatelji ne smiju odmah prekinuti s darivanjima već postupno zbog toga što im je organizam naviknut na darivanje.

Zato se svakoj sljedećoj akciji darivanja posebno radujem. Nekad smo poslije darivanja dobivali kuhane kobasice i sok ili pivo za osvježenje, a posljednje tri godine dobivaju se tzv. lunch paketi sa sendvičima. – pojasnila je Marija.

Dobrovoljne darivateljice s 26 i više darivanja imaju pravo na oslobađanje plaćanja participacije za dopunsko zdravstveno osiguranje. Kako muškarci mogu više puta godišnje dati krv oni isto pravo ostvaruju s 36 i više darivanja. To pravo čak je tri puta 'zaslužio' Zdravko Gložinić.

-Krv sam dosad dao 115 puta, a prvi put 1976. godine kao učenik Rudarske škole u Varaždinu.

Za stoto darivanje 2018. godine primio sam Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski od

Marija, Zdravko i Jasmina tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. Imam krvnu grupu 'nula' koja je najpoželjnija jer 'paše' svakome, a istovremeno meni ne odgovara niti jedna druga. U mojoj obitelji svi su od reda dobrovoljni darivatelji krvi počevši od oca i majke, pokojnog brata Krunija pa sve do mojih kćerki Ivane i Martine.

Mnogo puta su me zvali na posao u 'Elektru' kada su se zalihe krvi istopile, a i ostali dečki koji sa mnom rade su se rado odazivali na pozive. – rekao je Zdravko.

Zdravko će za otprilike dvije godine biti u prilici dobiti 'Zahvalnicu za izvanredan uspjeh s plaketom' za 125. darivanje.

Inače, rekorder s najviše darivanja krvi na širem ludbreškom području je Milan Bunčić koji je

krv darivao 135 puta. Na našem području broj darivatelja je u višegodišnjem padu pa ovim humanim pojedincima treba odati svekoliko priznanje i čestitati na odluci da pomognu drugima.

Samo darivanje ne šteti organizmu, a oduzima tek 30 minuta slobodnog vremena.

-Želio bih pohvaliti GDCK Ludbreg na aktivnostima i dosadašnjoj suradnji s darivateljima krvi. Do prije tri godine su za nas darivatelje organizirali i dvodnevne izlete na more. Surađivali smo s GDCK Rijeka, oni su dolazili k nama i šteta sto je došlo do prekida tih 'dobrih običaja'. Nekad davno poslije darivanja za osvježenje dobili smo i crno vino. – našalio se Zdravko.

-Na ludbreškom području u prvih šest mjeseci zabilježeno je

600 darivanja krvi što je 6.28% naspram ukupnog broja stanovnika. Akcije se koordiniraju s Odjelom za transfuzijsku medicinu Opće bolnice Varaždin pa su tako obje akcije u Svetom Petru planski odgođene. Sljedeća akcija dobrovoljnog darivanja krvi je 30. lipnja u Svetom Đurđu. Svatko tko želi darivati krv može prije darivanja pojesti laganiji obrok i popiti više bezalkoholne tekućine, jedino se ne smije jesti masna hrana najmanje 12 sati prije darivanja.

– pojasnila je Jasmina PreskočilStruški, djelatnica GDCK Ludbreg.

Završimo ovu priču o ludbreškim darivateljima krvi njihovom porukom koja glasi: 'Uzimajući - punimo ruke, darivajući – punimo srce!' (D. Vađunec)

Povodom Dana antifašističke borbe položeni vijenci na gradskom groblju Na gradskom groblju su povodom Dana antifašističke borbe položeni vijenci na spomen-obilježje poginulim borcima antifašističke borbe, kalničkih partizana, te na spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata. Vijence su položili gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, vijećnici ludbreškog Gradskog vijeća predvođeni predsjednikom Antunom Šimićem, delegacija Grada Ludbrega i Udruge antifašista općina i Grada Ludbrega uz nazočnost predstavnika udruga iz Domovinskog rata.

O doprinosu Ludbrega antifašističkom pokretu i borbi u kojoj je s područja bivšeg kotara Ludbreg sudjelovalo 1.206 boraca, a 203 poginulo, kratko je govorio Zdravko Pahor, predsjednik Udruge antifašista Grada Ludbrega i općina ludbreškog kraja.

Prema odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, Hrvatska od 2002. godine obilježava 22. lipnja kao blagdan - Dan antifašističke borbe.

Dan antifašističke borbe obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941., kada je u šumi Brezovica pored Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe.

Sjećanje

Obilježen Dan državnosti Povodom obilježavanja državnog blagdana Dana državnosti predstavnici Grada Ludbrega, Gradskog vijeća Grada Ludbrega, političkih stranaka i braniteljskih udruga položili su vijence i zapalili lampaše na Gradskom groblju u Ludbregu.

Vijenac i lampaši najprije su položeni ispred centralnog križa, a potom kod spomen obilježja poginulim braniteljima.

Više od 1.800 žitelja ludbreškog kraja kroz razne postrojbe izravno je sudjelovalo u Domovinskom ratu i njima treba odati posebno priznanje, a osobito onima koji su za plemeniti cilj izgubili život. Poginuli su: Božo Petrikovski, Mladen Jendrić, Josip Šafarek, Josip Kanižaj i Josip Međimurec. Na popisu nestalih je Marijan Levak koji je stradao pri pokušaju proboja obruča iz opkoljenog Vukovara.

DJURAN ĐURĐICA 25.6.2019. – 25.6.2020.

Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima. suprug Zlatko kćer Jelena unuk Petar

U S PJ E H

30. lipnja 2020.

7

Ludbreški Rotarijanci nagradili izvrsne Rotary club Ludbreg djeluje 12 godina, a u veljači ove godine raspisao je jubilarni deseti natječaj za dodjelu nagrada za izvrsnost učenika srednjih škola, redovnih studenata i postdiplomaca koji su redovito pohađali prošlu školsku odnosno akademsku 2018./2019. godinu. Pravo prijave na natječaj imali su učenici srednjih škola i redovni studenti s prebivalištem na području Grada Ludbrega te Općina Mali Bukovec, Martijanec, Sveti Đurđ i Veliki Bukovec. Osim toga, prijavljeni trebaju imati mjesto boravka u Gradu Ludbregu ili navedenim općinama najmanje dvije godine, a pravo ostvaruju i oni koji su tu rođeni i živjeli duže od 10 godina, a pohađaju bilo koji studij u Hrvatskoj ili svijetu. Natječaj je bio otvoren do 27. ožujka 2020. godine, a kandidati su o rezultatima bili obaviješten putem elektroničke pošte. Već po tradiciji, nagrade izvrsnima trebale su biti dodijeljene na Veliku subotu uoči Uskrsa. Zbog poznate situacije s koronavirusom u to vrijeme podjela je bila odgođena na 5. lipnja. Četiri nagrade u iznosu 1500 kuna dodijeljene su najboljim učenicima gimnazija i umjetničkih srednjih škola, po dvije u istom iznosu najboljim učenicima srednjih strukovnih škola s trogodišnjim trajanjem te dvije nagrade najboljim učenicima srednjih strukovnih škola s četverogodišnjim trajanjem.

Sedam nagrada po 2000 kuna Rotary klub Ludbreg dodijelio je najboljim redovnim studentima dodiplomskog, diplomskog, stručnog odnosno integriranog studija te jednu nagradu za poslijediplomski studij u iznosu od 3000 kuna. Ukupno je nagrađeno 16 učenika i studenata od 29 prijavljenih, a dodijeljeno je respektabilnih 29 tisuća kuna.

- Završavam 3. razred Prve gimnazije Varaždin prirodoslovno-matematički smjer. Prošle godine osvojio sam drugo mjesto

Nagrađeni učenici i studenti na državnom natjecanju iz geografije pa razmišljam da možda, nakon srednje škole, upišem upravo geografiju na PMF-u u Zagrebu ili možda kemiju/farmaciju na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Novčanu nagradu Rotary cluba Ludbreg planiram potrošiti na tečaj u autoškoli. – rekao je nagrađeni Robert Bačani.

-Dolazim iz Poljanca. Privodim kraju drugu godinu stručnog studija Kriminalistika u Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.

Još mi je ostala jedna godina, a onda ću odlučiti da li ću nastaviti stručni studij kriminalistike u Zagrebu ili selim u Split na forenziku. Zasad sam zadovoljna s izborom zanimanja, a vjerujem da će tako i ostati. Novčanu

nagradu planiram potrošiti na stručnu literaturu, obitelj i prijatelje. – rekla je Tihana Vuk. Svi nagrađeni: učenici Marija Havaić, Petra Bačani, Robert Bačani, Karla Ciler, Marta Bačani, Anica Tarandek, Patrik Kolmanić, Emanuel Rak, studenti Nino Zlatar, Mihaela Novosel, Tihana Vuk, Ana Sačer, Ines Kovačić, Karlo Grgec, Sandra Špoljarić.

U kategoriji poslijediplomskih studija nagrađena je Nikolina Nemec. U ime nagrađenih Rotary klubu Ludbreg za uručene novčane nagrade zahvalila je Sandra Špoljarić koja završava studij 'Prava djece' u njemačkom Postdamu.

Ludbreški Rotarijanci već tradicionalno krajem lipnja imaju primopredaju Rotary lanca. Tako

Dodijeljeno je 16 nagrada će sadašnji predsjednik Slavek Repić Rotary lanac predati budućem predsjedniku Franji Ama-

doriju koji će vodeću dužnost obavljati u sljedećoj rotarijanskoj godini. (D. Vađunec)

Cjeloživotna edukacija u vlastitoj režiji Rotarijancima se na novčanim nagradama u ime svih nagrađenih zahvalila Ludbrežanka Sandra Špoljarić. Sandra je jedna osebujna osoba s puno izvršenih, ali i planiranih životnih ciljeva koje tek treba ostvariti.

-Po zvanju sam magistra primarne edukacije s pojačanim modulom informatike. Studij sam završila u Zagrebu, ali nisam radila u struci jer mi se pružila prigoda, preko poznanice, raditi u Engleskoj kao dadilja. Taj posao radila sam u Londonu dvije i pol godine u obitelji koja me poštivala te cijenila moje profesionalno zvanje. S članovima te miješane obitelji (majka djeteta je Engleskinja, a otac Hrvat) imala sam prilike i putovati, a osim rada na odgoju djeteta podučavala sam i hrvatski jezik. – rekla je Sandra.

Iako joj je u Londonu bilo ugodno i financijski isplativo, Sandra je odlučila ostvariti svoj novi cilj.

- Svjesnost o prirodi takvog posla koja je dugoročno neodrživa u životu mlade osobe navela me na promišljanje o ulaganju u daljnju edukaciju pa sam zarađenim novcem krenula na postdiplomski studij u Njemačku. Prijavila sam se na internacionalni studij MA Childhood Studies and Children's Rights (Prava djece) u Potsdam. Puno mi je pomogla preporuka mog bivšeg profesora Predraga Oreškog kao i preporuke ljudi kod kojih sam neformalno radila pa sam nakon 20 mjeseci u prigodi steći još jednu diplomu.

Prije odlaska na studij u Njemačku puno sam volontirala u Hrvatskoj, a volontiranje se u inozemstvu posebno cijeni i priznaje kao radno iskustvo. Stečeno zvanje i iskustva omogućila su mi da poslove izvođenja nastave s djecom hrvatskih građana započnem u Berlinu koji se izvodi pre-

ma programu Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. – pojasnila je Sandra.

I dok mnogi naši studenti pomoću Erasmus+ programa na edukacije odlaze iz Hrvatske, Sandra je kao 'njemačka studentica' došla raditi u Hrvatsku.

-Vratila sam se u Hrvatsku prošle godine preko Erasmus+ projekta nakon kojeg sam bila zaposlena kao stručna suradnica za rad s djecom u Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS - kojoj je na čelu ravnatelj p.

Tvrtko Barun, SJ) u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu. Radila sam na programu 'Child Friendly Space/Sigurno mjesto za djecu' u suradnji s Unicef-om. Zajedničkom inicijacivom i suradnjom s kolegicama Miom Kevo i Petrom Žukina napisala sam priručnik 'Rad s djecom i izbjeglicama' na hrvatskom i engleskom jeziku koji je bio inspiriran na temelju vrijednog iskustva rada s djecom izbjeglicama i maloljetnicama bez pratnje – ponosno ističe Sandra. Iz svega navedenog vidljivo je da se Sandra kroz cjeloživotnu edukaciju s mnogobrojnim ciljevima probijala u vlastitoj režiji. Na kraju razgovora pitali smo našu Ludbrežanku mogu li njezina znanja i sposobnosti biti od koristi i za naš grad.

-Oduvijek sam voljela raditi s djecom pa ću svoja buduća profesionalna zvanja usmjeravati u osnaživanje i educiranje djece i mladih u okviru njihovih prava ma gdje god se nalazila. Dostupna sam za edukacije, radionice, webinare i slične projekte ne samo u većim gradovima nego u svim sredinama gdje se ukaže potreba. Grad Ludbreg kao sudionik akcije 'Grad - prijatelj djece' zasigurno je mjesto u kojem ću moći dati svoj osobni doprinos. Na kraju želim se zahvaliti svojoj obitelji i prijateljima koji su me sve ovo vrijeme podržavali i hrabrili. – završila je Sandra.

(D. Vađunec)

8

SRCE

OTOK JE NAŠ Zeleno srce grada, Otok mladosti, nakon godina iščekivanja ponovo je u vlasništvu Grada Ludbrega koji je sad dobio priliku izvući maksimum od tog bisera prirode. Dugogodišnja saga oko pitanja vlasništva ovime je napokon završena.

Otok mladosti popularno je mjesto za sve rekreativce, šetače, trkače, bicikliste, ribiče, a nalazi se u samom središtu grada stoga ne čudi da je ova odluka, nakon tolikih godina, dočekana s velikim oduševljenjem. Tim povodom u Gradu Ludbregu održana je konferencija za medije.

- Ovo je za nas jedan od važnijih događaja u novijoj povijesti Ludbrega, napokon smo uspjeli vratiti gradu srce. Otok mladosti otputovao je u državno vlasništvo, a mi smo godinama bili onemogućeni upravljati tim prostorom. Radi se o 9 hektara vodene površine i otprilike toliko hektara šume i trave u samom središtu grada – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić i dodao kako je jedan od njegovih ciljeva aktiviranjem u politici bila upravo želja da se taj prostor vrati gradu.

- Stanovnici najbolje znaju o kakvom se prirodnom biseru radi i vjerujem da svi zajedno možemo donijeti najispravniju odluku o načinu korištenja prostora. To prekrasno mjesto, pluća grada danas su i stanište različitim biljnim i životinjskim vrstama i želja nam je očuvati tu prirodnu bioraznolikost – rekao je gradonačelnik. Osvrnuo se i na činjenicu da je Grad Ludbreg kroz godine bio onemogućen koristiti europske fondove koji su se bazirali na uređenju Otoka upravo zbog problema s vlasništvom.

- Izgubili smo nekoliko europskih projekata zato jer otok nije bio naš, nismo se mogli prijaviti, odnosno svaki put kad smo se prijavili dobili smo negativno mišljenje jer prostor nije bio naš, ne možemo raditi na tuđem. Sada imamo novu priliku, a srećom uvijek imamo i ideja. Prijavit ćemo se na dva europska projekta cjelovitog uređenja vodenih površina na Otoku mladosti, očuvanja bioraznolikosti i pretvaranja Otoka u mjesto okupljanja i druženja ne samo ribolovaca i šetača već svih građana Ludbrega, ali i gostiju koji će na pravi način koristiti naša prirodna bogatstva – pojasnio je gradonačelnik. Dodao je i kako se nada da će Grad Ludbreg uspjeti pred još jednim izazovom, a to je prostor mlina koji se nalazi u sklopu Otoka mladosti i u privatnom je vlasništvu.

- Mlin je zapušten, a za nas je važan zbog svoje povijesti. Grad Ludbreg 1936. godine dobio je zahvaljujući mlinu javnu rasvjetu jer je upravo tu postojala centrala koja je proizvodila struju za potrebe mlina, a danas je taj prostor prilično devastiran i vapi da mu se da neka druga namjena – rekao je gradonačelnik. Istaknuo je kako je ovo za njega, ali i za Grad jedan od najvažnijih uspjeha.

- Postupak je to koji se činio jednostavan, ali pokazao se da takav nije i trajao je godinama. Sad ga napokon imamo i iskoristit ćemo ga na najbolji mogući način – zaključio je gradonačelnik.

Novim planovima za prostor Otoka mladosti raduje se i Andreja Horvat, direktorica Turističke zajednice Grada Ludbrega.

- Jako smo sretni da je zeleno srce grada konačno naše. Stalno smo pričali o tome kako je Ludbreg jedini grad koji u svom središtu ima otok, ali uvijek je postojala i doza zadrške jer je bio u vlasništvu Republike Hrvatske. No sada je i ta situacija riješena i možemo prionuti poslu i organizaciji manifestacija jer je lokacija idealna – rekla je A. Horvat.

Prema njezinim riječima zahvaljujući riješenom pitanju vlasništva može se zaokružiti outdoor priča na kojoj se uvelike radi.

- Čeka nas puno posla, ali veselimo se tome. Vjerujemo kako ćemo se korištenjem Otoka mladosti i novitetima koje ovdje planiramo uspjeti pozicionirati kao zanimljiva destinacija kontinentalne Hrvatske i time povećati broj noćenja. Uz već poznate atribute, ovo nam otvara dodatna vrata.-

Bike and Hike projekt Kroz projekt Bike and Hike u Gradu Ludbregu nadaju se pretvaranju grada u destinaciju primamljivu onima koji žele nekoliko dana provesti u vožnji biciklom ili šetnji Ludbregom i okolicom. Za bicikliste će biti ponuđeno šest obilježenih i zanimljivih staza, od onih kratkih i jednostavnih do zahtjevnijih koje uključuju Kalnik i Dravu, našu, ali i susjedne županije.

- Cilj nam je da staze budu zanimljive i onima koji ne voze bicikle već su šetači, planinari. Također vjerujemo kako će ovakve staze biti poticaj svima koji se žele okušati u bavljenju turizmom, a mi smo tu da im osiguramo dovoljno dodatnih sadržaja zanimljivih potencijalnim turistima – rekao je gradonačelnik te dodao kako će predstavljanje staza biti u rujnu kada se očekuje i završetak Arheološkog parka.

Lunapark na Otoku mladosti?

- Na Otoku mladosti uredili smo već nekoliko staza, povezujemo ga s gradom kako bi bio što pristupačniji, radi se most, a uskoro stiže i javna rasvjeta. Uređenjem prostora otvara nam se mogućnost prebacivanja svih sadržaja za Svetu nedjelju na Otok mladosti kako bismo oslobodili dijelove u neposrednoj blizini svetišta. Prvenstveno tu mislimo na lunapark čija glazba je često ometala duhovne sadržaje koji su glavni dio naše najveće manifestacije – rekao je gradonačelnik Bilić.

30. lipnja 2020.

G R A DA

30. lipnja 2020.

9

Što građani misle o potencijalu “Otoka mladosti”?

- Suprug i ja smo inače iz Varaždina, ali kroz ljeto boravimo u Ludbregu. Otok mladosti baš ne posjećujemo puno. Dok smo bili mladi često smo šetali tamo, ali sad kad smo u godinama je već malo teže. Mislim da bi budući sadržaji i izgled trebali biti prilagođeni mladima, jer i sam otok nosi naziv “Otok mladosti”. Stariji imaju dosta svojih sadržaja i zanimacija tako da bi ovo trebalo ostati mladima.Marta Derner

-Upoznata sam s tim da je otok ponovno u vlasništvu grada i moram priznati da sam skeptična za sve što je vezano uz državno ili gradsko vlasništvo. Nadam se da sam u krivu i da će se konačno nešto pokrenuti. Nekad je tamo bio park, ljudi su često šetali, bile su postavljene klupice i bilo je lijepo uređeno. Sad je to sve malo previše zapušteno. Evo vidim da su u posljednje vrijeme nešto krenuli s uređenjem, radi se novi most pa možda i bude nešto, neki park, neko šetalište, sadržaji za djecu i slično.Josipa Novosel

- Često posjećujem Otok mladosti, obično je to šetnja sa psom. Vidim da su počeli neki radovi na obnovi i nadam se da će to krenuti nabolje. Od sadržaja mislim da fali neko igralište, stazice su manje više u dobrom stanju..možda neki most s druge strane tako da se može doći i s kontra strane na otok, blizu brane recimo. Alen Kovačić

10

DONOSIMO

30. lipnja 2020.

3. 7.2020. Izložba Monika Bičkei Friščić – 18 sati – dvorac Batthyany/CZKI 17. 7.2020. Izložba Matija Bobek i Marija Vugrinec Bobek – 18 sati – „Ludbreg petkom“ – Dvorac Batthyany / CZKI

18. 7.2020. Utrka „Centrum Mundi“ – 10 sati – Trg Sv. Trojstva

„Street painting – Crtanje na ulici“ – 17 sati – Trg Sv. Trojstva

20.7.2020. Radionica „Kao prvo - zagonetno drvo“ - 10 sati - atrij dvorca Batthyany u Ludbregu 31. 7.; 1. 8.; 2. 8. 2020. Ljetno kino na otvorenom – park dvorca Batthyany 7. i 8. 8.2020. Crazy Island music festival – Otok mladosti 7. 8. 2020. Izložba Elena Gašparić – 18 sati – „Ludbreg petkom“ – dvorac/CZKI 28.8.2020. Komorni trio Crisóstomo - 19:30 - kapelica dvorca Batthyany 28. 8. – 6. 9. 2020. Dani ludbreške Svete Nedjelje 16. – 18. 9.2020. Dani cikloturizma 2020.

19. 9.2020. Biciklijada na kvadrat

Ovog proljeća vrganja ima u izobilju Gljivarsko društvo Vuzmek iz Ludbrega ove je godine proslavilo desetgodišnjicu uspješnog djelovanja. Tom prigodom dodijeljena su priznanja za tridesetak članova Društva koji su članovi više od pet godina.

-Na osnivanju Gljivarskog društva Vuzmek bilo nas je točno deset, a evo sada nakon deset godina nas je pet puta više. Bavimo se branjem i proučavanjem gljiva te sudjelujemo na raznovrsnim manifestacijama kako bi izlaganjem gljiva osvijestili i educirali građanstvo – rekao je Franjo Nikolaus, predsjednik Vuzmeka.

Kako su ovog proljeća povoljni uvjeti za razvoj i rast gljiva logično je da su ludbreški gljivari, nakon godišnje skupštine, konzumirali gljivarski gulaš u kojem je najvažniji sastojak bio vrganj, najcjenjenija gljiva u našem kraju. (dv)

Druženje djelatnika LUKOM-a Posljednji lipanjski petak i sunčano poslijepodne djelatnici ludbreške gradske komunalne tvrtke LUKOM iskoristili su za svojevrsni Team Building. Naime, četrdesetak djelatnika pod vodstvom direktorice Spomenke Škafec zaigralo je mali nogomet, a zatim se družilo na otvorenom na terenima udruge mladih Vitki jelen u Kućanu Ludbreškom. Uoči susreta sa ženskom ekipom LUKOM-a muškarci su kolegice darivali velikim Milka čokoladama. Poslije sportskih susreta održano je druženje uz miješano meso s roštilja. (dv)

30. lipnja 2020.

SA SVIH STR A NA

11

CIKLOTURIZAM U CENTRU SVIJETA

– LUDBREG DOMAĆIN DANIMA CIKLOTURIZMA 2020 Grad Ludbreg će od 16. do 18. rujna 2020. biti domaćin Danima cikloturizma 2020. – jedinoj i najvećoj konferenciji posvećenoj razvoju ove važne, održive, rastuće i iznimno vrijedne grane turističke industrije.

Trodnevna konferencija održat će se tijekom Europskog tjedna mobilnosti, a Ludbreg će tih dana, zahvaljujući zanimljivom popratnom programu koji uključuje i „Biciklijadu na kvadrat“ u subotu 19. rujna, postati jednim od hrvatskih središta biciklizma, rekreacije, cikloturizma i aktivnog života. „Dani cikloturizma 2020“, projekt koji je kroz svoj cikloturistički brand „Trail – Full Cycling Experience“ pokrenulo varaždinsko poduzeće „SPOT d.o.o.“, specijalizirano za razvoj inovativnih i održivih turističkih proizvoda, u Ludbreg će dovesti brojne dionike razvoja tog sve važnijeg segmenta turističke industrije.

Na konferenciji će se okupiti predstavnici institucija, ministarstava, sustava turističkih zajednica, agencija, ponuđača usluga i popratnih proizvoda te stručnjaka za promociju, marketing i branding, ali i inozemni subjekti koji Hrvatsku otkrivaju europskom cikloturističkom tržištu.

Ludbreg je prepoznao važnost sportsko-pustolovnog turizma, a na domaćinstvo konferencije odlučio se jer se sustavno i ubrzano razvija u zanimljivu kontinentalnu outdoor izletničku destinaciju. Pritom će cikloturistički proizvodi Ludbrega, izgrađeni na vrijednim pejzažnim i kulturno-povijesnim resursima grada i njegove okolice, biti glavna okosnica te ponude.

Sve informacije o Danima cikloturizma, načinu prijave i novostima o konferenciji, ali i razvoju cikloturizma u Ludbregu, pratite na www.danicikloturizma.hr

Održana mini Olimpijada DV Smjehuljica – Pozdrav vrtiću, sretno u školske klupe!

Dječji vrtić „Smjehuljica“ u suradnji sa Savezom športova Varaždinske županije te uz pokroviteljstvo Hrvatskog olimpijskog odbora za svoju je najstariju vrtićku skupinu – predškolarce 2019/20 organizirao mini Olimpijadu.

Ovo sportsko druženja zamišljeno je kao svojevrstan oproštaj od vrtićaraca koji najesen kreću u školske klupe.

- Naš vrtić i inače je prepoznat kao sportski vrtić stoga nismo željeli ovoj generaciji djece uskratiti inače tradicionalno sportsko druženje, veselje i zabavu. Poštujući sve mjere i preporuke održali smo mini Olimpijadu na otvorenom, dakle na stadionu NK Podravina. Ovim putem se zahvaljujem predsjedniku kluba Vitomiru Namjesniku što nam je ustupio teren te naravno Savezu športova Varaždinske županije i Hrvatskom olimpijskom odboru koji su osigurali medalje, pehare, kape i majice. – poručila je direktorica DV „Smjehuljica“ Gordana Trnjak – Vajagić.

Mališani su se natjecali u tri discipline i dvije kategorija, a sve pod budnim okom teta i stričeka. – Naši predškolarci natjecali su se u bacanju loptice, skoku u dalj i trčanju na 50 metara. Posebno su se natjecale djevojčice, a posebno dječaci. Dobro su se pokazali i nadam se da će neki od njih možda u budućnosti biti pravi sportaši. - rekla je Elena Marković, educirana odgajateljica DV „Smjehuljica“ za programe kinezioloških aktivnosti.

Iako je druženje bilo natjecateljskog karaktera, međusobne podrške i dobre zabave nije nedostajalo. – Natječem se na dječjoj olimpijadi u disciplini skok u dalj i dobro mi ide. Htio bih pobijediti. - kazao nam je Lucijan. Iste želje imala je i šestogodišnja Lana. - Ja se natječem u trčanju jer mi to super ide. Trčanjem se bavi i moj brat, ide na utrke. Voljela bih pobijediti. – otkrila je.

Iako su svi maleni natjecatelji već samim svojim dolaskom i sudjelovanjem moralni pobjednici spomenimo ipak kako su pobjednici u kategoriji trčanje Laura Kosec i Marko Hus, bacanju loptice Lucija Žagar i Patrik Dijanošić i skoku u dalj Nikol Bačani i Vilim Barabarić.

Svi sudionici na kraju su primili Medalje prijateljstva koje je osigurao Saveza športova Varaždinske županije kao i veliki pehar, a Hrvatski olimpijski odbor kao pokrovitelj svakom je mališanu osigurao "olimpijsku" kapu te komplet lopti vrtiću za buduće generacije.

- Dječja olimpijada koja se održava na nivou države ove je godine zbog situacije uzrokovane koronavirusom odgođena. U suradnji s pojedinim dječjim vrtićima na području naše županije uspjeli smo organizirati ovakve mini Olimpijade. Na taj smo način barem nekako održali tradiciju oproštaja od vrtića uz sportsko druženje. – zaključio je predsjednik Saveza športova Varaždinske županije Drago Posavec.

Neno Belan održao koncert u Ludbregu Nakon više mjeseci obustave svih zabavnih i kulturnih događanja u lipnju se otvorila mogućnost za održavanje raznih vrsta programa.

Ludbreg je tako ugostio Nenu Belana i Fiumense koji su održali koncert u parku dvorca Batthyany. Organizatori događaja bili su Grad Ludbreg i Turistička zajednica Grada Ludbrega.

12

K U LT U R A

Aleksandru Horvatu još jedna vrijedna nagrada Krajem proteklog mjeseca održan je Recitala suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2020.

Recital se održava već 39 godina, a okuplja autore pjesama pisanih kajkavskim jezikom. Svaki autor se na prethodno raspisani natječaj može prijaviti s najviše šest dosad neobjavljenih pjesama.

Povodom Recitala tiska se i prigodni zbornik u kojem su objavljeni najbolji radovi prema odluci članova stručnog ocjenjivačkog tijela Recitala.

Ove godine u zbornik su uvrštene 73 pjesme, a među njima i dvije pjesme našeg Ludbrežanina Aleksandra Horvata. Pjesma „Klanjec“ dobila je i priznanje Matice Hrvatske.

-Neje to prva nagrada, niti Oskar, tek je jedna od deset još bolših, ali je za moj kaliber i pesnički staž čist lepo veselje i vredni spomenek. Vupam verovati da bi Karlek bil ponosen na nas kajkavce, a mi ftiči kajkaviči se punog srca veselimo sakomu vetru v hrbet koji nam govori: dobro je, idemo dale, dok smo mi živi, živ je i kaj. Kak sam na recitalu nikaj ne trebal govoriti, se v ovi priliki zafalim sima radi kojih sam tu gde jesam vu tem kajkavskem svetu, posebno mojim kajkavskim putokazima i onima kaj mašeju kraj steze. I fala Zelini poručio je Aleksandar Horvat.

Pjesmu „Klanjec“ možete pročitati u nastavku.

30. lipnja 2020.

„Žene iz Centra svijeta”

Park poljoprivrednih alata

KLANJEC Zapel sem v klanjcu.

V breg idem žmefko.

Za menom čkomina, prešlosti tmina, v mojim tragima raste kupina.

Gacije v nebu mi zibleju želje.

Z klanjca gliboko su mi previsoko, dosegneju jih samo misli i joko. Živlenje se menje ima križanja.

Za zbirat' je kesno, za okret pretesno, nemreš z pota ni levo ni desno. Živlenje, te klanjec kmični, turobni!

Kuražno čez njega, napri prek sega!

Vleče me svetlo na vrhu brega.

U Ulici Ivana Gundulića u Ludbregu nalazi se jedna sasvim obična kuća. Ipak, čim uđete u dvorište, shvatit ćete da je ona puno više od „obične”. Otvaranjem vrata ušli ste u vremeplov, a vaše je odredište početak 20. stoljeća. Bakina hiža i Dedekovog dvor prostor je o kojem brinu „Žene iz Centra svijeta” i dio je baštine koju žele sačuvati kao uspomenu i sjećanje na život naših predaka. U ovom neobičnom vremenu vladanja pandemije, članice udruge odlučile su prostor učiniti još zanimljivijim budućim turistima pa su tako u suradnji sa Srednjom školom Ludbreg uredile „Park poljoprivrednih alata”. Brojne već zaboravljene predmete uredili su učenici ludbreške srednje škole uz stručno vodstvo, a članice udruge odradile su sam postav. Čuvarice baštine ludbreškog kraja, kako nazivaju „Žene iz Centra svijeta” tako spremno čekaju nove goste.

(A. Horvat, 2020.)

Objavljen natječaj "Vrelo nadahnuća" 2020

Radio Ludbreg

Radio Ludbreg je pod pokroviteljstvom Grada Ludbrega objavio 8. natječaj duhovno–religioznog stvaralaštva „Vrelo nadahnuća“ 2020. za kratke književne vrste i glazbeni uradak.

Propozicije Natječaja su sljedeće: 1. Na natječaj se mogu slati isključivo neobjavljivani i javno neizvođeni radovi duhovno-religiozne tematike.

2. Autori na natječaju mogu sudjelovati s lirskim, proznim i glazbenim uradcima.

3. Uz radove treba poslati kratak životopis s kontakt podacima autora.

4. Književni uradak: Na natječaj se mogu slati dosad neobjavljivane lirske pjesme i kratki prozni radovi (kratka priča, esej, putopis, dramski tekst i sl.) na standardnom hrvatskom jeziku ili bilo kojem narječju. Duljina rada može biti najviše 5 kartica (9000 znakova).

5. Glazbeni uradak: Skladbe kršćanskog karaktera (kantautori, solisti s pratnjom, glazbeni sastavi, zborovi) trebaju biti kraće od 5 minuta. Prijava na natječaj dostavlja se u mp3 formatu, a mora sadržavati oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, ali glazbeno-produkcijska treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Potpisani moraju biti autor glazbe, autor teksta i autor aranžmana. Potrebno je priložiti tekst pjesme te notni zapis zbog objave u zborniku radova te kontakt podatke izvođača.

6. Radovi se mogu slati elektroničkom poštom na adresu natjecaj@radio-ludbreg.hr ili običnom poštanskom pošiljkom na adresu Radio Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 19, 42230 Ludbreg, s naznakom „Za 8. književni natječaj duhovnoga stvaralaštva Radio Ludbrega“.

7. Natječaj je otvoren do 15. srpnja 2020. godine.

8. Najuspjeliji i najistaknutiji radovi po izboru stručnog ocjenjivačkog povjerenstva bit će nagrađeni. Izabrani radovi bit će javno izvedeni na književnoglazbeno-likovnoj večeri u sklopu manifestacije Dani ludbreške Svete nedjelje 2020. Bit će, također, objavljen zbornik najboljih radova, a s najuspjelijim radovima autori će se predstaviti i u programu Radio Ludbrega u posebnim emisijama.

9. Rezultati natječaja bit će objavljeni u programu i na mrežnoj stranici Radio Ludbrega do 15. kolovoza 2020. godine.

30. lipnja 2020.

Zagrebački kvartet nastupio pred ludbreškom publikom Nakon dužeg vremena Ludbrežani su ponovno mogli uživati u kulturno-umjetničkom programu.

Naime, u organizaciji Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ u svečanoj dvorani dvorca Batthyany održan je koncert Zagrebačkog kvarteta.

Zagrebački kvartet institucija je klasične glazbe u Hrvatskoj od prvoga koncerta 25. travnja 1919. prošlo je gotovo stotinu godina, a otada je kroz ovaj, prvi komorni ansambl u Hrvatskoj prošlo tridesetak glazbenika, među kojima su imena poput Josipa Klime, Stjepana Šuleka, Zlatka Balije, Đorđa Trkulje, Marije Cobenzl, Gorana Bakrača, Josipa Stojanovića, Gorana Končara...Tako dugovječan ansambl nizao je na tisuće koncerata, desetke gostovanja na uglednim glazbenim adresama, više od 60 nosača zvuka te brojne glazbene nagrade kroz svoju povijest, a kao novije valja izdvojiti nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo, te niz „Porina“.

Ansambl je rano formirao koncept svojih programa koje čini široki repertoarni raspon, od klasike, Haydna, Mozarta, Beethovena, Brahmsa, i tzv. željeznog kvartetskog repertoara, do suvremenih autora s posebnim naglaskom na hrvatsko stvaralaštvo; djela Božidara Širole, Josipa Štolcera Slavenskog, Frana Lhotke, Antuna Dobronića, Borisa Papandopula, Mila Cipre, Milka Kelemena, Marka Ruždjaka, Frane Paraća, Dubravka Detonija i brojnih drugih redovito su na koncertnim rasporedima.

U jednosatnom programu Zagrebačkog kvarteta kojeg čine Marin Maras na prvoj violini, Davor Philips na drugoj violini, Hrvoje Philips na violi te Martin Jordan na violončelu uživalo je tridesetak posjetitelja.

Koncert je održan u skladu s preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

NAJAVLJUJEMO

Samostalna izložba Štefanije Baranašić u Varaždinu Izložbom „Retrospektiva uz 25 godina umjetničkog djelovanja” Ludbrežanka Štefanija Baranašić obilježit će jubilej u radu s keramikom. Izložba će biti otvorena u subotu 4. srpnja u 18 sati u Galeriji K10, Kerameikon-HKU u Kukuljevićevoj ulici u Varaždinu.

- Prošlo je puno vremena od moje posljednje samostalne izložbe iako sam svih ovih godina bila prisutna na skupnim izložbama. Ipak, samostalne izložbe su poželjne, ali podliježu različitim uvjetima koje treba ispuniti kako bi jedan autor svoje umijeće predstavio javnosti. 25 godina stvaranja nekako je dobar motiv da sve uvjete nastojite zadovoljiti – kaže Štefanija Baranašić.

U dosadašnjih 25 godina javnog umjetničkog djelovanja umjetnica je sudjelovala na šezdesetak skupnih dok će ovo biti šesta samostalna izložba.

- Uz obilježavanje 25 godina kontinuiranog rada u keramici, tu je i mojih 70 godina života.

Razmišljala sam kako bi bilo lijepo sve to zajedno obilježiti na jedan način i shvatila da nema ljepšeg načina od izložbe. Javnosti ću predstaviti presjek svog rada, a kroz dokumentaciju svega ostat će i potvrda da sam iza sebe ostavila trag – objašnjava nam Š. Baranašić.

Ludbreška umjetnica prve poduke o radu s glinom dobila je u Studiju za keramiku Blaženke Šoić Štebih u Varaždinu.

Ljubav prema keramici ostala je stalna, a Štefanija Baranašić znanje je nadograđivala pohađajući brojne radionice domaćih, ali i stranih stručnjaka. Štefanija i suprug Zlatko 1999. godine u Ludbregu su osnovali vlastitu galeriju ZB ART u kojoj su priređivali brojne svoje izložbe, ali i otvorili vrata i drugim autorima.

U malom prostoru Galerije tako je ludbreška publika imala priliku upoznati brojne umjetnike koji su ovdje rado dolazili. Uz to, Štefanija Baranašić već dugi niz godina volontira u Udruzi „Ludbreško sunce”, a od 2007. do 2016. godine vodila je udrugu ARTUM u sklopu koje je djelovala „Mala škola keramike, crtanja i slikanja” za djecu do 15 godina starosti. Bit će svakako lijepo nakon dužeg vremena ponovo vidjeti radove ove ludbreške umjetnice koja osim što je godinama intenzivno vodila brigu o kulturnim događajima na nivou Ludbrega kroz rad u galeriji, bila je i motivator brojnim mladim ljudima na njihovom umjetničkom putu.

Ima li što ljepše nego kad svoje znanje i ljubav prema umjetnosti prenosite dalje?

K U LT U R A

13

14

SPORT

30. lipnja 2020.

Povratak nogometa u ludbreški kraj U subotu 13. lipnja na Gradski stadion u Ludbregu vratio se nogomet. Nakon gotovo tri mjeseca živnuo je taj objekt na kojem su snage odmjerile generacije „Podravine“ iz početka desetljeća, tzv. trofejna generacija i aktualna ekipa. Bilo je 6-3 za one nešto starije. Tog toplog dana stotinjak gledatelja moglo se još jednom uvjeriti zašto je ona starija generacija osvajala naslov za naslovom, zašto je tribina kada su oni igrali bila puna.

Znanje nije upitno, a dobra fizička sprema s obzirom da to nije i tako veliki vremenski odmak i dalje je kod većine na visini.

Iako vrućina, „starci“ su dali sve od sebe, unijeli i malo više želje stručno vođeni od Nevenka Herenčića „Kempesa“ i Slobodana Sudeca. Zanimljivo je bilo nakon četiri godine na vratima starijih vidjeti Danijela Sačer, sad već akademski obrazovanog građana. Dobro je branio, a u jednom dijelu utakmice branio je Mladen Henec, najstariji sudionik susreta, čovjek koji je dobrim dijelom svojim radom obilježio najtrofejnije razdoblje. Odličan dojam ostavili su mnogi, a u odličnoj formi su recimo Golenja, Kosir i mnogi drugi. Što bi još

bilo da su za starije igrali oni koji su bili dio te ekipe, a sada su još uvijek u prvoj ekipi poput Nikole Valjaka, Siniše Fajta i Siniše Vađunca? Nakon utakmice održano je i treće poluvrijeme, u kojem su tenzije nakon utakmice bile još vruće. Zamolili smo za izjave trenere obje ekipe, prvo aktualni prvi klupski strateg Matija Kristić.

-Dobar je osjećaj vratiti se na teren, igrači su se zaželjeli lopte, nadam se da nikad više nećemo biti u toj situaciji. Puno je upitnika za iduću sezonu, vidjet ćemo tko će biti na čelu kluba pa ćemo onda moći definirati i ambicije – rekao je Matija Kristić.

Popularni i temperamentni Slobodan Sudec, pun znanja ili i bez dlake na jeziku osvrnuo se na utakmicu. - Nažalost, utakmica je pokazala puno toga upravi Podravine. Gdje griješe i kakvu ekipu imaju. Žalosno je da ljudi od četrdeset i kusur godina očitaju bukvicu devetnaestogodišnjacima. Što se tiče trčanja bili smo tu negdje, a po kvaliteti daleko smo bili iznad njih – kaže Sudec.

Vrelo popodne, a zaključke donesite sami.

Neven Jerbić

Podsjetnik na "zlatne" dane "Kauboja" U Hrastovskom se 21. lipnja okupila generacija ŠNK „Zadrugar” koja je zlatnim slovima upisana u noviju povijest. Izborenim pretkolom Hrvatskog nogometnog kupa, zatim pobjedom u Pazinu kod nekadašnjeg prvoligaša „Pazinke” gdje je igrao i jedan Dado Pršo, dosanjali su san za kojeg tada nisu bili svjesni da zapravo proživljavaju – 1/16 finala Hrvatskog nogometnog kupa i utakmicu protiv europskog Dinama pod vodstvom istinske legende Vahida Halilhodžića. „Dinamo” je u Hrastovsko stigao u rujnu 2010. godine u tjednu između europskih dvoboja sa španjolskim „Villarealom” i grčkim „Paok-om”. Plavi (u toj utakmici u zlatnim dresovima) predvođeni kapetanom Bišćanom i mnogim drugim zvijezdama (Kramarić, Ademi, Skender, Beqiraj, Etto, Morales...) podarili su pola tuceta na terenu, ali i napunili srca zadovoljstvom oko 2000 gledatelja na tribinama koje su postavljene na stadionu u Hrastovskom. Samo okupljanje 21. lipnja počelo je pregledavanjem video priloga od pola sata koji je

„skalupio” tadašnji predsjednik Antonio Štefanek, a nastavilo se revijalnom utakmicom između generacije 2010. i sadašnje seniorske ekipe „Zadrugara”. Pred stotinjak gledatelja, „Dinamovci” su pokazali kvalitetu koja ih je krasila te usprkos slabijoj fizičkoj spremi pobijedili „Aktualce” 5-4 (Dario Prlog x 2, Robert Namjesnik x2 i Bojan Vručina 1x). Nakon posljednjeg zvižduka glavnog suca Horvatića, već su počele priče i planovi da ekipa nastavi u ovom sastavu dalje, jer je nevjerojatno koliko se i nakon deset godina dobro razumije na terenu, a pokazali su to i u trećem poluvremenu do dugo u noć.

Nažalost okupljanje je propustio ondašnji strateg Zvonimir Oskoruš koji je bio na ljetovanju, pa je ekipu vodio pomoćnik Dejan Bačani. Osim njega nekoliko igrača i predsjednik Štefanek bili su spriječeni, no kao „special guest star” bio je tamo maderaševečki internacionalac, proslavljeni Bojan Vručina. Ugodno druženje, „Kauboji” su opet u sedlu!

Neven Jerbić

SPORT

30. lipnja 2020.

15

Ekipe desetljeća V U ovom broju pozabavit ćemo se s najboljih jedanaest NK „Sloga” Slokovec u razdoblju od 2010-2020. Na prvu, nekom neupućenom, izgledalo bi to kao dosta lagan zadatak pošto mjesto broji dvjestotinjak žitelja. No, riječ je o jednom sportskom fenomenu, mjestu koje je s obzirom na broj stanovnika iznjedrilo niz odličnih nogometaša i bilo u spomenutom razdoblju jedno od najmanjih mjesta koja su imala klub u 1. Županijskoj ligi. Neki od njihovih igrača čak su igrali i u II. HNL. Odabir je formacija 3-5-2.

Krenimo s golmanima. Tu nije bilo prevelikih dvojbi. Mario Kivač je ne samo legenda kluba, nego i regije. Branio je u „Podravini”, a u „Slogi” je čak zaigrao i u napadu. Vrlo dobre partije pruža i Mario Gložnić. Što se tiče obrambenog dijela ekipe tu je zaigrao veliki broj igrača, a za ulazak u najbolja tri zaista je trebalo biti vrstan nogometaš.

Još jedan Mario, Mario Piškor, nogometna je legenda Slokovca i regije. Više godina i pouzdani igrač „Podravine“. Još jedan Mario, Mario Grabrovec, u narodu popularni „Ćorluka“, svojim je izdanjima zaslužio ovu elitnu postavu. Darko Grabarić je jedan od onih koji su nosili ekipu Slokovčana i posljednji je član obrambenog „Tria Fantasticus“.

Grijeh bi bio ne nabrojati i ostale odlične obrambene igrače koji su posljednjih desetak godina nosili dres „plavih”. Od Ivice Martinkovića, Tomislava Grabarića, Marina i Maria Vrbanića,

Danijela Grabarića, Zdravka Vrbanića, Siniše Bradarića, Ivana Požgaja, Ive Gložinića i Matije Grabrovca.

Mnoge ekipe oskudijevaju s veznim igračima, takve je kvalitetne teško naći. „Sloga“ ih je uvijek imala ili nalazila. Bili su tu u posljednjem razdoblju odlični i tehničko i taktički Siniša Vrbanić, Tomislav Gložinić, Ivica Grabrovec te Damir Kranjec.

Damir Vađunec već je odabran u najboljih jedanaest „Podravine“. Za poziciju veznog igrača odabrali smo petoricu; vrijednog i samozatajnog Miroslava Piškora, isto takvog akademskog građanina Nevena Gerića. Marko Makar je onako po vokaciji sličan igrač „Dambi“ Vađuncu, što znači odličan. Neven Skupnjak bio je itekako zahvalan igrač na tom dijelu terena gdje još uvrštavamo i nezaobilaznog Stjepana Raka „Lucu“.

U vrhu napada kluba koji ove godine obilježava 85 godina rada

odabir smo suzili na četvoricu klasnih napadača. Antonio Martinković nazabijao se golova, Matej Havaić bio je obilježen kao veliki potencijal, još uvijek je dovoljno mlad da pokaže što nosi u sebi. U ovoj formaciji mjesta ima za dvojicu. Igor Prebegović, munja iz Svetog Petra, godinama je bio strah i trepet obrambenih igrača cijele regije. Njegovo „špartanje“ po desnoj strani je toliko upečatljivo da ostaje samo žal da svoju neospornu kvalitetu nije potvrdio i na prvoligaškim travnjacima. Davor Matijašec „Dađo“ spada u regionalne nogometne legende. S takvim referencama ulazi se u „Kuću slavnih“ odnosno najboljih jedanaest „Sloge“ u proteklih desetak godina. Kao potporu ovog izbora koristili smo informacije nekoliko nogometnih znalaca i molimo dečki „bez zamere“. U sljedećem broju malo ćemo u Selnik.

Neven Jerbić

Sljedeći broj Ludbreških novina izlazi 31. srpnja 2020.

16

AC O P I Š E

30. lipnja 2020.

I M A M O Piše: Aleksandar Horvat

O

va jako dobra vest je došla do mojega vuha tam v gradskim zidima negdi v sredini lipnja.

Makar je to več od pred dva tjedne sneg, sejeno si bum ventila otpral, pak bum ovu prigodu zapisal v novine, morti bu negdo za sto let to čital. Ja bi ve najrajši na livadi otoku zapičil dogoga jarbola i dvanajst meternu ludbrešku zastavu na njega obesil. Ali nemam niti jarbola niti zastavu, imam samo veselje.

Za se one koji ovo čitaju v Ameriki, Australiji ili na Grenlandu moram reči da je negda zdavnja Bednja krivudala čez naš kraj kak kača. Onda su napravili stere splavnice, radi melina, a Bednju su zravnali. Prije splavi, polek Kučana, Bednja teče ravno, a od negdašnjih zavojov su napravili denešnjega sportskoga ribnjaka. Potlam starih splavi je takaj bilo malo zravnano, a od teh silnih zavojov je zišlo pet ribnjakov.

Točno na splavnicama su jenoga rukava obrnuli v levo, čez Varoške vrte, kaj bu napajal turbinu ludbreškoga melina na čigre.

Za melinom kanal ide dalje i nazaj se zide z mamom Bednjom v samem Ludbregu pre mostu, malo dale od kapelice Majke Božje žalosne. Još negda, ali v novešoj povesti su stare splave malo potonule i oronule, a melin je napredoval, pak su napravili nove splave v Kučanu, a melinskoga kanala još malo podokšali. E, znači, ludbreški otok, to je of veliki grunt med Ludbregom i ludbreškim goričkim bregima koji je zapasani s Bednjom i melinskim kanalom. Na otok se more dojti v Kučanu po cesti kajti melinski kanal je potkopani pod nju. A z ludbreške strane se more prek melina, kajti se melin prestira prek dve strane kanala, ili prek “ribičkoga mosteka” v samem gradu.

Se razme, gdo hoče, more Bednju na par mesti pregaziti. Ve dok ovo pišem, melin je još v ne znam čijem vlasništvu, a te gazda ne da po svojemu gruntu hodati, a ribički mostek je odišel v penziju. Kak je of vikend nekakva omladinska spelancija

“Idemo otok” oni su tu v pličaku potlam melina, gde sam negda kak dečec bil kuhani i pečeni, napravili maloga “pontonca” od paleti, kaj budu partijaneri meli kak na otok prejti. Morti bu ostal dost dugo dok se pravi most ne zazida.

V moje deteče vreme sam živel v Kalnički vulici i z mojom družbom smo gacali po Bednji pod melinom, z japom sam hodal na stare splave na ribičiju, a negda i na melinski kanal kajti su v njemu živeli šarani. Se ovo na denešnjem otoku je spadalo v gospodarstvo, kajti je na otoku bilo mrestilište i ribe su se uzgajale v tem velikim ribnjakima. Za nas decu je tam bilo zabranjeno. Tam je ribnjake pazil čuvar, kaj je normalno, kaj ne bi kakvi hahari došli i krali ribe. A za nas zaigrance je te čuvar bil kak babaroga. Makar smo v Bednji živeli kak ribe, prek na drugu obalu smo ne vupali iti, jer bi nas Pecko naganjal, prijal, i onda bi nas pekel i pojel ili dal ribama.

V našim detečim očima je on bil tri metre visoki, mel je noža, pušku, lance i kajtigajaznam.

Onda je v neko vreme to gospodarstvo prepalo i negdo se je zmislil da čuvara več ničemu ne treba i da se po otoku more početi hodati, a nama z Kalničke se teritorija za igu preširila puta deset. Kesneše, dok smo bili omladinci napravljeni je ribički mostek, imeli smo radne akcije i onda smo prednjega kraja toga otoka ščistili, na njemu se je počelo kojekaj događati, a najviše radne akcije i izviđačka okupljanja. I tak je naš otok dobil ime: Otok mladosti. A nadimak mu je, gdo zna zakaj, bil Prcvald. I den denes ga negdo zna tak zazvati, dok se po kakvim memorijama prebira. Ribnjaki su se v jeno doba zapustili, presušili su v njima su zrasle vrbe, i da bi se štel špancirati dale od ove prve livade bile su na raspolaganju samo nekakve stezice med granjem, travom i šašom. Na glavni livadi se tu i tam kakov program održal i to je to, a dale po stezama su išli samo Indijana Đonsi i ribiči kaj su iskali prečice do starih splavi.

Ja ne bi znal točno reči kak i gda je to zišlo da je nekaj kaj je bilo vu vlasništvu

O T O K A !

ludbreške firme postalo vlasništvo države.

V glavnem, kak je otok bil se bolje popularni, mi ljudi smo gondrali da kak bi to trebalo vrediti, složiti pozornicu, klupice, stezice, kioska, struju dopelati, osvetliti, čone nabaviti i tak dalje, ali: otok je ne naš, državni je, na njemu nemremo nikaj delati.

I tak je to trajalo letima. Nekaj se uspelo bar po pitanju vređivanja, a to su naši ribiči oddelali, da se poseče šuma, da se prvo jezero nazaj napuni, da ribiči dojdeju na otok ribe lovit. Tolko nam je država dala da smemo po njihovomu kositi i održavati kaj se ne bi zlegli voki, hijene ili albatrosi. Ali nikaj zidati, kajti nemreš na tuđemu ništ. A več od toga silnoga čiščenja, pred par let, dok su debele vrbe meknute z dna ribnjakov, pak je šuma nazaj postala ribnjak, več je slika bila lepša. Ve fnogi ludbrežan rado potegne jenoga kruga do novih splavi i nazaj po drugi strani. Ribe, ftiči, vodozemci, zverine... vsi su tu našli mesto. Čaplja, jastreb, škanjec, dabar, vidra, čaplja, divlja raca, liska, labud, bjelouška, svraka, vrana, ribarica, belica, trstenjak, zelena žaba, divlji golub, ščuka, šaran, grlica, imamo skorom se, uključivo i voloharice, miše, štakore, obade i komarce. A tu nam je pri ruki, ili pri nogi, pom polek steze.

I dok smo mi tak letima senjali kak bi lepo moglo biti na ludbreškomu otoku, če bi se na njemu se posložilo ludbrežancima na korist i diku, došla je konačno ta vest da je jen činovnik konačno štambilja vudril i prepisal otoka na Grad, pak je ve naše nazaj naše, Ludbreg je nazaj direkt i po pravici spojeni na drugo plučno krilo (jeno je Lasna).

Stari ribički mostek je z letima dal svoje, prek njega su prešli milijoni upornih ribičov, zdravih šetačov, znojnih trkačov, fletnih motoristov, veselih plesačov, “po skrivečki” pijancov, zaljubljenih omladincov, zgubljenih turistov, usamljenih pesnikov… Dok je Bednja zrasla, mosteku se samo galender videl, Bednja nam ga je zaprla i onda smo samo tožno gledali prek med smreke i bore. A vezda se na istomu mestu dela novi, veliki, moderneši most. prek kojega bu mogel i auto prejti dok bu treba, a v ostalo vreme bu samo za peša-

ke, višeši bu pak se nadamo da nas velika Bednja više nebu zastavljala. Više ne bumo morali prositi ovoga šefa melina, koji nam itak nigdar prolaza ne da, niti bumo morali kružiti čez Kučan kaj bi nazaj došli sim na livadu petsto metri od gradskoga trga, da bi išli ravno do Jalžabeta bi došli. Ščistili su trstinu z kanala, ve se sveti kak špigel, ribiči bodu precveli kak divlje perunike ili tratinčice kolko se budu nasedelina bentu.

Skopali su još jenoga rukava pod melinom, tu gde je bila močvara, kak spomenik na stari tok po kojem je negda Bednja plazila skrita vu vrbovu šumicu. Ve imamo maloga poluotoka na otoku. Po samomu otoku se bageri navažaju i saki den delaju posla.

Kak da su do ve čekali v zasedi z koje su skočili čim su čuli kak je štambilj tresnul na gruntovnicu. Tolko toga treba napraviti i vreme dostiči, se kaj se je moglo letima pre, a neje se smelo niti moglo. Morti ve s početka ne zgledi lepo dok je tak zemljane farbe, ali bude to trava fletno pofrajhala.

Zvadili se budu zdavnja napravleni nacrti i planovi. Ne znam kaj se je v planu, ali nema veze, nek me iznenadiju. Srečen sam kaj je otok naš, i kaj ve na njemu moremo imeti svojega zagrebačkoga Maksimira, baranjskoga Kopačkoga rita, njujorškoga Central parka, svoj komad zemle v prirodi. Ve moremo sami planerati kaj nam na otoku fali, nazaj instalerati Peckija, kaj bu spekel vandale koji inventara trgaju, a mogli bumo i sakoga svojega dragoga gosta - dok si spregleda rimske iskopine, muzeja, kruge centra sveta, dok odmoli na svetištu i poje čevape - otpelati na otok i reči: “A ve hodi glet kaj mi još imamo, ništ si ne moraš zeti sobom, samo noge, nosa, oči i vuha”.

Kak sam ve jen dan čital na podjeli gradskih nagradi, da grad neje grad, nego da su grad ljudi, onda to znači da čim je otok postal gradski, da je zapravo naš, ljudski. Imamo otoka!

Raj zeleni z gruntovnicom krivom.

I krivi gazda. Ni mi se dopalo!

Ve se po njemu španceramo z mirom Kajti je naše - pak naše postalo.

Foto: Miro Vađunec