Ludbreške novine broj 159

LIST GRADA LUDBREGA BE SPL AT NI PRIM JER A K

31. srpnja 2020.

BROJ 159 / GODINA XV.

NOVI MOST

Na Otoku mladosti postavljen je novi prilazni most...

Str. 3.

ODRED IZVIĐAČA

U prepoznatljivoj plavoj košulji i marami, skupina entuzijasta već 20 godina djeluje pod nazivom Odred izviđača.

Str. 12.-13.

RADIO LUDBREG

Str. 20.

Prije 54 godine u sklopu Narodnog sveučilišta s radom je krenula lokalna radio stanica Ludbreg.

Str. 9.

“PLAVE BLUZE”

Čestitamo

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja

Sredinom srpnja s pripremama su krenuli nogometaši NK Podravina...

Str. 21.

2

AKTUALNO

31. srpnja 2020.

Početkom mjeseca započeli radovi na energetskoj obnovi zgrade Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” Aktivnosti obuhvaćene projektom odnose se na energetsku obnovu i uvođenje obnovljivih izvora energije što uključuje obnovu toplinske ovojnice, modernizaciju sustava grijanja i ugradnju mehaničke ventilacije s rekuperacijom, energetsku obnovu elektroinstalacija strojarskih sustava te izgradnju FN elektrane.

– Radit će se fasada, izolacija negrijanog prostora i rekonstrukcija kotlovnice čime će se postići značajnije uštede. – kaže ing. građ. Danijel Risek, direktor Hidroinga d.d., izvođača radova.

Ukupna vrijednost projekta je 3.621.244,56 kuna, a udio koji sufinancira EU iznosi 1.598.236,53 kune.

Preostalih 2.023.008,03 kuna financira se putem kredita. Krajnji rok završetka projekta je 9. kolovoza 2021. godine.

Na Trgu Svetog Trojstva postavljeni električni bicikli Grad Ludbreg je kroz Javni poziv za neposredno sufinanciranje kupnje energetski učinkovitih vozila nabavio 5 električnih bicikla ukupne vrijednosti od 74.300,00 kn.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancirao je projekt u iznosu od 25.000,00 kn.

Bicikli su nabavljeni preko ludbreške tvrtke Ducati komponenti d.o.o. te predstavljaju hrvatski proizvod.

Postavljeni su u samom središtu Grada gdje je osigurana i punionica za bicikle, odakle će svi građani i turisti moći besplatno koristiti bicikle za obavljanje nekog posla, razgledanje, sportsku ili drugu namjenu.

Nabava električnih bicikla pridonosi unaprjeđenju razine usluge i ponude Grada Ludbrega, te promoviraju ekološki prikladnog i zdravog načina života svih građana Grada Ludbrega.

U Ludbregu i okolici postoji nekoliko stajališta za bicikle napravljenih preko projekta Happy bike, te Grad Ludbreg u planu ima razvijati biciklističke staze i osigurati dodatne punionice. Informacije za upotrebu bicikla možete dobiti u Gradu Ludbregu, Odsjek za razvojne projekte, poduzetništvo i turizam (Trg Sv. Trojstva 14, I. kat).

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik, Ivana Dežić Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg,

Trg Sv. Trojstva 19

Telefon: 042 / 306 130

Fax: 042 / 306 068

e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr iva.havaic@ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb

Odobren novi projekt

Gradu Ludbregu odobren je novi projekt iz Erasmus+ programa Europske unije pod nazivom Establishing of STE(A)M classroom concept in pre-school education (hrvatski prijevod: Uspostavljanje koncepta STE(A) M razreda u predškolskom obrazovanju), akronim: STE(A)M kids (hrvatski prijevod: STE(A) M djeca). Ukupna vrijednost projekta iznosi 211.152,00 EUR. Partneri na projektu su dječji vrtići, javne ustanove, razvojne agencije te mala i srednja poduzeća te poduzetnički inkubator iz Sjeverne Makedonije, Bugarske, Turske i Hrvatske.

Ideja projekta je uspostaviti STE(A)M koncept učionice u dječjim vrtićima kao obrazovni pristup koji koristi znanost, tehnologiju, inženjerstvo, umjetnost i matematiku kao pristupne točke za razvoj različitih socijalnih, kognitivnih, istraživačkih vještina kod djece predškolske dobi.

Projekt uključuje izradu i primjenu posebno dizajnirane opreme od strane iskusnih stručnjaka koja će u kombinaciji s praktičnim usavršavanjem odgajatelja u dječjim vrtićima omogućiti da razviju vlastiti pristup obrazovanju za provođenje STE(A)M aktivnosti.

Glavni ciljevi projekta su: poboljšati kvalitetu i atraktivnost procesa predškolskog odgoja i obrazovanja u regijama četiri jedinice lokalne samouprave iz Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Turske i Bugarske; poboljšati kompetencije i vještine odgajatelja u predškolskim ustanovama povećanjem njihove teorijske pozadine i uvođenjem nove „learning by doing“ metode za teme povezane sa STEAM; uspostaviti strateško partnerstvo između različitih društveno-ekonomskih vrsta organizacija radi povećanja razine kvalitete obrazovnog procesa.

Anketni upitnik o interesu za najam stanova Grad Ludbreg provodi anketni upitnik o interesu za najam stanova koji će biti izgrađeni u Gradu Ludbregu putem programa društveno poticane stanogradnje (POS).

Cilj anketnog upitnika je dobivanje podataka o iskazu interesa za najam stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje (POS) koji bi se gradili na području Grada Ludbrega.

Pravo na podnošenje zahtjeva za najam stanova imaju državljani Republike Hrvatske koji sukladno Zakonu o najmu stanova imaju status zaštićenih najmoprimaca odnosno zaštićenih podstanara u stanovima koji nisu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske pod uvjetom da se najmodavcu obvežu otkazati ugovor o najmu stana i predati mu stan po useljenju u novo iznajmljeni stan. Zatim oni koji, kao i članovi njihova zajedničkog domaćinstva, nemaju u vlasništvu odgovarajuću nekretninu namijenjenu stanovanju, na području gdje se nalazi nekretnina koja se daje u najam te oni kojima iznos predviđene najamnine predstavlja maksimalno 30% ukupnog mjesečnog prihoda svih članova obiteljskog domaćinstva.

Anketni upitnik objavljen je na mrežnoj stranici Grada Ludbrega, a rok za ispunjavanje je 7. rujna 2020. godine. Ispunjeni upitnik pošaljite na e-mail adresu darko.rak@ludbreg.hr Više informacija možete dobiti na broj telefona 042/ 420-214.

AKTUALNO

31. srpnja 2020.

3

Održana sjednica gradskog vijeća Gradsko vijeće Grada Ludbreg u petak 17. srpnja sastalo se u Gradskoj vijećnici na još jednoj redovitoj sjednici. Za razliku od prošlog puta kada je sjednica održana online u Gradu Ludbregu ovaj put odlučili su se za klasičnu sjednicu.

- Stanje se promijenilo proteklih mjeseci i iako pandemija još uvijek traje svi smo svjesni da život mora ići dalje. Prostor vijećnice omogućuje nam da ispoštujemo sve potrebne mjere, a nabavljene su i posebne lampe za dezinfekciju prostora - rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić te dodao kako smatra da broj točaka, ali i njihova važnost i značaj za daljnji razvoj Ludbrega zahtijevaju da se o njima i raspravlja. - Gradski vijećnici između ostaloga prihvatili su izmjene i dopune prostornog plana, urbanističkog plana uređenja Grada Ludbrega i urbanističkog plana uređenja Gospodarske zone Sjever. Riječ je o točkama koje se ne nalaze često na dnevnom redu, ali iznimno su važne za daljnji pravac razvoja. Donesena je i Odluka o izradi Plana razvoja Grada Ludbrega 2021-

2026, a koji će biti strateški dokument društvenog i gospodarskog razvoja - rekao je ludbreški gradonačelnik te dodao kako su takvi dokumenti iznimno važni za daljnje prijave na europske projekte.

- U samom centru Ludbrega privodimo kraju veliki projekt uređenja Arheološkog parka.

Vraćanjem Otoka mladosti u naše vlasništvo i tu nam se otvaraju mogućnosti, a mi smo u svakom trenutku spremni - objašnjava Bilić. U Gradu nastavljaju i s organizacijom događaja i programa sukladno uputama.

- Ova nas je pandemija naučila mnogočemu, ali vjerujem kako nikad nije najbolje rješenje ostati zatvoren u kući već se boriti s nevoljom. Apeliramo i dalje na odgovorno ponašanje i sukladno tome ugostili smo 168 trkačica i trkača iz cijele Hrvatske, a dan ranije organizirali izložbu u sklopu programa "Ludbreg petkom" kroz koji se predstavljaju umjetnici iz raznih dijelova Hrvatske. Ono što je najvažnije je da budemo odgovorni i organiziramo život u skladu s time - zaključuje Bilić.

Krenule pripreme za Svetu nedjelju Gradonačelnik Dubravko Bilić prošlog se tjedna susreo s varaždinskim biskupom Božom Radošem, varaždinskim biskupom u miru mons. Josipom Mrzljakom i mons. Josipom Đurkanom, ludbreškim župnikom. Tema susreta bila je organizacija Svete nedjelje koja će se ove godine održati u nešto drugačijem izdanju.

- Posebnih popratnih sadržaja ove godine neće biti već ćemo se zadržati isključivo na proštenjarskom di-

jelu. Fokus je stavljen na četiri dana, 3., 4., 5. i 6. rujna.

Zadržat ćemo gospodarski sajam u manjem obliku, a i ponuda izlagača na ludbreškim ulicama također će biti smanjena kako bismo zadovoljili sve potrebne propise. Koncertni dio nemoguće je organizirati, a neće biti ni već dugogodišnjih programa poput Koncerta kroz generacije i sličnih sadržaja koje prostorno nemamo gdje održati – rekao je gradonačelnik Bilić. Na samu Svetu nedjelju prema sadašnjim najavama misu

će predvoditi mons. Giorgio Linqua, apostolski nuncij u RH. - Vjerujemo da će ljudi u Ludbreg doći, zasigurno u znatno manjem broju, ali mi ćemo se potruditi da za sve one koji stignu osiguramo sve potrebno i da ova godina protekne u znaku proštenjarske tradicije. Pratimo epidemiološku situaciju svakodnevno i u skladu s njome sve ćemo organizirati, a pozivamo i dalje na odgovornost – rekao je gradonačelnik Bilić.

Novi most na Otoku mladosti, radovi se nastavljaju Novi most na Otoku mladosti proizvod je ludbreške tvrtke Horvat production dok je za temelje bio zadužen Lukom uz kooperante. Prema riječima ludbreškog gradonačelnika uskoro bi na Otoku mladosti trebalo biti još dodatnih novosti.

- Uskoro bi trebala biti gotova javna rasvjeta na Otoku mladosti, zatim slijede sanitar-

ni čvorovi i tuševi tako da se tamo može aktivirati kamp za sve one koji žele odsjesti u prirodi – rekao je gradonačelnik Bilić. Najavio je i postavljanje retrospektive Ludbrega na pločama koje su postavljene uz šetnicu kako bi svi posjetitelji imali priliku upoznati stvaranje Ludbrega.

- Ono što je najvažnije jest

približavanje te zelene oaze našim građanima, ali i posjetiteljima jer nema smisla zatvarati se u četiri zida. Vjerujem kako nas je usprkos svoj negativnosti cijela situacija u kojoj se nedavno zatekao cijeli svijet upravo tome naučila i pokazala da nam je najveći partner upravo priroda – zaključio je gradonačelnik Dubravko Bilić.

4

IZ GRADSKE UPRAVE

31. srpnja 2020.

Odlučili smo se okrenuti samima sebi i svu snagu crpimo unutar grada Pandemija koronavirusa snažan je udar na europsko i svjetsko gospodarstvo, ali i ostale segmente života. Kako bi se ublažile negativne posljedice na živote građana i gospodarstvo i u Gradu Ludbregu pomaže se kroz mjere koje su izglasane na jednoj od sjednica Gradskog vijeća. Grad Ludbreg dosad je izdvojio gotovo 400 tisuća kuna u okviru mjera pomoći, a najviše pomoći isplaćeno je u sektoru poljoprivrede.

- Moram priznati da smo se svi iznenadili i nastojali prilagoditi novom normalnom, ali vjerujem kako smo se u Gradu Ludbregu uspjeli dobro snaći i funkcionirati u novim uvjetima.

Ni u jednom trenutku nismo zatvorili vrata i bili smo dostupni svima. Nažalost, posljedice se ne mogu izbjeći i one se osjete u brojnim djelatnostima – kaže gradonačelnik Bilić i dodaje kako su za prvih šest mjeseci zabilježeni nešto malo manji prihodi nego prošle godine.

- Rezultat je takav unatoč svim kompenzacijskim mjerama Vlade koje su dobrodošle i moram ih pohvaliti u ovome dijelu jer su osigurali stabilnost financiranja javnih izdataka što je bitno ne samo za građane već i gospodarstvo, da društvo u cjelini odnosno gradovi i općine i država funkcioniraju na način koji osigurava da i oni od svojih radnika mogu tražiti da ispunjavaju svoje poslovne obaveze.

Zasad sve funkcionira u javnome dijelu pa se nadamo da će tako biti i u gospodarstvu - pojašnjava gradonačelnik. Zabilježen je i manji pad nezaposlenosti što je također bila očekivana posljedica cijele situacije.

-Nama je drago da su se i gospodarstvenici, oni koji su imali potrebu, uključili u mjere vlade i da je puno radnih mjesta sačuvano u ovom prvom naletu.

Vidjet ćemo u ovom drugom dijelu što će se događati i na koji način će zapravo država reagirati, ali i gospodarstvo prilagoditi ovoj situaciji koja nam postaje sve normalnija, suživot s ovim oblikom virusa, a u budućnosti tko zna s čim još – kaže Bilić.

Grad Ludbreg u okviru mjera pomoći u proračunu je predvidio milijun kuna, a one se odnose na gospodarstvo, poljoprivredu i fizičke osobe.

- Najviše je pomoći isplaćeno u poljoprivredi dakle u onoj ranoj proizvodnji cvijeća i povrća, segmentu koji je u tom trenutku najviše stradao, a gospodarstvenici također koriste određene olakšice poput izuzeća plaćanja komunalne naknade. Nadam se da će ta mala pomoć dobro doći u daljnjem radu.

Vremena su izazovna, kriza ne popušta, na jesen će vjerojatno doći novi problemi. Dobro je da smo dio Europske unije i možemo koristiti paket pomoći koji je nedavno izglasan. Dobro je i to da će taj paket prije svega biti usmjeren na gospodarstvo i gospodarstvenike i da će i naši

gospodarstvenici uspjeti iskoristiti neka od tih ogromnih sredstava predviđenih za njihov sektor. Time će ostati konkurentni ne samo na europskom tržištu već i na svjetskom. Svjesni smo da bez gospodarstva, očuvanja radnih mjesta i gospodarskog rasta nema ni daljnjih stvaranja i drugih investicijskih ciklusa – kaže Bilić.

Svjesni novih izazova koji se nameću u Gradu Ludbregu još se više okreću turizmu kao vrlo važnoj gospodarskoj grani.

- Mi smo se strateški odlučili okrenuti turizmu kao vrlo važnoj gospodarskoj grani koja bi nam u budućnosti mogla nositi sve više prihoda i to ne samo Gradu već i našim sugrađanima koji se odluče baviti turizmom, poput iznajmljivanja svojih objekata u vinogradima, poput rasta hotelskih kapaciteta i otvaranja različitih drugih sadržaja na kojima radi Grad, a koji bi potaknuli naše sugrađane da se bave turizmom. Ono što je zasad vidljivo i od ovih posljedica korone je da je smanjen broj dolazaka u Ludbreg, smanjen je broj noćenja. U razgovoru s hotelijerima imali smo najave da je cijela sezona zapravo rasprodana i da se očekivao rekordan broj noćenja međutim to se nije ostvarilo s obzirom da su putovanja ograničena i tu smo na neki način u gubitku – objašnjava gradonačelnik. Grad Ludbreg radi na razvoju nove strategije turizma koja se bazira na Ludbregu kao na jednom mjestu koje može ponuditi nove outdoor sadržaje, odnosno sve one sadržaje koji su uz to vezani poput biciklizma, planinarenje, hodanje, ribolov.

-Trebali smo u svibnju biti domaćin konferencije cikloturizma, ona je pomaknuta na deveti mjesec i nadamo se da će epidemiološka situacija tada biti dobra, a svi oni koji žele doći u Ludbreg, za taj događaj pripremamo i pet biciklističkih staza, pet planinarsko pješačkih staza, prezentaciju kanuinga na Bednji i mnoge druge sadržaje kojima bismo htjeli privući nove vikend goste u Ludbreg kao u jednu novu destinaciju aktivnog turizma. Ljudima, pogotovo u ovo vrijeme kad se svi osjećamo zatvoreni i kad se svi osjećamo suspregnuti glede fizičkih aktivnosti, ova outdoor aktivnost pridonosi rastjerivanju tjeskobe koja nas sve muči i mislimo da je u budućnosti to zapravo jako dobra priča za razvoj turizma.

Na nju se odmah vežu i smještajni kapaciteti, bilo u hotelima, bilo u privatnim objektima u vinogradarskim kućama koje se sve više uređuju i sve više mladih ljudi ulaže u te objekte koje su naslijedili i koji više nisu primarno gorice nego postaju nešto puno više, puno dohodovnije i nadamo se da ćemo zajedno s našim Ludbrežankama i Ludbrežanima koji osjećaju

zov poduzetništva uspjeti stvoriti tu jednu klimu i atmosferu u pretvaranju Ludbrega u jednu atraktivnu destinaciju. U završnoj smo fazi i s projektiranjem bazena gdje bismo mogli ponuditi i taj sadržaj prije svega Ludbrežanima i stanovnicima okolnih naselja, a onda naravno i našim gostima. Želimo zapravo kroz tu cjelovitu ponudu stvoriti i jednu sezonu koja će trajati od petog do jedanaestog mjeseca kad se ljudi mogu aktivno baviti vanjskim sportovima tako da Ludbreg uistinu postaje dio priče o kontinentalnom turizmu jer vidljivo je da se sve manji broj ljudi odlučuje za prženje na suncu već su sve zanimljiviji aktivniji oblici turizma. Ludbreg i cijela Varaždinska županija mogu puno ponuditi i treba još malo poraditi na tom međusobnom povezivanju da susjedna mjesta poput Varaždinskih Toplica, Preloga, Koprivnice, Varaždina budu dio cjelovite ponude jer jedni drugima ništa ne krademo nego pomažemo da svi zajedno iskoristimo naše potencijale koji nisu nerealni već su dobro raspoređeni, a s dodatkom vrijednih, marljivih i kreativnih ljudi kakvi žive u našim krajevima uspjeh je sigurno zagarantiran – kaže gradonačelnik.

Dodaje i kako je dio turističke priče Arheološki park Iovia. Dosad neiskorišteni prostor u samom središtu grada sada će postati prava turistička atrakcija.

-Naše nalazište će donijeti i neke novosti, prikazat će neke specifičnosti poput kostura koji je pronađen na tim iskopinama i koji predstavlja jednu od najstarijih dokazivih operacija, u ovom slučaju operacije na otvorenom mozgu i to će biti jedan zanimljivi eksponat. Mi smo zapravo izgradili cijelu priču oko toga arheološkog parka uredivši

središte grada sa šetnicama, prebacivši se na Otok i stvorili smo mogućnost gostima da provedu cijeli dan ili dva dana u našem gradu uživajući u raznim atrakcijama. Bilo bi nam drago da nas Ministarstvo kulture poprati u još nekim projektima poput rekonstrukcije ciglane, našeg najstarijeg industrijskog objekta na temelju kojeg je i izgrađena industrija Grada Ludbrega i da prikažemo tu cjelovitu prapovijest, stariju povijest i nešto malo suvremeniji dio jer vidimo u tome potencijal i nadamo se da će ovaj projekt koji je vrijedan nekih 18 milijuna kuna biti pravi dodatak razvoju samog središta Ludbrega, ali i ponudi onoga što nam je oduvijek nedostajalo, a to su turistički sadržaji koji mogu goste držati dva ili više dana – kaže gradonačelnik.

Prema njegovim riječima radovi se odvijaju prema planu u što su se krajem srpnja mogli uvjeriti i Ludbrežani kroz razgled samog nalazišta.

- Svi radovi odvijaju se prema planu, naravno bilo je malo kašnjenja jer je jedan dio materijala i opreme iz Italije koja je bila dugo zatvorena pa smo tu malo zakasnili, ali sve je to još uvijek u vremenskim rokovima koji nam omogućuju da europski projekt završimo u terminima koji su predviđeni i da ispunimo sve svoje obveze prema financijerima, prema EU, RH i na taj način se oslobodimo straha od penala i kazni jer ovi europski projekti sve više postaju za mnoge jedinice lokalne samouprave noćna mora zbog pravila koja nisu uvijek baš logična, ali moramo se nositi s njima. Na nedavnom obilasku bilo je dosta Ludbrežana i drago nam je zbog toga, aktivno su se uključili i iznijeli pozitivne komentare u konačnici. Uskoro će svi moći ući u dvorište, razgledati stalni postav i počet ćemo živjeti s tim arheološkim parkom na

pravi način – zaključuje gradonačelnik. Arheološkim parkom Ludbreg je dobio dodatnu ne samo turističku već i kulturnu vrijednost. Ovih dana započinju i radovi na vanjskom uređenju crkve, a sama završnica projekta očekuje se u mjesecu listopadu.

- Ukoliko ne riskirate onda ni ne profitirate. Mi smo se od početka odlučili ozbiljnije investirati u europske projekte i to nam se vraća kroz cijeli niz europskih projekata koje je Grad Ludbreg uspješno uspio pridobiti. Ono što je najvažnije je da su svi ti projekti korisni samome Gradu i niti jedan projekt nije „propao” ili bio greška i to je ono što me posebno veseli. Od pretvaranja Grada Ludbrega u jedan čisti, ekološki prihvatljiv grad sanacijom odlagališta otpada. Danas građani Ludbrega odvajaju preko 40 posto otpada i najmanje ga odlažemo u odlagalište koje na svu sreću nije u našem gradu i na taj način građani ne moraju strahovati od bilo kakvih kazni koje se stalno spominju. Prijavljen je i projekt aglomeracije čime će se dodatno podići atraktivnost i sigurnost rijeke Bednje i svih jezera i vodotoka na području Grada Ludbrega i na neki način zapravo su ti europski projekti pomogli da se bolje razvijemo, da imamo veći proračun, da ljudi vide iz prve ruke da se isplatilo ući u Europsku uniju. Mi cijelo vrijeme prijavljujemo projekte, radimo na novima. To je ono što nas razlikuje od drugih sredina, odlučili smo se okrenuti samima sebi i svu snagu crpimo unutar grada i na taj način uspijevamo na neki način biti najboljima, a to je potvrdilo i Ministarstvo financija i nama je drago da se možemo time pohvaliti, ali ne zbog hvale već zbog promjena koje su nastale u našem gradu koje građani vide i nadam se pozdravljaju - poručio je gradonačelnik Bilić.

31. srpnja 2020.

ZANIMLJIVOSTI

5

PZ Ludbreški kraj: 'Dosad smo isporučili desetak tona krastavaca, a vrhunac sezone tek slijedi' Poljoprivredna zadruga „Ludbreški kraj” već četiri godine uspješno surađuje s Podravkom, a ovog je mjeseca krenuo otkup krastavaca. Otkupna cijena se unatoč korona krizi nije mijenjala, a sezona bi trebala trajati do kraja rujna. U prostorijama udruge u Hrastovskom, svakog ponedjeljka, srijede i petka vrši se kalibriranje krastavaca i njihov odvoz.

- Došli smo do početka sezone branja krastavaca, moram reći kako smo zasad zadovoljni s prinosom i do sada smo isporučili 10 do 12 tona krastavaca.

Krenuli smo 13. srpnja tri puta tjedno s odvozom i mislim da nam vrhunac sezone tek slijedi – rekao je predsjednik zadruge Saša Lenček.

Predsjednik Lenček je naglasio kako su zbog vremenskih uvjeta imali manjih problema te kako će zbog toga vrhunac sezone doći desetak dana kasnije nego inače. Bez obzira na to, kalibracija i odvoz idu po planu.

- Zadnjih 20-ak dana su bile hladne noći što ne odgovara biljkama za rast koje onda automatski ne daju plod. Špica sezone nam slijedi oko 5.8. dok je to inače oko 25.7., dakle desetak dana ranije te bi trebala potrajati do konca devetog mjeseca. Ot-

kup ide po planu, kreće u 15 sati kad suradnici počinju dovoziti krastavce, mi ih kalibriramo u četiri klase, ekstra klasu, prvu, drugu i treću i već u 18 sati kamion odveze krastavce koji su ujutro bili na polju u Podravku.PZ Ludbreški kraj već četiri godine ima eksluzivan ugovor s Podravkom kojoj isporučuje voće i povrće. Zadovoljni su otkupnim cijenama krastavaca koje su dogovorene još u drugom mjesecu. Velika prednost je blizina udruge i koprivničke tvrtke te visoka kvaliteta proizvoda.

- Otkupna cijena je dobra, dogovorena je u drugom mjesecu i ništa se nije promijenilo zbog situacije s koronom i tu su naši suradnici jako zadovoljni. Zadnjih dana stalno vidimo u medijima da ljudi nemaju kamo sa svojim proizvodima i zato moramo pohvaliti Podravku koja cijeni našu proizvodnju jer da njih nema, vjerojatno bi sad i ovi naši krastavci završili u smeću.

Drago mi je da se vidi uložen trud u plansku proizvodnju jer naši suradnici sve rade planski poput postavljanja folija, sjetve, uzgoja, prskanja i na kraju samog branja konačnog proizvoda – rekao je za kraj predsjednik Lenček.

Ivana Dežić

6

UPOZNAJMO

31. srpnja 2020.

Mirjana Jerbić, nova ravnateljica GDCK-a Ludbreg

„Naša su vrata otvorena, želimo pomoći onima u nevolji”

Gradsko društvo Crvenog križa organizira novu akciju dobrovoljnog darivanja krvi u ponedjeljak 3. kolovoza. Akcija će se provoditi u prostoru Vatrogasnog doma u Ludbregu od 8:30 do 12 sati. Nakon toga 11. kolovoza akcija dobrovoljnog darivanja krvi bit će održana u Malom Bukovcu.

Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg odnedavno ima novu ravnateljicu. Riječ je o Ludbrežanki Mirjani Jerbić koja je i u prethodnom radnom iskustvu skrbila o ljudima, ali onima najmlađima.

- U vrtiću sam radila 25 godina. Iako biste pomislili da je taj posao isključivo rad s najmlađima on je puno više jer tu su i roditelji, bake i djedovi. Posao je to koji uključuje izuzetno puno strpljenja i tolerancije jer ta djeca nisu vaša tih nekoliko sati, vi ste dio njihovih života, dio života tih obitelji. Potrebe su različite, a uz brigu na vama je i da saslušate svaku priču. Jednostavno, dođe do toga da prođete sve segmente odrastanja te djece, kroz različite projekte, sve već znate i naprosto počne to biti konstanta života. Počnete živjeti sa spoznajom da jednostavno imate normalan posao, da je to sve sigurno i ujutro se dižete i idete na posao, a nema više tog žara i strasti koji bi trebali postojati kada idete na posao – kaže nam Mirjana Jerbić te dodaje kako je samoj sebi obećala da će se u slučaju pružanja prilike odvažiti prihvatiti nečeg novog. Najvažnije joj je bilo da nastavi raditi s ljudima.

- U tome se najbolje snalazim i najbolje funkcioniram. U trenutku kada se pojavio natječaj za ovo radno mjesto vidjela sam to kao upravo takvu priliku. Kad

god me netko pita na koji način i kako želim djelovati, ja želim djelovati kroz ljude. Crveni križ su upravo ljudi, bez ljudi nema ničega i kao ravnateljica bit ću ona koja odlazi među ljude, koju zanima koje su njihove potrebe, čime se bave i koji su problemi.

Tada možemo zajednički djelovati na dobrobit čitave zajednice – rekla je ravnateljica Jerbić.

Crveni križ u očima javnosti najprepoznatljiviji je kroz akcije dobrovoljnog darivanja krvi. U aktualnoj situaciji i tu je došlo do određenih promjena koje su se očitovale nešto manjim brojem darivanja.

- Zbog cjelokupne situacije promijenila su se pravila pa tako osobe čija je tjelesna temperatura 37 stupnjeva i više ne mogu pristupiti darivanju. Zbog toga je u prvih šest mjeseci zabilježen nešto manji broj darivanja, točnije prikupljeno je 600 doza krvi. No ono što je najvažnije jest da čitava situacija nije utjecala na smanjen interes. Dobrovoljni darivatelji stalno nas zovu, zanimaju ih datumi nadolazećih akcija. Upravo to je najbitnije, da ne jenjava njihov entuzijazam – kaže Mirjana Jerbić. Ističe i kako su zadaci Crvenog križa puno veći od onoga kako ih javnost percipira.

- Crveni križ obuhvaća čitav niz djelatnosti. Uostalom, humanitarni rad uvijek je takav.

Mirjana Jerbić, nova ravnateljica GDCKL

"Zaželi Ludbreg"

Primjerice tu je provođenje programa humanitarnog odgoja djece i mladih kroz rad na vrlinama koje potiču solidarnost nepristranost i suosjećajnost te naravno poštovanje prema ljudima – kaže Ministarstvo rada, mirovinskog sustav, obitelji i socijalne politike Mirjana Jerbić te dodaje kako je uputilo je ovih dana Gradu Ludbregu Odluku o financiranju projekta svakako jedan od planova uprau okviru otvorenog trajnog Poziva za dodjelu bespovratnih sredstava vo posvetiti se mladima.

"Zaželi – program zapošljavanja žena – faza II". Gradu Ludbregu i - Volonteri su najviše okupljepartnerima Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Centru za socijalnu ni u dobi od 35 godine nadalje, skrb, Općini Martijanec, Općini Sveti Đurđ, Općini Mali Bukovec i malo manje su mladi. Planiram Općini Veliki Bukovec odobren je projekt "Zaželi Ludbreg". Prihvatobići škole, osnovne i srednju ljivi troškovi projekta iznose 1.815.150,00kn koji će biti financirani u kao i udruge koje okupljaju mla100 postotnom iznosu. de ljude da ih upoznam s našim radom i djelovanjem kako šena. Naime, velika je prednost „Zaželi”. bismo ih okupili u Crvenom imati ljude na terenu jer oni - Riječ je o uistinu vrijednom križu. Volonterstvo je važan puno jasnije vide stanje, više projektu i prethodna faza završisegment našega djelovanja i znaju i lakše prenose porula je 30. lipnja, a ljudi su navivjerujem kako je potrebno ku. Iako vlada predodžba da knuti da ih netko obiđe, pomopružiti mladima prvensvatko gleda sebe i samo gne, porazgovara s njima. Zovu stveno znanje o našem na sebe stava sam da oko nas i nestrpljivi su. Nažalost radu kako bismo kasnije mene žive vrlo kvalitetni nemamo puno odgovora o nazajedno mogli djelovati ljudi. Ponekad je dovostavku niti točan oblik u kojem u pomoći ljudima koljan jedan mali poticaj će se provoditi, ali znamo da će jima je ona potrebna da u čovjeku probudibiti nastavljen – poručuje ravna– otkriva ravnatemo potrebu da nekoteljica te dodaje - Ruka koja daje ljica te ističe kako me pomogne, neki uvijek je iznad ruke koja priplanova za daljsusret. I najmanja ma. Gledajmo oko sebe, vidimo olonterstvo gesta može po- kome je pomoć potrebna i pokunje razdoblje ima puno. moći – kaže šajmo zajedno riješiti problem. je važan - Prije ravnateljica Bilo bi idealno kad bismo mogli segment svega žei otkriva pomoći apsolutno svakome, nanašega lim da kako u rujžalost to nije moguće, ali naša su Crvenu slijedi vrata otvorena i kroz zajedničku djelovanja i vjerujem kako ni križ nastavak suradnju možemo kvalitetno djeje potrebno pružiti mladima b u d e projek t a lovati. prepoprvenstveno znanje o našem znatljiv radu kako bismo kasnije pok rezajedno mogli djelovati u tač aktivnosti i pomoći ljudima kojima je ona dio drušpotrebna.” tvene zajednice, da ovo bude Društvo kojem uvijek možete pokucati na vrata i iznijeti svoju potrebu za pomoći. Plan je i da se okrenemo EU projektima, ali prije nego krenemo s tim potrebno je odrediti stvarne potrebe i da vidimo što se sve nudi. Velika stvar u svemu tome bit će mi podrška ljudi koji me okružuju i da dobijem što je moguće više volontera, da aktiviramo mjesna društva jer neka su skroz uga-

„V

31. srpnja 2020.

LJETNI DANI

7

KAKO “DANAS” LUDBREŽANI Odlučili smo se malo prisjetiti kako je izgledalo ljeto u 80-ima. Pretražili smo arhiv i u „Ludbreškom listu” pronašli kratki isječak koji govori o najatraktivnijim kupalištima u tom periodu. Prisjetite se i sami.

PROVODE LJETO?

Umirovljena sam profesorica geografije tako da jako volim putovati i mijenjati odredišta. Prošle i pretprošle godine bila sam u Tunisu. Uvijek nastojim posjetiti neka nova mjesta. Inače znam otići i do Zagreba pa zajedno s kćerkom odem na kupanje u Adamovec ili Tuheljske toplice. Ponekad znam i s prijateljicama otići na jedan dan na more. Želja mi je bila ovog ljeta ići u Namibiju, posjetiti kćer i kupati se u Atlantiku, ali s obzirom na situaciju s korona virusom ove godine neću ići nigdje. More je nešto što jako volim, ali ovoga puta će morati malo pričekati.

Anđelka Bilić

Već godinama ne posjećujem more, nije me nikad zapravo to posebno oduševljavalo. Na par dana mogu otići, ali duže ne. Rashlađujem se tuširanjem i općenito se držim hlada. Danas mi kupanje više nije toliko privlačno, ali kad sam bio mlađi bila je to druga priča. Rado smo se kupali na rijeci Bednji kod splavi, ali i kod mosta, pa u Hrastovskom, kod Slanja..skoro svako mjesto je imalo svoje kupalište. To je bilo fantastično i gotovo uvijek puno kupača. Danas toga više nema.

Stjepan Ivanuša Ljeto provodim radno, u smjenama tako da nažalost nema vremena ni za more ni za odlazak u toplice ili negdje na kupanje. Doma se rashlađujemo uz pomoć klime koja nam olakšava sparine. Nemamo nikakve posebne planove kroz ljeto.

Ivana Balaić Kad sam radio u „Budućnosti” imali smo ljetni kolektivni godišnji i u tom periodu obavezno bih odlazio na more. Danas više ne odlazim jer jednostavno nemam prilike. Bavimo se poljoprivredom koja zahtjeva konstantni rad tako da se ne možemo odvojiti od toga, pogotovo ne ljeti. Što se tiče rashlađivanja, dobar hladan tuš uvijek je odlična opcija.

Vlado Štefanek Prošle godine sam bila na moru, ove godine zbog cijele situacije s virusom ne planiram ići. Bazene ne volim jednako kao i ni ova razna lokalna kupališta, bojim se virova. Radim, kako na poslu tako i kod kuće malo po vrtu. Slobodno vrijeme provodim s obitelji, a rashlađujemo se na ljetnoj terasi. Željka Thavenet

Mlađe generacije ljetne praznike koriste za druženje s prijateljima Ja sam nedavno bio na mora, na Rabu, i možda ću ići još jednom ove godine. Na lokalna kupališta ne odlazim baš. - kaže Benjamin Mijatović koji je bio u društvo svom prijatelja Nike Stančina.

-Slobodno vrijeme najčešće provodimo na nogometnim igralištima, a ako nam je vruće kraj sebe uvijek imamo bocu vode s kojom se lagano poprskamo da se osvježimo. Često znamo otići i na vožnju biciklom nakon koje slijedi osvježenje u kafiću. - dodaje Niko.

8

PROJEKTI

31. srpnja 2020.

Partnerstvo za društvenu i solidarnu ekonomiju U sklopu projekta Partnerstvo za društvenu i solidarnu ekonomiju kojim se osnažuje održivi lokalni razvoj dvaju hrvatskih gradova, Ludbrega i Pregrade, 8. srpnja 2020. održan je još jedan sastanak partnera i članova Vijeća za društvenu i solidarnu ekonomiju grada Ludbrega. Fokus sastanka ovoga puta bio je na predstavljanju rezultata Studije kvalitete života u gradu Ludbregu.

Nakon uvodnog razgovora o dosad provedenim aktivnostima projekta Partnerstvo za društvenu i solidarnu ekonomiju, predstavljeni su rezultati Studije kvalitete života u gradu Ludbregu koji su pokazali da se 68,3% ispitanika osjeća ponosno što su stanovnici grada Ludbrega, 80,6% smatra Ludbreg super mjestom za život, dok se dijelom lokalne zajednice osjeća njih 74,5%.

Provedeno istraživanje ukazalo je na višu razinu povjerenja u odnosu na nacionalnu razinu te na dobru razinu socijalne podrške među ljudima i uključenosti u rad organizacija civilnoga društva. Također, iz rezultata je vidljiva visoka razina povjerenja u rad gradske vlasti, zadovoljstvo javnim uslugama, razinom sigurnosti i sreće.

Zaključeno je da ispitanici koji su zadovoljniji što žive u gradu, koji su aktivni u organizacijama civilnog društva i imaju više povjerenja u ljude ujedno imaju i više povjerenja u grad-

sku upravu te su optimistični u vezi budućnosti. S druge strane, lokalna mobilnost, volontiranje i turizam područja su na koja bi, prema rezultatima Studije kvalitete života u gradu Ludbregu, građani i dionici mogli biti zainteresirani primjeniti DSE pristup i politike.

Na sastanku se razgovaralo i o nadolazećem Danu dobre ekonomije koji će 3. rujna principe društvene i solidarne ekonomije predstaviti širem građanstvu u sklopu manifestacije Dana ludbreške Svete Nedjelje.

Uslijedit će DSE trening, koji će se održati od 10. do 12. rujna, u sklopu kojeg će švicarski partner u projektu, Apres GE, sudionike treninga educirati o modelima dobre prakse društvene i solidarne ekonomije.

ZMAG-ov projekt Partnerstvo za društvenu i solidarnu ekonomiju promovira i zagovara društvenu i solidarnu ekonomiju u Hrvatskoj te, kroz multisektorsku suradnju, kreira javne politike za poboljšanje kvalitete života i upravljanje održivim ekonomskim i društvenim razvojem u lokalnoj zajednici. Projekt pokazuje kako se suradnjom švicarskih i hrvatskih institucija, jedinica lokalne samouprave i udruga civilnog društva, koristeći principe i vrijednosti društvene i solidarne ekonomije, doprinosi lokalnom ekonomskom razvoju u dva hrvatska grada – Ludbregu i Pregradi. Kroz ovaj projekt ZMAG nastavlja pro-

movirati i primjenjivati kulturu suradnje i solidarnosti između različitih aktera u lokalnim zajednicama i know-how društvene i solidarne ekonomije. Razvoj javnih politika za društvenu i solidarnu ekonomiju ZMAG će u budućnosti provoditi kroz Centar za podršku razvoju društvene i solidarne ekonomije u Hrvatskoj (DSE Centar) koji će osiguravati podršku jedinicama

lokalne i regionalne samouprave i organizacijama civilnog društva u razvoju modela dobre prakse.

Partnerstvo za društvenu i solidarnu ekonomiju projekt je udruge Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG) koji se provodi u suradnji sa švicarskim partnerom – Komorom za društvenu i solidarnu ekonomiju Ženeva te hrvatskim partnerima – grado-

Srednja škola Ludbreg

Povećanje znanja o robotici Srednja škola Ludbreg bila je domaćin početne konferencije projekta „Robots Connecting High Schools in Cross-border Area“ u okviru programa INTERREG V-A Hungary – Croatia Cooperation Programme 2014-2020.

Konferenciji su, uz ravnatelja i nastavnike Srednje škole Ludbreg, prisustvovali i pročelnik za školstvo Varaždinske županije Miroslav Huđek, gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić te gošće iz Mađarske, tj. predstavnice grada Heviza, partnera Srednje škole Ludbreg u ovom projektu, Beáta Süténé Tüttő, Patrícia Kránitz i dr. Katalin Horváth.

Nakon pozdravnih riječi ravnatelja Josipa Zdelara, pročelnika za školstvo Miroslava Huđeka i gradonačelnika Dubravka Bilića, svaka strana predstavila je svoje mjesto i školu koja će biti nositelj projekta. Ovaj projekt financira Europska unija, a ukupni

budžet iznosi 196.478,19 EUR. Njegovi osnovni ciljevi su povećanje znanja o robotici u srednjim školama partnera u prekograničnom području Mađarska-Hrvatska, jačanje znanja i vještina učenika srednjih škola u području robotike te stvaranje preduvjeta za kompetentnije tržište rada mladih u području rada s modernim tehnologijama.

Period implementacije projekta je od 1. lipnja 2020. do 30. rujna 2021.

Realizacija projekta podijeljena je u tri faze, a prva je nabavka opreme, u ovom slučaju robotske ruke. Nakon toga slijede edukacije nastavnika i učenika te organizirani prekogranični programi razmjene za učenike s ciljem međusobnog povezivanja i razmjene znanja i iskustava tijekom provođenja projektnih aktivnosti. Ovaj projekt važan je ne samo za Srednju školu i grad Ludbreg, već i za širu regiju.

vima Ludbregom i Pregradom.

Projekt je financiran kroz Švicarsko–hrvatski program suradnje koji provodi Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske kroz Poziv „Osnaživanje hrvatskošvicarskih partnerstava za lokalni društveno-ekonomski rast i razvoj“. Projekt Partnerstvo za društvenu i solidarnu ekonomiju sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

OBLJETNICA

31. srpnja 2020.

9

RADIO LUDBREG U ETERU PUNE 54 GODINE

POČECI RADIJA Prije 54 godine, točnije 26. srpnja 1966. godine, u sklopu Narodnog sveučilišta s radom je krenula lokalna radio stanica Ludbreg, danas Radio Ludbreg. Prvi tehničar bio je Milan Molnar, a prva spikerica Justina Novak.

U počecima rada emitiralo se preko 70 sati lokalnog programa i zabavne glazbe te se svakodnevno prenosio drugi program Radio Zagreba. U idućih trideset godina radio stanica se postepeno razvijala i postajala vodećim izvorom informiranja pučanstva. Godine 1995. emitirano je 131 400 minuta lokalnog programa vlastite produkcije i 3 650 minuta preuzetog informativnog programa HRT-a. Program radija realizirao se svakodnevno od 12 do 18 sati, a nedjeljom od 9 do 16 sati.

Ostalo vrijeme se reemitirao Radio Velika Gorica.

Početkom 1996. godine osniva se novo trgovačko društvo koje poduzima sve potrebne radnje oko dobivanja koncesije za radio, čime on izlazi iz Narodnog sveučilišta i počinje samostalno djelovati.

Franjo Vrtulek koji je uz Josipa Loparića, Olgicu Fabuš, Stjepana Stjepića, Darka Skupnjaka, Branka Dijanošića, Jasminku Kelemen, Darka Zlatara, Dražena Noftu, Mladena Vukinu, Grad Ludbreg i Općinu Martijanec osnivač Radio Ludbrega

RADIO DANAS

Radio Ludbreg 80-ih godina, Josip Loparić, Mladen Vukina i Stjepan Stjepić

Danas Radio Ludbreg dnevno emitira 18,5 sati vlastitoga programa i to u sve dane tjedna, radeći od 5:30 do 24 sati, a nedjeljom od 6 do 22 sata. Struktura programa mu je takva da zadovoljava ili nastoji zadovoljiti, zanimanja cjelokupnog stanovništva. Od svojih prvih početaka pa do danas, njeguje lokalni informativni program koji iz godine u godinu obogaćuje i proširuje. Danas dnevno daje četiri vlastite emisije lokalnih vijesti te prenosi pet informativnih emisija Hrvatskoga radija. Od lokalnih informativnih emisija posebno je zanimljiva emisija Tjedne novosti koja se već trideset i više godina emitira svake nedjelje u 12 sati i u kojoj se daje tjedni pregled događanja u cijeloj Ludbreškoj regiji, dijelom u Varaždinskoj županiji i šire. .

Radio Ludbreg dnevno ima na programu razne aktualne teme, brojne kontakte sa slušateljstvom, zatim specijalizirane emisije o športu, kućanstvu, gospodarstvu, društvenim i političkim temama, te velik broj zabavnih emisija.

Radio Ludbreg danas se sluša na području cijele Ludbreške regije te dijelom na varaždinskom, međimurskom i koprivničkom području, kao i putem Interneta.

10

SA SVIH STRANA

31. srpnja 2020.

Simpatična intervencija: Ludbreški vatrogasci pomogli malenom mačiću Ludbreški vatrogasci početkom mjeseca imali su jednu neobično simpatičnu intervenciju. Primili su dojavu zabrinutih građana o "tužnom i glasnom mijaukanju predivnog malog mačića koji je zapeo na drvetu". Istog su trena priskočili u pomoć.

- Život sam po sebi, najposebnije je čudo prirode.

Posebnije može biti samo kad drugi život spašava život. Posjedovati iskreni osjećaj empatije, izroditi gotovo nagonski osjećaj za spašavanjem temelj je iskonske sreće, ispunjenja i bit naše zajednice, našeg Društva. Svaki oblik života dragocjena je vrijednost kojoj se valja diviti i koju valja poštovati. Sve drugo u tom trenutku postaje nevažno.

Svaki poziv u pomoć važan je. Bio to telefonski poziv, poruka, plač, lavež, mijaukanje.

Sve je to nečiji strah, nečija bol. Zato pomažimo kad god uzmognemo jer će nam se kad tad višestruko vratiti. - poručili su vatrogasci.

Kako možete i sami zaključiti, intervencija je imala sretan završetak.

Mak – sitno plavo i zdravo zrnce Najraniji zapisi o upotrebi maka potječu iz Mezopotamije, gdje se koristio u medicinske svrhe, ali je bio poznat i kao „hul gil“ tj. biljka veselja. Atletičari stare Grčke prije natjecanja pili su napitak od vina, maka i meda za zdravlje i snagu.

Mak je jednogodišnja biljka, a sjemenke koje konzumiramo potječu od vrste vrtni ili opijumski mak. Ova biljka ima bijeli ili svijetlo ljubičasti cvijet, a sazrije-

vanjem cvijeta ostaje tobolac ispunjen sjemenkama tamnoplave boje. Zrela makova glavica izvana je naborana, a unutar glavice nalazi se nekoliko odjeljaka koji sadrže stotine sjemenki. Mnogi i danas uživaju u čišćenju i sušenju domaćeg maka, a neke nas vežu uspomene na djetinjstvo kad smo mnogi kao djeca pomagali čistiti mak. Bio je to lijep i zanimljiv posao.

Mak je zastupljen u gotovo

Kolač od maka (starinski domaći recept gospođe Dragice) Sastojci: 20 dag šećera, 10 dag masti, 10 dag maka, 30 dag brašna, 2 dl mlijeka, 2 jaja, 1 prašak za pecivo Izmiksajte navedene sastojke, najprije šećer i jaja te dodajte postepeno ostalo, ispecite fini biskvit i uživajte u finom domaćem kolaču.

RECEPTI

svim kuhinjama svijeta, a poznat je i po mnogim ljekovitim svojstvima.

Okus makovih sjemenki je izuzetno ugodan i ukusan, a lako je dostupan i nije pretjerano skup.

Možda i ne znamo koliko je mak zapravo zdrav. U sitnom zrnu maka nalazi se mnoštvo minerala, a sadrži i vitamine grupe B. Minerali i vitamini ublažuju stres i razdražljivost te potiču koncentraciju i raspoloženje. Mak sadrži omega 3 masne kiseline koje podižu imunitet. U narodnoj medicini mak se koristio za dobivanje opijuma, koji su liječnici koristili za umirenje bolova, ali su ga nažalost i mnogi zloupotrebljavali. Mak koji se prodaje u dućanima ne sadrži alkaloide, jer je sjeme osušeno.

Poznate su nam mnoge slastice sa makom koje pravi makoljupci sigurno pripremaju, kao što su; makovnjača, bregovska pita, međimurska gibanica, štrukli s tikvama i makom, torte i razni kolači.

Također sjemenkama maka možemo posipati peciva, pletenice ili perece, a tjestenina s makom može biti fini obrok. Mnogi se sjećaju delicije iz školske kuhinje od prije mnogo godina, kad su „pužići s makom“ bili prava poslastica. Jedina zamjerka maku je što treba paziti s osmjehom nakon jela. Željka Namesnik

Štrukli s tikvom i makom

(recept nam je poslala Nikolina, a na ovaj način njena mama radi štrukle) Sastojci za tijesto: 25 dag heljdinog brašna, 75 dag glatkog brašna, 12 žlica ulja, 8 dcl mlake vode, sol Za nadjev: tikvice, mak, šećer i vrhnje Zamijesite tijesto tako da bude glatko, ne smije se lijepiti za prste ni za posudu. Ostavite da odmara i malo pouljite. Razvlačite na pobrašnjenoj podlozi. Kad tijesto razvučete, lagano nakapajte s masti, te gore stavite naribane tikvice, mak, šećer i kiselo vrhnje.

SA SVIH STRANA

31. srpnja 2020.

11

Kuća za odmor obitelji Dijanošić koja goste vodi u stara vremena Kuća za odmor obitelji Dijanošić pod imenom Vila Mila već petu godinu zaredom ugošćuje brojne turiste koji odluče posjetiti Ludbreg i okolicu te uživati u starinsko uređenoj kući s modernom terasom i bazenom te slušati pjev ptica, a opet biti udaljeni minutu od centra grada. Ova obitelj kuću je dobila u nasljedstvo te su je odlučili preurediti i iskoristiti za najam.

- Kuću smo dobili 2014. godine od Ludbrežanke Emilije Winter koja je bila dobra prijateljica moje bake, ali i cijele obitelji i koja ju je odlučila prepisati tati.

Kuća je izgrađena negdje u pedestim godinama i odmah nam se svidjela pa smo krenuli s uređivanjem malo po malo i na kraju smo došli do ove kuće za odmor koju sada iznajmljujemo – rekao je Ivan Dijanošić.

Od većih zahvata, Dijanošići su napravili novi bazen i terasu, preuredili donji prostor kuće koji je služio za odlaganje stvari, a sad sadrži dvije sobe i kupaonicu, a posljednji veći zahvat bilo je mijenjanje krovišta. Gotovo sav namještaj su zadržali pa tako kuća ima starinski stil i sada u njoj može odsjesti osmero ljudi.

– Kad smo krenuli cilj je bio zadržati kuću i s novcima od najma pokrivati troškove održavanja. U gornjem dijelu kuće nije bilo previše intervencija jer smo

odlučili zadržati namještaj pošto je bio kvalitetan, dio smo ofarbali i osvježili, malo promijenili raspored i doradili što je trebalo.

Na vanjskom dijelu još uvijek radimo i tu ima uvijek posla što se tiče održavanja, košnje i slično.Kuća je velika stotinjak kvadrata, sadrži tri spavaće sobe, blagovanicu, dvije kupaonice i kuhinju, dok je vani bazen s terasom, roštilj, a novina je mini dječje igralište. Zanimljivo je da su gotovo svi gosti bili stranci pa su tako u Vili Mili odsjedali Australci, Amerikanci, Brazilci te gosti iz gotovo cijele Europe.

– Kuću smo krenuli najprije iznajmljivati preko stranice Airbnb, no sad već drugu godinu zaredom imamo ugovor sa agencijom NOVASOL koja ustvari iznajmljuje kuću za nas od šestog do desetog mjeseca.

Oni nađu ljude i jave nam kad smo popunjeni i stvarno smo zadovoljni s njima, a uz to su nam sufinancirali izgradnju bazena.

Od gostiju pamtimo bračni par iz SAD-a koji je bio ovdje mjesec dana i koji putuje po svijetu i radi reportaže. Zanimljivi su ljudi i na kraju smo se s njima sprijateljili i ostali u kontaktu – ispričao je Ivan te dodao kako su do sad hrvatske goste imali samo tri, četiri puta.

Kako se kuća nalazi na brijegu izvan grada, krasi je mir i

tišina, a u blizini su i mnoge životinje, a posebno je puno ptica čiji je pjev jedini jutarnji zvuk.

Upravo zbog toga, Vila Mila dio je projekta Turističke zajednice Varaždinske županije koji okuplja trideset kuća za odmor s pričom i u kojem se nalazi nekoliko kuća s ludbreškog područja, a jedna od njih je i Vila Mila.

– Tu dolazi puno ptica pa je to nekakva priča preko koje smo mi uključeni u taj projekt, no osobno smatram da je posebnost kuće što je ostala autohtona i zapravo nastavlja život prijašnje vlasnice.

Kuća ima poseban dizajn, jako je praktična, na brdu je i vidi se cijeli grad, a opet je potpuna tišina.Za kraj Ivan nam je ispričao kako je zbog korone bilo nekoliko otkazivanja na samom početku godine, no agencija je uspjela to nadoknaditi pa je kuća popunjena. Što se tiče daljnjih planova, u idućih nekoliko godina planiraju ostvariti renovaciju kuhinje, a dodatna ideja je izgradnja jacuzzija i saune što bi bila investicija preko koje bi 'produžili' sezonu iznajmljivanja.

Kako bilo, ova prekrasna kuća za odmor s pričom već sada je potpuno jedinstvena i posebna i to ne samo zbog izgleda i sadržaja već ponajviše zbog gostoprimstva i posebne energije njezinih vlasnika.

Ivana Dežić

Ljeto je. Štandovi ponuđača na gradskoj tržnici obiluju sezonskim povrćem.

POVRĆE Prevladavaju crvena, zelena i žuta boja. Pogađate, radi se o rajčicama, krastavcima i paprikama.

Cijena rajčicama na ludbreškoj se tržnici kreće od 10 do 12 kuna za kilogram. Paprike ima gotovo na svakom štandu i cijeni se po 10 kuna. Krastavcima pak cijenu određuje klasa. Mogu se pronaći u rasponu od 5 do 10 kuna za kilogram.

Tu je i mrkva kojoj se cijena kreće oko 8 kuna za kilogram jednako kao i luku i patlidžanu, zatim kupus po cijeni od 6 kuna za kilogram, krumpir od 2 do 5 kuna te češnjak koji drži cijenu od 50 kuna za kilogram.

Mogu se pronaći i tikvice, grah, mahune, kelj, peršin...

VOĆE Priroda se pobrinula da u ljetnoj sezoni imamo voće koje obiluje vodom. To su marelica, breskva, lubenica i bobičasto voće posebno borovnice, maline i kupine. Nažalost, u ponudi ludbreške tržnice nismo pronašli ništa od navedenog.

FLANCI I CVIJEĆE Oni koji malo kasne sa sadnjom u svojim vrtovima na ludbreškoj tržnici mogu još uvijek pronaći flance kupusa, salate...

Od cvijeća aktualne su sablice u raznim bojama.

Cijena ima je 4 kune po komadu.

MLIJEČNI PROIZVODI Osim namirnica koje dolaze u sezonama tu je i konstantna ponuda mliječnih proizvoda, dakle sireva i prgica koje za kupce vrijedno sprema OPG Pajnogač i OPG Rendić. Prgice su po 7 ili 8 kuna, a sirevi od 20 do 45 kuna.

12

IZVIĐAČI

2 0 U prepoznatljivoj plavoj košulji i marami, skupina entuzijasta već 20 godina djeluje pod nazivom Odred izviđača Ludbreg. Prepoznatljiv su i značajan dio lokalne zajednice, a kroz svoj rad razvijaju potencijal mladih kao samostalnih i odgovornih pojedinaca društva koji su uvijek spremni pružiti pomoć i podršku. Kao što kaže predsjednik ludbreškog odreda, Mladen Struški, izviđači su pokret, uvijek su u pokretu, ali su i način života.

- Upoznaju se novi prijatelji i usvajaju praktična znanja, na izletima upoznaje domovina, nacionalni parkovi, ljetuje se na moru, nekad i zimuje na planini. Mi u izviđačima u suštini ne palimo vatre, ne podižemo šatore, nego odgajamo djecu za rad i suradnju u malim grupama, da kroz igru i učenje u prirodi stječu korisna znanja i postanu samostalniji i odgovorniji. Zamijenili smo signalne zastavice ručnim radio uređajima, kurire objavama na društvenim mrežama i SMS-ima, prognozu vremena provjerimo na internetu, ali u stvari se izviđački život nije promijenio. A i šatori su nam i dalje oni stari, a bolji su od novo proizvedenih – kaže nam Mladen Struški, predsjednik Odreda izviđača Ludbreg. Iako ove godine obilježavaju 20 godina postojanja, izviđači u Ludbregu zapravo nisu nikakva novost.

- Izviđači su u Ludbregu i okolici uspješno djelovali dugi niz godina, a aktivnosti su stale koju godinu prije Domovinskog rata. Nakon 12 godina krenuli smo s novim odredom, a većina nas osnivača imala je još kod kuće staru izviđačku uniformu, ali nam veličina više nije odgovarala. „Stari izviđači“ pozvali su prijatelje, doveli sad već i svoju djecu i na osnivanju novog odreda bilo nas je 35, za godinu dana 64, pa 77, čak u jednom trenutku i 111 – priča Struški i otkriva koje su razlike u izviđačima nekad i danas.

- U nekim povijesnim razdobljima, a osobito u pojedinim izviđačkim organizacijama naglasak je bio na odgoju djece u vojnom duhu. Brojni izviđači

31. srpnja 2020.

G O D I N A O D R E D A Kroz upoznavanje domovine uče tako su postali profesionalni pripadnici vojske, policije pa i specijalnih postrojbi koristeći i znanja stečena u izviđačima. I u domovinskom ratu sudjelovali su naši članovi, a neki su od njih i poginuli u obrani domovine.

Danas su izviđači u tom dijelu aktivnosti više usmjereni prema područjima prve pomoći, zaštite i spašavanja pa imamo razvijenu suradnju s MUP-om – Civilnom zaštitom i s Gorskom službom spašavanja. I nekad i danas uz brojna stručna znanja i sposobnosti izviđači su svojevrsna škola samostalnosti i odgovornosti mladih za buduće odgovorne društvene zadaće – objašnjava M. Struški i dodaje zašto uopće postati članom.

- Izviđači su najbrojnija i najljepša organizacija mladih na svijetu, pa ako je preko 50 milijuna njih odlučilo da budu izviđači… U izviđačima se učimo radu i suradnji u maloj grupi pod vodstvom odraslijih i iskusnijih, komunikaciji i razumijevanju, vještinama organiziranja i vođenja, planiranju i ostvarivanju dogovorenog, snalažljivosti i samostalnosti u rješavanju problema. U izviđačima dopunjavamo školu i obitelj u pripremama mladih za kasniji samostalni život i to često u onome što će im uz završenu školu i fakultet trebati za gotovo svako buduće bolje plaćeno i odgovornije radno mjesto – kaže Struški. No izviđači spadaju u neformalnu skupinu obrazovanja. Kroz praktična iskustva izviđači se pripremaju za svakodnevni život. Stoga se od njih očekuju i neka znanja.

- Probajmo objasniti što netko mora znati i kakav mora biti da bi bio izviđač: pripremiti i zapaliti vatru, spremiti bar 3 jednostavna jela, znati postaviti tri tipa šatora, urediti šator i izviđački logor za višednevni život i rad, znati vezati i primjenjivati 3 skupine čvorova, pravilno koristiti izviđački alat i pribor, osmatrati i izrađivati skice terena, izviđati, orijentirati se i kretati prema kompasu i karti, znati pružiti prvu medicinsku pomoć i primjenjivati mjere zaštite i spašavanja u prirodi. Izviđač je onaj koji uvijek mora biti pripravan za

Natjecanje izviđača, Krapina 2009.

nova znanja i aktivnosti. Mora postati samostalan i odgovoran za sebe, a prema drugim izviđačima se odnositi kao prema braći i sestrama u obitelji. Uvijek mora pomagati drugima, poštivati starije i štititi mlađe i slabije. Izviđačem se postaje s navršenih 9 ili 10 godina, prvim korakom, onim najljepšim i najsvečanijim trenutkom kada davanjem izviđačkog zavjeta postaje izviđačica ili izviđač. A onda s prvim pakiranjem ruksaka, prijeđenim kilometrom na izletu, prvom noći pod šatorom koju prekine buđenje za odlazak na stražu, postaje se pravi izviđač. Ima tu i puno izviđačkih igara, zabave, a i slobodnog vremena za druženje jer su još mali… Odred izviđača Ludbreg trenutno ima dvadesetak stalno aktivnih članova. Brojka bi bila nešto veća no prošle jeseni nisu upisivali nove članove smatrajući da je atraktivnije upisivati u proljeće.

-O ovogodišnjem proljeću radije ne bismo pričali, kao da ga nije bilo. Preko osamsto mladih

se kroz 20 godina uključivalo u izviđače, no kako se pravim izviđačem u stvari postaje nakon najmanje godinu dana sudjelovanja u aktivnostima, broj stvarno aktivnih i dvostruko je manji. Nije uvijek lako biti izviđač, ali ako se želi uspjeti treba puno vremena, znanja i truda – kaže M. Struški. Iako tri mjeseca nisu imali nikakve aktivnosti jer su poštivali i poštuju i dalje sve epidemiološke mjere koje su propisane za škole pa tako i izvanškolske aktivnosti uspjeli su organizirati manje logorovanje uz stroge uvjete za grupna putovanja i prema mjerama koje vrijede za auto kampove. Održavaju i povremene sastanke, ali oprezno i samo na otvorenom prostoru. I kao i svi čekaju bolju situaciju, a pritom i planiraju.

- Željeli bismo organizirati kraću ekspediciju izviđačkih voditelja krajem kolovoza u Park prirode „Lastovsko otočje“ i jesenske upise u izviđače. Buduće jesenske aktivnosti radije ne bi najavljivali jer ćemo biti više razočarani ako ih zbog poznatih

Zimovanje, Belecgrad 2010.

razloga ne bude. Vidimo da drugi već planiraju aktivnosti za 2021. godinu smatrajući ovu uglavnom izgubljenom – kaže Struški. Vrlo nepovoljna situacija za avanturiste koji su kroz 20 godina djelovanja posjetili sve nacionalne parkove u Republici Hrvatskoj, Sjeverni Velebit, Risnjak, Paklenicu, Brijune, Kornate, Plitvička jezera, Mljet i Krku.

- Od parkova prirode bili smo jednom ili više puta na Medvednici, Velebitu, Biokovu, Lastovskom otočju, Papuku, Vranskom jezeru, Učki, Žumberku – Samoborskom gorju, posjetili smo špilje Vrelo i Lokvarku, puno puta planinarili po Kalniku, Ivanščici, Strahinjčici, Kuna gori, Ravnoj gori, Skradskoj gori, Bilo gori, Snježniku, Cesargradskoj gori… Od gradova bili smo od Dubrovnika do Osijeka, ali najbolje je u Samoboru, na kremšnitama. Od naših otoka bili smo na Krku, Pagu, Zlarinu, Lastovu, Mljetu, a na Murteru smo bili preko 20 puta. Logorovali smo u Pirovcu, u Kraljevici, 17 puta u Tisnom, bili smo na zimova-

IZVIĐAČI

31. srpnja 2020.

13

I Z V I Đ A Č A L U D B R E G e postati samostalni i odgovorni Ljetna logorovanja Izviđačka godina završava ljetnim logorovanjem na kojem se praktično primjenjuju sva usvojena izviđačka znanja.

- Na more dolazimo na prazan teren i u približno 2–3 sata moramo podići šatore za po 2 do 3 izviđača, namjestiti ih madracima, postaviti kuhinju, blagovaonu i urediti logor za svakodnevni život i rad. Buđenje je u 7.30 sati, već godinama s pjesmom „Ribari“, nakon jutarnjih obaveza i doručka su 2 sata nastave, dakako na terenima u prirodi, zatim je odmor i kupanje. U 13 sati je ručak, pranje suđa pa odmor, aktivnosti na vodi i kupanje a prije večere je još jedan sat nastave, obično priprema svojevrsnih izviđačkih ispita koje zovemo vještarstvima, a koja su uvjet da bi izviđač

njima u Glogovcu, na Kalniku, Ham Pokojcu, Ravnoj gori, Belcu… Bili smo na zborovanjima i smotrama hrvatskih izviđača u Koprivnici, Osijeku, Zagrebu, Krapini, Kamanju, Donjoj Bistri. Nismo do sada nijednom bili u inozemstvu, ako ne računamo više prolazaka kroz Neum – kaže Mladen Struški koji je svih ovih godina važna karika Odreda izviđača. Ove godine primio je i Nagradu Grada Ludbrega koja je sigurno dodatan poticaj za nastavak aktivnosti.

- Nakon Plakete Grada Ludbrega Odredu izviđača Ludbreg pred 10 godina, i ovu nagradu smatram zajedničkim priznanjem svima koji su dio svoga života proveli u izviđačima.

Izviđači nisu pojedinačna disciplina, kako bi to rekli sportaši.

Zahvaljujem roditeljima, školama, Gradu Ludbregu, sponzorima i prijateljima, izviđačkim voditeljima i onima koji više nisu s nama, a zbog kojih ova lijepa izviđačka priča u našem gradu i dalje traje – zaključuje Mladen Struški.

Zimovanje, Pokojec 2008.

stekao viši stupanj znanja (koje se potvrđuje osvajanjem značke u obliku brončanog, srebrnog ili zlatnog javorovog lista). Na primjer, za vještarstvo plivača treba isplivati oko 100 metara s tri stila, plivajući nositi suhu majicu, zatim je u dubokoj vodi obući i svući, na kraju izroniti kamen s manje dubine. Na večer je slobodno vrijeme za zabavne aktivnosti, kratki kviz, odlazak u grad, noćno kupanje… – pojasnio je Mladen Struški. Na logorovanju je ove godine prvi puta bio i Teo Jug, koji će najesen krenuti u 4. razred Osnovne škole Ludbreg.

– Izviđač sam godinu i puno sam u tom razdoblju naučio, od čvorova do postavljanja šatora.

Logorovanje je prošlo super i veselim se novim putovanjima

– rekao nam je Teo. Anamarija Kapusta iz Svetog Đurđa najesen će krenuti u osmi razred, a članica je Odreda izviđača Ludbreg već četiri godine.

– Puno sam toga već naučila u izviđačima, ali i puno putovala. Najljepše je naravno na moru, logorovanje s izviđačima puno je zanimljivije od ljetovanja s roditeljima. Na logorovanju imamo i dežurstva, ocjenjuje nam se urednost šatora, ali ima i vremena za kupanje, društvene igre i razgovor s prijateljima – rekla nam je Anamarija.

Mlađi izviđači obično očekuju da će logorovanje biti napornije, noći mračnije, da se puno radi i uči i ugodno se iznenade da je logorovanje u najvećoj mjeri vrijeme druženja i prijateljstava, igre i zabave na moru.

- Roditelji ih ne zovu (pre) često, ionako je svaki zanimljivi događaja za par minuta objavljen na društvenim mrežama.

To je dobro, da mali izviđač ne misli da roditelji nemaju povjerenja u njega. Posljednjih godina na logorovanja idu samo izviđači nakon jednogodišnje pripreme. No, poneki mali izviđač ili izviđačica, ako je prvi put na logorovanju, možda će se iznenaditi što tamo ne trče svi da udovolje svakoj njegovoj želji, već da se, naprotiv, postavljaju i neki zahtjevi, ali i takva se djeca prilagode situaciji već nakon 2-3 dana i uživaju s ostalima – kaže Mladen Struški i poručuje: - Uspješna prilagodba na nove uvjete veliki je korak u stjecanju samopouzdanja i samostalnosti.-

Logorovanje, Murter 2020.

Logorovanje, Murter 2008., izlet u Zadar

14

UDRUGA

31. srpnja 2020.

Ludbreško sunce

Dan udruge 4. kolovoza Pandemija koja je zadesila čitav svijet utjecala je na brojne aspekte života. Ipak, ima nekih djelatnosti koje ni u jednom trenutku ne mogu stati, a to su uglavnom oni koji skrbe o drugima. Među njih spada i udruga "Ludbreško sunce" koja u mjesecu pred vratima, mjesecu kolovozu obilježava svoj dan.

- Mjesec kolovoz značajan je mjesec za rad i postojanje našeg dnevnog centra i svih djelatnosti koje intenzivno obavljamo 20 godina. U našem prostoru, u Kući sunca u Globočecu djeluje dnevni boravak i poludnevni boravak. Pružamo ranu intervenciju korisnicima i djeci s poteškoćama u razvoju već od samog trenutka prepoznavanje i dijagnosticiranja poteškoće. Najmlađa naša korisnica imala je tek 18 mjeseci kada je počela pohađati kabinet logopeda i kabinet defektologa – kaže Ruža Zlatar, predsjednica udruge Ludbreško sunce. Rana intervencija potom se nastavlja kroz malu školu i pripremu korisnika za osnovnoškolsko obrazovanje.

– Nažalost, imamo korisnike koji nikad ne upišu tu prvu stepenicu obrazovnog puta, ali tada za njih skrbimo kroz poludnevni i dnevni boravak. Jedan od naših značajnijih programa svakako je pomoć učenicima s poteškoćama u razvoju, a koja uključuje pružanje svake vrste pomoći učenicima polaznicima osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Otkad u Ludbregu djeluje srednja škola naši korisnici tu nastavljaju svoje obrazovanje kroz osposobljavanje za pomoćna zanimanja – pojašnjava R. Zlatar. Udruga "Ludbreško sunce" danas djeluje i kroz stambene zajednice, u tri kuće borave i stanuju odrasle osobe s invaliditetom. - Riječ je pretežno o osobama koje su ostale bez roditelja, njihovi skrbnici uglavnom su braća, a oni zbog poslovnih obaveza nisu o njima u mogućnosti skrbiti. Rad u stambenim zajednicama kao i u poludnevnom i dnevnom boravku, kroz ove mjesece se promijenio, uvedene su posebne mjere prema kojima djelujemo i kojima smo se prilagodili. Posjete se ne mogu zadržati duže od sat vremena, nose se maske, obavlja redovita dezinfekcija no sve je to u cilju da zaštitimo naše korisnike – kaže R. Zlatar. Svih tih oblika skrbi i djelovanja ne bi bilo bez entuzijazma i dobre volje. Upravo toga prisjećaju se svake godine za Dan udruge.

- Na samom početku kolovoza, 4. kolovoza obilježavamo naš dan. Tako smo odlučili još 2005. godine. Nekako smo to povezali s praznikom koji slijedi dan kasnije jer to su dani kada prvenstveno osjećamo ponos i zahvalnost.

Za nas je to posebna simbolika jer bez dragih ljudi koji su uz nas svih ovih godina, bez onih koji nam pomažu ne bi bilo ni nas. Imali smo brojne poteškoće, a upravo u takvim nevoljama ti dobri ljudi bili su uz nas, hrabrili nas i poticali da ustrajemo u radu. To su pravi prijatelji. Svi

oni spomenuti su na donatorskoj ploči u Kući sunca – objašnjava R. Zlatar. Kada su 2002. godine dobili suglasnost za obavljanje poludnevnog boravka od tadašnjeg resornog ministarstva teško je bilo zamisliti da je to sam početak stvaranja nečeg velikog.

Bili smo prva udruga na nivou države koja je dobila takav vid financiranja, a radilo se o ugovornom financiranju. Tada smo djelovali u Domu zdravlja na prvom katu. Vjerujem da je dovoljno reći da smo bili smješteni na katu, a naši korisnici su osobe koje se teško kreću, a neki su i u kolicima. No nismo ni pomišljali odustati jer vidjeli smo koliko to znači korisnicima. Prostor je polako postajao premalen da primi sve kojima je skrb bila potrebna.

Financije su uvijek problem, ali vođeni vjerom i ljubavlju te neizmjernom voljom za što kvalitetniji život naše djece nismo željeli odustati. Javila se ideja da se prihvatimo uređenja prostora tadašnjeg društvenog doma u Globočecu. Mnogi su rekli da je to utopija i nisu vjerovali no znala sam što želim i nikakve sumnje u realizaciju nisu postojale – kaže R. Zlatar. Prvog dana mjeseca travnja 2004. godine krenuli su u realizaciju s malim financijskim sredstvima da bi 4. kolovoza bilo otvorenje Kuće sunce.

- Sve je bilo onako kako sam zamislila i baš onako kako je predvidio sam plan i program za poludnevni boravak – prisjeća se R. Zlatar. Ulaskom u Kuću sunca započeli su i intenzivni radovi na projektima.

- Već početkom 2005. godine uspjela sam dobiti projekte vrijedne milijun kuna. O projektima se tada vrlo malo znalo, nismo imali čak ni računalo, a pisala sam ih noćima na pisaćoj mašini. No rezultati su bili vidljivi i nastavljali su se pa je tako 2006. godine stigla Nacionalna zaklada u punom iznosu, uslijedila je i darovnica Svjetske banke koja je naš poludnevni i dnevni boravak

ocijenila kao inovaciju na razini RH jer takav oblik pomoći nije nudila niti jedna druga udruga.

Potom su 2009. i 2010. godine uslijedili mobilni timovi. Riječ je o projektu koji je proglašen dvije godine zaredom najboljim na nivou države. Koristili smo i pretpristupne fondove, 2014. godine dobili smo IPU. Projekt je bio vrijedan 160 tisuća eura i usmjeren ka ljudskim resursima, a djelovalo se kroz pomoć učenicima. Tu su i programi ministarstava, projekt nizozemske vlade – kaže Ruža Zlatar i dodaje kako su kroz cijelo to vrijeme nadograđivali sustav što je najvidljivije kroz širenje stambenih zajednica.

- Sve naše kuće u svom nazivu imaju sunce, Kuća sunca, Sunčev sjaj, Sunčeve zrake, Sunčev put. Sve se vrti oko sunca jer ono znači život i obasjava svaku našu kuću, a iz svake kuće zrači ljubav u koju su utkani trud i dobrota – kaže R. Zlatar. Iako u njihovom radu trenutno postoje posebna pravila, oni su svih ovih mjeseci marljivo skrbili o svojim korisnicima.

- Opet se vraćam na dobre ljude i naše prijatelje koji su tu uz nas i u ovom izazovnom razdoblju. To nam je velika podrška. S 30. lipnjom završili smo financijsku konstrukciju i predali proračun na Finu, a ostvaren je s 96 posto u odnosu na plan. Obzirom da je gotovo cijeli svijet stao na neko vrijeme, zadovoljni smo tim rezultatom jer on dokazuje da kod nas oscilacija nema. Neke projekte poput likovne kolonije nismo uspjeli održati, ali u neposrednom sam kontaktu sa slikarima i oni su za nas slike naslikali. Pozivam sve zainteresirane da ih razgledaju kod nas i ukoliko su u mogućnosti kupe jer time pomažu naš daljnji rad. Vremena su teška, ali moramo se truditi da sutrašnji dan bude ljepši, bolji i vedriji. Našim korisnicima u stambenim zajednicama veoma je teško jer su zatvoreni. Ovo je

Odobren trogodišnji program vrijedan 720 tisuća kuna Udruzi "Ludbreško sunce" odobren je trogodišnji program od sad bivšeg ministarstva demografije, obitelji, socijalne politike i mladih u iznosu od 720 tisuća kuna. - Po svakoj godina to iznosi 240 tisuća kuna. To je nadogradnja svim našim djelatnostima, a posebice školskoj populaciji. Na taj način osnažujemo čitave obitelji i olakšavamo brigu u toku školovanja. Kroz projekt se pokrivaju troškovi prijevoza, poznato je da na dnevnoj bazi skupljamo djecu koja polaze osnovne škole u Ludbreg, Svetom Đurđu i Velikom Bukovcu. Uz to, tu je i trošak prehrane, školskog pribora kojim ih snabdijevamo kroz čitavu školsku godinu. Uključeni su i troškovi opreme za tjelesnu kulturu, a i provedba likovnih radionica i radionica keramike. Dio sredstava koristi se i za ljudske resurse potrebne za provedbu kao i za hladni pogon poput struje, vode, plina – objasnila je R. Zlatar, predsjednica udruge "Ludbreško sunce". doba godine kada smo običavali realizirati jednodnevne izlete na more i tužni su jer toga ove godine nema. No more će biti tu i dogodine, ono nas čeka, a čekaju nas i brojne druge aktivnosti – kaže Ruža Zlatar, predsjednica Udruge "Ludbreško sunce".

Ovogodišnji Dan udruge neće biti proslavljen kao prijašnjih godina, neće biti okupljanja, ali sigurni smo da će za sve korisnike to biti poseban dan. Potrudit će se za to vodstvo Udruge kao i svi zaposlenici koje skrbe o korisnicima.

31. srpnja 2020.

ZDRAVLJE

15

Edukativno predavanje za građane Prvog srpanjskog petka u gradskoj vijećnici Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” održano je edukativno predavanje o malignim melanomima. Predavanje o učestalosti, prepoznavanju i liječenju ove vrste kožnih izraslina održao je doktor Dragan Korolija-Marinić, kirurg s Klinike za tumore u Zagrebu.

Maligni melanom je najzloćudniji rak ili tumor kože ili sluznice, a najčešće se javlja kod muškaraca na leđima ili kod žena na nogama. Osnovni uzročnici nastanka su pretjerana izloženost sunčevom zračenju kao i upotreba herbicida koji sadrže arsen.

-Malignom melanomu kože jednako su izložene osobe bez obzira na boju kože. Koža je od same mladosti izložena negativnom sunčevom zračenju koje se s godinama akumulira. Jednako obolijevaju i žene i muškarci, a najvažnije je prepoznavanje samog melanoma i pravovremeno javljanje dermatologu koji će znati prepoznati melanom i uputiti pacijenta k nama. Opasni su melanomi asimetričnog oblika s nepravilnim rubovima, različite boje i promjera većeg od 6 milimetara – rekao je kirurg Korolija Marinić.

Melanom prvo raste u širinu, a zatim u dubinu. Po prvom limfnom čvoru koji ima ulogu 'čuvara' vidi se do kojeg stupnja je bolest uznapredovala.

-Ako je melanom u prvom ili drugom stadiju onda se operativno odstranjuje tumor i 3 milimetra zdravog okolnog tkiva. Uzorak tkiva šalje se na ispitivanje te ako je nalaz pozitivan pacijent ide na novi operativni zahvat gdje se odstranjuje melanom i 2 do 3 centimetra okolnog tkiva, a odstranjuje se i prvi limfni čvor. Nakon operacije liječenje se nastavlja pametnim lijekovima – pojasnio je predavač Korolija Marinić.

Liječenje malignih tumora koji su prekasno otkriveni je izrazito teško jer u 3. i 4. stadiju karcinom metastazira na druge organe zato se javite svom liječniku na vrijeme. Samo 5 do 10 posto melano-

ma su malignog karaktera. Osim ovog, Grad Ludbreg organizirao je, sredinom srpnja, i edukativno predavanje o karcinomu dojke koji je najčešća ugroza u ženskoj populaciji. U Hrvatskoj je broj novih slučajeva godišnje prešao 2700.

- U 2017. godini bilo je 2767 novooboljelih žena, a pojavnost mu raste počevši već od žena starih 25 godina. Uspješnost liječenja direktno ovisi o ranoj dijagnozi – rekao je doc.dr.sc. Dragan Korolija Marinić, dr.med.

Također je istaknuo da kada govorimo o faktorima rizika u obzir treba uzeti i zemljopisne varijacije.

- Na zapadu se obolijeva više nego na istoku. Primjerice SAD ima 5 puta više slučajeva nego Japan, a na to utječu ishrana, rađanje i dojenje. Karcinom dojke rijetko se javlja prije 30. godine života, ali je moguće. Faktor rizika također je i genetika. Naime, 5 do 10 posto slučajeva povezano je s nasljednim mutacijama, pojava tumora prije menopauze, obostrani tumori, pridruženi karcinomi (jajnik), pozitivna obiteljska anamneza i sl. U faktore rizika također pribrajamo produženu izloženost estrogenima kod liječenja osteoporoze, oralne kontraceptive, ionizirajuće zračenje prsnog koša – istaknuo je Korolija Marinić, a osvrnuo se i na Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke. Obuhvaćene su sve žene u RH u dobi od 50-69 godina. U okviru programa žene se pozivaju na besplatni mamografski pregled svake dvije godine. Mamografija je rendgenski pregled dojki kojim se mogu otkriti promjene na dojci i do dvije godine ranije od pojave kliničkih simptoma (promjene na koži dojke, pojave iscjetka ili kvržice). Prvi mamografski pregled svaka žena treba napraviti između 38 i 40 godina života, a žene s pozitivnom obiteljskom anamnezom za rak dojke i ranije.

Cilj programa je otkriti rak dojke u što ranijoj fazi te smanjiti smrtnost od raka dojke za 25-30 posto.

(D. Vađunec)

Gordana Loparić nova je predsjednica U subotu, 11. srpnja, u društvenom domu u Vinogradima Ludbreškim održana je izvanredna izborna skupština ludbreške udruge 'Narcisa' na kojoj je jednoglasno izabrana nova predsjednica Gordana Loparić. Na skupštini je osim imenovanja nove predsjednice, podneseno izvješće o radu za 2019. godinu, financijsko izvješća te planovi i dosadašnje aktivnosti u 2020. godini. Sva izvješća jednoglasno su usvojena.

Nova predsjednica, Gordana Loparić zahvalila je članicama na imenovanju te je tako službeno naslijedila Nadu Kapustu koja je bila začetnica ideje o osnivanju ove hvale vrijedne udruge, a čiji rad i viziju ova udruga i nova predsjednica žele i dalje nastaviti.

Od aktivnosti u 2020. godini obilježen je Dan mimoza, 18. siječnja uz večer poezije, dok su većinu ostalih aktivnosti zasada morali odgoditi. Treba naglasiti kako su u planu kreativne radionice i tribine te predavanja na koja članice žele uključiti čim više građana i članica. 'Narcise' se tijekom cijele godine bave i nordijskim hodanjem te napominju važnost fizičke aktivnosti, a u listopadu se planira održati Ružičasta akademija.

Tijekom skupštine, nova je predsjednica napomenula kako su im se planovi u 2020. godini dosta promijenili uslijed situacije s virusom Covid-19 te mnoge aktivnosti koje su bile planirane nisu ispunjene. Tako vjerojatno neće biti održani Dani otvorenih vrata kao i sudjelovanja u društvenim događanjima koja se otkazuju. Unatoč tome, vjeruju kako će se sve planirano moći održati u dogledno vrijeme te kako će udruga moći nastaviti sa svojim normalnim aktivnostima.

Ivana Dežić

NARCISE

16

UDRUGE

31. srpnja 2020.

Redovna skupština 'Žena iz Centra svijeta' Udruga Žene iz Centra svijeta održala je 11. srpnja redovnu godišnju skupštinu na kojoj su podnesena izvješća o radu, financijama kao i plan i program za tekuću 2020. godinu. Sva izvješća jednoglasno su prihvaćena, a na početku i kraju skupštine, okupljene članice je pozdravio i ludbreški pjesnik Aleksandar Horvat.

Izvješće o radu za 2019. godinu kao i planove za 2020. godinu iznijela je predsjednica udruge Ana Katana, a u izvješću je vidljivo kako je udruga bila iznimno aktivna tijekom prošle godine.

Tako su članice udruge sudjelovale u mnogim projektima, društvenim događanjima u gradu Ludbregu te su same organizirale brojne radionice i događanja.

Od navedenog ističe se njihova 'Tikvijada' koja se održavala u listopadu tijekom nekoliko dana, a u studenom su tijekom četiri

dana pripremile i 60 teglica džema od tikvi. Održan je tradicionalni 'Božić u bakinoj hiži', a bile su i dio projekta 'Zeleno želimo' čiji je glavni cilj kreirati nove turističke proizvode na temelju uključivanja kulturne baštine.

Održale su i izložbu 'Blago iz bakine škrinje' povodom Dana ludbreške Svete nedjelje, a tijekom cijele godine u suradnji s partnerskom udrugom 'Narcisa' provode projekt nordijskog hodanja.

Na skupštini je iznesen i plan i program za 2020. godinu koji do sada zbog epidemiološke situacije nije izveden po planu. Većina planiranih sadržaja je bila odgođena kao i ova skupština koja se izvorno trebala održati u ožujku. Ipak, u udruzi se nadaju kako će uskoro sve krenuti normalnim tijekom pa tako i njihove aktivnosti.

Ivana Dežić

U Bakinoj hiži održane radionice keramike "Stari zanati" naziv je ciklusa radionica koje su se održale u Bakinoj hiži. Radionice su dio projekta "Unapređenje kontinentalnog turizma turističkom valorizacijom povijesno-kulturne baštine Grada Ludbrega", a organizirao ih je LAG Izvor u suradnji s Gradom Ludbregom.

Održano je pet radionica keramike, a svaka je trajala pet sati.

Na radionici su se izrađivale replike predmeta koji su pronađeni u sklopu istraživanja na ludbreškom nalazištu.

- Drago nam je što su se radionicama priključila djeca i mladi koja su tako stekla nova vrijedna i stručna znanja. Mi se uvijek radujemo kada smo dio gradskih projekata, a ovaj je posebno važan jer potvrđuje značaj našega grada kroz povijest dok će s druge strane u bližoj budućnosti biti vrijedan dodatak turističkoj ponudi – rekla je Ana Katana, predsjednica Udruge "Žene iz Centra svijeta". Radionice keramike vodila je Luna Tucman, a polaznici su nakon upoznavanja s glinom vježbali modeliranje i rad na kolu.

Ljetno kino u Ludbregu Ludbrežani će ovog vikenda moći uživati u kino projekcijama na otvorenom. Bit će to manifestacija koja će zasigurno razveseliti brojne ljubitelje filma, a koja će se održati u parku ispred dvorca Batthyany.

Prva projekcija na rasporedu je 31. srpnja s početkom u 20:30 sati. Riječ je o filmu Zelena knjiga (Green book) snimljenom prema istinitoj priči o prijateljstvu koje je nadvladalo rasne i klasne razlike šezdesetih godina u SAD-u.

Dan kasnije prikazivat će se Bohemian Rhapsody, film redatelja Bryana Singera o britanskom rock sastavu Queen, te njihovom pjevaču Freddieju Mercuryju.

Za one nešto mlađe, na programu će se naći Hrabri mališani (A Minuscule Adventure), animirani film kojeg odlikuju smisao za humor, impresivni pejzaži, upoznavanje djece sa životom i suživotom kukaca i insekata, te koji predstavlja odličnu zabavu za cijelu obitelj.

RASPORED PRIKAZIVANJA: 31. srpnja – 20:30 sati - Zelena knjiga (Green book) 1. kolovoza– 20:30 sati - Bohemian Rhapsody 2. kolovoza – 20 sati - Hrabri mališani (A Minuscule Adventure)

Sjećanje

DUBRAVKO VRUČINA 22.7.2019. - 22.7.2020.

S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe.

Tvoji najmiliji.

sin Martin i kćerka Martina majka bake i djed

31. srpnja 2020.

KULTURA

17

Održan kratki program ovogodišnje Kešnerijade Gradska knjižnica i čitaonica „Mladen Kerstner” nastavlja njegovati sjećanje na najpoznatijeg ludbreškog kajkavskog književnika po kojem i nosi ime.

U povodu obljetnice njegova rođenja održana je tradicionalna manifestacija Kešnerijada, no ovoga puta u nešto drugačijem izdanju, prilagođenom trenutnoj situaciji.

U povodu manifestacije gradska knjižnica krajem travnja raspisala je natječaj za kratku kazališnu humorističnu priču koja je morala biti pisana isključivo na kajkavskom jeziku. Pristigli radovi predani su na čitanje ocjenjivačkom povjerenstvu u sastavu profesorice Lidije Novosel, Jasminke Vugrinec i Ljudmile Kladić, koje su potom odabrale najbolja tri.

- Mislim da nam je ovaj natječaj bio pun pogodak jer na sve loše što nam je korona virus donio sa sobom, na sve izolacije i promjene navika mi smo odgovorili smijehom i humorom, a sve u duhu Kersnerova stvaralaštva. Na natječaj se javilo ukupno 17 autora s 22 humoristične priče. Prosudbena komisija ocjenjivala je radove ne znajući imena autora.– kazao je ravnatelj gradske knjižnice Stjepan Stjepić.

Na temelju odluke prosudbenog povjerenstva treća nagrada u iznosu od 500 kuna uručena je Kristini Štebih iz Čakovca za priču „Mornari”. Druga nagrada u iznosu od 1.000 kuna uručena je Đurđi Vukelić Rožić iz Ivanić Grada za priču „Legitimacija” dok je prvu nagradu u iznosu od 2.000 kuna primio Aleksandar Horvat iz Ludbrega za priču „Vozel”.

- Inače ne pišem dramske tekstove, ali svojim „Kešnerima“ sam već dugo obećavao da budem.

Pružila se prilika i drago mi je da se povjerenstvu svidjela. Hvala od srca. – poručio je Aleksandar.

U sklopu manifestacije izdat će se i e-zbornik najbolji radova. U zborniku će osim radova nagrađenih dobitnika biti uvršteno još pet priča prema odluci ocjenjivačkog povjerenstva. To su priče Vesne Hadelan, Božidara Glavine, Đurđe Vukelić Rožić, Kristiana Pirca i Davorina Canjuge. E-zbornik moći će se pronaći na web stranicama gradske knjižnice.

U programu dodijele nagrada sudjelovali su i čitači volonteri gradske knjižnice koji su čitali ulomke nagrađivanih priča te dramska skupina „Kešneri“ koja je izvela prigodnu predstavu.

18

KULTURA

31. srpnja 2020.

U zajedničkoj izložbi Marije Vugrinec Bobek i Matije Bobeka uživali i veliki i mali U izložbenom prostoru dvorca Batthyany ovog su mjeseca bili izloženi eksponati koji su oduševljavali i velike i male.

Riječ je o ručno rađenim predmetima od drveta te žice i konca koje izrađuju supružnici Matija Bobek i Marija Vugrinec Bobek. Iako su i u privatnom i u poslovnom životu već dobro uigran tim, ovo im je prva zajednička izložba.

Matijina domena su drveni predmeti i drvene igračke koje oblikuje od drveta i drugih prirodnih materijala koje pronalazi u okolišu.

- Priroda i moje zvanje me potaknulo da se uključim u jednu takvu priču izrade drvenih predmeta. Vidim nešto u prirodi što me podsjeća na nešto i jednostavno ne odustajem od toga dok ne završim. - kaže Matija koji je po struci pedagog.

Završio je Višu učiteljsku školu u Čakovcu, a danas je član Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika. Sviranje glazbenih instrumenata, vještina žongliranja i ostala vizualna umijeća još su neke od vještina kojima Matija raspolaže.

Marija pak uživa u izradi unikatnog nakita od žice i konca te raznih instalacija kojima ukrašava već postojeće konstrukcije lustera.

- Ovakve ukrasne predmete izrađujem već 5 godina. Počelo je s nekim malim predmetima, broševima, životinjicama i raznim kopčicama, a pretvorilo se u instalacije, lustere, slike i slično, tako da mašti nema kraja. Inspiraciju pronalazim svuda, u prirodi, obitelji, šarenilu... objašnjava Marija koja svoj šareni svijet prezentira pod imenom „Vu Grinka”.

Djeca učila kako izraditi igračke od komadića drva pronađenog u prirodi U sklopu izložbe održana je jednako tako zanimljiva radionica za predškolarce i osnovnoškolce nižih razreda. Besplatnu radionicu „Kao prvo - zagonetno drvo” vodio je Matija Bobek.

- Po struci sam odgajatelj predškolske djece. Nakon stručnog ispita počeo sam se baviti izradom konstruktivnih drvenih igračaka i skulptura te radionicama za djecu i odrasle.

Vjerujem da svakom djetetu trebamo dati priliku da se igra, da stvara, istražuje i uči uz neoblikovane elemente prirodnog podrijetla, te da u takvoj „ugodnoj“ atmosferi istraživanja dođe ili ne dođe do rješenja. - objašnjava Matija.

Tridesetak mališana s interesom je sudjelovalo u svim aktivnostima radionice, od piljenja i guljenja grančica do njihova šmirglanja i bojanja lanenim uljem.

Od već obrađenih elemenata potom su slagali razne didaktičke igračke u obliku životinja, autića, dizalica, vaga i slično. Tijekom cijele radionice znatiželjno su postavljali razna pitanja želeći dobiti što više informacija o zagonetnom drvu.

- Malom intervencijom zagonetni drveni oblici pretvarali su se u funkcionalne igračke, a djeca su kroz igru na praktičan način razvijala ekološku osjetljivost i učila o fizici, logici i matematici. - objašnjava voditelj Matija.

- Jako mi se sviđala radionica. Uživala sam u guljenju i brušenju drveta. Napravila sam jedan maleni suvenir sa svojim imenom kojeg ću doma završiti. Možda će na kraju biti broš, možda privjesak za lančić... - kazala nam je desetogodišnja Nika, sudionica radionice.

31. srpnja 2020.

KULTURA

19

Ludbrežani imali priliku upoznati imaginarni svijet Monike Bičkei-Friščić U izložbenom prostoru dvorca Batthyany početkom mjeseca održana je izložba akrila na platnu autorice Monike BičkeiFriščić.

Izložba je nosila naziv “New Earth”, a sastojala se od dvadesetak radova koji su prikazivali autoričin imaginarni svijet.

- Slike su pune simbolike. To je baš moj – Monika stil. Upravo zato što nisam završila nikakvu likovnu akademiju, samouka sam, u svaku sliku dodam nešto svoje. To je zapravo neki miks nadrealizma, vizionarske umjetnosti i još pokojih elemenata.

Zbog toga se one ne mogu klasificirati u jedan određeni žanr odnosno stil. - kaže tridesetogodišnja Monika Bičkei-Friščić.

Njeno umjetničko putovanje započelo je već u petom razredu osnovne škole u Slatini. Nastavnik likovne kulture prepoznao je njezinu sklonost slikarstvu te je učlanio u Slatinski likovni klub, gdje je bila jedini maloljetni član. Nakon završene gimnazije upisala je studij arheologije na

Filozofskom fakultetu u Zadru.

Za vrijeme studiranja kao izborni kolegij pohađala je likovni kod profesora Josipa Zankia koji ju je i potaknuo da nastavi slikati.

Nakon fakulteta održala je prvu samostalnu izložbu na MMF festivalu u Baškim Oštarijama. Uslijedilo je još nekoliko izložbi na kojima je prezentirala svoje novije radove: Špancirfest 2019 i prvi hrvatski međunarodni umjetnički sajam „Art fair Zagreb“ na kojima je izlagala uz mnoga poznata lica europske umjetničke scene.

U svojim likovnim radovima autorica spaja znanje stečeno na fakultetu, tako što primjenjuje simboliku iz raznih kultura koju spaja s vlastitim imaginarnim svjetovima.

-Radim tehnikom akrila na platnu jer je vrlo zahvalna. Kad dobijem inspiraciju jako brzo moram napraviti sliku, otprilike kroz 2 -3 sata i akril je super za takvo nešto jer se brzo suši. – zaključuje Monika.

20

MANIFESTACIJA

31. srpnja 2020.

Brojni trkači na ljetnom izdanju tradicionalne 'Centrum mundi' utrke U Ludbregu je sredinom mjeseca otrčana poznata utrka 'Centrum mundi' koja je trebala biti održana tradicionalno u ožujku povodom Dana grada Ludbrega, no zbog epidemiološke situacije uzrokovane korona virusom, ona je pomaknuta na 18. srpnja. Trčala se kraća dionica za rekreativce od 2,5 kilometara i duža od 10 kilometara čiji se rezultati boduju za Kup sjeverozapadne Hrvatske.

- Stigli su nam trkači iz cijele zemlje, interes svakako postoji što pokazuje i činjenica da je u utrci sudjelovalo 168 trkača što je lijepa brojka. Nadam se da su ljudi zadovoljni s utrkom, ona nije zahtjevna jer se trči po ravnom terenu. Ponosni smo što

imamo sve generacije, a ostaje mali žal što ove godine ne sudjeluju učenici osnovne škole što je bilo nemoguće organizirati zbog situacije i termina – rekao nam je organizator i ravnatelj Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” Branko Dijanošić.

Glavnu utrku na 10 kilometara najbrže je istrčao Alen Čretni iz AK Zabok kojem je ovo bilo drugo sudjelovanje na ludbreškoj utrci, a ona mu je poslužila kao dobar trening za nastavak ove specifične sezone.

- Ovo je za mene više bio trening, gradske utrke su inače sporije od onih na pravoj atletskoj podlozi, ali dobro dođu za aktivaciju mišića. Ovo mi je bila

tek sedma utrka ove godine, a situacija s koronom je čak i dobro došla jer je bilo puno vremena za trening pa je taj kontinuirani trening bez puno trošenja na utrkama donio rezultate pa sam na jednoj od nedavno održanih utrka srušio svoj osobni rekord – rekao je pobjednik ovogodišnjeg izdanja 'Centrum mundi' utrke čije je krajnje vrijeme bilo 34 minute i 40 sekundi.

Utrku je trčao i poznati ludbreški atletičar Tihomir Cenko u društvu svoje jednogodišnje kćeri Franke koja je uživala u deset kilometara dugoj vožnji kolicima.

- Bila je dobra utrka, trčao sam s njom više da se razgibamo

pa nije bilo nekog natjecateljskog duha. Ovo je bila druga utrka s njom, prva je bila kad je imala dva mjeseca, ali je ova sad bila duža. Inače mi je trčanje trenutno malo u drugom planu, ali se planiram spremiti za drugu sezonu i ako bude zdravlja odraditi neke utrke – rekao je Tihomir.

Trkače je došao podržati i gradonačelnik Dubravko Bilić koji je rekao kako nisu htjeli propustiti održati ovu tradicionalnu utrku zbog svih trkača koji dolaze u Ludbreg bez obzira na vrijeme.

Najbolji na deset kilometara u muškoj konkurenciji bio je Alen Čretni (34:40, AK Zabok), drugo mjesto pripalo je Nevenu Jurkoviću (35:16, TK Ivančica), a treće

Alenu Maltaru (35:38, Kkotoripski begači). U ženskoj konkurenciji najbrže je deset kilometara istrčala Paula Šimunčić (39:41, AK Varaždin), iza nje je na cilj stigla Nada Siladin (40:41), dok je treću poziciju zauzela Diana Lesar (44:50, Cheerleaders Livi).

U utrci na 2,5 kilometra u konkurenciji muškaraca prvi je bio Albert Rušak (8:02), drugi Benjamin Radetić (8:03), a treći Igor Begović (8:03, IND), dok su kod žena na 2,5 kilometara najbrže bile Dora Kovačić (9:36), Sanja Modrić (9:59) i Martina Jankulija (10:06, USR Sport za sve Mala Subotica).

Ivana Dežić

SPORT

31. srpnja 2020.

21

Ludbreški radioamateri sudjelovali u svjetskom prvenstvu U Čukovcu kraj Ludbrega je u subotu i nedjelju, 11. i 12. srpnja, održano svjetsko prvenstvo u radio amaterizmu na kojem su kao dio nacionalne selekcije sudjelovali i članovi ludbreškog kluba. Tijekom 24 sata, koliko traje samo natjecanje, uspostavljaju se veze s cijelim svijetom i tko napravi više zona, ostvaruje bolji rezultat, a samim time i viši plasman.

– Radi se o natjecanju u kojem Hrvatski radioamaterski savez sudjeluje kao reprezentacija.

Imamo 12 različitih postaja diljem Hrvatske, svaka se nalazi na jednoj frekvenciji i radi jednim načinom rada. U sklopu natjecanja, svijet je podijeljen na zone, zemlje i takozvane 'headquarter' stanice – rekao je predsjednik ludbreškog kluba Saša Vincetić.

Krajnji se rezultat dobiva tako da se broj veza i bodova množi sa zbrojem određenih zona i 'he-

adquarter' stanicama. Hrvatska je u posljednjih 12 godina uvijek među prvih deset u svijetu, a sličan rezultat očekuju i ove godine.

– Ludbreški klub je dio reprezentacije od 2008. godine i naša je reprezentacija uvijek među prvih deset. Iako će službeni rezultati biti poznati nakon dva do tri mjeseca kad svi pošalju svoje rezultate i kad se oni službeno obrade, mislim da smo napravili dobar posao i da će naši rezultati biti na dosadašnjoj razini. Malo smo imali problema zbog lošeg vremena, ali smo sveukupno zadovoljni.Ludbreški radio amaterski klub postoji od 1954. godine, a danas broji 50-ak članova. Na ovom natjecanju sudjelovalo je njih pet uz pomoć dva gostujuća člana, a svoje vještine je okušala i najmlađa članica, 12 – godišnja Matea Barić. Predsjednik Vincetić rekao je i kako su po-

Povratak Sare Kolak i nastavak Odiseje Matije Špikića Proteklih dana i mjeseci s posebnom pažnjom pratimo aktivnosti oko naše zlatne olimpijke Sare Kolak i rukometnog vratara visokog kalibra Matije Špikića.

Sara Kolak vratila se nakon deset mjeseci pobjedom. Na Boysenovom memorijalu u Oslu pobjedonosni hitac iznosio je 62,42. Svi važeći hici bili su preko 60 metara. Željna natjecanja otišla je kao favoritkinja u Zagreb gdje je pobijedila na Kupu i ekipnom prvenstvu Hrvatske donijevši svojem AK "Kvarner" maksimalan broj bodova. Koplje je ovog puta letjelo 57,90. Nešto s čime najbolja županijska sportašica nije bila najzadovoljnija. Sljedeći nastup Sara bi trebala imati za dva tjedna opet na istom mjestu.

Jedan od najboljih hrvatskih rukometnih vratara Ludbrežanin Matija Špikić nakon Grčke seli opet u Skandinaviju, nakon Švedske u norveškog prvoligaša KRS Tophandball. U jednoj od najjačih euroliga naš 24-godišnji Matija potpisao je dvogodišnji ugovor. Nadamo se da će konačno dobiti nakon, sigurni smo, dobrih partija i poziv za "repku". U njegovom slučaju bilo bi to zaobilaznim putem zaobilaznice, no upornost je na razini njegove kvalitete.

Neven Jerbić

nosni upravo na svoje najmlađe članove koji su garancija i zalog za dobru budućnost i nastavak tradicije.

– U klubu postoje mnoge aktivnosti i naš je glavni cilj privući mlade i usaditi im interes za neko od područja kojima se bavimo. Provodimo mnoge tečajeve i radionice i nastojimo biti u korak s modernim tehnologijama pa tako imamo tečajeve i radionice s robotikom, rad s laserom, rad s 3D printerom i slično. Pokušavamo skupiti djecu da probaju i vide što ih zanima te da postanu naši članovi.

Za kraj treba napomenuti kako se radionice provode i ovo ljeto pa će tako djeca od 10. – 15. godine sudjelovati na radionicama robotike i automatike, primijenjene elektronike, radio orijentacije, modelarstva, origamija te digitalne fotografije.

Ivana Dežić

Košarkaši u raljama birokracije Igrači KK "Grafičar" Ludbreg uskoro kreću s pripremama za novu sezonu. Podsjetimo za početak kako je završila ona prošla. Igrano je 17 kola, na čelu je bila ekipa "Međimurja" s bodom, ali i utakmicom više od Ludbrežana kojih su ih u prvenstvu A2 lige dva puta pobijedili. U prijevodu da je "Grafičar" odigrao sljedeću utakmicu protiv "Bjelovara" i nekim strahovitim čudom izgubio bio bi prvaka jer se dobiva bod i za poraz. U vrhu hrvatske košarke, u HKS-u, nisu se, tradicionalno, htjeli baviti onima koji su košarkaša baza. Lakonski su poništili prvenstva, pa idemo dalje. Postavljaju se brojna pitanja u našem slučaju.

Je li se sve moglo odraditi i na parketu, za što su uložena za amaterski sport značajna sredstva, za što su radili volonteri, čemu su se nadali navijači itd. Prvi sportski operativac Ludbrežana Siniša Beser kroz otvorena i zatvorena pisma, kroz razgovore pokušao je motivirati vrh košarke da još jednom promisli o tome što radi, no izgleda da nije polučeno ništa. I ovog puta bez deklarirane podrške Županijskog saveza koji se "ne bi štel mešati". Pa čak i što je potpuno nerazumljivo za svoju košarkašku perjanicu. Kao da živimo u paralelnom svemiru. Bilo je i inicijative da se osnuju dvije prve lige, spominjalo se često i ime "Grafičara" koje bi bilo predstavnik u tom rangu no ni to nije prošlo.

Nekad se govorilo da se igra od Triglava do Gevgelije, a sada se prvoligaška košarka (drugi rang) igra od Zagreba do Dubrovnika (igrala bi se još više i diljem Hrvatske da imamo nekog predstavnika iz Slavonije...).

Ludbreški košarkaši preživjeli su i teža vremena. Težak, ali uspješan rad s djecom se nastavlja, prva ekipa je manje-više u istom sastavu što pokazuje da se pošten odnos s igračima pretvorio u pravo prijateljstvo što priliči sportašima. Iduće sezone ide se po pehar koji je trebao već ove biti u trofejnim vitrinama dičnog ludbreškog košarkaškog kolektiva!

Neven Jerbić

"Plave bluze" krenule s pripremama Sredinom srpnja počele su pripreme NK "Podravina". Bit će to trnovit, ali nadamo se, uspješan put vraćanju povjerenja u ludbreški nogomet koje je malo poljuljano proteklih godina. Suradnja s NK "Varaždin" očito je dignuta na viši nivo, pa tako su iz županijske metropole pristigli Antonio Dedić, Sven Golub, Domagoj Banec, Hrvoje Crnčec, a Patrick Kesse tu je od prošle godine, ali s novim zadatkom koji mu je postavljen od hit trenera Toplaka, a glasi 15 zgoditaka u trećeligaškoj sezoni. Cilj koji je od strane ljudi iz klupskog vrha postavljen je borba za vrh, trener Matija Kristić se slaže, a možda u tome pripomogne i nekoliko igrača koji su na probi. Prva je odigrana protiv županijskog prvoligaša "Poleta" iz Tuhovca. Na

Gradskom stadionu u Ludbregu bilo je 2-0 za domaće. Ludbrežani su pobijedili žilavog protivnika koji će, očito je, igrati zapaženu ulogu u svojem rangu. Ludbrežanima se ne može zamjeriti voljni moment, on je bio na visini, a vrijedi istaknuti i jedan detalj kada je vratar Kovačić spasio zgoditak vraćajući gornji dio tijela u drugu stranu što je izuzetno težak zadatak. Očito trener vratara Blagaj radi dobar posao. Sljedeća prijateljska utakmica trebala je biti odigrana 25. srpnja protiv "Mladosti" iz Preloga, no potop "biblijskih razmjera" odgodio je ovo događanje. Sljedeća provjera je 1. kolovoza protiv juniora "Varaždina", 5. kolovoza slijedi nastup protiv "Jalžabeta". Nakon toga kreće kup natjecanje, a u zadnjoj dekadi mjeseca ko-

lovoza kreće trećeligaška karavana koju će, kako se očekuje predvoditi "Polet" iz Svetog Martina na Muri i "Mladost" iz Ždralova koja pokazuje izuzetnu ambiciju. Od klubova našeg kraja cvetkovečki "Tehničar" najbolje kotira, no iz ovog teksta je razvidno da i Ludbrežani pucaju visoko.

Kako kaže jedan iskusni klupski ratnik "Svi trebamo dati samo malo više i sve će biti u redu". Ništa ne treba dodati na ovu na mnogim mjestima primjenjivu rečenicu. Istini za volju od jednog drugog djelatnika čuli smo i izjavu "Kad bude drugi prijelazni rok idem u to vrijeme u Lepoglavu..." Neke stvari se u sportu ne mijenjaju.

Idemo dati podršku našim nogometašima!

Neven Jerbić

22

SPORT

31. srpnja 2020.

Nogometno druženje veterana Podravine Već desetak godina veterani ludbreške Podravine njeguju nogometna druženja s veteranima NK Osvit iz Đelekovca. Svake godine ove dvije ekipe odigraju po dva prijateljska nogometna susreta na način da je jednom domaćin Osvit, a drugi put Podravina. Mi smo prisustvovali susretu u Ludbregu koji je početkom srpnja odigran na ludbreškom gradskom stadionu. Na terenu smo vidjeli puno poznatih igrača od kojih su čak trojica igrala i prvoligaški nogomet u Slaven Belupu. Tako su za goste nastupili bivši kapetan Slaven Belupa Antun Havaić, stoper Zdravko Međimorec-Daja i vezni igrač Mladen Gača. Zanimljivost leži u činjenici da je Gača u sezoni 1997./1998., kada je Slaven-Belupo postao prvoligaš, zabio prvi Slavenov prvoligaški pogodak.

U sastavu Đelekovčana zapazili smo i Željka Vađunca koji se borio protiv svoje braće Josipa i Siniše Vađunca u sastavu Podravine. Ali, nisu to jedini Vađunci na terenu jer su u ekipi veterana Podravine igrala još i braća Damir i Mladen Vađunec. Igrali su naravno i Velimir Špikić i Ivan Novak pa zatim Sebastijan Pepelko i mnogi drugi poznati nogometaši. Upravo je Sebastijan svoja kulinarska umijeća pretočio u srneći paprikaš kojim su se obje ekipe počastile na druženju nakon utakmice.

Ali, kakav bi to izvještaj s utakmice bio da ne napišemo par riječi o samim događanjima na terenu. Vrijeme za igru bilo je

gotovo idealno, teren isto takav, a sudio je predsjednik Podravine Vitomir Namjesnik. Gosti iz Đelekovca poveli su već u drugoj minuti susreta pogotkom iz opravdano dosuđenog jedanaesterca. Precizan je bio Mladen Gača. Podravina je izjednačila

pogotkom Mladena Vađunca kojeg je u kontri proigrao brat Damir, a preokret domaćoj ekipi donio je Zvonko Pintarić. Ipak, u drugom poluvremenu uporni gosti uspjeli su izjednačiti rezultat jer je za konačnih 2:2 pogodio Zlatko Sirotka. (D. Vađunec) Sljedeći broj Ludbreških novina izlazi 31. kolovoza 2020.

Ekipe desetljeća VI

Održani 25. Županijski braniteljski susreti UDVDR “Heroji Maruševca” U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Podružnice Varaždinske županije, te pod domaćinstvom Ogranka Maruševec, na prostoru Sportskog kompleksa Ločnjak u Maruševcu održani su 25. Športski susreti dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.

Na takmičenju je sudjelovao i Ogranak Ludbreg sa svojim strijelcima koji su postigli izniman uspjeh te osvojili 1. mjesto u streljaštvu. Ekipu su činili Stjepan Hižak, Dubravko Koprek i Zdenko Lacić.

Kao pojedinci medalje su također osvojili Dubravko Koprek (zlatna), Zdenko Lacić (srebrna) i Stjepan Hižak (brončana) te su se time plasirali na državne igre koje će se ove godine održavati u Primorsko-goranskoj županiji.

Uskoro kreće novo prvenstvo 1. Županijske nogometne lige.

Ekipa "Plitvice" iz Selnika kao cilj si je postavila borbu za vrh ljestvice. U ponositom Selniku ističu da su oni odmah do "Podravine" što se tiče nogometa u našem kraju pa ove ambicije možemo shvatiti kao realnost. Ovaj rang natjecanja ima više ozbiljnih klubova pa samo sudjelovanje u njemu govori o tome da se nešto može postići. Proteklih desetak godina, u vremenskom razdoblju koje obuhvaćamo u ovom feljtonu, bilo je dosta uspješno za tu ekipu. Vodili su je, između ostalih, neki od najboljih trene-

ra našeg kraja poput Slobodana Sudeca i Nevenka Blagaja s kojima je bilo mnogo sretnih trenutaka u prvenstvima, kupu kao i Zimskom prvenstvu. Dali smo si zadatak da izaberemo najbolje od najboljih, pa iako smo na skliskom terenu, krećemo. Valja istaknuti da je kroz redove "Plitvice" prošlo mnoštvo igrača koji su kasnije ili ranije nosili dres "Podravine", mnogi od njih bili su tek sezonu ili dvije u dresu selničkog županijskog prvoligaša.

Između vratnica u ovoj dekadi na izmaku stavili bi Dinu Gašparića. Mnogi kažu u uskom krugu najboljih golmana u regiji.

U obrambenom dijelu svakako se ističe klupska legenda Goran Kosec, čovjek koji po znanju vrijedi i nekoliko rangova više.

Do njega bi u zadnji red stavili stasitog Darka Blagaja i Marka Prebegovića. Jednostavno posjeduje kvalitetu i odanost potrebnu klubu. Ispred njih konkurencija je izuzetno jaka.

Figuriraju tu imena poput Brune Ipše, trojice Međimorca, Marina Matijašeca.

U napadu Dalibor Horvat se ističe kao špica, a na toj poziciji

je proteklih godina igrala najveća klupska legenda u proteklih tridesetak godina Orhan Štabi.

Napisali smo, igralo je tu mnogih drugih igrača koji su igrali zapažene uloge u mnogim jakim klubovima poput Kosira, Tarndeka, Draguljića, Golenje, Bendelje itd., ali rekli smo kao jedan od kriterija tu je i staž u klubu. Sumirajmo, Selnik je rasadnik nogometaša, mjesto gdje se s nogometom živi i umire te koje će nam dati i još mnogo radosnih trenutaka. Neven Jerbić

SPORT

31. srpnja 2020.

23

Održan malonogometni turnir u Sigecu Ludbreškom Već tradicionalno, tijekom srpnja, nogometni klubovi na ludbreškom području organiziraju noćne malonogometne turnire. Prigoda je to da klubovi u ljetnoj natjecateljskoj stanci ponešto zarade za potrebe samofinanciranja u nadolazećoj sezoni. Većina naših klubova uspjela je tu tradiciju održati i ovog ljeta jer zbog vrućina publika tada najviše troši na osvježenje.

I dok neki turnire imaju na travi ili pak na asfaltu turnir u Sigecu Ludbreškom je specifičan jer se igra 'od mantinele'. Organizator turnira je NK Mladost, a ovogodišnji fond nagrada bio je izuzetno izdašan pa je tako nagrada za pobjednike iznosila solidnih četiri tisuće kuna. Organizatori su, naravno, pripremili bogatu tombolu te ponudu jela i osvježavajućih pića. Turnir je igran od srijede do nedjelje kada su odigrane polufinalne te utakmice za treće i prvo mjesto.

Na turniru je sudjelovalo osam ekipa, a na završnoj večeri za pehare i novčane nagrade borili su se: Inoxmont Pegi, CB Podravske noći, CB K Joži i

Igralo se od „mantinele”

Ženski odbojkaški klub Ludbreg već sedmu godinu zaredom organizirao je odbojkaški turnir na pijesku. Ove godine turnir je organiziran prve srpanjske subote, a ekipe su se mogle prijaviti istog dana sve do samog početka turnira. U tročlanoj ekipi morala je biti najmanje jedna igračica, a kotizacija je bila 60 kn po ekipi u što je bila uračunata klopa s jednim pićem. Jedino je predsjednik ŽOK Ludbreg Dražen Komes u ekipi imao dvije bivše odboj-

Stolarija i modelarstvo Novak te Drava-Ajax. Prije same završnice prigodu za iskazivanje svojih nogometnih potencijala dobili su i nogometaši mlađih uzrasnih kategorija U9 i U12 iz NC Ludbreg i NK Podravina kao i curice iz NC Ludbreg u kategoriji U12 koje su nogomet igrale protiv vršnjakinja iz ŽNK Međimurje. Te utakmice odigrane su na skraćenom travnatom igralištu, a pratio ih je velik broj gledatelja, prvenstveno roditelja koji su svoju djecu dovezli na utakmice.

U kasnim noćnim satima prvo je odigrana utakmica za treće mjesto u kojoj je ekipa 'Inoxmont Pegi' pobijedila ekipu 'Drava-Ajax' tek nakon izvođenja sedmeraca. U finalnom dvoboju ekipa 'CB Podravske noći' uvjerljivo je s 5:1 nadjačala ekipu 'CB K Joži i Stolarija i modelarstvo Novak' i tako postala pobjednikom ovogodišnjeg izdanja malonogometnog turnira u Sigecu Ludbreškom. Ne samo da je postala pobjednikom već je i uspjela obraniti prošlogodišnji naslov.

CB Podravske noći, pobjednici turnira koji su ujedno obranili prošlogodišnji naslov Nova nogometna sezona velikog nogometa na travi trebala bi započeti u subotu 8. kolovoza utakmicama županijskog kupa.

Nakon odigrana dva kola Kupa trebao bi započeti jesenski dio

U12 NC Ludbreg vs NK Podravina

nove prvenstvene sezone, a Mladost iz Sigeca i ove će godine nastupati u Drugoj županijskoj nogometnoj ligi Varaždin. Lokalne derbije, koji privlače najviše publike, Mladost će igrati protiv

Podravac-Kitroa iz Sesveta Ludbreških, Zadrugara iz Hrastovskog, Radničkog iz Hrženice, Dinama 01 iz Vrbanovca, Poleta iz Martijanca i Razvitka iz Čičkovine.

(D. Vađunec)

U predigri finalne večeri na travi su igrale djevojčice U12

Uživali u odbojci na pijesku kašice Sanju Modrić i Klaudiju Varga.

-Unatoč korona mjerama ovogodišnji turnir je po broju sudionika na razini lanjskoga. Imamo i tri ekipe iz Lepoglave i Ivanca i dobro je da nismo odustali od organizacije za razliku od drugih klubova. U rujnu ćemo, u suradnji s rukometašima i košarkašima ići prema Gradu Ludbregu s inicijativom da se u proračunu za sljedeću godinu osiguraju novčana sredstva za izgradnju još

jednog odbojkaškog igrališta te za rasvjetu svih vanjskih terena.

Hidranti su ovdje blizu pa ne bi bilo loše da se planira i tuš te koja slavina s vodom za osvježenje nakon treninga ili utakmice.

– rekao je Dražen Komes, predsjednik ŽOK Ludbreg.

Na pješčanom odbojkaškom igralištu iza gradske školskosportske dvorane zapazili smo i 'trio 50+' koji zbog 'viška godina' u svojoj ekipi nije imao niti jednu igračicu. Osim toga dečki

su bivši nogometaši Podravine pa su i s te strane bili odbojkaški hendikepirani. Iako nisu osvojili niti jedan od tri pehara Zvonko Matijašec, Velimir Špikić i Robert Majhen dokazali su da su najbolji odbojkaši među nogometašima.

Na turniru je sudjelovalo 11 ekipa podijeljenih u tri skupine.

Iz svake skupine po dvije ekipe formirale su nove dvije skupine iz kojih su prvaci igrali finalnu utakmicu, a drugoplasirani uta-

kmicu za treće mjesto. Igralo se po modificiranim pravilima na jedan dobiveni set s promjenom strana na polovici seta. Prvo mjesto osvojila je ekipa 'Ivonjščuni' u sastavu Matin Anđel, Dorotea Rogina, Karlo Jakopović, drugo mjesto pripalo je ekipi 'Trenerija' u kojoj su nastupili Mario Horvat, Andreja Majhen i Zenil Vugrinec dok je treća ekipa 'Može' koja je igrala u sastavu Roko Vugrinec, Karla Majhen i Tomislav Triplat. (D. Vađunec)

24

ACO PIŠE

31. srpnja 2020.

MALI OD MEŠALICE Ovo leto sem na odmor išel v planine.

I još bum jemput išel. Na more mi se nejde jer mi je prevruče i preskopo. Morti na jenu vuru odletim bučnuti se ili stati na ježa dok bum negdi blizu mora, ali da ja ležim pod premalim tamarisom i žvanjim se na soncu - nema šanse. Prešli su ti cajti. Ali neje do penez. Dok smo bili omladinci, more je bilo zakon. Neje bilo skopo, cele familije, cele firme su mogle iti na more, jer… inflacija.

Na priliku, dok sem išel v srednju, dobil sem saki den dvajst dinari đeparca.

To je bil on papirnati, ljubičasti na kojem je bil naslikani brod. Za te peneze sem vjutro prije škole išel na kavu, pušil sem, navečer smo znali završiti v “pivniji” (pivnica Mejaši) na jeni rundi točene. I još sem si kupil jemput na tjeden njemačkoga magazina “Bravo”. Njemački sem znal isto kak i denes znam uzbekistanski, ali slike i postere popularnih popevačov sem znal gledati i na njemačkom.

I to vse od đeparca. A moji su ne bili baš nekvi direktori. A dok bi negdi herbal popularnu “črlenku”, “ceneru”, “desetaču” (to je ona črlena na koji je slika Augustinčićeve “Vjesnice mira” kaj jaše na konju, i den denes parkirana pred ulazom v UN) bil sem mali car. Navek je bilo sporno zakaj nekaj na čemu piše 100 zovemo “cenera” ili “desetača”. Pak zato kaj je “bȃnka” nekakvi arhaični naziv za deset jedinici valute. I denes ako nekaj košta pedeset kuna, mi nekoji velimo pet bȃnki. Ograničenje na cesti je šest bȃnki, A čuje se, da se ta računica i za naša leta koristi: “Krali smo črešnje i došla je nekva baba od sedem banki, z zubačama!”

A kak god bilo, da se vrnem na more.

Moglo se iti i išlo se. Cela familija, deset dni, za jenu mesečnu plaču. Mesec potlam se fučkalo i čekalo dok te inflacija malo oporavi. Ali izazov je bil oditi na more bez starci, z ekipom, biti fraj, delati kaj očeš, zabaviti se. A za to su nam ne dali peneze. Bilo jim je “preskopo”.

Rekli su nek si zaslužimo. Nekaj smo nafehtali, nekaj smo zašparali, ali trebalo se i posla prijeti. Znalo se, čim je škola završila, več se iskalo gde bi se kaj moglo najti za delati, zaslužiti i lepo oditi na more kak čovek, bez da ti neko stalno komadira: “Operi si roke, buš zbetežel!

No se zapaši, boš se prehladil! Gle kak si skosmani! Hodi vu vodu, buš se skuhal!

Hodi vun z vode, buš se razmočil. No se obuj, buš stal na ježa! Pak kaj si si te bakandže obul (“starke” op. a.), budu ti se noge vužgale!

Iti na more z dečkima i pucama z svoje klase, to je bila motivacija tek takva.

Nema veze kak dugo, deset dni, pet ili samo dva. Kolko para - tolko muzike.

A kak smo služili? Bogme, z velkom voljom. Za dečke je prvo rešenje bilo zidare dvoriti. Ali časa je ne bilo puno.

V sedmem mesecu je trebalo zaslužiti i na more iti v osmom. Zidalo se pre saki drugi hiži, bilo je zidarov kaj beloga graha za razliku od denes. To je bil pravi muški posel. On kaj je važil za glavnoga zidara je imel svoje dva tri radnike koji su po gradilištu ordinirali. A navek su

Nihali smo se levo desno kak na klackalici saki put dok bi on ze šeflom zamahnul. Čik mu je furt bil v zobima i kadelo mu se v oko, pak je gondral. Ja sem se za foslin držal kak šklopec, sev sem se zadrvenel, a z jenim okom sam meril kam bum otprilike odletel dok se bumo prehitili. Moja putanja je išla nekam na drugi kraj dvora, zmed ribizlinovoga grma i Đekijeve kučice.

- Majstor Pero, pak ovo se kleca i škreka, pocureli bumo kak hruške…

- No, mali, kaj si se sposral, ja sem još nigdar ne ze svoje skele opal, pak nebum niti denes…

Preživel sem i to. I nesu to bile se zidarske muke. Med ostalim mi je mort v oko špricnul, jer - sakomu koji je dvoril zidare je moral najmenje jemput mort v oko špricnuti. I to on z čim više vapna.

Dok si v gradu nekoga od dečki videl da mu je belo na oku počrlenelo i da na pol žmeri mom si znal kaj je: “Ho, kaj i ti ideš na more?”. Polek toga, stal sem na čavel, spekel se na širajzlin dok se smola talila, vudril se po palcu, višekratno, tak kaj mi se je noft zul, od štrika sem žulje dobil, nalejal si morta v čižmu. Ali čim sem bole bil ranjeni i stuleni, bole se je splatilo, bole mi je more bilo plavo. Ženske i oni koji su ne bili za zidare, jer im je to bilo “ispod časti”, su malo konobarili na zabavama, ali to je bil slabi penez, če si ne znal malo muljati, kupiti pive v štacunu, skriti jih prodavati namesto onih

Foto: Miro

Piše: Aleksandar Horvat

jim dobro došli i šegrti, za pomočnike.

Malo bolje zvučeni naziv je bil zidarski konobar. Trebalo je cementa tovariti i istovariti, prenašati železo, zdigati morta v kanti na vitlo, držati špagu ili viska, donesti foslina, prepiliti desku, najti zgublenu šeflu, dodati vaservagu, donesti vodu. Koji bi se dečešinec dobro pokazal, dobil je poverenje delati na mešalici.

Tu si več bil mali šef, mali od mešalice, niko ti se neje mešal v posel. Jedino si dobil za vuho če je materjal ne bil dober.

Dok su drugi vitlali morta na flašencug i tačke s betonom po ruštu narivavali, ti si samo tovaril mešalicu i niko te je ne gnjavil z onim “hodi sim, idi tam, odnesi ovo, donesi ono”. Na posel se išlo v jutro rano i delalo se celi den. Sikaj smo strpeli na tem gradilištima, a se radi višešega cilja. Skela je, na priliku, bila napravljena od jalševih jarboli, prečke su bile zabite z čavlima, prek njih pometani foslini. Dok je majstor Pero ze svojih stodvajst kil zišel na treči kat te njihalke, kaj bu pod fajermarom pofrajhal, cela ta konstrukcija se klecala kak da se drži na božji milosti. I onda je zaviknul: “Mali, donesi mi gori klaftra!” Tu bi ja najrajši dal otkaza, kajti mi je mom zašumelo v glavi, pak sem si tumačil da mi to more šumi, i nikaj, mom sem kuražu dobil… z klaftrom sem se zaputil na vrh zidarskoga sveta, plazil sem kak mali majmun, a dok sem došel gori slika je za istinu bila još gorša nego je odozdol zgledalo. Majstor Pero je sedel na kraju foslina, pol riti mu se vidlo, a pod njim je ne bilo ničega.

od mesne zajednice. Nekoje dečke su starci zapregli doma, na poljoprivredi, v goricama ili v šumi. Za to su jim gešenka platili, ali su takvi ne imeli čas iti z nami na more.

A onda se, jeno leto, pojavil novi posel koji je mam postal jako popularni jer su ga mogli delati i muški i ženske, a penezi su bili solidni. A ja sem si mislil, zakaj bi ja bil obični zidarski šljaker če morem gospodskoga posla delati v kombinatu, na osjemenjivanju kuruze, genetika, znanstveni rad, istraživanje, te stvari. Kak su mi starci delali v kombinatu sem toga posla dobil prek veze. Čisti inženjerski posel, zval se je pukanje cimera. V glavnom, ne zmislim se točno, ali imaš polje kuruze i taman dok se na vrhu sake betve oni cimeri pojaviju onda se nekaj događa, kuruza se treba oploditi, a kak se ne bi skrižala ili kaj več, onda se na dva rede trebalo cimere ostaviti, a na sljedečih pet ili šest spukati. Naše je ne bilo misliti kaj i zakaj. V jutro v peti vuri je trebalo biti na kombinatovi parceli v Sesvetama, dobil si sto kilometri dugoga reda i deri: korak po korak, cimer po cimer, primeš za vrh, cukneš v zrak, hitiš na zemlu. Dok dojdeš tam do kraja županije, ideš sto kilometri nazaj po novem redu, jer ti je na ovi strani ostal biciklin. Verujem da na svetu nema bole dosadnoga posla. Plačeni smo bili po danu, a ne po cimeru, tak da se čovek lef ko malo zalene. Ali je nekvi lik z kombinata redovito kontroleral i klel če bi se negdi f kuruzi “pogubili”. A tam gde se sejačica obračala i rede preplela pak si celih dvesto metri krivoga reda spukal, of čovek je ponorel. Sreča kaj su vu to vreme još ne zmislili drona. Si bi dobili otkaza. I kak god zgledalo da je to lepi i gospodski posel, zidarija je prema pukanju cimerov bila mila majka. Jer prvo, na cimere sem se moral rano stati, v pol pet i z biciklinom, makar po dežđu klačiti v Sesvete.

Kuruza je bila rosna tak da si v prvih deset metri moker do kože, bez kabanice od rose, a z kabanicom od znoja. Da ne govorim dok je dežđ curel. A drugo, listi od kuruze, dok plaziš med redima, oštri su kak žilete. Po rokama sem bil zrezani i zdrapani, na to su se zalepili znoj i prašina, i onda peče i srbi, kak da najemput imaš vuši, šklopce i tekute. Treći dan nemreš više roku v zrak držati, mišiči boliju a cimeri su pet metri visoki. Je, dobro je bilo plačeno, ali se na zidariji menje nasekiraš, imaš se čas počinuti i neje dosadno. Na cimerima, jedino kaj je bilo dobro je bila ekipa i zafrkancija.

Jedino z tem smo preboleli, makar sem to leto na moru bil zdrapani i skulavi kak da sem opal v kupinec.

No išli smo delat, dobrovoljno, za svoju korist, za teh deset, dvajst črlenki koje su život značile. Ja se toga zmislim z veseljem. A ovo kaj pišem - ne kaj bi ve zeli za nekakov primer. Jer ne smete denes decu tirati na posel i iskorištavati. Ne daj bože da bi išli zidare dvorit, pak da jim se roke zmažeju, da žulje dobiju, da jim mort v oko špricne. Eto vama socijalne službe, a majstoru Periju inspekcije zaštite na radu. I još bi dobro prešli če vam dete ne nazove plavoga telefona.

Nego lepo detetu dati peneze, kupiti jim mobitela, po mogučnosti auta i doviđenja, plivajte. Kaj bi ve tak mladi delali, imaju čas delati dok budu vekši.

Ali onda nebudu šteli iti na more.

Budu išli v planine.

(A. Horvat, 2020.)