Ludbreške novine broj 161

LIST GRADA LUDBREGA BE SPL AT NI PRIM JER A K

30. rujna 2020.

BROJ 161 / GODINA XV.

BICI K LIJA DA

ZAPREŽNA KOLA

Supružnici Ljubica i Juraj Vađon u svom dvorištu čuvaju podsjetnik na neka prošla vremena...

Str. 15.

BAROKNE VEČERI

U dvorcu Batthyany nastupio je Hrvatski barokni ansambl uz umjetničko vodstvo violinistice Laure Vadjon.

Str. 17.

BERBA

Str. 10.-11.

Novinari Ludbreških novina svake godine, kreću u potragu za zanimljivom pričom o berbi grožđa.

Str. 20.

NOGOMET – Zapravo je za nas ovo vrlo važan projekt preokretanja i preusmjeravanja naše turističke strategije u jednu suvremenu novu priču – outdoor Ludbreg, a ova priča oko cikloturizma zapravo je početak razvijanja te naše strategije. Iskoristili smo ovaj trenutak koji je specifičan u cijeloj Europi, u cijelome svijetu gdje se ljudi sve više okreću vanjskim aktivnostima, boravku na svježem zraku jer je to puno sigurnije i puno zdravije. Našu ludbrešku cikloturističku priču predstavljamo kroz ove Dane cikloturizma – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Donosimo pregled prvenstvenih susreta ekipa s područja Grada Ludbrega koje nastupaju u županijskim ligama...

Str. 23.

2

AKTUALNO

30. rujna 2020.

Završeni radovi u Bednjanskoj

Grad Ludbreg planira izgradnju vanjskog bazena

Tijekom rujna završeni su radovi na uređenju i asfaltiranju odvojaka Bednjanske ulice u Ludbregu. Radove je izvodila tvrtka COLAS, vrijednost radova je 278 tisuća kuna, a u potpunosti ih je financirao Grad Ludbreg.

Asfaltiran je potez duljine 430 metara i širine 3-4 metra, ovisno o prostornim uvjetima.

- Završena je i ta dugoočekivana rekonstrukcija Bednjanske ulice. Vjerujem da su stanari zadovoljni, bili su ovo dugoočekivani radovi, ali izvođač radova ovisi o vremenskim uvjetima i terminskom planu prema kojem dogovaraju radove – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Najavio je i da se uskoro očekuje početak radova na kružnom toku u Ludbregu kod kapelice. Cilj je da uredimo pješačku stazu i parkirališta na tom dijelu. Ono što je nama prioritet jest pješačka staza do srednje škole, jer poznato je da se osim u samom centru grada nastava, a i praktični dio održavaju i na drugoj lokaciji. Želimo da i do tog drugog objekta srednjoškolci mogu doći sigurno – kazao je gradonačelnik te dodao kako je završena i javna nabava za sanaciju klizišta Pokos.

Vrijednost radova je oko milijun i pol kuna. - Očekujem da će uskoro započeti radovi i na sanaciji tog klizišta koje je uistinu veliko i stvara problem tamošnjim stanovnicima i vlasnicima posjeda – zaključio je gradonačelnik.

Grad Ludbreg započeo je s implementacijom projekta Kompleksa gradskog kupališta koji se odnosi na uređenje i opremanje vanjskog bazena te postavljanje pratećih sadržaja s ciljem izgradnje potpuno opremljenog kupališta. Bazen će biti izgrađen na lokaciji podno Črn bela. Važnost projekta proizlazi iz povećanja razine i broja novih društvenih usluga za sve dobne i društvene skupine, povećanje broja novih usluga za djecu, mlade i studente, osobe starije životne dobi i umirovljenike i uvođenja u potpunosti nove društvene infrastrukture koja će pozitivno utjecati na lokalnu zajednicu.

- Projekt je to kojem se veselimo jer je riječ o nekoliko desetljeća dugoj želji, a sada je ovo dio kreiranje šire outdoor priče koja ima potencijala za razvijanje u našem gradu. Uskoro se očekuje predaja dokumentacije za ishođenje građevinske dozvole – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Predviđene etape izgradnje kompleksa kupališta su izgradnja i opremanje servisne zgrade i jedne velike jedinstvene vodene površine dubine od 0,00 do 2,00 metra s pratećim plohama za sunčanje i zelenilom te manjeg bazena za djecu. Planirana vodena površina bit će podijeljena na 3 dijela različite dubine, gdje će prvi dio biti koncipiran kao plićak, drugi dio bit će dubine do 1,40 metara, a treći dio bit će bazen duljine 25 metara i dubine do 2,00 metra s 5 plivačkih staza u kojem će se moći održavati treninzi, škole plivanja i natjecanja.

Ludbreg digitalizirao sustav pravdanja javnog novca u sportu: Odsad brže, jednostavnije i još transparentnije rukovođenje gradskim financijama Potpunu digitalizaciju pravdanja namjenskih sredstava iz proračuna u segmentu sporta provest će Grad Ludbreg i tako omogućiti uvid korištenja javnog novca u realnom vremenu. Uz to, svim sportskim klubovima omogućit će se lakše digitalno upravljanje kroz jednostavniju i bržu naplatu članarina, vođenje evidencije dolazaka na trening, bilježenja primarnih kontakata sportaša kao prevenciju širenja koronavirusa i sl.

Sve je to predstavio gradona-

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik, Ivana Dežić Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg,

Trg Sv. Trojstva 19

Telefon: 042 / 306 130

Fax: 042 / 306 068

e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr iva.havaic@ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb

čelnik Ludbrega Dubravko Bilić te potpisao ugovor sa zagrebačkom tvrtkom Fortis Labor koja je sredstvima EU fondova razvila aplikaciju “SOM sport” koja je omogućila cijeli ovaj proces.

- U posljednjih par godina konstantno smo unaprijeđivali suradnju sa sportskom zajednicom Ludbrega, a sada smo je podigli na još višu novu razinu i pojednostavili i ubrzali procese između Grada Ludbrega, sportskog saveza Ludbrega i sportskih klubova. Do sada se sve radilo uz obilje papirologije i gubitak vremena, a sada će sve ići kroz ovu aplikaciju, brže i jednostavnije. Također, moći ćemo imati i točan pregled broja sportaša u gradu, pogotovo kroz sve demografske podatke, dob, spol i slično i na temelju toga planirati daljni razvoj i procese u gradu.

Klubovima će ovo biti iznimno potreban alat koji će im pojednostaviti i ubrzati rad koji u pravilu obavljaju treneri u klubu, poput ubiranja novaca iz članarina.

Sad će se oni baviti treninzima i djecom, a odgovorne osobe će iznimno lako kroz par klikova raditi posao koji nerijetko traje i po dva tjedna. Isto je i oko pravdanja javnih sredstava, više nas se neće zatrpavati silnim re-

gistrima, već će sve biti digitalizirano i odmah vidljivo - predstavio je javnosti gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić.

Direktor tvrtke Fortis Labor Lorenzo Gašparić izrazio je zadovoljstvo što je Ludbreg prepoznao rješenje koje su razvijali i najavio daljnje nadogradnje sustava.

- SOM Sport više nije eksperiment. Razvijen i osmišljen u Hrvatskoj u potpunosti je u funkciji već u desetak gradova i županija i povratne infomacije su odlične. Ovo je jedinstvena aplikacija koja omogućuje da sportski klubovi vode cijeli operativni dio vlastitog djelovanja doslovno kroz par kliko-

va. Istodobno grad Ludbreg u realnom vremenu znat će koliko je namjenskih sredstava isplaćeno, koliko je opravdano, a naša intencija je da kroz ovaj sustav već iduću godine budu provedeni i natječaji i da se cijela sportska birokracija potpuno digitalizira - ispričao je Lorenzo Gašparić.

AKTUALNO

30. rujna 2020.

3

Projekt VIA SAINT MARTIN

Razvoj hodočasničkih turističkih ruta Gradu Ludbregu odobren je projekt “Promicanje promocije i razvoja transnacionalnih hodočasničkih ruta povezanih s održivim i kulturnim turizmom“, akronim: VIA SAINT MARTIN u sklopu programa suradnje Interreg Mađarska-Hrvatska 2014-2020. Projekt će se provoditi u partnerstvu s Općinom Zalaszentmárton iz Mađarske.

Vrijednost projekta je 350.130,75 €, dok je udio Grada Ludbrega 181.590,00 €, od čega 85 posto financira EU, a preostali dio Grad Ludbreg.

U Uredu gradonačelnika tim je povodom održana početna konferencija za medije na kojoj je predstavljen sam projekt kao i predstojeće aktivnosti. Projekt su predstavili Dubravko Bilić, gradonačelnik Grada Ludbrega, Antonija Bedeniković, Programski i komunikacijski menadžer u Zajedničkom tajništvu Mađarska – Hrvatska i Robert Tkalec, voditelj spomenutog projekta u Gradu Ludbregu.

- Veselimo se i ovom projektu koji je za nas posebno važan iz dva segmenta. Prvi je taj što potvrđujemo našu orijentiranost prema turizmu i to prema hodočasničkom i s tim ciljem smo zapravo i našli odgovarajuće partnere u Mađarskoj, Zalaszentemárton, mjesto Svetog Martina kako i samo ime kaže koje želi razvijati sebe odnosno svoje mjesto bazirajući se na Svetom Martinu odnosno hodočašćima i hodočasničkim sadržajima, što je zapravo savršeno korespondiralo našim željama i potrebama vezano uz naše proštenište, naše Svetište Predragocjene Krvi, ali isto tako i na bliskost i povezanost sa Svetim Martinom i zbog susjednoga Martijanca, ali i zbog štovanja Svetog Martina u našem vinogradarskom dijelu Ludbrega – rekao je gradonačelnik Bilić te dodao kako će kroz 20 mjeseci realizirati različite sadržaje.

- Za nas su posebno vrijedni programi koji će iz ovoga izaći i naslanjaju se zapravo na našu ra-

zvojnu strategiju bavljenja turizmom, bavljenja hodočasničkim dijelom turizma, ali isto tako razvijajući i outdoor sadržaje poput evo hodočasničkoga puta ili rute odnosno u našem slučaju i šetnice koja će biti uređena i promovirana kroz ovaj projekt, ali isto tako i jedan posve novi sadržaj u našem gradu koji će omogućiti povećanje turističkih kapaciteta kroz izgradnju kamp odmorišta što će biti jedna novost za naš grad, ali i ne samo za naš grad nego i za cijeli ovaj sjeverozapadni dio Hrvatske jer od ulaska iz Mađarske prema jugu ili iz Slovenije prema istoku to bi bilo zapravo prvo odmorište toga tipa za sve one koji u Ludbregu mogu stati i provjeriti rezultate ovoga projekta. Veselimo se suradnji s partnerom, veselimo se suradnji s Mađarskom odnosno još jednom potvrđujemo onaj slogan da nas rijeka Drava i rijeka Mura ne razdvajaju nego nas spajaju i želimo tim putem nastaviti dalje.

Iskoristio bih priliku još jednom se zahvaliti na povjerenju samom središtu koje vodi ovaj Interreg program za Mađarsku i za Hrvatsku i siguran sam zapravo da ćemo ispuniti sve ciljeve iz projekta i da ćemo opravdati to povjerenje u narednih 20 mjeseci – zaključio je gradonačelnik.

- Projekt je financiran u sklopu prekograničnog programa Hrvatska-Mađarska koji je programiran za razdoblje 20142020, odnosno ide kraju s tim da imamo još tri godine za provedbu aktivnosti. Ono što sam spomenula već nekoliko puta je da svi radimo u promijenjenim uvjetima i stvari su jednostavno takve da se moramo svaki dan prilagođavati onome što je na terenu tako da i mi kao tajništvo i sve ostale institucije koje su povezane s provedbom i implementacijom programa stojimo na raspolaganju svim našim projektima i nadamo se da ćemo uz upute koje dobivamo od Komisije uspjeti pronaći način da se svi projekti dovrše uspješno.

Ja se stvarno nadam da je ovo samo jedna privremena situacija i da ćemo za dvije godine biti puno sretniji i puno opušteniji rekla je Antonija Bedeniković.

U Gradu Ludbregu pak vide brojne prednosti koje će se postići implementacijom projekta.

- Prednosti implementacije ovog projekta za Grad Ludbreg su višestruke jer nam omogućuju da ostvarimo kratkoročne i dugoročne ciljeve u području novih tematskih turističkih sadržaja povezanih s održivim i kulturnim turizmom. Vođeni dosadašnjim pozitivnim iskustvom u projektima prekogranič-

ne suradnje INTERREG Mađarska - Hrvatska, sigurni smo i u uspješnost ovog novog projekta VIA SAINT MARTIN s novim partnerom Općinom Zalaszenmarton – rekao je Robert Tkalec.

Opći cilj projekta je razviti i primijeniti inovativni turistički proizvod koji se odnosi na razvoj hodočasničkih turističkih ruta, koji uključuju vjerske spomenike i objekte u prekograničnom području. Specifični ciljevi projekta su: razvoj novih usluga u obliku tematskog turizma kao novootvorene turističke atrakcije, uspostavljanje zajedničke hodočasničke tematske rute koja će povezati grad Ludbreg i Zalaszentmárton, poboljšanje uvjeta prihvaćanja turista i posjetite-

lja na tematskoj ruti izgradnjom novih smještajnih jedinica, podrška lokalnim gospodarstvima i održivom turizmu.

Projektne aktivnosti koje će se provoditi tijekom 20-mjesečnog trajanja projekta su: izrada zajedničkog programa za hodočasnički turizam, zajedničke akcije za izgradnju kapaciteta lokalnih dionika o održivom turizmu, organizacija kulturnih događanja, razvoj zajedničkog pametnog rješenja (aplikacije) za promociju nove turističke ponude, uspostavljanje tematske rute i opremanje turističkim sadržajima, poboljšanje usluga smještaja za posjetitelje na lokacijama, testiranje hodočasničkog programa i izviđanje rute.

Na Otoku mladosti postavljen sanitarni kontejner Na Otoku mladosti postavljen je sanitarni kontejner s četiri sanitarna čvora. Riječ je o proizvodu tvrtke Tehnix iz Donjeg Kraljevca.

Kontejner je prenosiv i predstavlja kompaktnu funkcionalnu tehnološku cjelinu dugog vijeka trajanja s malim utroškom energije i troškovima održavanja.

– Na prostoru Otoka mladosti postavljena je rasvjeta, a početkom mjeseca stigao je i kontejner. Poznato je da smo nakon dosta godina uspjeli vratiti taj prekrasan prostor, ponovo je gradsko vlasništvo i želimo da bude maksimalno funkcionalan. U razvoju smo i brojnih outdoor aktivnosti jer želimo potaknuti boravak u prirodi i kretanje, posebice u ovom vremenu trajanja pandemije – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Otok mladosti omiljeno je mjesto šetača, sportaša i rekreativaca, a osobito mladih, svojedobno je prešao u državno vlasništvo, tako da je Grad Ludbreg godinama bio uskraćen mogućnosti da upravlja s devet hektara vodene površine te isto toliko zelenila i šuma u gradskom središtu. Nakon što je Otok mladosti ponovo postao gradsko vlasništvo, Grad Ludbreg započeo je s uređenjem prostora, a u planu je prijava projekata. – Prijavit ćemo se na dva europska projekta cjelovitog uređenja vodenih površina na Otoku mladosti, očuvanja bioraznolikosti i pretvaranja Otoka u mjesto okupljanja i druženja ne samo ribolovaca i šetača već svih građana Ludbrega, ali i gostiju koji će na pravi način koristiti naša prirodna bogatstva – pojasnio je gradonačelnik.

4

AKTUALNO

30. rujna 2020.

Pomažemo sebi – pomažemo drugima

Gerontodomaćice uspjele zadobiti povjerenje korisnika i stvoriti prijateljski odnos U srijedu 16. rujna završio je projekt Pomažemo sebi – pomažemo drugima, odnosno Zaželi, a kojeg je provodilo Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg. Tim povodom u Hotelu Amalia održana je završna konferencija na kojoj su predstavljeni rezultati projekta.

Vrijednost projekta u trajanju od 30 mjeseci bila je 3.148.500,00 kuna. Projekt i njegove rezultate predstavile su Mirjana Jerbić, ravnateljica GDCK Ludbreg i Tea Rod, administrator po projektu.

- Projekt Zaželi započeo je u ožujku 2018. godine i završava 16. rujna ove godine. U dvije i pol godine na projektu je bilo zaposleno 20 žena i jedna administrativna tajnica, a obuhvaćeno je 130 korisnika – rekla je u uvodu Mirjana Jerbić. Osvrnula se i na osjetljivost skupina koje su projektom obuhvaćene.

- Kad kažemo da želimo pomoći ljudima starije dobne skupine, bolesnima i nemoćnima, te često usamljenima i kad o tome razgovaramo to zvuči jako jednostavno, ali u praksi i nije tako. Skupina kojoj je kroz ovaj projekt namijenjena pomoć je jako osjetljiva skupina ljudi, koja je preživjela mnogo teških trenutaka, koja je bolesna i nepovjerljiva jer nisu navikli da im netko pomaže, a da pritom nema drugih, skrivenih namjera. Tako naviknuti da uvijek svaku uslugu trebaju platiti jednostavno jako teško nekog puštaju u svoj dom. Srećom, Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg ih već godinama opskrbljuje lijekovima, namirnicama iz trgovine, pomaže

kod nošenja drva za ogrjev i sudjeluje na različite načine u životu korisnika. Na taj način olakšan je ulazak gerontodomaćica GDCK u domove. Gerontodomaćice su uspjele zadobiti povjerenje korisnika i stvoriti jedan lijep i prijateljski odnos – kazala je ravnateljica.

Partneri na projektu su Općina Martijanec, Općina Sveti Đurđ, Općina Veliki Bukovec, Općina Mali Bukovec i Grad Ludbreg. Obvezni partneri su Hrvatski zavod za zapošljavanje – Regionalni ured Varaždin i Centar za socijalnu skrb Ludbreg.

Projekt je financiran u stopostotnom iznosu od strane Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.

- Zaželi je projekt koji je u skladu s europskim i nacionalnim preporukama o unaprjeđenju položaja žena na tržištu rada i zaštite prava žena. Taj projekt omogućava zapošljavanje žena iz evidencije nezaposlenih, a koje svojim radom doprinose boljitku lokalne zajednice brigom za starije osobe i osobe u nepovoljnom položaju.

Naglasak projekta je na promicanju socijalne uključenosti i suzbijanju siromaštva – pojasnila je Tea Rod, administrator po projektu.

Zaposlene žene prije samog su zapošljavanja pohađale program stručnog osposobljavanja za poslove gerontodomaćice i time stekle dodatnu kvalifikaciju te su nakon završetka projekta postale konkurentnije na tržištu rada.

Gradonačelnik potpisao ugovor u okviru poziva Zaželi – program zapošljavanja žena – faza II Državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Dragan Jelić i ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ante Lončar u Slavonskom Brodu svečano su uručili 35 ugovora za projekte ukupne vrijednosti 71.039.726,28 kuna bespovratnih sredstava u okviru otvorenog trajnog poziva "Zaželi - program zapošljavanja žena – faza II".

Gradu Ludbregu i partnerima Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Centru za socijalnu skrb, Općini Martijanec, Općini Sveti Đurđ, Općini Mali Bukovec i Općini Veliki Bukovec odobren je projekt "Zaželi Ludbreg". Prihvatljivi troškovi projekta iznose 1.815.150,00 kuna koji će biti financirani u 100 postotnom iznosu.

Listopad u znaku solidarnosti Hrvatski Crveni križ pokreće, organizira i provodi redovne i izvanredne akcije solidarnosti kojima se prikuplja pomoć osobama u potrebi, kao i žrtvama katastrofa i izvanrednih situacija. Jedna od najvećih akcija koju Hrvatski Crveni križ provodi od 1973. godine je sabirna akcija “Solidarnost na djelu”. Tradicionalno je u listopadu provode sva društva Hrvatskog Crvenog križa. Ove godine akcija će trajati od 8. listopada do 31. listopada. Riječ je o važnoj akciji pa je samim time takva i procedura.

Akcija se dva tjedna ranije prijavljuje putem aplikacije putem resornog ministarstva. Akcija nosi naziv NE DVOJI! ZA DRUGOG IZDVOJI! s tim da je ove godine sasvim drugačije planirana. Nema sakupljanja po vrtićima i školama. Obići ćemo

vrtiće, odnosno odnijet ćemo im edukativne materijale i slikovnice kako bi odgojitelji njima mogli na djeci prihvatljiv način približiti pojam solidarnosti i pomoći drugima. U akciju se ove godine uključuju i tvrtke, na način koji žele i koji im je prihvatljiv. Također, u dva navrata akcija će biti organizirana na Gradskoj tržnici u Ludbregu kako bi se svatko prema vlastitim mogućnostima mogao uključiti. Kasicu Crvenog križa postavit ćemo i u trgovinama – kaže Mirjana Jerbić, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa. Napominje kako je akcija striktno namijenjena, a sukladno pravilima za akciju je napravljen i poseban podračun.

- Račun je aktivan do trenutka kupnje potrebnih artikala. Akcija nema slobodnu procjenu nego smo već unaprijed naveli što se

točno u sklopu nje kupuje. Nama je hrana i dalje, vidljivo je to i na terenu, nužno potrebna. Primijetili smo da se može pomoći i oko ogrjeva te ovisno o prikupljenim sredstvima utrošit će se i za potrebe djece koja se nalaze u teškim socijalnim prilikama i obiteljima s više djece. Njima će se kupiti stvari potrebne za školu, ne u smislu pribora jer školska godina je već počela i taj dio je riješen već u smislu tenisica i sličnog – objasnila je Mirjana Jerbić.

Uz osnovni cilj – prikupljanje dobara za osobe u potrebi, jednako je važno i poticanje solidarnosti, posebno među mladima.

Mnoga se djeca kroz ovu akciju po prvi put susreću s djelovanjem Crvenog križa. Gradsko društvo crvenog križa Ludbreg nastoji upravo to – ukazati na važnost solidarnosti.

INFORMATOR

30. rujna 2020.

Promjena zakona o lokalnoj samoupravi Gradonačelnik Dubravko Bilić i predsjednik Gradskog vijeća Grada Ludbrega Antun Šimić danas su se susreli sa saborskim zastupnicima Sinišom Hajdašom Dončićem i Peđom Grbinom.

Tema sastanka bila je promjena zakona o lokalnoj samoupravi te izmjene poreznih zakona vezanih uz oporezivanje dohotka čime se izravno utječe na gradske i općinske proračune.

– Prijedlog izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi uskoro dolazi na saborske klupe i ovo je prilika da zastupnike upoznam kao potpredsjednik Udruge gradova s nekim prijedlozima koji su još u ranoj fazi, ali koji mogu bitno utjecati na sustav lokalne i regionalne samouprave. Ukidanje funkcije zamjenika te smanjenje vijeća za 20 posto sigurno će smanjiti troškove lokalne uprave, ali je sad istovremeno i prilika da se provede i prava decentalizacija funkcija od županija prema gradovima. Lokalne zajednice, gradovi i općine su prvi pokretači promjena u kvaliteti života građana i zato je ovo prava prilika da se ne rade promjene radi

izbornih obećanja nego one koje će donijeti dobre promjene. Mi smo jedan od gradova koji se uistinu maksimalno trudi usmjeriti financiranje ka postizanju više razine kvalitete života u zajednici, a u posljednje vrijeme projekte radimo u suradnji s nama susjednim općinama, Martijanec, Mali Bukovec, Veliki Bukovec i Sveti Đurđ kako bismo se čim više funkcionalno povezali. U jeku korona krize zatražili smo i od nadležnih tijela, MUP-a RH i Stožera civilne zaštite da nam odobri spajanje stožera i formiranje zajedničkog. Iako vjerujemo da biramo dobar pravac i nadam se da će u tom smjeru ići i izmjene ovoga zakona, do sada još nismo dobili odobrenje za spajanje naših stožera civilne zaštite – poručio je gradonačelnik.

Na sastanku su sudjelovali i načelnik općine Petrijanec Željko Posavec te zamjenik načelnika Općine Maruševec Mario Klapša koji su izrazili zadovoljstvo dolaskom saborskih zastupnika na teren te razgovorom o ovoj vrlo važnoj temi za budućnost lokalne samouprave.

Tradicijski predmeti rimskog doba U sklopu projekta „Unapređenje kontinentalnog turizma turističkom valorizacijom povijesno-kulturne baštine Grada Ludbrega“ koji sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoja, partner na projektu Lokalna akcijska grupa „Izvor“ organizirao je dvije izložbe tradicijskih predmeta.

Prva izložba održana je u sklopu najveće ludbreške manifestacije Dana ludbreške Svete nedjelje na Zanatskom trgu, a druga u petak 11. rujna u atriju dvorca Batthyany. Uz gradskog kovača, gradskog notara i „Žene iz Centra svijeta“ predstavljeni su tradicijski predmeti rimskog doba, a posjetitelji su imali priliku saznati nešto više o zanatima prisutnima u rimskom razdoblju i okušati se u izradi suvenira od gline i kovanju novca.

– Ovo je još jedan dokaz da kroz ovaj projekt dugačkog naziva mijenjamo grad iznutra, ali pritom mijenjamo i sebe. Kad privedemo kraju ovaj projekt, kad novoizgrađeni objekt naselimo sa sadržajima poput ovih ukrasa, mislim da će to dodatno pomoći da zavolimo ovaj grad, da zavolimo jedni druge i da svi zajedno budemo zadovoljniji u mjestu u kojem živimo – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Realizacija projekta Unaprjeđenje kontinentalnog turizma turističkom valorizacijom povijesno – kulturne baštine Grada Ludbrega stvara različite pozitivne efekte na gospodarska i društvena kretanja u gradu Ludbregu, u Varaždinskoj županiji, ali i u široj regiji.

Razvoj religijskog turizama i poticanje razvoja drugih vrsta

turizma važno i za širu zajednicu, a ne samo za lokalnu sredinu.

Lokalna zajednica treba biti usmjerena privlačenju što većeg broja posjetitelja u sam Grad i širu okolicu, a to je moguće ukoliko se objedine informacije o mogućnostima koje posjetitelji imaju pri posjetu tom mjestu te unapređenjem postojeće kulturne baštine, izgradnjom nove turističke ponude putem integriranog projekta u Gradu te marketinškim aktivnostima koje su u skladu s aktivnostima predstavljaju ishodišnu točku adekvatne valorizacije povijesno – kulturne baštine Grada Ludbrega.

Potencijalna mogućnost povećanja takvih aktivnosti ima i pozitivne monetarne efekte.

Osim toga, važno je uzeti u obzir i činjenicu da takav integrirani program koji obuhvaća aktivnosti poput valorizacije postojeće povijesno – kulturne i vjerske baštine Grada, te izgradnjom nove koja se povezuje u jedinstvenu cjelinu koja nudi posjetiteljima i turistima novo iskustvo doživljaja te čijom se realizacijom promiču gospodarske aktivnosti lokalne zajednice na tom području od iznimne je važnosti za razvoj turizma u Gradu.

Naime, očekivano je kako će povećanje turizma imati pozitivne posljedice na lokalno gospodarstvo. U lokalnim tvrtkama u značajnoj mjeri se povećava potražnja za robom i uslugama čime se utječe na uspješnije poslovanje prvenstveno malog i srednjeg poduzetništva s mogućim samozapošljavanjem ili zapošljavanjem. Konkretno, integriranim projektom uključeno je i otvaranje Zanatskog trga čija će

funkcija biti osim one promotivne i edukativne, poticanje malog i srednjeg poduzetništva, OPG-a i udruga čiji bi se proizvodi na za to predviđenom mjestu prezentirali. Realizacija ovog projektnog prijedloga mogla bi potaknuti suradnju s drugim gradovima na području organiziranja turističkih ponuda za posjetitelje pa bi to rezultiralo i povećanjem količine i kvalitete turističke ponude u ovoj regiji.

Poticanje organizirane turističke ponude u sjeverno-zapadnom dijelu Hrvatske moglo bi produžiti boravak turista i omogućiti im raznovrsniju ponudu aktivnosti na odmoru.

5

6

ODLAZAK

30. rujna 2020.

Napustio nas je Deda Oreč U Zvečevu, općina Voćin 20. travnja 1930. godine rođen je Zdenko Oreč. Građansku i učiteljsku školu završio je u Pakracu, a posao je taj obavljao u Slavoniji, Lici, Istri te Podravini, točnije Ludbregu.

Kako bi u svom učiteljskom pozivu bio što kvalitetniji pohađao je tečajeve za glumu i režiju, a najveću radost pronašao je u haiku pjesmama. Tako je 1997. godine organizirao prvi susret haiku pjesnika u Ludbregu, a godinu dana kasnije u Ludbregu je pokrenuo tiskanje Haiku zbornika Ludbreg. Zahvaljujući susretima koje je potaknuo i utemeljio Ludbreg je tako jednom godišnje postao središte hrvatskog haiku pokreta. Upravo agilnošću Zdenka Oreča zahvaljujući ovakvom okupljanju, ali i izdanim zbornicima dat je značaj često neprimijećenim haiku pjesnicima.

Tematika njegovih pjesama nerijetko je bila vezana uz sam Ludbreg.

Kao autor surađivao je u Varaždinskim vijestima, Večernjem listu, Modroj lasti, izdanjima bjelovarskog Čvora.

U privatnoj nakladi tiska zbirke aforizama i ‘bisera’ iz školskih zadaćnica i dosjetke.

Haikue objavljuje u časopisima i zbornicima, a tiskani su mu i u nekoliko antologija u Hrvatskoj i svijetu.

Bio je suurednik godišnjih izdanja Haiku Calendar/Rokovnik i Haiku zbornika, a uređivao je i godišnje zbornike haikua učenika osnovnih škola od 2002. godine.

Za svoje haikue primio je nekoliko nagrada u zemlji i Japanu.

Dobitnik je prijelaznoga Ludbreškoga stupa haiku pjesnika za 2006. godinu, priznanja koje se

dodjeljuje na Ludbreškim haiku susretima od 2003. godine.

Bio je član prosudbene komisije na natječaju za Haiku Calendar/Rokovnik, Ludbreg.

Objavio je zbirke aforizama BiH ili ne BiH (1994.), Biseri i srebrnjaci (1997.) i Plodovi nesanice 1991 (1999.).

Haiku piše od 1995. godine.

Tiskane su mu zbirke Rijeke šume (1996.), Školjka u pijesku (Biseri iz školskih zadaćnica i haiku, 1998.) i Neprolazni susreti (1999.)

No, osim svog učiteljskog rada i istaknutog i britkog pisanja u svim oblicima, Zdenko Oreč bio je sugrađanin kojeg biste rado susreli na cesti. Bavio se pčelarenjem i ribolovom, nije propuštao kulturne događaje.

Uvijek bi na licu imao osmijeh, ali i vremena za uputiti lijepu riječ. Njegov odlazak osjećaju ludbreške ulice.

Idi cestom kud te srce vodi, ali na vlastitu odgovornost!

Zdenko Oreč Pred Ludbregom kružni tokovi. Usred trga svjetski krugovi

Dirnuti pažnjom, koja nam je iskazana u trenucima naše tuge, zahvaljujemo rodbini, prijateljima i svim dragim ljudima koji su bili uz nas i izrazili usmene ili pismene riječi utjehe i dostojanstveno ispratili našeg dobrog i dragog

Dedu Oreča na vječni počinak.

Veliko hvala svima na nesebičnoj pomoći u za nas teškim trenucima.

Tugujuća obitelj

Suza radosnica pala na poruku vidimo se

Na istom mjestu opet isti pas – baš smo lutalice

Evo ih, Dvoje na istome mjestu, ista scena susreta

Čisteći vjetar s metle otima lišćevraća ga na put

Kad umrem na grobu mi zasadite tratinčicu

Večernji zvonzvučna zavjesa za smireni san

Dugo u noć iza spuštenih kapaka dnevni prizori

U dalekom užarenom oblaku gasi se Sunce.

Suza radosnica pala na poruku vidimo se

ŠKOLSTVO

30. rujna 2020.

7

Najbolja ludbreška učenica igra odbojku, svira klavir, pjeva, planinari…

Ema Borko: 'Sve se stigne kad se dobro organizira' Nagradu Grada Ludbrega za najbolju učenicu Osnovne škole Ludbreg ove je godine primila Ema Borko iz Ludbrega, koja je sada upisala prvi razred srednje škole. Ema je zasluženu nagradu primila zbog odličnog uspjeha u školi, brojnih sudjelovanja na natjecanjima i mnogo izvanškolskih aktivnosti.

- Pohađala sam Osnovnu školu Ludbreg, sada sam upisala prirodoslovno – matematički smjer na prvoj gimnaziji u Varaždinu.

Cijelu osnovnu školu prošla sam s odličnim uspjehom, a išla sam na natjecanja iz povijesti i matematike, sudjelovala sam na natjecanjima sa zborom, išla na festival matematike i natjecanje 'Klokan'. Uz to završila sam i šest godina osnovne glazbene škole i to smjer klavir – nabrojala je impresivne uspjehe mlada Ema. Ova 15 – godišnjakinja kaže kako problema kod upisa u srednju školu nije bilo te se zahvalila učiteljima iz osnovne škole koji su ih dobro pripremili za nastavak obrazovanja. Kaže kako je imala odličan razred te kako ju je nagrada Grada Ludbrega iznenadila i obradovala. Sada svakodnevno u školu putuje vla-

kom, a planova za fakultet ipak još nema.

– Stvarno se nisam nadala nagradi tako da me ugodno iznenadila i dala mi motiv za dalje.

U školi su mi najdraži predmeti kemija, biologija i povijest, ali još uvijek ne znam za što ću se odlučiti nakon srednje škole. Sada mi je svakodnevnica buđenje u 5.15 pa vlak i škola iz koje se vraćam u 13 ili 15 sati, ovisno o rasporedu.

Dobro sam se prilagodila, nije mi teško, samo se treba organizirati, a ima nas i puno putnika pa se družimo u vlaku – rekla je Ema. Osim školskih obaveza, Ema se u slobodno vrijeme bavi odbojkom, planinarenjem i članica je pjevačkog društva mladih 'Trinitas' iz Ludbrega. – Odbojku treniram već nekoliko godina u Odbojkaškom klubu Ludbreg.

Igramo treću ligu i prošle godine smo bile treće. Natječemo se u seniorskoj konkurenciji iako smo sve mlađe. Treninzi su sada dva puta tjedno, super je ekipa i društvo i čekamo da krene sezona – pojasnila je Ema. Što se tiče planinarenja, Ema je članica Planinarskog društva Varaždin s kojim redovito odlazi

na hrvatske vrhove. Bila je tako na Ivančici, Psunju, Velebitu, Risnjaku… Kaže kako udruga broji 30-ak članova te da inače idu na planinarenje svakog mjeseca što je tijekom korone bilo reducirano. Veliku ulogu u Eminom ži-

Dea Busija sudjelovala na Zboru malih pjesnika U okviru manifestacije Dani kajkavske riječi u Zlataru i ove je godine održan Zbor malih pjesnika.

Na natječaj se odazvalo 45 osnovnih škola kajkavskog govornog područja s 257 pjesama.

Prosudbena komisija u sastavu: prof. Željka Horvat-Vukelja, dr.sc. Ivo Kalinski i prof. Ivančica Tomorad, odabrala je 52 pjesme koje su javno izvedene na Zboru u Zlataru.

Među izvođačima bila je i učenice 8. C razreda Osnovne škole Ludbreg Dea Busija. Njena pjesma „O čemu da vam ve pišem” uvrštena je među 52 pjesme koje su tiskane u zbirci pjesama.

- Dea je promicala kajkavsko pjesništvo među mladima i uspješno nastupala na Zboru mladih pjesnika u Zlataru. - ponosno je poručila njena mentorica, profesorica Ljudmila Kladić.

votu ima i glazba.

– Sviram klavir, završila sam Osnovnu glazbenu školu, bila sam dio zbora u osnovnoj školi, a članica sam i 'Trinitasa'. Volim glazbu i kad imam vremena uvijek rado sviram klavir – rekla

je Ema te za kraj otkrila kako u malo slobodnog vremena kojeg ima voli pogledati neki film ili pročitati knjigu, a u posljednje vrijeme najzanimljivija joj je znanstvena fantastika.

Ivana Dežić

O čemu da vam ve pišem?

Sedim i čobim za stolom, a pesmu očem zmisliti.

Glavu si razbijam i misli prebiram kaj da na paper napišem.

Gledim v zrak i vlase si brojim.

Kad najemput ideje stvorim!

Pisala bum o bregima visokim i polima nepreglednim, bogatim šarenim bojami i darovima nebeskim.

Pisala bum o selima malim i ljudima dobrim, priprostim kaj živiju z mirom, zadovolni sebom.

Pisala bum o nebu plavom, ftičima kaj ploviju po njemu, med oblake se skrivaju, popevaju i bezbrižno živiju.

Pisala bum o domaji mojoj koja ima sa ova bogactva.

De sakoga poznam i sako pozna mene.

Na poziv moje mamice misli mi se razidu ko paukova deca otpužu.

A o čemu da vam ve pišem?

8

ISTRAŽIVANJE

30. rujna 2020.

Nova zanimljiva arheološka otkrića

Na tragu bjelobrdske kulture U sklopu projekta „Unapređenje kontinentalnog turizma turističkom valorizacijom povijesno-kulturne baštine Grada Ludbrega“ sve vidljiviji su predviđeni elementi. Izgrađena je Kuća Somođi u sklopu kojeg se uređuje stalni izložbeni postav, uređena je šetnica, adaptiran je Hotel Crnković, uređen Zanatski trg. Zahvaljujući projektu vrijednom 18.198.748,21 kuna još jednom smo dobili priliku prisjetiti se značaja Ludbrega kroz povijest. Posebno veseli činjenica da posljednjih nekoliko godina u Ludbregu, točnije u Centru za kulturu i informiranje radi Jelena Koprek, mlada arheologinja koja je nedavno započela s angažmanom na domaćem terenu.

- U sklopu projekta „Unapređenje kontinentalnog turizma turističkom valorizacijom povijesno-kulturne baštine Grada Ludbrega“ krenulo se s uređenjem cinktora Župne crkve Presvetog Trojstva. Početkom rujna započeli su radovi na drenaži s vanjske strane cinktora, a kako se radi o zaštićenoj arheološkoj zoni bio je potreban arheološki nadzor – počinje Jelena Koprek.

Do prvog nalaza nije se dugo čekalo.

- S radovima se započelo sa zapadne strane cinktora i na dubini od 1,20 metara naišlo se na nepravilni kameni zid povezan žbukom. S obzirom na to da se iskop nije proširivao i kako nemamo sve podatke ne znamo o čemu se točno radi. Godine 2009. Hrvatski restauratorski

Istraživanje groba broj 3

Istraživanje groba broj 3 zavod radio je sondažna istraživanja s unutarnje strane cinktora i tom prilikom su sa zapadne strane pronađeni zidovi od kojih se jedan nastavlja i s vanjske strane. Radi se o objektu nepoznate namjene kojeg se može datirati u kasnocarsko vrijeme. Kada je davne 1973. godine Arheološki muzej u Zagrebu provodio son-

diranja u Ludbregu, unutar cinktora sa sjeverne strane zida pronašli su srebrnu sljepoočničarku, odnosno naušnicu od savijene žice koja završava s jednim krajem savinutim u obliku slova „S“, a koja se može datirati u 10. i početak 11. stoljeća. Pretpostavilo se da naušnica potječe iz groblja uz crkvu koje se nalazilo na mjestu današnje crkve – objašnjava arheologinja Koprek i dodaje kako su vođeni tom pretpostavkom krenuli u iskopavanje rova za drenažu sa sjeverne strane cinktora.

- Na dubini od 1,50 metara pronađeno je sedam grobova.

Svi pokojnici su bili položeni na leđa i orijentirani u smjeru zapad-istok s glavama na zapadu. U nekim grobovima smo uz glavu i noge pokojnika pronašli željezne čavle pa je za pretpostaviti da su pokojnici bili pokapani u drvenim sanducima koji su s vremenom istrunuli. U tri groba su uz pokojnika pronađeni nalazi koji ih smještaju u 10. i početak 11. stoljeća. Nalazi pomoću kojih smo datirali ove grobove su naušnice, odnosno karičice od brončane žice sa savijenim krajem u obliku slova „S“, a kakva je nađena i 1973. godine. S obzirom na to da su se u tom periodu na našem području preklapale dvije kulture sa sličnim materijalom, bjelobrdski kulturni kompleks i karantansko-ketlaški kulturni krug, tek ćemo nakon daljnjih istraživanja moći potvrditi o kojoj se točno kulturi radi – kaže Koprek i otkriva nam da su vrlo male razlike između spomenutih kultura.

Pronađene nalaze očekuje čišćenje, dokumentiranje i fotografiranje, upisivanje u

bazu podataka i spremanje u depo, analiza i pisanje izvješća. Kosturi se također čiste, dokumentiraju i fotografiraju te spremaju u kutije i u depo.

- Zanimljivo bi bilo prezentirati nalaze na način da oni budu dio stalnog postava, možda ne pravi kostur već neka replika.

Svakako bi ih se moglo poslati i na analizu u Institut za antropologiju da oni izvrše istraživanja kako bi se utvrdilo kojoj populaciji pripadaju, kojeg spola, koliko su stari, kako su živjeli, od čega su umrli i slično – kaže Jelena Koprek.

Kada govorimo o bjelobrdskoj kulturi i arheološkim nalazištima svakako dominiraju ona u Vukovaru i Osijeku. No, ludbreško nalazište, ukoliko se potvrdi da je riječ o bjelobrdskoj kulturi, tek je manjim dijelom zasad istraženo.

- Postoji velika vjerojatnost da se točno ispod cinktora crkve i onda ispod cijele te ulice proteže groblje bjelobrdske kulture - kaže nam Jelena Koprek te okriva kako je ispod sloja s grobovima pronađena žbukana podnica od bijelog vapna.

- Postoji vjerojatnost da se tu radi o nekom većem objektu.

Vjerujemo da ćemo budućim istraživanjima moći potvrditi postojanje i karakter objekta kao i raster ranosrednjovjekovnog groblja – kaže Jelena Koprek.

Svi ovi nalazi iz ranosrednjovjekovnih grobova potvrđuju kontinuitet naseljavanja i važnost Ludbrega kroz sva povijesna razdoblja. Zanimljivo je to

prvenstveno arheolozima koji u Ludbregu uistinu imaju posla.

- Ludbreg je bogat arheološki kraj s potvrđenim kontinuitetom naseljavanja i to vidimo po nalazima s raznih lokaliteta s područja ludbreške Podravine.

Ono što nam dolazi je potvrda ranije ubiciranih lokaliteta i geofizička istraživanja. Jedno od najpoznatijih naselja željeznog doba koje pripada starijem željeznom dobu odnosno hallstatskoj kulturi je upravo u Sigecu Ludbreškom, zatim imamo antičke peći u Hrastovskom na položaju Vučje grlo, zaštićenu gradinu Lipa-Katalena na kojoj se nadamo budućim istraživanjima. Također možemo pratiti ostatke antičke ceste kroz cijelo ludbreško područje i imamo važan nalaz u Poljancu, a riječ je o rimskim kolima – kaže nam Jelena Koprek koja je dosad radila na brojnim istraživanjima, primjerice Vir-Smratina, Đurđevac-Sošice, tumul u Jalžabetu. Ipak, u sjećanje joj se najviše urezalo jedno.

- Zasigurno mozaik u Tkonu.

Tada sam radila kao studentica sa Sveučilištem u Zadru i te smo sezone istraživali moguću crkvu sv. Aleksandra. Odmah prvi dan kad smo dolazili na teren u travi sam vidjela neki nepravilni kamen, podigla sam ga i imali smo što za vidjeti.

Radilo se o komadu mozaika s bijelim kockicama. Nakon toga su naravno počela zadirkivanja da ja ne trebam ni kopati da bi pronašla neki odličan predmet – zaključuje Jelena Koprek.

Mi pak vjerujemo da će najviše pamtiti upravo ona na domaćem terenu. Jer tko zna što još sve Ludbreg skriva. Predstoji nam saznati.

30. rujna 2020.

NALAZI

9

Brončane karičice U grobu 6 su uz glavu pokojnice pronađene dvije brončane karičice, svaka s jedne strane. Ovdje se radi o tipičnim nalazima koji se mogu pripisati bjelobrdskom kulturnom kompleksu, odnosno smjestiti u 10. i početak 11. stoljeća. Desna karičica je obična sa završecima koji prelaze jedan preko drugog, dok lijeva pripada karičicama sa završetkom u obliku slova "S".

Keramika Osim nalaza brončanih karičica, imamo mnoštvo keramike. Nažalost nije pronađen niti jedan cjeloviti nalaz keramičke posude, već samo njihovi fragmenti. Posebno se ističe jedan ranosrednjovjekovni nalaz keramike crne boje ukrašen češljastim ukrasom. Ono što se može reći je da su posude rađene na lončarskom kolu.

Podnica i kameni zid Nakon završetka arheoloških istraživanja, prema preporuci Konzervatorskog odjela u Varaždinu, istražene površine su zaštićene geotekstilom. To se radi kako bi se pronađeni nalazi zaštitili te kako bi se omogućilo budućim istraživanjima spajanje pronađenog u jednu cjelinu.

Nastavak zida pronađenog prilikom istraživanja 2009. godine, od strane HRZ-a

Žbukana podnica od bijelog vapna, pronađena ispod sloja s grobovima

10

RAZVOJ

30. rujna 2020.

D a n i

c i k l o t u r i z m a

DVIJE BICIKLIJADE I KREIRANJE NOVIH RUTA Neveliki grad s velikim mogućnostima za uživanje u aktivnom, zdravom i raznolikom outdoor odmoru. Tako Ludbreg, grad koji je ovogodišnji domaćin „Dana cikloturizma“, opisuju organizatori manifestacije – „Trail full cycling experience“.

Jedina je to i najveća konferencija posvećena razvoju ove važne, održive, rastuće i iznimno vrijedne grane turističke industrije. „Dani cikloturizma 2020“, projekt koji je kroz svoj cikloturistički brand „Trail – Full Cycling Experience“ pokrenulo varaždinsko poduzeće „SPOT d.o.o.“, specijalizirano za razvoj inovativnih i održivih turističkih proizvoda, u Ludbreg je dovelo brojne dionike razvoja tog sve važnijeg segmenta turističke industrije.

Na konferenciji su se okupili predstavnici institucija, ministarstava, sustava turističkih zajednica, agencija, ponuđača usluga i popratnih proizvoda te stručnjaka za promociju, marketing i branding, ali i inozemni subjekti koji Hrvatsku otkrivaju europskom cikloturističkom tržištu.

– Zapravo je za nas ovo vrlo važan projekt preokretanja i preusmjeravanja naše turističke strategije u jednu suvremenu novu priču – outdoor Ludbreg, a ova priča oko cikloturizma zapravo je početak razvijanja te naše strategije. Iskoristili smo ovaj trenutak koji je specifičan u cijeloj Europi, u cijelome svijetu gdje se ljudi sve više okreću vanjskim aktivnostima, boravku na svježem zraku jer je to puno sigurnije i puno zdravije. Našu ludbrešku cikloturističku priču predstavljamo kroz ove Dane cikloturizma – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić. Dodao je i kako očekuje da se Ludbreg pozicionira kao jedna ozbiljna outdoor destinacija na sjeveru Hrvatske koja može privući cikloturiste iz susjednih zemalja.

-Kroz održavanje konferencije predstavljamo šest biciklističkih ruta, a važno nam je da kroz medijsku promociju dobijemo čim više turista. Uz ovu aktivnost uskoro ćemo predstaviti hiking rute i kayaking rutu na Bednji i Dravi i na taj način ćemo upotpuniti turističku ponudu i stvoriti nove turističke sadržaje – kaže gradonačelnik.

Smatra i da Ludbreg ima veliki potencijal, a postoji i sve veća potražnja za ovakvim sadržajima.

– Na nama, kao gradu je da organizirajući ovakve događaje i ulažući u infrastrukturu omogućimo našoj turističkoj zajednici, ali i svima koji se vežu na nas da zarade i da se počnu turizmom bavi-

ti na jedan ozbiljniji način i da to bude grana od koje mogu živjeti. Mi smo industrijski grad koji ima gotovo nultu stopu nezaposlenosti i ne možemo se zapravo dalje razvijati u tom smjeru jer jednostavno nema više ljudi, ali zato možemo graditi jednu cikloturističku priču. Ludbreg je, ne samo outdoor centar koji želimo da postane već je prepoznat i kao centar svijeta i jedino euharistijsko proštenište i zapravo cikloturizmom i cijelom outdoor pričom obogaćujemo našu ponudu – rekao je gradonačelnik. Dodaje i kako je Grad Ludbreg posljednjih godina puno uložio u samu pripremu Ludbrega kao turističke destinacije.

-Započet ćemo i gradnju otvorenog bazena, autokampa, kampa za osobe koje ne žele potpuni komfort već malo divljiju priču i mislimo da u turizmu imamo priliku zauzeti svoje mjesto, uz naravno podršku ministarstva i svih onih koji su iznad nas – zaključuje gradonačelnik.

Prema riječima Karla Kučana iz Trail full cycling experiencea začeci cikloturizma u Hrvatskoj započeli su još krajem devedesetih, početkom 2000-ih godina.

– Začeci su bili, ali ozbiljnije pomake nakon Istre i Međimurja u kontinentalnom dijelu, ostatak Hrvatske počeo je raditi zadnjih 5, 6 godina s time da se

vide znatni pomaci. Počeli smo sa 4 jake eurovelo rute i drago mi je da smo se pomakli, a drago mi je da smo i ovaj kontinentalni cikolturizam pomakli. Osim Drava bike route i Ludbreg je primjer da i mali gradovi mogu napraviti dosta u smislu razvoja cikloturizma i privlačenja turista. Potencijal je dobar, nećemo se lagati, ovo nije velika destinacija tako da sigurno neće privući na milijune cikloturista, ali izletnička priča je odlična. Ono što moram reći je da je za razvoj bilo koje grane turizma, uključujući i cikloturizam najbitnije da i gradska uprava, turistička zajednica kao i ljudi koji ovdje žive imaju tradiciju, ali i veliki angažman i želju da nešto naprave oko samog cikloturizma, a ovdje smo upravo to doživjeli – kaže Kučan.

Upravo je cikloturizam najbrže rastuća grana turizma, a i ova pandemijska godina u tom je vidu pokazala zanimljive trendove i rezultate.

– Činjenica je da nikad kao ove godine nismo na tržištu prodali bicikala i nikad nije bilo većeg angažmana oko bicikala jer su ljudi prepoznali i našli to kao mogućnost za siguran način bavljenja sportom i boravka u prirodi – pojasnio je Kučan. Kroz tri dana trajanja Dana cikloturizma okupilo se stotinjak posjetitelja.

– Prezentirat ćemo i jednu od ruta koju smo razvili u Ludbregu, a zahvaljujući

našim partnerima osigurali smo bicikle kako bi svatko tko želi mogao odraditi rutu i na električnim biciklima. Inače ludbreške rute su razovrsne, nekad se radila jedna ruta koja odgovara svima, ali danas to više ne prolazi. Napravili smo rute koje su prilagođene za obitelj, one su kratke, imamo dvije prekrasne trekking rute koje vode uz veliki vodni potencijal koji Ludbreg i okolica imaju i nešto što je u Hrvatskoj možda i novitet, a to je da smo aktivno prvi put u brošure stavili gravel rute, kombinacija makadama na koje se ide posebnim vrstama bicikala.

Interes za ovu rutu je sve veći i imamo upite od strane Austrijanaca da već prvi mogući vikend prođu rute – zaključuje Kučan.

Jedan od pokrovitelja konferencije je i Ministarstvo turizma i sporta.

– Cikloturizam koji smo zadnjih godina pojačano razvijali i koji je prepoznat kroz strategiju turizma kao jedan od najperspektivnijih proizvoda s ovim načinom predstavljanja i brige o njemu, održavanje ovakvih konferencija mogu upoznati prisutne svakako je pojava koju treba podržavati i sljedećih godina. Dakle, ovo su drugi Dani cikloturizma, prošle godine bio je domaćin Metković, vrlo uspješno i svi prisutni su naučili nešto novo. Cikloturizam svakako je proizvod koji nudi puno, a to je vjerujem potvrdila i ovogodišnja konferencija u Ludbregu – rekla je Dajana Marin, Ministarstvo turizma i sporta.

CIKLOTURIZMA

30. rujna 2020.

BICIKLISTIČKE RUTE

BICIKLIJADA NA KVADRAT Kako bolje zaključiti Dane cikloturizma nego biciklijadom.

Upravo je to jedna od najdugovječnijih ludbreških manifestacija, ali posljednjih godina postala je Biciklijada na kvadrat.

Tako su u subotu 19. rujna u jutarnjim satima na pravi biciklistički izazov krenuli oni koji su odlučili isprobati crazy rutu.

Cilj crazy rute je bio obići zadane kontrolne točke zadanom trasom u određenim vremenskim limitima. Ruta je vodila dobrim cestama s niskim intenzitetom prometa što omogućava da se biciklisti fokusiraju na vožnju i brzinu bez previše smetnji i distrakcija. Ruta se iz Centra svijeta u Ludbregu kretala prema Kalniku gdje je ozbiljniji, strmi, ali ne predugi uspon prema planinarskom domu. Nakon planinarskog doma, ruta se kretala valovitim terenom u kojem se izmjenjuju spustevi i „hupseri“, a potom je uslijedio još jedan uspon kod mjesta Sudovec.

Nakon osvajanja i tog izazova, ruta postaje nešto lakša, kreće se sjevernim dijelovima Kalničkog gorja te nakon više od 100 kilometara divne prirode i nezaboravnih pogleda preko dinamičnog brežuljkastog krajolika vraća u Ludbreg.

- Inače često s kumovima i prijateljima vozim bicikl pa nam je ovo otprilike standardna dužina i ovo smo odradili bez problema. Krajolik je predivan, pohvalio bih organizatore, odabrali su odličnu rutu i mislim da svatko tko se malo ozbiljnije bavi ovime može se bez problema odlučiti za ovaj pothvat i uistinu ga preporučam – rekao je jedan od sudionika Crazy hill rute, Bojan Raos iz Varaždina.

Nešto malo iza 16 sati s Trga Svetog Trojstva krenuli su i sudionici ovogodišnje 33. Ludbreške biciklijade. Ova, kako ju nazivamo, happy ruta kreće iz samog Centra svijeta preko

Globočeca, Čukovca, Bolfana, Svetoga Petra, Apatije, Slokovca, Sigeca pa zaobilaznicom do raskrižja kod Selnika i Ludbrega gdje je ponovo cilj u samom Centru svijeta. Među biciklistima je i ove godina bila Franciska Schubert.

- Jedva sam čekala da se ljudi okrenu biciklu jer je to za Ludbreg osnovno sredstvo za sve obaviti, pješice ili biciklom.

Protivim se odlascima na posao automobilom kad to nije nužno.

Kolega Tomica i ja puno smo se za to zalagali i na nastavi tjelesnog i vjerujem da smo napravili neki pomak – rekla je Franciska Schubert. Prisjeća se i da je na prvoj održanoj biciklijadi vozila Pony, a potom svakih deset godina promijenila bi bicikl.

- Nekad su te biciklijade bile prirodnije, odlazili smo na Cimerplac, sve je to bila Općina Ludbreg. Tamo se pripremao ručak, masa ljudi bi se okupila i bilo je to pravo druženje uz pjesmu i sportske igre. Uvijek bih bila zadnja na tom potezu jer sam pomagala djeci ako bi slučajno pao lanac ili se dogodila neka druga tehnička poteškoća – rekla je Franciska Schubert i otkrila kako je propustila tek jednu biciklijadu i to zbog operacije. - Nekako mi se čini da iako puno pričamo o biciklima i nemamo toliko biciklista.

Okupe se ljudi na biciklijadi, ali premalo ga koristimo u svakodnevnom životu – rekla je F. Schubert.

Kako bi se nadoknadile izgubljene kalorije, bicikliste je na Trgu Svetog Trojstva dočekala tradicionalna poslastica – grah, a potom je uslijedilo izvlačenje tombola. Ovogodišnje nagrade bile su kacige te biciklistička odjeća i oprema.

Organizatori Biciklijade na kvadrat bili su Grad Ludbreg, Turistička zajednica grada Ludbrega i Udruga BSV.

11

12

TRADICIJA

30. rujna 2020.

P r i sje ć a nje na zav jet iz 17 3 9. go d Pandemija koronavirusa nije prekinula višestoljetnu tradiciju hodočašćenja u Ludbreg u povodu Svete nedjelje kako bi u Zavjetnoj kapeli Hrvatskog sabora u Prošteništu Predragocjene Krvi Kristove nazočili euharistijskom slavlju. U ovoj pandemijskoj godini i pred manjim brojem hodočasnika nego je ovaj grad navikao, misno slavlje na samu Svetu nedjelju predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

Biskup domaćin, mons.

Bože Radoš je pak u svojoj pozdravnoj riječi okupljene podsjetio kako se nalaze u svetištu koje već više od šest stoljeća priča o čudu Krvi Kristove, a zemaljske putnike „poziva da osjetimo toplinu Krvi Kristove, da sami postanemo dio Kristovoga krvotoka.“ Uz dobrodošlicu svima, biskup Radoš je istaknuo kako ga raduje što je prvi posjet mons. Lingue Varaždinskoj biskupiji upravo na dan proslave „Svete nedjelje“, kako je rekao „na, za ovu biskupiju, najljepši dan“.

- Neka vam Gospodin prikloni uho svoje, primi zahvale i usliši molitve. Vjerujem da su mnogi željeli danas biti dionici ovog slavlja kao hodočasnici, ali zbog mjera opreza ostali su kod svojih kuća. Neki uzimaju udio u ovom zajedništvu posredstvom malih ekrana. Mislimo na sve vas, posebno na vas stare i bolesne. Za vas i s vama ćemo moliti. Ovo svetište vas čeka i vjeruje, kad skinemo verige pandemije, da će vaši koraci naći put do ovoga svetišta. Ako ne prije, onda do godine za "Svetu nedjelju"“ poručio je, između ostalog, u svom obraćanju prije početka misnog slavlja varaždinski biskup Bože Radoš.

Predslavitelj ovog euharistijskog slavlja, nadbiskup Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, izrazio je u

svojoj homiliji najprije radost te rekao kako je počašćen što u ovoj zajednici slavi svetkovinu „Svete nedjelje“ u spomen na veliko čudo koje se dogodilo prije više od 600 godina.

– U sadašnjim okolnostima, u godini u kojoj je nova pandemija pogodila cijeli svijet, ova pobožnost Krvi Kristove poprima posebno značenje, zato vas pozivam da danas nadasve molimo za sve žrtve koronavirusa, za njihove obitelji, da se umnoži naša vjera u providnost Boga koji svoj narod ne napušta u trenutku kušnje – kazao je Lingua.

Dodao je kako su vjera hrvatskog naroda i rimski pape oduvijek povezani.

– Kao predstavnik Svetoga Oca imam zadatak nastaviti i po mogućnosti ojačati tu čvrstu vezu između Svete Stolice i Crkve ove zemlje, kako bi zadržala svoje duboke katoličke korijene i da i dalje raste bujno stablo vjere – istaknuo je apostolski nuncij, a podsjetio je i na povijesni događaj koji se ovdje zbio.

– Kao što znate, u osamnaestom stoljeću Hrvatskom je harala kuga. Hrvatski je sabor na svom zasjedanju od 15. prosinca 1739. u Varaždinu učinio zavjet da će, ako se kuga zaustavi, u Ludbregu izgraditi kapelu. Prošlo je od toga mnogo vremena. Hrvatski sabor je taj zavjet u punini ostvario tek 1. rujna 1996. godine, nakon što je tri godine trajala izgradnja ove prekrasne crkve na otvorenom.

Tom prigodom je sam predsjednik Hrvatskog sabora rekao: „Danas se dovršuje zavjet Hrvatskog sabora.”

Od tada se svečanije i s većom pobožnošću štuje i slavi Presveta Krv, kao spomen na

čudo koje se ovdje dogodilo. „Sveta nedjelja” nije više proslava jednog dana. Ove godine je počeo program već 23. kolovoza sa spomenom na sve poginule u ratovima i poraću.

U sadašnjim okolnostima, u godini kada je nova pandemija pogodila cijeli svijet, ova pobožnost Krvi Kristovoj poprima posebno značenje. Zato vas pozivam da danas nadasve molimo za sve žrtve koronavirusa, za njihove obitelji i da se umnoži naša vjera u providnost Boga koji svoj narod ne napušta u trenutku kušnje – poručio je nuncij.

U ime Hrvatskog sabora

vjernicima se obratio izaslanik predsjednika Sabora akademik Željko Reiner naglasivši da Svetište Predragocjene Krvi Kristove nije samo mjesto molitve i vjere, već i najčvršće veze između dviju institucija – Crkve i Hrvatskoga sabora.

Kazao je i kako se može povući paralela sa situacijom kad se Hrvatski sabor još 1739. godine zavjetovao da će napraviti ovu zavjetnu kapelu povodom kuge koja je vladala u ovim krajevima.

-Mi smo sad izloženi jednoj drugoj pošasti, hvala Bogu neusporedivo blažoj, medicina je isto tako neusporedivo napredovala, ali postoji paralela između tih dviju pošasti. Svi zajedno možemo i protiv i ove pošasti, stvoriti način života koji će biti koliko-toliko normalan jer moramo držati gospodarstvo, obnoviti i napraviti balans između toga i onoga što nam treba, a to je zaštita zdravlja – kazao je Reiner i dodao – Vjera nam daje snage da ne podlegnemo panici i nagovještanju katastrofe koje neki šire, ali ni stavovima onih koji tvrde da bolest Covid-19 uopće ne postoji. Da se, kad se pronađe cjepivo, ne treba cijepiti, da su protuepidemijske mjere tek ograničavanje ljudskih sloboda i prava, a ne nastojanje da se sačuva zdravlje ljudi, onima koji šire teorije urote – zaključio je.

Potpredsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro, kazao je u Ludbregu kako živimo u specifičnom vremenu, epidemiološki vrlo opasnom, zbog čega je na hodočašću ovo-

ga puta mnogo manje vjernika te dodao: -Ovaj dan je dan kada predstavnici Hrvatskog sabora dolaze svake godine kako bi ispunili taj zavjet iz 18. stoljeća i drago mi je da sam danas ovdje. Sve što su činili naši stari u očuvanju tradicijskih vrijednosti, podržava Domovinski pokret, podržavam ja, učinit ćemo sve što možemo da opstanemo na ovim područjima i da i u budućnosti dolaze predstavnici Hrvatskog sabora predstavljati ne samo Sabor, nego i cjelokupni hrvatski narod.Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić naglasio je da su Varaždinska biskupija i Grad Ludbreg učinili sve kako bi vjernici na hodočašću bili što sigurniji, stoga ove godine nije organizirana procesija ulicama grada.

-Učinili smo sve da oni koji žele ispuniti ili dati svoj zavjet koji osjećaju duhovnu potrebu da na ovom mjestu obnove svoju snagu, budu sigurni. Nadamo se da će se svi oni koji su došli u Ludbreg osjećati okrijepljeni i ostati zdravi – kazao je Bilić.

Euharistijskom slavlju nazočili su i potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved, zatim ministar Darko Horvat, saborski zastupnici Siniša Jenkač, Davor Dretar i Miroslav Tuđman, zamjenik župana Tomislav Paljak, zamjenica ludbreškog gradonačelnika Renata Potočnik, predsjednik Gradskog vijeća Grada Ludbrega Antun Šimić, gradski vijećnici kao i predstavnici političkih stranaka.

30. rujna 2020.

ine

HODOČAŠĆENJA

13

Dobrodošlice domaćina Povodom proslave ludbreške „Svete nedjelje“, dan uoči proslave Predragocjene Krvi Kristove, u subotu 5. rujna, u euharistijskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu u Zavjetnoj kapeli na otvorenom, svetu misu je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s biskupom u miru Josipom Mrzljakom i velikim brojem svećenika.

Prije svete mise hodočasnike je pozdravio domaćin, mons. Josip Đurkan kazavši: - Iskrena vam hvala što ste u ovim neprilikama širenja bolesti, ipak došli u zagrljaj ljubavi Božje. Na hodočašće se odlazi iz vjere koja želi na ovome mjestu ponajprije osluškivati kucaj ljubavi Božje. Čovjek ozračen tom ljubavlju spreman je na klicanje, zahvalnost Gospodinu iz čijeg se probodenog srca izlila cijena našeg spasa. Bilo te ljubavi želi ući u svako ljudsko srce kako bi ga vodilo kroz nevolje, bolesti, žalosti, tjeskobe života. Želio bi da se to svima nama dogodi.-

Dobrodošlicu hodočasnicima uputio je i gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, a koju donosimo u cijelosti: Poštovani i dragi hodočasnici koji ste, unatoč svim strahovima i sumnjama koje su u nama, i danas došli u sigurni i zdravi Ludbreg iz različitih krajeva Hrvatske i iz susjednih nam zemalja, poštovani biskupi, svećenici i časne sestre, dragi prijatelji Ludbrega, sve vas najsrdačnije pozdravljam i želim najtopliju dobrodošlicu u ime Ludbrežanki i Ludbrežana, nas mnogobrojnih koji zajedničkim snagama pokušavamo graditi naš mali grad za nove normalne stvarnosti i pripremati se za sve veće i teže izazove i kušnje.

Ludbreg je mali, ali u isto vrijeme i veliki grad koji odolijeva svim nedaćama i izazovima našega vremena, grad koji je prepoznat diljem Hrvatske i svijeta i grad čiji je identitet uvelike određen ovim prošteništem i tradicijom hodočašćenja stotinama godina unatrag. Grad koji danas, kao i prije 281 godinu, može biti mjesto zazivanja pomoći da odolimo svim kušnjama i sačuvamo vjeru u dobro koje mora pobijediti.

Hrvatski je sabor upravo u Ludbregu zazvao pomoć Isusa Krista i relikvije Njegove krvi da odagna pošast virusa kuge koja je harala Hrvatskom i koja je državne poglavare učinila bespomoćnim. I nakon pobjede nad pandemijom kuge, u spomen na zagovor i vjeru da je upravo taj zagovor pomogao, Ludbreg je proglašen i posebnim saborskim prošteništem, jedinim takvim u Hrvatskoj. Dobro došli još jednom u takav Ludbreg koji daje snagu za velike pobjede i uspjehe, osjećajte se ugodno i sigurno u našem društvu - kao kod najboljeg prijatelja.

Godina u kojoj se nalazimo ostat će zapisana posebnim slovima u globalnoj ljudskoj povijesti, skoro kao godine velikih ratova koji su s lakoćom prelazili granice država, velike planine, rijeke i mora. Pandemija jednog virusa je u kratko vrijeme zatvorila cijeli svijet, odjednom zaustavila ono za što smo, opijeni vlastitom moći, mislili da je nezaustavljivo – kretanje ljudi i roba kroz sve granice i natjerala nas da se ujedinimo u jedan veliki savez za borbu protiv nečeg nepoznatog i zasad nepobjedivog.

Ovo nije godina kušnje samo za naše zdravstvene sustave, za naše liječnike i medicinsko osoblje, nego još i više godina kušnje za naše političke i socijalne sustave koji pokušavaju pokazati doraslost i zrelost, neki uspješno, neki manje uspješno, te nas voditi prema boljoj budućnosti.

Istovremeno je ovo, još i više, godina kušnje za našu ljudskost i humanost, godina kušnje naše osobne odgovornosti spram zajednice u kojoj živimo i čiji smo dio, godina kušnje za zajedništvo o kojem tako puno i uglavnom prigodničarsko isprazno pričamo. U onim kratkim trenucima takozvanog potpunog lockdowna – zatvaranja – svega, oni koji su htjeli mogli su vidjeti kako smo svi bili svedeni na isto. Bilo da posjedujemo helikoptere i skupa liječnička osiguranja ili smo samo obični i prosječni bez dopunskog osiguranja, svi smo na isti način strijepili od ove nepoznate i nevidljive pošasti.

Ali, čim smo se malo opustili i povjerovali da nam ipak taj mali virus ne može ništa, izašle su na vidjelo one najveće kušnje koje su pokazale koliko sebični možemo biti, koliko nam vlastito zadovoljstvo i usmjerenost samo na sebe može zamagliti brigu za drugoga i zajedničku dobrobit.

Ovo nam je vrijeme donijelo jednu posebnu vrstu anksioznosti i straha o tome da nećemo stići uživati u svemu što smo si zamislili, da nećemo posjetiti 10 najljepših plaža na svijetu, da nećemo baš ove godine osvojiti planinske vrhove koje smo planirali ili kupiti najnoviju tehnološku igračku, da se nećemo stići zaljubiti još 35 puta, da jednostavno nećemo biti sretni jer vrijeme prolazi. Kao da smo izgubili strpljenje, a sa strpljenjem i povjerenje u druge da ćemo ipak stići doživjeti sretne trenutke koji nas čekaju.

To sebično nestrpljenje uvijek se opravdava samo vlastitim dobrom i vodi nas u jedno neherojsko doba bez trpljenja. A osvrnemo li se unatrag, upravo je cijela civilizacija izgrađena na herojstvima i trpljenju za zajednicu, za onoga do sebe kojemu možemo vjerovati. Na putu smo da raznim sebičnostima poništimo dva stoljeća solidarnosti i uvažavanja onoga najbližega, ali i najdaljega od nas, da poništimo dogovore koje smo dugo i mukotrpno gradili kao zajednica u kojoj se svi osjećamo sigurno, u kojoj ne napuštamo jedni druge jer su nam prespori, ne odričemo se jedni drugih jer nemamo vremena za njih.

Zato iz ove pandemije zla treba uzeti i vidjeti sve dobrote koje smo dosad izgradili, sve kompromise koje smo zajedno učinili, sva herojstva koja su drugi napravili za nas te na njima graditi bolje društvo.

Ovo je pauza koju trebamo iskoristiti na najbolji način te ugraditi najbolje od sebe u neki novi svijet koji nam se otvara nakon što pobijedimo virus Covid-19. Jer sigurno ćemo ga pobijediti i to upravo kao zajednica hrabrih, pametnih i zajedničkoj dobrobiti usmjerenih žena i muškaraca.

Na mjestima kao što je ludbreško proštenište Krvi Kristove sigurno nećemo proizvesti cjepivo protiv ovog virusa, ali zato sigurno možemo zavapiti za pomoć da svi zajedno budemo bolji, da svi zajedno budemo strpljiviji, da svi zajedno budemo povjerenje i oslonac jedni drugima, da svi zajedno ne budemo sebični pojedinci, nego prijatelji i oslonci jedni drugima u razumijevanju i uvažavanju.

Ako vam svima ludbreško proštenište pomogne u tome, vaš današnji dolazak ovamo nije bio uzaludan.

Dobro došli među nas u Ludbreg, dragi prijatelji.

14

SA SVIH STRANA

30. rujna 2020.

Starinski seoski običaj oživljen u Ludbregu U Ulici Ivana Gundulića, sasvim blizu jedna drugoj, žive tri Ivane. Susjede Ivana P-H i Ivana R-V imaju i drugo prezime jer su udate i zajedno sa svojom djecom svojoj su imenjakinji Ivani L. napuhale balone i ukrasile ulaz u dvorište. Naime, Ivana L te je rujanske subote dobila i svoje drugo prezime na vjenčanju. I dok je slavlje trajalo u ulicu su pristigla dva automobila natovarena perjem i rolama wc papira. Očito 'dobri' prijatelji mladoženje pod okriljem noći okitili su orah u dvorištu rolama papira, a uredno pošišanu travu zasuli velikim količinama perja koje je odlepršalo kroz 'prozor na kip' i u hodnik. Usput su izbušili i većinu balona postavljenih za ukras, a razmetanje još nije ni počelo.

Naime, ovaj starinski seoski običaj podrazumijeva da se

u dvorištu mladoženje napravi 'dar-mar' na način da se razmeću predmeti koji se nađu 'pri ruci'. Četvorici prijatelja 'naoružanih' rudarskim led lampicama na glavama nije bio problem na krov nadstrešnice odnijeti stol i stolice od vrtne garniture i usput garnituru ukrasiti s dvije kante za smeće. Dečki nisu skrivali svoj nestašluk pa su čak od susjeda tražili slamu i stare krpe kako bi vizualni doživljaj bio još veći. Susjedi se naravno nisu odazvali njihovim molbama već su panično nazivali mladoženju i slali mu poruke obavještavajući ga što se događa u njegovu dvorištu. Mladoženja nije mogao ostaviti mladenku samu na večeri, ali je očito znao što mu se priprema jer je angažirao susjeda lovca da mu pucnjem sačmarice u zrak čuva imanje. No, lovac je do 22 sata bio na poslu i taman kad se vratio kući na 'stražarsko mjesto', razmetanje je već bilo gotovo.

Nedjeljno jutro donijelo je na vidjelo posljedice razmetanja pa su se tako starije susjede snebivale dok su djeca uživala bacajući perje niz vjetar. Mladi muž odmah se primio posla i napunio nekoliko vreća perjem, a upravo će jesenski vjetar do kraja riješiti prve probleme Ivane L-J i njezinog supruga jer kad snažnije zapuše perja više biti neće.

Nadajmo se da će u životu novog bračnog para u Gundulićevoj biti puno sreće. (D. Vađunec)

NEKAD I SAD

30. rujna 2020.

15

Obitelj Vađon

Stara zaprežna kola podsjetnik su na neka prošla vremena Nekada su četveronožni ljepotani bili veliki čovjekovi pomagaNekad su nas zvali či u poljoprivrednim, šumskim i „dudeki” drugim radovima, a kola glavno prijevozno sredstvo. Ljubica i Ju- Obitelj je inače porijeklom z raj Vađon supružnici koji žive u užem centru Ludbrega u svom Mađarske. Pripovedal je tata da je prije kod nas delala jedna žena dvorištu čuvaju podsjetnik na ta prošla vremena – stara zaprežna koja je pomagala u poljoprivredi kola koja su u njihovo domaćini domaćinstvu. Između ostalog stvo stigla prije 70 -ak godina. pazila je na pajceke i nije mogla - To su bila kola za krave, a mi reči gujdek, gujdek nego ih je smo meli konje. Onda ih je tata zvala dudek, dudek. I tak su nas ljudi onda radi šale zvali dudeki. dal predelati kaj su ih konji vozili, kobile. - započinje priču Juraj.

- kroz smijeh priča Juraj Vađon.

Njegov otac Ivan bavio se poljoprivredom. Obrađivao je polja i tako prehranjivao obitelj. U vremenima kad nije bilo ni automobila ni traktora kola su mu bila glavno prijevozno sredstvo. Prevozili su sve – kuruzu, pšenicu, tikve, kaj je zraslo na polu to se se vozilo na tim kolima - dodaje Juraj.

Za takvu vrstu prijevoza trebala im je i jaka zaprega.

- Imali smo dve kobile, zvale su se Rička i Šarga. Većinom je tata delal s njima, uvježbaval ih za vuču kola, brinul o njima i slično. Bile su poslušne, ali s konjima nikad niste sto posto sigurni. Bilo je i raznih nezgoda. Na primjer, išli smo v gorice na livadu krmu pobirati. Jurajev tata bil je na kolima i konji su iznenada krenuli i on je opal, stragal si rebra. Na svu sreću oporavil se je brzo. - prisjeća se Ljubica Vađon.

Ocu je u poljoprivrednim radovima često pomagao i sam Juraj.

- Pomagal sam, moral sam. Dok sam došel s posla, onda sam delal.

Dok sam došel s posla žlicu polek tanjura i ajde odma ili v radionu ili na polje. Zato ve hodam z botom, jer sam se, kak bi rekli, „razdrl” – kaže.

Nakon što Jurajev otac zbog starosti više nije mogao odrađivati poslove sve je polako stalo.

- Mi smo bili zaposleni obe dva, ono kaj smo mi mogli delati mi smo delali, obrađivali smo poljoprivredu paralelno sa svim drugim obavezama. Sad smo već i mi stari i više nemremo niti mi delati. I to vam je to. - dodaje Ljubica.

Konje su prodali, a kola stoje.

-Razmišljali smo o tome kaj bi ih renovirali i recimo cvetnjaka napravili, ali preveč je to posla i ulaganja. - kažu supružnici.

Stoga su kola odlučili donirati Etnografskoj zbirci Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” gdje će u sklopu budućeg muzeja zauvijek ostati podsjetnik na prošla vremena.

S kolima se putovalo u Varaždinske Toplice na kupanje - Pored svih poslova koje su imali doma na poljoprivredi v to vreme, ljudi su se organizirali kaj su jedanput na leto išli v Varaždinske Toplice na kupanje. Na kola su se složile deske, pripremila hrana i pijača i išlo se na kupanje na celi dan, na izlet. I naš deda (otac Ivan) je znal voziti s kolima. Nekad su ljudi bili puno više složni i više su se družili. - zaključuju Ljubica i Juraj.

CRTICE IZ POVIJESTI KLOPOTEC

Outdoor aktivnosti sastavni su dio avanturističkog turizma o kojem se sve više priča i u Ludbregu. Zanimljiv je podatak da je važnost takvih aktivnosti prepoznata i prije punih 35 godina kada je na Bednji održan prvi kajakaški slalom. Tko zna, možda nas nešto slično ponovno očekuje u bliskoj budućnosti.

Zbog bitno promijenjenih klimatskih uvjeta u odnosu na isti period prije tridesetak godina danas se u berbu kreće već u drugoj polovici kolovoza, no nekada to nije bio slučaj. Rujan je bio za planiranje, a listopad za berbu.

16

IZLOŽBA

30. rujna 2020.

Ludbreg ugostio poznatog varaždinskog slikara Dražena Pavlovića Program „Ludbreg petkom” kojeg provodi Centar za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” u Ludbreg je doveo još jednu zanimljivu izložbu.

Ovoga puta u goste je stigao poznati varaždinski slikar Dražen Pavlović.

Dražen se slikarstvom bavi gotovo cijeli život. Prvu samostalnu izložbu imamo je 80-ih godina, a od malih nogu sudjelovao je na raznim izložbama u sklopu osnovne pa kasnije i srednje škole. Uvijek ga je zanimala likovna kreativnost, najviše zbog toga što otvara maštu, a kaže kako je mašta koja se pobuđuje igrom zapravo put u boljitak.

U Ludbregu izlaže po drugi puta.

- Izlagao sam prije kojih petnaestak godina u galeriji supružnika Baranašić tako da je ovo moja druga izložbe ovdje. Sudjelovao sam i u nekim drugim projektima kao što je primjerice bila humanitarna aukcija koja je bila sredinom 90-ih, a zvala se „Srcem srcu” za jednog dječaka kojem je trebala operacija srca. Bilo je tu i nekih likovnih projekata koje je zajedno radilo Likovno udruženje Varaždin i Likovno udruženje Ludbreg. Vežu me i prijateljstva sa Zlatkom Kapustom kojeg izuzetno cijenim kao umjetnika slikara, zatim Goranom Petračem koji je izuzetan slikar te gospođom Elvirom Štabi i bračnim parom Baranašić. - otkriva umjetnik koji je inače i ludbreški zet.

Ovo je njegova 41. samostalna izložba, a sudjelovao je i na brojnim likovnim kolonijama te izlagao na raznim alternativnim mjestima i ambijentima.

-Formalno nisam akademski slikar, učio sam slikarstvo

na Likovnom centru u Zagrebu u klasi slikarstva profesorice Nele Grudan, ali nisam završio. Nakon toga okrenuo sam se na neki način vlastitom učenju i promatranju sebe kao bića i umjetnika. Kad krenete istraživati sebe sve više postajete zadovoljni sa svijetom u kojem živite, sa svijetom iz kojeg vi isijavate. Mnogi slikari danas više ne prakticiraju štafelajno slikarstvo već naginju nekom performansu, instalacijama pa i video uradcima, međutim meni se čini da taj miris boje, kista, zamazane odjeće i uloženog vremena ipak ima neku jačinu.

- kaže Pavlović.

Ludbrežanima se predstavio s dvadesetak slika srednjih dimenzija slikanih tehnikom ulja na platnu.

-To je odabrani dio jednog povećeg ciklusa na kojem radim već dvadesetak godina, a zove se SFERA odnosno METASTABILNA SFERA i to ne samo sfera kao sferoid ili kugla već i sfera kao prostor. Metastabilna je zbog toga što se u tom prostoru izmjenjuju i stabilne i nestabilne situacije u bilo kojem segmentu života i prirode.

- objašnjava Pavlović.

Dražen je inače predstavnik metastabilizma, novog internacionalnog znanstveno-umjetničkog pokreta čija se filozofija temelji upravo na teoriji komplementarne prirode.

To je, kaže, njegovo stilsko opredjeljenje i kao takvog ga ljudi prihvaćaju.

- U nekim trenucima bih volio možda nešto drugo, ali onda shvatim da to nema smisla. Ovo je moj stil, ovo sam ja. Svaka slika mora biti posebna, mora

imati „potpis autora”, ono nešto po čemu ga ljudi prepoznaju.

Ne bih volio da posjetitelji komentiraju moje slike na način: Joj znaš, ovo me strašno podsjeća na...(djelo nekog drugog umjetnik)...Potrebno je nekad se jednostavno odmaknuti od onog i što si učio i što je poznato bez obzira sviđalo se to kome ili ne. -

Brojna publika koja se po prvi puta susreće s njegovim slikama često na prvu zaključuje kako se radi o prikazu svemira, no ubrzo shvaćaju kako to baš i nije tako.

-To nije svemir kakvog mi poznajemo, to nije svemir kakvog nam plasira NASA i kakvog nam predočuju znanstvena istraživanja. Slike na neki način govore o nekom prostoru koji nije s ove strane. Ja slici želim dati mogućnost više značenja, da se ne mora uvijek ići istim putem u istu priču već da

taj pogled na moju sliku otvara bezbroj puteva. Nekad ljudi uđu u podmorje, nekad u svemir, nekad im nije jasno gdje su..Važno je u slikarstvu da vas slika zaustavi i fascinira, ali isto tako i da bude dovoljno intrigantna i da otvara brojna pitanja. - kazao je Dražen za kraj i dodao kako današnji dan i otvorenje ove izložbe za njega ima posebno značenje.

- Na današnji dan prije 18. godina rođena je moja kćer i ova izložba je posvećena upravo njoj. Ona je ljubav koja bezgranično zrači svjetlošću. Kad slikar ne bi imao te svjetlosti i ljubavi ne bi imao niti boju. zaključuje varaždinski umjetnik.

Za svoj umjetnički rad primio je nekoliko vrijednih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada, a početkom 2015. godine proglašen je umjetnikom mjeseca

od strane utjecajnog indijskog časopisa za umjetnost, modu, film i fotografiju „emerZing Stars“ sa sjedištem u Delhi-ju i podružnicama u NYC, Londonu, Moskvi, Rimu i Parizu.

- Bilo je nekoliko meni izuzetno dragih nagrada. Primjerice, posebno mi je draga jedna nagrada iz Brčko Distrikta iz BiH. To je nagrada njihove Vlade koja se temelji na priznanju za ostvareni likovni rad na jednoj internacionalnom likovnom simpoziju, a koji se sastojao i od nekoliko kritičkih osvrta i stručnih recenzija.

Imao sam prilike osvojiti tzv. zlatnu slikarsku paletu. Drago mi je i priznanje jednog indijskog časopisa koji me proglasio slikarom mjeseca što me jako iznenadilo.-

30. rujna 2020.

KULTURA

17

Iva i Iva predstavile svoje likovne radove Drugog rujanskog petka u izložbenom prostoru hotela Raj otvorena je izložba slika. Izložbu je organiziralo Likovno udruženje Ludbreg, a priliku za predstaviti svoje slikarske radove imale su dvije Ive, Iva Osivnik i Iva Jalšić. Na otvorenju izložbe bilo je puno posjetitelja jer su osim roditelja, baka i djedova te zainteresiranih građana došle i njihove prijateljice.

-Četrnaestogodišnja Iva Osivnik živi u Malom Bukovcu, a slikarstvo ju zanima od malih nogu. Likovne radionice koje organizira Likovni udruženje Ludbreg pohađa posljednje četiri godine, a dvije godine pohađa i Centar izvrsnosti iz likovne umjetnosti. Najdraža joj je tehnika crtanja olovkom i crnom kemijskom. Iva Osivnik uspjela je već pročistiti svoj fokus stvaranja pa na svojim radovima ističe toplinu zalaska sunca nudeći nam smjer promatranja života na osunčan i bolji način kao što njezin uzrast i može ujedno nas podsjećajući na radost življenja i postojanja - rekla je Elvira Štabi, predsjednica Likovnog udruženja Ludbreg.

-Iva Jalšić također ima četrnaest godina, živi u Kućanu

Ludbreškom i pohađa OŠ Ludbreg. Za slikarstvo se zanima od svoje jedanaeste godine stječući likovna iskustva putem interneta. Ozbiljnije likovno iskustvo stječe sudjelovanjem u likovnim radionicama Likovnog udruženja Ludbreg. Kod nje je vidljivo naglašen simbolistički izražaj na većini likovnih radova. Iva Jalšić i samim nazivima svojih slika prezentira mladenački način razmišljanja tinejdžerice koja je tek na pragu opredjeljenja svog slikarskog rukopisa. Iako polazi likovne radionice tek drugu godinu, ističe se svojim talentom te izborom tematike koja nije svakodnevna i u kojoj se svatko može pronaći u temi naglašenih tonova boja koje simboliziraju opuštenost, mladost i razigranost - rekla je njezina mentorica Elvira.

Izložbu je otvorio ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić koji je dao podršku mladim osmašicama te izrazio nadu i želju da uspiju upisati željene škole u kojima će moći razvijati svoj likovni talent. Grad Ludbreg i dalje će financijski podupirati rad Likovnog udruženja Ludbreg. (D. Vađunec)

I Ludbreg je bio dio jubilarnih 50. Varaždinskih baroknih večeri Festival Varaždinske barokne večeri najznačajnija je glazbeno-scenska priredba središnje Hrvatske, osnovana 1971., a danas je kao specijalizirani festival rane glazbe jedan od najeminentnijih festivala te vrste u svijetu. Festival je pod stalnim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, a Ministarstvo kulture RH dodijelilo mu je nacionalni značaj prije 20 godina. Ove godine slavi jubilarnu 50. godišnjicu, a dio programa tradicionalno je izveden i u Ludbregu.

U dvorcu Batthyany nastupio je Hrvatski barokni ansambl uz umjetničko vodstvo violinistice Laure Vadjon.

- Ludbreg je nama već jako dobro poznat grad, nismo ovdje prvi puta. Posebno nam je draga ova dvorana i zahvaljujem organizatorima što su nam omogućili nastup u zatvorenom jer naši instrumenti su takvi da nisu za svirku na otvorenom. Čestitam organizatorima što su unatoč svim ovim mjerama održali svoj jubilarac i još jednom zahvaljujem što smo dio cjelokupnog programa. - poručila je Laura Vadjon, umjetnička ravnateljica Hrvatskog baroknog ansambla.

Program koji se sastojao od izmjenjivanja solista i tuttia (oznaka u glazbi da sviraju svi) trajao je nešto više od sat vremena, pratilo ga je tridesetak gostiju, a da je bio uspješan potvrdio je dugi pljesak publike nakon kojeg je slijedio i bis.

Kao dio Hrvatskog baroknog ansambla u Ludbregu su nastupili: Laura Vadjon (solo violina i umjetničko vodstvo), Tanja Tortić, Helga Korbar i Katarina Kutnar (solo violina), Stjepan Nodilo (oboa), Hiwote Tadesse (viola), Dora Kuzmin (violončelo), Mauro Colantonio (viola da gamba), Fran Petrač (kontrabas), Pavao Mašić (čembalo).

18

VINOGRADARSTVO

30. rujna 2020.

Berba grožđa kod obitelji Pepelko Svaki put nastojimo da ovaj događaj, kojemu se mnogi vesele i uživaju, predstavimo na drugačiji, zanimljiviji način.

Zbog toga smo ove godine odlučili pronaći nekoga tko bere grožđe kasnije od ostalih jer za to svakako postoje razlozi, ali i određeni rizici. Potraga nas je odvela do vinograda obitelji Pepelko iz Ludbrega.

-Kasnija berba doprinosi većem postotku prirodnog voćnog šećera u grožđu pa ne treba doslađivati mošt konzumnim šećerom. S druge strane postoji rizik da vam dio uroda odnesu čvorci jer vjerojatnost da jato sleti 'na gozbu' baš u vaš vinograd je velika s obzirom da je većina vinogradara pobrala grožđe u svojim vinogradima.

– rekao je Sebastijan Pepelko, vlasnik.

Obitelj Pepelko odlučila se za berbu grožđa posljednje rujanske subote vjerujući da najavljeno loše vrijeme ne može poremetiti njihove planove.

Međutim, …

-Malo je falilo da nam tuča, koja baš i nije uobičajena u ovo vrijeme jer već je sami kraj rujna, uništi cjelogodišnji trud.

Kada smo čuli da na području Ivanca pada tuča veličine oraha nije nam bilo baš svejedno.

Ljudi često objavljuju na društvenim mrežama i informacije se brzo šire naročito one negativne. Čim je na Fejsu objavljen video o tuči u Trnovcu Bartolovečkom pomislio sam da radnika za berbu ove godine neću niti trebati. Padala je i ovdje solika, ispred vrata klijeti bilo je sve bijelo, ali na sreću nevrijeme je trajalo kratko i nije bilo štete na grožđu. – pojasnio je Sebastijan.

To ne znači da nogometni veterani Podravine feštu ne bi imali jer obitelj Pepelko pripremila je odojka za ražanj i piliće za peku u krušnoj peći. Pripremu glavnog jela odradio je mladi domaćin osobno i ponosno se fotkao kraj ražnja.

-U ljetnim mjesecima za vrijeme godišnjih odmora prijatelji su mi pomogli od stare cigle jedinke sazidati ražanj i krušnu peć i ovo je prvi put da ćemo isprobati kod mene da li smo kamin dobro sazidali. Kod ražnja obično je glavni Meva koji mi je kao i Fročo pomagao u zidarskim radovima no ovaj put oni su zajedno s Perijem glavni putari. Naravno, red je da ja onda pomognem i njima no

problem je što je Fročo počeo zidati kuću. – rekao je šaleći se Sebastijan.

Ne trebamo vam govoriti da je prijateljskih pošalica i 'podbadanja' u ovoj berbi bilo napretek jer ekipa je to koja se često sastaje i fešta pa se već jako dobro znaju i ne ljute se ako netko nekom možda čak i 'prenisko' spusti. Tako npr.

Fročo nije ostao 'dužan' pa je rekao domaćinu da bere tako kasno jer je čekao na kišu kako bi mošta bilo više. No, idemo se uozbiljiti. Pepelkovi godišnje proizvedu oko 2000 litara sortnog i miješanog vina što znači da su u berbi nabrali oko 3000 kilograma grožđa rajnskog rizlinga, žutog muškata, traminca, graševine i šipona. Od zadnje tri navedene sorte rade miješano vino koje je i najbolje za gemišt. Žuti muškat pije se čisti, bez mineralne vode i odabir je ženske populacije, a rajnski rizling najviše obožava 'stari domaćin' Dragutin.

-Grozdja je ove godine ko blata i nisam očekival da će se tolko nabrati od 850 čokota.

Dok sam optrgavao lišće onda se tek vidjelo kak je trsje jako rodno pa evo ve moram iti posuđivat posude jer dečki više nemaju kam muljati. Izgleda da bumo još i zutra morali prešati.

– rekao je Dragutin Pepelko.

Voditelj linije muljanja i prešanja bio je bratić Robert Jagić, a tko bude rastopio onih 20 kg šećera pripremljenih u podrumu to ne znamo. Znamo samo da ove godine grožđe ima male postotke šećera pa je tako fraktometar za rajnski rizling pokazivao 14,2. Osim s urodom i velikim brojem prijatelja i rođaka koji su se odazvali na berbu Dragutin je zadovoljan i s interesom koji za vinogradarstvo pokazuje unuka Sara. Sara je u berbu, naravno, pozvala i svoje prijateljice Martu i Ivonu, a koliko će trajati njezin interes za vinogradarstvom pokazat će vrijeme.

Napuštamo mjesto radnje ove priče o najljepšem poslu u vinogradu dok druženje još traje, a u međuvremenu stigli su još neki berači tako da se broj prisutnih povećao na dvadeset i pet. Do sljedeće berbe živjeli te veseli i zdravi bili!

(D. Vađunec)

USPJEH NAŠIH VINARA NA SVJETSKOJ IZLOŽBI Čak 22 medalje i 11 preporuka su vina iz Varaždinske županije osvojila na najprestižnijoj svjetskoj izložbi, na 17. Decanter World Wine Awards u Londonu! Riječ je o fantastičnom uspjehu, o čemu jasno govori podatak da je Varaždinska županija po broju medalja, priznanja i prijavljenih uzoraka druga najuspješnija u Hrvatskoj.

Nagrade na najutjecajnijem ocjenjivanju vina je 11 domaćih vinara osvojilo među više od 16.500 različitih etiketa iz 55 zemalja svijeta, koje je „na slijepo“ kušalo 116 vodećih svjetskih vinskih stručnjaka. Vina se ocjenjuju u nekoliko ciklusa, pri čemu zlato dobivaju vina s 95 do 96 bodova, srebro 90 do 94, bronca 86 do 89, dok preporuke dobivaju vina ocijenjena s 83 do 85 bodova.

Posebno veseli da su na popisu i ludbreški vinogradari.

Srebrno odličje osvojila je Vinarija Makar za graševinu.

Broncu su osvojili Vinarija Makar za manzoni bijeli, Vinarija Kežman za rajnski rizling i Vinarija Stručić za chardonnay.

Preporuke su dobili Vinarija Kežman za muškat žuti, Vinski hram Kotolenko za sauvignon blanc, Vinarija Šafran za traminac bijeli, Lovrini vinogradi za sauvignon blanc i rajnski rizling, Vinarija Stručić za rajnski rizling i graševinu te Dvorac Maruševec za sauvignon blanc.

Varaždinska županija je za kotizacije izdvojila 69.000 kuna.

DONOSIMO

30. rujna 2020.

Rustikalni stil uz moderne elemente Iva's place još je jedna u nizu prekrasnih kuća za odmor koja se nalazi u Ludbreškim vinogradima i koja nudi smještaj s opremom za kuhanje, terasom i svom multimedijom. U sklopu objekta dostupan je balkon, tri klimatizirane spavaće sobe, blagovaonica i potpuno opremljena kuhinja i kupaonica. Kuća nudi i roštilj, vrt, dječje igralište, a od ove godine i neizostavan bazen. Kuća je u vlasništvu obitelji Nemec koja ju je uz puno rada i truda podigla sama.

– Kuća je stara desetak godina, imali smo zemljište pa sam najprije mislio napraviti klijet pa onda klijet s mogućnošću da se prespava i na kraju je evo ispala kuća za odmor koju od 2018. godine iznajmljujemo. Krenuli smo preko internetskih stranica, a sada smo potpisali ugovor s agencijom i od ove godine u funkciju pustili i bazen – rekao je Zoran Nemec.

Zoran je gotovo cijelu kuću napravio i uredio sam, a kuća je uređena u rustikalnom stilu sa dosta drvene građe, ali i modernim elementima što joj daje poseban ugođaj. Posebnost je i vanjski bazen s kojeg se proteže

pogled na cijeli Ludbreg, a Zoran u vrtu ima posađene i pistacije što je raritet u ovom kraju. Kapaciteti su većinom popunjeni, iako je ova godina bila dosta izazovna.

– Imali smo sve popunjeno ove godine u sedmom i osmom mjesecu dok smo u devetom zbog cijele situacije imali nekoliko otkaza. Inače nam je 80, 90 posto gostiju izvana, no kako su ove godine neki od njih otkazali, kapacitet smo punili s domaćim gostima. Moram reći da otkako smo u funkciju pustili bazen, da nam se promijenila struktura gostiju. Prije su to bili 'vikendaši' i ljudi u prolazu, sada su to obitelji i grupe koje ostaju na duže, a sada je i preko agencije minimum tri noćenja. Iznajmljujemo inače i za proslave, ali izbjegavamo jer smo imali neka loša iskustva – objasnio je Zoran.

Ipak, kaže kako je velika većina iskustva vrlo pozitivna te da im je čak i drago kad im gosti sugeriraju neke ideje kako poboljšati kuću i unaprijediti smještaj pa su tako na sugestiju gostiju nabavili aparat za kavu i napravili dodatan rukohvat na stepenicama koje vode u spavaće sobe.

19

I VA' S P L A C E

Najveći plus ove prekrasne kuće za odmor ipak su domaćini koji svakog gosta srdačno dočekaju, a Zoran često za goste priprema i svoju poznatu pizzu u krušnoj peći.

– Inače imamo vinograd za sebe, sada nekih 550 čokota pa uvijek volimo goste dočekati s bocom domaćeg vina i nečim domaćim za prigristi, a specijalitet je pizza u krušnoj peći koju gosti obožavaju. Još nemam čak ni osrednju kritiku, a kamoli lošu tako da mogu reći da imamo 'najbolju pizzu na bregu' – kroz smijeh nam je rekao Zoran.

Za kraj, poduzetni Zoran nam je ispričao i nešto o daljnjim planovima.

- U planu imam renovirati staru klijet koja se nalazi 30 metara dalje, a kupio sam još jednu klijet koju bi htio adaptirati i nešto napraviti od toga. Vidjet ćemo kamo će me to odvesti pošto sve radim sam. Nisam u toj struci, ali polako svega što se primim, završim. Puno je tu truda i rada, ali volim tu boraviti i baviti se s tim, a i drago mi je kad su gosti zadovoljni – poručio je za kraj Zoran.

Ivana Dežić

„Jesen u džepu nosi mnogo više zlata nego bilo koje drugo godišnje doba“ Jesen nam je donijela pregršt boja, koje nas okružuju u vrtovima, voćnjacima, vinogradima…

Uz rapsodiju boja tu je i bogatstvo mirisa i okusa u našim kuhinjama kod pripreme jesenskih delicija i zimnice. Svako godišnje doba ima svoje značenje, energiju, ali i svoje namirnice. Važno je da živimo u skladu s prirodom te konzumiramo namirnice koje nam donosi svako godišnje doba.

Jesen je godišnje doba koje dolazi nakon ljeta punog energije. Voće i povrće na vrhu je svog sazrijevanja i puno vitamina potrebnih za stvaranje dobrog imuniteta. Poznato nam je kako nam energija nakon ljeta počinje opadati, a česte su i promjene vremena koje utječu na promjene raspoloženja.

Mirisni kesteni, bundeve, batat, korjenasto povrće, jabuke i grožđe samo su dio obilja jesenskih plodova. Uz sezonske namirnice najbolje je kombinirati žitarice koje su savršene za pripremu zdravih i ukusnih obroka. Čušpajzi Čušpajzi su dio naše domaće tradicijske kuhinje.

Najčešći su od mahunarki, ali mogu se napraviti gotovo od svake namirnice. Poželjno je da u njemu bude povrće svih vrsta od kupusa do krumpira, luk i češnjak. Umjesto klasične zaprške može se zgusnuti tako da se izdvoji dio povrća ili mahunarki protisne i vrati u lonac. Ako ste pobornik novih okusa,

probajte zapršku napraviti s pirovim brašnom. Za pripremu variva (čušpajza) ili kako volimo reći „jela sa žlicom“ odlične su žitarice poput ječma, prosa, heljde pa i zobenih pahuljica koje se ne raskuhaju, a jelo će obogatiti korisnim prehrambenim vlaknima.

Tradicionalna kuhinja Kukuruzno brašno bila je jedna od osnovnih namirnica naših baka. Miris friško pečenog kuruznog kruha vraća nas u djetinjstvo, a izdašne“ kuruzne“ zlevenke filane makom ili orasima, kuruzna kaša s kosanom mašću, hrana su puna energije koja se pripremala u jesen kad su se obavljali veliki poljoprivredni radovi. Danas su nam to sve drage delicije, pa vratimo kukuruzno brašno u našu prehranu.

Kukuruzno brašno sadrži niz osnovnih hranjivih tvari. Koristimo li ga u našoj prehrani povećavamo unos vitamina i minerala u naš organizam.

Osim kruha i peciva, kukuruznim brašnom možemo napraviti ukusnu zapršku i prežganu juhu.

Kukuruzne zlevanke poznate su u našem kraju, a mnogi će se sjetiti i „močnjaka“ koji se nekad često pripremao djeci, ali su ga voljeli i odrasli (ja ga volim i danas)...

Predlažem vam recept za jesensku kukuruznu zlevanku na moj način. Željka Namesnik

Jesenska kukuruzna zlevanka Sastojci: 3 jaja, 3 žlice šećera, pola žličice soli, 3 dl mlijeka, 3 dl jogurta, 2 žlice ulja, 10 dag kukuruznog brašna, 20 dag brašna t 550, 1 vanilin šećer, 1 prašak za pecivo, 2 do 3 naribane jabuke.

- vrhnje za preljev prije pečenja i šalica mljevenih badema ili lješnjaka.

Priprema: sve sastojke izraditi ručnom pjenjačom, a na kraju dodati naribane jabuke. U kalup obložen papirom za pečenje uliti smjesu, preliti vrhnjem, posipati mljevenim bademima ili lješnjacima i peći na 180 °C oko pola sata.

20

NAJAVLJUJEMO

30. rujna 2020.

DA N I EU ROP S K E BA ŠT I N E 2 0 2 0 – Jezična baština u slici i priči: volimo KAJ! Radionica Jezična baština u slici i priči: volimo KAJ zamišljena je kao hommage kajkavskome književnom jeziku kojim se pisalo i na kojem se objavljivalo čak 300 godina, a danas je gotovo zaboravljen.

Namijenjena djeci viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima, kao i svim zainteresiranim posjetiteljima, radionica će se održati u petak, 9. listopada 2020. godine u atriju dvorca Batthyany u kajkavskome gradiću Ludbregu s početkom u 11 sati.

Program sadrži predavanje o starome KAJ-u i najavu ilustrirane slikovnice koja govori o njegovoj slavnoj prošlosti; posjet Kajkavskome poetskom gartlicu; te oslikavanje ludbreškog mosta grafitima kajkavske tematike (Grgo Petrov i ludbreški grafiteri).

Organizatori: Srednja Europa d.o.o., Grad Ludbreg i Ludbreška udruga mladih Autori i voditelji: doc. dr. sc. Bojana Schubert, kroatistica, Zavod za lingvistička istraživanja, HAZU, Zagreb i Grgo Petrov, ilustrator, Rissat&disegnat, Zagreb Dobrodošli na Manifestaciju Dana europske baštine 2020!

Autor ilustracija Grgo Petrov.

Festival će se ove godine održati u Društvenom domu u Hrastovskom!

Zbog radova na uređenju kino dvorane Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” u kojoj se tradicionalno održavaju Dani Mladena Kerstnera, organizacija se ove godine prebacuje u prostor Društvenog doma u Hrastovskom.

30. rujna 2020.

SPORT

Ekipe desetljeća VIII Popularni „zeleno –žuti“, ekipa Gore iz Globočeca za tri će godine obilježiti devet desetljeća postojanja, osnovani su 1933. godine. Desetljeće na izmaku za dečke iz prigradskog naselja imalo je najsvjetlije trenutke na njegovom početku, tamo 2010. i 2011. godine. Tada se pod trenerskim vodstvom Predraga Zlatara i Renata Štefaneka ekipe borila i bila na vrhu tadašnje 1. ludbreške lige. Mjesto je potpuno stalo uz svoje ljubimce. Porazgovarali smo s nekoliko kompetentnih ljudi iz kluba te zajednički izdvajamo desetoricu koji su odvagnuti kao oni najznačajniji igrači od 2010. do 2020. godine.

Marijan Škvorc je vezni igrač koji je svoju nogometnu karijeru proveo u svojoj Gori. A, gdje bi drugdje, živi na pedesetak metara od igrališta. Njegov susjed je sadašnji predsjednik Danijel Pišpek, stoper i „špica“ prema potrebi. Poznati autolimar, a još poznatiji nogometaš je sadašnji dopredsjednik Tihomir Sobočanec.

Vezni je igrač finih manira, uspoređuju ga s planetarno znanim Gattusom. Nikola Bačani iz Sesveta Ludbreških ostavio je veliki trag u Gori u dvije sezone koje je proveo na prednjem veznom. Dario Pokos prošao je Varteksovu školu nogometa što je potvrda vrijednosti ovog dečka iz Jalševca. Igrao je i Treću ligu u redovima Podravine, a ovaj stoper posebno je bio opasan nakon prekida. Tomislav Hlebec „Herby“ poznato je nogometno ime u cijelom kraju. Zahvalan je vezni igrač i sadašnji član ekipe. Dario Prlog ostavio je zamjetan trag u mnogim klubovima, dečko iz Hrastovskoga donio je kao napadač mnoge bodove ekipi. Marko Dretar je iz Ludbrega, ali je djed iz Globočeca, pravi je Globočan, sadašnje rješenje na obrambenim pozicijama. Igrao je i u Svetom Đurđu. Marko Bačani je iz Čukovca, ali je svu svoju karijeru, od juniorskih dana vezao uz Goru.

Vrijeme pretežno provodi u veznom redu. Antonio Gložinić iz Globočeca također je vrijedan isticanja, iako ima tek 17 godina. Prošao je Školu nogometa NK Podravina, vezni je ili napadač koji igra još za NC Ludbreg.

I otac Mario mu je bio sjajan „veznjak“.

Jedno ime još ćemo posebno izdvojiti, Saša Namjesnik. Čovjek koji razumije nogomet, ima već tristotinjak klupskih nastupa i tajnik je već pet godina. Radi kao snimatelj na utakmicama i neizostavan je u globočečkoj nogometnoj priči koja će nadamo se i dalje biti uspješna.

Ludbrežani u županiji bez premca U petak 25. rujna pred oko 100 gledatelja u ludbreškoj dvorani je Grafičar s 82-67 pobijedio ivanečku Ivančicu i tako osvojio županijski kup. Put Ivančana do finala bio je strahovito trnovit, plasirali su se zbog tri prijavljene ekipe direktno u finale, dok su Ludbrežani svladali Varaždince koji su na, ne znamo na kojem već po redu, početku. U prvoj četvrtini bilo je neizvjesno, ali hitri gosti bili su na poen zaostatka 22-21. Druga četvrtina trasirala je utakmicu, na poluvremenu je bilo 49-33. Treća četvrtina bila je obostrano slaba, a u posljednjih deset minuta Ludbrežani su rutinirano sačuvali prednost. Domaćin je postigao četiri trojke, gosti deset. Najbolji u redovima Ludbrežana kapetan Prprović s 25 koševa i istaknutim leadershipom. Manuel Novak pridodao je 18 koševa, a vrijedi notirati i uspješan debi Balaška. Šteta što zbog razvoja situacije prigodu nisu dobile mlade ludbreške snage Zember i Mužic, no bit će dana. Gledatelji su se zaželjeli sporta kroz ovu epidemiološku situaciju, osjetili su to košarkaši koji su imali grlenu podršku. Procedura nakon županijskog finala je znana, ide se na pobjednika međimurskog kupa KK Međimurje, pa prema Podravcu iz Virja, zatim na pobjednika slavonskog kraja. Vjerujte Grafičar, a dobro poznajemo stanje u klupskoj košarci, nije bez šanse za takav scenarij.

Braća sportaši, braća košarkaši

Uvijek je lijepo vidjeti kad je više članova neke obitelji aktivno u treniranju. U nekakvim ranim godinama sportskog odrastanja vrlo je čest slučaj tzv. sportske polivalentnosti odnosno multitalentiranosti. Mladi sportaši traže se kroz najčešće, nogomet, košarku, rukomet, neki u borilačkim sportovima. Takva su i braća Mužic iz Ludbrega, Luka i Robert. Stariji Luka, rođen 24. ožujka 2005. godine okušao se u nogometu, ali je košarka ipak prevagnula. Vrlo rano je ozbiljno krenuo u košarkaške vode. U redove ludbreškog Grafičara pristigao je u dobi od osam godina, a prvi trener ovog talentiranog playmakera bio je čovjek koji je jedan od pokretača ludbreške košarke - Željko Petrović. Nakon njega „tesali“ su ga Tomislav Horvat, Tomislav Triplat, Vilim Poljak koji mu je i sadašnji trener. Kad ekipe dolaze u Ludbreg već ga dobro znaju, pokušavaju ga limitirati da im čini čim manju „štetu“, no to im rijetko polazi za rukom. Prošao je nekoliko

godina kampove Cedevite na Lošinju, kao i spominjani Zember zapeo im za oko. Igrao je na više državnih završnica, kao i turnira u uličnoj košarci. Već je klasificiran kao jedan od najboljih mladih playeva u regiji, a kao nagrada stiglo je već i nekoliko nastupa u seniorskom dresu. Nadajmo se da će napraviti barem djelić karijere kao njegov uzor Luka Dončić. Zanimljivo u kadetskoj ekipi imamo Dončića (Luka Mužic) i Magic Johnsona (Aleksandar Zember). Zalog za budućnost. Robert Mužic je mlađi brat, rođen 8. rujna 2010.

Počeo je s nogometom i to već od pete godine u NK „Podravini“ kod Saše Špoljarića. Tamo je „špica“ s dobrim učinkom ,a ima već i svoju trofejnu sobu. Sada je malo uz koronakrizu zavirio u redove ludbreškog Grafičara, i sviđa mu se.

Roditelji, bivši sportaši Tomislav (nogomet) i Ana (stolni tenis) zadovoljno trljaju ruke. „Kapital“ je imati još dva sportaša u kući…

Neven Jerbić

21

22

SPORT

30. rujna 2020.

Kros liga Ludbreg 2020 Tijekom zadnje dvije srijede u rujnu i u ostalim srijedama mjeseca listopada na Otoku mladosti u Ludbregu održava se Kros liga. Natjecanje već treću godinu zaredom organizira Športsko rekreacijsko društvo BSV Ludbreg koje priprema startne brojeve, vodi evidenciju rezultata i poretka prijavljenih te osigurava medalje i pehare za najbrže.

-Kros liga zamišljena je kao svojevrsna trening liga za trkače i rekreativce. Trči se staza od Otoka mladosti oko Bednje i natrag duljine 5400 metara od čega je većinom zemlja, makadam i nešto malo asfalta. Natjecatelji startni broj plaćaju 50 kuna za svih šest utrka, a zbrajaju se najbolji rezultati u pet utrka. Žene se natječu u dvije kategorije, a muškarci u tri. Medalje i pehare dobivaju tri najbolja trkača u pojedinim kategorijama uz uvjet da su sudjelovali u najmanje četiri

utrke. Ovo je peto izdanje Kros lige, započeli smo 2010., a onda imali mali prekid. Prošle godine smo ukupno imali 110 natjecatelja, a ove godine ćemo sigurno nadmašiti tu brojku. Trčanje ne samo da je u modi već i pozitivno utječe na ljudsko zdravlje i toga je svjesno sve više ljudi. – rekao je Igor Golec, predsjednik ŠRU 'BSV Ludbreg'.

Na prvoj utrci sudjelovao je 41 trkač i već je, za jednu sekundu, Zoran Križanić srušio rekord staze koji sada iznosi 19 minuta i 17 sekundi. Start i cilj bili su na Otoku mladosti, trčalo se uz rijeku Bednju preko novih splavi sve do mosta u Kućanu Ludbreškom i pored ribičkog doma na povratku. U svakoj sljedećoj utrci očekuje se sve veći broj trkača jer tako je bilo i ranijih godina.

Pridružite se i vi i učinite nešto u korist svoga zdravlja.

(D. Vađunec)

Plave bluze marširaju Predvidjeli smo, dogodilo se.

Igrači Podravine odlično su ušli u ovogodišnje prvenstvo 3.HNL Sjever. Nakon godina posta, ipak se možemo radovati nastupima ludbreških nogometaša. Poslije pet odigranih utakmica imaju sedam bodova, jednu pobjedu i četiri neriješena rezultata s gol razlikom 5-4. Početak je to koji se samo mogao priželjkivati. U prvom kolu dočekan je Bjelovar.

Ekipa koja ima tradiciju i vječitu ambiciju. Ove su sezone nešto slabiji, no u drugom su dijelu pritisnuli Ludbrežane tako da je konačnih 0-0 bilo i realno. U drugom kolu, u utakmici koja je zbog koronakrize odigrana tek 23. rujna u Svetom Martinu na Muri koju smo pratili uživo bilo je 2-2. Mnogo toga bilo je lijepo.

Prvo, stadion ima engleski štih, gledateljstvo je, i to gotovo svi, u klupskim majicama ili trenirkama. Prava nogometna bombonijera. Nije nauka, dalo bi se preslikati. Utakmica je otkrila da su domaćini nakon smjene trenera Maria Kovačevića još u traženju, suradnja među linijama nije na najvišem nivou na kakvom su pojedinačno njihovi igrači. Ludbrežani su koristili sve pukotine u njihovoj igri i uz energično vođenje s klupe Kristića došli do boda, bilo je 2-2. Mogli su i više, no domaćin je imao i dvanaestog igrača, a to nisu bili navijači… U trećem kolu pred oko 600 gledatelja s Tehničarom iz Cvetkovca

Poklon Sari

u lokalnom derbiju u Ludbregu odigrano je 1-1. Realno. Cvetkovčani nešto slabiji nego prethodnih sezona, Ludbrežani jači.

Svi zadovoljni. Četvrto kolo donijelo je i prvu pobjedu. Gostovalo se u Virju kod Podravca, bilo je 2-1. Domaćin je jedan od glavnih kandidata za ispadanje, no tamo je uvijek teško, vruć je teren i publika. Vrijedni bodovi.

U petom kolu u Ludbreg je stigla Virovitica. Gosti su bolji nego prethodnih godina, ambiciozniji. Nisu top klasa, ali su se dobro postavili te ostvarili željeno, bilo je 0-0. Prvih pet kola daje zalog optimizmu i nadajmo se da će naš trećeligaš završiti u gornjem domu. Dodajmo još da će Podravina od 11. listopada imati i novog predsjednika Dražena Crnkovića. Sa srećom!

Neven Jerbić

Mjesec hrvatske knjige, tradicionalna je i najveća manifestacija u Hrvatskoj posvećena knjizi, knjižarstvu i knjižničarstvu. Od 15. listopada do 15. studenog u mnogim hrvatskim knjižnicama, pa tako i u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Mladen Kerstner“Ludbreg održavat će se brojni programi - izložbe, susreti s piscima, predavanja, radionice. Jedan od događaja bit će ove godine objavljivanje prigodne knjižice posvećene zlatnoj olimpijki Sari Kolak. Ovo izdanje na dvadesetak stranica donosi sažetak Sarine karijere koja će imati još mnoštvo sjajnih trenutaka. Moći će se pročitati izjave nekih osoba iz njenog okružja te podsjetiti na ogromne dosege najbolje županijske sportašice svih vremena.

SPORT

30. rujna 2020.

23

Plitvica može bolje, Zadrugar drugi, Poljanec lider Nakon što smo u prošlom broju napravili analizu Županijskog kupa u ovom broju donosimo pregled prvenstvenih susreta ekipa s područja Grada Ludbrega koje nastupaju u županijskim ligama.

U prvoj županijskoj ligi ŽNS Varaždin nastupa jedino Plitvica iz Selnika. Uprava Plitvice je ovog ljeta bila izuzetno aktivna i dovela puno novih igrača: Dominika Draguljića, braću Hlebar, Nikolu Sajka te u svoje redove vratila Linu Vukovića i Brunu Ipšu. Novi trener Mario Ružić uspio je popraviti igru iz prvog kola kada je Plitvica neočekivano izgubila na gostovanju u Beretincu. U drugom kolu u Selniku teško je stradao Polet iz Cestice, ali je labuđi pjev Plitvice trajao kratko. Naime, Selničani su igrali čak tri uzastopne utakmice na domaćem terenu te od maksimalnih devet osvojili tek četiri boda. Nakon petarde Poletu, Plitvica je minimalno izgubila od Novog Marofa i odigrala tek neriješeno protiv Mladosti iz Varaždina. Zatim su uslijedile dvije teške utakmice protiv prvoplasiranog Obreša u Svetom Iliji gdje je Plitvica glatko izgubila rezultatom 3:0. Kod kuće, prošle nedjelje, odigrala je lokalni derbi protiv snažne 'kombinacije' Drava-Ajax i remizirala pa nakon 6. odigranih kola na kontu ima tek 5 bodova. Plitvica može bolje od trenutnog 11. mjesta i vjerujemo da će trener Ružić uspjeti što prije posložiti ekipu jer klupska uprava je ovog ljeta dovela možda čak i previše novih igrača.

Najnovija pojačanja, Matija Tušek i Marko Mamić pristigla su čak iz Zagreba na način da tamo treniraju, a ovdje samo dolaze igrati utakmice.

Od ove sezone u drugoj županijskoj ligi natječe se čak 16 klubova pa je u igri čak 30 prvenstvenih kola odnosno 90 bodova. U jesenskom dijelu bit će odigrano 15 prvenstvenih kola, a dosad je odigrano 7 kola. U ovoj ligi imamo dva predstavnika Zadrugar iz Hrastovskog i Mladost iz Sigeca. Na polovici jesenske

Zadrugar Hrastovsko vs Nova Ves

polusezone pri samome je vrhu Zadrugar iz Hrastovskog kojeg vodi Jurica Vručina, a Mladost iz Sigeca trenera Marija Piškora drži odlično 5. mjesto na prvenstvenoj ljestvici. Mladost može biti zadovoljna bodovnim učinkom jer mnogi dečki zbog poslovnih obaveza ne mogu redovito trenirati.

Zadrugar je kiksao tek jednom i to na domaćem terenu protiv Razvitka iz Čičkovine, ali je imao puno sreće na gostovanju protiv Radničkog iz Hrženice te protiv Podravac-Kitra iz Sesveta Ludbreških kada su 'kauboji' do istovjetne pobjede od 3:2 došli doslovce u zadnjim minutama susreta. Da u Zadrugaru misle ozbiljno stoji činjenica da su nakon pet odigranih kola uspjeli angažirati bivšeg prvoligaškog igrača Bojana Vručinu s kojim mogu osvojiti vrh prvenstvene ljestvice i napredak u prvu županijsku ligu sljedeće sezone. Zanimljivost leži u činjenici da starijeg brata Bojana u Zadrugaru trenira njegov mlađi brat Jurica.

Bojan je registriran u petak i već je drugi dan nastupio i postigao gol u visokoj prvenstvenoj pobjedi Zadrugara od 8:1 protiv Poleta iz Martijanca. U 7. kolu Zadrugar je bio uspješan na gostovanju u Velikom Bukovcu čime se zadržao na 2. mjestu prvenstvene ljestvice s 18 osvojenih bodova.

Za prvo mjesto na tablici Zadrugar će se boriti kod kuće sljedeću subotu protiv Orača iz Petrijanca.

U trećoj županijskoj ligi Skupina Ludbreg samo je 10 klubova pa se igra trokružno, a nastupaju četiri naše ekipe. Najviše razloga za zadovoljstvo ima NK Poljanec koji je nakon šest odigranih kola na samom vrhu prvenstvene ljestvice s 14 bodova, Sloga iz Slokovca je sedma, a najslabije stoje Gora iz Globočeca i Podgora iz Bolfana. Podgora se nakon godinu dana pauze ponovno počela natjecati, ali još uvijek nije osvojila niti jedan bod, a Gora je svoje prve bodove osvojila tek u 5. kolu baš protiv Podgore u Bolfanu.

(D. Vađunec)

Bojan Vručina u dresu Zadrugara

Plitvica Selnik vs Polet Cestica

Bukovčan VB vs Zadrugar

24

ACO PIŠE

30. rujna 2020.

Od cug-mašine do nagibnoga Piše: Aleksandar Horvat Nekakvi slinavi pondelek, pravi jesenski. Oblaki se naceđaju kak nedoložni, niti bi curelo niti nebi. Ona siva, dosadna, mokra i zdena jesen. Ali nem vam pisal o jeseni, kajti, još su ne si pobrali gorice pak ne znamo rezultate, još kostanj ne diši saku večer po vulici, još se drevje neče rešiti listja. Nekaj drugo mi je na pameti.

Išla su deca v jutro na putovanje, z cugom v pet i četrdeset z Ludbrega. V Koprivnici presedanje za Zagreb, pak onda presedanje za dale. I mom v jutro, na prvi štengi, cug z Varaždina kesne v Lubreg dvajst pet minut. Evo, ne znam, prvi cug v jutro i več kesne, radi njega bu kesnel of vu Koprivnici, onda bu radi toga z Koprivnice kesnel of v Zagrebu. I tak celi železnički svet kesne, a kak zgledi nigdo se več ne sekira radi toga, kraj je meseca, plača dolazi.

I tak, dok smo leteli z autom v Koprivnicu, za saki slučaj, kaj tam vlovimo vezu na vreme i bez letanja panike, pripovedam ja deci kak je negda železnica čist drugačko mesto zavzemala v naši sakodnevici.

I negda su cugi kesneli, ali retko. Osamdesetoga leta sam počel iti v srednju školu.

Glavna prevozna tehnika je bila parna lokomotiva. Onakva ista z kakvom je Dudek išel v Njemačku. Te stroji su se retko potrli, jedino je v zimi znalo biti malo napak.

Znal je cug z Koprivnice v jutro kesneti, na naše veliko veselje, jer smo onda kesneli i mi v školu. Ali kaj, valjda je ložač Pero pol vure zakesnel na posel pak je lokomotivu pol vure kesneše nakuril, v pol četiri v noč namesto v tri, još če je bilo fest zima, dok se kotel zagrel, dok se to se odmrzlo, trebalo je časa. Ali je valjda ložač Pero radi toga dobil pritužbu od mašinista i špotanca od šefa, pak je onda dva mesece bilo se v redu. Če bi parnjača kesnela radi kvara, to je bilo još bolše, jer je bilo šanse da bu krepala pak negdi do Varaždina, onda stignemo još koju partiju otkartati.

Ali nigdar nem zabil, niti zvuke, niti duhe, niti slike, dok smo mi z cug-mašinom, parnjačom, išli v školu. Lovrakov “Vlak u snijegu” je mila majka. Naše je bilo kak da je Karl May napisal. Zima, prha sneg, ze stanice bi zišel on mali železničar kaj sem mu pozabil ime, z onom kapom z poklopcima kaj mu visiju prek vuh, i počel bi vrteti onogu mašineriju, nekakvoga klačnjaka, pred stanicom. Verige i sajle su se zategle i tam dvesto metri dale prema Selniku je počelo zvoniti, kak da k polnočki zove. Rampa se spustila tam negdi v kmici, a Fičeki, Stojadini, Škode i Tristači, koji su ljude pelali na posel, su se

morali zastaviti. Njihova su svetla osvetljavala toga maloga komada pruge med rampama, kak pozornicu. I onda je stara črna gospođa tam negdi pre železničkomu mostu zafučnula “juhuuuuuuu huuuuu!”.

A dok bi se dovlekla do rampe, kaj smo ju mogli videti, to je bilo kak da sam vrag ide po prugi, parilo se z nje, šumela je, brehala i fucala, a ona svetla od auti su hitala senke po njenomu črnomu plašču, kloparalo je i ružilo. Na stanici je nastal žamor, grabili smo torbe, slagali se v rede, “skakači” su se porinuli napri, njima smo ostavljali mesta. Dok bi cug-mašina dojahala v stanicu, škripalo je, klopotalo, cvililo, para je sičala, na se strane su se koturali beli oblaki, z dimnjaka je sukljal gosti črni dim, smrdelo je po vuglenu. Dok je prvi val toga ognja i dima prešel, bremze su škripale, a cug se još ne zastavil, “skakači” su več viseli na vratima. Nije to bilo kak da đaki normalno ideju v školu. Zgledalo je kak da se događa kakva pljačka na Divljemu zapadu.

Winetou i Old Shutterhand bi skočili na vagon, otprli vrata, zginuli nutri, i več bi se otpirali obloki kaj pokažeju ekipi gde su mesto za Belu zavzeli. Tek bi se onda cug stopram zastavil, pak bi mi ostali banditi v stampedu navrli nuter i neretko se zacvikali. Ja sem ne imel problema z mestom.

Kajti, kak je moja mati htela kaj bum ja denes zutra gospon čovek, nesem imel školsku torbu kak i si drugi, nego popularnoga kockastoga črnoga “kufreka”, aktentašku.

Siva eminencija. A za Belu nema bolšega od kufreka. Četiri si sedneju, dva sim, dva tam, kufrek na kolena i vse vlezne, i štihi, i papir za pisanje. Normalno, kak je kufrek moj, ja sem navek moral igrati če su šteli imeti stola, makar su se v Beli navek posvadili ko nebu igral z menom, kajti je bilo gorše igrati z menom neg protiv mene.

No da se vrnem na cug. Vu to vreme je ta “parnjača”, kak smo ju zvali, vlekla po četiri vagone. Med prvima su bili oni “teksasi”, z drvenim stolcima od drvenih planjki. Ovi koji su bili suhi kak trlice su si fest kosti natokli dok je cug kloparal.

A kloparal je pošteno kajti vu to vreme je pruga bila sastavljena od šini kaj su bile jedva kakvih dvanajst metri doge, i stalno su se štukale. Na sakem spoju je cug klepetal. Taka tak - taka tak - taka tak - taka tatam torok tak taramka patak (ovo zadnje je dok ide prek skretnice). A ti su se vražji vagoni v zimi greli na paru, a od Koprivnice do Lubrega je para ne stigla dojti do zadnjega vagona. V prvem je bilo vroče, a v zadnjem smo znali meti i snežnoga zapuha, če je v noči v Koprivnici v remizi oblok ostal otprti. Ali mi smo bili otporna klasa, sedeli smo v kaputima, kapama i šalima kak eskimi i kartali se kak da je sred leta.

Kak je škola pomali išla napri, kak smo mi bili stareši, tak je i naša železnica napredovala. Teksas vagoni su se pomalo menjali z istim takvima, ali z tapaceranim sicima. To je več bil standard. I dale smo v školi smrdeli po dimu kak rafungerači, ali nam je bar za rit bilo mefko. S početka su bili dva vagoni tapacerani, a zadnji dva teksasi, onda je ostal samo zadnji, dok je ne i on zišel z prometa. Vu Varaždinu, on spiker bi javljal “Putnički vlak za Jalžabet, Ludbreg, Rasinju, Koprivnicu, stoji na drugom peronu, polazi odmah!”. Onda su se počele se na gosteše na te naši lokalni liniji javljati “dizelke”. Uuuu, kaj smo onda leteli, kaj se žarke strele. Z dizelkama su se pojavile i “motorke”. Onda je spiker rekel “Motorni vlak za Novi Marof, Bundinščinu, Konjščinu, Zlatar Bistricu, Zabok, Zaprešič, Zagreb, stoji na prvom peronu, polazi u sedam sat i dvadeset minuta”. Ne znam ko jim je zmišljaval te najave, cug z vagonima je bil putnički valjda zato kaj vozi putnike, za razliku od teretnoga, a of motorni onda zvuči kak da vozi motore.

Zakaj se i dizelski ne zove motorni, nigdar sam ne saznal. A ima tri stroje. Dizela kaj tira agregata kaj dela struju kaj tira elektromotora kaj tira lokomotivu kaj vleče vagone. Ovo kaj su vu to vreme železničari zvali motorni cug, je zapravo bil šinobus, proizvodnja Goša, Smederevska Palanka. Lepi okrugli srebrni. Mi smo ga zvali “motorka” ili “konzerva”. To je bil zgoden izum, saki vagon je bil za sebe, neje se moglo z jenoga v drugi osim na stanici. Bile su dve vrste, vagon z motorom i vagon bez motora. Najgosteše su jih složili kaj su prvi i zadnji bili z motorom, a srednji dva bez, a negda su se znali i zaigrati. I nakak su bili spojeni tak kaj je vozač mogel gasa davati i prvomu i zadnjemu vagonu. I kaj je još bilo, ta konzerva je imela ručna harmovrata kaj su ne baš saki pot fercerala kak

treba, tak da su skakači tu ostali bez moči.

Motorku je bilo teško zaskočiti, a v zimi smo se i vu nji znali zmrzavati jer je slabo dihtala i puhalo je kak vu veternici za žito..

Za te četiri razrede srednje škole mi smo preživeli pravu železničku revoluciju, pojavil se je novi motorni cug, lepi, zglancani, plavi, z belom crtom poprek, čini mi se da se to negdi pri nama delalo. Nutri komfor kaj v đambo đetu, zvučna izolacija, amortizeri na gumijama, milina, čovek bi se pelal celi dan vu Varaždin i nazaj, bezveze, samo kaj bi se pelal. Nekak vu to vreme, dok se pojavil te motornjak, zvali smo ga “novi”, rekonstruirali su i prugu.

Namesto dvanajstmeterskih šini su deli one duge stometerne, i dok smo po tem dugim šinama klizili z “novim”, samo se gda gda čulo tik tik tik, i to je bilo to. Šeptati si mogel v njemu. Avijon. On je staru konzervu otiral v penziju.

Denes viđam da više nema niti tapaceranih teksasi, dizelke vlečeju samo ove duge vagone z kupejima, a motornjaki su nekakvi črleni rabljeni “Šveđani”, kak da bi autobus po prugi prešel, tu i tam koji on naš stari “novi” preleti, ali više je ne sebi sličen kajti su ga z grafitima spreslikali.

Vidi se tu i tam of najnoveši nagibni ili kak se zove, kaj zgledi kak strela. Se je to moderno.

Ali jeno se nije premenilo i nigdar se nebu. Naši cugi i dale kesneju, a z njima kesneju i ljudi. I nigdo za to ne dobi otkaza.

Jen dan sam gledal nekakvoga stranjskoga filma, čovek pita na nekakvi pusti stanici gda ide cug za... neznam… nekam, a of na stanici veli, dok dojde, morti za deset minut, morti za tri vure, morti zutra. A prvi pita, je l’ ima da ide morti kakov teretni.

Isto kak i putnički, veli of, morti za deset minut, a morti i ne. I tak je čovek krenul peške kam je naumil. Ja bi razmel da cug vozi daleko, s točke A v točku B kakvih deset vur, pak onda ima, kak negda, poštanskoga vagona mom za lokomotivom i mora stati na sto stanici. Če negdi nemreju paketa najti za stovariti, več kesne minutu, na drugi stanici kakvu babicu z cekerima treba pomoči vu vagon, pak minuta, i tak na deset vur i osamsto kilometrov nabere pol vure, pak kesne v točku B. Ali of naš, prvi je vjutro, radnike treba voziti, na dvajst pet kilometri mora stati samo v Zbelavi, Jalžabetu, Martijancu, Novakovcu (ako) i več je nabral dvajst pet minut. I nikomu nikaj.

Slinavo jutro, pesi lajaju, karavane prolaziju, cugi kesneju, jesen ide dale.

(A. Horvat, 2020.)

Idući broj novina izlazi 30. listopada 2020.