Ludbreške novine broj 163 by Centar za kulturu Ludbreg

LIST GRADA LUDBREGA BE SPL AT NI PRIM JER A K

30. studenoga 2020. BROJ 163 / GODINA XV.

BL AGDA N I PR ED V R ATI M A

RJEČNIK

U sklopu projekta „Lora” u Osnovnoj školi Ludbreg osmišljen je „Dječji hrvatsko-romski rječnik”.

Str. 5.

LUDBREG PETKOM

Izložbeni prostor dvorca Batthyany prvog su vikenda u mjesecu krasili radovi članova Likovnog udruženja Ludbreg.

Str. 13.

TWIRLING

Ludbrežani su se opet pokazali kao jedni od najboljih u Hrvatskoj i osvojili 9 medalja.

Str. 11.

TRČANJE

Ovaj Božić bit će zasigurno posve drugačiji od prijašnjih, no to ne znači da će nedostajati pravog blagdanskog ugođaja.

Razgovarali smo s pobjednicom ovogodišnje Kros lige Ludbreg 2020, Ines Balog.

Str. 14.

AKTUALNO

30. studenoga 2020.

Božićno ukrašavanje grada Protekle nedjelje, 29. studenoga, započeo je Advent, što znači da nas od Božića dijele četiri tjedna. Za mnoge je to najljepši dio godine upravo zbog atmosfere koju donosi sa sobom, a koja se osjeća i u gradu Ludbregu. Naime, proteklog tjedna započelo je tradicionalno ukrašavanje trga i ulica božićnim ukrasima i lampicama. Ovaj Božić bit će zasigurno posve drugačiji od prijašnjih, ali i u vremenima prorijeđenih druženja ne škodi stvoriti blagdanski ugođaj.

K. Zadravec: U posljednje tri godine značajna ulaganja Sve dok vremenski uvjeti to dopuštaju, u tijeku su i radovi na asfaltiranju. Posjetili smo Vinograde Ludbreške gdje je u skladu s programom rada Vijeća mjesnog odbora Vinogradi Ludbreški postavljen asfalt u dužini od 1400 metara. - Asfaltiranje nerazvrstanih cesta ima prioritet u Programu rada našeg mjesnog odbora. Mirna ulica i još pet nerazvrstanih cesta (Cvjetna-Matok, Sigečak-cesta prema obitelji Petrošanec, Sigečak-cesta prema obitelji Lazić i Budim) planirani su Programom rada vijeća, a realizacija u 2020. godini je usklađena s gradskim službama – kaže nam

Nakladnik: CZKI “D. N.“ Ludbreg Glavni urednik: Iva Havaić Sakač Grafički urednik: Miroslav Vađunec Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić Sakač, Matea Lukić, Dražen Vađunec, Neven Jerbić, Željka Namesnik, Ivana Dežić Kontakt: CZKI “D. Novak” Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 19 Telefon: 042 / 306 130 Fax: 042 / 306 068 e-mail: ludbreske-novine@czkidn.hr iva.havaic@ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb

Katarina Zadravec, ispred VMO Vinogradi Ludbreški i dodaje kako je također izvršeno asfaltiranje pristupne ceste i dvorišta društvenog doma – donji kolnik gdje je izgrađeno 230m 2 asfalta. Sredstva za asfaltiranje osigurana su u proračunu, prihod je to od poreza na kuće za odmor i drugih izvora. - Imamo tu stalnih žitelja, a i vikendaša. Ulaganja u izgradnju komunalne infrastrukture, od građenja i održavanja posljednje tri godine su značajna, ali znate kako to ide, nikad dosta – priča Katarina Zadravec. S ponosom ističe kako je upravo ovo naselje posljednjih 20 godina hit destinacija za življenje i taj trend se i dalje nastavlja. - Prateći popise stanovništva od 1981. do 2011. godine došla sam do podatka da je u naselju povećan broj stanovnika za 200 ljudi. To povećanje stanovnika nije istovremeno popraćeno s izgradnjom komunalne infrastrukture. Nadalje, naselje je veliko, tri puta veće od područja Grada Ludbrega i normalno je da se traži više. Sva traženja za izgradnjom asfalta, održavanjem nerazvrstanih cesta, javne rasvjete, proširenje vodovodne mreže imaju uporište u potrebama i zahtjevima stanovnika na onim područjima gdje je komunalna opremljenost naselja neadekvatna – kaže Katarina

Zadravec. U posljednje vrijeme brojni vide i potencijalnu turističku priču. - Vinogradi Ludbreški prekrasno su naselje. Mi koji stalno ovdje živimo tu ljepotu vrlo često ne primjećujemo i zato nam je drago kad to vide ljudi koji povremeno dolaze u naselje i skreću nam pozornost na kapacitete naselja u razvoju turizma.

Poznato mi je da je već nekoliko vlasnika kuća uložilo znatna sredstva u svoje objekte i ušli su u Županijski program „vikend kuća s pričom“. Problem s koronom je sigurno usporio neke koji su imali ove godine svoje objekte staviti u funkciju turizma. Kroz naselje prolazi i Ludbreška vinska cesta što će sigurno imati važnu ulogu u razvoju turizma. Izgradnjom planira-

nog auto kampa i adrenalinskog parka – naselju su date velike šanse za razvoj turizma. Nerazvrstane ceste u zonama kuća za odmor se asfaltiraju, proširuje se vodovodna mreža, dopunjuje i izgrađuje javna rasvjeta i još riješimo koronu i ljudi, koji su god imali namjeru mogu uređivati svoje objekte i ponuditi ih turistima – zaključuje Katarina Zadravec.

AKTUALNO

30. studenoga 2020.

„Mnogi bi gradovi odmah preuzeli sve decentralizirane funkcije” Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić, ujedno i potpredsjednik Udruge gradova najavio je kako će u izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj odnosno regionalnoj samoupravi predložiti da se jedinici lokalne samouprave povjere decentralizirane funkcije ukoliko dokaže da ima fiskalni i ljudski kapacitet upravljati tim poslovima. - Hrvatska je po svim pokazateljima visoko centralizirana država te se, ulazeći u ove izmjene Zakona, od Vlade očekivao veći iskorak u decentralizaciji funkcija, ali i prihoda jedinica lokalne samouprave kako bi se povećao kapacitet gradova za korištenje europskih fondova – kaže gradonačelnik Bilić te dodaje kako se pokazuje da su i ove promjene samo na razini političke geste jer jedino čime se bave jest ukidanje ili smanjivanje broja zamjenika i vijećnika u županijskim skupštinama ili gradskim i općinskim vijećima. - Time ova Vlada zorno pokazuje na početku novog mandata da joj nije stalo do istinske decentralizacije prema gradovima i općinama te da se zadovoljava s postojećim sustavom gdje se županije pokazuju kao mjesto gdje decentralizacija za-

vršava – ističe gradonačelnik. Također je najavio da će predložiti Vladi promjenu članka 22. postojećeg Zakona kako bi se gradovima i općinama omogućilo da se brinu o razvoju svojih sredina bez uplitanja političkih interesa s viših razina. Tako ludbreški gradonačelnik predlaže da se u članku 22. iza stavka 2. dodaje novi stavak 3. koji glasi: „Na zahtjev predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave Županijska skupština dužna je bez odgode obavljanje poslova iz članka 19. ovoga Zakona povjeriti jedinici lokalne samouprave kad ona pokaže da ima fiskalni i ljudski kapacitet upravljati tim poslovima. Ukoliko Županijska skupština odbije zahtjev predstavničkog tijela lokalne samouprave, predmet automatizmom ide nadležnom Ministarstvu uprave.“ - Jedinice lokalne samouprave, osobito gradovi, često su izloženi kritikama opće i stručne javnosti kako ne žele provoditi decentralizaciju i preuzimati nove poslove iz njihove nadležnosti. Mnogi bi gradovi odmah preuzeli sve decentralizirane funkcije, a osobito osnovnoškolsko obrazovanje, kada bi im to županije omogućile.

Neki gradovi su već opetovano upućivali zahtjeve svojih predstavničkih tijela županijskim skupštinama, pa tako i Grad Ludbreg, da im prepuste decentralizirane funkcije upravljanja

Lukom

Zimska služba spremna Sezonu zimskog održavanja koja službeno traje od 15. studenog do 15. ožujka zimska služba komunalnog poduzeća Lukom dočekuje spremna i dovoljno opremljena ljudstvom, vozilima, opremom i materijalom. Grad Ludbreg i Lukom d.o.o. sklopili su Ugovor o povjeravanju poslova održavanja nerazvrstanih cesta Grada Ludbrega u zimskim uvjetima. Lukom će tako obavljati radove neophodne za održavanje prohodnosti cesta i

sigurnog odvijanja prometa, – Posljednjih nekoliko godina imamo blaže zime, a samim time i mirniju situaciju kada je u pitanju rad zimske službe. Ipak, moramo se dobro pripremiti kako nas zima ne bi uhvatila nespremne. Vjerujem da će Lukom u svakom slučaju kvalitetno i pravovremeno biti na terenu, a uz njih tu su i vrijedni i dugogodišnji kooperanti koji održavaju naselja u kojima obično žive ili su u neposrednoj blizini kako bi

mogli pravovremeno reagirati. Uz njihov zajednički angažman ne trebamo brinuti o prohodnosti cesta, a na nama građanima je da isto tako vodimo brigu o čišćenju ispred svojih domova – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić. Iz ludbreškog komunalnog poduzeća ističu kako su oni spremni, razrađen je plan djelovanja i određeni su prioriteti u čišćenju u slučaju većih padalina.

osnovnoškolskim sustavom kako bi objedinili upravljanje obrazovno-odgojnim procesom od jaslica pa do završetka osnovne škole, ali im nadležne županijske skupštine običnim političkim pregla-

savanjem odbijaju te zahtjeve bez prava žalbe – ističe gradonačelnik Bilić. Također smatra da „tako decentralizacija staje na prvoj stepenici“.

Najveći pad broja nezaposlenih u listopadu bilježio je Ludbreg

Krajem listopada u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu Varaždin evidentirano je 3.926 nezaposlenih osoba, od čega u Ludbregu njih 326. U odnosu na prethodni mjesec, broj nezaposlenih na području Varaždinske županije je manji za 2,6 posto, iz čega možemo zaključiti kako se nagli porast broja nezaposlenih proteklih mjeseci, uzrokovan korona-krizom, ipak polako smanjuje. Najveći pad broja nezaposlenih u listopadu bilježio je upravo Ludbreg (8,9 posto). Proteklog mjeseca prijavljeno je 831 slobodno radno mjesto, od čega najviše u obrazovnoj djelatnosti, prerađivačkoj industriji, trgovini, građevinarstvu te djelatnostima prijevoza i skladištenja. Od ukupnog broja slobodnih radnih mjesta u Ludbregu ih je prijavljeno 74. Najtraženija zanimanja tijekom listopada 2020. godine bila su: Razredni učitelj / razredna učiteljica Radnik / radnica na proizvodnoj liniji Odgojitelj / odgojiteljica predškolske djece Doktor / doktorica medicine Prodavač/prodavačica Učitelj / učiteljica informatike Kožarski radnik / kožarska radnica Vozač / vozačica teretnog vozila Radnik / radnica za pomoć u kući Učitelj / učiteljica razredne nastave

INFORMATOR

GDCK Ludbreg

30. studenoga 2020.

Kreće projekt Zaželi II

Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg primilo je obavijest o odobrenju projekta Zaželi II u iznosu od 1.823.540,00 kn.

Uz Zavod za zapošljavanje i Centar za socijalnu skrb, partner na projektu je i Općina Martijanec. – Stigla je obavijest da je projekt prošao drugu fazu postupka dodjele sredstava – fazu Procjene kvalitete te se upućuje u treću fazu – fazu potpisivanja Odluke o financiranju na iznos od 1.823.540,00 kn bespovratnih sredstava u 100 postotnom intenzitetu. Drago nam je da nastavljamo ranije započetu dobru praksu. Kroz projekt će nam biti omogućeno da i dalje nastavimo skrbiti o osjetljivim skupinama – rekla je Mirjana Jerbić, ravnateljica GDCK Ludbreg. Podsjećamo, ludbreško društvo u rujnu ove godine završilo je projekt Zaželi koji je trajao 30 mjeseci i čija je vrijednost bila 3.148.500,00 kn, a sada s nestrpljenjem očekuju novi početak.

Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa posjetio Ludbreg Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg na čelu s ravnateljicom Mirjanom Jerbić početkom mjeseca ugostilo je izvršnog predsjednika Hrvatskog Crvenog križa Roberta Markta. Tijekom posjeta, ravnateljica GDCK Ludbreg upoznala ga je s aktivnostima koje društvo provodi na ovom području. – Zadovoljan sam promjenom koja je nastala. Imali smo jedan period u kojem baš ne mogu reći da sam bio najsretniji s rezultatima koji su se ovdje dešavali. Upravo je i ova moja posjeta danas poticaj novoj ravnateljici za još bolji rad, da se još bolje prezentira sve ono dobro što radimo. Godinama sam, dolazeći u ovaj kraj i po nekim privatnim razlozima, vidio da možemo raditi bolje i zato sam sretan da imamo novu osobu, osobu koja zrači entuzijazmom. Mi ćemo joj pružiti svu potrebnu podršku da se nivo obavljanja poslova ovdje u Ludbregu i u

okolici digne na jedan viši nivo. Veliki su planovi i veliki poslovi pred nama – poručio je Robert Markt. Gradsko društvo Crvenog križa Ludbreg jedno je od 131-og društva u Republici Hrvatskoj koje pomaže ljudima u ovom vremenu kojeg obilježava pandemija koronavirusa. – Naši volonteri i zaposlenici obilaze stare i nemoćne ljude koji nemaju koga zamoliti da im ode po hranu i higijenske potrepštine. Na to smo iznimno ponosni, a ponosni smo i na naše stručnjake u pružanju psihosocijalne podrške koji stoje na raspolaganju ljudima koji se osjećaju usamljeno, u strahu, u neizvjesnosti od onoga što donosi sutra. Tu su i ljudi dobrog srca kojih ovdje u Podravini ima puno. Ponosi smo na sve njih koji, bez obzira da li je to putem Hrvatskog Crvenog križa, putem Caritasa ili putem nekih drugih humanitarnih organizacija, pomažu drugima.

Jako je važno da ljudi osvijeste tu solidarnost u sebi, da uistinu znaju prepoznati osobu u potrebi i da joj ne okrenu glavu nego pruže ruku. Ljudi su jedni drugima najbolji lijek – poručio je izvršni predsjednik. Uloga Crvenog križa u društvu je nemjerljiva, kako kroz pomoć potrebitima tako i kroz akcije dobrovoljnog darivanja krvi. – Naša uloga u društvu je pomoćna uloga, uloga koja se neki puta može definirati kao ona koja je „jednom kapi prelila čašu”. Kroz Crveni križ su prošli brojni ljudi, bez obzira da li su se zadržali samo dok su polagali ispit iz prve pomoći ili pak svakodnevno s nama prolaze sve ono što prolazimo mi pomažući ljudima jer je to jedan iznimno

odgovoran i težak posao. Potrebe su uvijek velike i uvijek veće od onog što bilo tko na ovom svijetu može pružiti, ali i samo mala pomoć je već prvi korak da čovjeku poboljšate dan – kaže Robert Markt. Crveni križ će i nadalje kroz svoje mehanizme djelovanja, kroz svoje volontere i članstvo pomagati da se prebrodi i ova kriza u kojoj se trenutno nalazimo. – Kvaliteta obavljanja naših aktivnosti je uvjetovana ne samo volonterskim radom i angažmanom ljudi nego isto tako i financijskim sredstvima. Mogu reći da je to izazov, ali da to nije dominantan problem koji bi nas spriječio u obavljanju nekih poslova. Tko god je nešto

radio u životu taj zna da se za svaki posao čovjek treba dobro pripremiti, da ga treba itekako pažljivo odraditi i da je veći dio obavljanja posla rješavanje problema. Za nas su problemi samo nešto što treba obaviti, ništa što bi nas moglo zaustaviti u tom poslu i mislim da to svakog dana svjedočimo brojnim rezultatima koje prikazujemo na jedan skroman način – poručio je izvršni ravnatelj i dodao kako je humanost nešto što bi trebalo biti u svakom čovjeku i da to nije potrebno posebno isticati. – Najveća vrijednost naših volontera je upravo to što je njihova humanost toliko jaka da nadjača i sve probleme s kojima se susreću – zaključio je.

Gradskom društvu Crvenog križa Ludbreg uručeno kombi vozilo Vodstvo Hrvatskog Crvenog križa zadovoljno je situacijom u Gradskom društvu Crvenog križa Ludbreg i napretkom kojeg ostvaruje na čelu s novom ravnateljicom Mirjanom Jerbić. U znak podrške stoga mu je odlučilo donirati kombi vozilo.

Riječ je o Mercedesovom kombiju 8+1 s tovarnim prostorom - Vozilo će prevoziti ljude u potrebi, služit će na području Grada Ludbrega i okolnih naselja. Vozilo nije novo, ono je

korišteno, ali je bolje od onog kojeg GDCK Ludbreg ima. Ovo je još jedna zvanična potvrda, bezrezervna podrška ravnateljici, predsjedniku Franoliću kao i Odboru društva. Zahvaljujem svima s područja Grada i okolnih naselja koji su strpljivo prolazili kroz teško razdoblje koje je iza nas. Više smo se bavili sami sobom, unutar GDCK Ludbreg, nego što smo radili s korisnicima. Sad je potpuno drugačija situacija, ovo bi trebao biti još jedan vjetar u leđa, siguran sam da će vozilo biti korišteno na najbolji način. - prilikom primo-

predaje vozila u Zagrebu kazao je izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa Robert Markt.

Zadovoljstvo uručenom donacije nije krio ni predsjednik GDCK Ludbreg Igor Franolić. - Riječ je o donaciji, fantastičnom poklonu. Pri kraju godine, u ovim teškim uvjetima dobili smo nekoliko uspješnih potvrda našeg rada, HCK na čelu s Robertom Marktom uvidio je dobar smjer u kojem se krećemo. - zaključio je.

ŠKOLSTVO

30. studenoga 2020.

Dječji hrvatsko – romski rječnik U sklopu projekta „Lora – laboratorij održivog razvoja” u Osnovnoj školi Ludbreg osmišljen je „Dječji hrvatsko-romski rječnik” Problem jezične i kulturne integracije djece romske nacionalnosti sve je prisutniji, a osjeti se već prilikom njihova upisa u prvi razred osnovne škole. Nepripremljenost za školovanje te nepoznavanje hrvatskog jezika ključan su razlog slabijeg uspjeha u školi. To često za posljedicu ima osjećaj manje vrijednosti u novoj zajednici s kojom se učenici Romi susreću što rezultira padom motivacije za nastavkom obrazovanja. Kako bi pridonio kvaliteti obrazovanja i smanjenju nejednakosti, projektni tim Osnovne škole Ludbreg na čelu s voditeljicom učiteljicom Oljom Dijanošić i zamjenicom Marinom Busija odlučio je u suradnji sa samih učenicima osmisliti hrvatskoromski rječnik. - Želimo naglasiti važnost kvalitetnog obrazovanja romske djece, motivirati ih za daljnje učenje i potaknuti ih na nastavak školovanja što je iznimno važno za njih kao pojedince i cjelokupnu zajednicu. - navodi voditeljica projekta, učiteljica Olja Dijanošić.

U pripremu rječnika bili su uključeni svi učenici romske nacionalnosti u programu produženog boravka OŠ Ludbreg, ali i učenici koji nisu Romi. Ukupno njih 72. - Djeca su pronalazila predmete iz svoje okoline te su razgovarala i bilježila njihove nazive na hrvatskom i romskom jeziku. Riječi su potom grupirali prema funkciji te je tako prikupljena jezična građa za ovaj rječnik. Učenici su radili pod vodstvom svojih učiteljica, a rad se odvijao kroz metodu Brainstorminga i sustavnog prikupljanja i razvrstavanja. - objašnjava voditeljica projekta. Nakon prikupljanja jezične građe bilo je potrebno ilustrirati rječnik, a u tom segmentu glav-

nu ulogu imao je Kevin Bogdan, učenik 6. razreda Osnovne škole Ludbreg čiji je likovni talent zamijećen još u nižim razredima. Kroz ovaj projekt Kevin je naučio crtati pomoću grafičkog tableta i to zahvaljujući mentorstvu Miroslava Vađunca, djelatnika Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” koji je ujedno i grafički uredio rječnik. - Od samog početka ideja je bila da se ilustracije izrade digitalno. Htjeli smo imati drugačiji pristup izradi rječnika, da bude zanimljiv, zabavan i moderan. Kevinu je to bila super ideja

i dosta brzo je „polovio“ crtanje grafičkim tabletom, snalaženje grafičkim sučeljem u programu u kojemu je crtao (Krita) te baratanje digitalnim formatima slika. - otkriva Miroslav Vađunec.

Rječnik će biti jedno od dodatnih sredstava za rad učitelja, asistenata i učenika u OŠ Ludbreg. U rječnik je uvršteno ukupno 212 riječi, 20 brojeva i 45 sva-

kodnevnih fraza. Djeca će tako, primjerice, lakše međusobno moći razumjeti nazive za dijelove tijela, članove obitelji, životinje, pojedinu odjeću, predmete, voće, povrće, školske predmete i slično. Rječnik je tiskan u nakladi Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” u 300 primjeraka koji će se podijeliti učiteljima, asistentima i učenicima Osnovne škole Ludbreg, dječjim vrtićima na području grada Ludbrega te udrugama i centrima na području grada koje rade s djecom.

-Ovaj rječnik je korak ka uspjehu učenika Roma u odgojno – obrazovnim institucijama, ali i svakodnevnoj komunikaciji s većinskim stanovništvom. Upotreba rječnika će zasigurno umanjiti jezičnu barijeru i probleme u komunikaciji te povećati samopouzdanje djece i motivaciju za nastavak školovanja. - doc. dr. sc. Goran Lapat, pročelnik odsjeka Učiteljskog fakulteta u Čakovcu.

BUDIMO ODGOVORNI

30. studenoga 2020.

U Hrvatskoj su od subote, 28. studenoga, na snazi najoštrije mjere u ovom jesenskom valu pandemije koronavirusa. Prema najavama trajat će do 21. prosinca, a njihov uspjeh i djelotvornost ponovno ovisi o nama samima, stoga budimo odgovorni!

Mjere Nacionalnog stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske - zabranjuju se sva javna događanja i okupljanja na kojima je prisutno više od 25 osoba na jednom mjestu - javna okupljanja mogu trajati do 22 sata - na privatnim okupljanjima može bit prisutno najviše 10 osoba - pogrebu može prisustvovati najviše 25 osoba, a sućut ožalošćenima se ne smije izražavati bliskim kontaktom - na okupljanjima koja su dopuštena za svaku okupljenu osobu mora biti osigurano najmanje 4 kvadratna metra - obavezno je korištenje maski tamo gdje nije moguće osigurati distancu od najmanje 1,5 metara - obustavljaju se svadbene svečanosti - u javnom prijevozu popunjenost ne smije biti veća od 40%, a vozači i putnici moraju nositi maske - ograničava se broj ljudi koji istovremeno mogu boraviti u trgovini u skladu s obavezom osiguravanja 4 kvadratna metra po kupcu, a obavijest o najvećem dopuštenom broju kupaca koji istovremeno mogu biti u trgovini mora biti jasno i vidljivo istaknuta na ulazu u trgovinu - obustavlja se rad ugostiteljskih objekata, osim iz skupina hoteli i kampovi koji smiju usluživati samo goste koji u njima koriste uslugu smještaja - ugostiteljskim objektima iz skupina restorani, catering objekti i vrste kavana, pivnica, buffeta, krčma, konoba i klet iz skupine barovi dozvoljena je priprema i dostava hrane, kao i ugostiteljskim objektima koji imaju „drive-in” uslugu - dostava hrane, pod uvjetom pridržavanja svih epidemijskih mjera moguća je osobnim preuzimanjem pred ulazom u ugostiteljski objekt bez ulaska u isti, dostavom hrane iz ugostiteljskog objekta vlastitim dostavnim vozilo, dostavom hrane iz ugostiteljskog objekta temeljem ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenim između ugostitelja i treće strane - ograničava se radno vrijeme za pekarnice i trgovine kruhom i pekarskim proizvodima na 22 sata - zabranjuje se prodaja alkoholnih pića u vremenu od 22 sata do 6 sati - obustavlja se rad kasina, automat klubova i uplatnih mjesta za klađenje - obustavlja se održavanje sajmova i drugih oblika gospodarskih i turističkih događanja ili priredbi gdje se prodaju, izlažu ili prikazuju proizvodi - obustavljaju se sportska natjecanja i treninzi osim za sportaše i sportašice I. i II. kategorije u pojedinačnim sportovima i seniorske ekipe koje nastupaju u najvišem stupnju natjecanja - sportska natjecanja i treninzi koji su dopušteni mogu se održavati samo bez gledatelja - obustavlja se rad teretana, fitness centara te sportskih i rekreacijskih centara

DONOSIMO

30. studenoga 2020.

KAKAV BOŽIĆ ČEKAMO? Dragi čitatelji, započeli smo naš hod prema Božiću. Slijede zornice, još hladnije vrijeme, učenici čekaju zimske praznike, roditelji možda nekoliko slobodnih dana… Svi se nekako veselimo tim danima. No, željeli mi to ili ne, od jedne se stvarnosti ne možemo maknuti, a to je opasnost korona virusa. Nažalost, stvarnost je to s kojom svi moramo živjeti. Utjecaja ima na svako zanimanje, na školu, na Crkvu, a posebno i na naše bolnice i medicinsko osoblje. Svatko od nas osjetio je utjecaj opasnosti koju bolest sa sobom nosi. Ali, u povijesti se svako toliko pojavi ružna epizoda koju treba preživjeti i s njome se nositi. Koliko moramo biti svjesni opasnosti i mjera opreza koje moramo poštivati, isto tako, moramo biti svjesni nas samih – čovjeka i cijelog ljudskog roda. Čovjek je sposoban za puno teže i puno jače. Čovjek je hrabar i jak te može preživjeti puno više nego što mu se čini. Čovjek je preživio mnoge ružne epizode svjetske povijesti. Jer je pame-

tan, jer je mudar, jer je duhovan. Čovjek s povjerenjem u drugog čovjeka, u znanost i medicinu te s povjerenjem u Boga može čuda. I to je čovječanstvo već mnogo puta dokazalo. Naravno je i normalno da se i sada, u ovom vremenu pitamo kako će izgledati i kako ćemo proslaviti ovogodišnji Božić. Dragi čitatelji - onako kako se i dogodio u originalu. Bog će se roditi u jednoj skromnoj obitelji. Bez ičega suvišnoga. S nama samima i među nama samima. To i je poanta Božića, da se rodi u našoj obitelji. Božić će doći. Božić je već došao u jednu običnu špilju. Ne treba njemu ništa više osim da ga mi prepoznamo. Ne treba mu ništa osim nas samih. Jedino što Bog želi jest da osjetimo da je među nama. Nitko ne može promijeniti Božić i ništa ga ne može umanjiti. Jer je već unaprijed Bog spremio najskromniji Božić, a to je onaj prvi Božić kada je Isus rođen. Špilja, životinje i najvažnije – obitelj. To je sve što nam treba i već ćemo osjetiti i radost i toplinu Božića. Divna je spoznaja da nam za naše du-

hovno tijelo, za našeg duhovnog čovjeka ne treba puno i da njemu ne može naštetiti ništa izvanjsko. Istina je da još ne znamo kakav ćemo izvanjski Božić dočekati, što ćemo moći, a što ne, ali znamo da smo za njega spremni. Jer jedino što stvarno trebamo smo mi sami. Nama kao društvenim bićima jest teško, no ovo blagoslovljeno vrijeme možemo iskoristiti na izgradnju nas samih. Iz ove situacije možemo izaći ili frustrirani, tužni i depresivni ili, s druge strane, izgrađeniji, jači, mudriji i ponosniji na sve što smo uspjeli napraviti za sebe i za zaštitu drugoga. Izbor je na nama. Budimo mudri, budimo odgovorni, budimo ljudi. Budimo ponosni na ono što čovjek može i za što je stvoren. A to je da brine o drugom čovjeku i da preživi svaki izazov koji mu se na putu nađe. Tako se stvara povijest. I tako ćemo i ovaj Božić pamtiti ne po lošemu, nego upravo suprotno, pamtit ćemo ga kao onaj koji nas je promijenio na bolje. Zajedno možemo puno, možemo pobijediti sve. Pripremio župni vikar Mislav Mikac

Branko Kežman: 'Sretan sam što ću u Londonu moći izlagati i sljedeće godine' Prije tri mjeseca ludbreški vinari postigli su sjajan uspjeh na prestižnoj izložbi vina u Londonu. Nagrađena su vina Vinarije Kežman, Vinarije Stručić i Vinskog podruma Makar. Ludbreške novine taj su uspjeh popratile u prošlom, listopadskom izdanju, a kako bi taj sjajni rezultat što bolje približili čitateljima podijeljena su zaduženja na našem redakcijskom sastanku. Od glavne urednice dobivam zadatak napisati reportažu o uspjehu Vinarije Kežman. Stupam telefonom u kontakt s Brankom Kežmanom, vlasnikom vinarije i predsjednikom Udruge vinogradara Trsek Ludbreg. Dogovaramo susret za tri dana u njegovom domu u Slanju. Nedjelja je, dan je sunčan, prekrasan listopadski. Branko je svoju vinariju sagradio u okolišu koji odiše svim mogućim nijansama zelene, žute, smeđe i crvene boje. Čeka me točno u zakazano vrijeme. Poznajemo se od ranije pa imamo mnogo tema za razgovor. Prisjećamo se prohujalih godina, prebiremo po postignućima i nabrajamo planove. Gledamo iskrčeni vinograd kojeg je prije par godina uništio kasni svibanjski mraz. -Gledaj Dražene - veli on. -Morao sam sve izvaditi jer ovo mjesto nije bilo dobro za vinovu lozu. Ona zaslužuje i zahtijeva najbolja mjesta. A vidiš li ti ovu krušku u dvorištu? Nikada nije rodila kao ove godine, a već je stara i pitanje je hoće li uopće više roditi.Gledam mladi limun s par plodova ispod trijema kojeg je Branko premjestio s otvorenog kako bi ga zaštitio od mraza. Mislim sam u sebi: 'Kad prestane roditi kruška, obilje plodova imat će Brankov limun'. Čini mi se da mi Branko želi još nešto pokazati, ali nisam više koncentriran. U mislima mi samo Brankova kruška u smiraju životnog puta i Brankov limun na početku novog života. Žurim u Hrastovsko gdje Zadrugar igra s liderom utakmicu za prvo mjesto na tablici. I Branko žuri na utakmicu u Martijanec jer i on voli nogomet. Redovito smo se susretali na utakmicama ludbreške Podravine, bio je njezin predsjednik,… Iskrena sućut Brankovim najmilijima! (D. Vađunec)

Posljednji pozdrav dragom prijatelju i dugogodišnjem predsjedniku Udruge vinogradara „TRSEK“ Ludbreg

BRANKU KEŽMANU koji nas je prerano napustio u 68. godini života. Ponosni što smo te imali, a neizmjerno žalosni što smo te izgubili. Vječno ćeš živjeti u nama kroz najljepše uspomene. Nek te čuva naš Sveti Vinko. Udruga vinogradara „Trsek“ Ludbreg

DAN

30. studenoga 2020.

„Kad dođem u Vukovar kao da sam došao dom Studeni. Uvijek nekako u ovo doba godine misli odlutaju i podsjete nas da smo ni puna tri desetljeća ranije sa strepnjom sjedili okupljeni oko radija i televizije i pratili vijesti iz Vukovara. Nebitno koliko smo imali godina i jesmo li bili dovoljno zreli da išta razumijemo slike koje smo tada vidjeli urezale su se u pamćenje. Uplakana djevojčica u plavom kaputiću. Stariji koji u vrećicama nose cijeli život sjećanja... Mrtvi ljudi nasred ceste, porušeni domovi... Teško nam je uopće razmišljati kako je tek bilo onima koji su tamo proveli to vrijeme. Dio stanovništva napustilo je Vukovar kada su vidjeli da situacija ne izgleda dobro pa pitamo našeg sugovornika, Drageca Kladića, vukovarskog branitelja što je pak ove preostale ponukalo da usprkos svemu ostanu tamo. - Ne bih ni ja nikad napustio svoj Ludbreg. Tako su i oni razmišljali. Pa to je njihov grad i kako bi se netko usudio uzeti im ono što je njihovo? - kaže nam Dragec. Svi koji ga poznaju primijetit će da je riječ o vedrom čovjeku uvijek spremnom na šalu. Takvi su i njegovi suborci. Kroz godine osim o ratnom putu pratili smo i njihov drugi rad. Pa tako znamo da sviraju, bave se sportom, uzgajaju jagode, osvajaju vinogradarske medalje. U svemu se trude biti najbolji i dati sve od sebe. Jer upravo tom logikom vodili su se i te 1991. godine. - U nedjelju smo saznali da idemo, a u srijedu 11. rujna 1991. godine je nas 21 kolega, pripadnika zasebne postrojbe Varaždinske policijske uprave krenulo u Vukovar. Kad sam saznao da ću ići tamo prvo sam pomislio da moram uzeti krunicu. Znali smo što se tamo događa, ali kad smo stigli i to preko Vinkovaca, pa smo prošli Bogdanovce i kukuruzištem stigli do Vukovara smjena je odrađena u brzih 2 sata. - prisjeća se Dragec. Gotovo svi su raspoređeni u Borovu naselju. Vukovar je kaže tada izgledao kao gradovi danas u aktualnoj korona situaciji. Izlazilo se ako se baš moralo. Dragec i suborci u Vukovaru su trebali ostati dva tjedna. No život je nepredvidiv pa su tako do zadnjega držali položaj.

- Imali smo vatreno krštenje i već u petak je uslijedio veliki napad. Prema onome što sam kasnije čitao Vukovar je trebao pasti već 14. na 15. rujna. - kaže Dragec. Danas, kad nam je svijet na dohvat ruke, kad u svakom trenutku možemo doći do svega, što god poželimo teško nam je zamisliti kakvi su dani tog rujna bili pred Vukovarom. - Struje i vode nije bilo. Išli bismo do zdenca po noći. Kuhali smo i snalazili se. Bitno je bilo zbrinuti civile u skloništa. Granate su padale, a strah je jenjavao. Ostala je samo neizvjesnost jer ništa nismo znali - prisjeća se Dragec. Postojala je jedno vrijeme nada da će stići pomoć, da će možda doći smjena, ali s vremenom je nestala. Postali su svjesni da izlaza nema. - Obitelj sam uspio nazvati posljednji put u listopadu. Ali što sam im mogao reći osim „Živ sam.” Zvao sam iz Zadrinog štaba, u to je vrijeme još on bio živ. Dopuštali su nam tako da se javimo iako je bilo suludo kretati se previše. kaže Dragec. Tužna vijest doprla je do njih 6. studenog. - Tog je dana poginuo Josip Kanižaj. Bio je dobar logističar, prevozio je jer se dobro snalazio. Izvlačio je i ranjenike, snabdijevao nas. I tog su dana on i Pero krenuli na uobičajenu rutu. Ali Kanižaja su pogodili - prisjeća se Dragec. Bio je to dodatan udarac ionako teškim danima i noćima. Vukovar je usprkos ogromnoj žrtvi hrabrih ljudi sve teže odolijevao. - Završili smo u Borovo kombinatu. Ogroman je to kompleks koji je zapošljavao tisuće ljudi. Bili smo u dijelu koji smo zvali obućara. Jedan sam se dan s kolegom spustio u sklonište, tamo mu je bila obitelj. Bio je to prizor koji ne mogu zaboraviti. Nekoliko tisuća ljudi, vlaga u zraku, unutra 50 stupnjeva valjda. Djeca i starci. Kako može netko ostati imun na to? - kaže Dragec. O predaji nije puno znao. Samo da je dogovor da se puste djeca i stariji, odnsono civili, a s braniteljima šta bude... - Od naše ekipe 14 nas je završilo u logoru, od toga 13 u Staićevu, a 1 u Sremskoj Mitrovici. Mene je sudbina odvela u Staićevu. Prvih deset dana je bilo

grozno. Goli beton bivše štale, komad kruha i pola šnite posebne dnevno i neki navodno čaj, a zapravo ugrijana voda. Nakon deset dana stigao je Međunarodni Crveni križ pa su nam donijeli slamu - priča nam sugovornik. Tu su bile i stalne provokacije, a sam Dragec dvaput je bio odveden na ispitivanje. - Najviše me smetala ta lažna propaganda i njihovo iskrivljavanje istine i izmišljanje – kaže nam Dragec i ističe da ni u jednom trenutku nije pomislio da se neće vratiti kući. - Nakon 22 dana i to se dogodilo. Put kući bio je dug. Kad su nas vozili kroz Beograd prolaznici su klicali misleći da smo njihovi. A onda smo stigli u Brčko. Kad nas je vidjela neka žena dok smo prolazili busom podigla je dva prsta. Nakon dugo vremena oko srca mi se pojavila toplina. Iskrcavanje je bilo dogovore-

no kod Hotela Turist. Dogovorili smo se u autobusu da ćemo izaći, postrojiti se te nakon minute šutnje zapjevati Lijepu Našu. Prva četiri su uspjela izaći, a kasnije su nas samo povlačili van. Svatko je tražio nekoga svoga. A mi izudarani, prljavi, puni modrica... Brat me nije prepoznao – prisjeća se Dragec. No, još su mu teža bila pitanja onih koji nisu svoje dočekali, a odgovore nije imao... - Mislim da u tom trenutku još ni sami nismo bili svjesni svega, pa ni povratka kući – rekao je Dragec koji je iskoristio mjesec dana slobodnog koliko je dobio, a potom se vratio svakodnevnom životu. Uvijek je kaže želio zadržati optimizam. U Vukovar se vratio čim se ponovo pružila prilika, a od 2000. godine sudjeluje u Koloni sjećanja. - Ove sam godine zbog situacije napravio iznimku i bio samo

u mimohodu koji se 19. studenog održava u Borovu naselju. Nisam želio to prekinuti jer kad dođem u Vukovar kao da sam došao doma. Kolege suborci koje sam tamo upoznao nisu kolege, nisu ni prijatelji, oni su moja obitelj. Vuče me stalno tamo, odem više puta godišnje u taj divan grad – kaže Dragec. Ono što mu se ne sviđa su podjele i razdvajanja. - Smatram da nema potrebe za podjelama, razdvajaju se djeca već od vrtićke dobi. Dobro je jedino da se mladi druže i ne drže do podjela - kaže Dragec, a pohvaljuje i činjenicu da je od ove godine 18. 11. neradni dan. Vjerujem da bi ove godine, da je situacija normalna, bila najveća Kolona sjećanja dosad. Nažalost pandemija je to poremetila. Drago mi je i što učenici osmih razreda putuju u Vukovar i uče o događajima iz 1991. godine na licu mjesta. Jer tako se nešto mora znati i ne smijemo to zaboraviti u spomen na sve žrtve. kaže Dragec. Ipak, koliko god se trudio biti optimističan usprkos svemu što je prošao, zamjerku ima, a to je pitanje nestalih i tu mu vedrina isčezava. - Nemoguće je da nitko ništa ne zna. Stavimo se u poziciju osoba koje još traže nekoga svoga! Svake godine kada se približava godišnjica pada nadam se da će se to pitanje otvoriti, ali zasad odgovora još uvijek nema. Iduća godišnjica ponovo je okrugla... Možda tada... – zaključuje Dragec Kladić i poručuje – Nemojmo se dijeliti na ove ili one i stalno kukati. Od toga pomoći nema. Radije razmišljajmo što svatko od nas ponaosob može dati za bolje sutra?

ma”

SJEĆANJA

30. studenoga 2020.

Ludbrežani istrčali 18,5 kilometara za 'Vukovarske leptiriće' Na sam Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, trojica Ludbrežana su sudjelovali u humanitarnoj utrci za 'Vukovarske leptiriće', udrugu za djecu s poteškoćama u razvoju. U ovoj hvale vrijednoj akciji sudjelovali su Vladimir Sabol, Antonio Gložinić i Leon Kramar koji su za 1 sat i 40 minuta istrčali 18,5 kilometara. –Zapravo je sve pokrenuo Vladimir Sabol koji se dugo godina bavi trčanjem i unatoč tome što ima 57 godina aktivno sudjeluje u utrkama te je prava legenda trčanja. On je pozvao Antonia pa onda i mene da mu se pridružimo u utrci na što smo naravno odmah pristali. Antonio se trčanjem bavi nekih osam mjeseci, a ja tek mjesec i pol, no dugo godina se bavim i nogometom pa mi je to dobra podloga – rekao nam je 18 – godišnji Leon Kramar. U ovoj je utrci diljem Hrvatske sudjelovalo preko tisuću trkača, prijave su bile online, a trebalo je uplatiti simboličnih 50 kuna. Trčalo se minimalno pet kilometara, a sve više od toga bilo je proizvoljno. Ludbrežani su istrčali gotovo 19 kilometara za što im je trebalo sat i 40 minuta i po tome su u samom vrhu Hrvatske.

– Najprije je bio dogovor pet kilometara pa kad je krenula utrka odlučili smo produžiti na deset pa stalno još malo i na kraju smo istrčali osam krugova trase koja je inače trasa Crazy hill utrke. Ova naša mala uplata bila je od srca i vjerujem da će nešto značiti djeci kojoj će biti poklonjena i ja sam stvarno sretan što smo trčanjem mogli napraviti humanu stvar – rekao je Leon. Za kraj, Leon je ispričao kako se ovim sportom počeo baviti uslijed epidemiološke situacije koja je zasada zaustavila nogometna natjecanja te nam je otkrio kako se u trčanje zaljubio te da se njime planira aktivno baviti. – Trčanju sam se sada maksimalno posvetio i svakodnevno treniram te su u planu i natjecanja zajedno s mojim prijateljem i kolegom Antoniom koji je i trčao na ovoj humanitarnoj utrci. U planu nam je sudjelovanje na Crazy hill trail utrci od 16 kilometara iduće godine u ožujku te utrka u Osijeku koja bi trebala biti u 12. mjesecu ukoliko se ne promijeni situacija. Za kraj bi pozvao sve da se počnu baviti trčanjem jer je osjećaj nakon utrke neopisiv, a posebno kad znaš da si time napravio i humanu stvar – poručio je mladi Leon za kraj.

Upaljeni lampioni u Ludbregu i Hrastovskom U povodu Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i u Ludbregu su upaljeni lampioni, ali ovaj put bez okupljanja. Mještani Hrastovskog unatoč specifičnim okolnostima i ove su godine uz poštivanje epidemioloških mjera paljenjem lampiona ispred društvenog doma odali počast žrtvama Vukovara i Škabrnje.

SA SVIH STRANA

30. studenoga 2020.

Dragovoljnim radom do novog krovišta Prvog vikenda u studenom u klupskim prostorijama nogometnog kluba Gora u Globočecu Ludbreškom okupilo se puno ljudi. Povod nije bila nogometna utakmica NK Gora jer prvenstvo je prije dva tjedna prekinuto već potreba da se urede klupske prostorije, točnije krovište. Nakon kratkog dogovora dečke je na posao uređenja dotrajalog krovišta rasporedio klupski predsjednik Danijel Pišpek. -Nakon berbe kukuruza i sjetve žitarica dogovorili smo ovu akciju i zaista se puno članova Kluba dragovoljno odazvalo tako da smo istovremeno radili na obje strane krovišta. Dosad su gore bile bitumenske valovite ploče loše kvalitete koje su se pod utjecajem vremena deformirale pa je na mjestima krovište prokišnjavalo. Sada smo stavili ploče od profiliranog lima tako da smo na duže vrijeme osigurali objekt od propadanja. – rekao je Danijel. Dečke je poslužilo vrijeme pa su novo krovište uspjeli završiti u roku od dva dana, u petak popodne i cijelu subotu sve do mraka. Osim za angažman i brzinu izvođenja članove NK Gora treba pohvaliti i za odaziv jer ljudi se sve rjeđe odazivaju na dragovoljne poslove. Ovdje to nije bio slu-

čaj, a osim velikog odaziva nogometaša krovopokrivačku akciju pomogli su i ostali mještani te cure koje su dečkima pripremale hranu. -Ukupna površina krovišta iznosi 280 metara četvornih, a vrijednost utrošenog materijala je oko 40 tisuća kuna. Novac smo namaknuli prijavom na županijski natječaj, dio sredstava dao je Mjesni odbor Globočec Ludbreški, nešto smo prikupili i od donacija, a jedan manji dio su vlastita klupska sredstva. Vjerujemo da će nas Grad Ludbreg financijski popratiti u našem sljedećem projektu, a to je uvođenje grijanja. – pojasnio je Danijel Pišpek, klupski predsjednik. Inače, nogometaši NK Gora natječu se u trećoj županijskoj nogometnoj ligi Skupina Ludbreg gdje nakon deset odigranih kola drže pretposljednje mjesto na ljestvici sa šest osvojenih bodova. U petom kolu pobijeđena je Podgora u Bolfanu, a jedina pobjeda na domaćem terenu ostvarena je u devetom kolu protiv Karlovca. Vjerujemo da će ova akcija dodatno homogenizirati ekipu, a poboljšani uvjeti za treniranje doprinijeti boljim rezultatima ekipe na travnjaku boje novog krovišta. (D. Vađunec) PASTRNJAK Pastrnjak je povrće koje se može koristiti u cijelosti - od listova do korijena. Njegov korijen najčešće se koristi kao dodatak juhama ili varivima. Listove, s druge strane, možete koristiti kao začinsko bilje baš kao što koristite i biljku iznimno sličnu pastrnjaku – peršin. Pastrnjak je izvrstan izvor vlakana, vitamina C i kalija, a na ludbreškoj tržnici možete ga pronaći po cijeni od 20 kn za kilogram. PROKULICE (kelj pupčar)

Dolaskom hladnijih dana smanjio se broj OPG-ovaca koji nude svoje proizvode na ludbreškoj tržnici. Protekle srijede zatekli smo ih tek desetak. No, unatoč tome ona je i dalje prvi odabir mnogih za kupnju potrebnih namirnica, a dodatan plus je zasigurno i šetnja na svježem zraku koja nam je neophodna u ovoj borbi s opakim virusom. Lakšoj borbi svakako doprinose i namirnice koje griju nepce super okusom, a organizam nutritivnim svojstvima. Njih tijekom jeseni možete ubrati iz vrta ili pronaći upravo na tržnici.

Prokulica je niskokalorično povrće i pravo čudo kada je riječ o hranjivim tvarima. Odličan je izvor vitamina A, B, C, E i K, a sadrži i brojne minerale, omega-3 masne kiseline, bjelančevine, vlakna..Pet minuta kuhanja na pari pokazalo se kao optimalno vrijeme da prokulice budu najukusnije - izvana mekane, a iznutra hrskave, te lako probavljive. Cijena im je 10-ak kuna po kg. CVJETAČA Cvjetača je vrlo zdrava kupusasta biljka. Možete ju skuhati u slanoj vodi, začiniti po želji i jesti kao prilog, od nje pripremiti krem juhu, a može se koristiti i u pripremi zimnice. Cijena glavice cvjetače kreće se oko 10 kuna.

MUŠKATNA TIKVA Butternut tikva ili muškatna bundeva je zasigurno kraljica jesenskih i zimskih delicija. Vrlo je poželjna namirnica jer sadrži otprilike 30 kalorija u 100 grama. Najčešće se koristi za pripremu krem juhe i pirea, ali je i odličan dodatak rižotu i lazanju. Sve je popularnija i u pripremi kolača. Na ludbreškoj tržnici trenutno se može pronaći po cijeni od 5 kuna za kilogram. PORILUK Poriluk s jajima, varivo od poriluka, salata od poriluka...ova se namirnica može pripremati na desetke načina. Od svih vrsta luka najblažeg je okusa, nije ljut, nema jak miris i ne izaziva suzne oči. Prilikom kuhanja i pripreme preporučuje se koristiti cijeli poriluk, i bijelu stabljiku i zeleno lišće. Cijena mu je 15 kuna po kilogramu. KRUMPIR Jela od ili s krumpirom zastupljena su u prehrani tijekom čitave godine. Namirnica je to koja je povoljna za prehranu osoba svih dobnih skupina. Njegova je primjena u kombinaciji s drugim povrćem i namirnicama izvanredna pa ga možete poslužite kao samostalno jelo, u jednostavnim i složenim salatama, kao prilog ribama i mesu, u raznim dodacima juhama i povrtnim varivima. Cijena mu se kreće od 2 do 3 kune po kilogramu. Tu je još i salata po cijeni od 5 kuna za kilogram, crveni kupus po 5 kuna, bijeli po 4 kune za komad, mrkva, kelj, grah, cikla...

30. studenoga 2020.

USPJEH

Twirlingaši nastupili na državnom prvenstvu i osvojili devet medalja Krajem listopada u Požegi je održano 20. državnom prvenstvu u twirlingu na kojem je ludbreški klub zabilježio sjajne rezultate, točnije, osvojeno je sedam prvih mjesta te dva druga. Događaj je inače okupio predstavnike iz šest klubova koji se natječu u ovoj sportskoj disciplini. Uz domaćine natjecali su se predstavnici klubova iz Kaštela, Ludbrega, Donjeg Kraljevca, Krapine i Murskog Središća. Ludbrežani su se opet pokazali kao jedni od najboljih u Hrvatskoj pa su tako prva mjesta osvojile Ines Špoljarić u kategoriji Freestyle juniori 2B razina, Lena Ledinko i Nika Miličević u kategoriji par kadeti te Ena Čižmešija i Lea Bendelja u kategoriji par juniori B razina kao i sljedeće grupe: Artistic grupa juniori, Team juniori B razina, Dance team juniori i Team twirl juniori. Uz njih su Matea Mužic i Ema Pavlaković u kategoriji Duet juniori te Lea Bendelja u kategoriji Freestlye juniori 1 B razina osvojile drugo mjesto, a o dojmovima i rezultatima popričali smo s jednim od trenera u klubu Tihomirom Bendeljom, koji je i sam jedan od najboljih twirlingaša svijeta i kojeg se mnogi sjećaju kao prvog pobjednika Supertalenta. - S državnim prvenstvom smo naravno jako zadovoljni. Bilo je dosta neizvjesno da li ćemo mi kao klub moći otići, no na kraju smo uspjeli uz veliku

podršku naše predsjednice Mirjane Pavičić i roditelja koji su pokazali što znači biti prava podrška kada je najpotrebnije. Organizatori su svoj posao odradili vrhunski te su svima koji nisu mogli fizički prisustvovati dali priliku da se snime i pošalju snimku pa su suci ocjene davali na temelju snimaka. Mi smo imali dvije takve koreografije, a ostatak smo odradili uživo. Natjecanje uvijek bude neizvjesno pa nismo unaprijed ništa mogli očekivati, no mislim da se svaki natjecatelj i trener nada najboljem mogućem rezultatu – rekao je Tihomir. Kao i svi i twirlingaši su imali puno otkazivanja natjecanja zbog epidemiološke situacije pa je ovo državno prvenstvo bilo jedinstvena prilika da twirlingaši pokažu što su uporno vježbali mjesecima, a naši Ludbrežani pokazali su kako im takav pritisak nije nimalo zasmetao, već su sve odradili kako je bilo i zamišljeno. - Cure i dečki su uložen trud pokazali izvrsnim izvedbama na natjecanju i to je bio i svojevrsni restart jer su mnoga natjecanja otkazana, a koreografije su bile spremne mjesecima prije. Zbog toga nam je bilo izuzetno drago da se ovo natjecanje uspjelo održati - rekao nam je za kraj Tihomir koji se sada više posvetio trenerskom poslu iako se i sam još uvijek povremeno natječe, a u svojoj karijeri osvojio je četiri titule svjetskog i čak šest titula europskog prvaka.

KULTURA

30. studenoga 2020.

Novi Podravski zbornik Godina se približava kraju, polako se završavaju poslovi, rješavaju zaostali računi, a čitatelji se vesele novom izdanju Podravskog zbornika, male podravske enciklopedije. Od 1975. godine, kada je tiskano prvo izdanje, proteklo je 45 godina. Mnogo je to godina, pa Podravski zbornik zasluženo nosi titulu najdugovječnije stalne edicije u Podravini. Izdavač je Muzej grada Koprivnice, kulturna ustanova kojoj je Zbornik ispočetka bio prevelik zalogaj. Tako se barem mislilo, rekao bi akademik Dragutin Feletar koji je uređivao Zbornik i najbolje zna kakva je situacija bila s prvim brojem. Ludbreg, Koprivnica i Đurđevac, to je ta Gornja hrvatska Podravina, subregija na sjeverozapadu Hrvatske koja se već stoljećima drži zajedno. Od 1975. kroz 46 brojeva Podravskog zbornika, objavljeno je i mnogo radova o Ludbregu i ludbreškom kraju. Sve je zastupljeno, od arheologije i etnologije, književnosti, demografije, zaštite prirode, spomeničke baštine, udruga, do nezaobilazne historiografije. Vrijedne su sve teme i trud svih autora. Podravski zbornik svakom čitatelju nudi to bogatstvo radova, u jednoj knjizi možete pročitati o raznim temama, a opet ih sve veže podravska nit. Povijesne teme ipak su svojevrsni temelj Zbornika, to su najčitaniji i najčešće citirani tekstovi. A nije se lako baviti poviješću. Bilo je i onih koji bi rekli: kaj opet kopate po prošlosti? Bavite se sadašnjim temama! Neznalice i nisu svjesni da je sadašnjost rezultat povi-

jesnih procesa. Ne uči se samo u školama. Bez obzira na starost, ljudi se trebaju stalno educirati, raspravljati argumentirano i s uvažavanjem sugovornika, smatra Milivoj Dretar, ludbreški povjesničar. Zadnjih pet godina Dretar je dio Uredništva, zadužen za Ludbrešku Podravinu. U tom je razdoblju objavljeno čak 16 stručnih radova i priloga o ludbreškom kraju. Još malo i mogla bi se objaviti nova monografija o Ludbregu. Autori članaka nisu samo iz Ludbrega, o našem gradu pišu iz Rijeke, Zagreba, Krapine, Varaždina, Koprivnice... A svaki primjerak zbornika nađe put do čitatelja, bilo da je riječ o knjižnicama, školama, muzejima ili znanstvenim institucijama u inozemstvu. Ovogodišnje 46. izdanje Podravskog zbornika predstavljeno je koprivničkoj publici povodom Dana grada, 12. studenoga. Situacija zbog pandemije koronavirusa prolongirala je predstavljanje ludbreškoj publici za proljeće, ukoliko će situacija dozvoliti. Ovogodišnji broj posvećen je 100. obljetnici rođenja slikara Ivana Večenaja, tu su radovi Mire Kolar-Dimitrijević, Vladimira Miholeka, Marijana Špoljara, Lidije Vranar, Dragutina Feletara, Roberta Čimina.

A što se pisalo o Ludbregu? U novom broju mogu se pročitati tri članka. Jurica Sabol, mladi geolog i paleontolog iz Muzeja krapinskih neandertalaca, pisao je o prastarim stanovnicima Ludbreške Podravine.

Razne zvijeri, mamuti i pragoveda lutali su poljima i šumarcima na mjestu današnjih naselja. Na njihovu prisutnost ukazuju ostaci kostiju, zuba, rogova koji su slučajno pronađeni poput slavne Erike, vunastog nosoroga čiji je skelet 1982. pronađen na Malom Sigečaku. Članak je obogaćen fotografijama fosila školjaka iz Panonskog mora, lubanje stepskog bizona pa čak i roga pragoveda koji se čuva u obitelji Ljubojević. Povjesničar Milivoj Dretar osvrnuo se na 1945. godinu i zadnjim ratnim danima. Riječ je o članku posvećenom oslobođenju Ludbrega za koji se vodilo više teških bitaka i 75. obljetnici Dana pobjede koja se radi pandemije nije održala. Kako je izgledao veliki zbjeg civila u Mađarsku, zašto su Čerkezi sijali strah po selima, tko je 6. svibnja oslobodio Ludbreg od fašističkih postrojbi, može se pročitati u članku „Ludbreg u posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata“. Članak sadrži i izjave dvojice vremešnih Ludbrežana: Gabrijela Nofte i Petra Smolčića. Posljednji zavičajni članak govori o podravskom kralju apaurina, Franji Kajfežu. Rodio se 1936. u obližnjem Martijancu u kojem je završio i osnovnu školu, a veliku želju otkupiti dvorac Rauch u kojem je radila njegova majka, nikad nije ostvario. Umjesto toga, kupio je zapuštenu Miljanu u kojoj je uredio svoj laboratorij Milabo. Osim u farmaciji, Kajfež je ostvario veliku karijeru i u politici. Bio je ministar u dvije hrvatske vlade

Program „Ludbreg petkom” nastavlja se i iduće godine – umjetnici i izlagači prijavite se! Centar za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” raspisao je natječaj za sudjelovanje u programu „Ludbreg petkom” i time potvrdio njegov nastavak i iduće godine. Cilj programa je promovirati kulturne aktivnosti kako bi se istaknuo njihov značaj i uloga.

Novitet ovogodišnje natječaja za programe u 2021. godini je da se osim izložbenih aktivnosti ovoga puta mogu prijaviti i književne i putopisne večeri (predstavljanje knjiga), filmske i video projekcije, koncerti, plesne i kazališne predstave te performansi i instalacije na otvorenom. Pravo sudjelovanja na natječaju imaju pojedinci, udruge, društva, institucije i ostale zainteresirane privatne i pravne osobe s područja Republike Hrvatske. Organizator sudionicima i izvođačima programa osigurava besplatan termin i korištenje prostora unutar Centra, ali i prostore u dvorcu Batthyany te svu dostupnu tehničku opremu. Programi će se izvoditi tijekom 2021. godine u svim mjesecima osim u siječnju, a prema kalendaru raspoloživosti Centra za navedeni period te u dogovoru s autorima apliciranih projekata. Prijave za sudjelovanje primaju se do 31. 12. 2020. Od pristiglih prijava odabrat će se 20 programa, a prednost kod odabira imat će izlagači s ludbreškog područja. Više o natječaju doznajte na: www.czkidn.hr Podsjetimo, u ovogodišnjem programu „Ludbreg petkom” sudjelovalo je desetak izlagača, a otvorenje svake pojedine izložbe održavalo se prvog petka u mjesecu.

(1993.-94.), a kasnije prvi župan Krapinsko-zagorske županije. Autor članka je prof. Marko Vitez. Ove godine uredničkom timu pridružila se i Ludbrežanka Lidija Novosel, profesorica hrvatskog jezika i komparativne književnosti koja se prihvatila uređivanja Književnih priloga. Predstavila je radove triju spisateljica, među njima i mlade

Dubravke Težak, prošlogodišnje prvakinje Goranovog proljeća. U 46. broju Podravskog zbornika nalaze se i fotografije D. Vađuneca, M. Dretara i udruge ŠRD BSV. Na kraju su i upute za buduće autore i suradnike Zbornika. Podravski zbornik već se nalazi na policama Gradske knjižnice i čitaonice „Mladen Kerstner“ pa požurite po svoj primjerak.

30. studenoga 2020.

KULTURA

Zajednička izložba dugogodišnjih članova Likovnog udruženja Ludbreg Izložbeni prostor dvorca Batthyany prvog su vikenda u mjesecu krasili radovi dugogodišnjih članova Likovnog udruženja Ludbreg, Irene Perić, Ljiljane Ivančić, Marije Kovačić, Jadranke Draganić, Vlaste Kudrna i Petra Smolčića. - Ovo je grupa autora koja se skupila pred nekoliko godina kroz projekt Međugeneracijskog centra likovnih radionica. Radionice smo kasnije nastavili i mimo projekta i tako se priča razvijala. Većina izloženih radova nastala je upravo na skupnim radionicama Likovnog udruženja Ludbreg na kojima nam je najljepše raditi. Imamo, a ujedno i dobijemo, pregršt ideja o tome što slikati, uvijek je neka tematika prisutna, a često mi kažu da im "zadam i neku zadaću". Svatko slika na svoj način. Ima tu istih motiva, ali ih je svaki autor doživio i prikazao na svoj način. Izloženi radovi naših članova većinom su pejzaži, a tehnika akrilik na papiru, suhi pastel i ulje na platnu. Svi ovi autori redovito slikaju i zbog toga ih zaista moram pohvaliti. - prilikom otvorenja izložbe kazala je predsjednica Likovnog udruženja Ludbreg Elvira Štabi. Izložbu je otvorio ravnatelj Centra za kulturu i informiranje "Dragutin Novak" Branko Dijanošić, a ona se održavala u sklopu programa "Ludbreg petkom".

O AUTORIMA

Irena Perić rođena je 1950. godine u Ludbregu. Na Pedagoškoj akademiji Čakovec diplomirala je 1972. godine i stekla zvanje nastavnice likovnih umjetnosti. Baveći se uglavnom pedagoškim radom, do odlaska u mirovinu nastao je vrlo mali broj slika. Aktivnije slika zadnjih godina otkako je član LUL-a i član likovne radionice projekta Međugeneracijskog centra Ludbreg. Radove je izlagala samo na skupnim izložbama članova LUL-a u rodnom Ludbregu.

Jadranka Draganić rođena je 1960. u Koprivnici. Od malena je sklona slikanju. Aktivno se počela baviti slikanjem kroz radionice koje je LUL održavao po projektu "Živimo zajedno, starimo kvalitetno" gdje uspješno usvaja sve slikarske tehnike i slika razne motive. Kasnije odabire svoj put i najradije slika motive pejzaža i mrtve prirode. Najviše je zadovoljava tehnika suhog pastela i akrilika na platnu. Učlanjenjem u LUL sudjeluje na mnogim zajedničkim izložbama i humanitarnim likovnim kolonijama.

Ljiljana Ivančić rođena je 1962. u Ludbregu. Po zanimanju je odgajateljica, nedavno u mirovini. Od malih nogu zamjećuje likovni talent. Aktivno se slikanjem počela baviti tek nedavno, učlanjenjem u LUL. Aktivno sudjeluje u svim aktivnostima udruge kao što su radionice, likovne kolonije i izložbe.

Vlasta Kudrna rođena je 1953. godine. Osnovnu školu pohađala je u Ludbregu, Opću gimnaziju završila u Varaždinu, a PMF biologije u Zagrebu. Pola svog života živjela je u Slavonskom Brodu, a pola u Ludbregu što ostavlja traga na njezinim radovima. Slikanjem se bavi od malih nogu, aktivnom slikarstvu posvećuje se pristupanjem Likovnom udruženju Ludbreg. Slika najčešće tehnikom suhog pastela i akrilika u ekspresionističkoj maniri. Sudjeluje na skupnim izložbama LUL-a.

Slikarica Marija Kovačić iz Ludbrega rođena je 1957. godine u Varaždinu. Od najranije mladosti bavi se slikarstvom. U osnovnoj školi nagrađivana je za uspješna likovna ostvarenja. Dugogodišnja je članica LUL-a. Sudjeluje na mnogobrojnim izložbama i likovnim kolonijama u Hrvatskoj. Okušala se u mnogim tehnikama - tuš, tempera, ulje, kiparstvo, kombinirane tehnike. Najdraži su joj sakralni motivi.

Petar Smolčić rođen je 1940. godine. Radio je kao financijsko-administrativni službenik, a nakon toga je do mirovine radio u Gradskom društvu Crvenog križa Ludbreg. Slikati je počeo još u školi. Aktivnije se bavi slikarstvom zadnjih nekoliko godina kada se preko likovne radionice pridružuje Likovnom udruženju Ludbreg. Najčešći motivi su mu zalasci sunca, cvijeće, životinje i zima.

SPORT

30. studenoga 2020.

Pobjednica Kros lige poručuje: Trčite i vi! Druga je subota u studenom, dan hladan i tmuran, pravi jesenski, mobitel pokazuje sedam stupnjeva Celzijevih. Uz pomoć Dražena Komesa pokušavamo stupiti u kontakt s pobjednicom ovogodišnje Kros lige Ludbreg 2020. Imamo sreće, javlja nam se Ines Balog, Ludbrežanka koja je ove godine bila najbrža u čak pet utrka. -Željeli bi predstaviti pobjednicu ludbreške Kros lige. Gdje se možemo naći? – pitamo. Na Otoku mladosti! Upravo se zagrijavam za 16 kilometara kraće Crazy Hill Trail staze, al' mogu vas pričekati desetak minuta. – odgovara nam Ines. Odgađamo ručak, uzimamo fotić, uskačemo u patike i evo nas točno u podne na novoizgrađenom mostiću. Ines nas je dočekala izuzetno ljubazno, odlično raspoložena. Krećemo s pitanjima i dobivamo odgovore iz kojih se može, na prvu, zaključiti da joj je trčanje 'ušlo u krv'. -Počela sam trčati prije tri godine, krajem 2017. Članica sam Športsko rekreacijskog društva

BSV Ludbreg, a od rujna ove godine i Atletskog kluba Varaždin. Treniram pod paskom poznatog dugoprugaša Josipa Lackovića. Trčim pet puta tjedno, po cesti manje, češće u prirodi. Kada trčim po cesti obavezno slušam muziku tako da se ispričavam svima koji su me pozdravili, a ja im možda nisam odgovorila. – rekla je Ines. Ines najviše rekreativno trči s prijateljicom Kornelijom Belovari, a ozbiljnije je počela trenirati nakon nekoliko uspjeha na trail utrkama. -Krenulo me ove godine nakon što sam poderala dva para Salomonki. Osvojila sam druga mjesta na utrkama u Zlataru i Varaždinu, a pobijedila u Ludbregu. Zabavnije je trčati u društvu s prijateljima. Evo, već sutra idem s Marinom Šegović-Žnidarić i Robertom Hercegom u Zagreb na trail utrku po Medvednici. Ipak, najljepše mi je trčati u Ludbregu. Ove novouređene staze oko Otoka mladosti su super i za par godina dok se sve kompletno uredi ovdje će biti 'vrh'.

Zamjetno je da se sve više ljudi bavi trčanjem i to je jako dobro. – zaključila je Ines. Pošto su dani kraći desetak trkača članova BSV-a trči po kros

stazi oko Otoka mladosti i noćne utrke. Priključiti im se mogu i ostali zainteresirani građani, a jedina dva uvjeta za sudjelovanje su posjedovanje mobitela u

Jesenski Carp kup u Ludbregu Sredinom studenog na jezeru 'Otok' na Otoku mladosti u Ludbregu održano je posljednje ribičko natjecanje u ovoj godini. Organizator natjecanja bilo je Športsko ribolovno društvo Ludbreg, a sudjelovalo je osam ekipa iz Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Krapinskozagorske županije. Popularnu 'šaraniju' nije omelo niti oblačno i hladno vrijeme koje je uzrokovalo nešto slabiji ulov nego inače. Na ovakvim natjecanjima svaka ekipa sastoji se od najmanje dva, a najviše tri člana. Treći član je uglavnom zadužen za pripremu hrane i čišćenje šatora i oko njega, a smije pomagati i kod izvlačenja ribe iz jezera. Svaka ekipa može loviti s četiri štapa, a riba se na područje gdje su bačene udice mami raznovrsnom hranom koja se u jezero baca pomoću štapa takozvanom 'spomb raketom'. Kada spomb napunjen hranom udari u vodu automatski se otvori i hrana pada na dno jezera gdje šarani 'ordiniraju'. -Ekipe koje su imale više sreće kod ždrijebanja mjesta ulovile su više ribe. Naime, oni koji su lovili u plićoj vodi ulovili su više jer je tamo voda toplija pa je na tim mjestima riba aktivnija i bolje je grizla. Sva sredstva od prikupljenih donacija usmjerili smo za pehare i novčane nagrade za tri najbolje ekipe koje su najviše ulovile te za ekipe koje su ulovile najveće primjerke. – rekao je Dražen Filipović, tajnik ŠRD Ludbreg. Prilikom vaganja ulova bodovani su samo primjerci šarana i amura kao što je već uobičajeno na Carp natjecanjima. Ovo je bilo deseto ovogodišnje natjecanje ovakvog tipa koje je organiziralo ŠRD Ludbreg, a glavna nagrada iznosila je 2500 kuna. Natjecanje je održano od petka ujutro do nedjelje do dvanaest sati što znači da ribolovci kampiraju i spavaju u šatorima, a što dalje znači da njihova oprema košta više od 30 tisuća kuna. -Osim na jezeru 'Otok' na Otoku mladosti natjecanja su održana i na jezeru 'Lešće' u Hrženici te na jezerima 'Novi kop' kod ribičkog doma. Također, održana su i natjecanja u 'spin blinkanju' odnosno varaličarenju. Upravo je poboljšanje uvjeta za sportski ribolov pridonijelo povećanju članstva tako da ŠRD Ludbreg ima više od 500 članova što je najviše u povijesti. – pojasnio je Dražen Filipović. Na posljednjem ovogodišnjem natjecanju najveći ulovljeni šaran težio je 11 kilograma i 600 grama, a ukupno je ulovljen 221 kilogram i 668 grama ribe od čega je pobjednička ekipa 'CT Bez pritiska' ulovila 97 kilograma i 540 grama. Carp tim 'Bez pritiska' bio je u vodstvu od prvog dana natjecanja da bi na kraju ulovio čak 30 kilograma više ribe od drugoplasiranog tima i zasluženo osvojio glavnu nagradu. U pobjedničkom timu lovili su Marin Šafarek, Darko Golubić i Vedran Kolesarić. (D. Vađunec)

džepu ili ruksaku i led svjetiljke na glavi. Noćne utrke održavaju se svake srijede s početkom u 19 sati i 30 minuta. (D. Vađunec)

SPORT

30. studenoga 2020.

Sportska 2020. prolazi i prije nego što treba Ova 2020. godina veliku šteta uradila je i sportašima i sportašicama. Ostali su velikim dijelom godine bez svojih treninga, utakmica, druženja. Mladi su ostali bez toliko neophodnih treninga u svom sportskom odrastanju. Možda najdrastičniji je primjer Iva Gerić, sjajna hrvačica HK Ludbreg koja je sezonu gotovo provela bez natjecanja. A, sigurni smo da bismo od nje doživjeli mnogo lijepih rezultata. Najbolja županijska sportašica svih vremena Sara Kolak ipak je imala nešto od sezone, bacala je od svibnja do kolovoza gdje god se moglo. Bilo je to u Norveškoj, Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj. Rezultati su bili dobri, nekoliko hitaca oko 63 metra s čime je Sara najavila, sigurni smo, borbu za sam vrh na Olimpijadi koja će se održati u Tokiju iduće godine. Dobro trenira u Norveškoj, zdrava je, svi preduvjeti su tu da nas razveseli kao i mnogo puta do sada. Jedna od najboljih hrvatskih rukometašica Ivana Dežić imala je operaciju, tako da ćemo na njen povratka još čekati nekoliko mjeseci. Košarkaši Grafičara imali su malo od nove sezone. U kupu su pobijedili na županijskom nivou, bili su bolji od Ivančice i varaždinske Vindije, no kada se krenulo na regionalni nivo poskliznuli su se odmah na prvoj prepreci, čakovečkom Međimurju. U prvenstvu su odradili dobar posao, pobijedili tri utakmice, pa se stalo s natjecanjem. Rukometaši su nakon dugo godina dobro startali u prvenstvu no i njima je stigla „depeša“ da se prvenstvo prekida. Više o njima na susjednim stupcima. Kod nogometaša Podravine bilo je dosta uzburkano. Ove godine dobili su novog predsjednika, gospodarstvenika Dražena Crnkovića. Trener Matija Kristić ekspresno je napustio klupu vodeći se boljom financijskom ponudom iz Svetog Martina na Muri. Njega je naslijedio baš bivši trener Poleta Mario Kovačević. U kupu su Ludbrežani još tu, izborili su poluzavršnicu koja se igra druge godine. U kupu je posebno klimavo bilo u Jalžabetu gdje je plasman dalje izboren tek nakon jedanaesteraca. U prvenstvu je bilo „toplo-hladno“. Niz je neodigranih utakmica, Ludbrežani su trenutno na takvoj tablici oko devetog mjesta. U playoff će iduće sezone šest najboljih, zona za koju su Ludbrežani po igračkom kadru spremni. No, bit će to težak boj jer tu poziciju ciljaju i varaždinski Varteks, Papuk, Bjelovar i Virovitica. U 1. Županijskoj ligi selnička Plitvica nakon deset kola zauzima osmo mjesto s 14 osvojenih bodova. U 2. Županijskoj nogometnoj ligi odigrano je jedanaest kola. Na čelu ljestvice je Zadrugar s 30 bodova, sigečka Mladost je četvrta s 22 boda. U 3. Županijskoj ligi odigralo se deset kola. Poljanec je četvrti s 20 bodova, a Sloga iz Slokovca je deseta s 12 bodova. Gora je deveta sa 6 bodova, a Podgora je posljednja, još uvijek bez boda. Ženski ekipni sport već je niz godina na marginama zbivanja. Nogometašicama se izgubio trag, odbojkašice i rukometašice igraju u najnižim stupnjevima natjecanje. Sve u svemu jedna tmurna, oblačna sportska godina, ne ponovila se .

Najboljih pet rezultata u 2020. ludbreških sportaša i sportašica Ova jako „skraćena“ sportska godina ipak je donijela nekoliko svijetlih i radosnih trenutaka ludbreških sportaša i sportašica. Zasigurno najbolji rezultat ostvarila je Sara Kolak koja je na svim mitinzima bili među najboljima, a osvojila je i onaj u njemačkom Offenburgu. Drugi rezultat koji valja izdvojiti je nepriznato osvajanje naslova prvaka KK Grafičar u protekloj sezoni. Zamrzla se sezona, Ludbrežani su po rezultatima zaslužili osvojiti naslov prvaka, no krovni HKS nije tako mislio. Treći rezultat ponovno pripada ludbreškim košarkašima koji su osvojili Županijski košarkaški kup. Kakav god, sa samo dvije utakmice, no bio je to razlog za slavlje . Četvrti rezultat koji bi izdvojili pripada igračima RK Ludbreg. Nakon pet odigranih utakmica već imaju niz dobrih rezultata, mnogo boljih nego proteklih godina. Ekipa se osnažila. Peti rezultat za izdvajanje je vodeća pozicija „Zadrugara“ u prvenstvu 2. Županijske lige. Ekipa iz Hrastovskog krenula je izuzetno ambiciozno u natjecanje, a transfer Bojana Vručine u njihove redove izazvao je veliku reakciju medija širom regije . Neven Jerbić

Zadrugar Hrastovsko vs Nova Ves

Bukovčan VB vs Zadrugar

Ludbreški rukometaši „hit“ ekipa drugoligaškog natjecanja I rukometaši su morali prekinuti sa svojim prvenstvom. Službena odluka donesena je 27. studenog. U tom trenutku Ludbrežani se nalaze na sedmom mjestu s pet osvojenih bodova iz pet utakmica. Ovaj skor je mnogo bolji nego proteklih sezona. Potvrdio je to i trener Andrija Pišpek. - Moglo je čak i bolje, nisam do kraja zadovoljan. Bodovi su nam izmakli barem na još jednoj utakmici. Nažalost uslijed ove epidemiološke situacije morali smo stati s treninzima kada smo bili u poziciji stvaranje još veće bodovne zalihe. Dobri rezultati nisu ni čudo s obzirom da se ekipa pojačala s nekoliko povratnika. - Da, vratili su se Petrošanec, Novosel, Krobot, Grgec. S druge strane otišlo nam je pet mladih igrača koji su se vratili u Koprivnicu, Vresk je otišao u GRK Varaždin, a Bucat je sada novi član zagrebačkog Medvešćaka. Dosta dolazaka i odlazaka, treba vremena da se stvori prave kemija. Mnogi su živjeli za kup utakmicu protiv Bjelovara koja se trebala igrati na parketu ludbreške dvorane 25. studenog. Gotovo je sedam godina prošlo otkad u službenoj utakmici nismo na našem parketu igrali protiv prvoligaša, od one utakmice pred punim tribinama protiv Poreča. Sada su pravila u ždrijebu kupa takva da u ranim fazama možete igrati protiv prvoligaša. No, odigrat ćemo tu utakmicu kad-tad, za to se živi.I za kraj, kad se jednom nastavi koji su ciljevi. - Želja nam je da svi budemo zdravi, da nas nema u samoizolaciji. Nadam se da će se prvenstvo nastaviti negdje u veljači, jasno uz gledatelje. Uz njihovu pomoć ni gornji dio ljestvice nije nemoguća misija. Andriji Pišpeku i njegovim dečkima želimo mnogo sreće i dobrih utakmica, svojim vrijednim radom zaslužili su uspjeh. Neven Jerbić

ACO PIŠE

30. studenoga 2020.

Foto: Miro Vađunec

Piše: Aleksandar Horvat Gledal sem ove klince, dok su još pred koji den hodali v školu “oflajn”, kaj žvačeju za gablec. Ve su v blizini ove pekare i dučani gde se vse more za peneze kupiti, drndaju po čipsima, sendvičima i kojekakvim pecivima kaj su nafilana z hrenofkama, šunkama, sirom… Zmislim se da je negda moja glavna srednjoškolska prehrana “za vun” bila frtalica z običnim parizerom, nikakvi kebabi, mekdonaldsi i pice. A doma... doma se jelo malo drugač. V ono vreme, pred pedeset let, glavne sirovine su bile melja, jajca, krumpir i zelenjava. Z tem se je moglo napraviti kojekaj. Da počnemo z meljama. Z obične bele melje se je mogla napraviti zafrigana juha. Ti bokca, kak je to komplicerano napraviti, na masti se sfurilo brašno i nalejalo v vrelu vodu, malo soli i reštantska porcija je tu. No dobro, pri meni su negda znali vu nju kakve rezance deti ili bi se direkt v kipuču juhu potrla dva tri jajca ili koja kockica krumpera. Nemrem reči da sam bil prevesel z bilo kojom varijantom. Posebno dok bi bil betežen. Onda sam moral toga vraga zafriganoga jesti nesoljenoga, samu golu vodu, bljakastu i ništ koristi. Ali nebum hulil zafriganu juhu. Zafrigana juha je, to verujem po pripovestima od pradedi i prababi, negda bila carska hrana dok je bokčija celi den tuđu kuruzu kopala za kilu melje i kilu svinjske masti. Gladnomu bi spasila života. I zato ju treba ceniti. Od bele melje je mama znala delati i trgance ili ščipance, i jeno i drugo ime za mene vrediju, to je pak isto bila teška filozofija napraviti. Napravilo se testo, malo se stanjilo i onda se z rukom trgalo ili “ščipalo” i devalo vu vodu kuhat. Dok bi se skuhali prva faza je bila gotova. Onda bi se precedili i jeli z kosanom maščom, zapečeni z prezlima, ze sirom storbe, ili bi se čez njih pak potrla dva tri jajca i prepekla. Se to mi je bilo dobro. Bila je i verzija gda se belo testo napravilo malo mefkeše, kak za noklece, pak bi se z žlicom na fino grabalo i spuščalo v krop. I takvi su mi bili fini. A napredna verzija kuhanja testa su bili šiškrlini ili pimpeki, potem kaj se je testo napravilo v male valjčeke, kak palec debele i doge. Mogli su biti od melje, ali i od krumperovoga testa ili kombinirano. Toga sem mogel pojesti zdelu, isto z kojekakvim preljevima.

Foto: Miro Vađunec

A dok sem spomenul te sakojačke domače preljeve, nemrem nikak preskočiti da su fest pasali z žgancima. Bilo je belih žgancov, koji su mi bili fuj, ali ponosni predstavnik žgancov su ipak bili kuruzni.

Jezoš, kolko sam toga pojel, valjda za ral kuruze. Žganci su se pri nas kuhali sako malo. Japa je delal posebnu smesu z koščičnom pogačom i Zdenka sirom. To je bilo za loviti šarane. Dok je to kuhal, si smo morali bežati proč jer je vreme bilo bitno. Dok je z veslicom mešal, če je ne bilo fletno i kak treba, onda su žganci bili pretrdi, premefki, krive duhe, kajtigajaznam. A za nas sisavce su bili oni obični, lepi, vroči, žoti kak cekin. Kombinacija z kosanom maščom mi je kak dečecu ne bila po volji, ali sam moral jesti dok je tak bilo napravljeno. Denes mislim drugač o tomu, kak i o češnjaku v šalati, špeku z preveč belih šari, punjenim paprikama i sličnomu. Čovek takve stvari k srcu zeme i zavoli dok malo k pameti dojde. Pasali su mi žganci z vrhnjem. Dok su se još parili, onak vroči, prelejalo bi jih se ze zdenim domačim vrhnjem ili kuplenim jogurtom. Ali sejeno, moja dečešinska i nigdar pozablena varijanta su bili kuruzni žganci z belom kavom. Malo je trajalo dok se je Divka skuhala i z mlekom zmešala, ali - dok se to zasladilo i dok su se vu nju brdunjknuli žganci to je bilo rajsko jelo. Ja bi mogel živeti samo na tomu. Celi den smo letali po vani na tem žgancima. I den denes jih si znamo pojesti, z veseljem i nostagijom. Jer žganci su se v našem narodu tak pogosto jeli kaj su bili i mera za vreme. Kaj buš se ti, drišlavec, z menom pregovaral! Moraš još čudaj žgancov pojesti dok buš razmel o čemu se tu dela!

Na belu kavu bi spomenul da sam ju ne probal več morti zadnje desetlječe, onu pravu z Divkom. Dok je ne bila ze žgancima mogla je biti i z natrganim kruhom, po priliki još vročim. A mogla je biti i v šalici za zajtrek, za potirati si malo kakvu klobasu ili pečeno jajce. A jajca, priča za sebe. V zafrigani juhi, to smo pojeli na početku priče. Meni su najdraža jajca na oko, pečena obavezno z jedne i druge strane, malo posolena z paprikom i vegetom, belanjek mora obavezno biti pečeni do kraja, a žutanjek mora ostati tekuči. Jer onda sledi sveta procedura i protokol namakanja kruha v žutanjek. To sam smacal od gda pamtim da sam jajca jel, a smacam i denes. Nikaj se ne premenilo. Jajca se moreju, kak v Nadalini, spraviti na sto varijanti, ali bumo još dve spomenuli. Moreju se strajbati belanjki i žumanjki skup, doda se mrvicu brašna i malo posoli pak se vse skupa šlopi v tavu. Od tud ima više smerov, jeden je da se cela ta “palačinka” obrne i to je to. Drugi je da se z kuhačom malo nadrobi na menše komade pak se tak još malo zapeče. V glavnom, to smo zvali strajbana jajca, a denes je poznato kakti omlet, dok je samo golo i posoljeno. Ima i moderna verzija, dok se vu to još predi ili potlam nadrobi kojekaj onda se zove fritaja. Tak ljudi (koje je sram reči da su za obed imeli strajbana jajca) misliju kak jeju nekaj drugo i nekaj fest modernoga. Nekoji strajbana jajca zoveju i cvrtje. No moj japa je cvrtje (ili cvrtječece, dok je štel namoliti kaj mu se napravi) zval ono dok se jajca potereju direktno v tavu pak se onda malo zmeša (z drugim rečima, jajca na oko se strgaju i razlejeju) i na kraju se lepo vidi pečeni belanjek i žutanjek zmešani v jednu apstraktnu i lepo pisanu masu. I to je išlo z lukom ili z kakvim drugim dodatkom. Meni je kak dečecu pasalo samo posoljeno, kajti sem luka v jajcima ne mogel zmisliti, ali sam to navek nekak jel bez volje jer je ne bilo vu kaj kruha smacati. To bi denes zvakli kajgana, kaj je isto kak i “hamlet” i fritaja, čisti domači naziv. I još se zmislim, dok je kruh malo prestari, presuhi i drobi se, onda ga se namoči v mleko i strajbano jajce pak ga se tak speče ili spoha, to mi je hiljadu put bila večera, kak dečec sam ga posipaval z cukorom, a denes ga solim. Jajce z brašnom i mlekom se zna da je smesa za palačinke koje den denes drmaju po saki kuhinji gde su deca pri hiži. A ako je

testo malo gosteše i naleje se v veliku pleh onda se dobi zlevanjka ili cicvara. Ja točno v glavi imam kak zgledi i diši cicvara na koli se šepuriju višnje ili črešnje posipane z malo kristalnoga ili štaub cukora. Kak sam raneše spomenul, krumpera je bilo pri saki hiži. Kuhani, pečeni, na juhu, z picekom, kalapajsani, pomfrit, ovak, onak… ali se te varijante su se zadržale do denes i nikaj posebno vu tem nema. No ja se zmislim par verziji koje su v ono dečešinsko vreme meni bile vrh. Delalo se o debelim krumperima koji su se v jedni verziji skuhali pak onda ogulili, a v drugi se prvo ogulili pak onda samo prerezali na pol i deli v rol peč, direktno na onu rešetku, dok ne bi dobili malo koricu. To je moj japa kolokvijalno zval “gomoljike”. Koja god verzija, jeli su se vroči, tak kaj bi se na komad krumpera z nožom delo malo margarina i prek toga se jeden ili dva put steplo ze solenkom, margarin bi se rastopil i scedil po krumperu i mljac. Obično bi si spekel jezika, ali to je bila dobrovoljna žrtva za nekaj prefinoga. A v najraneši mladosti, dok sem “služil” na selu, mi je baka krumpera narazala na kotačeke, naslagala v plehnati protvan i prelejala z domačim vrhnjem. Nikaj drugo, samo to. Potlam takvoga protvana sem imel tolko energije kaj sam mogel samo zaleči i dremati. Mom sem gladen dok se zmislim sega kaj sam do ve napisal. Znam da se bute i vi, lepi i dragi moji, zmislili još kojekakvih prostih receptov. Če se čega zmislite, stanite pred šparhet i primete se posla, za ona dobra stara vremena. Jer, negda su za zdravlje bili važni - melja, krumper, grah, jajca, mleko, mašča, sol, cukor, šalata… no ajde, i picek i pajcek ili kakvi dravski šaran za desert. Tek potlam su došli aceto balsamico, kapari, cajenski prper, origano, jajca od prepelice, sojine pahuljice, devino mleko, kurkuma, vijetnamski som, šišmiši i druge pomodarske điđe-miđe i čudesa od kojih zbetežemo. Zato, če ste več i sami prestali kuhati i jesti ono kaj ste jeli v mladosti, probajte nekaj z običnom meljom, jajcima ili krumperom denes svoji deci ili vnukima serverati. Morti jim bu fino, morti nebu, ali se bu bar spasilo od zaborava! (A. Horvat, 2020.) Idući broj novina izlazi 23. prosinca 2020.