Ln 25

LIST GRADA LUDBREGA Besplatni primjerak 31. OŽUJKA 2009.

BROJ 25 / GODINA IV.

MIROSLAV NOVAK

Svečano uz Dan grada

Stjepan Belović:

Nagrada grada za životno djelo /str. 8.-9./

Dobitnici javnih priznanja

Novo o Ludbregu:

Gradski motivi razglednica

Festival, izložba, kolonija /str. 12.- 13./

/str. 6./

Katica Perin:

Najstarija Ludbrežanka U središtu grada:

Naplata parkiranja /str. 5./

S P O R T

/str. 11./

Turnir “Centrum mundi”:

Rukometna mladost u centru svijeta

/str. 14./

2

A KT U A L N O

Zahvalnice grada Ludbrega Zlatko Podvezanec iz Vinograda Ludbreških već godinama je uključen u sve aktivnosti na izgradnji komunalne infrastrukture što je u ovom vinogorskom naselju složen posao.

Posljednjih godina predsjednik je Vijeća MO koje se posebno bavi izgradnjom svjetovnosakralnog objekta. Lani je dao izniman doprinos u prikupljanje pomoći i u gradnji kuće za sumještanku kojoj je u potpunosti izgorjela kuća. Uz pomoć drugih i nakon samo nekoliko mjeseci, akciju je uspješno priveo kraju, a sumještanka je dobila u novi dom.

Ivan Mikulinjak čitav je radni vijek do umirovljenja proveo na radnim mjestima u više ludbreških tvrtki, uz sustavno osposobljavanje i usavršavanje uz rad. Ostavio je traga u pisanju. Prve šaljive zapise objavio je u lokalnim medijima, dio zapisa i u knjizi u vlastitom izdanju 1996. godine, a nastupio je i u programu bivše TV Zagreb.

Posljednjih godina piše haiku-pjesme. U Slokovcu gdje je proveo dio života bio je dugogodišnji blagajnik i tajnik mjesnog DVD-a, posebno je vodio brigu o arhivskoj građi društva.

Tomo Kokanović doselio je u Ludbreg iz Belog Manastira 1975. godine. Odmah se aktivno uključio u dobrovoljno darivanje krvi u tvrtkama gdje je radio, u Belupu i Opremi. Do sada je darovao više od stotinu doza krvi. Vrijedan je aktivist Crvenog križa i promovira sve humanitarne programe ove organizacije.

Za vrijeme Domovinskog rata u svom je stanu u Ludbregu više mjeseci brinuo za višečlanu prognaničku obitelj.

Julio Cindori s 83 godine života najstariji je dobitnik javnog priznanja Grada Ludbrega.

Građansku školu pohađao je u Ludbregu, a sa 16 godina pridružio se partizanskom pokretu. Poslije je radio u Bjelovaru, a nakon toga do umirovljenja u ludbreškom pogonu ‘Elektre’. Školovao se uz rad i napredovao do rukovoditelja “Elektre” Ludbreg, a za vrijeme njegova rukovođenja provedena je povijesna elektrifikacija cijeloga kraja te pogon preseljen u nove prostore. Također je bio vrlo aktivan u ludbreškom lovačkom društvu u kojem je više puta obnašao dužnosti predsjednika i tajnika.

Zbog bolesti nije osobno primio priznanje, već ga je preuzela njegova kćerka Božica Dobec.

Ivan Jagić dugogodišnji je član Udruge za šport i rekreaciju invalida Ludbreg. Predsjednik je udruge pet godina i kroz to razdoblje ostvareni su zavidni rezultati koje je udruga ostvarila na sportskim županijskim, međužupanijskim, pa i državnim natjecanjima. U streljaštvu je postala županijski prvak u gađanju zračnom puškom, a na državnom prvenstvu bila je sedma. Na državnim rekreativnim igrama osoba s invaliditetom ekipa iz Ludbrega osvojila je zlatne medalje u disciplinama elektronski pikado i viseća kuglana.

31. ožujka 2009.

Uz deseti rođendan Dana grada Ludbrega Ludbreg je krajem prošlog desetljeća, odlukom prvog saziva Gradskog vijeća nakon što je dobio status grada, odredio da se Dan grada slavi 19. ožujka, obilježavajući datum iz 1513. godine kada je papa Leon X svojom bulom odredio da je Ludbreg proštenište Predragocjene krvi Isusove.

Dan grada prigoda je za svečanost, za dodjelu javnih priznanja pojedincima i udrugama koje su svojim dugogodišnjim radom i aktivnostima dale velik doprinos promociji Ludbrega i time ga zadužile.

Domaćin svečanosti bio je Stanislav Nemec, predsjednik Gradskog vijeća Ludbrega. Među uzvanicima su bili predsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba, Tatjana Holjevac, varaždinski župan Zvonimir Sabati, Mladen Greguraš, predsjednik Skupštine Varaždinske županije, koji su se kratko obratili domaćinima, koprivničko-križevački župan i drugi.

Obrazovanje i gospodarstvo – temelj za budućnost Na povijest i sadašnjost Ludbrega, djelovanje predstavničkog tijela grada podsjetio je Stanislav Nemec.

Svečanost je bila prigoda i za podsjetnik onoga što je dosad učinjeno na razvoju u protekle dvije godine

Priznanja zaslužnima

Domaćini i gosti – s desna Davorka Pejnović izaslanica Milana Bandića, Franjo Beser zamjenik gradonačelnika Ludbrega, Tatjana Holjevac, predsjednica Skupštine Grada Zagreba, gradonačelnik Ivan Lončarić, župan Zvonimir Sabati, Mladen Greguraš, predsjednik Skupštine Varaždinske županije i Darko Koren, Koprivničko-križevački župan što su uzvanici mogli vidjeti kroz kratku video-projekciju. Gradonačelnik Ivan Lončarić također je, između ostalog, dodatno pojasnio: -Lani je uloženo 54,000.000 kuna u infrastrukturu. Realizirani su projekti koji su dugo čekali na red. Potpisali smo sporazum da sportska dvorana ostaje u našem vlasništvu, a troškove redovnog i investicijskog održavanja preuzima škola. Uveli

smo stipendiranje, uredili dječja igrališta na području grada, ali želimo urediti i još jedno centralno dječje igralište. Naš doprinos mladosti grada je i inicijativa za gradnju objekta na gradskom stadionu. Ludbreg u narednom razdoblju treba razvijati u dva smjera - obrazovanjem mladih i otvaranjem novih radnih mjesta – poručio je gradonačelnik Ivan Lončarić.

Kulturno-umjetnički dio svečanosti obilježio je nastup jednog od dobitnika javnog priznanja, Mješovitog pjevačkog zbora 'Podravina' iz Ludbrega, uz klavirsku pratnju mladog glazbenika Ivana Kolara.

U središtu pozornosti ipak su bili zaslužni dobitnici javnih priznanja.

Opširnije ih predstavljamo na idućim stranicama ovog broja 'Ludbreških novina'.

Prekvalifikacija u 'Grafičaru'

Nova zanimanja u radnoj knjižici

'Grafičar' već godinama sudjeluje u školovanju svojih kadrova za grafička zanimanja kroz redovni obrazovni sustav. No, u suradnji sa Srednjom grafičkom školom prošlog je lipnja školovanjem za prekvalifikaciju počelo trinaestero radnika tvrtke koji su nedavno uspješno položili ispite i primili svjedodžbe. 'Grafičar' je omogućio da svake subote profesori dolaze na predavanja u Ludbreg.

Nova zanimanja upisana su u radne knjižice. Radi se o radnicima koji su već imali srednjoškolsko obrazovanje, ali drugih zanimanja. Sada su se stručno osposobili za radna mjesta prema potrebama tvrtke.

-Poznato je da mi već dugo brinemo o osposobljavanju naših radnika, budućih i sadašnjih. Radnici koji su

uz rad upravo završili prekvalifikaciju sada su potpuno osposobljeni za obavljanje radnih zadataka prema

Radnici, vodstvo tvrtke i grafičke škole nakon podjela svjedodžbi

Čestitke za uspješno školovanje ravnatelja Grafičke škole i Franje Besera, vlasnika ‘Grafičara’

jednom od 16 proizvodnih programa tvrtke. Planiramo na prekvalifikaciju novu grupu uputiti u jesen.

Potičemo također zainteresirane i na upis na fakultete grafičke struke jer time samo podižemo stručnu obrazovnu strukturu što je jedan od najvažnijih uvjeta daljnjeg razvoja – rekao je Franjo Beser, vlasnik 'Grafičara'.

Prekvalifikaciju su uspješno završili Valentina Hadari, Romina Bačani, Hrvoje Harambaša, Renata Špoljarić, Emina Špoljarić, Ida Štefanec,

Dubravka Lilek, Marija Ledinko, Marko Kolak, Andreja Denžić, Nataša Nemec, Ivan Tomić i Daniela Balog.

-Stvarno sam zadovoljna, osim što imam novo zanimanje bilo je jako poučno i korisno, prije nisam znala zašto se i kako rade određene stvari. Tko zna, možda na tome neću stati. Sada mi je puno lakše i sigurno na svom radnom mjestu mogu kvalitetnije ispunjavati radne zadatke – rekla nam je Dubravka Lilek, jedna od 'školarki'.

Sve više interesa za gradnju kanalizacijske mreže u naseljima

Projekt za čitavo područje Prigradska naselja Ludbrega očito žele što prije slijediti primjer Sigeca i pokrenuti akciju za izgradnju kanalizacijske mreže. Tako se nedavno na dnevnom redu Gradskog poglavarstva Ludbrega našao prijedlog Vijeća mjesnog odbora Slokovca koji na inicijativu svojih mještana predlaže da se priđe izradi idejne projektne dokumentacije za izgradnju kanalizacije kroz ovo naselje.

Nedostatak kanalizacijske infrastrukture u našim naseljima veliki je problem čijim bi se rješavanjem osigurali bolji životni uvjeti te napravio veliki iskorak u zaštiti našeg prirodnog okoliša. U to smo se uvjerili lani

prilikom posjeta prigradskim naseljima iz kojih smo radili reportaže.

Predstavnici vijeća mjesnih odbora redom su isticali potrebu uređenja tog važnog pitanja sustavno na razini čitavog grada, za sva naselja.

Gradsko poglavarstvo Ludbrega također je istog stajališta.

-Poglavarstvo je zato zaključilo da se krene u izradu idejne dokumentacije za izgradnju kanalizacije za cijelo gradsko područje, dakle, za sva naselja. Pretpostavljam da će nakon toga radovi početi u onim sredinama koje izraze spremnost da pomognu, gdje bude najviše interesa.

Osobno sam vrlo zadovoljan što se

pokrenulo ovo važno pitanje komunalne infrastrukture, a izuzetno mi je drago što su pokrenute aktivnosti i za gradnju pročistača otpadnih voda za grad Ludbreg. On je definitivno nužan kako bi što prije i primjereno zaštitili okoliš. To je važno ekološko pitanje. Doduše, projekti su financijski vrlo vrijedni, ali je neophodno da se ova problematika počne rješavati što prije – ustvrdio je Ivan Lončarić, gradonačelnik Ludbrega.

Izrada idejnog rješenja za čitavo područje Grada Ludbrega očito je veliki korak za početak sustavnog i dugoročnog rješavanja kanalizacijske infrastrukture.

Nakladnik: POU D. Novak Ludbreg Glavni urednik: Darko Skupnjak Grafički urednik: Domagoj Sigur Redakcija: Darko Skupnjak, Branko Dijanošić, Željka Namesnik, Marina Hižak, Ana Havaić, Neven Jerbić Fotografije: Josip Grđan, Željka Namesnik, Marina Hižak, Ana Havaić, Darko Skupnjak Kontakt: POU D. Novak Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 19 Telefon: 042 306 113 Fax: 042 306 068 e-mail: ludbreske-novine@ pou-ludbreg.hr Tisak: Tiskara Zagreb

A KT U A L N O

31. ožujka 2009.

Dan grada ove se godine preklapa s krajem mandata Gradskog vijeća Ludbrega. Sjednica Gradskog vijeća Ludbrega održana 6. ožujka vjerojatno je bila posljednja u ovom sazivu.

Vrijeme je za analizu. Stanislav Nemec, dipl. ing. strojarstva, Ludbrežanin, dugogodišnji član HDZ-a u proteklom je mandatu bio na dužnosti predsjednika Gradskog vijeća Ludbrega.

Koje su bile najvažnije teme rasprave i odluke vijećnika?

-Svakako najvažnije odluke bile su povezane uz donošenje gradskih proračuna kojima su definirani smjerovi razvoja grada, funkcioniranje i financiranje poduzeća i ustanova u vlasništvu grada, javne potrebe, programi gradnje, razvoja kulture i sporta. Jedna od važnih odluka u ovom mandatu je i donošenje prireza. Ta mjera nije popularna, ali je u tom trenutku bila potrebna radi podmirenja tadašnjih obveza. Lani su zbog povećanja udjela vanjskih izvora sredstava na temelju dobre suradnje sa županijom i državom, sazreli uvjeti za smanjenje stope prireza, a izravno time i manjeg poreznog opterećenja građana. Ta odluka nije smanjila aktivnosti na području grada. Dapače, Ludbreg je postao veliko gradilište.

Ceste se rekonstruiraju, rade se pješačke staze po okolnim naseljima, kanalizacija, stadion će dobiti novi izgled. Renoviraju se dječja igrališta u Ludbregu, dok će za svu djecu s područja grada biti izgrađeno reprezentativno centralno igralište na prostoru iza stare škole i Bednje, neposredno kraj sportskih terena.

Time će to područje u blizini gradskog trga dobiti novi izgled i sadržaj na zadovoljstvo najmlađih, njihovih roditelja, baka i djedova. Važno je reći da su za ove projekte osigurana sredstava iz vlastitih i vanjskih izvora. Dakle, odluka o smanjenju prireza dobro je procijenjena i nije ugrozila druge projekte.

Je li bilo tema koje niste uspjeli staviti na dnevni red?

-Svjestan dosadašnje i današnje situacije, a vezano i uz moje prijašnje izjave o potrebi stvaranja novih radnih mjesta, rado bih stavio na dnevni red teme koje se tiču akcija stvaranja uvjeta za nova ulaganja konkretno poznatih investitora što bi rezultiralo izgradnjom novih tvornica, stvaranjem novih radnih mjesta i novozapošljavanjem. Rado bih dao na izglasavanje sudjelovanje grada u sufinanciranju komunalnog opremanja industrijske zone sjever između pruge i zaobilaznice, izgradnju trafostanice, prilaznih cesta i svega onog što je potrebno, a u istom trenutku biti siguran da će nakon toga uslijediti dovršenje tvornica i puštanja u pogon. Rado bih također dao i odluku o smanjenju ili čak oslobađanju od komunalnog doprinosa za izgradnju proizvodnih objekata, primjerice u industrijskoj zoni 'Zapad'. Naime, tamo već cijelo desetljeće postoji zona, parcele imaju vlasnike, ali samo su određena poduzeća izgradila proizvodne i poslovne prostore. Veći broj parcela tamo je i dalje prazan, nedirnut, bez naznaka da se u njih namjerava ulagati u dogledno vrijeme, pogotovo ako znamo da su neki vlasnici parcela investirali van našeg grada. Bio bih sretniji kad bi se taj kapital investirao kod nas. Upravo se sada odvijaju radovi na komunalnom uređenju zone 'Istok'. Grad i ministarstvo utrošili su ogromna sredstva u opremanje. Svega dvojica investitora su započeli i dovršili poslovne objekte. Nadam se da će se i na ostalim parcelama uskoro vidjeti pomaci, bez obzira na trenutnu svjetsku i našu ekonomsku krizu, te da će

Stanislav Nemec, predsjednik Gradskog vijeća Ludbrega

‘Vijeće je lokalni parlament i svi moraju poštivati poslovnik’ -Zbog ukidanja poglavarstva uloga budućeg predsjednika bit će značajnija radi koordinacije izvršne i parlamentarne vlasti u idućem mandatu vijeća ove zone dobiti drugačiju sliku, a da će Ludbreg doživjeti privrednu renesansu.

S kojim sredinama je Ludbreg ostvario dobru suradnju?

-Protekle četiri godine grad Ludbreg je službeno dobio četiri nova prijatelja – Čakovec, Varaždinske Toplice, a lani smo dobili čak dva nova prijatelja, Vinkovce i Zagreb.

Ludbreg godinama surađuje i s mnogim drugim gradovima na kulturnom, vjerskom, sportskom i drugom planu. S nekim gradovima 'Lijepe naše' vežu nas i ratne uspomene što najbolje znaju članovi naših braniteljskih udruga. Čast i veliko priznanje Ludbreg će dobiti ove godine time što će Vukovar postati novi grad-prijatelj. Tu važnost naglašava činjenica da službeno Vukovar ima samo jednog prijatelja, a to je Dubrovnik. Veže ih slična sudbina uz ratna stradanja. Oba grada simboli su opstojnosti hrvatstva i hrvatske države. Zato biti prijatelj Vukovara predstavlja izuzetnu čast. Na tome možemo prvenstveno zahvaliti onim Ludbrežanima koji su 1991. branili Vukovar, a tek onda udrugama i samoj politici. Sve će za Dan centra svijeta kulminirati postavljanjem pločice s imenom Vukovara na krugove centra svijeta na našem trgu.

Radite u proizvodnoj tvrtki u Prelogu. Kako komentirate porast broja nezaposlenih u Ludbregu?

-Prije 30-ak godina Ludbreg je doživio gospodarski procvat. Firme su se širile, nastajale nove, broj zaposlenih se povećavao. Zbog brzog razvoja Ludbreg je postao privredno čudo u onom vremenu i u onim okolnostima. Mnoge današnje firme počivaju na tim temeljima. Neke od tadašnjih firmi su propale, a druge danas posluju i to vrlo uspješno. Nekoliko današnjih poduzeća nastala su zadnjih 10-15 godina, počevši

takoreći od radionice. Razvijaju se, ali svakako ne uspijevaju upiti sav višak radne snage koji je nastao propašću nekih poduzeća, a također i dolaskom nove mlade radne snage. Činjenica je da je manjak radnih mjesta u Ludbregu, da su potrebe za poslom veće od trenutne ponude. Sve rezultira manjim primanjima radnika. Kad bi bilo više radnih mjesta radnici bi birali bolje plaćena i time bi dizali cijenu svojeg rada.

Zbog boljih ponuda mnogi radnici, ali na žalost i visoko obrazovani stručni kadar, odlazi iz Ludbrega.

Rado bih stavio na dnevni red i druge važne teme Procvat kakav je nekad imao Ludbreg, u zadnjih 3-5 godina doživio je Prelog. Otvoreno je više novih srednje velikih poduzeća. Prisutni su američki, švedski, njemački i drugi investitori, otvoreno je preko 800 radnih mjesta, ali tamo su posao našli i ljudi iz našeg kraja.

Ludbregu bi također dobro došli domaći ili strani investitori koji bi dali polet gospodarskom razvitku i na slobodnim lokacijama naših gospodarskih zona izgradili tvornice, a našim ljudima i cijeloj zajednici pružili

prosperitet. U tome je odgovornost i zadaća gospodarstvenika da daju na tome pun doprinos, a na gradu je zadaća stvoriti Ludbreg maksimalno konkurentnim. To ne može bez pomoći i sufinanciranja države, stoga je vrlo bitno, čak i presudno, da se stvori i zadrži suradnja, te dobri odnosi sa županijom i ministarstvima.

Nadam se da će vlast u idućem mandatu prepoznati to kao prioritet i da će u simbiozi sa gospodarstvenicima, županijom i državom dati rezultate.

Nadam da će birači na predstojećim izborima dati svoj glas za ljude i liste koje to mogu omogućiti.

Redovito ste pratili rad Gradskog poglavarstva, a njih ubuduće neće biti. Kakav će biti rad budućeg predsjednika vijeća?

-Novi izbori donose novinu. Dosad je izvršnu vlast biralo gradsko vijeće na temelju dogovora većine, članovi poglavarstva mogli su biti iz redova građana, nije bilo potrebno da su u vijeću ili na listama. Tek je gradonačelnik morao biti vijećnik. Sada će to tijelo zamijeniti izravno izabrani gradonačelnik i njegov zamjenik.

Novi izborni sistem ima dobrih i loših strana. Dobro je što će građani birati direktno, ali je moguće da gradonačelnik i njegov zamjenik budu iz jedne, a većina u vijeću druge opcije. To predstavlja moguću opasnost razilaženja i nerazumijevanja.

Ali, s druge strane prisiljava izvršnu i parlamentarnu vlast na dogovore, kompromise, na međusobno povjerenje i suradnju. To će možda spriječiti preveliko politikanstvo i donijeti pomak u međusobnim odnosima.

Mislim da će gradonačelnik i njegovog zamjenik biti efikasniji i imati veću slobodu izvršavanja zadataka, a sve u okviru odluka koje će donijeti gradski vijećnici.

U svemu tome uloga budućeg predsjednika bit će značajna, prven-

3

stveno u koordinaciji između izvršne i parlamentarne vlasti uz pripremu odluka i projekata, nominiranje tih tema kao točaka dnevnog reda i provođenje postupka prijedloga, rasprave i usvajanja. Gradsko vijeće trebat će i dalje donositi optimalne odluke, provoditi kontrolu izvršenja svojih odluka i pravodobno reagirati u slučaju promjene situacije kako bi u suradnji s izvršnom vlasti polučili maksimalne rezultate na dobrobit građana.

Građani su preko radio-valova mogli čuti rasprave. Njihovo je mišljenje da su vijećnici replikama i ispravcima navoda kopirali saborske zastupnike umjesto da su bili konkretniji!

-Gradsko vijeće je lokalni parlament, kao što je sabor državni. Poslovnik o radu usvojilo je gradsko vijeće, on daje obveze, ali i prava, regulira i međusobne odnose, pravila igre pri predlaganju, raspravi i donošenju odluka. Vijećnici i svi oni koji imaju pravo sudjelovati u radu moraju se toga pridržavati. Kod predsjedavanja posebno sam pazio i vodio računa da ta pravila ne budu prekršena i zaobiđena, da ničije pravo ne bude uskraćeno, ali isto tako nisam dozvolio nikome da iskorištavanjem svojih prava u negativnom smislu remeti rad sjednice.

Nadam se da sam u tome uspio.

Usporedba našeg vijeća sa saborom, moram priznati, meni osobno predstavlja kompliment jer znači da sam uspio održati kvalitetu u pragmatičnom smislu. Što se tiče kvalitete rasprave ili replike, to ide na dušu svakog koji je bio za govornicom.

Meni je bilo najbitnije da se poštuje poslovnik, da se govornik drži teme, da ne vrijeđa i omalovažava ostale.

Replika ili rasprava može biti afirmativna, konstruktivna, usmjerena k boljem rješenju, a takva je uvijek dobrodošla. No, također može biti kritizirajuća, politikanska, puna negacije i uglavnom ne vodi k novom konkretnom prijedlogu, već je usmjerena omalovažavanju svega učinjenog.

Kakve su bile replike i rasprave, jesu li one konstruktivne i pozitivne, usmjerene na opću dobrobit ili su one destruktivne i omalovažavajuće, građani to znaju i neka prosude. U svakom slučaju znam da će građani sami zaključiti, te će imati priliku na izborima dati glas za onu listu i ljude u koje imaju najviše povjerenja i koji mogu polučiti maksimalne rezultate.

Koji će biti najvažniji zadaci novog vijeća i izvršne vlasti?

-Pred vijećem su odluke o proračunu kojim su definirane sve operativne aktivnosti izvršne vlasti. U slučaju promjene objektivnih okolnosti ili novih potreba, gradsko vijeće dužno je razmotriti i donijeti nove odluke kako bi se optimalno iskoristili svi potencijalni resursi.

Pred idućim vijećem je i organizacija proslave 600. obljetnice čuda krvi Isusove 2011. godine i 500. obljetnice priznanja čuda od strane pape Leona X, 2013. godine. Nadam se da će se tim događajima pristupiti otvorenih ruku, da će obljetnice biti dostojno proslavljene i na zavidnoj razini, te da će od svega našem svetištu ostati potrebna infrastruktura u svrhu vjerskog turizma i duhovne obnove čime bi Ludbreg bio još poznatiji i posjećeniji.Biste li se opet prihvatili dužnosti ako Vas predloži stranka?

-Član sam stranke od proljeća 1990., još iz studentskih dana. Obnašao sam brojne dužnosti koje su mi povjerili u stranci, nisam ih odbijao. U stranci i u životu uvijek sam nastojao, a nastojim i dalje pošteno i savjesno odraditi zadaće i ne bježati od obaveza, a to ću raditi i u budućnosti.

4

A KT U A L N O

31. ožujka 2009.

Gradska komunalna tvrtka 'Lukom' Ludbreg Dolazak toplijeg vremena za komunalce znači početak pune sezone radova. Tako je i u ludbreškom 'Lukomu' čiji djelatnici imaju sve više obveza. Na dječjim igralištima u Ludbregu postavljene su nove i obnovljene sprave, a uz njih dolaze klupice za odmor, košare i kante za otpatke. Proljetno čišćenje ulica i zelenih površina počelo je još uoči proslave Dana grada. Uz ranije zasađene tulipane cvjetnjaci na dva gradska trga dopunjeni su maćuhicama koje nisu izdržale hirovito vrijeme, uređene su trajnice. Ludbrežani su primijetili promjenu drvoreda na glavnom gradskom trgu.

-Stara stabla smo izvadili, neka su bila neprimjerno posađena nedovoljno duboko ili na neprikladnoj podlozi. Stabla se nisu održavala kako bi to trebalo na glavnom trgu. Krošnja se nije smjela razgranati tako široko i visoko, pa su pucale grane što za prolaznike baš i nije bilo sigurno. Zasadili smo istu vrstu stabala, dakle, 22 kuglasta ukrasna bagrema jer su oni tradicionalno na trgu. Zasađeni su na 1,5 m dubine, za sadnju je dopremljena kvalitetna zemlja, sadnice su dobile potrebne preparate, vitamine i gnojivo, sve što trebaju. Krošnji će se dopustiti rast u širinu kakva je otprilike širina klupa oko stabla, dakle, kuglastog oblika što znači da ne smije u visinu – pojasnio je Igor Franolić, direktor 'Lukoma'.

Rasadnik Tvrtka najavljuje novosti u cilju daljnjeg razvoja, dopunu registracije nekih djelatnosti, te nove usluge za tržište kako bi ostvarili što više vlastitih prihoda i ušteda.

-Doregistrirali smo tvrtku za poslove uzgoja sadnica i ukrasnog bilja. Od grada smo dobili u vlasništvo zemljište kod groblja gdje ćemo na površini od oko 1,2 ha napraviti

Rasadnik, uređenje groblja…… financiraju iz komunalne naknade od obveznika iz mjesta Ludbreg. S tim se novcem ne mogu obavljati poslovi u naseljima, svaki od njih ima svoje prihode iz komunalne naknade iz koje financiraju radove u svojim sredinama. Prema važećem cjeniku ponudit ćemo održavanje njihovih javnih površina. Uostalom, njihovo poslovanje ionako se vodi kod nas.

Vjerujem da ćemo sa cjenikom biti konkurentni i sigurno će biti zainteresiranih – naglasio je Igor Franolić.

Ulaganjima u uštede Pazit će se da nova stabla ne rastu previše u visinu i širinu jer inače grane pucaju na mjestu gdje počinje krošnja rasadnik prvenstveno za zimzeleno raslinje za naše potrebe. 'Lukom' će se registrirati i kao OPG što je važno zbog korištenja povrata sredstava kapitalnih ulaganja ministarstva poljoprivrede. Želja nam je da raslinje iz našeg uzgoja iskoristimo za uređenje groblja i cijelog grada jer je u posljednje vrijeme ionako porušeno previše drveća. Godišnje se za sadnju i održavanje cvijeća, cvijetnjaka, grmlja i drveća utroši oko 120.000 kuna. Na ovaj način barem bi djelomično smanjili troškove. Kad smo se već dotakli groblja, mi ćemo vrlo skoro na novom dijelu napraviti 20-ak grobnica i ponuditi na prodaju. Pored toga, dovest ćemo vodu na više lokacija da ljudi kada uređuju grobove ne trebaju hodati i tegliti vodu kroz čitavo groblje. Ako bude dovoljno novaca sve ćemo učiniti da se asfaltira barem središnja staza kroz groblje – najavio je Igor Franolić.

Nove usluge 'Lukom' je, podsjećamo, registriran i za upravljanje stambenim objektima, a zasad brine samo o

Ograđena je i uređuje se površina iza zgrade Lukoma, a uskoro će se ograditi i površina s istočne strane

POS-ovoj zgradi. No, direktor ističe kako je sve više interesa i upita iz drugih zgrada, pa je za očekivati da će s vremenom ludbreški komunalci, zbog korektnih cijena i sjedišta u Ludbregu postupno preuzimati na upravljanje još neke druge zgrade.

A već se radi i na ishođenju licence za obavljanje manjih građevinskih radova. Tako bi se kvalitetom i prihvatljivom cijenom usluga ostvarivali novi prihodi. Inače, plan prihoda za 2007. godinu bio je 2,6 milijuna kuna, a lani 3,1 milijuna kuna i plan je prebačen, a sredstva usmjerena u dalji razvoj. Jedna od novosti je što će se vijećima mjesnih odbora ponuditi obavljanje nekih poslova.

-Kako ne bi bilo zabune i zbog žitelja iz prigradskih naselja treba reći da se radovi na održavanju javnih površina u samom naselju Ludbreg

Zapošljavanje Već uvedeni novi poslovi, te najavljen novi program usluga za sobom povlači i pitanje broja zaposlenih za obavljanje svih planiranih i redovitih poslova.

-Zaposlili smo pet novih djelatnika u posljednjih godinu dana, a sigurno je da kako će se uvoditi novi poslovi postupno ćemo trebati još više djelatnika. Moram reći da smo do sada, koliko je bilo moguće, korigirali plaće na više jer naši djelatnici to i zaslužuju. Ti isti djelatnici daju veliki doprinos da bi Ludbreg izgledao ljepše, uostalom njihov rad stalno je na oku i sudu naših građana – rekao je Franolić.

'Lukom' je u posljednje vrijeme znatno obnovio vozni park odnosno mehanizaciju. Nabavljen je novi višenamjenski traktor, malčar za košnju većih površina, kvalitetna freza, jedna velika, a uskoro dolazi i druga velika kosilica, te niz manjih priručnih strojeva i alata. U obnovu mehanizacije uloženo je oko 600.000 kuna.

-S novim strojevima dobili smo na racionalizaciji radnog vremena djelatnika jer se mnogi poslovi sada obavljaju brže, pa se radnici mogu prebaciti i na druge zadaće. Ali, isto tako se poslovi sada mogu obavljati kvalitetnije. Kada govorimo o promjenama koje smo uveli u proteklih godinu dana treba reći da su žitelji prigradskih naselja vrlo zadovoljni uvođenjem tjednog odvoza otpada, zapravo sada imaju isti tretman kao kućanstva u naselju Ludbreg. Mislim da se može zamijetiti kako je sada manji broj divljih odlagališta.

Novost je što ćemo tijekom travnja početi s preuzimanje otpada iz naših vreća. Uzimat ćemo samo otpad iz posuda koje može prihvatiti mehanizam našeg auto-smećara, a ako građani žele pripremiti više otpada moći će u 'Lukomu' kupiti PVC vreće s našim natpisom koje ćemo uzimati uz posude. Ostali otpad postavljen ili zapakiran na drugačiji način neće se uzimati.

To je novi korak dalje prema uvođenju selektivnog zbrinjavanja. To je zakonska obveza, ali ako želimo zaštiti svoj okoliš to mora profunkcionirati. Korištenje vreća i sortiranje korisnog otpada koji može u preradu bit će moguće konačnom sanacijom 'Meke', koja će, nadam se, fizički i započeti ove godine za što je nadležan sam Grad Ludbreg, a ne mi kao sakupljači. Time će se stvoriti uvjeti za selektivno sortiranje otpada – naglasio je direktor 'Lukoma'.

Novi raspored odvoza otpada

Od 6. travnja otpad iz domaćinstva sakupljat će prema slijedećem rasporedu: Ponedjeljak - Petra Zrinskog, Trg slobode, Vatroslava Lisinskog, Preloška, Štrosmajerova, Mladena Kerstnera, Starčevićeva, Nemčićeva, Frankopanska, Hrvatskih branitelja, Kolodvorska, Viktora Fizira, Varaždinska, Braće Radić, Zagrebačka, Matoševa, te naselja Slokovec i Apatija.

Utorak - Ludbreg: Prigorska, Bana Josipa Jelačića, Kalnička, Ljudevita Gaja, Zagorska, Antuna Mihanovića, Petra Krešimira, Augusta Šenoe, Školska, Kačićeva, te Selnik.

Srijeda - Vinogradska, naselje Vinogradi Ludbreški, Sajmišna, Galovićeva, Bednjanska, Preradovićeva, Marulićeva, Trg sv. Trojstva, Matije Gupca, Nazorova i Gundulićeva. Četvrtak - Koprivnička, Kardinala Franje Kuharića, Kratka, Miroslava Krleže, Marije Winter, Tina Ujevića, Mažuranićeva, Dr. Franje Tuđmana, Pavleka Miškine, Lovački put, Hlastecova, Kardinala Stepinca, Rudolfa Fizira, te naselja Globočec i Sigetec.

Petak - naselja Hrastovsko, Kućan, Čukovec, Bolfan i Segovina.

Nakon preseljenja u adaptirane prostore u Koprivničku ulicu uz vatrogasni dom počeli su pripremni radovi za postavljanje ograde. Što se dobilo selidbom na novu lokaciju?

-Nužno je postaviti ogradu radi sigurnosti voznog parka i druge imovine, a istovremeno ćemo dobiti dvorišnu površinu koju će isto biti moguće koristiti za naše potrebe.

Preseljenjem smo dobili mi, ali i građani, korisnici naših usluga. Ovdje imamo sve na jednom mjestu, alate, opremu, mehanizaciju. To omogućuje bolju organizaciju poslova, kraću pripremu i razne uštede. Neusporedivo su bolji radni uvjeti za sve djelatnike. I građani su vrlo pozitivno reagirali. Kad dolaze k nama mogu slobodno parkirati, uvijek ima dovoljno mjesta, a nema ni onih prometnih opasnosti kakve su bile na staroj lokaciji u Frankopanskoj – ističe Igor Franolić.

Grad Ludbreg pokrenuo dva projekta u poljoprivredi

Sajmište, osiguranje usjeva i stoke

Pokrenuta je akcija na ponovnom privođenju svrsi površina nekadašnjeg sajmišta u Sigecu kako bi poljoprivrednici dobili mogućnost prodaje svojih tržnih viškova stoke. To je svakako dobra vijest za ludbreški, još uvijek snažno razvijen stočarskoratarski kraj.

Naime, posjet Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva gradonačelnika Ivana Lončarića i člana Gradskog poglavarstva Antuna Križanića, urodio je plodom. Država će s 250.000 kuna pomoći da se sajmište kod Sigeca što prije privede svrsi, na zadovoljstvo poljoprivrednika.

No, sajmišta kakva su donedavno poznavali ljudi ovoga kraja više neće biti moguća.

Klasična sajmišta više ne postoje, pa je cilj nekadašnju površinu sajmišta

kod Sigeca urediti kao stočarski centar poštujući novu zakonsku regulativu.

Sigetec -Gradsko poglavarstvo je mišljenja da Ludbreg, a posebice naši poljoprivrednici time mogu puno dobiti. Želimo sajmište za potrebe poljoprivrednika grada Ludbrega, ali i susjednih općina, zatim za veći dio Varaždinske županije koja nema primjereno sajmište. Upitno je i sajmište u susjednoj Koprivničko-križevačkoj županiji, pa bi ovo naše moglo postati upravo najvažnije za široko područje. Stoga treba osigurati sve potrebne uvjete.

Nadležne institucije morat će dati svoj doprinos da se opet stokom neće trgovati van sajmišta. Cilj je također spriječiti stagnaciju stočarske proizvodnje u ovom kraju, jer stočara je

sve manje,a najvećim dijelom zato što nemaju kome prodati viškove. Naša su nastojanja da novo sajmište saživi što prije, tako će u ovoj sveopćoj gospodarskog krizi sigurno puno pomoći poljoprivrednicima ovog kraja i da što prije počne otkup stoke – pojasnio je gradonačelnik Ivan Lončarić.

Osiguranje Druga dobra vijest isključivo je vezana za poljoprivrednike s područja Grada Ludbrega. Gradsko poglavarstvo Ludbrega uključuje se u projekt osiguranja 'Poljoprivredni paket' kojeg provodi 'Croatia osiguranje'.

-Poznato je kako je poljoprivredna proizvodnja veliki rizik jer je kao niti jedna druga ovisna o vremenskim uvjetima i prilikama, uostalom stoga su i premije osiguranja za tu proizvod-

Sajmište u Sigecu u skorije vrijeme dobit će ljepši izgled nju tako visoke. Zato ćemo iz gradskog proračuna izdvojiti značajna sredstva kako bi se obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima s područja grada pomoglo pri osiguranju usjeva i nasada, te pri osiguranju stoke. Gradsko će poglavarstvo odrediti iznos iz proračuna za ovu namjenu čim bude poznata točna brojka zainteresiranih obiteljskih gospodarstava – najavio je

gradonačelnik Ivan Lončarić.

Neće to biti simbolično nego iznos koji će zadovoljiti naše poljoprivrednike i doista im pomoći.

Po prigradskim naseljima već je počelo anketiranje po obiteljskim gospodarstvima, te će uskoro biti poznat broj zainteresiranih poljoprivrednika koji žele sklopiti policu osiguranja za svoje usjeve, nasade i stoku.

A KT U A L N O

31. ožujka 2009.

Prvo jutro 9. ožujka – pusto parkiralište na trgu

Kao i ono u Gundulićevoj ulici

A puno parkiralište kod starog placa

Naplata parkiranja u središtu Ludbrega

Naplata parkiranja provodi se svakog radnog dana od 7 do 17 sati, te subotom do 13 sati Gradski su vijećnici još prošle godine donijeli odluku o uvođenju i načinu naplate parkiranja na uređenim javnim parkiralištima u užem središtu Ludbrega.

Nakon dugih priprema i utvrđivanja brojnih tehničkih pojedinosti naplata je počela 9. ožujka.

Provodi se u dvije zone u središtu po cijeni od tri kune za jedan sat parkiranja. U prvoj zoni su parkirališta na Trgu sv. Trojstva, u Ulici Matije Gupca i jednosmjernoj Gundulićevoj ulici, a vrijeme parkiranja ograničeno je na jedan sat. Druga zona su Trg slobode i Ulica Vladimira Nazora gdje je vrijeme parkiranja ograničeno na dva sata. Naplata je radnim danom od 7 do 17 sati, a subotom do 13 sati.

Besplatno parkiranje moguće je samo nedjeljom i blagdanom.

Nezadovoljni Reakcije su različite, od toga da je tri kune previše, da je prekratko vrijeme parkiranja, da su sada dvorišta zakrčena automobilima, da je trebalo postaviti automate.

Prigovore na način i zbog uvođenja naplate uputile su obrtničke radnje u Nazorovoj ulici. Za djelatnike zaposlene u središtu grada osigurano je besplatno parkiranje na prostoru starog placa kod stadiona Podravine.

No, oni nisu potpuno zadovoljni zbog neuređenosti površine.

Uvođenje naplate parkiranja nije, narav-

Kazne Kazna od 60 kuna naplaćivat će se ‘neposlušnim’ vozačima ako se kupljena parkirna karta ne istakne u vozilu ispod vjetrobranskog stakla, zatim u slučaju kada se parkirališno mjesto ne koristi prema oznakama, dakle, ako se zauzme dva ili više parkirnih mjesta, te u slučaju kada se vozilo bez zakonske dozvole i odgovarajuće oznake parkira na mjestu predviđenom za vozila invalida. Kazne od 30 kuna naplaćivat će se za prekršaje o prekoračenju dopuštenog vremena parkiranja, kao i za korištenje neispravne parkirne karte.

5

ANKETA Što mislite o naplati parkiranja?

Dražen Jalšić: -Smatram da naplata Ludbregu još nije potrebna jer se uglavnom moglo naći slobodnog mjesta za parkiranje.

Imam dojam da sada parkirališta ne služe svojoj svrsi jer su uglavnom pusta. Ako se već naplaćuje, mišljenja sam da bi grad trebao svim građanima osigurati besplatni parking. A čujem da je zbog toga trgovinama na trgu pao promet.

Tri kune, molim – plaćanje uglavnom bez pogovora

GRADONAČELNIK IVAN LONČARIĆ:

Naplata parkiranja pogodak U gradskoj izvršnoj vlasti su zadovoljni.

Gradonačelnik Ivan Lončarić ističe kako je zadovoljna i većina građana, prigovori su normalni i uvijek će ih biti, ovisno s koje strane dolaze. Većina prigovora ne stoji, smatra gradonačelnik Ivan Lončarić, no dodaje da će se nakon analize neke stvari poboljšati.

-Većina građana je zadovoljna, a to je najvažnije. Zadovoljni su svi koji poslovno dolaze u grad jer sada uvijek imaju gdje parkirati. Znači da je uvođenje naplate parkiranja bio pun pogodak. Prigovori obrtničkih radnji iz Nazorove nisu opravdani. Uostalom, radnici na naplati toleriraju kratkotrajna zadržavanja. Prikupljamo iskustva da popravimo neke stvari, pa će biti još bolje. Dodatno ćemo urediti parkiralište na starom placu gdje besplatno vozila mogu parkirati djelatnici zaposleni u uredima u središtu grada.

no, ludbreška posebnost. Zapravo bi se moglo reći da je Ludbreg među rijetkim gradovima u okružju koji je tek sada uveo naplatu.

Drugi su to učinili znatno prije, primjerice, već odavno pri dolasku u Varaždin, Koprivnicu ili Čakovec morate platiti parkiranje ako se želite dovesti bliže središtima tih gradova.

Zadovoljniji Naplatu parkiranja ručno provode Petar Horvat i Darko Špoljarić, uniformirani djelatnici Komunalnog poduzeća 'Lukom'

Čim bude prilika asfaltirat ćemo to parkiralište.

Spriječit ćemo one koji dolaze automobilom do centra i parkiraju se u dvorištima. Jasno stoji oznaka ‘Samo za stanare’. Radimo popis vozila stanara tako da se točno zna tko tu ima pravo parkirati, a tko se ‘šverca’. Dakako, bit će potrebno obavljati stalnu kontrolu u dvorištima. Inače, očekuje nas uređenje i modernizacija jednog i drugog dvorišta. Prekratko ograničenje vremena parkiranja? Ovo je probni rok do kraja svibnja, a zatim će se postaviti parkirni automati kojim će se riješiti i to pitanje. Napominjem da uvođenje naplate parkiranja nije radi punjenja gradskog proračuna, već su naša nastojanja da se da svi koji dolaze u grad budu zadovoljni redom, kao i da središte grada dobije primjeren izgled kako bi to i trebalo – ističe Ivan Lončarić, gradonačelnik Ludbrega.

Ludbreg. Ističu da su gosti Ludbrega zadovoljni što uvijek ima slobodnih mjesta za parkiranje u središtu. Rijetki su primjeri nekorektnih vozača koji ne žele poštivati odluku, pa dvojac u odorama ima neugodnosti. U prijepodnevnim satima proda se više karata, ali već od podne parkirališta su uglavnom prazna. Prosječno se dnevno proda 180 parkirnih karata s time da se ne naplaćuje kratkotrajno zaustavljanje radi odlaska na bankomat, poštu, gradskim i županijskim uredima.

Antun Topalović: -Ljudi ionako nemaju novaca i svaka kuna je dragocjena. Ništa se neće dobiti, upitno je mogu li se od toga pokriti troškovi za dva radnika. Ako se već uvodila naplata, trebala se uvesti svima ili nikome, a ne raditi razliku. Nije u redu izabrati dvijetri ulice, već bi onda to trebalo važiti za cijeli grad.

Nije pravedno prema vlasnicima radnji na tim parkiralištima.

Katarina Namjesnik: -Zadovoljna sam.

Sada uvijek ima mjesta i mogu parkirati. Nema veze što se plaća, dođem i sve obavim što trebam. Radije parkiram i platim nego da parkiram na nedozvoljeno mjesto, pa onda dobijem kaznu od policije. Prije su mjesta u centru zauzimali oni koji su zaposleni u obližnjim ustanovama i skoro nikad prije podne nije bilo slobodnog mjesta.

Mijo Sačer: -Loše je što se sada naplaćuje parkiranje.

Trebalo je ostati besplatno, pogotovo za umirovljenike. Službenici koji rade u centru neka plaćaju mjesečnu kartu za parking jer oni su bili ti koji su prije uvođenja naplate zakrčili sva parkirališta. Sada je stari plac pun gdje se ne naplaćuje. No, dobro je što se zadržavanje od 15 minuta ipak ne naplaćuje.

Ivan Drahnik: -Pozdravljam odluku o naplati parkiranja, dobro je to. Primjerice, kada idem na bankomat i parkiram 15 minuta, dečki ne naplate i nema nikakvih problema. Nije mi žao dati tri kune ako imam slobodno mjesto.

Prije mi je trebalo pola sata da nađem mjesto jer su parkirališta bila zakrčena, stvarno je bila nenormalna gužva, gdje su se ljudi sve parkirali...

Pripremila: Marina Hižak

6

S A S V I H ST R A N A

LOKALNI IZBORI 2009.

Sporazum SDP-a i HNS-a

Predstavili se Marijan Krobot i Božidar Hajsok

Partneri Marijan Krobot i Božidar Hajsok potpis sporazuma uz ‘kontrolu’ saborskog zastupnika Slavka Linića (SDP) i Predraga Štromara (HNS), kandidata za varaždinskog župana SDP i HNS zajedno izlaze na izbore, a imat će i potporu ludbreške Hrvatske stranke umirovljenika.

Potpisivanje sporazuma o suradnji na predstojećim izborima održano je javno pred članstvom i simpatizerima ovih stranaka u Pučkom otvorenom učilišta u Ludbregu. To je ujedno prvo javno i službeno predstavljanje kandidata.

Dvije su stranke potpisale su sporazum o zajedničkoj listi kandidata za gradske dužnosnike. Potpisnici dokumenta, čelnici dviju ludbreških stranaka ujedno će biti i njihovi zajednički kandidati - za gradonačelnika Marijan Krobot iz SDP-a, a Božidar Hajsok iz HNS-a kandidat za zamjenika gradonačelnika. U izjavi u povodu potpisivanja sporazuma istaknuto je kako će kandidati dužnosti obavljati profesionalno.

Nekako se čini da je ovaj koalicijski blok prvi završio pripreme za izbore.

Sporazum se odnosi i na poslijeizbornu suradnju u obnašanju predstavničke vlasti u Gradu Ludbregu za naredno četverogodišnje razdoblje.

HNS će za Gradsko vijeće Ludbrega na izborima imati samostalnu listu, a zajedničku listu imat će SDP i Hrvatska stranka umirovljenika.

Partneri HNS i SDP ističu da će partnerski i ravnopravno preuzeti neophodne odgovornosti i prava u obnašanju vlasti u zajedničkom mandatu. Kandidati za gradske dužnosnike okupljenim članovima i simpatizerima stranaka zahvalili su na povjerenju pri isticanju kandidature i kratko najavili zajedničke ciljeve u upravljanju gradom, nove projekte.

-To su srednja škola u Ludbregu, pomoć gospodarstvu da radnici zadrže postojeća radna mjesta jer je nerealno sada govoriti o otvaranju mnogo novih radnih mjesta, ozbiljni socijalni programi, pripreme za dostojno obilježavanje 600. obljetnice krvi Kristove samo su neki od ciljeva vjerujem budućeg vodstva – rekao je Marijan Krobot, a Božidar Hajsok je dopunio: -Spremni smo građanima Ludbrega ponuditi više projekata za ugodniji, mirniji i ljepši život u Ludbregu. Nužne su promjene u proračunu kako bi ga učinili realnim. Uvjeren sam da će Ludbreg dobiti u nama dosad najuspješniju vlast – smatra Božidar Hajsok.

Skupu se tom prigodom okupljenima kratko predstavio i Predrag Štromar, zajednički kandidat dviju stranaka za novog župana Varaždinske županije.

31. ožujka 2009.

Foto color studio 'Novak' Ludbreg u povodu Dana grada

Ludbreg na razglednicama

Nakon desetak godina Ludbreg se ponovno može vidjeti na razglednicama. A već dugo posjetitelji grada i svi koji su to htjeli nisu mogli kupiti razglednice s motivima Ludbrega.

Taj nedostatak otklonio je Foto color studio 'Novak' iz Ludbrega. Naime, nakon jednogodišnjih priprema upravo je iz tiska izašlo 16 različitih razglednica s motivima Ludbrega.

Dnevne i noćne panorame Ludbrega svih godišnjih doba, s motivima kulturnih i povijesnih znamenitosti, svetišta Predragocjene krvi Isusove, grada kao centra svijeta, kao i panorama iz zraka, motivi su novih razglednica Ludbrega.

Autori U projektu su sudjelovali svi zaposlenici fotografske radnje, a autori fotografija na razglednicama su Boris Kolak i Miroslav Novak: -Fotografije su novijeg datuma, sve su napravljene otprilike u proteklih godinu dana. Trudili smo se napraviti različite motive, nekada je trebalo pričekati pravi trenutak za lijepu fotografiju, oblak, snijeg. Svakako da su posebno iskustvo snimke iz zraka s dvosatnog leta jer iz zrakoplova uopće nije lako snimati. Zašto smo ovo napravili? Uvidjeli smo da postoji potreba, tijekom godine kroz Ludbreg prođe zaista velik broj posjetitelja, a mnogi su i u našoj radnji pitali za razglednice jer ih nije bilo niti na jed-

Miro Novak i Boris Kolak, autori su fotografija na razglednicama nom prodajnom mjestu – objasnili su Miro Novak i Boris Kolak.

Foto color studio Novak također je izradio grafički dizajn razglednica i osigurao njihov tisak u više od 50.000 primjeraka, pa se radi o samostalnom projektu mada je riječ o popriličnoj investiciji. Primjerice, samo za dvosatni let zrakoplovom trebalo je izdvojiti 4.500 kuna.

Prodaja -U našoj radnji cijena razglednice je 2,5 kune. No, upravo završavamo rad na ukrasnoj mapi, pa će biti moguće kupiti komplet sa svih 16 razglednica kao lijep poklon, a cijena će biti popularna. Pri kraju su pregovori oko distribucije i očekujemo da će razglednice biti moguće nabaviti na kioscima Tiska, u poštanskim uredima, lud-

breškim hotelima, turističkom uredu i drugim prodajnim mjestima. Pretpostavka je da će cijena na tim mjestima biti nešto viša – kažu autori.

Foto color studio 'Novak' priredio je promociju ovog projekta u povodu Dana grada pred mnoštvom gostiju.

O novim razglednicama govorili su i autorima uputili čestitke gradonačelnik Ivan Lončarić i Dubravko Bilić, ravnatelj Gradske knjižnice.

Razglednice su važan dio promidžbe svake gradske sredine, gosti ih kupuju i šalju na razne adrese, pa je ona važan promotivni materijal, u ovom slučaju grada Ludbrega što je nedostajao u proteklom desetljeću.

Prvi izletnički autobusi već stižu u Ludbreg i bit će ih sve više. No, posjetitelji će sada moći nabaviti nove razglednice Ludbrega.

Stop drogi i u prometu Dobrovoljac – Marijan Lazar, načelnik iz Svetog Đurđa

Predstavnici policije, grada Ludbrega, općina Sveti Đurđ i Donji Martijanec pri primopredaji uređaja Ludbreška policijska postaja odnedavno može provjeriti prisutnost droga kod učesnika u prometu. Naši policajci dobili su uređaj za detekciju tragova droga vrijedan 48.000 kuna, radi se o donaciji grada Ludbrega i općine Sveti Đurđ, Donji Martijanec, Mali Bukovec i Veliki Bukovec.

-Mislim da smo pokazali zajedništvo u interesu svih građana ludbreškog kraja, te spremnost da konkretno pomognemo u borbi protiv velikog zla i poroka. Svima nam je u

interesu boljitak našeg društva i naše sredine za koju smo svi vezani – naglasio je Ivan Lončarić.

Djelatnici policije prije su mogli uputiti vozače na laboratorijsku pretragu krvi ako su posumnjali da vozi pod utjecajem droge. Ovaj uređaj se koristi na terenu, uzima se uzorak sline vozača i nakon nekoliko minuta uređaj odmah očitava nalaz. Rade Sitar, načelnik Policijske uprave rekao je da su prve akcije testiranja na širem području pokazale da ima vozača koji voze pod utjecajem

Dražen Detelj pokazao je kako se koristi uređaj droga, dok je Vladimir Pirc, načelnik naše policijske postaje rekao kako je ipak osnovni cilj preventiva.

Kako se uređaj koristi uređaj u praksi pokazao nam je ludbreški policajac Dražen Detelj, a prof. Marijan Lazar, načelnik Općine Sveti Đurđ dobrovoljno se prijavio da bude prvi na kojem će se isprobati uređaj. Uz šaljive opaske o časti nalaz načelnika je ipak bio – negativan.

31. ožujka 2009.

R EP O R T A Ž A

Ludbrežanin Ljubčo Međimurec, proizvođač konzumnih jaja

Farma na obiteljskom imanju

Prije 17 godina Ljubčo Međimurec, kao hrvatski branitelj iz ludbreške udruge dobio je kredit od Ministarstva poljoprivrede i 1993. godine počeo s uzgojem nesilica i proizvodnjom jaja. Napravio je farmu na obiteljskom imanju u Poljancu. Farma je imala 3.000 nesilica, a kasnije proširuje proizvodnju na 6.600 nesilica. Prije četiri godine farmu prodaje 'Ekos holdingu' iz Varaždina, ali ostaje raditi kao njezin voditelj peradarstva. Danas su na farmi zaposlena dva radnika, te još četvero na prodaji jaja na tržnicama u Varaždinu i Zagrebu.

Trenutno je na farmi 5.200 nesilica. Nesilice ostaju u peradarniku godinu dana, onda se prodaju, a na farmu dolaze mlade nesilice stare 18 tjedana pasmine Lohmann Brown.

Peradarnik mora biti na određenoj temperaturi, svjetlosti, a uz stalnu kontrolu prati se sve od ishrane nesilica do njihovog raspoloženja.

-Nakon toliko godina u poslu odmah uočite da li je sve u redu. Važna je stalna kontrola i prisutnost. U poslu morate biti 24 sata dnevno. Treba dosta znanja, stalno pratim sve promjene na tržištu i novine u proizvodnji. Posjećujem stručna predavanja i simpozije koje organizira Institut za peradarstvo Hrvatskog veterinarskog instituta – naglašava Ljubčo.

Salata od jaja (recept predlaže Ljubčo Međimurec)

Sastojci: 10 jaja, 2 glavice luka, konzerva sardine, biljno ulje, bučino ulje, ocat, peršin, sol, biber Priprava: Svježa jaja kuhati 10 minuta. Oguliti koru jaja i narezati na manje kockice. Luk i peršin sitno nasjeckati i staviti u zdjelu, dodati sardine iz konzerve, začine, ulja i sve dobro promiješati.

Staviti u hladnjak da se ohladi.

Salatu od jaja poslužiti uz razna pečenja i roštilj.

ca obogaćuje se dodatkom vitamina i minerala i tako uzgojeno jaje daleko je hranjivije od domaći uzgojenih jaja, naročito zimi.

-Odnedavno se trebalo prilagoditi promjenama koje diktira Europska

unija. Konkretno, trebamo voditi posebnu klasifikaciju težine i označavanja jaja jer bez toga se ne bi moglo opstati na tržištu. Inače, u proizvodnji je sve automatsko osim skupljanja jaja koje se vrši ručno, pa tako svaki dan treba sakupiti oko 5.000 svježih jaja, a nakon toga se klasiraju, pakiraju i skladište u posebnim komorama.

Jaja su svježa 28 dana na temperaturi do 10 stupnjeva - rekao je Ljubčo.

Jaja u ishrani Možda nije toliko poznato, ali jajima s farme iz Poljanca opskrbljuje se više većih trgovačkih kuća, ludbreški hoteli, ali i 'Turist' iz Varaždina. Stalni su potrošači dječji vrtići, pekarnice u Varaždinu, Pekara „Bohnec“ iz Ludbrega, ali i mnogi drugi koji za razne svečanosti dolaze na farmu.Za uskrsne blagdane na mnogim će stolovima biti jaja uzgojena u našem kraju.

Jaja sadrže veliku koncentraciju

Europa Sami rade smjesu, a koriste žitarice za ishranu nesilica bez ikakvih umjetnih dodataka. Prehranu nesili-

Ljubčo na svakodnevnom poslu u peradarniku

7

Pisanica – jedan od simbola Uskrsa Jaje je simbol sjemena i predstavlja zametak iz kojeg će se razviti novi život. U kršćanstvu ono je simbol prirode i novog rođenja i života koji se slavi Uskrsom. Zašto bojimo jaja za Uskrs? Pisanice su nezaobilazan dio uskrsnog doručka. Etnolozi još uvijek ne znaju odakle je običaj bojanja jaja. Kod nas je ponovno sve modernija tradicija bojenja jaja prirodnim bojama kuhanjem jaja s ljubičastom ili smeđom lupinom luka, ciklom, sjemenkama šipka i slično. Dobro je unaprijed odrediti koja će jaja biti za jelo, a koja će ostati kao ukras.

Pisanica je simbol Uskrsa. Jaje je izvor života, simbol početka i buđenja, a kad se prošara bojama i ukrasima postaje pisanica koja uz Uskrs blagoslovljena ima magičnu moć i prema pučkim vjerovanjima, štiti od zlih sila i tjera štetočine s njive. Ipak, šareno uskrsno jaje prije svega je ukras blagdanskog stola, a pisanica na dar je izraz ljubavi i privrženosti.

-Daj ti Bog uskrsni doručak, božićni ručak i fašničku večeru cijelo ljeto - stara je narodna izreka, no osim dobrog jela ne smije se zabo-

gotovo svih hranjivih tvari potrebnih čovjeku. U sebi nose niz vitamina, od mineralnih tvari željezo, kalcij, natrij, kloride te bjelančevine i masti. Masnoće kokošjeg jajeta zadovoljavaju oko 6 posto dnevnih potreba ljudskog organizma prosječne težine.

Kolesterola u jednom prosječnom kokošjem jajetu ima oko 300 mg.

Ovu tvar su prije dvadesetak godina liječnici nepravedno optužili kao glavnog krivca za bolesti srca i krvnih žila. Danas se pouzdano zna da je ko-

raviti i duhovna dimenzija Uskrsa – ljubav, vjera i nada. (žn)

Maja i Dario izradili pisanice u salvetnoj tehnici U ‘Ludbreškom Suncu’ i prostorima Likovnog udruženja Ludbreg održane su likovne radionice. Štićenici udruge i zainteresirana djeca oslikavala su pisanice raznim likovnim tehnikama. No, izrađivale su se i pisanice u salvetnoj tehnici i glinamolom, te oslikavale uskrsne čestitke. Radovi će biti izloženi u hotelima ‘Raj’ i ‘Amalia’.

Radionice je vodila Elvira Štabi– Vidović. (mh)

lesterol neophodan sastojak ljudskog organizma i zdrav čovjek, bez obzira na količinu u hrani konzumiranog kolesterola održava njegovu razinu na normali i da to ne uzrokuje bolesti. No, ako je poremećen metabolizam kolesterola nije preporučljivo konzumirati veće količine.

U Hrvatskoj je godišnja potrošnja 170 komada jaja po stanovniku, u Italiji 225, Austriji 217, a Japanci ih pojedu najviše - 340 komada. Željka Namesnik

8

R EP O R T A Ž A

31. ožujka 2009.

Ivica Pokos, Nagrada grada

Puno odricanja i cjelodnevni rad

Teško je u nekoliko novinarskih kartica sažeti gotovo osam deseljeća života, tako bogatog i ispunjenog vrijednostima. Kada mu je uručena Nagrada Grad Ludbrega za životno djelo, najviše priznanje za građane Ludbrega, rekao je da je u prirodi čovjeka da pokuša iza sebe ostaviti što dublji trag. A on je to svakako učinio.

Rođen je 1931. godine u Svetom Đurđu. Tamo je pohađao pučku školu u koju je dolazio najčešće bos.

Građansku školu završio je u Ludbregu, a pedagošku u Čakovcu.

-Prosvjeta ili svećenstvo, to su bile mogućnosti nas seljačke djece.

A kako u ono doba baš i nije bilo uputno otići u svećenstvo, prosvjeta je bila najbolje rješenje. Uostalom, zbog velike nepismenosti i opće neobrazovanosti odmah se moglo dobiti radno mjesto. Ostalo mi je u sjećanju koliko sam se nahodao u to vrijeme školovanja. Do škole u Svetom Đurđu, poslije u Ludbreg u građansku, također pješice. Kad sam studirao u Čakovcu stanovao sam na periferiji, a kasnije u Strahonincu.

I opet pješice do škole.-

U prosvjeti

Sve figure umjetničke bravarije nastaju oblikovanjem u ovoj radionici Otkako dodjeljuju javna priznanja Grada Ludbrega, ludbreški poduzetnik Ivica Pokos ide u red mlađih dobitnika. Kada je riječ o visokom priznanju, Nagradi grada Ludbrega, tada je Ivica najmlađi laureat. Veselo se nasmijao opasci o mladom obrtniku, ali nešto je posebno želio istaknuti.

-Rođen sam 1972. godine, dakle, nisam više tak mlad. Ali, ja sam rođeni Ludbrežanin, jedan iz zadnjih koji su rođeni u nekadašnjem ludbreškom rodilištu. Čak sam kratko radio u toj zgradi dok je obitelj Magić tamo imala poslovne prostore, pa sam nekako emotivno vezan uz 'bivšu ambulantu'.

Rado se znam pohvaliti da sam rođen baš u Ludbregu – rekao je Ivica.

Izgleda da je njegov životni put nekako bio predodređen. Njegov otac Đuro bio je poznati ludbreški majstor, imao je kovačku radionicu od 1978. do 1993. godine.

-Još u dječačkoj dobi znal sam nekaj raditi na onim starim strojevima, moglo bi se reći da sam tu imal prve korake u obradi metala. Poslije sam upisal Rudarsku školu u Varaždinu i završil za strojarskog tehničara. No, to je bilo odmah u poratnim godinama, teško je bilo do posla. Otišao sam u Njemačku i imao sreću jer sam u Frankfurtu i Stuttgartu radil u struci strojnu obradu metala, kovane ograde. Bilo je to neprocjenjivo radno i životno iskustvo.

čak dolaze gledati kak mi to radimo, oblikujemo, savijamo. To je takozvana umjetnička bravarija. Moram se zahvaliti Slavku Blagaju jer surađujemo s njegovom tvrtkom 'Euroline' koja radi građevinske radove na restauriranju objekata. Kad trebaju nekaj iz naše struke često nas pozove, pa su čak i ti konzervatori dolazili gledati kak mi radimo neke elemente za potrebe restauracije – ispričao je Ivica.

'I kutu obučem kad treba' Proizvodi iz njegove radionice danas se mogu vidjeti na stambenim objektima, poslovnim i drugim prostorima u gotovo svakom dijelu Hrvatske. Rad i poznanstva iz inozemstva uspješno prenosi u posao,

Radnja Nakon četiri godine izbivanja bilo je vrijeme za povratak. Vratio se 1997. godine i punih godinu dana pripremao za otvaranje vlastite bravarske radionice. Trebalo je prikupiti popriličnu hrpu papira da doma u Gajevoj ulici otvorio radionicu. U to vrijeme promijenili su se i zakoni, pa je morao završiti za bravara i položiti ispit za majstora. Radnja je počela raditi u kolovozu 1998. godine. Posla je bilo sve više, a proizvodni program bio je sve veći. U radionici se izrađuju kovane ograda, ulazna vrata, ograde za balkone i stepeništa, kreveti, razne rešetke i niz drugih proizvoda od kovanog i inox-materijala. Ugradnjom metalnih figura, svaki proizvod dobije poseban izgled.

-Jako je bitno što sve elemente i figure radimo sami. Ljudi koji naruče

Malo u uredu, a više u radionici i na terenu pa se njegove 'umjetničke' obrade mogu vidjeti u Njemačkoj, Austriji, pa čak i u Nizozemskoj.

Bravarski obrt Pokos prije dvije godine preselio se u novoizgrađeni poslovni prostor površine 800 kvadrata u Gospodarskoj zoni Istok gdje je trenutačno jedini poslovni objekt koji u potpunosti posluje u zoni. Ivica zapošljava čak devetoricu radnika, posla ima puno, pa ga pitamo za recept kako postati uspješni obrtnik-poduzetnik?

-Snalazimo na razne načine. Ja sam deseti radnik, a radim sve što treba. Organiziram posao, svaku ponu-

du moram razraditi, ja sam nabava, prodaja i marketing, a kad treba obučem radnu kutu i radim kaj treba u radionici. Posla je puno, ali se osjećaju posljedice ove krize. Odlučio sam da ne ulazim u velike i dugoročne poslove jer to obično znači i težu naplatu vašeg rada. Zato imam kratkoročne planove, uzimam više manjih, ali sigurnih poslova. Kod nas je još prisutan problem naplate svoga rad. A moraš misliti da treba platiti obveze, dečkima na vrijeme i redovito isplatiti plaću i toga se uvijek držim.

Obitelj Ivica kaže da bi rado vidio susjede, dakle, mlade kolege obrtnike koji će u zoni otvoriti pogone. Iako nisu baš najsigurnija vremena uvijek se može uspjeti, ali treba biti spreman na brojna odricanja.

-Tko želi u posao mora biti pun entuzijazma, pokazati malo hrabrosti, a iskustvo u vođenju će doći. No, treba biti spreman da ste skoro 24 sata dnevno na raspolaganju. Ali, ne smijete s mislima na posao otići na spavanje. Treba se također opustiti i ispuhati. Moj je 'ventil' odavno ribičija, pa košarka, bilo kakvi sport. Pa otići s prijateljima na piće, okrenuti koju belu.

Ponekad poslovno putovanje uspijem spojiti za više druženja s najbližima.

Ivica živi sa suprugom Lidijom nastavnicom u OŠ Sveti Đurđ i troje djece, kćerkom Ivanom (17), te dva sina Juricom (11) i malim Franom kojem se bliži drugi rođendan.

-Ima dana kada uopće ne vidim obitelj kada kasno dođem doma, nažalost. Obitelj mi je nadahnuće u radu, njihova potpora je najvažnija.

Supruga Lidija veliki mi je oslonac, ona je potpuno preuzela vođenje kuće, misli na obveze u kući i oko obitelji. Samo kaj ne počne mijenjati ulje u autu – rekao je Ivica uz smijeh.

Možda je premalo poznato da Ivica uvijek priskoči u pomoć kada mu se obrate udruge i pri organizaciji raznih manifestacija.

-Ma pomognem kolko mogu. Nekad je to manje drugi put više. Ali, nikoga nisam odbil. Pa ja sam tu domaći Ludbrežanec – skromno je završio.

I još jednom dokazao da je Nagrada grada uručena u prave ruke.

Nakon diplome, prvo radno mjesto 1950. godine bila je škola u naselju Gruda kod Konavala.

-Tražio sam da me pošalju tamo gdje je najpotrebnije. Ostao sam godinu dana, pa otišao u vojsku. Tako sam nakon vojske s prijateljem dobio raspored u selo Maovice, općina Vrlika, kotar Sinj. U ono vrijeme općeg siromaštva uvjeti za rad bili su nezamislivo loši za današnje prilike.

Bez namještaja, nema vode i sanitarija. Uvijek je trebalo hodati do cisterne s vodom. Primjerice, jednom smo iz Maovica kolega i ja morali na neki sastanak i hodali smo 22 km, a nigdje ničeg, nema naznaka civilizacije. I tamo sam odradio godinu dana, zatim se oženio s Nadom, djevojkom iz rodnog Svetog Đurđa, također prosvjetarkom, pa zatražio premještaj u kotar Varaždin i došao u Tužno gdje sam ostao tri godine.-

Ludbreg Na ludbreško područje, točnije u Strugu došao je 1956. godine.

-Postupno se školski standard po-

Stjepan Belović, Nagra za životno djelo

'Sretan sa fakultet,

Etno-zbirku trebalo bi iz

boljšavao, uvjeti su bili bolji i bilo je lakše raditi. U međuvremenu se obitelj povećala s dvije kćerke. Kako su rasle trebalo je misliti na njihovo školovanje, pa smo prešli u Veliki Bukovec gdje je bila osmogodišnja škola. U to vrijeme uz rad sam upisao izvanredni studij, povijest-zemljopis, to mi je najviše odgovaralo i najviše me zanimalo. Diplomirao sam 1964. godine, a godinu dana ranije već sam počeo raditi u Ludbregu. Opet sam se vratio pješačenju jer smo stanovali u Hrastovskom. Kasnije smo dobili stan u Ludbregu.Učiteljski put završio je 1983. godine kada je kao profesionalac prešao u tadašnje Općinsko sindikalno vijeće.

-Nagovarali su me da preuzmem tu obvezu, ali odluka nije bila laka jer se bližila mirovina. Stalno su se

Đurđica Horvatić, Nagrada grada

Nagrada za rad je potpisani ugovor Njezin radni dan počinje u sedam sati i traje prema potrebi, a najviše se vremena potroši u razgovorima oko prodaje proizvoda

Dan grada Ludbrega pada u mjesecu u kojem se ujedno obilježava i Međunarodni dan žena, a Đurđica Horvatić jedina je žena koja je ove godine primila javno priznanje Grada Ludbrega i to za doprinos ludbreškom gospodarstvu. Već četiri godine na čelu je tvrtke 'Opremastrojevi' sa stotinu radnika.

-Općenito je danas teško voditi proizvodnu tvrtku posebice u metalskoj industriji i zbog ove opće gospodarske krize koja se osjeća i kod nas. Imam veliku potporu i pomoć vrlo savjesnih suradnika i zaposlenika - rekla nam je u svojem uredu.

Nakon završenog fakulteta u Zagrebu kao ekonomski stručnjak 1978. godine došla je u nekadašnju

'Opremu'. Najprije se zaposlila u službi plana i analize, potom u knjigovodstvu, pa u financijama. Nakon smrti supruga Slavka Horvatića preuzela je mjesto na čelu uprave 'Oprema-strojeva'.

Ravnopravna -Kad sam preuzela vođenje tvrtke okolnosti su bile složene. No, prije toga učila sam i puno naučila od supruga Slaveka. S njim sam često išla na poslovne razgovore i putovanja, tako da sam već poznavala mnoge poslovne partnere s kojima surađujemo. Njima je bilo sasvim normalno što razgovaraju sa mnom.

Kod novih poslovnih partnera koje nisam poznavala također nikad nije

9

31. ožujka 2009. tenzivno se bavi istraživanjem jezika i običaja svog zavičaja, pisanjem.

Napisao je i lani objavio knjigu 'Zavičajni sentimenti', a uskoro će u tisak 'Rječnik Svetoga Đurđa - rječnik ludbreške Podravine'.

-Ova djela zapravo su posljedica prikupljanja predmeta za etnografsku zbirku. Mislio sam, ako imam predmete, znam kako se zovu i čemu služe, zašto ih ljudima ne staviti u usta, podsjetiti na jezik, običaje? 'Zavičajni sentimenti' podsjećaju na poslovice, psovke, blagoslove, stare riječi i izraze, a opisuju kolinje, ćehare, krstitke, pokope, zabave, svatove. U knjizi podsjećam na nekadašnji život u mom zavičaju. Zaista su me vodili osjećaji kada sam o tome pisao, zato i takav naziv knjige. Ljudi se prisjećaju zavičaja s nostalgijom. Mnogi barem tako žele obnoviti uspomene iz djetinjstva. Ono je nekad mnogim generacijama bilo teško, ali uspomene na djetinjstvo ipak su najljepše.-

ada grada

am što su kćerke završile a unučad ide istim putem'

zložiti na ljudima dostupnom mjestu, a obvezno pritom uključiti stručnjake u školstvu uvodile novine i bilo bi se teško prilagoditi ako bih morao natrag u školu. Primjerice, kako bih danas predavao povijest? Ili zemljopis, koliko je tu novih država. Posljedica mog odlaska je što sam danas na neki način ostao izopćen jer u mirovinu nisam otišao iz škole, a nestao je i ondašnji sindikat, pa ispada da nemam 'bazu' – potužio se Stjepan.

Zbirka Rad u ludbreškoj školi dao je prekrasnu ostavštinu društvu – zbirku etnografskih predmeta koju je godinama uporno prikupljao s učenicima povijesne grupe.

-Postupno su industrijski proizvodi istiskivali dotad uporabne predmete našeg kraja. Ljudi su stare predmete počeli prodavati stranci-

ma ili bi predmeti završili u pećima, na 'nojžima'. Bilo mi je žao što nestaju. Počeli smo skupljati, djeca i drugi pokazali su interes. Uredno smo zapisivali naziv predmeta, koja je njegova svrha, tko ga je donio, poklonio, tko je vlasnik. Napravio sam i priručni katalog. Sve smo radili volonterski. Kad više nije bilo mjesta u mom kabinetu predmete smo prebacili u dvorac u prostoriju iza kapelice do koje se dolazilo iz 'Varteksove' kotlovnice. Tamo su se desile tri krađe, jedna s vandalizmom i razbijanjem keramičkih predmeta. Srećom našao sam istomišljenike. Zato je svih 585 predmeta danas stručno obrađeno, katalogizirano, zaštićeno, zahvaljujući Branku Dijanošiću, ravnatelju ludbreškog učilišta i Ljerki Albus iz varaždinskog muzeja. Predmeti su

Knjige Posljednjih desetak godina injevi za potrebe prehrambene, konditorske, industrije specifičan. Najveći domaći poslovni partneri stoga su 'Kandit', 'Zvečevo', 'Kraš' 'Podravka', pa nekadašnja sisačka željezara, danas 'CMC'.

e svaki r

Kriza, ali nema otkaza

Đurđica Horvatić na radnom mjestu u uredu bilo razlike razgovaraju li o poslu s muškarcem ili ženom. Njima je važno jesi li uspješan ili nisi. Kao žena u poslovnim razgovorima nisam doživjela nikakvih neugodnosti – rekla nam je Đurđica Horvatić.

Nezaobilazan je bio i dio razgovora o pokojnom suprugu, Ludbrežaninu, uspješnom gospodarstveniku koji je i u društvenom i političkom životu Ludbrega ostavio dubok trag.

-Bio je najbolji u ovom poslu, znao se nositi s problemima, pravi učitelj. S druge strane uvijek je pomagao razne udruge, manifestacije, razne društvene akcije. Kao Lud-

primjereno pohranjeni u učilištu.

No, treba ih izložiti, naći prostor koji će biti dostupan ljudima da to mogu vidjeti, a pritom obvezno treba uključiti struku – poručio je Belović. Školarci su sa svojim nastavnikom dali doprinos i o brizi o iskopinama rimskih termi, održavali su ono što je prof. Gorenc sa suradnicima i studentima radio prije 40-ak godina.

-Mi smo nalazište održavali, čistili, a onda su ga pokrile koprive.

Surađivali smo također s arheolozima iz Varaždina na nalazištu kod Sigeca. Ja sam tada bio tajnik SIZ-a kulture, sudionik svega. Oduševljen sam što su se radovi na termama nastavili. Ma, nikad nije kasno.

brežanin on je to osjećao kao svoju moralnu obvezu prema Ludbregu.

Isti je imao osjećaj obveze prema radnicima, kakva god bila kriza i što se god događalo uvijek je tražio načina i uspijevao da ljudi ostanu na poslu bez obzira na prilike. Trudim se tako nastaviti prema njegovim shvaćanjima o poslu i društvu. Tvrtka pomaže domaće udruge, akcije i manifestacije u gradu koliko to možemo s obzirom na okolnosti.'Oprema- strojevi' nije imuna na probleme koji su, uostalom, pogodili svjetsko gospodarstvo. Treba reći da je proizvodni program tvrtke: stro-

-Trenutno nema dovoljno posla za naš proizvodni program. Zapadna Europa nije naše tržište, mi smo na prostoru jugo-istočne i istočne Europe, primjerice, u Bugarskoj, Bjelorusiji. Baš su u tijeku pregovori za neke poslove u Srbiji, vjerujem da ćemo se dogovoriti. Radimo usluge strojne obrade za švicarsko i njemačko tržište. Cilj je prodati što više vlastitih proizvoda, dosad je omjer prodaje i usluga bio pola-pola, želimo ga povećati u korist prodaje. No, nema otpuštanja radnika, a uvjerena sam da nije rješenje niti sniziti plaće. Bitno je osigurati dovoljno posla i razinu plaća. Muči nas što kod je kod nas loša financijska disciplina.

Repromaterijal uvozimo i uglavnom ga moramo platiti unaprijed, a na naplatu onoga što prodamo ponekad čekamo i godinu dana. Balansiramo kroz ove probleme i vrlo sam ponosna na sve radnike jer baš su svi svjesni složene situacije i realno gledaju na ovo što se događa. Mislim da

će na kraju biti stručna literatura, priručnik za studente. Obvezu tiskanja preuzeli su HAZU i ministarstvo.

-Sada provjeravamo materijal, radimo ispravke,,dopune. Nadam se da bi rječnik mogao svjetlost dana ugledati sredinom ove godine – rekao nam je Stjepan.

Zadovoljstva Iako je priznanje došlo krajem osmog desetljeća života ono je dokaz da ljudi ipak cijene ono što je učinio i što još čini.

-Zahvalan sam predlagačima. Nisam sve to radio niti za novce nit za slavu. Drago mi je što je obitelj dala potporu u svemu što sam radio, možda im nekada nije bilo jasno zašto sam tako uporan, ali danas vidim da i njih zanima to što radim. Najzadovoljniji sam što su mi kćerke fakultetski obra-

Rječnik Kako je desetljećima skupljao stare predmete, zapisivao o njima, a tako dolazio i do sve više starih, arhaičnih riječi koje su nekad bile u uporabi. Kaže da je nestajanje riječi počelo odavno zbog migracija, ljudi su napuštali sela i odlazili u gradove, jezik se mijenjao i postao 'štacunski'.

Kako bi ih spasio od zaborava zapisivao ih je u blok, na ceduljicama, kad god bi se sjetio koje riječi ili je čuo.

-Ako odmah ne zapišeš novu riječ ponekad je zaboraviš. Ili je upišeš više puta. Priskočili su u pomoć unuci, poklonili mi računalo i morao sam proći njihovu obuku za rad na računalu, pa je sve bilo lakše – ispričao je Stjepan.

Polako nastaje 'Rječnik Svetoga Đurđa – rječnik ludbreške Podravine' s više od 10.000 riječi. Prvobitna zamisao bila je pripremiti štivo za šire čitateljstvo. No, stručnjaci su brzo shvatili vrijednost onoga što je Belović učinio upornim zapisivanjem starih riječi. Poznati dijalektolog za kajkavštinu prof. Đuro Blažeka uključen je u pripremu rječnika.

Tako će svaka zapisana riječ dobiti kratko obrazloženje o uporabi i svoj izraz u standardnom jezik. Rječnik ćemo preživjeti krizu, procjenjujem da će do druge polovice godine biti dosta teško. No, to ne može trajati vječno, kad si jednom pri dnu nakon toga se uspinješ– rekla je Đurđica.

Kćerka Njezin radni dan počinje u sedam sati i traje dugo prema potrebi.

U uredu je ujutro najprije dočekaju spisi koje treba pregledati i potpisa-

Uvijek dobro dođe i pomoć enciklopedijskog rječnika zovane. Supruga Nada i ja poslali smo ih na studij u Zagreb, a istovremeno smo u Ludbregu gradili kuću. Bilo je puno odricanja. A sada sam sretan što mi i petero unučadi ide stopama kćerki – završio je Stjepan Belović.

Unatoč godinama i zdravstvenih tegobama redovito ga se može vidjeti kako se biciklom vozi do vinograda gdje voli raditi i sam brine o 200-tinjak trsova. Lani je propustio otići na ribolov, obožava blinkanje.

Sjetno kaže kako Drava više nije ista, nestali su oni mali, veći rukavci, nedirnuta priroda uz njih. Time je nestao je dio njegova djetinjstva i mladosti. planovi, a najviše je vremena potroši u razgovorima oko prodaje proizvoda.

Priznaje da ima vrlo malo slobodnog vremena, ali zato jedva čeka vikend i dolazak kćerke Amalije iz Zagreba gdje studira.

-Radim, majka sam i kućanica, gotovo nemam slobodnog vremena, nemam nikakav hobi. Ali, kad dođe Amalija onda joj se potpuno posvetim, napričamo se o svemu i svačemu. Za godišnji skrpam nekako kakvih tjedan dana da zajedno odemo na more. Ona je prva godina strojarstva, odličan je student. Očekivala sam da će za studij odabrati prirodne znanosti. Ostala sam zatečena kad je odabrala strojarstvo, ali i ponosna jer je to struka njezinog oca i zato sam tužna što nije doživio da vidi kćer kako studira njegovu struku – prozborila je Đurđica.

I na kraju ističe:

‘Uvijek se prema mogućnostima pomažu gradske udruge’ ti. Kasnije na red dolaze razgovori s najbližim suradnicima, dogovaraju se dnevni, tjedni i mjesečni operativni

-Posao koji radim prije svega je vrlo odgovaran i naporan. Ali, razveseli svaki dogovoreni posao i potpisani ugovor, to je zadovoljstvo kojim naplatite trud i muku. I uvijek ispočetka. Kako je suprug znao reći.

'Tu je bicikl, stane kad prestaneš klačiti' – rekla je na kraju Đurđica Horvatić, dobitnica Nagrade Grada Ludbrega.

10

S A S V I H ST R A N A

DVD Ludbreg – Plaketa grada Puno je razloga za zadovoljstvo u DVD-u Ludbreg. Društvo je najprije održalo redovitu skupštinu, a samo nekoliko dana kasnije primilo je Plaketu u povodu Dana grada. Za 106 članova, 30-ak operativaca, 30 pričuvnih članova, osam žena i 40ak mladeži i djece, to je velik znak zahvalnosti za doprinos u čuvanju

31. ožujka 2009.

‘Na nas se može osloniti’

imovine i ljudi.

-To je priznanje i svim generacijama vatrogasaca za njihov rad u proteklih 140 godina. Mnogi su nesebičnim dobrovoljnim radom, riskirajući život, zdravlje i egzistenciju obitelji sudjelovali u gašenju požara, pružili pomoć i u drugim nepogodama. Priznanje je to i našim

obiteljima bez čije potpore ne bismo ostvarili takve rezultate. Prijašnjim generacijama Plaketa je zahvala, a nama koji nastavljamo podrška i motiv u daljnjem radu. Želim zahvaliti svim građanima, poduzetnicima, sponzorima i Gradu Ludbregu na pomoći jer pridonosi boljem radu.

Uvijek se mogu osloniti na nas, vatrogasci će im rado priskočiti u pomoć – istakao je Nenad Cindori, predsjednik DVD-a Ludbreg.

DVD će nastavit operativno i preventivno djelovanje prema programu usvojenom na skupštini.

27 intervencija

Plaketu za DVD primio je predsjednik Nenad Cindori

'Ludbreško Sunce'

Posebnu pozornost posvetit će osposobljavanju članstva za intervencije, a njih je lani bilo poprilično, čak 27.

–Bilo je sedam požara na otvorenom, gorjele su tri kuće, dva vozila, bila su dva požara na javnim objektima i požar na dimnjaku. U Globočecu smo intervenirali nakon obilnih kiša zbog poplavljenih podruma. Bile su i dvije tehničke intervencije kada su smrtno stradale dvije osobe. Utro-

šili smo 54.000 l vode i 69 kg praha.

Ispumpavali smo i čistili bunare, prevozili pitku kada su presušili bunari, najviše u Segovinu kad je tamo presušio seoski vodovod – istaknuo je Vilim Kišić zapovjednik DVD-a.

Doživotni vatrogasac Po struci stolar, a ludbreški umirovljenik i veteran DVD-a Ludbreg Juraj Đuro Vađon počasni je član ludbreškog društva. Za vatrogasce je ‘potpisao’ 1953. godine. Prošao je niz obuka, natjecanja, gasio požare, a vlasnik je mnogih vatrogasnih diploma i odlikovanja. Vatrogastvo je obiteljska tradicija jer je Đurin otac bio vatrogasac.

-Puno toga se promijenilo. Mi nismo imali opremu kao ovi danas, kada je sve i bolje organizirano. Imali smo agregate i auto. Velika nam je pomoć bila kad smo od ‘Razvitka’ dobili aparat S-100 za gašenje razvodnih ploča, oni su omogućili da nastavimo vatru gasiti vodom – podsjetio se Đuro.

Nekad su organizirali zabave koje bi Ludbrežani rado posjećivali i tako prikupljali novac za djelovanje. Tada je

vatrogasni dom bio blizu mosta preko Bednje.Kad se rušila stara škola dozvolili su im da mogu uzeti materijal, pa su prodali i tako opet nešto zaradili. Đuro kaže je najveći požar proteklih desetljeća bio onaj 1968. godine.

-To je bil požar u našoj nekadašnjoj ciglani. Sjećam se te vatrene stihije.

Kada smo stigli do požarišta pokojni Kruno Perin i ja bacili smo prvoga mlaza za gašenje. Zapalila se starudija, ugljen i drvo. Vatra je bila prejaka i tu nije bilo spasa – prisjetio se Đuro.

Ana Havaić

Neupitna potpora ministarstva

Kako bi se osobno upoznale s radom predškole za djecu s poteškoćama u razvoju u 'Ludbreškom Suncu', štićenike i djelatnike u Kući Sunca u Globočecu posjetile su Jasenka Đenović, ravnateljica Uprave za predškolski odgoj i osnovno obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te Marija Ivanković načelnica Odjela za predškolski odgoj.

Predškola za djecu s poteškoćama u razvoju u Globočecu prva je takve vrste u Hrvatskoj po čemu je 'Ludbreško Sunce' jedinstveno, a djeluje u sklopu Ministarstva znanosti, prosvjete i sporta. Polaznici su djeca od četiri do šest godina koji se pripremaju za prvi razred škole.

-Ovdje postoji najljepša kuća na svijetu, a to je Kuća Sunca. Osobito mi je zadovoljstvo da sam upoznala djecu i djelatnike koji se brinu o njima, te izrazila našu zahvalnost

Jasenka Đenović s malim polaznicima predškolskog programa za sav trud i brigu, skrb i njegu koju posvećuju najdražima. Želim im sretan put u život, puno sunca na nebu, osmijeha na njihovim licima i da uz našu podršku stasaju u zrele, čestite i vrijedne ljude. Ovo je bio prvi posjet Kući Sunca, uvjerena sam da ćemo se redovito brinuti o njima, kao što

smo to i do sada činili. Ministarstvo je prepoznalo da djeca u ovoj kući imaju sjajnu budućnost zbog ljudi koji dobro rade, promišljaju o svakom djetetu i pružaju njegu koliko mogu - rekla je Jasenka Đenović.

U vrijeme posjeta članovi udruge ukrašavali su pisanice, likovno se izražavali raznim tehnikama, a zatim je održan prigodni program s recitacijama i pjesmama.

-Svako dijete je božji dar, ali ljudi koji ovdje rade i ozračje kojim smo bili dodirnuti kad smo ušli u sami prostor, upravo pokazuje da je ljudska dobrota neizmjerna i da sve ono što čovjek čini dobrom mu se vraća. To se vidjelo na priredbi koju su nam dječica priredila, svatko je bio uključen, svatko je dobio svoju šansu. Točno je da ptičice najljepše pjevaju tamo gdje se slože glasovi, ali dječji glasovi su ljepši od pjeva

Marija Ivanković u maloj školi koju vodi Đurđica Ladašić-Škorjanec ptica. Predsjednica gospođa Zlatar, koja se svojom životnom pričom sama aktivirala učinivši svom djetetu dobro, učinila je puno više dobra za cijeli ovaj kraj, a i za Hrvatsku.

Ovakve kuće sunca trebale bi biti u svakom mjestu gdje bi se ljudi okupljali i dijelili to dobro, jer jedino tako možemo ići naprijed. Novci

čak i nisu toliko važni, nego više srce i nositi se zapravo za potrebom. Ovdje je potreba zadovoljena i sve je kao jedna cjelina besprijekorno – rekla je Marija Ivanković.

Gošće su se prilikom posjeta upoznale i s drugim aktivnostima udruge u Kući Sunca.

Marina Hižak

S A S V I H ST R A N A

31. ožujka 2009.

11

Uz Dan žena posjetili smo Katicu Perin, najstariju Ludbrežanku

Čajanke kod Fizira Obiteljska kuća u Frankopanskoj ulici 13 podignuta je davne 1923. godine. Najstarija je u toj ulici, a u njoj živi i najstarija Ludbrežanka Katica Perin.

Rođena je 31. listopada 1918. godine, dakle, već je dobro ušla u 92. godinu.

Posjetili smo je u povodu Međunarodnog dana žena, a sjetila je se i Udruga antifašista, poklonila joj buket cvijeća.

Naša najstarija sugrađanka završila je građansku školu u Ludbregu s odličnim uspjehom. Budući da joj je otac umro kad je bila mlada, nije htjela ni mogla nastaviti školovanje, takve su bile okolnosti. Ostala je živjeti u Ludbregu obavljajući kućanske poslove, a u slobodno vrijeme posvetila se društvenom radu kroz društvo žena.

Zabave Puno događaja ostalo joj je u sjećanju, mnoštvo je uspomena. U nekadašnjem društvenom životu Ludbrega vrlo su važne bile čajanke.

One su se nekada održavale kod Fi-

zira odnosno kasnije u hotelu 'Putnik' ili današnjoj 'Amaliji'.

-Fizir nam je svaku nedjelju dao hotel na raspolaganje, pa smo pripremale čajanke. Kuhale smo čaj, pekle klipiće i to smo onda prodavale. To su bili pravi klipići, ovo kak rade danas nitko tak ne može potrefiti. Uoči 8. marta sastajale smo se svake večeri po kućama i radile ružice od krep–papira. Za Dan žena ili kako se zna reći za 8. mart uvijek smo imale zabavu, a ružice smo naplaćivale kao ulaznicu. Sav novac je išao u dobrotvorne svrhe. I dan danas školska djeca rade ruže od krep–papira, drago mi je kaj su djeca preuzela i sačuvala tu tradiciju. Po kućama smo skupljale članarinu koja je također bila humanitarni prilog.

Onaj koji nije mogao platiti tome smo mi platile – prisjetila se Katica.

Bila je predsjednica Društva žena Ludbreg. Katica se i danas sjeća nekih svojih članica, kao što su Višnja Klier, Marija Mađarić, Ljubica Crkvenčić, gospođa Derner, Peričić, Vrzel. Kaže

Marija Vidović iz Hrastovskoga radi ukrase od krep-papira Već desetak godina, Marija Vidović ili Micika kako je mnogi zovu, bavi se vrlo zanimljivim hobijem.

Izrađuje cvjetiće i druge zanimljive ukrase od krep-papira. Osim cvjetića u različitim bojama i vrstama rado izrađuje anđele, lustere i druge prigodne ukrasne predmete. Također čuva i izrađuje ručne radove vezenja, a unatoč bolesti ne misli odustati već naprotiv čezne da nauči još neke nove tehnike, ali da i svoje znanje prenese mladim generacijama.

-Dogodi se da se noću probudim i sjetim što bi mogla izraditi. Odmah ustanem i idem izraditi koju ružicu – priča Marija o svom hobiju. Ono što je posebno u njima je ljubav.

Joj, kak je lepa ružica Marija ima problema sa zdravljem, iza nje je čak devet operacija, puno je boravila u Varaždinskim Toplicama, pa i sada odlazi na terapiju. Tamo

da je društvo okupljalo sve Ludbrežanke, a najviše se bavilo humanitarnim radom. Posjećivale su djecu poginulih partizana, donosile su im darove, pomagale im kada je bilo potrebno. Nabavile su i prvu narodnu nošnju za ludbreški KUD. Kupile su je u Slavoniji i darovale folkloru.

Prvi vrtić Katica je jedna od Ludbrežanki koja je inicirala da se u gradu osnuje i izgradi dječji vrtić.

-Skupljale smo novac za vrtić, uspjele smo sakupiti tadašnjih 150 hiljada dinara. Tako se osnovao prvi vrtić u Ludbregu. Svi smo radili, vozili smo cigle i pijesak, pomagali kod radova, sve što je trebalo - prisjetila se Katica.

Rado se sjeća kako su organizirale cvjetni korzo koji je postao nekadašnja tradicija.

-To je bila povorka po cijelom Ludbregu. Svi smo bili maskirani u različite lutke, sjećam se Snjeguljice i sedam

patuljaka, balerina. Kostime je šivala gospođa Somogji Bur u svome dvorištu. Za tradiciju nekih manifestacija koje se i danas priređuju u Ludbregu zaslužno je nekadašnje Društvo žena Ludbreg - smatra Katica.

Zdravstvene tegobe muče najstariju Ludbrežanku. Kći Vesna i

sin Krsto sa svojim obiteljima žive u Italiji, ali povremeno dolaze kad im dopuštaju prilike i obveze. Krajem zime dulje vrijeme uz nju je provela kći. Katicu razveseli svaki dolazak, mada slabo čuje i malo govori. No, uvijek s veseljem pročita novine.

Marina Hižak

Šareni cvjetići za sve prigode

Micika voli cvijeće i cvjetne ukrase upoznaje nove prijateljice iz različitih krajeva Hrvatske koje se također bave ručnim radovima, pa osim što s njima podijeli lijepe i teške strane života od njih je nešto i naučila. Upravo je zbog čestih boravaka u bolnici po-

čela s izradom ovih ukrasa.

-Puno puta kad sam u bolnici napravim toliko ukrasa da si nešto i zaradim, ali mi je posebno drago kad mogu i pokloniti. Ponosna sam što moji cvjetići krase recepciju u Toplicama, ali i ordinacije liječnika gdje često boravim. Poticaj za rad je već kad mi netko kaže: joj, kak je lepa ružica – sa smješkom govori Marija.

Uskrs

Šarene majstorije od krep-papira

Katicu je oraspoložio buket cvijeća, dar ludbreških antifašista

Uživa u izradi svojih ukrasnih predmeta. Kaže kad ih izrađuje zaboravi na bol i to je čini zadovoljnom.

Svakome tko želi rado bi pokazala kako to radi. Izrađuje buketiće za neke svečanosti, bilo je više prigoda kad je radila baš po narudžbi - košarice s cvjetićima za mažoretkinje, cvjetne bukete za godišnjice i slično.

Marija uz rad u kućanskim i poljoprivrednim poslovima voli i živo cvijeće koje njeguje s puno ljubavi.

Od mladosti voli druženje, sudjelovala je u mnogim događajima u Hrastovskom, pa je tako već prije 50 godina uvježbavala sa sumještankama predstave i razne priredbe. I danas se uvijek rado pridruži društvu i pomogne ako je kome potrebno.

-Nekad su ljudi imali više zadovoljstva i veselja nego danas, običaji su se nekako više održavali. Uskrs se posebno slavio, nekoliko dana prije sve se posebno čistilo, od kuće do dvorišta, bojile su se pisanice lupinama luka, krep papirom, a obavezni je bio odlazak u crkvu. Od mise kad je bio blagoslov jela trebalo je jako žuriti

doma. Jer tko je došao prvi na misu i prvi od mise taj je cijele godine bio prvi. Ostaci od blagoslovljene hrane su se skupili i bacali u oganj ili vodu, kao dar vodi i dar vatri. Nekad su žene pripremale vrtanje, što je danas rijetko, ali se zato još i danas priprema kuglof koji je nezaobilazan na blagdanskom stolu, a običaj je da se nosi i na blagoslov – prisjetila se Marija. Željka Namesnik

Ples u hotelu “Crnković”

Žene veselo uz svoj dan Već punih deset godina u Ludbregu se priređuje zabava u povodu Međunarodnog dana žena. Lijepa tradicija održava se u organizaciji Foruma žena ludbreške organizacije SDP-a. No, da ne bi bilo zabune, ne radi se o stranačkom događaju već o susretu zainteresiranih žena bez obzira na to jesu li politički aktivne i opredijeljene. Tako se u dvorani hotela ‘Crnković’ okupilo čak 170 pripadnica ljepšeg spola.

-Za nas žene je to posebni dan, druženje je prekrasno, puno plesa.

Od nekad slavim taj praznik. Došle su čak žene iz okolice Varaždinskih Toplica, Koprivnice. Čak bih mogla reći da poslije rata nitko nije okupio toliko žena svih uvjerenja, vjera. Tu su vjernice, ateistice, članice nacionalnih manjina. Važno je da se taj dan ne zaboravi – rekla je Đurđa Mikulić.

Prigodnim programom s recitacijama ženama su njihov dan čestitali učenici Osnovne škole Ludbreg.

A na ulazu je svaka gošća dobila poklon – jaglac. (mh)

12

K U LT U R A

31. ožujka 2009.

Zbornik o Vladimiru Filipoviću Zbornik pod naslovom ‘Vladimir Filipović - život i djelo (1906-1984)’ predstavljen je ludbreškoj javnosti u sklopu programa obilježavanja Dana grada. Hrvatski filozof, rođeni Ludbrežanin prošle je jeseni u Ludbregu dobio spomen-ploču, a promocijom zbornika Ludbreg još jednom podsjeća na njegov doprinos društvu. Zbornik su predstavile Erna Banić–Pajnić, Ivana Skuhalo–Karasman i Mihaela Garardi-Karšulin.

- Profesor Filipović u našoj sredini djelovao je prije svega kao prosvjetitelj, ne samo za filozofiju u Hrvatskoj, nego i za hrvatsku kulturu uopće -rekla je Erna Banić–Pajnić.

Zbornik obuhvaća najzanimljivije radove sa znanstvenog skupa što su ga povodom stote obljetnice

rođenja, 2006. godine organizirali Institut za filozofiju iz Zagreba i Matica Hrvatska.

Bio je to drugi takav skup, a prvi je održan 1985. godine odnosno godinu dana nakon njegove smrti. Upravo zbog toga Institut za filozofiju odlučio je izdati zbornik s objedinjenim radovima s oba skupa kako bi predstavio stajališta dviju generacija koje govore o Filipoviću.

U zborniku je objavljen i tekst Ludbrežanke Ivančice Jež o povijesti našeg grada.

Rođeni Ludbrežanin, Vladimir Filipović, bio je ugledni filozof, jedan od najzaslužnijih profesora filozofije u novijoj povijesti, utemeljitelj Instituta za filozofiju. Promociju u Ludbregu organizirali su Institut za filozofiju iz Zagreba i Gradska knjižnica i čitaonica ‘Mladen Kerstner’.

Marina Hižak

Sretan Vam Uskrs

Centrum mundi fest 2009.

Pobjeda u Čakovec

Festival zabavne glazbe 'Centrum mundi fest' već petu godinu zaredom priređuje se u sklopu obilježavanja Dana grada Ludbrega, pod pokroviteljstvom Grada Ludbrega, a u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta 'Dragutin Novak' Ludbreg. Danas možemo reći da je u potpunosti našao svoje 'mjesto pod suncem' vrijednih, lijepih i atraktivnih događanja u Ludbregu koji pobuđuju svekoliki interes, kako glazbenika, tako i ludbreške publike.

Dokaz ovoj tvrdnji je dolazak mnoštva mladih glazbenika iz čak šest županija.

Nastupila su 22 izvođača, čak nisu niti svi najavljeni doputovali u Ludbreg, bilo je prijava za sudjelovanje iz Dalmacije, što ne bi bilo prvi put. Uz sve to, treba reći da je dvorana bila puna gledatelja i to unatoč izravnom prijenosu kolega s Radio Ludbrega.

Festival je postao prigoda za afirmaciju nadarenim mladim glazbenicima na putu u svijet estrade. Na ovogodišnjem je festivalu bilo onih koji su već izlazili na ludbrešku pozornicu, ali i mladih glazbenika kojima je ovo bio prvi nastup u centru svijeta.

Najbolji Najviše pljeska, ali i naklonost stručnog ocjenjivačkog suda dobila je Ena Pongrac iz Čakovca za izvedbu pjesme 'Sve do ludila' čiji je autor glazbe i teksta Željko Thes Tes, a aranžman je napravio Ivan Mikulić.

-Drugi put sam u Ludbregu na festivalu, lani sam također osvojila jednu nagradu. Sviđa mi se festival, organizacija

Pobjednička pjesmu “Sve do ludila” izvela je Ena Pongrac

Druga nagrada - Jelena Žnidarić

Marijan Jurinić osvojio je treću nagradu

je super, puno je i publike mada je malo 'pospana', rado bih da ona još podigne ozračje. Glazba će biti moje zanimanje u budućnosti, nadam se. Čvrsto sam odlučila upisati se na glazbenu akademiju u Grazu – rekla nam je Ena. Drugu nagradu osvojila je pjesma 'Što se zbilo', glazba Miro Boršćak, aranžman Daniel Galar, a tekst i izvedba Jelena Žnidarić. Treću nagradu za pjesmu 'Ja

sreću imam' osvojio je Marijan Jurinić koji izveo pjesmu i napisao glazbu, autor teksta je Franjo Mesarić-Frenki, a aranžmana Daniel Galar.

Nagrade najboljima podijelili su gradski dužnosnici, Ivan Lončarić, Stanislav Nemec i Slavko Blagaj.

Uz malu obljetnicu festivala, publiku je iznenadio atraktivni nastup polaznica škole trbušnog plesa iz Zagreba.

Poezija u slikama Željka Mucka

Slike Željka Mucka opet su pobudile veliku pozornost Ludbrežana U izložbenom prostoru Galerije Centrum Mvndi otvorena je samostalna izložba akademskog slikara Željka Mucka koji živi i radi u Koprivnici. Umjetnik se predstavlja s 35 djela na kojima prevladavaju pejzaži, vedute i mrtva priroda.

Likovni kritičari ističu kako njegova djela zadržavaju lik zavičajnog sažetka i amblem rodnog grada, te da ostvaruje opuse slika koje plijene 'bogatstvom kolorističkog namaza i sveprisutnom lirikom kojom iznutra gradi svoje slike'.

-Ovo mi je druga samostalna izložba u Ludbregu. Predstavljam se sa slikama mrtve prirode srednjih i velikih dimenzija. Reakcije ljudi na izložbu su izuzetno pozitivne, posjećenost je dobra, a to me posebno

Majstor podravskih motiva veseli - rekao nam je autor. Željko Mucko diplomirao je 1984. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a za svoj diplomski rad dobio je nagradu koju godišnje dodjeljuje Vijeće akademije likovnih umjetnosti.

Dosad je priredio 33 samostalne izložbe. (ah)

31. ožujka 2009.

K U LT U R A

MPZ 'Podravina' Ludbreg – Plaketa grada

Likovna kolonija 'Ludbreg 2009.'

MIRO NOVAK

Entuzijazam mnogih generacija

13

Umjetnici na trgu nakon završetka kolonije

Ludbreg u slikama MPZ Podravina na nastupu tijekom svečane sjednice Gradskog vijeća Ludbrega Mješoviti pjevački zbor 'Podravina' Ludbreg nastavlja tradiciju zborskog pjevanja u gradu i ove će godine proslaviti 130 godina od početka rada nekadašnjeg zbora. Zapisano je da je zbor osnovan 1879. godine, a pod raznim nazivima i s kraćim ili duljim prekidima opstao je sve do devedesetih kada se kao udruga organizira u Mješoviti pjevački zbor 'Podravina'.

Broji tridesetak članova, a izvodi klasična djela poznatih skladatelja, izvodi duhovnu glazbu, kao i glazbu niza hrvatskih autora. Zbor sudjeluje u gotovo svim kulturnim manifestacijama koje

se organiziraju u Ludbregu i uspješno zastupa svoj grad na smotrama zborova u Varaždinskoj županiji, a imao je i niz drugih zapaženih nastupa.

Za nastupe se članovi pripremaju pod stručnim vodstvom Rozalije Othman.

-Nagrada je uvijek zadovoljstvo, a ova Plaketa grada dar je ne samo ovoj već i svim prijašnjim generacijama i logičan slijed u 130 godina djelovanja jednog društva. Kroz povijest su se izmijenila imena i generacije entuzijasta koji su svoje vrijeme posvetili zajedničkom muziciranju. Čast mi je da je ova nagrada došla u ruke u vrijeme kada sam

voditeljica zbora i mogu reći da sam zadovoljna postignutim u posljednje dvije godine. Ludbreg ima vrlo razvijen glazbeni život sa dva zbora – crkvenim zborom i nama. Danas, kada kroz medije imamo prilike za raznim zabavnim sadržajima još više cijenim naše članove koji se odriču udobnosti naslonjača i s velikom ljubavlju i uz puno truda uvijek dolaze na pjevanje. Njegujemo autentičnu narodnu glazbu, klasičnu i duhovnu.

I sada se s radošću pripremamo za smotre, svečanost obilježavanja ovog jubileja i gostovanja diljem Hrvatske – rekla nam je Rozalija Othman. (ah)

Likovno udruženje Ludbreg organiziralo je u povodu Dana grada likovnu koloniju pod nazivom "Ludbreg 2009." kojoj se odazvalo 26 slikara i jedan kipar s područja sjeverozapadne Hrvatske. Tema radova bila je prigodna - grad Ludbreg i njegova okolica, nastalo je 31 likovno djelo.

-Prvi puta sam ovdje na koloniji i vrlo sam počašćena pozivom. Amaterski slikam već 17 godina. Susreti na kolonijama su jako lijepa druženja. Slikala sam u prekrasnom dijelu vinograda, jer priroda je ipak najljepša inspiracija za stvaranje – rekla je Slavica Pantelić iz Ferdinandovca.

Na koloniji su sudjelovali: Zoran Bahat, Branko Budimir, Drago Cvijetić, Marija Čukelj, Ivan Čukelj, Dražen Gložinić, Anita Horvat, Anita Ivkovčić, Nataša Ivanuša, Marija Kovačić, Claudia Kuzmić, Radmilo Mihajlović, Iva Miljković, Zoran Miljković, Maja Novak, Zrinka Mutić, Aleksandra Osivnik, Milena Petković, Davor Petak, Đurđa Pevač, Stanko Sabol-Sta-

do, Spomenka Škafec, Elvira Štabi-Vidović, Melita Vrček i kipar Željko Petković.

Sudionici kolonije slike su poklonili ludbreškom udruženju koje će ih opremiti i pripremiti za prigodnu prodaju kroz aukcije kako bi se prikupila sredstva za rad mlađe grupe članova udruženja, njih 40-tak koji kroz tečajeve

Marija Čukelj iz Stubičkih Toplica slikala je u vinogorju iznad Ludbrega i radionice uče tajne likovnih tehnika i izražavanja.

Na koloniji su prisustvovali i najmlađi članovi LUL-a - Claudia, Aleksandra, Anita, te Iva Miljković kao najmlađa slikarica, a ima tek pet godina.

Slikarica Slavica Pantelić u društvu kolegica s kolonije i gradonačelnika Ivana Lončarića

14

SP O R TSK I P R E G LE D

Sport u Osnovnoj školi Ludbreg

31. ožujka 2009.

NK 'Podravina' Ludbreg – Plaketa grada

Nogometaši prvaci! Za rođendan novi

objekt i knjiga

Prvaci - stoje: učitelj Zenil Vugrinec, Filip Ivančić, Goran Tarandek, Dario Struški, Nikola Markulinčić, Karlo Jadanić, trener Saša Špoljarić i pomoćni trener Branko Tarandek.

Donji red: Andrija Havaić, Daniel Sačer, Ivan Štefanek, Leon Štabi i Teo Novačić.

Ekipa Ludbrega osvojila je naslov županijskog prvaka na turniru osnovnih škola koji je održan krajem ožujka u varaždinskoj dvorani 'Graberje'. Tako su zaokruženi sjajni nastupi Školskog športskog kluba Ludbreg u ekipnim sportovima u ovoj školskoj godini. Nakon odličnih rezultata u košarci i rukometu i to u obje konkurencije, učenica i učenika, zatim ekipno i pojedinačno u atletici, uspjesima su se pridružili i malonogometaši.

Rezultati Odlazak na županijsko prvenstvo ekipa ludbreške škole ostvarila je nakon vrlo uvjerljivog nastupa međuopćinskih kvalifikacija krajem veljače. Gotovo jednako uvjerljivo Ludbreg je odigrao turnir za županijskog prvaka u vrlo jakoj konkurenciji među 16 ekipa s područja

Varaždinske županije.

U prvoj utakmici turnira u osmini finala Ludbreg je pobijedio školu iz Svetoga Ilije s 5:2. U četvrt-finalu je čak sa 7:1 pala škola iz Petrijanca, tek za nijansu teže bilo je protiv Vidovca koji je doživio poraz 5:1. Niti u finalu nije bilo baš nikakve rezultatske neizvjesnosti, Ludbreg-Lepoglava 4:0.

Možda je mala zanimljivost da je od svih ekipnih sportova u niz proteklih godina nogomet donio najmanje uspjeha ludbreškoj školi.

No, sadašnja ekipa na okupu je već četiri godine i vježba pod vodstvom Saše Špoljarića, te napreduje iz godine u godinu. Trener Saša Špoljarić odlično je posložio momčad igrača koji igraju u mlađim uzrastima raznih klubova, dakako, od Podravine do prvoligaša. Rezultati nisu izostali, zapravo je ekipa sa četiri pobjede i ukupnom gol-razlikom 21:4, te impresivnom igrom pomela konkurenciju.

Kao županijski prvak ekipa ŠŠK Ludbreg izborila je pravo nastupa na poluzavršnici prvenstva Hrvatske za osnovne škole skupine centar koje je odigrano u međimurskom Murskom Središću posljednjeg četvrtka u ožujku. U konkurenciji su još bili prvaci iz pet županija, Međimurske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije. Ekipa Ludbrega zauzela je odlično treće mjesto.

U borbi po skupinama Ludbrežani su poraženi od Koprivnice 2:3, a potom su istim rezultatom dobili momčad Bjelovara i u skupini završili na drugom mjestu, iza Bjelovara koji je visoko pobijedio Koprivnicu i osigurao finale.

Bjelovar je na kraju i osvojio pobjednički pehar, dok je Ludbreg u utakmici za treće mjesto pobijedio ekipu domaćina osnovne škole iz Murskog Središta s 4:3. Odličan rezultat, ali i malo tuge jer je kvalitetom Ludbreg zaslužio finale. No, barem za utjehu ludbreškoj ekipi je pobjeda u skupini nad kasnijim prvakom.

Nogometni klub 'Podravina' je najstarije sportsko društvo u čitavom kraju, djeluje od 1919. godine i ove godine obilježava 90. obljetnicu. Kroz desetljeća mnoge su generacije iz Ludbrega i šire okolice dale svoj doprinos razvoju kluba. Danas u klubu djeluje oko 120 nogometaša u sedam dobnih skupina, djeluje i škola nogometa koja radi s djecom predškolske dobi i mališanima do osme godine.

Podravina je bila i hrvatski drugoligaš prije 15-ak godina, a posljednjih desetak godina ostvaruje iznimne rezultate u kup-natjecanju što je omogućilo i susrete hrvatskim prvoligašima. Svim prijateljima sporta posebno je u

Stari objekt izgrađen početkom 50-ih godina prošlog stoljeća zauvijek je otišao u povijest. Na, istom mjestu podići će se novi, suvremeni objekt koji će biti puno primjereniji potrebama kluba i njegovim brojnim uzrasnim ekipama.

Natjecateljski planovi također su ambiciozni. Cilj je finale županijskog kupa i plasman iz sadašnje Četvrte u Treću hrvatsku nogometnu ligu.

Upravo zbog radova na gradskom stadionu Podravinu je u proljetnom dijelu ugostila Plitvica iz Selnika. Ludbrežani na njezinom terenu igraju kao domaćini, vrlo su zadovolj-

Teren u Selniku gotovo je istim dimenzija kao u Ludbregu sjećanju ostalo i gostovanje u Ludbregu splitskog Hajduka, tadašnjeg državnog prvaka koji je jedva u produžetku prošao Podravinu.

Kako će biti obilježen 90. rođendan Podravine? Već su poodmakle pripreme za tiskanje monografije kluba. Želja vodstva kluba je i novi objekt u sklopu gradskog stadiona.

ni jer teren u Selniku dimenzijama je gotovo identičan ludbreškom, tek je za jedan metar kraći i uži od onog na Podravini uz vrlo dobru travnatu podlogu.

I mala zanimljivost. Imali smo sreće i fotoaparatom zabilježili trenutak prvog pogotka Podravine postignutog u Selniku.

Međunarodni rukometni turnir dječaka 'Centrum mundi' Ludbreg

Rukometna mladost

Napetost i na klupi Ludbrega - mlađa ludbreška ekipa Bio je to pravi praznik rukometa u centru cvijeta. Udruga ‘Mladi rukometaš’ treću godinu zaredom organizirala je turnir za dječake ‘Centrum mundi – Ludbreg 2009..’

Vodstvo udruge dovelo je jaku konkurenciju, a turnir je imao i međunarodni predznak. Kod dječaka rođenih 1996. godine igrali su Cimos iz Kopra, Medvešćak i Croatia osiguranje iz Zagreba, San Sport iz Čakovca, Dugo selo, Trsat i Zamet iz Rijeke, te domaćini. U konkurenciji dječaka rođenih 1994. godine igrali su Trsat, Dugo selo, Varteks di Caprio iz Varaždina, Prelog i domaća momčad. Nisu došli Porečani, pa su se napravile promjene u sustavu natjecanja, tako da su na kraju svi bili zadovoljni.

Stariji osvojili turnir Bila je to prilika da treneri provjere stupanj napredovanja mladih ludbreških rukometaša

od kojih će zasigurno mnogi nastaviti rukometni put. Kod mlađih godišta Ludbreg je zauzeo sedmo mjesto, a turnir su osvojili ‘zagrebaši’.

Drugi dan bio je u znaku domaćina. Stariji dječaci Ludbrega uvjerljivo su usvojili turnir sa sve četiri pobjede. Očito je da uz stručni rad polako, ali sigurno u Ludbregu stasa buduća odlična generacija rukometaša.

Udruzi treba još jednom odati priznanje za odličnu organizaciju turnira.

-Imamo samo pohvale za organizaciju turnira, ali i za kvalitetu. Treneri koji su bili ovdje kažu da je to najjači turnir u Hrvatskoj za 1996. godište. Svi su bili zadovoljni, pa već imamo predbilježbe za iduću godinu – rekao je Darko Struški, predsjednik Udruge.

‘Mladi rukometaš’ organizacijom turnira čini i pravu promociju Ludbrega, ne samo kao grada sporta. (nj)

15

31. ožujka 2009.

U prvoj minuti prve utakmice u Selniku strijelac je bio Mladen Vađunec

Uoči nogometnog derbija 4. HNL sjever Sloboda-Podravina

Utakmica istine za Ludbrežane Umalo nam je postala besmislena najava velikog derbija 4. Hrvatske nogometne lige sjever u subotu, 4. travnja između varaždinske Slobode i Podravine. ‘Zakuhali’ su, naime, neuspjesi kandidata za prvaka posljednje subote u ožujku. Podravina je neočekivano poražena u Turčinu kod Dubravke (1:2), pa smo pomislili da je vodeća Sloboda otišla na nedostižnih 9 bodova razlike. No, onda je stigla vijest iz Ivanca da Sloboda nije uspjela pobijediti Ivančicu (0:0). Bodova razlika se povećala na sedam bodova, ali se u suštini ništa bitno nije promije nilo, izuzev činjenice da je Podravina i prije derbija m o g l a smanjiti prednost.

Naime, ako Ludbre žani i

Trener Slobodan Sudec najavljuje igru na pobjedu

dobiju derbi još uvijek će morati čekati na dva kiksa Varaždinaca što je bilo i prije zadnjeg kola u ožujku.

Trener Slobodan Sudec vrlo je emotivno primio neuspjeh u Turčinu, kako kaže, zbog načina na koji su poraženi: -Prvi pogodak iz kaznenog udarca plod je olako izgubljene lopte u sredini terena. A tek drugi? Lošim ispucavanjem poklonili smo korner nakon kojeg je došlo do udarca s 20 metara i lopta je prošla kroz vratara u gol. Naša realizacija bila je vrlo loša. Imali smo osam situacija koje smo u završnici morali konkretizirati, nešto zabiti, ali nismo. Ipak, dali smo premalo, a za naslov se moraju dobivati i takozvane male utakmice – rekao nam je Slobodan Sudec.

Podravinu je na kraju pomazila sreća rezultatom iz Ivanca koji je po našem mišljenju čak veće iznenađenje nego poraz Ludbrežana. Naime, jesenska kanta za napucavanje Dubravka s potpuno obnovljenom momčadi već se promovirala u momčad proljeća, za tri kola sustigla je najbliže na ljestvici, a kako izgleda na terenu uvjereni smo da će momčad iz Turčina vrlo brzo

Ovako se u zadnjih deset dana ožujka dala rušilo na gradskom stadionu

napustiti zonu ispadanja. Ivančica za proljeće ima momčad vrlo skromnih mogućnosti i vrlo mali broj igrača, uostalom u proljeće još nisu protivniku zatresli mrežu.

Igra samo pobjeda Derbi u Varaždinu tako će biti dvoboj ‘ranjenih divova’. Za Ludbrežane i nešto više, utakmica istine, mogu li ili ne? No, nakon poraza u Turčinu, sada Ludbrežanima bod u derbiju ne znači puno. U Podravini su sigurni da imaju lijeka za Slobodu: -Našim porazom sve bi bilo gotovo, a niti s bodom ne bismo puno dobili. Znači moramo igrati na pobjedu. Mi već određeno vrijeme pripremamo protuigru za Slobodu. Ako nećemo ponoviti propuste uvjeren da će oni teško dolaziti u gol-prilike, a da ćemo mi biti opasniji. No, to sigurno neće biti utakmica s puno prigoda i presudna će biti bolja realizacija, vjerujem ipak naša – istakao je trener Slobodan Sudec.

U Podravini se nadaju da će na gostovanju kod vodeće Slobode u Varaždinu imati i dobru potporu svojih navijača. Utakmica u subotu, 4. travnja u 16 sati na stadionu Slobode.

Radnici kažu da su nekadašnji graditelji nisu šparali na materijalu, pa je rušenje bilo vraški težak posao…

...a ‘Lukom’ će odvesti 50-ak kamiona otpada

Ludbrežanin Bojan Vručina, najbolji sportaš Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije

Ludbreški as dočekao poziv

Ludbrežanin Bojan Vručina ponajbolji je strijelac Prve hrvatske nogometne lige u dresu koprivničkog Slaven Belupa. Ogroman je to uspjeh kojem treba dati pravu dimenziju. Naime, titulu prvog strijelca sanja svaki među stotinama tisuća Hrvata koji se bave najpopularnijim sportom. Zato je sigurno znatno teže doći do toga nego biti ponajbolji ili među boljima u nekoj kulturnoj ili drugoj sportskoj djelatnosti kojom se kod nas bavi manji broj ljudi. Bojan često pred mikrofonima TV-kamera ili radijskih reportera, pred novinarima iz tiskovina, daje izjave o upravo završenoj ili najavljuje novu utakmicu. Zato ćemo mi 'ponoviti gradivo', podsjetiti na njegov nogometni put i razvoj. Rođen je 8.studenoga, 1984. godine u znaku škorpiona. Nogometom se počeo baviti već s osam godina među pred-

pionirima Podravine kod trenera Željka Roščića. Razvojni put potom ga je odveo prema Varteksu. Prolazio je 'Varteksove' momčadi mlađih uzrasta, a planirala se i posudba u varaždinsku 'Slobodu. Bilježimo i kratku epizodu u 'Razvitku' iz Čičkovine. Punoljetnost je dočekao opet u plavo-bijelom dresu Podravine i počeo nemilice tresti trećeligaške mreže.

–Bili smo odlična momčad u Trećoj hrvatskoj ligi pod vodstvom trenera Velimira Špikića.

Krenuli su pogoci i valjda sam zapeo za oko prvoligaškim klubovima. Prema Koprivnici me odveo prijatelj Josip Maltar, a veliku ulogu imao je i Marijan

tijih europskih klubova. Vjerujem da to mogu i da je moj rad zaslužio biti tako nagrađen. Pred kraj karijere nadam se da ću opet zaigrati u plavo–bijelom dresu Podravine u kojem sam stekao prve vrijedne nogometne spoznaje, a Podravina mi je bila sjajna odskočna daska za nastavak nogometnog uspona – naglasio je Bojan.

Poziv

Pravi strijelac –brz, eksplozivan, odličan s obje noge, a zabija i glavom Domović tadašnji direktor Slavena – podsjetio je Bojan.

Nagrada za rad Prvi trener u koprivničkom prvoligašu u kojem je od 2003. godine bio mu je Milo Nižetić, inače, otac popularnog pjevača Luke. U dresu Slaven-Belupa postigao je već više od pedeset zgoditaka. Prošle

je godine Vručina bio u 'pečalbi' u Duisburgu. Bundesligaško iskustvo iznimno je značajno, kaže da je stekao nove spoznaje iz i o profesionalnom nogometu koje će zasigurno koristiti u našim nogometnim vodama. Bojan Vručina o ambicijama govori slijedeće: -Cilj mi je nakon ove sezone otići u inozemstvo, u neki od pozna-

U njegovoj karijeri uz roditelje i tetu Anu najveća su mu podrška supruga Aleksandra te sinovi Fabio i Leonardo. Ludbrežanin Bojan Vručina nedavno je primio i nagradu za najboljeg sportaša grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije u 2008. godini. Šteta je za Ludbreg za da se premalo spominje da je on iz našeg grada. Ako su Koprivničanci mogli postaviti tablu da ste na ulazu u grad europskih rukometnih prvakinja onda bi i Ludbreg mogao razmisliti o sličnoj promociji grada, postavljanju table s natpisom: Grad Bojana Vručine - kralja nogometnih strijelaca. Da Ludbreg prvog strijelca najbolje hrvatske nogometne lige možda više neće doživjeti u ovom stoljeću….

A svega dan-dva nakon ovog razgovora Bojanu je stiglo najveće priznanje – poziv Slavena Bilića na pripreme državne reprezentacije.

16

Fašničko kolinje

Vrijeme fašnika u Ludbregu je završeno onako kako nalaže stara tradicija ovog kraja fašničkim kolinjem. Tradicija našeg kraja nalaže, naime, jedno takvo okupljanje dvatri tjedna nakon završetka fašničkih zabava i ludovanja.

Udruga ‘Črni maček ludbreški’ priredila je prigodni program pod nazivom ‘Fašničko kolinje’ kojim se zahvalilo i počastilo sve sponzore i donatore i udruge nedavnog fašničkog spelavanja. Bio je to prigodni zabavni program održan u hotelu ‘Amalia’. Za dobro raspoloženje uzvanika bile su zadužene ženska vokalna skupina ‘Pajdašice’ koja djeluje u sklopu ludbreškog KUD-a, pa članice ludbreških udruga udružene u skupinu ‘Voluharice’, a ‘mediteranski štih’ dodali su i gosti s prijateljskog Raba odnosno ‘Rapska klapa’. Članovi ‘Črnog mačka’ izveli su točku ‘Trenutak isti-

Kuhari u Amaliji pripremili obilje krvavica za goste ne’. Bila je asocijacija na istoimenu televizijsku emisiju, a u kojoj se ‘Črni maček’ kritički osvrnuo na svoj rad u pripremi fašnika, dakako, u šaljivom tonu, na svoj račun.

Kako to i dolikuje pravom kolinju, specijalitet večeri bile su ‘črne i bele ćurke’. Posluživale su se, dakle, krvavice, ali

na jelovniku su bila i druga tradicionalna jela – domaće kobasice, kiselo zelje i restani krumpir, kobasice, krmenadli i druga jela.

Program je trajao kasno u noć uz tombolu, banana-ples i veselo druženje, te podjelu zahvalnica donatorima i sponzorima. (ah)

U srijedu, 1. travnja u Ludbregu

Dan centra svijeta i Ludbergin rođendan Ludbreg je doista jedinstveni grad u svjetskim razmjerima. Već trinaestu godinu obilježava Dan centra svijeta, točnije od 1996. godine. Legende govore da je baš Ludbreg središte svijeta, a uz taj datum vezana je i legenda o vinogradarki Ludbergi, pa istoga dana slavimo i njezin rođendan.

Program, uz podizanje zastave Centra svijeta i fanfare počinje u srijedu 1. travnja u 17 sati na središnjem trgu gdje su krugovi centra svijeta i postavljene pločice gradova-prijatelja. U programu će sudjelovati Puhački orkestar Ludbrega, mažoretkinje, KUD 'Anka Ošpuh', 'Črni maček ludbreški',

'Žene iz centra svijeta', ludbreški izviđači ' 'Trsek' Ludbreg, te mališani gradskog vrtića 'Radost'. Bit će tu nezaobilazni Antipodius i gradski notar. Radio Ludbreg podijelit će rođendansku tortu, a nazdravit će se vinom iz gradske fontane.

Kao i svaka velika proslava i ova će se održati u dva dana. Posebna svečanost priprema se 9. svibnja kada će na krugovima centra svijeta zasjati pločica s imenom novog grada- prijatelja, grada heroja – Vukovara.

Organizatori programa u srijedu, 1. travnja su Grad Ludbreg i Turistička zajednica grada, uz pomoć gradskih udruga.

31. ožujka 2009.

ŠALJITE FOTKE! Svojim fotografijama razveselio nas je Mario Tepeš iz Ludbrega. Digitalna ga je fotografija osvojila prije otprilike šest godina, počeo se amaterski, ali vrlo studiozno baviti novim hobijem. Kako su njegove fotke bile sve bolje i kvalitetnije već dvije godine svojim znanjem pomaže i jednoj ludbreškoj fotografskoj radnji. Za svoj gušt posebno foli sni- Zalazak sunca zimi mati životinje i prirodu Teško je bilo odabrati fotke za ovaj broj zbog Marijeve bogate zbirke kvalitetnih i zanimljivih fotografija, pa će nas razveseliti i u idućem ili jednom od narednih brojeva.

Za ovaj broj odabrali smo dvije vrlo zanimljive. Zimski zalazak sunca snimio je kod Kučana Ludbreškog, a Biciklisti u polju kod Sesveta prvog dana ovog proljePozivamo vas, dragi čitatelji, da nam pošaljete svoje ća uhvatio je neobičan zanimljive i kvalitetom korektne fotografije za objavu, motiv sa bicikistima ne- da ih podijelite s nama i drugim čitateljima. Dovoljno je fotografije poslati na e-mail adresu: daleko Sesveta.

ludbreske-novine@pou-ludbreg.hr ŠAFRAN, ZUMBUL ILI POTOýNICA

SVAKI ýOVJEK POJEDINAýNO

Dokumentarac o Toši Proeskom, ambasadoru UNICEF-a, makedonskoj glazbenoj ikoni i o nastajanju njegovog engleskog glazbenog albuma. Autor filma je Boštjan Slantešek.

CVIJET OPOJNOG MIRISA, KRIN

12. travnja – Rat među nevjestama Uloge: Anne Hathaway, Kate Hudson, Candice Bergen Režija: Gary Winick

Piše i riše: Dražen Gložinić

KALIJ

PLESNA FIGURA U KADRILI

19. travnja – Turneja

Uloge: Wagner Moura, Caio Junqueira Režija: Jose Padilha

POKAJANJE, ŽITELJKA TEOBA IRANA

KRUŽNI TOK , RASKRUŽJE

5. travnja – ‘Toše - The Hardest Thing’

26. travnja – Elitna postrojba

OD STO LJETA

POKRETNI ZAVRŠECI RUKU I NOGU

POGLEDAJTE U KINU LUDBREG

Uloge: Tihomir Stanić, Jelena Đokić, Dragan Nikolić, Mira Furlan, Voja Brajović, Bogdan Diklić, Slavko Štimac Scenarij i režija: Goran Marković

PADATI U OBLIKU ROSE

IZRAĈUJE SASTAVIO: FILIGRANANTUN SKE GOLUBIû PREDMETE

RIJEýNI RIBAR

„KRALJICA PROLJEûA“ IZLAŽENJE (NA SLICI)

LANTAN

GRAFIýKI ZNAK OSOBNA ZAMJENICA NATRIJ

TERETNI AUTOMOBIL, TERETNJAK

UPRAVLJANJE ýIME, RUKOVANJE

KRUŽNA PILA, TESTERA

KARTA KOJOM SE STJEýE PRAVO ULASKA

BOR PROLJETNI CVIJET TANTAL

RANI PROLJETNI CVIJET (MN.)

TEŠKO ART. ORUŽJE (MN.) IME LEGENDARNOG KELTSKOG KRALJA

USNICA

ASTATIN

DUŠIK

ýAROBNJAK IZ - - -

ZAPREŽNO PRIJEVOZNO SREDSTVO

GRAD U IRANU

PITANJE KRVNIK

LOMLJIV, KRHAK HRANA, JELO (ŽARGON)

VRBOVA ŠUMA, VRBIK UZVIK KOJI IZRAŽAVA OSJEûAJ BOLI ILI STRAHA IME SKIJAŠICE JELUŠIû

TAMBURAŠKI SASTAV PROLJETNI MJESEC, APRIL

STRIýEVA ŽENA (MN.)