Posebno izdanje Ludbreških novina

Gotovo šest desetljeća živjela je kao takva, Ludbrežani su 'živjeli' kroz nju

Kinodvorana je sinonim za kulturu...

Ugostila je brojne kulturne festivale, kazališne predstave, projicirala filmske klasike, ugostila konferencije, glazbene festivale te koncerte. Postala je dio nas, dio društva. Tu su se dešavale prve ljubavi, okrivale mlade glazbene nade, tu su od zvanjali smijeh i pjesma publike. Škripavi parket, zastori krpani po nekoliko puta, živine žarulje i prepoznatljive drvene sto lice mnogo toga 'skrivaju', mnogo su toga vidjele i doživjele. Gotovo šest desetljeća živjela je kao takva, Ludbrežani su „živje li” kroz nju, ona je utkana u brojna sjeća nja. Kinodvorana kakvu pamtimo uistinu je dala 'sve od sebe' i bilo je vrijeme da za korači u neko novo, moderno doba. Doba u kojem će upoznati nova filmska lica, u kojem će se desiti neke nove ljubavi i doba u kojem će slušati 'neke nove klince'. Prošlost je ono što nas određuje, ali još je važniji pogled prema budućnosti, a naša kinodvorana je upravo to - divan pogled prema kreiranju novih sjećanja.

Stara ludbreška kinodvorana pretvorena u modernu multifunkcionalnu dvoranu kakve se ne bi posramili ni najveći gradovi u Hrvatskoj

U proteklih devet mjeseci prostor je kompletno pre uređen, interijer gledališta dobio je novu modernu for mu što je značajno pobolj šalo vidljivost, ugrađeno je 248 novih stolica, osigurana

4 mjesta za invalide, novi je strop, u prostoru je postav ljena energetski učinkovi ta LED rasvjeta, pozornica je dobila novi drveni pod i zastore, a ispod pozornice uređen je dodatni prostor. U

dvoranu je ugrađena moder na audio oprema koja može pokriti sve potrebe bilo za nastup orkestara, kazališnih družina, KUD-ova...Cjeloku pni prostor je klimatiziran za veću udobnost.

POVIJEST KINA

Kino u Ludbregu ima bogatu tradiciju

No, kino se u Lud bregu spominje još 1914. godine, znamo to zahva ljujući sačuvanom kino plakatu koji datira upravo iz te godine. Plakatom se poziva općinstvo na pred stave bez titranja 23. i 24. svibnja 1914. godine u Kinu Apolo u ludbreškoj dvorani K crnom orlu.

Prema sačuvanim povijesnim podacima, u Ludbregu je djelova lo i kino braće Kemec, Franje i Đure, koje je li kvidirano 1922. godine. Franjo je tad otišao u

GAŠENJE POŽARA

Ameriku, a Đuro je dva desetak godina bio glav ni kinooperater u kinu Viktora Fizira s kojim je išao svaki tjedan jedan put u Virje i Đurđevac puštati filmove.

Pred Drugi svjetski rat Viktor Fizir, zvan Puba, izgradio je na prostoru vrta kinodvoranu, a 1937. godine dogradio strojar nicu, odnosno mašin haus za prvu ludbrešku električnu centralu koja je omogućila da Ludbreg do bije i svoje prvo ton kino.

Ta kinodvorana je dovrše

na uoči II. svjetskog rata. U kinu Urania, kako se je zvalo, vlasnika Vik tora Fizira, kod večernje predstave u lipnju 1941.

godine nenadano se zapa lio film. Kako su u blizini bile gramofonske ploče, požar se naglo proširio i zahvatio čitavu komoru,

a nakon toga proširio se i na dvoranu. Razna zbi vanja i druge okolnosti na neko su vrijeme zaustavi le kino u Ludbregu.

KINO ' PROSVJETA'

Upravni odbor Na rodnog sveučilišta Lud breg u prosincu 1956., osniva komisiju za film i kino, komisiju za preda vanja, komisiju za struč no uzdizanje radnika i službenika te komisiju za tečajeve i seminare.

U sklopu Amaterskog kazališta Ludbreg nala zilo se kino „ Prosvjeta”. Godine 1959. kupljen je kinoprojektor „Iskra” tip NP-21 za 35mm film s priborom.

U Ludbregu tako s djelovanjem započinje stalno te pokretno kino zahvaljujući kojem su se filmovi gledali i u okol nim selima. Djelovalo je i amatersko kazalište koje se financiralo pro

dajom kino ulaznica. Zanimljiv je podatak iz 1962. godine koji poka zuje kako je u ludbreš kom kinu, ali i pokret nom kinu održano 645 kino predstava koje je pogledalo 107 722 po sjetitelja.

Kinodvorana s 534 sjedećih mjesta počinje se koristiti 1966. godine.

KINO 'URANIA' KOD FIZIRA

POKRETNO KINO

Filmovi se gledali i u okolnim selima

U sklopu Narodnog sveučilišta od samih je početaka djelovalo i pokretno kino koje je prikazivalo filmove u gotovo svim naseljima na području biv še općine Ludbreg – Veliki Bukovec, Mali Bukovec, Hrženica, Sveti Đurđ, Martijanec, Slanje, Bolfan, Sv. Petar, Struga, a povremeno i u drugim selima poput Donje Dubrave, Vidovca, Svete Marije. Šezdesetih je godina nje gova popularnost bila na vrhuncu što potvrđuje podatak da je u periodu od 1960. do 1970. odr žano preko 6000 kino projekcija koje je pratilo preko milijun posjetitelja – gledatelja.

- Teorijski dio fukcioni ranja pokretnog kina obja snio mi je Kruno Perin, a praktične stvari Vilko Ki šić. Ja sam bio zadužen za Veliki Bukovec. Interes za pokretno kino je bio jako velik. Uvijek je bilo sve puno. Filmovi su se oglašavali uz pomoć plakata po selima, ali i na Radio stanici Ludbreg. - prisjetio se Stjepan Martinković, čovjek koji je brinuli o tehnici kakvu danas više ne poznajemo. -Bilo je raznih situacija s tehnikom. Jednom prilikom sam mijenjao Vilka i u Donjoj Dubravi i puštao film za petstotinjak gledatelja. Izašla se prva rola i bilo ju je potrebno zamijeniti. No, kad sam malo pogledao oko sebe i primjetio zapravo koliko ljudi ima, ta druga rola samo nikako i nikako nije mogla sjesti. Uhvatila me neka trema i prsti nisu slušali. - kroz smijeh se prisjeća Stjepan Martinković, kinooperater zvan Pišta. Podijelio je s nama i svoje viđenje razloga pada interesa za pokretno kino. - Mislim da je glavni krivac za pad interesa bio rat. Nakon rata jednostavno nismo više imali publiku. Na projekciju bi došlo možda 5 - 6 ljudi, pa se često film nije ni prikazivao. To je pak greška i nas kinooperatera. Računice više nije bilo jer jednostavno broj prodanih ulaznica nije mogao pokriti troškove filma. - zaključuje Pišta.

Ludbreško kino dio je identiteta grada Lud brega, a upravo se oko njega u drugoj polici 20. stoljeća vrtio kulturni život. Kino tada nije bilo samo mjesto gdje su se gledali filmovi, već je bilo mjesto okupljanja i zabave. Mjesto prvih spojeva, ali i poveznica sa svijetom.

DOBRONAMJERNI

KOJI JE BRINUO O TEHNICI KAKVU DANAS

- Ljude su jako zanimali ka ubojski filmovi, Mexico i slično, zatim povijesni spektakli koje su obožavali, posebice Steevea Ree vesa. To me sjetilo sad na jednu anegdotu. Svi pričaju kako on baca kamenje na konjanike i ve like stijene. Gledam ja filma po treći puta i nešto mi je čudno. I onda gledam malo bolje i vidim kako je bacio kamen od recimo 200 kilograma na konjanika i sad konjanik padne na jednu stranu, a kamen padne na dru gu stranu što je potpuno nelo gično. Kakva je to tehnika, ne?

- prisjeća se anegdota još jedan dugogodišnji kinooperater koji danas nažalost više nije s nama, Lujo Kišić. On se tijekom svoje karijere kinooperatera nagledao na stotine filmova.

- Dojmili su me se filmovi po tome kako je publika reagirala i poslije i za vrijeme predstave.

To je bio „Jedan dan života” od starijih filma, i to ona najstarija verzija. Drugi film, iz recimo no vijeg doba je „Ljubavna priča”. Nju smo prikazivali puno puta.

To je bio i dosta dugačak film, mislim da je trajao malo više od

Martinković -Pišta

Lujo Kišić

jedan koji nama, svoje nagledao po reagirala predstave. od najstarija no priča”. puta. film, od

2 sata. Prikazivali smo ga puno puta jer smo uvijek imali punu dvoranu. - ispričao nam je Lujo koji je ljubav prema ovoj vrsti posla naslijedio od oca Vilka.

'Tata je igrao pokretno kino, tata se bavio ovimeonime, a ja sam uvijek bio uz njega i s njim. I kada sam jednom dorastao tome da mogu sudjelovati onda sam počeo učiti. '

- Čim sam krenuo u srednju školu odmah sam uz svoj zanat, inače sam izučeni strojobravar, počeo učiti i za kino operatera.

Tak da sam ja praktički od 1963. godine redovito bio u kinu. - do znali smo od L. Kišića koji nam je zahvaljujući gotovo cjeloživot noj uključenosti u kino prikazi vačku djelatnost mogao ponudi ti presjek razvoja i pada interesa za kino u Ludbregu.

- Kad je bilo staro kino, ono je bilo uvijek puno, ali to je bilo u ono vrijeme kada uopće nije bilo televizora. Dakle to je bilo 60 - ih

kada su televizori bili tek u povo jima. Bio je dosta veliki interese i bez obzira na televiziju, koja je u ono vrijeme bila crno-bijela, nije bilo kolora, pa su ljudi radi je dolazili tu jer tu je čar velikog ekrana i kolor pogotovo kada smo prikazivali filmove u kine maskopu. To je bila prva liga. Po javom televizora to je sve lagano stalo, ali mislim da bi film imao budućnost jer čar velikoga platna nikad ne umire. Veliki ekran je veliki ekran bez obzira što danas imamo televizore po dva metra. Lijepo je doma sjediti u fotelji i gle

dati film, to je sve lijepo, ali doživ ljaj u kinu je doživljaj u kinu. Tu je nešto sasvim drugo, posebice sada kada je tehnika počela dočaravati taj film, da se mi osjećamo kao ak teri u njemu. I zvuk i slika su sada tako podešeni da se vi osjećate kao da ste u centru zbivanja. Više niste gledaoc koji samo gleda sliku, nego ste gledaoc koji je u tom centru zbi vanja. To vam onda donosi nešto čarobnog. Veliki ekran i film ostat će uvijek čarobni i vjerujem da ni kada neće izumrijeti, Možda neće biti toliko popularan, ali izumrijet neće nikada. - zaključio je L. Kišić.

Kada sam imala šest godina prvi put sam bila u kinu. Bilo je to u vrijeme kada je ki nodvorana još bila kod Fizira. Sjećam se, film je bio o hobotnicama. Doma sam se vratila puna dojmova, pokazi vala sam baki kako se kreće hobotnica. Naža lost, baka je sljedećeg jutra preminula.

Kada samo išli u osnovnu školu, ravnatelj Milanović dolazio bi u predvorje kinodvorane provjeriti jesu li nam u kinu roditelji. Ako nisu bili, poslao bi nas doma.

Kao srednjoškolci, svaku subotu ili nedje lju bili bismo na kino predstavi. To nam je bio izlazak. Gledali bismo glazbene filmove s El visom Presleyem, Do ris Day, Dean Martin. Povijesni filmovi poput Kleopatre, Ben Hura, a kasnije filmove poput Doktora Živaga, Lju bavne priče.

Kada su se predsta ve još prikazivale kod Fizira, postojale su predigre. Bile su to za pravo vijesti, a obično bismo gledali kuda su se drug Tito i drugari

ca Jovanka vozili.

Za vrijeme pauza koje su postojale kod prikazivanja išli bismo na klipiće. Najviše mi je u sjećanju ostao film Doktor Živago jer sam već kao gimnazijalka skoro dobila batine. Film je trajao tri sata, a moji su se zabrinuli kad me dugo nije bilo doma. Mama se uputili pre ma kinodvorani i kad je pred njom ugledala brojne bicikle uvjerila se da kino još traje.

Kino ulaznice proda vala nam je teta Draga, a za vrijeme predstave

ni muha se nije čula ko liko smo svi bili mirni. Sjećam se da su bile gu žve kod prodaje kara ta, a u samom početku postojale su i pretplate. Kino je bilo dupkom puno, čak bismo nekad jedva dobili kartu za balkon.

Čini mi se da smo se nekad svi puno više družili nego današnja mladež, a upravo je to kino bilo nam povezni ca. Kako su se pojavili televizori pa kasnije videoteke nekako su se druženja smanjivala.

Nadam se da će ova

nova dvorana potaknu ti da se ljudi ponovo više druže. Omiljeni glumci Omar Sharif, Alen Delon, Romi Scne ider u ulozi kraljice Sisi, pratili bismo i njihove ljubavne priče, Eliza beth Taylor i Burton.

U kino smo išli i sa školom, obično smo tada gledali Disney fil move, a o filmskih no vosti doznali bismo iz časopisa Arena. Kino je i cjenovno bilo pristupač no, svatko si je mogao priuštiti ulaznicu.

polici nije filmovi, Mjesto svijetom.

Ivanka

'IZAZOVI SU SVAKAKO PRED NAMA'

Nismo radili tipičnu kino dvoranu. BRANKO DIJANOŠIc

'Novo uređenom dvoranom otvara se mogućnost za još bogatije i kvalitetnije kulturne sadržaje u Ludbregu'

Dugi

niz godi na postojala je potreba da se zgrada Centra za kulturu i informiranje pošteno obnovi. Pri tome nije bila potreba samo za obnavljanjem dvorane već i zgrade u cjelini kao i njenog okoliša. Godine 2007. izrađeno je prvo idejno rješenje obnove dvorane i prostora koji su vezani uz nju. Nije došlo do realizacije ideje da se obnovi dvorana jer se u političkom smislu nije donijela odluka da Lud breg kao mali grad treba jednu lijepu multifunk cijsku dvoranu. No, nije se stalo samo na tome pa je 2017. godine izrađena kompletna projektna do kumentacija za cjelovitu obnovu zgrade, a okosni ca obnove je bila dvorana. Tom projektnom doku mentacijom obuhvaćena je energetska obnova i uređenje okoliša dvora ne. Godinu dana kasnije pojavila se mogućnost financiranja europskim novcem preko Fonda za ruralni razvoj, iako je projekt obnove prošao, bio je na listi ispod crte, dakle nije bilo više nova

ca za njegovo financira nje. Godinu dana kasnije prijavili smo se opet na istu mjeru, no iako smo bili visokorangirani, na kraju smo ispali s liste. Tako smo došli u fazu da smo cijeli projekt mora li podijeliti u dva dijela, energetsku obnovu za koju smo dobili sred stva iz Fonda za zaštitu okoliša i drugi dio koji se odnosio na unutarnje uređenje dvorane, za koji smo na kraju uzeli kredit od Privredne banke Za greb da bi Ludbreg dobio modernu multifunkcij sku dvoranu.

Ovdje je važno reći da nismo radili tipičnu kino dvora nu jer to je tehno loški sasvim drugi pristup. Nama samo kino dvorana nije ni potrebna već dvo rana koja će moći ugostiti sva kultur na događanja od nastupa KUD-ova, dramskih predsta va, plesnih izvedbi, koncerata klasične glazbe, bendova do organizacije kon gresa.

Ukoliko će se pojaviti potreba postoji moguć nost dogradnje većeg kino platna.

Ostalo dvorana ima već sada.

djet ćemo kad krenemo. Posao je bio dugotra jan, tako da smo dvije godine bili bez dvorane.

Programi su se odvijali na drugim lokacijama pa kulturni život gra da Lud

Moderan surround 7.1 sistem, mogućnost direktnog prijenosa na Internet platformu svega što se događa u dvorani.

Opremljena je mo dernom scenskom ra svjetom koja se može prilagoditi potrebama različitih izvođača. Sve se upravlja s jednog mje sta, tako da ćemo u do gledno vrijeme morati zaposliti i osobu koja će moći upravljati zvukom i rasvjetom.

Ove smo godine uspjeli u prijavi na na tječaj Ministarstva kul ture i medija i dobili smo 300.000,00 kuna za kupnju digitalnog kino projektora. Tako da se u dogledno vrijeme otvara i kino u Ludbregu. Koli ko će biti posjećeno, vi

brega nije bio uskra ćen. Novo uređe nom dvo ranom otvara se moguć nost za

još bogatije i kvalitetnije kulturne sadržaje u Lud bregu.

Posao naravno nije gotov. Zgrada stara po put ove stalno traži ob navljanje, potrebno je ugraditi lift da se može lakše kretati na kat zgra de, a jednog dana kad knjižnica dobije svoju lokaciju i prostore otvo rit će se mogućnost za postavljanje muzejskog postava.

Izazovi su svakako pred nama.

'Prostor u kojem se danas nalazimo čuvar je kulture i kulturne prošlosti našega grada'

Ludbreg

je grad

nas običnih, sva kodnevnih i ma lih ljudi, ali grad velikih radnika, boraca i ljudi širokog srca, grad čuda i mnogobrojnih le gendi, grad koji je veli činom mali, ali svojom povijesnom, kulturnom i gospodarskom snagom spada u red velikih gra dova u Hrvatskoj. Kul turni život jednoga grada, kako god ga (pre)često zanemarivali, važan je segment društva bilo da je riječ o književnosti, kazalištu, filmu, glazbi ili bilo kojem drugom obli ku stvaralaštva. Kulturu povezujemo s društvenim utjecajem, njegovanjem zavičajnog jezika, vrijed nostima, vjerovanjima, predrasudama. Prostor u kojem se danas nalazimo čuvar je kulture i kultur ne prošlosti našega grada.

Vjerujem da bora vak ovdje u mnogi ma od vas izaziva nostalgiju. Ovdje su se gledale kino predstave, održavali brojni kulturnoumjetnički progra mi, rock koncerti i druge priredbe. Pro stor je to koji sasvim sigurno priča brojne priče, a vi ste drage Ludbrežanke i dragi Ludbrežani čuvari tih uspomena.

I zato je ovo važan, usudio bih se reći, velik dan. Drvene stolice i do trajalu pozornicu pretvo

rili smo u moderno ure đen i opremljen prostor koji spremno dočekuje da ugosti nove programe. Promišljanje ovog projek ta nije bilo samo na funk cionalno-izvedbenoj već i simboličkoj razini. Za hvaljujem Branku Dija nošiću, ravnatelju Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak” na pr venstveno entuzijazmu koji je unio u realizaciju ovog projekta kao i cijeloj ekipi Centra koja je kre ator brojnih programa. Možemo biti sigurni da ova dvorana ima sjajnu budućnost i da ćemo uži vati u brojnim kulturnoumjetničkim događajima. Vrijeme je za neke nove scene, vrijeme je da novi naraštaji uživaju u ovom prostoru.

Prostor je to koji sasvim sigurno priča brojne priče, a vi ste drage Ludbrežanke i dragi Ludbrežani čuvari tih uspomena.

NOVA MULTIFUNKCIONALNA DVORANA

'Ludbrežanima smo omogućili dvoranu kakve se ne bi posramili niti najveći gradovi u Hrvatskoj'

Obnova trajala devet mjeseci

Uprosincu

prošle godine započe li su građevin sko obrtnički radovi na obnovi ludbreš ke kinodvorane. U pro teklih 9 mjeseci prostor je kompletno preuređen, interijer gledališta dobio je novu modernu formu što je značajno poboljšalo vidljivost, ugrađeno je 248 novih stolica, novi je strop, u prostoru je postavlje na energetski učinkovita LED rasvjeta, pozornica je dobila novi drveni pod i zastore, a ispod pozornice uređen je dodatni prostor. - U dvoranu je ugrađe na moderna audio oprema koja može pokriti sve po trebe bilo za nastup orke stara, kazališnih družina, KUD-ova. Dvorana je multifunkcionalna i može se koristiti za sve namjene, uključujući i kino projek cije i kongrese. Dvorana je opremljena sorroud si stemom razglasa, moguće je snimanje svih događaja u dvorani kao i live strea ming. Video oprema ima čak 2 projektora, kino pro jektor za digitalno kino, kao i projektor za prezen tacije i druge kraće sadr žaje. Scenska rasvjeta ima 41 reflektor kojima se da ljinski upravlja i mogu se postaviti pojedine unapri jed zadane scene tako da se rasvjeta ne mora svaki put prilagođavati. Narav

no svi reflektori se mogu spustiti pomoću motora i dodatno podesiti ovisno o scenskom zahtjevu izvo đača. Cjelokupni prostor je klimatiziran za veću udobnost. - objašnjava ravnatelj Centra za kultu ru i informiranje Ludbreg Branko Dijanošić.

Budući se radi o kom pletnoj novoj tehnici za audio, video i scensku ra svjetu bit će potrebna do datna edukacija, odno sno ton majstor i majstor rasvjete. Sva ugrađena oprema je profesionalna stoga upravljanje takvom opremom iziskuje speci fična znanja.

- I korisnici će se morati priviknuti da se sva rasvjeta i oprema ne mogu tek tako koristit jer je vijek reflektora ograni čen satima rada i nakon toga treba kupiti nove žarulje koje nisu nimalo jeftine. Sve nas čeka pri lagodba. – dodaje ravna telj.

Prilagodba čeka i pu bliku koja će od sada do živjeti puno veći komfor tijekom programa, bržu i bolju fluktuaciju i kreta nje dvoranom, kao i bolju signalizaciju. Potpuno je obnovljen i pred pro stor na ulazu u dvoranu, kako u prizemlju tako i na katu. Ukupna vrijed nost projekta obnove je 4.500.000,00 kuna.

FINANCIJSKA SREDSTVA

- Obnovu je financi rao Grad Ludbreg putem dugoročnog kredita što je nakon toliko godina čekanja bilo jedino mo guće, budući da dva puta nismo prošli na EU pro jektu ruralnog razvoja, jednom smo bili ispod crte jer su sredstva bila potrošena, a drugi put su nas odbili u drugom krugu, ni žalba na po stupak ocjenjivanja pro jekta nije pomogla jer smo s istim „papirima“ jednom prošli, a dru gi puta ne. - objašnjava ravnatelj Dijanošić.

Kupnju digitalne

kino opreme je pak uz vlastita sredstva Centra sufinanciralo Ministar stvo kulture i medija. Sufinanciranje u izno su od 300.000,00 kuna odobreno je u sklopu Javnog poziva Ministar stva za predlaganje pro grama javnih potreba u kulturi RH za 2022. go dinu za Gradnju, rekon strukciju i opremanje kulturne infrastrukture.

- Budući je prvim projektom opremanja dvorane bilo predviđena sva ostala tehnika, ovdje

se platio samo projektor u iznosu od 436.800,00 kuna. S obzirom na visi nu dobivenih sredstava od Ministarstva kulture, obvezni smo prikazi vati određeni postotak hrvatskog i europskog filma. Treba tek vidjeti kako će sve funkcioni rati jer je puno novosti. Upravljanje jednim ova kvim sustavom je puno drugačije nego što smo bili navikli u našoj staroj dvorani. - svjestan je Di janošić koji dodaje kako je završetkom obnove ispunjen inicijalni plan.

prva projekcija

✳ Dokumentarni film ✳

Dodajmo i kako je prva projekcija prikazana na otvo renju u ugodnoj atmosferi nove multifunkcionalne dvorane bio kratki trailer za dokumentarni film u pro dukciji Centra za kulturu i informiranje 'Ludbreg' koji govori o povijesti ludbreškog kina. U pripremi doku mentarca sudjelovala je Ivanka Golubić iz perspektive posjetitelja ludbreškog kina te Stjepan Martinković i Lujo Kišić, ludbreški kinooperateri.

-Lijepo je doma sjediti u fotelji i gledati film, to je sve lijepo, ali doživljaj u kinu je doživljaj u kinu. Više niste gledaoc koji samo gleda sliku, nego ste gledaoc koji je u tom centru zbivanja. To vam onda donosi nešto čarob nog. Veliki ekran i film ostat će uvijek čarobni i vjerujem da nikada neće izumrijeti. - ispričao je prilikom snima nja filma Lujo Kišić, koji nažalost nije dočekao njegovu premijeru, ali zahvaljujući filmu i novije će generacije imati priliku upoznati tog dobronamjernog diva.

V pogon se pušča zno va vređena kino-dvora na. Spram stare postave, firungi, namještaja i teh nike - nebo i zemla. Ima reflektori kaj v Betlehe mu, moreju svetliti vu farbama, se kablovinje je sprepelano po zidima, zvučniki su naokrug po celi dvorani, dva projek tori, zvuk kaj more, če treba, zezvati maloga lo kalnoga zemljotresa (tak se denes filmi glediju), pak čak i kamera z kojom bute programe v dvorani mogli gledati z dnevne sobe. Dok velim z dnev ne sobe mislim na bilo koju dnevnu sobu koja ima interneta, pa makar i na Madagaskaru. I sici su više ne za žule dobiti nego su mefki i pasent i za mlade i za stare kosti. Od grada koji je imel ki no-dvoranu kak muzeja z šezdesetih let, smo grad dvoranom za se kaj treba,

moderno i na mestu. I još diši po novomu.

Ali štel bi reči da mo ramo biti fer i spram one „stare dame”, kak ju ve zoveju, koja je za svojega veka celu kulturnu pre teklost Ludbrega spisala.

Tu su bile priredbe, sve čane akademije, govo rancije ovakve i onakve, obilježavanja obletnici, čak i koncerti, ali i ono najvažneše - kino. Ime ti kino v gradu je nama omladini negda bilo glavno mesto gde smo se pajdašili. V kinu se dodu še mogel i film pogledati, ali nama je to bilo mesto najvekšega skupljanja. Pogosto je kino bilo i do ber zgovor za stisnuti se, v kmici, jen k drugomu. Dok si došel v dvoranu i pogledal gde koja ekipa sedi, mom ti je bilo jasno ko je z kim “prohodal“, a ko se z kim razišel, videl si koja te gledi, a koja te neče videti. Onda se po tlam filma to prepričava lo, ko je komu namignul, ko se komu dopada, a ko koga nemre zmisliti. Posebno je bilo nape to dok je kakov “friški“ par došel na vrata. Tak su se važno i gizdavo sti skali za roke, kad da bi

se šteli žmeknuti, valda kaj jih ne bi ko razdvojil ili fkral. A glave bi se po dvorani mom stisnule skup za komentare. Tu i tam bi čul:

- Joooj, baš mi je dra go za njih dva.

- Nikaj z toga nebu, ja ti velim!

- Isuseeee, pa kaj je ona normalna?

- Uuuu, dok ova nje gova bivša to vidi - pono rela bu!

Se v semu, bila je to samo još jena redovna obična omladinska večer v gradu. Prve ljubavi su tu zrasle i zadnje su se tu razišle. Da bi stara dama znala govoriti, kolke bi tu sudbine bile zapisa ne, bila bi to cala Santa Barbara i Marisol v jeni knigi.

Još je denes tu i tam kakva slika kak se čeka na ulaz v kino, gde smo z ovoga podesta pred “sve učilištem“ doli cureli kak nas je puno bilo. Sreda, četrtek, pak onda subota i nedela. Gledali smo se po redu, kaj god su nam ponudili. Na par mesta v gradu su bile oglasne ploče z plakatima, “kaj

bu igralo of tjeden“. Ne komu je to bilo važno, a nekomu ne. Če bi deč ko pucu (ili obrnuto, ali ređe) z kojom nema ništ pital: „Si za kino?”, to je bila šifra, zamenica za: “Bi ti štela z menom ho dati?” Onda je bila strka, frka i panika: „Pozval me je v kino!!!!” i nasta lo je petsto problemov, z mamom, z penezima, z kikljom, i tak dale. A kaj češ, deteča posla. Do pr voga kušleca su prešli još meseci i meseci, čokola dice i čokoladice, a filmi su se samo menjali.

Kak smo bili stareši, počelo je biti važno i koji film igra. Več je bilo be zveze sedeti na tomu tr domu stolcu, a za nikaj. Postali smo filmofili (go vorim za moju generaci ju), i to je trajalo i trajalo, kino je bilo se stareše i stareše, tak dugo dok je ne došel četrti del “Ra tova zvijezda“, gde su oni zločesti na filmu z laseri ma spotrli i projektora i zvučnike. Film se vužgal na dva mahe, a zvuk je bil več tak čudni kaj su se niti vanzemaljci ne dobro čuli med sobom. Nekak v to vreme, kino se kakti “zanavek” vgasilo, počeli

smo hodati na cipeke vu Varaždin, Koprivnicu, v Zagreb čak…

Ali vezda, imamo novoga modernoga ze mljotresnoga projektora, nove sice, i “dolbi sura und zvuka“. Sto posto znam da si bum išel po gledati dobroga filma, Jer zakaj ne bi. Neko treba nove stolce greti, inače nemaju smisla. A morti i radi spomena na stare dane.

Nakladnik: CZKI

Ludbreg

Glavna urednica: Iva Havaić Grafički urednici: Matea Maltarić, Miroslav Vađunec

Redakcija: Branko Dijanošić, Iva Havaić, Matea Maltarić Kontakt: Centar za kulturu

Trg Sv.

Piše: Aleksandar Horvat