Korica zadnja

IZVOD IZ RECENZIJE ,, ... Pjesme u ovoj knjizi su nastajale u istom vremenu, ali na razli~itim prostorima, sa zna~ajnim istozna~nicama: povezuje ih Bosna kao stani{te za bo{nja~ku du{u, zov slobode („kliktaj Vile"), slike koje se mije{aju - Bosna kao majka, Bosna kao dom- ku}a, Bosna kao `rtva, Bosna kao slobodarska paradigma... Pjesme su nabijene mobiliziraju}om emocijom, obojene svjetlo{}u koja je „svjetlost Dana" i koja probija mrak tame i sjaji `rtvom, svjetlo{}u koja razbija tegobnu tminu koja se nad Bosnom nadvila. Ta `rtva uklju~uje i davanje materijalnih dobara, dobrovoljno ugro`avanje vlastitog zdravlja i uzvi{enog davanja `ivota u `aru borbe za odbranu. Sve je u toj pjesmi u igri: i zov domovine oja|ene, popaljene, poru{ene i krik bespomo}nih `ena, djece i staraca, prognanih, ucvijeljenih dugih kolona, u`asni kre{~endo koncentracionih logora... Ali, to su pjesme i prkosa i ponosa. Taj ponos mo`e imati sliku arhitipske majke bosanske, koja svojom {utnjom nadilazi vrijeme. Od trenutka kada ispra}a svoga sina u Armiju - kada mu {ije uniformu i miluje njegovu dje~iju odje}u sa strijepnjom slu{aju}i vijesti sa rati{ta, do trenutka kada dolazi vijest koja ru{i svijet, ona `ivi samo za jedno - za ponovni susret sa svojim sinom {ehidom - svjedokom i miljenikom. Ona suze lije iz o~iju okamenjenih i hodi svijetom ovozemljaskim kao sjena, tra`e}i osmjeh svog dje~aka na osmjehu svih dje~aka svijeta koji se igraju u slobodi. Tu slobodu su izborili zlatni ljiljani zemlje Bosne i Hercegovine... '' mr. D`elal Ibrakovi}