Zehra120

www.zehra.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Zehra wSarajevo wGodina XIV wmart/ožujak 2016. wBroj 120wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Hidžab je naša obaveza

Zehra MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Sadržaj

IZDAVAČ Ž.E.O. KEWSER Sarajevo DIREKTORICA Sadika AVDIĆ mob. 061 / 81 17 74 UREDNICA Mediha DŽAKMIĆ e-mail: medihadzakmic@gmail.com DESIGN & DTP Studio Kewser REDAKCIJA Mediha DŽAKMIĆ Alma KUŠUNDŽIJA Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ Zehra ALIČKOVIĆ-ĆESIR Nihada UGLJANIN Maida IČANOVIĆ STALNE SARADNICE Aida KRZIĆ Mersiha ĆEJVANOVIĆ Selma SENDO-LJEVAKOVIĆ Zilha RAMIĆ LEKTURA Nihada UGLJANIN MARKETING Maida IČANOVIĆ SEKRETARICA REDAKCIJE Alma KUŠUNDŽIJA ŠTAMPA Amos Graf d.o.o. Sarajevo www.amosgraf.com

HIGIJENA DUŠE

Spoznaj sebe, spoznat ćeš Boga 6-7. strana

DO OBALE MIRA

Sklonost ka opraštanju 10-11. strana

RAZGOVOR S POVODOM

Amina Adilović

26-27. strana

HOR GAZEL

Sve što pogledam, na Tebe podsjeća 28-31. strana

ZDRAVLJE I PRIRODNA MEDICINA

Kožne bolesti 36-37. strana

POGLED ISKOSA ADRESA ul. Remzije Veje 4 71320 Vogošća tel: ++387 (33) 65 14 01 fax: ++387 (33) 71 25 45 e-mail: magazinzehra@gmail.com kewser.zehra@gmail.com Žiro račun Ž.E.O. KEWSER BOSNA BANK INTERNATIONAL 141-001-00006964-31

Svoji na svome 39. strana

ODGOJ

Vršnjačko nasilje 40-41. strana

IZLAZI MJESEČNO

Mišljenjem Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, Zehra je oslobođena plaćanja poreza na promet

2

Zehra

br. 120 mart / ožujak 2016.

UVODNIK Piše Mediha DŽAKMIĆ

Kome smeta naša mahrama?

Znate li vi, gospodo sudije, da nas naša mahrama obavezuje da budemo najpravednije, najbolje, najobrazovanije, najplemenitije, najuljudnije i šta sve ne naj... naj... Naš Učitelj, naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., o kojem vi očito vrlo malo ili nimalo znate, kazaoje da kada bi njegova kćerka Fatima ukrala, on bi naredio da joj se odsiječe ruka. Biste li vi tako postupili prema svojoj kćerki ili kćerki nekog svoga prijatelja?

U

vremenu kada u Americi sutkinja s hidžabom dobija priliku za posao, u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, koju su naši očevi i braća krvlju svojom stvorili, nekim sudijama i sutkinjama (a zna se dobro kojim) smeta mahrama na glavi uposlenica u pravosuđu. Takav stav obrazlažu pretpostavkom da će uposlenice s mahramom (ili drugim vjerskim obilježjima, kao da je hidžab vjersko obilježje!) biti pristrasne u obavljanju svojih poslova.

Nije im smetalo kada se prije dvije godine uposlenica jedne takve državne institucije naga šetala pokraj prozora. To u bh. sudstvu prolazi.

Prisjećam se situacije iz komunističkog doba s kraja osamdesetih, kada se jedna moja prijateljica koja je i tad nosila hidžab, a završila je bila arhitekturu, i to visokim prosjekom, prijavljivala na sve moguće konkurse u RBiH, a bilo ih je podosta, dobijala pozive na razgovor, na koje je s nadom odlazila, ali se s njih razočarana vraćala i naravno kasnije dobijala odbijenice. Obrazloženja su bila različita, a pravi razlog bila je njena mahrama na glavi. Je li nam to opet isti vjetrovi pušu?

Danas pravosuđe, a sutra ko zna koja je institucija na redu. I bez donošenja državnog zakona mnoge visokoobrazovane djevojke i žene s hidažbom imaju loša lična iskustva u svakodnevnom ophođenju pojedinaca prema njima, a pogotovo prilikom zapošljavanja.

Hidžab je stroga vjerska naredba (u Kur'anu naređena) svim punoljetnim muslimankama. Naše majke i nane s ponosom su je nosile. Istina, uglavnom su bile uskraćene za svjetovno školovanje, ali to nije tema ovog mog teksta. Do kraja Drugog svjetskog rata (1945/46. godina) nosile su bh. žene i zar i feređu, a onda je došla naredba od CK Komunističke Partije SFRJ na čelu sa Josipom BrozomTitom da se zar i feredža moraju skinuti. Bilo je naših nena koje po cijenu života to nisu htjele uraditi. No, većina ih je, kada

su zaprijetili da njihovi muževi neće dobiti plate ili da će ostati bez posla, poskidalo zarove i feredže. O tome nam je jugoslovenska kinematografija i igrane filmove snimala, a mi naivno gledali.

Nažalost, pomrle su te naše nane da bi svoju sudbinu pričale. Tek poneko se sjeti tih dešavanja. Bio je period komunizma kada su mahramu nosile i sačuvale naše majke, iskrene muminke, koje su se lišavale bilo kakvih putovanja, školovanja, društvenih aktivnosti jer s mahramom nisu nigdje bile dobrodošle. Čak ni ličnu kartu niti koji drugi dokument s fotografijom nisu mogle dobiti. Morale su skinuti mahramu za slikanje, a onda bi ih negdje kod legitimiranja primoravali da skinu mahramu da bi se uvjerili da su to one.

Ja sam se pokrila sredinom osamdesetih godina, kada je malo ko nosio mahramu. Cijenu pokrivanja i sama sam platila, ali ni to nije tema ovog teksta, a usto uopće ne žalim, jer mi je dragi Allah to višestruko nadoknadio. Došla je ta krvava i neželjena agresija na našu lijepu domovinu koja je, uz svo zlo koje nam je donijela i uz sve žrtve koje je uzela, ipak donijela i ponešto dobra. Progledaše mnogi zaslijepljeni i shvatiše Istinu. Spališe decenijske iluzije o bratstvu i jedinstvu, jer mnogi stradaše od brata i komšije. Srećnici su oni koje njihov metak pogodi, ali naše majke, kćeri, sestre, očevi, braća, sinovi koji im padoše u ruke doživješe najmonstruoznije zločine, koje normalan ljudski um ne može ni pojmiti. Kako većina pa i okorjeli ateista u nevolji dragog Boga svjesno ili nesvjesno priziva, tako i mi nesavjesni Bošnjaci tobe dođosmo – prigrlismo vjeru svoju i nadu i spas u Boga dragog potražismo. Hvala Bogu dragom, situacija se iz temelja bila promijenila. Osvijestili su se mnogi. Prihvatili su propise vjere kao kodeks života na ovome svijetu. Počela se rađati nova snaga, mladost, generacija mladih osviještenih, pametnih inasana koji život na Dunjaluku suštinski shvatiše. Hvala Bogu, džamije nam pune, petkom i Bajramima prepune. Sve više mladih djevojka pa i djevojčica svoju mladost hidžabom zaokružiše. Usto izrastoše u moralne, pravedne, obrazovane insane koji, iščekujući svoju priliku u društvu, ne dangube. Usavršavaju se u svakom pogledu, trude se da budu najbolji, da svoje znanje podijele, drugima od pomoći da budu. Znam da u svakom žitu ima kukolja, pa vjerovatno i u ovakvom ešablonu poneki izrod se rodi i izraste, ali vjerujem i tvrdim da je to vrlo rijedak slučaj.

I sad bi neko da nam zbog mahrame sudi. Kao bit će naša majka, sestra, kćerka pristrasna zbog mahrame na glavi. Znate li vi, gospodo sudije, da nas naša mahrama obavezuje da budemo najpravednije, najbolje, najobrazovanije, najplemenitije, najuljudnije i šta sve ne naj... naj... Naš Učitelj, naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., o kojem vi očito vrlo malo ili nimalo znate, kazao je da kada bi njegova kćerka Fatima ukrala, on bi naredio da joj se odsiječe ruka. Biste li vi tako postupili prema svojoj kćerki ili kćerki nekog svoga prijatelja? Prihvaćamo mi da je ovo sekularna država, ali i u sekularnoj državi vjernik ima zagarantirana osnovna ljudska prava. A sve vjere isto nas uče. Poznajete li, gospodo sudije, 10 Božijih zapovijedi? Kamo sreće da smo svi istinski vjernici u svojoj vjeri, vi sudije ne biste nam ni trebali. Z

br. 120

mart / ožujak 2015.

Zehra

3

VIJESTI TEORIJA ZAVJERE

ZA DEFORMACIJE BEBA KRIVA AMERIČKA MEGAKOMPANIJA savezna država suspendirala svo korištenje Piriproksifena do daljnjega. “Odlučili smo prekinuti korištenje ovog proizvoda u vodi za piće dok ne dobijemo stajalište Ministarstva zdravstva, ali i dalje apeliramo na stanovništvo da se eliminira svako moguće mjesto razmnožavanja komaraca”, medijima je izjavio Joao Gabbardo dos Reis, ministar zdravstva države Rio Grande do Sul. (Danas.hr) I šta se tačno događa u Južnoj Americi?

I

nternet trenutno vrvi upitima o novome izvještaju koji tvrdi kako je vjerovatnije da je nagli porast mikrocefalije, rijetkog neurološkog poremećaja koji dovodi do razvoja abnormalnih lubanja i mozgova, povezan s određenim pesticidom nego sa Zika virusom.

Konkretno, riječ je o pesticidu Piriproksifenu – larvacidu koji napada Aedes aegypti komarce koji prenose Zika virus. Piriproksifen proizvodi Sumitomo Chemical, kompanija povezana s poljoprivrednim divom Monsantom. “U područjima gdje živi većina bolesnih osoba 18 se mjeseci primjenjuje hemijski larvacid koji proizvodi malformacije kod komaraca.

Upravo taj otrov (piriproksifen) država stavlja i u vodu za piće koju koristi pogođeno stanovništvo”, piše u izvještaju kojeg je prošle sedmice napisala argentinska grupa Liječnici u zaprašivanim gradovima. Grupa navodi da “nije slučajnost” da su se slučajevi mikrocefalije namnožili upravo u područjima Brazila gdje je bio korišten piriproksifen, dok u Kolumbiji Zika virus nije prouzročio navedeni neuroporemećaj, premda je ta zemlja druga po broju zaraženih virusom, odmah nakon Brazila. A čak i u samom Brazilu nije svaki slučaj mikrocefalije povezan s prisutnošću Zike. “Nakon što su stručnjaci provjerili 732 slučaja, otkrili su da više od polovice ili nisu bili mikrocefalija, ili nisu bili povezani sa Zikom.”

U reakciji na taj izvještaj, jedna je brazilska

4

Zehra

Dok neki tvrde da su dokazi koji podržavaju vezu između piriproksifena i mikrocefalije brojni i neupitni, drugi sve to proglašavaju teorijom zavjere, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) insistira da je prirproksifen siguran u vodi za piće unutar preporučenih količina. Činjenica je da trenutno postoje indicije koje navode da bi piroproksifen u brazilskoj vodi za piće mogao povećati rizik od mikrocefalije, a ta je veza tim jača s obzirom na činjenicu da još ne postoji dokazana uzročno-posljedična veza između samog Zika virusa i tog neurološkog poremećaja. Ljudi žele odgovore, te je razumljivo da novi dokazi ili hipoteze dobijaju na kredibilitetu dok pokušavamo shvatiti šta se ustvari događa. Međutim, je li nepostojanje znanstvenih dokaza koji povezuju mikrocefaliju sa Zikom jednako nepostojanju znanstvenih dokaza koji povezuju mikrocefaliju s piriproksifenom?

Neki tvrde da i nije baš tako.

Veza između mikrocefalije i Zike još nije potvrđena Dok je WHO eksplicitno izjavila da veza između mikrocefalije i Zike još nije potvrđena, u ovome je slučaju problem navodno manje u nepostojanju znanstvenih dokaza, a više u davanju vremena znanstvenicima da pravilno izvedu provjere. Naime, ako žele eksplicitno

br. 120 mart / ožujak 2016.

izjaviti da postoji veza, žele biti 100 posto sigurni da to mogu potvrditi čvrstim dokazima koji pokazuju da infekcije Zika virusom mogu prouzročiti biološke promjene u fetusu koje ozbiljno remete njegov rast i razvoj. “Za razliku od povezanosti između Zika virusa i mikrocefalije, koja je potvrđena testovima koji su indicirali prisutnost virusa u uzorcima krvi, tkiva i plodne vode, povezanost između korištenja piroproksifena i mikrocefalije nema nikakve znanstvene osnove”, tvrdi brazilska vlada i dodaje: “Važno je navesti da su neki lokaliteti koji ne koriste piroproksifen također prijavili slučajeve mikrocefalije.” WHO tvrdi da će za koju sedmicu biti potvrđena definitivna veza između Zike i mikrocefalije. Kako mediji navode, dvije odvojene studije također su pronašle dokaze o postojanju Zika virusa u moždanom tkivu abortiranih fetusa i beba koje su umrle ubrzo nakon rođenja, a koje su imale mikrocefaliju.

Ozljede prouzročila prirođena zaraza George Dimech, direktor za Kontrolu bolesti Ministarstva zdravstva u saveznoj državi Pernambuco, izjavio je da grad Recife trenutno ima najveći broj prijavljenih slučajeva mikrocefalije, a piroproksifen se uopće ne koristi u tom području, već jedan potpuno drukčiji pesticid. Neurologinja Vanessa van der Linden dodala je da “klinički, promjene vidljive na skenovima beba navode da je ozljede prouzročila prirođena zaraza, a ne larvacid, lijek ili cjepivo.“ Ako uzmemo indicije koje povezuju mikrocefaliju i piriproksifen kao prave dokaze, čudo je da mikrocefalija nije daleko širi, globalni problem. Ovaj je pesticid odobren za korištenje u Sjedinjenim Državama i Europi, i to već dosta godina, premda ne u vodi za piće, kao što je slučaj u nekim dijelovima Brazila. Postoje još brojna neodgovorena pitanja, poput onog: Zašto su slučajevi mikrocefalije tako naglo skočili u posljednjim mjesecima? Međutim, ne bi bilo znanstveno opravdano stvarati zaključke samo na temelju nekonzistentnih indirektnih dokaza.

Autor B.A.

VIJESTI

Pripremila Zehra ALIČKOVIĆ-ĆESIR BAHREIN

Vapaj naroda Bahreina N

a petu godišnjicu narodne revolucije u Bahreinu, ova zemlja svjedoči velike demonstracije, a sigurnosne snage Ale Halife obračunavaju se i napadaju demonstrante.

Prema izvještaju tv mreže El-Menar, na petu godišnjicu miroljubive revolucije naroda Bahreina protiv vladajućeg režima Ale Halife, 14. februara 2011. godine u različitim regijama ove zemlje održane su demonstracije i protesti. Prema istom izvještaju, val protesta uzrokovao je paralizu rada na bazarima i u školama, a demonstracije se nastavljaju u različitim regijama ove zemlje. Istovremeno s ovim potezima naroda Bahreina, režimski vojnici su također pojačali sigurnosnu situaciju.

S druge strane, s petom godišnjicom revolucije bahreinskog naroda, politički zatvorenici u zatvoru El-Hoz El-Džaf u toj zemlji započeli

su štrajk glađu. Politički zatvorenici Bahreina izjavili su da i dalje ostaju privrženi svojim zakonskim i legitimnim zahtjevima, zbog kojih su započeli revoluciju 14. februara 2011. godine.

Prvi put u historiji: Takmičarka s hidžabom predstavlja SAD na olimpijskim igrama Ibtihaj Muhammed iz Sjedinjenih Američkih Država, koja je osvojila bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u mačevanju, bit će prva takmičarka s hidžabom koja će predstavljati ovu zemlju na olimpijskim igrama.

Ova informacija objavljena je na internet stranici američkog olimpijskog tima u mačevanju. Ibtihaj (30), koja živi u američkoj državi New Jersey, osvojila je treće mjesto u mačevanju na Svjetskom prvenstvu održanom u Atini prošle sedmice.

PALESTINA

Napadi cionističkih snaga na palestinske teritorije

P

alestinski informativni izvori su informirali o napadu cionističkih vojnika i širokom valu hapšenja i napada na Palestince na Zapadnoj obali i Bejtu-l-Mukadesu.

Prema izvještaju palestinskog informativnog centra, u nedavnom napadu cionističkih vojnika u starom dijelu Nablosa ranjen je jedan mladi Palestinac. Oni su, ispalivši suzavac i zvučne bombe u toj regiji, uhapsili tri 20-ogodišnja Palestinca.

Nakon toga, cionisti su u Dženinu, opkolivši selo Arake, smješteno zapadno od tog grada, na Zapadnoj obali, zatvorili sve prilazne puteve tom selu te spriječili kretanje. To selo je rodno mjesto dva palestinska mladića koji su također poginuli u sukobu s cionističkim vojnicima.

Cionisti su u Ramallahu uhapsili Mohammada Venura i Hoseina Rešadu-l-Bugasija, te Džemala Abu Alila, članove Revolucionarnog vijeća Fataha.

U kampu Kalandia na sjeveru Bejtu-l-Mukadesa vojnici cionističkog režima uhapsili su dva palestinska mladića.

S druge strane, objava videosnimka o mučenju jednog palestinskog zarobljenika od strane cionističkog vojnika u virtualnom svijetu izazvala je val mržnje i protesta među Palestincima.

Na tom snimku vidi se kako cionistički vojnik elektrošokovima muči palestinskog zarobljenika.

Samo u nekoliko dana poginulo je pet palestinskih mladića od ruku vojnika cionističkog režima.

br. 120

mart / ožujak 2015.

Zehra

5

HIGIJENA DUŠE

Pripremila Alma KUŠUNDŽIJA

SPOZNAJ SEBE, SPOZN

S

obzirom na to da etičari krajnjom svrhom etike smatraju pročišćenje duše i sreću čovjeka te da ispunjenje ove svrhe nije moguće, osim putem samospoznaje, skrećemo vam pažnju na važnost ove teme s gledišta islama. Međutim, prije negoli se upustimo u raspravu, nameće nam se jedno pitanje, a ono glasi: Koja je to duša čija je spoznaja uvod u pročišćenje i koja je sredstvo spoznaje Uzvišenoga Gospodara?

Jeli to onaj Božanski dah koji je mjerilo čovjekove prednosti u odnosu na meleke i za koji se kaže da je Ruhullah (Božiji duh)?

Je li to ona nadahnuta duša koju Bog navodi

6

Zehra

u zakletvi i koju je nadahnuo znanjem o grešnosti i čednosti?

Je li to ona duša sklona zlu koja čovjeka neprestano navodi na zlo?

Je li to ona duša koja sebe kori i koja odvraća čovjeka od razvrata i pokvarenosti i koja stalno prekorava grešnog čovjeka?

Je li to ona duša prolazna koja će naposljetku smrt okusiti?

Je li to ona Božanska priroda po kojoj je Bog stvorio ljude?

Koja je to duša čija spoznaja je spoznaja Boga?

Odgovor obuvata sve pobrojano, tj. onu skupinu koja oblikuje čovjekovu ličnost i koja

br. 120 mart / ožujak 2016.

ga čini sabirnikom dvije postojbine: materijalne i duhovne, i sadržaocem dva svijeta: vidljivog i nevidljivog. Čovjekova duša je u svojoj duhovnoj sastavnici Božanski dah. Ona na putu uznesenja stiže do položaja duše koja je smirena i zadovoljna, a i kojom je Bog zadovoljan te se uzdiže toliko da hodočasti razinu koja je blizu koliko dva luka ili bliže, o čemu Kur'an kaže: Zatim se približio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bliže. (En-Nedžm, 8-9) S druge strane, s njenog materijalnog stanovišta može se veoma nisko spustiti. U Kur'anu stoji:

HIGIJENA DUŠE Ti si duša Svemira, ne zna ti se kraj! Čovjek si, a sam Bog u tebi se taje, U te melek 'ščezne i Nebo nestaje.

NAT ĆEŠ BOGA ...oni su kao stoka, čak i gori... (El-A'raf, 179) Ona postaje tako niska da Kur'an o njoj kaže: ...zatim ćemo ga u njanakazniji lik vratiti...

(Et-Tin, 59) Ukratko, ova naizgled mala skupina u tolikoj je mjeri velika i obuhvatna da u sebi sažima sve svjetove postojanja, tako da u stihovima koji se pripisuju hazreti Aliju, mir neka je s njim, stoji: L'jek tvoj je u tebi, ali ne osjećaš Bolest je od tebe, ali ne opažaš Smatraš da si samo malo sitno t'jelo Dok najvećeg sv'jeta tebi se splelo Znaj da ti si ona knjiga jasna koja

Prikazuje tajne preko svojih slova Ta potrebe nemaš ti za vanjskim sv'jetom Da ti čita što je isklesano dl'jetom Sve su boli od tebe, sam ti to ne vidiš Svi priparavci u tebi, ti ih ne praviš Ti si jedna rječca, ali zapis čuda Da ne znaš svoj smis'o – šteta, glavo luda Skriven vel'ki sv'jet u ovoj je truni Baš k'o mnoge pjesme u svirača struni Znaj da ti si ona jasna knjiga sveta Što skrivene u njoj sve su takne sv'jeta, Razmisli o onom što Svemir rizniči Koje je to blago što ovom priliči Ni prostor, ni vr'jeme van tebe nisu, znaj,

br. 120

Potrebno je napomenuti da ljudi u svojoj podsvijesti, u većoj ili manjoj mjeri, nisu lišeni koristi ove spoznaje, jer se u Kur'anu kaže: ...Božijoj prirodi po kojoj je ljude stvorio...

(Er-Rum, 30) Međutim, većina ljudi zanemaruje u svojoj svijesti ovu spoznaju, jer većina ljudi ne zna, odnosno, većina ljudi nije svjesna te svoje iskonske svijesti i osjećanja i, takoreći, nemaju znanje o znanju. Očito da je ono na šta se odnosi obaveza i što je ishodište nagrade i kazne zapravo svjesno koračati ovom stazom i ponovo pronaći sebe da bi na taj način spoznao Boga i postao svjestan odgovornosti prema ljudima i prema Bogu. Svakako, to je ona vrsta znanja čije sticanje je strogo naglašeno u ajetima i predajama, te čije se zanemarivanje smatra uzrokom vječnoga gubitka, a prihvaćen i koristan je samo onaj ibadet koji je prožet spoznajom i znanjem. Ibadet je obaveza svojstvena samo čovjeku i razumnim bićima, dok ontološki ibadet postoji u svemu, jer se u Kur'anu kaže: Bogu se klanja sve što je na nebesima i sve što je na zemlji... (En-Nahl, 49) U pogledu ove spoznaje svako je odabrao određeni put: filozofi su na polje spoznaje zakoračili oslanjajući se na filozofsko i racionalno dokazivanje, dospjevši do stanovitih razina spoznaje; psiholozi su se putem iskustva upoznali s nekim njenim dimenzijma; gnostici su, opet, putem duhovnih vježbi i otkrovenja spoznali određene istine; isposnici i pobožnjaci su putem isposništva i robovanja Bogu prevalili neke dijelove puta; borci i oni koji su se žrtvovali na putu Božijem su posredstvom borbe i žrtvovanja dosegli visoke razine; dok su dobročinitelji putem služenja Božijim robovima zakoračili u ovu dolinu bliskosti i spoznaje. Ukratko, svako traga za svojom izgubljenom stvari, a onaj kome je mudrost data – dato mu je blago neizmjerno...

(El-Bekare, 269) Od Poslanika, s.a.v.a., prenosi se da je rekao: “Onaj od vas koji najbolje poznaje sebe, najbolje poznaje Gospodara svoga.”

Prema tome, onaj ko ne učini nijedan korak u svrhu samospoznaje i ko je do kraja zanemari, za tog se ne smatra da posjeduje ikakvu vrijednost i, prema riječima Dželaludina Rumija, sebe je jeftino prodao.

Spoznao se nije čovjek sudbe jedne.

Iz obilja dođei u b'jedu padne.

Sebe samog čovjek jeftino prodaše, Saten mu na hrci prišiven bijaše.

(Mesnevija, III, str. 430) Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

7

DA SE NE ZABORAVI

Ibrahim i njegovih sedam Piše Zilha RAMIĆ

“Sve sam ih našla, pokopala, smirila.

Neka im Allah podari lijepi Džennet i njegova prostranstva“, s uzdahom kazuje Fatima, koja danas živi sa sinom Mehom, snahom Minom i unukicomMajdom u Sarajevu

Sin Meho sa suprugom Minom i kćerkom Majdom

U

svakodnevnom vrtlogu života što se dunjaluk zove često nas rastužuju i brinu neke nebitne stvari i tek kada nas, ne daj Bože, zadesi bolest ili smrt najmilijih, trgnemo se i shvatimo da je ovaj život prolazan. U isto vrijeme divimo se onima koji prežive i osabure ono što im je Allah odredio, te nadamo se, polože ispit slomljenoga srca, ali uzdignute glave, zahvaljujući Allahu na svakoj Njegovoj odredbi.

Hanuma, u pravom smislu te riječi, Fatima Pašić-Džebo rođena je sredinom prošlog vijeka u Pomolu kod Milića. Nakon prvog neuspjelog i relativno kratkog braka u svojoj dvadeset i petoj godini udaje se za Ibrahima u selo Johovača. Ibrahimu je s njom bio treći brak. Prva žena mu je mlada preselila i iza nje su ostala trojica sinova. S drugom se razveo, a i ona mu je rodila sina kojeg je nakon razvoda povela sa sobom.

Fatima i Ibrahim su imali skladan i lijep brak.

Voljeli su se, razumijevali i poštovali, pomagali jedno drugom. Uz već trojicu njegovih sinova,

8

Zehra

Fatima je rodila još trojicu. Ibrahim je veoma čeznuo za ženskim djetetom, ali mu Allah tu želju nije ispunio. Pri vijesti o rođenju najmlađeg sina Mehe, Ibrahim se zatekao u radničkoj menzi. Kad su mu rekli da mu se rodio i sedmi sin, častio je sve prisutne i pritom im rekavši, da je žensko, sve bi im uduplo bilo.

Radio je u rudniku boksita. Osim rada u firmi, sa svojom djecom je vlastitim trudom i radom nastojao izgraditi što bolji život i sebi i njima. U tome su imali bereketa. Zaimali su u to vrijeme automobil, traktor, kamion, mnoštvo sitne i krupne stoke. Fatima kaže da je druga u selu imala veš mašinu. Na svemu su bili zahvalni Allahu i svjesni da je sve od

br. 120 mart / ožujak 2016.

Njega. Islamske vrijednosti su poštovali i prakticirali. Djeca su rasla uz namaz, post, mekteb. Ibrahima su sve njegove komšije, prijatelji, radne kolege i poznanici iznimno cijenili i poštovali. Pomagao je kome god je mogao, a o njegovoj blagoj naravi, dobroti i saburu se nadaleko pričalo. Vjerovatno je to i bio razlog što su baš njega dušmani početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu prvog priveli.

Sa četvoricom njegovih sinova odveden je u policijsku stanicu Milići. Govorili su da su za dva dana koliko su ih držali doživjeli neviđene torture i maltretiranja i to od svojih donedavnih komšija. Neki od njih se slobodno šetaju Vlasenicom ili u susjednoj državi, ne odgovarajući za svoja zlodjela.

DA SE NE ZABORAVI

m sinova

Prvog maja 1992. godine su sa većinom komšija izbjegli u šumu. Tih nekoliko prvih dana rata bila je prava pometnja. Ne vjerujući šta se događa, ne znajući kud, kako i šta, stanovnici tih naselja preživljavaju poniženja, logore, mučenja, ubijanja. Pokaušavajući izaći iz pakla prelaze u Sućesku, pa se ponovo vraćaju u Johovaču, gdje ih zarobljavaju i autobusima prevoze do Zaklopače. Tu ostaju nekoliko dana. Samo noć prije čuvenog masakra u Zaklopači prelaze u Novu Kasabu, gdje su u mjesnoj školi proveli deset dana.

Tu ih četnici nisu nadzirali, te uspijevaju otići kod tetke u Cersku. Prvog septembra 1992. godine, zajedno sa oko dvije hiljade civila kreću preko šuma za Tuzlu. U Bajkoviću ih

dočeka srpska zasjeda i svi se vraćaju. Jedan sin im se sa drugovima gubi u šumi, ali nakon pet dana lutanja pronalaze put te se vratiše.

Poslije su saznali da ih je samo jedno brdo dijelilo od slobodne teritorije. U septembru (23. 9. 1992. godine) gine im sin Vahidin Pašić (1968), pripadnik Armije Bosne i Hercegovine.

Padom Cerske u martu 1993. godine pješice prelaze put do Srebrenice. U Srebrenici sa svim ostalim Srebreničanima preživljavaju teške dane i mjesece. Hrane je bilo malo, uglavnom su dijelili humanitarnu koja je bacana iz helikoptera, a soli nije bilo gotovo nikako. Godine 1994. regrutovan je u vojsku i Pašan, tako da su svi Ibrahimovi sinovi, osim maloljetnog Mehe, bili na liniji. Oskudne straže su se smjenjivale kriomice, jer je UN oduzimao sve vrste naoružanja.

I tako dolazi juli 1995. godine. Ibrahim, Fatima, Meho, jedna snaha i unuka dovedeni su u Potočare. Sinovi su krenuli preko šume.

Esnaf i Dževad su preživjeli, a Beriz, Gadafi i Pašan otišli su na put bez povratka. O tim događanjima Fatima nam kazuje: „Trinaestog jula su ukrcali u autobus snahu, unuku, Mehu i mene, a Ibrahima ostaviše. Više ga nisam vidjela, a nisam ni slutila da je to posljednji put. Strah me je uhvatio kad smo se vozili preko njihove teritorije. Svuda su ležala mrtva tijela, popaljene kuće. Stravične slike budile su dotad nepoznatu jezu i neopisiv strah u meni.

Strahovala sam šta je s mojim Ibrahimom, mojim sinovima?“ Predvečer su dovezeni u Kladanj, a sutradan u Tuzlu, gdje su potražili tetku. Slijedili su dani iščekivanja, traganja, osluškivanja, polahko prihvaćanje sudbine, ali i neke čudnovate nade da su ipak živi, da će se pojaviti odnekud.... „Sve sam ih našla, pokopala, smirila. Neka im Allah podari lijepi Džennet i njegova prostranstva“, s uzdahom kazuje Fatima, koja danas živi sa sinom Mehom, snahom Minom i unukicom Majdom u Sarajevu. Nedavno je dobila i unuka.

Meho je s majkom u Sarajevo doselio 1998. godine. Živjeli su na Grbavici, kratko vrijeme i u Pazariću, a onda im Ministarstvo za boračka pitanja dodjeljuje stan na Pofalićima. Danas su jedna od rijetkih porodica u kojoj snaha i svekrva žive zajedno, ali one jedna o drugoj imaju samo riječi hvale. O svojoj izabranici Meho nam veli: „Prve godine povratka (2001. godine) otišli smo u Pomol, rodno selo moje majke, na jednu akciju gdje se izljevala ploča za kuću.

Mene su poslali po jednu vreću cementa u šupu, gdje je Mina pravila kahvu. Kad sam je vidio, umjesto jedne, ja ponio tri vreće (smijeh). Uglavnom, znali smo se četiri

br. 120

Ibrahimova supruga Fatima

godine, ali smo tek četvrtu godinu našeg poznanstva ašikovali. Povremeno bih odlazio u Tuzlu, čuli bismo se telefonom i tako. Mina je u ratu izgubila dva brata. Braća su nam nađena u istim grobnicama. Čim je završila fakultet, odlučili smo se vjenčati. Sudbonosno Da rekli smo 19. augusta 2007. godine, a dvije godine poslije dobili smo od Allaha najdraži dar, našu kćerkicu Majdu. Na putu je i druga prinova, ako Bog da. Nikad nismo pomislili da majku ostavimo samu. Jedino mene ima.

Slažemo se, dogovaramo i svi smo zadovoljni.

Mina radi u Perzijsko-bosanskom koledžu, tako da su mama i Majda najbolje drugarice.“ Zanimljivo je da su od rahmetli Ibrahima ostala u životu tri sina, i to od tri žene, oni najmlađi. Esnaf živi u Švicarskoj, Dževad u Austriji i u stalnom su kontaktu. Allah je podario u Ibrahimovom potomstvu žensku čeljad, tako da su mu se rodile tri unuke.

U rodno mjesto povratka, kažu, nema. Od prijeratnih 42 kuće obnovljeno je svega 14, a od toga samo šest povratnika stalno živi tamo, i to su sve starije osobe. Porodica Pašić podigla je skromni kućerak i povremeno odu na toprak da ih želja mine. „Ma, sine, šta sam sve proživjela, dobro sam u pameti. Kad mi samo naumpadne, ali na silu se umrijeti ne može. Uživam sa svojom Majdom svaki dan. Da mi ih Allah poživi i da im dadne sve najbolje kad me ovako fino paze, a za zločince ima kazna na onome svijetu, ako Bog da, jer na dunjaluku nema ni kazne ni nadoknade da mi se može dati za mog Ibrahima, za moje sinove. Sve će to dragi Bog naplatiti. Sve po zasluzi“, završi svoju priču hanuma Fatima. Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

9

DO OBALE MIRA Piše Mohsen ABBASI VALADI

Sklonost ka opraštanju P

romišljanje je jedan od veoma dobrih načina za izgradnju duha opraštanja. Vi koji ste skloni razmišljanju o svom životu, ali niste skloni opraštanju, jeste li ikada pomislili na to koliko je samo sretnih života propalo zbog nepostojanja duha opraštanja i koliko puta su dvije strane osjetile gorčinu razvoda? Znate li da manjak sklonosti ka opraštanju uzrokuje da emotivne veze između vas i vašeg supružnika oslabe i da, malo po malo, postanete nezainteresirani jedno za drugo? Znate li koliko će, uz duh opraštanja, vaš položaj biti viši u očima vašeg supružnika i koliko će osnažiti naklonost vašeg bračnog druga prema vama? Kad god se poželite prepirati sa svojim supružnikom oko nekog pitanja u vezi s kojim ste vi u pravu, dobro razmislite o cijeni koju ćete za to morati platiti.

Neopraštanje uzrokuje da se zloba zadrži, a i sami odlično znate da što je zloba

10

Zehra

starija, nosi sa sobom teže posljedice.

Nedostatak praštanja Nedostatak praštanja uzrokuje da vaša čast i karakter budu narušeni. I doista, obratite pažnju na to kako se Imam Sedžad, mir neka je na nj, ponio prema jednom svom poznaniku, pa sami procijenite ko je u tom slučaju ispoljio ličnost s više časti i karaktera.

Neki drugovi Imama Sedžada, mir neka je na nj, prenose da je jedan čovjek između Imamovih bližnjih došao pred Imama, mir neka je na nj, pa ga počeo vrijeđati i psovati, no Imam nije odgovarao.

Pošto taj čovjek ode, Imam reče svojim drugovima: „Čuli ste šta je onaj čovjek govorio. Želio bih da pođete sa mnom i čujete moj odgovor.“ Oni kazaše: „Poći ćemo, jer željeli bismo čuti Vaš odgovor, a i sami bismo mu nešto rekli.“ Imam Zejnul-Abidin, mir neka je na nj, učio je putem kuranski ajet: ...koji srdžbu

br. 120 mart / ožujak 2016.

savlađuju i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine.' (Ali Imran, 134) Čuvši taj ajet, shvatili smo da Imam neće odgovoriti onako kako smo mi očekivali.

Imam dođe pred vrata kuće onog čovjeka i reče: „Kažite vlasniku kuće da Ali ibn Husein stoji pred vratima.“ Ovaj se, spreman na svađu, pojavi na vratima, siguran da je Imam došao radi prepirke. Međutim, Imam Sedžad, mir neka je na nj, blago reče: „Brate, ti si maloprije dolazio kod mene i rekao mi šta si htio. Ako je ono što si rekao istina, ja sada od Boga molim da mi oprosti. A ako to nije istina, molim Ga da oprosti tebi.“ Onaj čovjek tad poljubi Imama u čelo i kaza: „Rekao sam stvari koje ne odgovaraju istini i sve ono što sam rekao prije odnosilo bi se na mene.“ (El-Iršad) Bliskost srca Bez oprostivosti, čovjek ne može ostaviti

DO OBALE MIRA

Ko god je dobar prema tebi, budi i ti dobar prema njemu, a ukoliko neko pokazuje nepoštovanje prema tebi, ti opet budi dobar prema njemu (Imam Sadik)

cilj kojem teži. Ukoliko je vaš cilj uživati u miru bračnog života, taj cilj ostvaruje se oprostom, a ne svađom, sukobom i osvetoljubivošću. Bez oprostivosti, srca se ne mogu međusobno približiti. Zar se može zamisliti miran i skladan život bez bliskosti srca? Zar neka žena i muž mogu biti sretni skupa ukoliko između njihovih srca nema osjećaja bliskosti? Ljudi čija su srca udaljena jedno od drugog ne mogu se osjećati dobro kad su skupa i stoga žele da se međusobno udalje. Kako je gorko pismo one žene koja je napisala: „Kad moj muž odlazi na posao, sretna sam kao da mi je neko poklonio čitav svijet.“ Oprost je garant vašeg mira i faktor prisnosti u porodičnoj sredini. Ponekad, kad vam se čini kako će vam opraštanje preteško pasti, pomislite na svoju djecu koja zbog vaših svađa i prepirki sa suprugom stječu komplekse i pogrešno se odgajaju. Vaše pravo sigurno vam nije

važnije od prava vaše djece i stoga budite skloni opraštanju.

Važnije od svega jeste to što sklonost ka opraštanju drži čovjeka na putu ka cilju njegovog stvaranja i pomaže mu da taj cilj dosegne. Zagovaranje opraštanja znači da ne trebate imati nikakvih očekivanja od svoga supružnika. Međutim, bolje je da svoje razumne želje čovjek na lijep način stavi do znanja svom bračnom drugu, bez očekivanja da će supružnik sam prepoznati vaše želje. Tajenje neke želje duže vremena zna uzrokovati da žena ili muž steknu komplekse koji negativno utječu na njihov međusobni odnos. Ne zaboravite da svoje želje saopštite bračnom drugu uz obavezno pridržavanje onih pravila razgovora o kojima smo govorili.

Osvetoljubivost Opratite pažnju na smisao pojma oprečnog opraštanju, dakle na osvetoljubivost. Svijest o ružnoći osvetoljubivosti potiče nas na opraštanje.

Onaj ko nije sklon opraštanju, vjerovatno je sklon osvetoljubivosti. Hazreti Alija je rekao: „Onaj kod koga nema lijepoga svojstva oprostivosti, ispoljit će ružno osvetoljubivo ponašanje.“ Na nedolično ponašanje ne smijemo odgovarati sličnim ophođenjem. U tom slučaju bit ćete posve isti kao i onaj čije ponašanje vam teško pada. Imam Sadik je rekao: „Ko god na nedolično ponašanje odgovori nedoličnim ponašanjem, ustvari opravdava onaj nedoličan čin koji je njemu učinjen, budući da se i sam poveo za tim

br. 120

primjerom.“ Izbjegavajući da postupimo na isti način, mi poštujemo vlastitu ličnost. Imam Sadik, mir neka je na nj, rekao je: „Ko god je dobar prema tebi, budi i ti dobar prema njemu, a ukoliko neko pokazuje nepoštovanje prema tebi, ti opet budi dobar prema njemu.“ Čovjek koji se sveti lahko osjeti da time narušava svoju ličnost. Hazreti Alija je rekao: „Nema gospodstva u osveti.“ Postavljanje ultimatuma Postavljati ultimatume svom supružniku znači kršiti propise vjere. I u tom smislu nema nikakvih izuzetaka. Naime, niko nema prava da bilo kome nameće nešto što bi ovoga udaljilo od njegovih vjerskih obaveza.

U vjerskom nauku roditelji uživaju posebno mjesto i pripadaju im osobita prava. Poštovanje prema njima je stroga obaveza i ovdje je premalo prostora da bismo o njoj dovoljno govorili. Kažimo tek da se u Kur'anu poštivanje roditelja spominje skupa s robovanjem Bogu.

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: „Uh!“, i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

(El-Isra, 23) No, u istom tom Kur'anu ne prihvata se poslušnost roditeljima ukoliko će ona značiti nepokornost Bogu.

A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraća.

(Lukman, 15) Dakle, po pitanju vjerskih obaveza, ne smije se biti popustljiv čak niti prema majci i ocu. Ukratko kazano, nema ultimatuma u pogledu vjerskih obaveza i takvo ponašanje značit će povredu vjere.

Hazreti Alija je rekao: „Nagradi za dobro i pređi preko zla, osim ukoliko to neće naškoditi vjeri i uzrokovati slabljenje snage islama.“ Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

11

POSJETITE NAŠ PORTAL www.tvzehra.ba

12

Zehra

br. 120 mart / ožujak 2016.

DOVA U BAŠTINI POSLANIKOVE PORODICE

Dova upućena

za roditelje

Gospodaru moj, blagoslovi roditelje moje, podari im najljepše od Milosti Svoje, podari im vjeru i iskrenost u svemu.

Budi im pomagač u svakom trenu, nadahni me znanjem obaveza prema njima, poduči me lijepim ophođenjem prema svima.

I daj mi da znanje sprovedem u djelo i onako kako si Ti zadovoljan.

Gospodaru moj, ispuni me ljubavlju prema roditeljima mojim i podaj mi da im odan budem.

Učini mi radosnu poslušnost njima većom od sna pospanom i od pića žednog, da želja njihova nad mojom bude zadovoljstvo iznad zadovoljstva moga.

I da držim malu njihovu dobrotu velikom, a svoju dobrotu malom pa makar i velika bila.

Dova jeste vid dobročinstva prema roditeljima, a oblici dobročinstva prema roditeljima su brojni.

Jedan od oblika jeste taj da čovjek podijeli sadaku za njih, ili da obavi hadž

za njih, ili da klanja za njih, a jedan od ovih oblika svakako jeste i dova za njih, kao i tome slično.

Bilježi se od Imama Sadika, mir i spas neka je na njega, da je rekao: „Šta vas sprečava da činite dobročinstvo roditeljima, bili živi, bili mrtvi, pa da za njih namaze klanjate, sadaku podijelite, hadž obavite, postite, pa da onaj koji za njih to učini i sam ima istu nagradu, te da mu Allah još poveća – zbog njegovog dobročinstva i održavanja rodbinskih veza – mnoga dobra?!“ Od Imama Sadika, mir i spas neka je na njega, prenosi se i ovo: „Moj otac je običavao reći: 'Pet dova nije zastrto od Uzvišenoga Gospodara: dova pravednog vladara (imam muksit), dova onog kojem je nepravda učinjena (mazlum), jer Uzvišeni Allah je rekao: Osvetit ću se za tebe, pa makar nakon nekog vremena!, dova dobrog djeteta za njegove roditelje i dova dobrog roditelja za njegovo dijete te dova vjernika za njegovog brata vjernika u tajnosti, za koju melek govori: 'I tebi dvostruko toliko!'“ Među dovama koje se prenose za

br. 120

roditelje nalazi se i ova dova u Sahifi Sedždžadijji: „O Allahu, blagoslovi Muhammeda, i čeljad Muhammedovu, i njegovo potomstvo. Odlikuj moje roditelje najboljim čime si odlikovao očeve i majke Svojih robova vjernika, o Najmilostiviji od svih milostivih! Moj Allahu, nemoj učiniti da ih zaboravim spomenuti na kraju svog namaza, i u svakom trenutku mojih noći i u svim časovima mog dana. Oprosti meni zbog dove za njih, i oprosti njima zbog dobrote prema meni, oprostom zajamčenim. I budi zadovoljan njima zbog mog zagovora za njih istinskim zadovoljstvom. I odvedi ih plemenitošću u zavičaje mira. Bože moj, ako se Tvoj oprost njima već desio, učini ih zagovaračima za mene.

A ako se Tvoj oprost meni već desio, onda daj da se zauzmem za njih, kako bi se skupili Tvojom dobrostivošću u kući Tvoje plemenitosti, u mjestu Tvog oprosta i milosti!“ (Preuzeto iz knjige Dova u baštini Poslanikove porodice, Muhammed Mehdi el-Asifi)

mart / ožujak 2015.

Zehra

13

INTERVJU

U odnosima na

Pravo znanje je znanje koje poziva na racionalnost i na duhovnost istovremeno, pružajući čovjeku priliku da shvati kako je to dvoje neodvojivo jedno od drugoga.

Dakako, ovo znanje uključuje i dimenzije koje pretpostavljaju emocionalni život, odnose prema zajednici i prema drugim ljudima. Drugim riječima, za sretan život potrebno je da čovjek bude čvrsto ukorijenjen u vlastitom duhovnom i religijskom identitetu i vjerovanju, ali i da drži korak s vremenom u kojem živi

14

Zehra

Dr. Behija Durmišević

Piše Ajla ŽUJO-DEMIROVIĆ Preuzeto s portala Novo vrijeme

Ž

ivimo u dobu pretrpanom informacijama. Često se stječe utisak da su obrazovani upravo oni koji raspolažu informacijama. Istinskog znanja, mudrosti i smirenosti koja bi došla s njima, gotovo da nema – elektronička glad potisnula je svaku drugu. S dr. Behijom Durmišević, profesoricom u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, razgovarali smo o mnogo čemu – istinskoj učenosti i duhovnosti, filozofiji i njenom mjestu u savremenom društvu, prevodilaštvu te o profesoricinom dugogodišnjem radu s djecom.

Svršenica ste Gazi Husrev-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

Nedavno ste na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu odbranili doktorsku

br. 120 mart / ožujak 2016.

disertaciju pod naslovom Filozofija povijesti Arnolda Toynbeeja između antropocentrizma i teocentrizma. Možete li čitaocima približiti Toynbeejevu filozofiju i kazati nešto o razlozima zbog kojih ste se odlučili baš za ovog mislioca?

Arnold Joseph Toynbee (1889–1975) britanski je povjesničar, sociolog, filozof povijesti i teolog povijesti. Kad se u znanstvenim krugovima spomene njegovo ime, prva asocijacija je da se radi o autoru koji se prvenstveno bavio istraživanjem civilizacija.

Druga asocijacija se vezuje za njegovo golemo i impozantno djelo Istraživanje povijesti (A Study of History) koje je Toynbee pisao više od dvadeset sedam godina, koje ima dvanaest tomova i na kojem je

Behija Durmišević

društvenim mrežama vlada ideja iluzije utemeljena glavnina moga proučavanja.

U navedenom djelu Toynbee je istraživao nastanak, razvoj, slom i dezintegraciju dvadeset i jedne civilizacije. Toliko ih je uspio identificirati u povijesti čovječanstva. Dijeleći ih u dvije skupine, u prvu grupu uvrstio je šest primarnih civilizacija koje su nastale direktno iz primitivnog života (sumerska, egipatska, kineska, minojska, civilizacija Maja i andska).

Za preostalih petnaest civilizacija Toynbee kaže da su međusobno toliko povezane da se može dovesti u pitanje njihova posebnost.

Prikaz razvoja ovih civilizacija je vrlo interesantan. No, značajan je i drugi krak Toynbeejeva istraživanja koji je bio motiviran intelektualnim revoltom ovog autora protiv egocentrizma zapadne civilizacije. Tako je Toynbee u mnogim pasažima nastojao pokazati jednaku vrijednost svih civilizacija i ljudi koji su ih gradili. Smatrao je da su po karakteru i smislu egzistencije pripadnici svih civilizacija jednaki.

Također, kad se govori o Toynbeeju, važno je istaknuti i preokret njegove slike povijesnog procesa. On se dogodio i u petom tomu Istraživanja povijesti. Tako je u narednim poglavljima i pasažima prisutno kvalitativno novo iskustvo, iskustvo preobraženja i spoznaje Božije prisutnosti u svijetu.

Rezultati Toynbeejevih istraživanja kazuju da čovječanstvo može opstati samo uz njegovanje religijskih vrijednosti. Buduća religija, po Toynbeeju, može biti jedna od starih religija, oživljena na način da može udovoljiti savremenim potrebama čovječanstva, da se može uhvatiti ukoštac i savladati društvena zla koja su prijetnja ljudskom opstanku. Ovdje Toynbee misli na pohlepu i društvenu nepravdu. No, normativni smisao Toynbeejevih istraživanja jeste zahtjev za uspostavom etičkog života, utemeljenog na međusobnom uvažavanju.

Kao disciplina, ali i kao životna vještina, filozofija je danas zanemarena. Može li

ona postati naša životna mudrost i pomoć u svakodnevnim zbunjujućim i naoko nerazumljivim dešavanjima?

Ovdje najprije moramo neke stvari raščlaniti i razdvojiti. Danas vodeća civilizacija je zapadna civilizacija. Filozofija je odigrala vrlo značajnu ulogu u formiranju njezinog identiteta i onog što je poznato pod imenom modernizam. Drugim riječima, zapadna civilizacija svoju ukorijenjenost ima u zapadnoj filozofiji. Utjecaj misliocafilozofa na ukupnost kulturno-civilizacijskih tokova bio je izniman. U periodu dominacije kršćanske religije na prostorima Zapada, zapadna filozofija je bila usko povezana s teologijom i pitanjima koja su proistjecala iz Objave. No, od perioda renesanse, od sedamnaestog stoljeća posebice, od početka savremenog doba, filozofija se odvojila od religije i povezala se s empirijskim i prirodnim naukama, razvijajući mišljenja koja su težila tome da zamijene religijske istine. Tako da je dobar dio onoga što danas možemo uočiti i kod nas i u savremenom svijetu u oblastima etike, politike, teorijskog razumijevanja prirode zbiljnosti, utemeljen u savremenoj filozofiji koja u mnogim slučajevima postaje oponent teologiji i religiji.

Ali prvotno značenje filozofije bilo je ljubav prema mudrosti, znanost o prvim počelima koja operira razumom koji zaključuje i intuicijom koja zamjećuje. Danas čovjeka, zahvaljujući civilizacijskom, kulturnom i intelektualnom razvoju, može zadovoljiti samo ona mudrost i filozofija koja mu nudi univerzalni model mišljenja, vjerovanja i ponašanja. Ovdje je riječ o modelu u kojem čovjek prepoznaje istinske ljudske vrijednosti, vrijednosti važne za njegov život, dostojanstvo i opstanak, u kojima se prepoznaje racionalno i duhovno istovremeno.

Hafiza ste Kur’ana. Kako ste uspjeli u svom

br. 120

naumu naučiti Kur’an napamet? Kako uspijevate održavati to znanje i kako je ova činjenica utjecala na vaš život i njegovo poimanje?

To je pitanje koje mi se često postavlja. Jedan dio Kur’ana sam naučila kao djevojčica pred mojim ocem koji nije bio vjerski službenik, nego je bio trgovac. U Gazi Husrev-begovoj medresi, sjećam se, imali smo šesnaest predmeta u školskoj godini. Bilo je zahtjevno, ali sam u trećem razredu našla dodatne energije te je usmjerila na učenje Kur’ana.

Znate, Kur’an, kao vječna riječ Božija, ljudima koji ga uče, prate njegovo značenje i proučavaju ga, stalna je inspiracija. Mladima kao izvor i porijeklo sveukupnog znanja, sve mudrosti i poduke, a onim starijima kao sadržaj koji popunjava brojne praznine u sferi njihove duhovnosti.

Za održavanje hifza Kur’ana potrebna je disciplina. Sadržaji Kur’ana brzo izmiču te ih je potrebno stalno ponavljati. Zapravo, cjelina Kur’ana poziva čovjeka Allahu, dž.š. Čovjek – termin kojem u tradicionalnim izvorima odgovara termin insan – a ne misli se samo na muškarca, u sebi nosi primordijalnu narav.

Kur’anske poruke upućene su ovoj naravi.

Tako je učenje, ponavljanje i izgovaranje kur’anskih sadržaja stanovito vraćanje Izvoru, vraćanje beskonačnom, stvoriteljskom, božanskom vrelu iz kojeg ishode svi oblici dobrog, lijepog, humanog… Živimo u dobu pretrpanom informacijama i često se stječe utisak da su obrazovani svi oni koji raspolažu informacijama. Znanja, mudrosti i istinske smirenosti koja dolazi s njima, gotovo da nema. U tom smislu, šta je znanje, koja je uloga informacija i kako da se izborimo s apsurdnim imperativima sadašnjice?

Općenito uzevši, obrazovanje je postalo najvažnije sredstvo promicanja

mart / ožujak 2015.

Zehra

15

INTERVJU vrijednosti savremenog svijeta, a onda i širenja sekularizacije i kritike religijskog svjetonazora. Možemo kazati da se putem obrazovnih institucija, uz ostalo, šire i razvijaju ideje koje veličaju gomilanje bogatstva, ostvarivanje ekonomskih ciljeva, postizanje velike društvene mobilnosti, vladanje informacijama… No, ako se malo dublje pogleda, uočljivo je da je savremeno obrazovanje zahvaćeno složenim napetostima između tradicionalnih vrijednosti i modernizma, a time i između različitih odgovora o značenju života.

Mi smo odavno suočeni s naučnim zahtjevima za istinom izvan religijske tradicije, za obrascima ponašanja utemeljenim na brzoprolaznim ljudskim konstrukcijama.

No, pravo znanje je znanje koje poziva na racionalnost i na duhovnost istovremeno, pružajući čovjeku priliku da shvati kako je to dvoje neodvojivo jedno od drugoga.

Dakako, ovo znanje uključuje i dimenzije koje pretpostavljaju emocionalni život, odnose prema zajednici i prema drugim ljudima.

Drugim riječima, za sretan život potrebno je da čovjek bude čvrsto ukorijenjen u vlastitom duhovnom i religijskom identitetu i vjerovanju ali i da drži korak s vremenom u kojem živi. Ovdje mislim da nema potrebe da se naš društveni život ozbiljava na sliku života od prije deset i više stoljeća, ali mora postojati određena ustrajnost u onome što su temelji i načela naše učenosti i duhovnosti.

U publikacijama na engleskom jeziku sve više se govori o elektroničkom neredu, a, istovremeno, naša djeca sve više žive elektronički život i sve je manje stvarnih iskustava. Čemu djecu trebamo poučiti prije nego im otvorimo vrata virtuelnog?

Da, roditelji tu imaju značajnu odgovornost.

Naime, svijet virtuelnog, internet, globalne mreže, osnova su tehničke prirode putem koje se ostvaruje dostupnost svih vrsta poruka na svakom djeliću zemlje. Ali s globalnom mrežom dolaze i umreženi ljudski odnosi. Premda je na vrhu virtuelnih mreža ideja iluzije, one u sebi nose nemalu opasnost. Ali, one su naša stvarnost. Ljudima na mreži postaje sve manje važna razlika između privida i stvarnosti. Stoga, jedna od pretpostavki za zdravo odrastanje jesu i stalni razgovori, upozorenja, nadgledanja pa i određeni vid kontrole sadržaja koje djeca koriste i pretražuju.

Radite u Gazi Husrev-begovoj medresi, bili ste odgajateljica, sad ste u nastavi. Koliko je taj posao težak i obavezujuć? Čemu se

16

Zehra

Dr. Behija Durmišević završila je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a potom i Fakultet islamskih nauka u istom gradu.

Nedavno je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu odbranila doktorsku disertaciju pod naslovom Filozofija povijesti Arnolda Toynbeeja između antropocentrizma i teocentrizma.

Profesorica je fikha u matičnoj školi, a ljubav prema svom poslu opisuje ovako: “Profesorski posao rad je s generacijama koje dio svoje ukupne energije, opće spremnosti, životnoga žara i otvorenosti prema svijetu interakcijom prenose na ljude koji s njima rade.” trudite poučiti svoje učenike?

Kad sam bila učenica, promatrajući nastavnike i profesore, mislila sam da je u njihovom profesionalnom životu zasigurno prisutno mnogo sjete, jer se pred njihovim očima stalno smjenjuju mlade generacije, a oni ostaju na jednom mjestu. Kad sam sama postala profesorica, vidjela sam da od sjete nema ni traga. Zapravo, profesorski posao rad je s generacijama koje dio svoje ukupne energije, opće spremnosti, životnoga žara i otvorenosti prema svijetu interakcijom prenose na ljude koji s njima rade. Samo dijelove navedenog treba htjeti preuzeti.

To je lijepa strana prosvjetnoga rada, rada s mladima. Na drugoj strani su obaveze i odgovornosti koje od profesora zahtijevaju stalnu spremnost da udovolji onome što učenici očekuju od njega. Ovdje treba mnogo truda i posvećenosti. No, svijest da će brzo doći vrijeme u kojem će učenici okruženi novim okolnostima, okolnostima u kojima će profesore i ambijent u kojem su se školovali sasvim kritički motriti, profesoru daje snagu i inspiraciju da posvećenost bude iskrena i duboka.

Bavite se i prevođenjem. Rado bih da progovorimo i o tome.

Da, neko vrijeme sam intenzivno prevodila s engleskog i manje s arapskog jezika. Prevela sam mnogo studija. Uglavnom, radi se o

br. 120 mart / ožujak 2016.

sadržajima koji su na temeljit i ozbiljan način tumačili islamsku tradiciju. Autori ovih djela nekad su bili muslimani, nekad ljudi koji su prihvatili islam u određenom periodu svoga života, a nekad duhovne i intelektualne ličnosti Zapada koje su bile u stanju proniknuti u islamski univerzum značenja te govoriti i pisati iznutra islamske tradicije.

Bilo je i prijevoda iz oblasti sufizma u kojima su autori iznutra islamskog svjetonazora govorili o onim dimenzijama islama koje su skrivene iza šerijatske legalitarne strukture.

Uglavnom, autori ovih studija nastojali su dati odgovore na savremena pitanja koja se nameću pred mislećeg čovjeka ali istovremeno otvoriti duhovni i intelektualni prostor za uzajamno razumijevanje i upoznavanje. Prevođenje mi je uvijek bilo izazovno i privlačno. Članica ste Međureligijskog vijeća BiH. Činjenica je da imamo zvanične institucije koje se bave održavanjem dijaloga, no kako procjenjujete situaciju u društvu? Čini se da je sve više odnjegovanih predrasuda i stereotipa.

Da, članica sam Međureligijskog vijeća.

Mogu vam reći da je u proteklom periodu realizirano dosta vrijednih projekata, ali u posljednje vrijeme aktivnosti su se stišale.

Da, u pravu ste, na terenu su prisutne mnoge predrasude, mnogo nepovjerenja označenog čvrstim držanjem davno zauzetih uporišta.

Napredak se sporo ostvaruje. Zapravo, svjedoci smo političkih sukoba i napetosti koji negativno utječu na sve aspekte društvenog života pa tako i na kreiranje ljepših međureligijskih i komšijskih odnosa. Često putujete. Koje su najbolje spoznaje i životni darovi doneseni s putovanja?

Na putovanja gledam kao na najdirektniji dodir mašte. Sa svakog putovanja ponesu se prizori i iskustva kojima čovjek popunjava mozaik svoje slike svijeta.

Putovanja su i svojevrsna poniranja u tajanstva mnogobrojnih oblikovanja, u mnogoglasja naroda i kultura. To su svojevrsna prebivanja na mnogim mjestima i u mnogim vremenima. Posebno su mi dragocjena iskustva ponesena s prostora na kojima se prisustvo duhovnog izražava kroz ljepotu materijalnog, kroz spregu čulnosti i duhovnosti. To je karakteristika Orijenta.

Sve u svemu, putovanja oplemenjuju čovjeka čineći njegovu sliku svijeta raznovrsnijom i bogatijom. Z

br. 120

mart / o탑ujak 2015.

Zehra

17

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA

Čuvajmo svoju slo Muslimanka je svojim djelovanjem, zalaganjem i doprinosom širenju Islama početni faktor u izgradnji pravednog i zdravog društva. Žena je ta koja je prva povjerovala u Objavu i smirila Poslanika, prva je koja je svu svoju imovinu žrtvovala za Islam, žena je ta koja je bila prvi šehid Islama, žena je ta koja je odigrala jednu od ključnih uloga prilikom Hidžre

18

Zehra

Piše Enisa MEŠTROVAC

S

ve mi muslimanke, mu'minke, pokrivene žene svjesne smo stroge Božije zapovijedi nošenja hidžaba, tog farza upućenog konkretno ženi. Mahrama nije samo naš izbor, naš hir, način da se razlikujemo od drugih. Nošenje hidžaba isti je farz za muslimanku kao što su i namaz, post, hadždž ili bilo koja druga Božija naredba.

Uzvišeni kaže: O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je. (El-Ahzab, 59) Nikada kroz bogatu islamsku historiju niko od toliko poštovanih učenjaka, koji su se bavili raznim pitanjima u Islamu, fetvom nije dozvolio ženi da izlazi bez mahrame pred osobu koja joj nije bliži rod. Danas, neke ne samo da su skinule mahramu, nego su skinule gotovo kompletnu odjeću povodeći se za nekim ko im ne smije i ne može biti uzor.

br. 120 mart / ožujak 2016.

U posljednje vrijeme vrlo često čujemo kritike upućene pokrivenim muslimankama, odnosno onim koje su odlučile da hidžab bude njihova svakodnevnica, ali i da ga prilagode ovom vremenu u kojem živimo, žargonski rečeno, da moderniziraju nošenje istog. Neću reći da je to ispravno ili pogrešno, ali ću reći da mi je draže sresti ženu s mahramom kojoj kao takvoj slobodno mogu nazvati selam nego onu koja je možda propisnije obučena ali nije pokrila svoju glavu mahramom.

Propis je jasan i o tome se ne raspravlja.

Uzvišeni Allah kaže: Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili sinovima svojim ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama

obodu svojim, ili muškarcima kojim nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. Svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (En-Nur, 31) Nije ni čudo što svakih 40-ak godina na ovim prostorima dođe do ratova. Čini mi se, tek kad se nešto desi, mi, Bošnjaci muslimani, malo se trznemo i ujedinimo, a u vremenu kada nas Gospodar počasti mirom i blagostanjem, mi, nažalost, zaboravljamo i na sebe i na Onoga koji nas je stvorio i na obaveze prema Njemu te se nastojimo utopiti u masu, sami svoj identitet skrivamo. Ne tako davno većina muslimanskih porodica djeci je davala međunarodna imena trudeći se time prikriti ko su i šta su. Nije bilo teško našim dušmanima podvaliti jednu od njihovih najspretnijih smicalica – da se žena muslimanka (djevojčica) ne treba obrazovati, da je to sramota itd.

Vrlo lahko zapostavimo naredbe Stvoritelja, a zamijenimo ih naredbama onih koji su i sami stvoreni. Dugo vremena nam je trebalo da se vratimo u pravi kolosijek, da se sjetimo prve i izričite naredbe našega Gospodara, Njegovih riječi, prve Objave: Uči, čitaj, podučavaj...

Zar ćemo sada, u vremenu kada smo prevazišli njihove smicalice, podvale i još mnogo toga, dozvoliti da se ponovo povučemo? Zar ćemo sada, kada nas ima u svim sektorima (pravosudnim, obrazovnim, medicinskim), dozvoliti ponovo da nas, žene koje se odazivaju svom Gospodaru, zatvore ponovo u kuće i zabrane nam javno djelovanje, a time i promoviranje naše vjere onakvom kakva jeste.

Ne smijemo dozvoliti da sliku naše vjere šire islamofopski mediji. Sada u najtežem vremenu moramo zadržati prava koja nam daju raznorazne konvencije o ljudskim pravima, a prije svega ustrajati u izvršavanju farza, dužnosti prema Allahu, dž.š., jer Gospodar u Kur'anu kaže: O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.

(Muhammed, 7) Zar ne mislite da je uzrok loše finansijske situacije, duhovnog i moralnog stanja upravo udaljavanje od vjere, a samim tim, da je jedan od najrasprostranjenijih odbijanja farzova i nenošenje hidžaba? Naš Gospodar u Uputi koju nam je poslao preko svoga Miljenika kaže: Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA

dok on ne izmijeni sam sebe.

Zato, drage, uvažene majke i sestre, okrenite se vašim porodicama jer ste vi osnovni stubovi u njima. Okrenite se vašoj djeci i budite vi uzori koje će kopirati u svojoj svakodnevnici jer su ona povjereni nam emanet od našega Gospodara, za njih smo odgovorne na dunjaluku, za njih ćemo biti pitane na ahiretu.

Danas mnogi misle da su žene na Zapadu slobodne i da je pokret oslobođenja počeo u 20. stoljeću, a mi kao vjernice svjesne smo i sretne zbog činjenice da smo pripadnice vjere čiji je Poslanik svojim dolaskom i donošenjem Objave oslobodio ženu svih grozota koje je doživljavala u vremenu paganstva.

Status muslimanke u Islamu je plemenit i uzvišen. Njen utjecaj je velik i važan, kako kroz povijest Islama u kojoj joj Gospodar daje jednu od najznačajnijih uloga, tako i pojedinačno na svakog muslimana, a i društvo općenito. Muslimanka je svojim djelovanjem, zalaganjem i doprinosom širenju Islama početni faktor u izgradnji pravednog i zdravog društva. Žena je ta koja je prva povjerovala u Objavu i smirila Poslanika, prva je koja je svu svoju imovinu žrtvovala za Islam, žena je ta koja

br. 120

je bila prvi šehid Islama, žena je ta koja je odigrala jednu od ključnih uloga prilikom hidžre... Velika važnost data je ženi dolaskom Islama, bilo da se radi o njoj kao sestri, supruzi, majci i kćeri. Dužne smo da očuvamo slobodu koju nam je naš Gospodar dodijelio, a kojom nas je Poslanik podučio.

Molim Uzvišenog da nas učvrsti na putu Istine, da nam da snage da istrajemo, da se ne pokolebamo. Da svojim odijevanjem jačamo užu i širu društvenu zajednicu i tako steknemo zadovoljstvo Onog pred kojim ćemo odgovarati za svoja djela. Molim Allaha, dž.š., da nas sačuva i štiti, da nas žene učini svjesnim naše uloge očuvanja dina Islama i muslimana na ovim prostorima, da nas učini od onih koje će biti potpora i podrška jedna drugoj u svakoj situaciji.

Uvaženi šejh hafiz ef. Mujić, r.a., rekao je: “Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćes razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povrijedi, pređi preko toga i budi kao ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili drvo koje daje hlad čak i onome koji želi da ga posiječe.” Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

19

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA

Jesu li musliman diskriminirane Piše Esad DURAKOVIĆ

J

avna rasprava o Zaključku VSTVBiH da se u pravosudnim institucijama, na radnome mjestu, ne smiju nositi vjerska obilježja svjedoči o tome da nepreciznost u pravu može imati vrlo ozbiljne posljedice i da u određenim slučajevima, kao što je slučaj sa Zaključkom odnosno Zakonom na koji se on poziva, može djelovati na štetu upravo onih koje treba da štite pravne institucije.

Takav krajnji rezultat predstavit ću u nastavku izlaganja. Pri tome napominjem da vjerujem da nije postojala loša namjera već je krajnji rezultat nastao zbog nedovoljne preciznosti koja je bila (i ostaje) nužnom naročito s obzirom na delikatnost materije.

Izvor nesporazuma i razložne negativne reakcije javnosti na Zaključak počiva u mnogoznačnosti pojma obilježje, pa su pravne instance bile dužne obrazložiti šta se podrazumijeva pod pojmom vjersko obilježje. Obilježje je znak, biljeg, simbol i sl., o čemu svjedoče relevantni izvori u leksikografiji. Međutim, kada je riječ upravo o vjerskim simbolima/obilježjima, pokazuje se izuzetna složenost toga pojma, onoga šta taj znak predstavlja nekome ko ga nosi i nekome ko se prema njemu svojim stavom odnosi (recipijentu). Istovremeno, valja imati u vidu da ni svi vjerski simboli/obilježja nipošto nisu istoga reda u različitim religijama, a to i jest bit stvari koja je promakla Zaključku, odnosno Zakonu na koji se on poziva.

Pokazat ću to očiglednim i dominantnim primjerom.

Križ/krst (koji iskreno uvažavam u svakog vjernika) oko vrata kršćanke/kršćana jest vjerski simbol, obilježje. Simbola sličnoga reda ima i u drugim religijama. Kod muslimana je jedan od dominantnih vjerskih simbola polumjesec, ili polumjesec i zvijezda.

I jedni i drugi posjednici tih simbola mogu ne nositi te simbole a da takva apstinencija

20

Zehra

Prof. dr. Esad Duraković

uopće ne utječe na njihovu vjeru, odnosno na njihovu vjerničku predanost. Međutim, kardinalno je pogrešno smatrati mahramu na glavi muslimanke vjerskim simbolom, ili nekim takvim rekvizitom, jer je to, prema njenom razumijevanju vjere, strogi vjerski nalog bez koga je njena vjera nepotpuna, čak se poništava. Nijedna sudska ili politička instanca nema pravo govoriti bilo kojem vjerniku šta jest a šta nije njegova vjera jer se time direktno uzurpiraju Božije prerogative.

Milioni muslimanki u svijetu vjeruju da im je strogi vjerski nalog nositi mahramu. Dakle, to uopće nije obilježje – kao znak ili simbol – već je nošenje mahrame suštastveni i bezuvjetan vjerski nalog; mahrama nipošto nije istoga ranga kao križ ili polumjesec.

Stoga, kada određene instance zauzimaju

br. 120 mart / ožujak 2016.

stav o ovom i sličnim pitanjima, moraju voditi računa o onome što sam kazao na početku: nije relevantna samo sudska ili institucijska recepcija, već postoji i drugi smjer u toj složenoj semiotici – šta to predstavlja milionima ljudi. U konsekventnom promišljanju – a jedino ono jest valjano – to znači da kršćanka može raditi u spomenutim institucijama i bez križa, ili nekog drugog vjerskog simbola, ali muslimanka ne može skinuti mahramu dok je na radnome mjestu jer čvrsto vjeruje da bi time istupila iz svoje vjere. Riječ je o suštinskoj razlici koja obesmišljava Zaključak.

(U ovakvim situacijama, katkad se uspoređuje posebna svećenička nošnja kaluđerica i nošenje mahrame, što je opet suštinski pogrešno jer je odjeća

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA

nke s mahramom kaluđerice obilježje zanimanja, poslanja, a ne bezuslovan Božiji nalog da bi se bilo kršćankom.)

Pogledajmo kako se dalje izvode zaključci u konsekventnom promišljanju. Pošto je muslimankina mahrama stanje i uslov njene vjere, a ne neobavezno, fakultativno i rekvizitsko obilježje, onda se ona Zaključkom VSTV, odnosno Zakonom, dramatično diskriminira u odnosu na sve druge vjernice, i to na više nivoa. Prvo, atakuje se na slobodu njene vjere, a to je temeljno pravo svakog čovjeka. Štaviše, to je nasrtaj na najviši nivo intime svakog individuuma. Drugo, tako se žena s mahramom diskriminira i u drugim temeljnim građanskim pravima, kao što je jednako pravo na zaposlenje. Treće, proskribira se cijela jedna kultura i religija, a time se silno i nepotrebno podižu vjerske, socijalne i političke tenzije. Tako u ovom slučaju pravo je suočeno s najozbiljnijom mogućnošću da afirmira pravničko nasilje. Nije potrebno biti odveć uman pa zaključiti da će, u krajnjem rezultatu, ovim Zaključkom/Zakonom biti pogođene samo muslimanke, jer svi drugi, dok su na poslu u spomenutim ustanovama, mogu apstinirati od nošenja vjerskih obilježja, ali muslimanka ne može za to vrijeme skinuti mahramu jer bi time odbacila ono što je u njenoj vjeri jedan od osnovnih naloga. Ona je autoritetom pravničke instance dovedena u apsurdnu situaciju: ili da se odrekne svoje vjere, ili elementarnog prava na ravnopravnost i zaposlenje. To je humanistički i pravno potpuno nepravična i nehumana alternativa.

Rješenje ovoga složenog problema zapravo je vrlo jednostavno. Odgovarajuće, nadležne pravničke instance ne moraju odustati od zabrane nošenja vjerskih obilježja u navedenim institucijama, već treba da daju tumačenje kako nošenje mahrame za muslimanku nije vjersko obilježje, već je sama bit, ili temeljni nalog njene vjere.

I to je cijela istina, zaista, a nije pravnička domišljatost ili pravničko dovijanje.

Preuzeto s portala Vijesti.ba

br. 120

mart / ožujak 2015.

Zehra

21

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA

Pokrivena žena je već dugo potajno diskriminirana Piše Nirha EFENDIĆ

Sinu lice kano žarko sunce, Podvoljice kano mjesečina, Sve od šefka pohvata groznica, Od ljepote lijepe djevojke.

(MH, Zovko, sv. II, br. 166)

T

ragom javne polemike o vjerskim obilježjima koja je ovih dana naglašeno prisutna u medijima, nalazim se dužnom da sa stručnog stanovišta, kao istraživač-saradnik i kustos Etnološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, saopćim svim dobronamjernim, a znatiželjnim čitateljima, nekoliko važnih napomena u vezi sa pokrivanjem žena. Ne sporim različita mišljenja, svakako ih demokratsko društvo treba imati, ali se bojim jednog snažnog nerazumijevanja, neumoljive predrasude koja je žestoko usmjerena protiv pokrivene žene.

Postupak pokrivanja muslimanki, pa i pripadnica drugih konfesionalnih tradicija na našim prostorima viševjekovna je praksa. Međutim, dekretom Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine sredinom prošloga stoljeća, prekrivanje lica postalo je zabranjeno u javnoj službi i općenito u javnom životu dok je mahrama prihvaćena kao čin vjerske dužnosti muslimanke koji joj niko ne osporava. Ipak, pokrivena žena u to vrijeme nije imala skoro nikakvu priliku zaposlenja niti napredovanja u karijeri.

Neke se žene nikada nisu mogle naviknuti na navonastalu odredbu (jer je to za njih u prvom redu bio kulturološki šok), a neke

22

Zehra

su, u želji da budu društveno angažirane, prihvatile novi zakon bez pogovora.

(Također, vjerujem da je bilo i onih žena kojima je zar bio poprilično opterećenje i da su poželjele skinuti ga.) U suštini, bila je to jedna odredba ondašnjeg režima oko koje je i tada bilo suprotstavljenih mišljenja i određenog otpora, a koji je završio onako kako smo posvjedočili u devedesetima.

No, kada je u bratstvu i jedinstvu jugoslovenskih naroda krenulo sve po zlu i u čemu leži problem metastaza (nacionalističkih) uživanja kako ga Slavoj Žižek prepoznaje? Nacionalni identiteti uglavnom su se razvijali iz onih vjerskih – možda upravo ta činjenica generira suštinu problema stvarajući naizgled nepremostive sukobe usljed različitih vjerskih i drugih tradicija i to u okviru jedne zajedničke, šire, koja, nažalost, bez ravnoteže istovrsne slobode razvijanja svake pojedinačne u njoj, nije mogla a da ne prouzroči veliki prasak, katastrofu kojoj je prethodilo sabijanje jednog prirodnog procesa i neodrživ pritisak. Dokidati pravo ljudima na vjerske slobode, jednako je nehumano, nedemokratsko i diskriminirajuće kao i prisiljavati ga da se pokori ubjeđenjima koja nisu njegova, koja su mu nametnuta. Stoga muslimani kažu da u vjeri nema prisile.

br. 120 mart / ožujak 2016.

Logično je, niko vas ne može prisiliti da vjerujete, ali može i ima pravo uspostaviti pravila javnog ponašanja. Drugo je pitanje ukoliko se tradicija određenog reda kosi s nekim novouspostavljenim pravilnikom.

Nužno bi bilo posavjetovati se da li bi taj pravilnik mogao ugroziti nečije slobode koje su im zagarantirane nekim starijim redom. Pritom, ne treba zaboraviti da su se u našoj skorijoj prošlosti na ovim prostorima sukobljavali nacionalistički pokreti, a ne vjerske zajednice. Upravo nacionalistički istupi mogu određenom simbolikom nagovijestiti pristrasnosti pojedinca, što i čine, ali ne i vjerski. Dešavalo se, pak, da je vjera na našim prostorima, nažalost, korištena u funkciji pravdanja velikih nacionalističkih i nečasnih ciljeva (prisjetimo se Fatine crkve u Konjević Polju), ali vi ne možete iz javne službe, zbog te nasilne nacionalističko-šovinističke zloupotrebe pravoslavlja, i iz javnog života u gradu Sarajevu prognati sva pravoslavna imena, sve pravoslavne ikone, sve što bi moglo biti prepoznato kao simbolika pravoslavlja. Isto je i s druge strane, ne možete diskriminirati časnu sestru i ne dozvoliti joj da bude uposlenica javne institucije samo zato što ona svojom odjećom govori o svom vjerskom identitetu, koji se, sticajem

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA prilika ne dopada poslodavcu (državnom namješteniku). Svugdje u demokratskom svijetu to bi bilo okarakterisano kao skandalozan čin mržnje i diskriminacije.

Kada sam kao etnolog i stručnjak Zemaljskog muzeja radila jedno terensko istraživanje među povratnicama u RS koje su preživjele određenu ratnu traumu, većina mojih kazivačica nosile su mahrame koje su tradicionalno nazivale šamijom, šamijicom ili šalčetom. Upitala sam ih je li to simbolika veze sa tradicijom ili pak praksa koja dolazi posljedično vjerskim osjećanjima. Odgovorile su mi nešto što je otprike značilo i jedno i drugo, ali da tu postoji i neki neobjašnjivi unutarnji zov. Bila sam dugo zamišljena nad ovim odgovorom, posebno sam bila zbunjena kada sam se suočila i sa mišljenjima da su posrijedi izrazita muška, šovinistička očekivanja od žene. Moji su nalazi i iskustva posve drukčiji, često potpuno suprotni spomenutom stavu o šovinističkim muškarcima. Žene koje sam ispitivala nisu imale muževe niti očeve, a pojedine su imale članove šire porodice koji su se otvoreno protivili njihovom izboru. To znači da su često morale i svoju braću ubjeđivati kako nema ničeg lošeg u mahrami, kako su svoj unutanji mir našle upravo s njom te da u vjerskom miru pronalaze duhovnu snagu. Vremenom su im takva pitanja postala jako mrska i iritantna. Ovdje vidimo da je pritisaka da se mahrama označi kao nešto posve strano i neprihvatljivo bilo ne samo u institucijama, nego čak i u porodicama, širem društvu, familiji i neformalnim zajednicama. Pri traženju zaposlenja, žena u mahrami je svakako nailazila na neugodna pitanja i predrasude o načinu odijevanja. Riječju, pokrivena žena ovdje je već dugo potajno diskriminirana. Čak i one žene, koje bi se rado zaogrnule mahramom i ispunile svoju vjersku dužnost ne usuđuju se na taj korak čisto zbog egzistencijalnih razloga.

Stoga i ne čudi da je neko došao na ideju da donese spornu odluku o kućnom redu unutar pravosudnih institucija. Ukoliko, naprimjer, moja kćerka odluči studirati pravo, to znači da s mahramom nema nikakvih izgleda da napreduje u karijeri.

Progon mahrame u našem društvu zapravo je tinjao mnogo duže prije nego što se iko usudio javno donijeti pravilnik u kome je mahrama označena kao vjerski simbol i kao takva proglašena nepoželjnom u određenim institucijama. Kakav je problem s vjerovanjem? Iz navedenog vidimo da je bilo kakva odredba protiv individualnih nošenja

vjerskih simbola proistekla iz nacionalistički nastrojenih glava, punih netolerancije i nerazumijevanja drugog i drukčijeg.

Proistekla je, zapravo, iz isključivosti i mržnje, a prećutno odobravana uglavnom zbog strahova i kompleksa.

U drugoj skupini ispitivala sam djevojke koje nose mahramu kao dio svog vjerskog identiteta s punom sviješću da mahrama sa sobom nosi i određena odricanja, koja se uglavnom odnose na javne plaže, određene lokale gdje se naglašeno konzumira alkohol i drugi opijati te vojne službe (u kojoj je također zabranjeno nošenje mahrame i drugih vjerskih simbola). U trenutku kada odluči da se zaogrne mahramom, djevojka je potpuno svjesna da se isključila iz nekih izazova života (po svojoj volji), ali nikako ne očekuje da će je neko diskriminirati, i to iz razloga što je sebi u obavezu stavila jednu popriličnu disciplinu u životu. I ponovo, kakav je problem s takvom vrstom discipline po društvo? S druge strane, suočena je sa brojnim opstrukcijama i nerazumijevanjem, ovisno o položaju i ulozi u društvu onoga kome se obratila. Pa ipak, žena stameno nosi mahramu. U prosjeku izgleda lijepo i dostojanstveno s mahramom i nastoji sačuvati lijep izgled – stoga razvija stilove pokrivanja, razvija nove modele odjeće prihvatljive za pokrivene žene, a danas je sve više takvih modnih kuća i u svijetu.

Moje starije kazivačice pojašnjavale su mi da je šamija ili šamijica (mahrama manjeg formata) tip intimne mahrame koja se obično ne nosi u javnom prostru bez obzira na to što prekriva kosu. Šalče i fercule su tipovi seoske mahrame, koji

br. 120

su javni i koji također prekrivaju kosu, ali nije nužno da je potpuno i sakriju, često se savijaju u donjem dijelu ispod pletenica ili svezane kose do potiljka. Za ženu koja nosi ove odjevne predmete kaže se da je povezana – povezana sa vjerom, tradicijom i na simboličkoj razini, ali i povezana – umotana često onako kako su se povijala novorođenčad. Često se djevojkama savjetovalo da se povežu (stave mahramu) pri izlasku, pri sudjelovanju u vjerskim programima ili drugim javnim skupovima; zatim dok kuhaju nešto – iz higijenskih razloga. Djevojke su tako tradicionalno za izlazak razvijale razne ukrase za glavu: kape, tepeluke i ukosnice. U urbanom prostoru također vidimo ženu s mahramom za koju se kaže da je pokrivena – prekrivena mahramom ispod koje skriva kosu. Te su žene uglavnom mahrame nosile iz vjerskih razloga jer se kosa, kao i neki drugi ukrasi žene, smatraju njenom intimom.

Na kraju, više od jedne milijarde muslimana u svijetu, sa svim različitim realizacijama njihovih pojedinačnih islamskih tradicija čine više od jedne sedmine ukupne svjetske populacije. Živimo u vremenu globalizacije, svi smo blizu jedni drugima, virtuelno, informativno, svakako. Evropa je tu, cijeli svijet je tu, na jednom mjestu, a narodi su u vječitom pokretu zajedno sa svojim individualnim samosvijestima. Svako ko ne pokazuje toleranciju prema drugome i drukčijem, ima ozbiljan problem, u prvom redu sam sa sobom.

Preuzeto s portala Oslobođenje.ba

mart / ožujak 2015.

Zehra

23

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA

Saopćenje Rijaseta: Država i njeni organi prema muslimanima i njihovim vjerskim pravima ne pokazuju potrebnu odgovornost

P

ovodom odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine da ostaje pri svom ranije donesenom zaključku o vjerskim obilježjima, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdao je saopćenje za javnost u kojem se kaže: „Odluku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća od 10. 02. 2016. godine da ostane pri svom ranijem zaključku o zabrani vjerskih obilježja, kojim se muslimanke s mahramom isključuju iz pravosudnih institucija, Islamska zajednica razumijeva kao ostajanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća pri zaključku o kršenju temeljnih ljudskih prava muslimana.

Islamska zajednica je u otvorenoj i transparentnoj argumentaciji i komunikaciji nastojala ukazati Visokom sudskom i tužilačkom vijeću na pogrešno tumačenje mahrame u islamu što ima za posljedicu nedopustivo kršenje prava muslimanki.

Međutim, zauzimanje definitivnih stavova od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća po ovom pitanju, čijim se sprovođenjem nastavlja kršiti Ustav BiH, Zakon o slobodi

24

Zehra

vjere i međunarodne konvencije o ljudskim pravima, tako što se jedna društvena grupa potpuno diskriminira, čini se da obesmišljava ovu vrstu komunikacije. Štaviše, pozivanje na dijalog oko već zauzetih konačnih stavova, uz najavu da se oni neće mijenjati, teško je smatrati iskrenim i sa željom da se postigne rješenje u interesu zadovoljstva svih građana.

Islamska zajednica drži neprihvatljivim istupe pojedinih članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koji su se stavili u ulogu tumača islama i njegovih propisa, iako za to nemaju nikakve kvalifikacije, što oslikava intencije pojedinih članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i pokazuje njihov odnos prema slobodi i autonomiji Islamske zajednice i njenim ingerencijama u tumačenju islamskih propisa.

Muslimani trebaju znati za ovakve uvredljive i diskriminirajuće postupke, ali i činjenicu da država Bosna i Hercegovina nastavlja sustavno diskriminirati muslimane odugovlačenjem da potpiše ugovor s Islamskom zajednicom, kao najvećom vjerskom grupacijom u BiH, premda je isti

br. 120 mart / ožujak 2016.

ugovor potpisala sa Katoličkom crkvom 2006. i Srpskom pravoslavnom crkvom 2007. godine.

Sve ovo ukazuje na to da država i njeni organi prema muslimanima i njihovim vjerskim pravima ne pokazuju potrebnu odgovornost i da su spremni s pozicije moći nastaviti svoje protuustavno djelovanje na štetu vjerskih sloboda i ljudskih prava muslimana.

Nakon što je u otvorenoj komunikaciji Islamska zajednica predložila Visokom sudskom i tužilačkom vijeću korekciju zaključka o zabrani vjerskih obilježja, a Visoko sudsko i tužilačko vijeće svojom jučerašnjom odlukom praktički razgovor o ovom pitanju učinilo bespredmetnim, Islamska zajednica neće razgovarati s onima koji krše ljudska prava i Ustav Bosne i Hercegovine.

Islamska zajednica će nastaviti poduzimati sve potrebne mjere u zaštiti prava muslimana koristeći sve legalno raspoložive domaće i međunarodne instrumente.“ Sarajevo, 11. februar 2016. (MINA)

HIDŽAB JE NAŠA OBAVEZA

Hidžab pomaže u izgradnji pozitivne slike o sebi Britanske muslimanke koje prakticiraju nošenje hidžaba (islamski način pokrivanja glave i tijela) generalno imaju pozitivniju sliku o vlastitom izgledu te su manje podložne porukama medija o idealu ljepote – rezultati su naučne studije objavljene u British Journal of Psychology, u 2014. godini.

Također, ispitanice koje su uzele učešće u istraživanju navele su da im je vanjski izgled manje važan nego onima koje ne nose hidžab.

Neka od ranijih istraživanja o istoj temi dala su dvosmislene rezultate te je ovaj put studija proširena na veći uzorak ispitanica, tačnije njih 587. Putem baterije testova odgovarale su na pitanja vezana za nošenje hidžaba, sliku o sebi i svome tijelu, vlastitim stavovima prema medijima i idealima ljepote, te o važnosti vanjskog izgleda i religioznosti. Od kompletnog uzorka, 218 ispitanica nisu nosile hidžab, dok njih 369 jeste. Konačni rezultati ukazali su na to da žene koje su svoju religioznost ispoljavale i putem nošenja hidžaba, imaju pozitivniju sliku o sebi i svome izgledu, mada im on sam po sebi nije od prioritetnog značaja. Također, pokazale su se manje podložnima medijskim porukama vezanim za standarde ljepote koji vladaju u društvu.

Autori navode da se dobiveni rezultati mogu razmatrati u okvirima protektivne uloge hidžaba u životu muslimanki. „Mada ne možemo zaključivati da će nošenje hidžaba muslimanke učiniti u potpunosti imunim na razvijanje negativne slike o sebi i svome tijelu, naši rezultati ipak ukazuju na to da hidžab pomaže ženama da budu manje podložne obavezujućim idealima ljepote koji vladaju u društvu i nameću se ženskoj populaciji“, kaže dr. Viren Swami, vodeći autor studije u okviru British Journal of Psychology.

Izvor: ScienceDaily.com

br. 120

mart / ožujak 2015.

Zehra

25

RAZGOVOR S POVODOM

Djevojka koja im Razgovarala Amina DŽAKMIĆ

Svake noći legnem zadovoljna jer sam vrijeme u toku dana iskoristila kvalitetno, svjesna da se sve dešava s nekim razlogom, pa ako mi se i desi nešto čime u tom trenutku nisam zadovoljna, sigurna sam da će to kasnije biti dobro za mene. Svaki čovjek u životu treba imati jasne ciljeve i nikad ne odustajati od njih

A

mina Adilović je karatistkinja koja je od Sportskog saveza BiH nedavno dobila nagradu za najbolju sportistkinju studenta za 2015. godinu. Amina je nositeljica crnog pojasa 2. DAN. Karate trenira već 13 godina. Svoje prve karate korake naučila je u karate klubu Mladost u Vitezu, gdje joj je trener bio njen brat Aldin Adilović. Četiri posljednje godine trenira i takmiči se za Univerzitetski karate klub Bosna, koji vodi bivši dugogodišnji selektor muške seniorske reprezentacije doc. dr. Suad Ćupina. Po rođenju je Travničanka.

Osnovnu školu pohađala je u Vitezu, gdje i danas živi sa porodicom, a opću gimnaziju završila je u rodnom Travniku. Uspješna je studentica treće godine Fakulteta političkih nauka, odsjek za komunikologiju.

Od Sportskog saveza BiH dobila si nagradu za najbolju sportistkinju studenta za 2015.

26

Zehra

možeš li za naše čitaoce donekle razbiti predrasude i ukratko predstaviti ovaj sport i ljepotu koju on nosi?

Karate je borilačka vještina koja uključuje sve dijelove tijela u borbi. Kroz karate se vrlo lahko uči samoodbrana, a tokom borbe zabranjeni su jaki udarci. Osim borbe, karate ima i disciplinu kate gdje takmičar kroz tačno određen skup udaraca, stavova i blokova, pokazuje tehnike karatea. Zbog ovih razloga meni je karate izuzetno lijep sport i nikako ne želim reći da je to muški sport.

Nastupala si na mnogim takmičenjima i osvojila mnoge nagrade. Ima li neka tebi posebno draga nagrada?

godinu. Šta ti znači ova nagrada i jesi li je očekivala?

Da, 26. januara u Narodnom pozorištu dobila sam priznanje od Sportskog saveza BiH za najuspješniju sportistkinju studenta za 2015. godinu. Zaista nisam ni razmišljala o takvoj nagradi i saznala sam tek dva dana prije dodjele priznanja, kada me o tome obavijestio moj trener doc. dr. Suad Ćupina. Bila sam iznenađena i mnogo sretna jer je to bila prva nagrada za mene od Sportskog saveza BiH. Zaista ovo priznanje za mene je samo još jedan veliki razlog da ubuduće budem još bolja i da ostvarujem još bolje rezultate.

Karate treniraš već 13 godina. S obzirom na to da ova borilačka vještina spada u grupu borilačkih sportova, a kod nas se nekako borilački sportovi smatraju više muškim,

br. 120 mart / ožujak 2016.

Nastupala sam na nekoliko svjetskih, evropskih, mediteranskih i balkanskih prvenstava. Najdraže takmičenje mi je Svjetsko prvenstvo za seniore u Parizu 2013. godine. Tada sam ostala bez medalje, ali to prvenstvo je bilo jedno veliko iskustvo za mene. Najdraži rezultati su mi 3. mjesto u katama na Mediteranskom prvenstvu u Italiji 2012. godine (to je bila prva medalja za BiH u katama sa Mediteranskog prvenstva), zatim 3. mjesto u katama na Evropskom univerzitetskom prvenstvu u Crnoj Gori 2015. i 1. mjesto u borbama ekipno također na Evropskom univerzitetskom prvenstvu 2015. godine.

Koji su tvoji dalji planovi kad je karate u pitanju?

Trenutno se spremam za balkansko seniorsko prvenstvo koje se održava u Istanbulu od 27. do 28. februara, voljela bih tu ostvariti neki rezultat, pa poslije toga imam izborna takmičenja i državno prvenstvo, koji će biti odlučujući za izbor reprezentativaca koji će nastupati na Evropskom prvenstvu u Francuskoj.

Amina Adilović - sportistkinja student za 2015. godinu

ma jasne ciljeve Jeste, studentica sam treće godine komunikologije. Iskreno, do mene su stizali samo pozitivni komentari i od kolega studenata i od profesora. Dosad nisam imala nikakvih neugodnosti, a vjerujem da ih neće ni biti.

Danas se svi žale da nemaju vremena. Možeš li nam kao uspješna studentica i sportiskinja kazati svoj recept za uspjeh?

Mislim da je razlog mog uspjeha na oba polja taj što sam još kao djevojčica imala više obaveza u kojima sam nastojala biti što bolja pa sam tako i odrastala. Postoji dosta toga čega sam se odrekla da bih uspjela i u karateu i na fakultetu, ali ne žalim jer, zaista, to su dvije stvari koje me ispunjavaju. Uvijek sebi nađem još neke obaveze osim ove dvije pa ponekad ne mogu stići sve što želim, ali većinu ipak uspijevam zahvaljući Bogu i bereketu koji mi je dao u vremenu.

Vrijeme je elektronskih medija, virtualnih druženja, jesi li pristalica takvog stjecanja prijateljstava ili si pak za lična druženja i poznanstva?

Otkad nosiš hidžab i predstavlja li mahrama problem u tvom karate angažmanu kad su u pitanju treninzi, a posebno takmičenja?

Jesi li doživjela neke neprijatnosti ili diskriminaciju zbog hidžaba?

Hidžab nosim od prošle godine i stvarno mi nikad nije predstavljalo problem što treniram i takmičim se sa hidžabom. Glede treninga, treneri i kolege su me podržali u mojoj odluci da nosim hidžab, a kad su u pitanju takmičenja, regulirano je pitanje učešća djevojaka sa hidžabom tako da ni tu nisam imala nikakvih prepreka.

Na trećoj si godini studija komunikologije.

Kako tvoje kolege studenti i profesori gledaju na tvoj hidžab?

Koji su tvoji životni planovi? Šta poslije završenog I ciklusa bolonjskog programa studija? Nadaš li se da ćeš nakon završenog školovanja moći pronaći posao u struci?

Internet i medije koristim većinom samo zbog fakulteta i potrebnih informacija, zaista ne volim virtuelni svijet i poznanstva putem interneta.

Imaš li vremena za prijateljice, eventualno momka, te neke druge privatne stvari?

Uvijek nađem vremena prvenstveno za svoju porodicu, pa i za prijateljice, jer su mi oni zaista najveća podrška i trudim se da im posvetim bar približno onoliko vremena koliko zaslužuju.

Imaš li vremena za neobavezno čitanje i koju literaturu najviše čitaš?

Ljubitelj sam knjiga i nastojim što više čitati.

Trenutno čitam vjersku literaturu, a mnogo volim povijesne romane.

br. 120

Nakon završenog I ciklusa studija namjeravam upisati master studij. Po završetku, odlučit ću šta dalje, voljela bih naći posao u svojoj struci. Znam da je teško, ali iskreno se nadam i vjerujem da ću moći, ako Bog da, pronaći posao u struci.

Koji je tvoj životni moto?

Moj životni moto je da svake noći legnem zadovoljna jer sam vrijeme u toku dana iskoristila kvalitetno i da budem svjesna da se sve dešava s nekim razlogom, pa ako mi se i desi nešto čime u tom trenutku nisam zadovoljna, sigurna sam da će to kasnije biti dobro za mene. Svaki čovjek u životu treba imati jasne ciljeve i nikad ne odustajati od njih. Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

27

PROMOCIJE

Razgovarala Maida IČANOVIĆ

Očuvanje duhovne p na našim prostorima 28

Zehra

br. 120 mart / ožujak 2016.

pjesme a

Hor Gazel

Kada je u pitanju starosna dob članica hora Gazel, nema neke određene granice, bitno nam je da ta osoba ima želju biti u horu, muzički napredovati, učiti od muzičkog rukovodioca, ponašati se u skladu s kodeksom našeg udruženja. To su uglavnom obrazovane osobe različitih profesija, a ono što je izuzetno bitno, između ostalog, jeste da vole što su tu, ali da su i talentirane, tj. da imaju sluh i dobar glas. Kada je motivacija u pitanju, o tome vam ja ne mogu puno reći o tome šta konkretno neku od djevojaka motivira da bude u našem horu, svaka od njih zasigurno ima svoj motiv

U

Domu mladih Skenderija 9. februara ove godine održana je promocija novog CD-a Sve što vidim, na Tebe podsjeća hora Gazel. Deset godina rada hora Gazel te novi CD dovoljni su povodi da napravimo intervju sa osnivačicom ovog hora Izetom Avdić.

Medijski projekti Zehra i prije su donosili interesantne priče o horu Gazel i o Vama lično, gospođo Avdić, a ovim intervjuom nastavljamo tu našu tradiciju. Prije svega, na početku želimo da nam prenesete utiske o energiji koja je bila prisutna tokom

br. 120

pripremanja novog CD. Opišite nam neke interesantne momente kojih se prisjećate dok su nastajali tekstovi, sklapala se muzička saradnja, snimalo se u studiju. Želimo da našim čitaocima prenesemo poruku i da oni osjete pod kakvim je okolnostima nastao ovaj muzički projekt.

Glede energije koja je vladala tokom pripremanja novog CD-a, mogu reći da nas je ona i održavala s obzirom na to da su potrebna uistinu velika odricanja i materijalno-finasijska ulaganja, ali to nas ni u jednom momentu nije zaustavilo u našim namjerama da završimo ovaj projekt na najkvalitetniji mogući način, jer u biti ništa od čega želite napraviti nešto kvalitetno ne može se raditi naprečac. Tekstovi su nastajali u različitim vremenskim etapama, zajedno uz melodiju, ali nikada nisu dolazili jedan za drugim, već zavisno od momenta, emocije, trenutne inspiracije. Muzičku saradnju sklapali smo sa ljudima koji znaju i vole svoj posao kao i ljude s kojima rade, tako da smo zaista, premda naporno radeći i studijski i na probama, uživali u onome što pripremamo, posebno sa ljudima iz Long play studija, Mahirom Sarihodžićem i Borjanom Miloševićem. Osim što su vrhunski stručnjaci, oni i kao ljudi posjeduju izuzetne kvalitete, a ono što je veoma bitno u ovom poslu jeste da radite s nekim ko uz stručnost posjeduje i smirenost, iskren, bratski odnos, respekt..., tj. sve one kvalitete koje ljude čine posebnim, a njih dvojica se zaista time odlikuju. Studijsko snimanje počelo je u maju 2015. godine i trajalo je negdje do pred kraj mjeseca jula. Tad su bile velike vrućine, ušli smo bili i u Ramazan, postili smo, znali smo skoro od jutra do kasno u noć ostati u studiju, do iza ponoći. To nas je znalo jako iscrpiti, ali sve nas je to još više uvezivalo i spajalo na određeni način.

Danas mladi mnogo vremena provode pred svojim računarima te im stoga malo vremena ostaje za druženja, pogotovo u poređenju sa prijašnjim generacijama. Koji je profil djevojaka hora Gazel, koje su starosne dobi, zanimanja, interesovanja te koja je njihova motivaciju za dolazak na redovne probe, snimanja, koncerte?

Kada je u pitanju starosna dob članica hora Gazel, nema neke određene granice, bitno nam je da ta osoba ima želju biti u horu, muzički napredovati, učiti od muzičkog rukovodioca, ponašati se u skladu s kodeksom našeg udruženja. To su uglavnom obrazovane osobe različitih profesija, a ono što je izuzetno bitno, između ostalog, jeste da vole što su tu, ali da su i talentirane, tj. da imaju sluh i dobar glas. Kada je motivacija u pitanju, o tome vam

mart / ožujak 2015.

Zehra

29

PROMOCIJE

ja ne mogu puno reći šta konkretno neku od djevojaka motivira da bude u našem horu, svaka od njih zasigurno ima svoj motiv.

Za kvalitetan muzički ugođaj potrebno je i stručno muzičko rukovoditeljstvo. Po vašem mišljenju, koje su osobine presudne za jednog takvog stručnjaka, pogotovo kada je u pitanju ova vrsta muzike – ilahija, kakvi su načini rada i pristupi?

Muzička rukovoditeljica je Alma Tuzi-Lepir, te joj u tom smislu kao i cijelom Horu puno pomaže i Selma Nukić. Kada su one spriječene, postoje i druge članice koje su muzički obrazovane te tako možemo nesmetano održavati probe. Alma i Selma su u horu Gazel skoro od samog osnivanja i mislim da je presudna njihova ljubav prema onome što se radi. Uz kvalitet koji Alma posjeduje kao muzička rukovoditeljica, ona posjeduje i tu

30

Zehra

emotivnu inteligenciju, kako je ja nazivam, jer premda stalno od članica Hora traži više i više, ona zna i kada je vrijeme za odmor. Naše probe u 90 posto slučajeva završavaju kahvom, negdje u čaršiji.

Ne može za nešto u životu biti ništa veći motiv od ljubavi prema onome što radiš i želiš iz ljubavi da uradiš. Bar ja tako u životu redam prioritete. Mislim da je to i Almin i motiv svih nas u ovih 10 godina postojanja, ljubav prema onome što radimo. Probe se održavaju redovno, nevezano za nastupe, ali kada su koncertne aktivnosti u pitanju, onda su to i cijeli vikendi, i skoro svaki drugi dan, a nekada i svaki dan poslijepodne pa do kasno uveče. Svima nama u Horu zna biti uistinu iscrpljujuće i naporno, nekad čak i nemoguće sve to uklopiti, organizirati i iznijeti, ali hvala Gospodaru, uspijevamo.

Znamo da bez sinergije i udruživanja teško

br. 120 mart / ožujak 2016.

Hor Gazel možemo postići rezultat. Koji su saradnici na projektu Vašeg novog CD-a, kakva je protekla saradnja s njima i koja je bila njihova uloga u samom nastajanju CD-a?

Tekstove i muziku potpisuje Izeta Avdić, aranžmane Selma Nukić, Eldin Huseinbegović, Almir Buza. Imali smo i dva gosta na CD-u, izuzetne momke iz hora Sejfullah iz Konjica, te Kemala Hasića, i uistinu nam je predstavljalo užitak sarađivati i snimati s njima, a i posebno lahko, jer se radi o kvalitetnim vokalima.

Studijsko snimanje, mix i mastering rađeni su u Long play studiju u Sarajevu, a izdavač našeg CD-a pod nazivom Sve što pogledam, na Tebe podsjeća jeste Hayat production. Smatram da smo zaista birali kvalitetne saradnike, što će se svakako, ako Bog da, i primijetiti na našim numerama.

Na kraju ovog našeg intervjua vraćamo se promociji novog CD-a hora Gazel u Domu mladih Skenderija. Prenesite nam vaše utiske.

Utiske sa promocije meni je uistinu teško opisati jer, vidjeli ste i sami, premda je sala bila puna u Domu mladih te noći, svi smo bili kao jedna duša, i mi na sceni i ljudi u publici, sve je odisalo emocijama. Osjetili smo to na svakoj našoj numeri, ja sam čak bila bolesna, pod visokom temperaturom, ali nisam imala strah da će to publika zamjeriti. Bili smo tu da prenesemo ono što su oni od nas očekivali, i hvala Gospodaru, uspjeli smo u tome. Bilo je izuzetno, posebno kada bismo u publici vidjeli suze na licima koje su proizvodile emocije dodatno i kod nas, i aplauzi koji nisu izostajali, čak i po dva-tri puta na određenim numerama. Ono što smo željeli od promocije našeg albuma u Sarajevu postigli smo, a to su zadovoljna i oduševljena publika. Još nam stižu čestitke i riječi podrške od ljudi koji su tu noć bili s nama, na naš jubilej – 10 godina rada i postojanja. Posebno su na nas ponosni ljudi iz Hayat produkcije, što nisu krili ni u svojim javnim istupima, a i nama je drago što ipak naša najeminentnija izdavačka kuća stoji iza nas. Ovim putem želim se zahvaliti i našim specijalnim gostima Sulejmanu ef. Bugariju i Mustafi Širbiću za učešće na promociji.

U ime hora Gazel zahvaljujem se Zehri i svima vama koje radite na Kewserovim projektima, jer ste i prije donosile interesantne priče o horu Gazel i njegovom radu. Nadam se da ćemo i u budućnosti sarađivati i prezentirati dobre projekte koji će biti od koristi kako za naše žene, tako i za cjelokupnu zajednicu. Z

br. 120

mart / ožujak 2015.

Zehra

31

AKTUELNO

Sjeme zla

M

onsanto je američka multinacionalna kompanija, koja se u prošlosti bavila proizvodnjom hemijskog oružja, čija je sadašnja osnovna djelatnost biotehnologija.

Monsanto je najveći proizvođač herbicida glifosata, poznatog kao Raundap. Monsanto je i najveći proizvođač genetički modifikovanog sjemena s tržišnim učešćem od 70 posto do čak 100 posto kod nekih kultura. Među najpoznatijim proizvodima je Roundup Ready sjeme soje. Kao glavni eksponent genetički modifikovane hrane, Monsanto je u fokusu mnogih antiglobalsitičkih i ekoloških kampanja posebno zbog sjemena soje i hormona rasta za govedinu. Dokazano je da proizvodi ove

32

Zehra

Piše Mladen MARIĆ

kompanije truju i izazivaju razne bolesti kod ljudi, što se vješto prikriva. Još jedan od problema s GMO sjemenom, koje proizvodi kompanija, jeste to što, kada se jednom zasije genetički modifikovano sjeme, na tom zemljištu više ništa drugo ne može rasti, dok je vlasnik sjemena kompanija Monsanto, koja na taj način postaje gospodar života.

Konzumiranjem GMO hrane u tijelo unosimo vještačke genetske informacije, koje kroz varenje hrane dospijevaju u krv, a zatim u organe. S obzirom na to da su vještačke, mogu utjecati na komunikaciju između ćelija i tako prouzrokovati stvaranje tumora i ometati rad jetre, mozga, reproduktivnih organa, bubrega

br. 120 mart / ožujak 2016.

i srca. Monsanto uništava živote širom svijeta, a u posljednje vrijeme najviše je pogođeno područje Argentine koju je Monsanto doslovno u potpunosti oprašio. Osim prirode, najviše su pogođeni ljudi kod kojih se razvijaju razne bolesti i deformacije. Obični ljudi potpuno su nemoćni s obzirom na to da ova zločinačka i monstruozna korporacija u dogovoru sa svjetskim vladama vrši depopulaciju stanovništva i prilagođava planetu svojim GMO proizvodima, koji doslovno uništavaju sve živo i neživo na Zemlji. Agrohemijsko zaprašivanje u Argentini dramatično je uvećano. U ovoj južnoameričkoj zemlji postoji manjak zakonske regulative, što je dovelo do

AKTUELNO

toga da je argentinsko stanovništvo izloženo otrovnim hemikalijama koje kontaminiraju kuće, dvorišta, škole, pitku vodu, a samim time i čovjeka.

Monsanto je osnovan 1901. godine u St. Louisu. Godine 1919. Monsanto je ušao na tržište Evrope, gdje je s partnerom iz Velsa proizvodio vanilin, salicilnu kiselinu, aspirin, a kasnije i neke od hemikalija potrebnih za proizvodnju gume. U svojoj trećoj dekadi, 1920. godine, Monsanto je proširio proizvodnju na osnovne industrijske hemikalije kao što je sumporna kiselina. Godina 1940-ih Monsanto je postao vodeći proizvođač plastike, uključujući polistiren i umjetna vlakna. Važniji

proizvodi Monsanta su pesticid i insekticid DDT, te herbicid 2,4,5-T i Agent Orange, koji se za vrijeme vijetnamskog rata koristio kao bojni otrov.

Godina 1960-ih i 1970-ih Monsanto je postao jedan od najvažnijih proizvodača Agent Orangea za vojne operacije SAD-a u Vijetnamu. Agent Orange izazvao je velike štete okolini te ogromne zdravstvene probleme tamošnjem stanovništvu, gdje zbog njegovog korištenja, prema procjeni vijetnamske vlade, ozbiljne zdravstvene probleme i danas ima barem 800.000 ljudi, kao i američkim vojnicima, od kojih i danas oko 10.000 boluje od različitih oblika raka. Prvo su nastradali svi oni koji su direktno trovani iz zraka. Pojavile su se kožne bolesti, opadanja kože, lezije, tumori, rak i slične bolesti, a još gore stvari dogodile su se njihovim potomcima – deformiteti kostiju, kancerogena oboljenja, retardiranosti, mutacija svih vrsta, nenormalan rast i fizički deformiteti. Polako, ali sigurno, zloglasni Monsanto stiže i na ove prostore. Za vrijeme poplava na ovim prostorima, u maju 2014. godine, Monsanto je donirao 445 hiljada eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ovom

br. 120

donacijom, korporacija je iskoristila najgore poplave u posljednjih 120 godina i u tajnosti, pod maskom humanosti i solidarnosti, na njihova polja uvela GMO sjeme, koje zbog zastrašujućih posljedica riskira plodnost zemlje na dugo godina. Fašisti iz Monsanta ne truju samo ljude, nego i životinje. Štakori, koji su hranjeni GMO kukuruzom, kojeg prodaje Monsanto, oboljeli su od tumora i ostalih komplikacija koje uključuju oštećenja bubrega i jetre. Istraživači s Univerziteta u Caenu ustanovili su da su štakori koji su hranjeni NK603 kukuruzom uginuli mnogo prije od onih koji ga nisu konzumirali. Ova sorta stvorena je da bi bila otporna na Monsantov pesticid za uništavanje korova, a štakorima su davane doze koje su dozvoljene američkim zakonima.

Naravno, Monsanto nikada nikome nije odgovarao za stravične zločine počinjene protiv čovječnosti. Premda je u maju prošle godine udruženje March Against Monsanto izvijestilo da namjerava pred sud u Hagu izvesti Monsanto, teško je reći da li će neko biti optužen s obzirom na to da kompanija uživa povlastice u američkim mainstream medijima, te ima jake veze i uspješno lobira u Kongresu.

Monsanto je velika i moćna kompanija koja je dobro povezana s mnogim državama širom svijeta. Armijom advokata, naučnika, birokrata i privatnih paravojnih jedinica prijeti aktivistima koji su digli glas u odbrani ljudskih prava i prava Planete. Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

33

ZEHRINA KOLUMNA

Budi čovjek, sine m Piše Naida KURDIJA

Ne trči za parama, trči za smirajem. Fizičkim i duhovnim. Ako ostvariš puno, dijeli. Ako ostvariš tek koliko ti je dovoljno, ti budi zahvalan, al' opet dijeli. Ne gradi vile da se ne prevrćem u mezaru.

Gradi dom. Onaj kojem se raduješ ići.

A vile ostavi onima koji ciglom nadoknađuju to što nemaju dom

D

ese se neki razgovori, neki događaji koji nas zamisle. Ono kad se osamite pa sami sebi postavljate pitanja, mahom ozbiljna i borite se sa samim sobom, logikom, osjećajima, vizijom, stavom i pokušavate u glavi odgovoriti na svako pitanje. Potraje to nekad duže. Nisu sva pitanja laka. Neka su teža od svih ispitnih pitanja.

Postavila sam sebi pitanje, da imam dijete, kako bih ga uputila i odgojila u društvu i svijetu kakvi jesu danas. „Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života i svakog trenutka ideš pravim putem – tvoja bit će zemlja i svo njezino blago, jer bit ćeš čovjek, sine moj!“ (R.Kipling) Ali, šta je danas pravi put? Isplati li se biti pošten? Ići stopama teškog pravog puta ili birati lakši?

Ono u što sam sigurna jeste da ne bih voljela da moje dijete krene putem onih koji lutaju, onih koji privid smatraju životom, onih koji su podanici i onih koji čine loše drugima. Isto tako, sigurna sam da ne bih željela da bude blentava,

34

Zehra

buntovna, tvrdoglava, djetinjasta, idealistična, sanjarska i u svemu vođena srcem verzija mene, svoje matere. Voljela bih da u svemu bude bolji. U svemu.

Tako razgovaram sa sobom i mislim šta bih mu rekla, kako bih ga uputila i šta bih mu dala kao smjernicu kad se i sama gubim u ovom suludom poretku stvari i svijetu poremećenih vrijednosti. Svijetu u kojem ne bih željela da bude ocijenjen prikladnim, tačnije poremećenim. I tako ide slijed misli.

Pogan je vakat sine u koji dolaziš. Poganiji od svake prljavštine koju ćeš na rukama imati.

Knjiga bi mi trebala da ti objasnim šta te čeka.

Znam kako izgledaš i znam kako se zoveš.

Znam i na koga ličiš.

Znam, često ću biti naporna, dosadna i vjerovatno ekscesivno pokazivati ljubav. Znam, blamaža. Al' ne ljuti se. I ne misli da si ikad star za moj zagrljaj.

Budi blag Ne ljuti se na mene, sine, što te neću naučiti da budeš nasilan već blag, premda će ti dani od škole do smrti biti teži. Ne ljuti se što te neću slati u školu s oružjem već s užinom i što ću te učiti da se uvijek uzdigneš iznad svake situacije.

Ne ljuti se na mene što ću te učiti da plivaš slobodno u dubinama smisla i slobode pa nećeš znati da plivaš u plićaku i gušit ćeš se u zatvoru besmisla.

br. 120 mart / ožujak 2016.

Uči. Ne samo školske knjige. Uči, traži savjete, propituj, analiziraj. Sve oko sebe i u sebi. Ne vjeruj nikome i ničemu slijepo. Samo svom srcu i intuiciji razuma. I meni. Materi.

Upoznat ćeš u životu razne ljude, k'o i mati ti.

U jednom trenutku svog života nećeš ih moći ni kategorisati koliko ih i kakvih ima. Mati ih je podijelila prema političko-materijalističkoj teoriji na one koje možeš kupiti za cvaju i da ostane kusura, one s kojima se treba ipak malo cjenkati i one koje ne možeš ničim kupiti, a ti ih dijeli kako budeš htio. Molim te, svrstaj se u ove treće.

Nemoj puno k'o mater brkati poznanike i prijatelje, ali sve ih tretiraj s poštovanjem prijateljski dok se sami ne kategorišu. Onda ih tretiraj kako zasluže. „Najgori oblik očaja koji može zavladati u jednom društvu jeste sumnja da je uzaludno živjeti pošteno“, rekao je CorradoAlvaro. To je prvo što želim da nikada ne zaboraviš. Nikada.

Nikada nemoj misliti da je uzalud živjeti pošteno. Možda ćeš samo svojom milom pojavom uljepšavati dan ljudima, svojim govorima motivirati, znanjem ohrabrivati ili liječiti, ili ulice čistim održavati, šta god budeš, budi častan i pošten. Ne lati se nepoštenog ni da ti garantira najvišu blagodat. Ništavno je.

Nekad će ti se svijet učiniti preteškim, nekad nećeš znati ima li izlaza iz toliko besmisla.

Koristi sarkazam i smijeh u svom jurišu protiv nerazuma da sačuvaš razum. Provjereno radi, mater ti se time bar malo sačuvala.

Poštuj da bi bio poštovan Poštuj druge, ali zahtijevaj poštovanje. Ne naređuj, savjetuj i budi glas razuma uvijek. Ali nikada ne dozvoli da ti naređuju. Nek' ti samo veliki ljudi budu uzor. Oni koji su ostavili traga kao dobri ljudi.

Ti poštuj svačije, al' se ne druži sa svakim.

Kad-tad postat ćeš ono što te okružuje. Zato biraj okruženje. Biraj pozitivne, moralne, pametne ljude, prema sebi. Biraj one od kojih ćeš učiti da budeš još bolji.

Nauči da će te ljudi uvijek vidjeti prema sebi.

Optuživat će te za laž oni koji ništa sem laži ne znaju i oni koji od nje žive. Reći će ti da si ukrao lopovi, oni koji žive od otimačine. Slat će te u zatvor oni koje svi zatvori svijeta ne bi uspjeli

ZEHRINA KOLUMNA

moj još nerođeni vratiti na pravi put.

To je svijet, sine moj, al' ako se ikad rodiš, budi na strani istine.

Sažali se nad plitkošću njihovih umova i čemerom života koji žive kao robovi i budi zahvalan na svojoj slobodi. Samo rijetki je uživaju. Ne boj se nikada rešeki zatvora, samo rešetki uma.

Budi slobodan Budi slobodan, sine moj, uvijek. Nemoj nikada biti poltron. Nije ti ni u genima. Poltroni su ti, sine, k'o zombiji, to nit' misli nit' ima smisla što živi. A ti misli, sine moj, i neka ti život uvijek smisao ima.

Ne trudi se da shvatiš tako male svrhe života, ne trudi se ni da utopljeniku baciš spasilački pojas. On ga ne vidi, on ga ne čuje. Okean poltronstva ga odnosi i postaje snaga klade.

Valjat će talase, al' u besmisao. Ti pravi talase smisla. Nemoj da te njihovi vještački sjajni zubi i još sjajniji osmijesi zaslijepe. Samo se prisjeti karijesa njihovih duša.

Ako je mnogo onih koji misle drukčije od tebe, ne brini. Nije to znak da si pogriješio, prvo analiziraj vakat i te ljude.

I zapamti da oni koji te napadaju, ismijavaju ili kritikuju bez argumenta, silno žele biti poput tebe, ali im ne uspijeva. Kada Bog da snagu, karakter, motivaciju, ne stavlja to u naša tijela, već u naša srca, ali želim da ti i tijelo bude dovoljno jako za vakat kojim ćeš koračati.

Govori istinito Kad budeš na strani istine, sine, tužit će te, napadati pesnicama, riječima, zakonima, zatvorima, ali ti i dalje budi na strani istine. I tako dok dišeš, jer samo na strani istine uvijek si pobjednik.

Ako kažeš istinu, ošamarit će te. Ovako ili onako. Jer njihov strah od istine veći je od svrhe njihovog postojanja. Shvati to. Znam da je teško, ali shvati to. Neka ti za to treba manje vremena nego meni.

Kad te napadnu, znaj da te se boje, jer oni napadom skrivaju strah. Kad te kleveću, znaj da je tvoje ime u znaku njihovog straha. Kad se budu pozivali na tvoje riječi, ne brini, tu je omjer vaših snaga.

Oni na strani istine, poput tebe, najveći su im neprijatelji. Imat ćeš nekada masnice, modrice, rane po cijelom tijelu, krvarit će ti i srce i razum.

Borit ćeš se sa mnogima čiji um zna samo za nasilje. Oni su invalidi razuma, slijepci u mraku i žive život po nalogu onog ko ih plaća. Ti budi slobodan, sine moj, slobodan od okova ljudi i uživaj u slobodi istine pa i kad bi od ruke takvih umro. Jer ti si takav živio, oni su mrtvi a da to i ne znaju. Ipak, uvijek u srcu imaj osjećaj blagosti i sažaljenja za njih. Njihov pakao je i na ovom i onom svijetu.

Ljudi danas ismijavaju svetinje, ismijavaju ljubav, porodicu, odgoj. Sve. Postali su premali da prate ono što je sveto pa im je ostalo još samo da mu se suprotstave.

Ne budi masa Ali ima onih poput tebe. Uspravnih. Oni strše u masi pogurenih. Zato hodaj uspravno, jer ako se sagneš, nećeš ih vidjeti. Budi uspravan i budi uzor drugima. Ne misli da si lud kad budeš hodao uspravno osvrćući se na one koji hodaju klečeći. Često ćeš se gušiti u plićaku umova koji te okružuju, ali udahni duboko i zadrži dah. Ne dozvoli da te utope jer njihovo more je plitko, ima samo privid dubine.

Nemoj da te buni broj plitkih, nemoj da te straši što nisi u masi. Nemoj da te zbuni što se čini da je cijelo društvo satkano od njih. Ti budi uvijek razumna manjina. Ma koliko te to koštalo.

Nema veće cijene od toga da imaš cijenu, sine moj. Zapamti.

Kad im bude odgovaralo, kukavice će ti iz obijesti i privida hrabrosti podmetnuti sve što mogu. Služit će se svim. I onim što tvoj zdravi um nikada ne bi mogao smisliti. Često će ti se činiti da nekim ljudima sve ide lako dok ti preskačeš kamenje, hodaš po užarenoj lavi ili nekada imaš poriv na plač. Budi zahvalan na svakom listu žare koja te ožari i svakom kamenu koji ti upadne u cipele. Na svakom prijatelju koji te usmjeri kad zabrljaš.

Bježi od privida. U svakom i u svemu. Bježi od besmisla. U sebi i oko sebe.

Ne budi nikada slijep na tuđu bol. Budi pravičan i hrabar.

Ne trči za parama, trči za smirajem. Fizičkim i duhovnim. Ako ostvariš puno, dijeli. Ako

br. 120

ostvariš tek koliko ti je dovoljno, ti budi zahvalan, al' opet dijeli. Ne gradi vile da se ne prevrćem u mezaru. Gradi dom. Onaj kojem se raduješ ići. A vile ostavi onima koji ciglom nadoknađuju to što nemaju dom.

Nemoj da te uče da su stvari koje ti se nude same uvijek dobre. I stvari i ljudi. Aplaudirat će ti samo oni koji te žele iskoristiti. Ovako ili onako. Žena koja te bude voljela bićem neće ti uvijek aplaudirati jer će ti željeti dobro više nego sebi. Nemoj da misliš da je svađa odsutstvo ljubavi, a osmijeh, počesto lažni, jedini znak ljubavi.

Slušaj svoje srce Nemoj se ženiti osim iz ljubavi. Luđačke.

Sulude. One koju ne budeš mogao objasniti.

Samo osjetiti. Oženi onu koju kada je držiš za ruku, osjetiš snagu King Konga, onu koja te voli onakvim kakav jesi, istinski. S njom će ti i dobri i loši dani, imetak i besparica biti isti. Prati srce.

Srce nikada ne griješi, griješe proračuni. Žena je ogledalo tebe. Pazi da je ogledalo vrijedno tvog odraza. Budi dobar i vjeran suprug. Ljubav će te svakako zaslijepiti, ali budi pametan odoljeti jeftinim izazovima.

Ne misli da si slabić ako zaplačeš, ne misli da si lud ako voliš iskreno kad to, haman, niko ne radi.

Nek ti obraz, ruke i srce uvijek budu čisti. Budi sretan i ispunjen. Živi za sebe i svoju porodicu, ne za druge. Živi za Njegov komentar, ne komentar devijantnog društva.

Imaj u svemu visoke kriterije. Ne traži pomoć od ljudi ako baš ne moraš i unaprijed planiraj da će ti to na ovaj ili onaj način naplatiti. Jer ljudi sve naplate.

Nikada se ne zavaravaj ničim. Ni sebe ni druge.

Nazivaj stvari pravim imenom.

Kad znaš šta znaš, poštuj. Kad znaš šta treba, znaš i šta ne trebaš slijediti. Kad imaš znanje, ne može te niko prevariti neznanjem. Zato uči, sine moj, al' prvo kako da budeš čovjek pa onda sve ostalo.

I deder zapamti ovo da se ne ponavljam. U pamet.

Da te zaobiđe svo loše što može, i od svijeta i od ljudi. A ako te zadesi, ti i u lošem budi kakav si u dobrom. Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

35

ZDRAVLJE I PRIRODNA MEDICINA

Kožne bolesti Piše Sadika AVDIĆ, liječnica homeopatije

Od akni pati čak 80 posto mladih starosti između 12 i 24 godine, a najmanje 30 posto odraslih imalo je koprivnjaču makar jednom u životu.

U najčešća kožna oboljenja spadaju seboroični dermatitis, ekcemi i rozacea

B

roj ljudi koji pate od kožnih oboljenja u stalnom je porastu. Razlozi koji najviše doprinose tome jesu konstantan stres, zagađenost životne sredine, centralno grijanje jer isušuje vazduh i našu kožu, ali i prekomjerna upotreba kozmetičkih sredstava.

Isto tako, ukoliko se na lice često nanose debeli slojevi krema, pogotovo onih koje nisu na prirodnoj podlozi i koje u sadržaju

Urtikarija ili koprivnjača

36

Zehra

imaju hemikalije, može doći do okluzije, odnosno zatvaranja kože i smanjenja njenih odbrambenih moći.

Najčešća kožna oboljenja uglavnom su: atopijski dermatitis, seboroični dermatitis, urtikarija, rozacea, akne...

Atopijski dermatitis Atopijski dermatitis predstavlja široku grupu oboljenja koja pogađaju i djecu i odrasle.

Među djecom najugroženija su ona čija je koža preosjetljiva na razne faktore iz okruženja i na njih reagira suhoćom i stvaranjem ekcema. Kod beba oni se javljaju po cijelom tijelu, a kod djece starije od tri godine najčešće u pregibima, na ručicama, nogama, nekada i oko očiju, pa se kapci suše i postaju izbrazdani.

Nastanak ekcema kod djece najčešće je povezan s alergijskim reakcijama disajnih organa kao što su rinitis, bronhitis, astmatični napadi. Kod neke djece ekcemi se javljaju kao posljedica preosjetljivosti na određenu hranu, najčešće kravlje mlijeko ili jaja. Ekcemi jako svrbe i smetaju djeci da normalno spavaju zbog čega ona imaju potrebu da ih stalno češu.

Međutim, češanjem se oštećuje barijera kože

Ekcemi

br. 120 mart / ožujak 2016.

i otvara put infekciji. Zato moraju da se liječe, pri čemu je najvažnije da se koža redovno zamašćuje. Na tržištu postoji cijeli spektar krema za ovu namjenu i među njima se može naći ona koja djetetu potpuno odgovara.

Konvencionalna medicina u liječenju koristi kortikosteroidne kreme, a u težim slučajevima imunomodulatorne kreme i antihistaminike.

Poslije 13. godine kod većine djece bolest nestaje, ali im koža ostane suha, što znači da je ipak najkorisnije koristiti prirodne preparate, kreme i ulja koji ne oštećuju i ne stanjuju kožu, već je hrane i jačaju i ne ostavljaju nikakve kontraefekte.

Seboroični dermatitis Seboroični dermatitis ili seboreja često je blago ekcemsko oboljenje, a manifestira se crvenim poljima koja se perutaju, a nekada i svrbe. Nastajanje bolesti najčešće se dovodi u vezu s povećanom proizvodnjom sebuma i razvojem gljivice malassezije furfur, inače uobičajenog stanovnika ljudske kože. Najčešće se javlja na licu, dekolteu, grudnom košu, na leđima, između lopatica, a ponekad i oko pupka i u preponama. Stres i hladnoća čine ovo oboljenje izraženijim. Može se pojaviti i

Atopijski dermatitis

ZDRAVLJE I PRIRODNA MEDICINA kod novorođenčadi i kod njih najčešće prolazi za tri mjeseca. Seboroični dermatitis spada u hronična oboljenja kod odraslih i zato terapiju treba ponavljati.

Oboljelima od seboroičnog dermatitisa preporučuje se dozirano izlaganje suncu jer sunčanje ublažava upalni proces.

Nikako ne treba izostaviti pokretače okoliša koji izazivaju alergijske reakcije, promjene temperature i neizostavni psihološki stres te naslijeđe. Pokazalo se u velikom broju slučajeva da ako je neko od članova porodice imao problema s određenom bolesti, isto tako se može dogoditi i drugom članu porodice.

Urtikarija ili koprivnjača

Zaštita od kožnih bolesti

Urtikarije su osipi na tijelu i vrlo su slični promjenama koje izaziva žarenje koprivom.

Otud i narodski naziv koprivnjača. Osip se na mjestu nastanka zadržava 24 sata, a poslije toga se pojavljuje na drugom dijelu tijela.

Urtikarija se može javiti usljed aktivnosti koje dovode do znojenja i osipa, ali i zbog hrane, lijekova i infekcija. Statistika kaže da trećina populacije bar jednom u životu dobije koprivnjaču poslije konzumiranja neke hrane, kao što su, naprimjer, prve jagode. Ti osipi traju po pet-šest dana i vrlo su neprijatni.

U terapiji se primjenjuju antihistaminici, a ako osoba na njih ne reagira, prelazi se na sistemsku kortikosteroidnu terapiju. Bolest može biti veoma uporna, trajati mjesecima pa i godinama, ali se terapijom može držati pod kontrolom.

Najbolji način kako ublažiti ili izbjeći pojavu kožne bolesti jeste promijeniti način prehrane.

Među zdravim namirnicama koje bi svaka porodica trebala uvrstiti na svoj meni zasigurno su: masna riba, laneno ulje, orasi, soja i maslinovo ulje itd.

Prema posljednjim provedenim istraživanjima, pokazalo se kako su svi oni koji su s konzumacijom ribe započeli u najranijoj dobi imali 24 posto manji rizik od pojave ekcema u djetinjstvu. To nije zanemariv podatak i bilo bi ga dobro uvažiti.

Probiotici su još jedan sastojak u hrani koji ne treba izbjegavati. Radi se o skupini bakterija koje potiču bolji rad probave i štite imunitet te isto tako imaju odličan rezultat kod smanjivanja ili sprečavanja atopijskih ekcema, dermatitisa...

Oni mogu pomoći kod stabiliziranja intestinalne barijere i smanjenju gastrointestinalnih simptoma kod djece sa simptomima atopijskog dermatitisa.

Ekcemi Ekcemi su poznati kao skupina kožnih bolesti, koji su odraz reakcije na susptancije, što izazivaju iritaciju kože. Dosad se najuspješnijim načinom liječenja pokazala terapija i izbjegavanje svega onoga što može dovesti do njihove pojave. Pokretači određene kožne bolesti mogu biti pad imuniteta te negativne reakcije kože na supstance poput sapuna, kozmetike i deterdženta.

najčešće nosa, koji bude crven i izbrazdan.

Oboljenje se teško liječi, ali stručnjaci klasične medicine kažu da se vrlo uspješno drži pod kontrolom sa raznim antibiotskim kremama, imunomodulatorima i sl.

Prirodna medicina kaže da ukoliko imate rozaceu, ključna je ishrana. Jedite što više voća i povrća koji sadrže vitamin C i K, koji su dragocjeni za održavanje elastičnosti krvnih sudova kao i za kožu. Iz ishrane treba izbaciti cigarete, alkohol, gazirana pića i sve ono što šteti i oštećuje jetru. Također, treba piti što više vode i prirodnih cijeđenih sokova, a izbjegavati masnu i začinjenu hranu. Jesti ribu i namirnice bogate omega masnim kiselinama, u jelovnik treba staviti i hranu bogatu cinkom.

Rješenja koja nudi prirodna medicina Neovisno o vrsti dermatitisa, postoji mnogo prirodnih metoda za njegovo ublažavanje ili trajno uklanjanje. Za uspješno liječenje potrebno je krenuti od vlastite unutrašnjosti jer samo vanjsko tretiranje kože većini neće koristiti.

U liječenju dermatitisa mogu pomoći: - čišćenje organizma, posebno jetre - izbjegavanje toksina i alergena - kupke u moru ili s morskom soli - lokalna primjena prirodnih ulja i krema - izbjegavanje stresa i sl.

Ljekovite biljke protiv kožnih problema

Akne su izlječive

Aloja i kamilica su dva ključna saveznika koji također pomažu u smanjivanju simptoma ekcema i to u smislu pripravaka za lokalnu primjenu. Riblje ulje poznato je po tome što sadrži omega-3 masne kiseline koje ublažavaju upalne procese na koži.

Alergijske reakcije koje dovode do određene pojave mogu se izbjeći nekonzumiranjem namirnica kao što su jaja, mliječni proizvodi, pšenica, agrumi, rajčice, školjke, rakovi i orašasti plodovi. Eh, sada još jedna kožna bolest koja, čini mi se, više pogađa odrasle...

Vrlo neželjeni i neugodni kožni problemi za mlade ljude su akne. Akne kao poremećaj u radu lojnih žlijezda nisu samo estetski već prije svega zdravstveni problem. Oko 80 posto mladih starosti između 12 i 25 godina pati od ovog oboljenja, dok tri posto populacije ima akne i u petoj deceniji života. Osnovni faktor za njihovo nastajanje jeste genetska predispozicija, ali se kod žena koje imaju hormonalne probleme mogu pojaviti kao posljedica izmijenjenog hormonalnog statusa, kao što je slučaj sa sindromom policističnih jajnika. Klinička slika može varirati od vrlo blage, koju karakterišu mitiseri, do vrlo teških oblika s obimnim gnojnim procesom i izraženim ožiljcima.

Akne se mogu potpuno izliječiti, ali samo ako se s terapijom započne na vrijeme i ako se pokaže zavidna upornost. Na tržištu postoji velik broj efikasnih preparata, te praktično nema razloga da iko ide s aknama po tijelu. Žene s poremećenim hormonalnim balansom treba da znaju da prvo moraju riješiti problem disbalansa hormona jer kod njih hormoni stalno stimuliraju stvaranje novih akni. Inače, svaki odraz na koži, ako nije uzrokovan fizičkom povredom (pad, opekotine, ogrebotine, sportske povrede i sl.), mora se, prije svega, liječiti iznutra. Z

Rozacea Rozacea je često oboljenje kože kod odraslih i češće pogađa osobe svjetlije puti i one s izraženijim radom lojnih žlijezda. Od rozacee najčešće obolijevaju osobe stare između 30 i 40 godina, ali ova se bolest može pojaviti i kod znatno mlađih. Na ovo oboljenje treba posumnjati ukoliko vam lice često jako crveni, posebno pri prelasku iz tople u hladnu sredinu, pri konzumiranju alkohola ili začinjene hrane.

Vremenom crvenilo postaje trajno, kapilari se vidno šire, a kod određenog broja pacijenata pojavljuju se promjene slične bubuljicama. U najtežem stadijumu dolazi do uvećanja tkiva,

br. 120

mart / ožujak 2015.

Zehra

37

PUTOVANJE KROZ SVIJET KNJIGA

Priredila Amina DELIĆ

Tajna bosanskog štapa Autorica: Enes Ratkušić Narodna biblioteka Mostar Po formi i sadržaju, Enes Ratkušić je bosanskohercegovačkoj književnosti podario neobičan roman, naslovljen Tajna bosanskog štapa. Sam naslov nas tjera da pomislimo na poznato predanje o štapu bosanskih didova koje se od svoga nastanka, kroz historiju, zbog korijenskog prisustva vjerske tradicije, koja afirmira princip odgovornosti spram riječi, nije smjelo suštinski mijenjati u svome sadržaju za razliku od legendi, koje su oduvijek bile podložne inovacijama. Ratkušić je smiono iskoristio ovo predanje razvijajući ga u svome romanu.

Maštoviti razvoj ovog predanja Ratkušić je vješto i uvjerljivo dramaturški skenirao u našu nedavnu prošlost – agresiju na Bosnu i Hercegovinu i vrijeme poslije nje. Vjerovatno ni mnogi čitaoci ovog romana nisu mogli ni pomisliti da bi mogli razmišljati o našoj neposrednoj, ratnoj prošlosti na ovakav način. Dakle, riječ je o vremenu koje nam je veoma blisko i onome što se u njemu tragično događalo, ne samo u našoj zemlji, već i u svijetu – nečemu što nas, okupiranih preživljavanjem pod kišom granata i metaka, bez vode, hrane i struje, nije moglo spoznajno doticati…

Preko štapa bosanskih didova autor romaneskno prolazi kroz našu prošlost da bi se najduže zadržao u našoj okupiranoj stvarnosti, ali tako da sve unutar samog romana sadržajno ima svoj historijski kontinuitet, izmaštan iznijansiranim likovima i dinamičnom radnjom. I sve je razgranato, posljedično i uzročno uvezano u jednu cjelinu koja diše jednim plućima, idući svome kraju… Plućima bosanskoga štapa.

Predanje o štapu naših didova Ratkušić je razvio u cjelovit roman, pokazujući ilustrativno i kroz dijaloge i onu drugu stranu – duhovnu, koju veže za opstanak Bosne. Prema autoru romana, svi vijekovni napadi na Bosnu, od njenog postanka, vrtjeli su se oko očuvanja i neočuvanja ovog nesvakidašnjeg relikta, ali ne u smislu njegove materijalnosti jer štap, kako to autor slikovito kaže, „izvan bogobojazne ruke predstavlja najobičniji komad manje ili više lijepo oblikovanog drveta“. Sva zbivanja vezana za taj simbol dostojanstva produžio je do današnjeg vremena, pa ih na neki način umnogome aktualizirao, objašnjavajući niti koje ih historijski povezuju.

Imali smo prilike vidjeti da je na stećcima i najstarijim nišanima uslikan štap. On je u ovom kontekstu znak duhovnog znanja i oslanjanja na duhovnog predvodnika, kada je u rukama duhovnog učitelja. Iz današnjeg uklona rekli bismo da dobra vladavina naprosto podrazumijeva duhovnog predvodnika, u čijim rukama štap podrazumijeva snažnu, eshatološki utemeljenu odgovornost, kao najbolju garanciju funkcioniranja zajednice prema Božijim Istinama i Pravdi. Sile mraka i zla su baš zato ubjeđenje da je njegov nestanak, gubitak veze sa tim simbolom dostojanstva, najpodesniji način za potiskivanje Istine i Pravde.

Upravo to nastojanje pronalaska i uklanjanja bosanskoga štapa, ta vječita trka za njim motivirana mržnjom prema Bosni kao kosmičkoj, bolje rečeno Božanskoj slici svijeta, okosnica je romana. Ratkušić vješto ispreda zaplet, jer treba biti brz da bi se došlo do štapa. Brzi su i oni koji hoće da se domognu štapa, ali i Bosanci odlučni da ga sačuvaju, sklone na sigurno mjesto, uvjereni da im je spas do Sudnjega dana upravo u toj odlučnosti. Dakle, kao da Ratkušić u svom romanu kaže: “Bosnu ne mogu uništiti oni koji s brda gađaju njene gradove, ni sile zla, ti krojači političkih sudbina. Oni sami postaju svjesni da je njihova misija neostvariva ne pronađu li i ne unište li štap bosanskih didova, koji naši duhovi velikani čuvaju još iz vremena kada su ga onih 40 muslimana iz Bosne donijeli iz Mekke.”

Iz ovog vidimo da iz štapa znakovito proističe nasljedstvo u predvođenju ljudima. Ovo je nauk i njemu se treba potčinjavati, pogotovo u ratnim vremenima, ako se hoće očekivati duhovna pomoć i zaštita. Onaj kome je ukazana takva čast u potpunosti slijedi Božiju odluku prema kojoj je čovjek namjesnik na zemlji. Štapove u svojim rukama imali su didovi i gosti Crkve bosanske i šejhovi bosanskih sufijskih tarikata.

Podsjećanja radi, posljednji did Crkve bosanske predao je didovski štap šejhu mevlevijskog tarikata, i to na Hodidjedu, nedaleko od Sarajeva. Štap je čuvan pet stoljeća u tekiji na Bendbaši, a iščezao kada je srušena.

Njegova nedostupnost većini postaje skrivena tajna, kao i romanopiscu Ratkušiću, ali ne i nepostojanje duhovnog vodstva. Upravo ta nedoumica gdje je štap jeste podsticaj na kojem autor dinamizira radnju romana.

Roman Enesa Ratkušića završava se tako što predstavnici sve tri vjerske tradicije zajedno čekaju neznanca, junaka romana Mustafu, koji pronalazi i spašava bosanski štap… Šta reći, osim jedno – ovaj roman treba imati svoje čitaoce, kao što čitaoci trebaju imati ovaj roman.

38

Zehra

br. 120 mart / ožujak 2016.

POGLED ISKOSA

Svoji na svome Piše Aida KRZIĆ

Prepoznajemo ljude po jeziku.

Otkrivaju nam jezikom svoje misli, stavove, emocije, karakter, obrazovni nivo. Otkrivaju nam jezikom i svoje duhovno siromaštvo, neukost, glupost, nezrelost

Upitajmo jedni druge: Govorite li bosanski? Znate li bosanski? Volite li bosanski jezik? Prije toga, postavimo sebi ova pitanja. Pošteno se zapitajmo i pošteno odgovorimo.

Jezik je u nama i oko nas. Jezikom govorimo, pišemo, komuniciramo. I profesoru, i liječniku, i majstoru, i domaćici treba jezik. Bez jezika ne možemo učiti, obraćati se dragome Bogu, odrađivati poslove. Jezik je naša osobna ili lična karta.

Govorimo, čitamo, pišemo. Jezikom to činimo. Jezik nam je osnovno i najvažnije sredstvo komuniciranja. Bez svoga jezika nismo svoji na svome. Bez jezika ne možemo ni do sebe stići, ni od sebe prema svijetu ići i do ciljeva stizati. Od prvih riječi koje čujemo od svojih majki pa do onih kojima branimo akademske titule, ulazimo u brak, postajemo roditelji, jezik je uz nas, u nama, oko nas. Ko nema sposobnost govora, komunicira s drugima znakovima i tako iskazuje svoje misli i osjećanja.

Bajke i uspavanke koje čitamo, pjevušimo ili pričamo djetetu moramo razumjeti i djetetu, ako nas upita, objasniti riječi koje mu kazujemo ili pjevušimo. I kasnije, kada dijete odraste, moramo mu znati kazati i pokazati, osobnim primjerom, kako će učiti, upoznavati i spoznavati svijet, kako će se ponašati pa postati prosvijećen, čestit, uspješan, mentalno i fizički zdrav insan.

Valja nam, stpljivo i uporno, učiti govoriti i pisati. Proces je to, dug i složen proces.

Pravila nam valja savladavati da bismo izrazili jasnu misao, emociju, saznanje, zakon. Prepoznajemo ljude po jeziku.

Otkrivaju nam jezikom svoje misli, stavove, emocije, karakter, obrazovni

br. 120

nivo. Otkrivaju nam jezikom i svoje duhovno siromaštvo, neukost, glupost, nezrelost.

Mladi ljudi bi morali znati i osjećati važnost i vrijednost svoga jezika. Maternji jezik je onaj naš prvi, osnovni, jezik koji učimo od svojih majki. Zbunjujuće je s maksumom od dvije godine komunicirati na dva ili tri jezika. Majka koja govori dva ili više jezika morala bi se opredijeliti za jedan – prvi jezik kojim će progovoriti njeno dijete. Kad nauči svoj, maternji, lahko će naučiti još jedan ili više jezika kad bude starije. Stručnjaci kažu da ne treba dijete podsticati da tepa i da govori ružne riječi. Dijete treba podsticati da pravilno izgovara slova i slogove od najranijeg doba. Kada savlada pravilan govor, lakše će pratiti nove sadržaje i iskazivati svoje misli i emocije smislenim i lijepim rečenicama.

Razgovor i čitanje odabrane i vrijedne literature garancija su zdravog odrastanja i sazrijevanja. Elektronski mediji ne mogu, i ne trebaju, zamijeniti živu riječ i iskrenu emociju. Zaštitimo svoje maksume od elektronskih medija. Razgovarajmo s njima, budimo uz njih što više. I kad uđu u virtuelni svijet elektronskih medija, ne ostavljajmo ih same, pomozimo im da se snalaze u tom svijetu, naučimo ih da razlikuju istinu i zablude.

Budimo i jedni uz druge, licem u lice, živom riječju i dodirom. Osjetimo tako slast pripadanja i davanja. Vrhunac te slasti doživljava insan u svojoj zemlji, sa svojim najrođenijim i sa svim bliskim i dragim insanima. Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

39

ODGOJ Piše Sabrija MEHMEDOVIĆ

Vršnjačko nasilje S

ve češće smo svjedoci nasilja u našem društvu. Nasilje je sve više prisutno u medijima, na ulici, u školi. Nije se takvo ponašanje pojavilo preko noći. Nasilno ponašanje se uči, kao i ostali oblici ponašanja.

Nasilno dijete uči se nasilnom ponašanju u okviru porodičnih odnosa. Ključno za pravilan razvoj djeteta jeste dobar odnos roditelja prema njemu, gdje dijete razvija bazično povjerenje, emocionalnu sigurnost i poštuje granice. Ako dijete živi u okolini koja je agresivna i nasilna, posebno ako je to usmjereno na njega, velika je mogućnost da će i dijete prihvatiti ovakve modele ponašanja i samo će postati nasilno i agresivno. Da bi prevladalo svoj strah, dijete se identifikuje s agresivnim roditeljem, postaje slično njemu, pa pokazuje agresivnost prema slabijima od sebe.

Ovdje je važno naglasiti da rani razvoj djeteta uveliko zavisi od emocionalnog odnosa s roditeljima, jer taj odnos velikim dijelom

40

Zehra

oblikuje kasniji djetetov odnos prema sebi i drugima, osjećaj sigurnosti, samopoštovanje, odnos prema svojim potrebama i vještine komuniciranja.

Dijete koje najčešće postaje žrtva vršnjačkog nasilja prezaštićeno je od roditelja, nezrelo se ponaša, ne oslanja se na sebe i ne ponaša se u skladu sa svojim uzrastom. U stvarnim događajima dijete se povlači, jer je nesigurno.

Odnos povjerenja jedini je način da roditelji realno vide svoje dijete i da mu pruže pomoć ako je potrebno.

Nasilna djeca se ponašaju agresivno, dominiraju, vladaju drugima i vole pokazivati moć. Oni na taj način traže pažnju i priznanje.

Zbog toga je važno da roditelji zadovolje potrebu djeteta za pažnjom i priznanjem, da ne bi na pogrešan način tragali i povređivali druge, a vrlo često to čine nesvjesno. Ponašaju se kao da su bolja i vrednija od drugih, ne prihvataju različitosti niti na pravi način razumiju toleranciju. Superirono se ponašaju i

br. 120 mart / ožujak 2016.

impulsivni su. Često manipuliraju. To je ono što nam je vidljivo o nasilnicima. A ono što nam vrlo često promakne jeste bazična nesigurnost, sumnja u vlastite vrijednosti i veoma nisko samopoštovanje. Nasilno ponašanje može biti odbrana od napetosti i nesigurnosti.

Ovakva djeca nemaju sposobnost empatije niti saosjećanja sa drugima. Zanimaju ih samo lične potrebe, a potrebe djece koju maltretiraju apsolutno ih ne zanimaju. Ne povezuju uzrok i posljedicu i imaju poteškoću da prihvate odgovornost za svoje postupke.

Imaju veliku potrebu za dominacijom nad vršnjacima, potčinjavaju ih. Impulsivni su, razdražljivi i teško podnose neuspjeh. Često se hvale stvarnim ili izmišljenim stvarima i ne vole pravila i prepreke. Nervozni su kada je odgođeno zadovoljenje njihove potrebe i skloni su da varaju. Šta da rade roditelji i kako da im dijete ne postane žrtva nasilja, a ni nasilnik? Važno je da budu dobar uzor, jer su roditelji prvi učitelji

ODGOJ

svojoj djeci. Kontrola ne bi trebala da ide ni u jednu krajnost – niti u poputljivost, niti u krajnju strogost. Prema istraživanjima najbolja je kombinacija odlučnosti i pridržavanja pravila, uz dobar emocionalni odnos s djetetom. Za dijete su posebno teška stanja kada ne može razumjeti frustraciju, kada ima osjećaj da je zanemareno od roditelja.

Sveopća je trka s vremenom – neki roditelji se bore za golu egzistenciju, dok neki gomilaju bogatstva, a djeca u tome svemu osjećaju zanemarenost. Napetost osjećaju usljed osjećaja da nisu voljeni. Ukoliko ovo stanje potraje, što može biti pogubno, dijete se počinje ponašati nasilno prema svojim vršnjacima, jer se želi istaći i biti primijećeno.

Posljedice vršnjačkog nasilja mogu biti vrlo ozbiljne. Često se te posljedice odraze na cijeli život. Kako to sve utječe na dijete zavisi od mnogih okolnosti: osjećaja sigurnosti ili nesigurnosti, načina reagiranja, uzrasta, zrelosti, vrste nasilja i vremena u kojem je dijete bilo izloženo nasilju. Samopouzdana djeca nalaze konstruktivnije načine zaštite – traže pomoć odraslih i prijavljuju nasilno ponašanje. I traumatska iskustva bolje savladavaju od nesigurne djece.

A ono što je možda i najvažnije – nesigurna djeca su najčešće meta zlostavljača.

Zlostavljana djeca se povlače, izbjegavaju društvo i uglavnom su sama. Vidljiva je njihova napetost i razdražljivost, a najčešća reakcija im je plač. Koncentracija im je poremećena, pa samim tim i uspjeh u školi opada. Gube motivaciju za učenje i odlazak u školu. Često se žale na bolove za koje ljekari ne nalaze organski uzrok. Gube apetit i imaju probleme sa snom. Ponekad pokazuju agresivnost prema drugoj djeci. Govore o samoubistvu, ponekad to i pokušaju, a ponekad, nažalost, i uspiju u tome.

Ono što ostaje kao trajna posljedica zlostavljanja djece jeste depresivnost, nasilje prema vršnjacima, nesigurnost i nisko samopoštovanje, ovisnost o drogama. U odrasloj dobi mogu se javiti neki poremećaji ličnosti, sklonost depresiji i rizik od samoubistva.

Sada već davne 1961. godine profesor Sveučilišta Stanford, jedan od najutjecajnijih psihologa 20. vijeka Albert Bandura, proveo je eksperiment s lutkom Bobo i dokazao da samim promatranjem djeca uče biti agresivna.

Učenje kroz interakciju s drugim ljudima

br. 120

smatrao je primarnim faktorom u razvoju ličnosti.

Istraživanje je poznato u psihologiji pod nazivom Studija s lutkom Bobo. Rađeno je u dječijem vrtiću, a učestvovalo je 36 dječaka i 36 djevojčica, između 3 i 6 godina. Jednoj grupi djece prikazan je film u kojem odrasli ljudi pokazuju agresivno ponašanje prema lutki Bobo, a druga je bila izložena filmu gdje se odrasli mirno igraju s lutkom. Rezultati su pokazali da su djeca izložena agresivnom modelu u većini slučajeva i sama pokazala agresivno ponašanje prema lutki, za razliku od djece koja su izložena pasivnom igranju s lutkom.

Roditelji i učitelji potkrepljuju određena ponašanja, a ignoriraju ili kažnjavaju druga.

Ono što je važno dokazano ovim istraživanjem jeste i to da ponašanje može na različite načine biti oblikovano samim promatranjem i imitiranjem ponašanja drugih ljudi.

Ovo je pouka svima nama, roditeljima, učiteljima, odraslima koji na bilo koji način dolazimo u susret s djecom – naše ponašanje uzor je djeci i oni će u najvećem broju imitirati naše ponašanje. Z

mart / ožujak 2015.

Zehra

41

DJEČIJI SVIJET

Kad sam bio sasvim mali, čudno mi je bilo, u mojoj se sobi svijeta mnogo okupilo.

„Najljepše je babo biti“, iz hajata brat se dere. „Efendija“, viče komšinica dok veš na srg stere.

Tetke, strine, daidžinice te komšiluk cio, svi pričaju o zanimanju šta bih ja to bio.

Moreplovca hoće tetak, tetka Zlata advokata, i još mnogo, mnogo drugih škola i zanata.

Babo reče, učo bit ću, amidža veli: „Ljekar“, djeda opet svoje tjera, kaže: „Bit će pekar.“ Sestra bi od mene glumca, manekena želi strina, u fudbalu, kaže daidža, bit ću prva violina.

42

Zehra

Ja se samo na to smijem, svoju želju ipak skrit ću, samo jedno reći ću vam: „Kad porastem, čovjek bit ću.“

Bajruzin Hajro Planjac

br. 120 mart / ožujak 2016.

Ogledalo Jednom davno vezir je hodao po pijaci sa svojim visokim činovnicima. Prišao je do mjesta gdje su se prodavali robovi.

Jadni ljudi koji su izgubili svoju slobodu bili su prodavani jedan po jedan.

Vezir je prišao robovima. Želio ih je pogledati izbliza. Baš tada jedan stari rob reče veziru: „Gospodine, imate neku mrlju na turbanu.“ Vezir skide turban s glave i pogleda ga. Rob je bio u pravu. To je značilo da je on već satima hodao po pijaci s mrljom na turbanu i da su to svi vidjeli. Kako ponižavajuće! On tužno pogleda svoje pratioce i reče im:

„Vidjeli ste mrlju na mom turbanu pa ipak ste se pravili da je ne vidite i niste mi ništa rekli. Upravo sam shvatio da je ovaj siromašni rob moj pravi prijatelj. Ne mogu dopustiti da moj istinski prijatelj bude prodat kao rob. Odmah ga kupite i oslobodite!“ Kasnije je vezir dao da se urami sljedeći Poslanikov, a.s., hadis: „Musliman je muslimanu ogledalo“, te ga je poslao svojim ljudima kako nikada ne bi zaboravili ovu nezgodu.

Iz knjige Priče za djecu: Musliman je muslimanu ogledalo, M. Yaşar Kandemir

br. 120

mart / ožujak 2015.

Zehra

43

www.kewser.ba

www.zehra.ba

Zehra

MAGAZIN

Zehra SarajevowGodina VIIw januar/februar 08w Broj 37w Cijena 3,5 KM 3,5 EUR 18 kn

Zašto nam izmiče najvažniji Cilj zbog kojeg jesmo na planeti Zemlji?

SREBRENICA

ZehraZehra MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Sarajevo, Godina VII, oktobar Broj 42, Cijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Sarajevo, Godina VII, novembar/studeni Broj 43, Cijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Zehra www.kewser-zehra.com.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

wSarajevo wGodina IX waugust/kolovoz 2009.wBroj 52 wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Ramazan {erif mubarek olsun

Tema broja

BOŠNJAČKO BRATSTVO I (NE)JEDINSTVO

UBIJENA jer je MUSLIMANKA

Zehra www.kewser.ba www.zehra.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

wSarajevo wGodina X wapril / travanj 2011. wBroj 72 wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

TEMA BROJA

ŽENA I MEDIJI

REPORTAŽA

PARIZ

011

ROV 2 AMBE PEJG . JUNI – 21:00 S U Š MO A–4 ZETR

POSJETITE NAS NA NAŠOJ WEB STRANICI 44

Zehra

www.kewser.ba

br. 120 mart / ožujak 2016.

ili

www.zehra.ba

Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se.

Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.

A Allah prašta i samilostan je.

(El-Ahzab, 59)