Zehra122

www.zehra.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Zehra wSarajevo wGodina XIV wjuni 2016. wBroj 122wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Sjećanje na hazreti Fatimu

Blještavo sunce

Zehra MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Sadržaj

IZDAVAČ Ž.E.O. KEWSER Sarajevo DIREKTORICA Sadika AVDIĆ mob. 061 / 81 17 74 UREDNICA Mediha DŽAKMIĆ e-mail: medihadzakmic@gmail.com DESIGN & DTP Studio Kewser

HIGIJENA DUŠE

Mjesec vrlina 6-7. strana

DA SE NE ZABORAVI

Jasna Šarić 8-9. strana

REDAKCIJA Mediha DŽAKMIĆ Alma KUŠUNDŽIJA Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ Zehra ALIČKOVIĆ-ĆESIR Nihada UGLJANIN Maida IČANOVIĆ STALNE SARADNICE Aida KRZIĆ Mersiha ĆEJVANOVIĆ Selma SENDO-LJEVAKOVIĆ Zilha RAMIĆ LEKTURA Nihada UGLJANIN MARKETING Maida IČANOVIĆ SEKRETARICA REDAKCIJE Alma KUŠUNDŽIJA ŠTAMPA Amos Graf d.o.o. Sarajevo www.amosgraf.com ADRESA ul. Remzije Veje 4 71320 Vogošća tel: ++387 (33) 65 14 01 fax: ++387 (33) 71 25 45 e-mail: magazinzehra@gmail.com kewser.zehra@gmail.com Žiro račun Ž.E.O. KEWSER BOSNA BANK INTERNATIONAL 141-001-00006964-31 IZLAZI MJESEČNO

Mišljenjem Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, Zehra je oslobođena plaćanja poreza na promet

2

Zehra

U POVODU

Ramazan nas časti 14-15. strana

Vrijeme za razmišljanje, akciju i promjene 18-19. strana

DUHOVNO UZDIZANJE

Smrtonosne bolesti za dušu čovjeka 22-24. strana

INTERVJU

Hadži Nimet-hanuma Jahić 28-30. strana

KEWSEROVE AKTIVNOSTI

Musafiri su berićet 32-35. strana

POGLED ISKOSA

Blagodari ramazanski 43. strana

br. 121 april/maj 2016.

UVODNIK Piše Mediha DŽAKMIĆ

P

Radost Ramazana

oučeni životnim iskustvom, ljudi su kazali da dok smo mladi, dani su nam kao godine. Nikada dan da prođe, naročito ako se nešto lijepo iščekuje u večernjim satima, kao kad momak iščekuje susret sa svojom djevojkom. No, kad se zađe u godine, godine nam lete. Svaka osoba u poznim godinama života kazat će vam da joj je život prošao k'o tren. Postoji narodna izreka: Kao da sam na jedna vrata ušao, a na druga izašao. U zrelijim godinama života godine nam postaju k'o dani. Jednostavno lete. Pogotovo u ovom našem savremenom dobu. Živimo u vremenu visokog tehnološkog napretka, interneta, brzih komunikacija, iluzornog svijeta. Sve to još više ubrzava protok vremena ili ubrzava naš boravak na ovom svijetu i u ovom vremenu.

Godine prolaze, nižu se jedna za drugom, a s njima i Ramazani, mjeseci Allahove milosti, oprosta i spasa. Dok se okrenete, prođe godina.

Tako, evo, prođe jedanaest mjeseci i ponovo nam stiže najveličanstveniji, najblagodarniji, najljepši, najodabraniji mjesec od svih mjeseci, mjesec Ramazan. Radujemo mu se kao najdražem gostu, pripremamo se za post, za ibadete u njemu.

Insan, pogotovo mumin, trebao bi stalno biti pod samokontrolom, paziti šta misli, šta radi. Postoji predaja koja kaže da Ramazan i ibadeti u njemu nisu kabul ukoliko se nakon Ramazana zaboravimo i vratimo nekim starim grijesima. Ramazan bi trebao ostaviti tako jak trag na čovjeka da narednih jedanaest mjeseci živi kao u Ramazanu, da ne griješi, da čini dobro. Blago li je takvima, onima koji uspiju polučiti takve blagodati ovog mjeseca. No, za nas obične smrtnike, grešnike, Ramazan je upravo prilika da se očistimo od pređašnjih grijeha, od grijeha počinjenih u periodu između dva Ramazana. Često razmišljam o tome kako smo mi ljudi lahkoumni.

Kada su u pitanju ovozemaljske stvari, tako smo brižni, probirljivi, pazimo šta ćemo kad i gdje uraditi, da ne kažem kupiti. Ako se otvorio neki novi trgovački centar, mi pohrlimo da vidimo kakva je ponuda.

Ako čujemo da je negdje sniženje, isto tako. Kada kupujemo, pogotovo mi žene, neku beznačajnu stvar, npr. cipele ili torbu, biramo, probamo, gledamo udobnost, pitamo od kakvog su materijala, a da ne govorimo o tome kad biramo auto ili nešto više.

Savjetujemo se sa stručnjacima, istražujemo po internetu. A ponašamo li se tako kada nam Allah, dž.š., pruža priliku da proživimo mjesec Ramazan?

Evo, hvala Allahu, ponovo smo dočekali najvredniji

mjesec u godini, s najboljim danima, najvrednijim satima, minutama u njemu. Mi smo u ovom mjesecu Allahovi gosti. Pa kako onda iskoristiti te dane, sate i minute. Mi smo cijele godine u Allahovoj milosti, opskrbi, On nas cijele godine opskrbljuje, pa zašto se, onda, kaže da smo u Ramazanu Allahovi gosti i kakva je to gozba kad postimo, ne jedemo i ne pijemo?

Eh, upravo tu leži ključ tajne. Upravo je to Allahova duhovna gozba kojom Allah Uzvišeni časti svoje iskrene robove, one koji u Njegovo ime poste. Samo postač može osjetiti ljepotu, blagodati, duhovnu gozbu koju sobom post donosi, nema riječi koje mogu opisati taj osjećaj.

U mjesecu Ramazanu vaše disanje je tespih, rekao je naš časni Poslanik. Pa zamislite samo, radnja koja uopće ne ovisi od naše volje, koje mi nismo ni svjesni niti razmišljamo o njoj, jeste tesbih – veličanje Allaha Uzvišenog. Spavanje u Ramazanu je ibadet. O, Allahu Uzvišeni, san koji je naša potreba Ti nagrađuješ kao ibadet. U drugim mjesecima san nas sprečava u ibadetima, nekad bismo klanjali noćni namaz, ali nam san ne da. Jedino u Ramazanu čovjek je u ibadetu i dok spava. O Allahu Uzvišeni!!!

U mjesecu Ramazanu Allah prima naša dobra djela, a u ostalim mjesecima mi ne znamo je li Allah, dž.š., primio neko naše djelo. Kako je rekao naš Poslanik, u Ramazanu se primaju naša djela i naše dove. Naš Poslanik, a.s., kazao je i to da je uistinu nesretan onaj kojem je uskraćen Allahov oprost u ovom velikom mjesecu. Pa šta drugo reći za onog ko ne iskoristi blagodati ovog mjeseca u kojemu se vrijednost svih djela umnogostručuje, u kojima je spavanje ibadet, a disanje tespih. Zato, drage naše čitateljke, dragi naši čitatelji, iskoristite ovaj blagoslovljeni mjesec. Postite, obavljajte redovno namaze u njemu, učite Kur'an, slušajte mukabele, klanjajte tervih-namaz, družite se, dajite milostinju. Podijelite vaš iftar sa drugim postačima, nahranite postača, činite dobro. Obradujte stare, nemoćne, pomilujte jetima, dijelite lijepe riječi, osmijeh, i to je sadaka. Podijelite sadekatu-l-fitr.

Molite Allaha Uzvišenog za oprost, činite istigfar.

Nekad nismo ni svjesni svojih grijeha. Pogriješimo dok progovorimo. Molimo Allaha za oprost u ovom blagoslovljenom mjesecu. Naš najodabraniji, najplemenitiji Poslanik, koji je bezgrešan, stalno je činio istigfar, molio Allaha za oprost.

Allah mubarek olsun vam Ramazan. Da Allah, dž.š., ukabuli naš post, ibadete i sva djela u njemu. Z

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

3

VIJESTI EVROPA

Povećanje islamofobije u Evropi

E

vropska komisija za borbu protiv rasizma i netrpeljivosti informirala je o porastu islamofobije i napada na migrante u Evropi.

Prema godišnjem izvještaju te komisije, nakon terorističkih napada u Parizu porasli su islamofobija i neraspoloženje prema izbjeglicama širom Evrope. U izvještaju te komisije stoji da se neprijateljstvo prema izbjeglicama ne ograničava samo na pristaše desničarskih stranaka, već da se proširilo u svim evropskim društvima. Christian Ahlund, šef Evropske komisije za borbu protiv rasizma i netrpeljivosti, rekao je: „Evropske zemlje moraju se boriti protiv rasističkog nasilja i sprovoditi integriranu politiku prema izbjeglicama.“ Izvještaj Komisije za borbu protiv rasizma i netrpeljivosti govori o jačanju islamofobije i netrpeljivosti protiv migranata u Evropi nakon terorističkih napada u Parizu u novembru 2015. godine i u Briselu u martu 2016. godine. Rasizam i ksenofobija u okviru islamofobije i naprijateljstva prema muslimanima sprovode se od strane ekstremnih desničarskih stranaka, grupa ili pojedinaca, te se antiislamska propaganda evropskih medija sprovodi uz zeleno svjetlo njihovih vlada. To se pretvorilo u veliki problem za muslimane u Evropi. Unatoč izjavama nekih evropskih zvaničnika o suprotstavljanju islamofobiji i izjavama o podršci muslimanima koji nastanjuju te zemlje, u praksi smo svjedocima povećanih ograničenja usmjerenih prema muslimanima migrantima i napada na islamska mjesta u brojnim zapadnim zemljama, između ostalih, u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Ta pojava je toliko ojačala u zapadnim zemljama da čak i visoki zvaničnici nekih od tih zemalja to priznaju.

Manuel Valls, premijer Francuske, sredinom

4

Zehra

aprila 2015. rekao je da povećanje rasizma i mržnje prema muslimanima zbog vlastitih uvjerenja ne smije rezultirati agresijom.

Unatoč tim izjavama, realnost u evropskim zemljama ne pokazuje ništa drugo.

Nastavak islamofobije i neprijateljstva protiv muslimana doveli su do povećanja kritika od strane organizacija za ljudska prava, između ostalih, Komiteta za borbu protiv rasne diskriminacije UN-a. Doduše, pojava izbjeglica i navala hiljada osoba u Evropu, od kojih su većina muslimani, povećali su val mržnje prema migrantima, ksenofobije i na koncu islamofobije i protivljenja s prisustvom muslimana u Evropi. Posebno zato što su iznesene tvrdnje o mogućnosti prodora ekstremnih terorista među izbjeglicma u Evropu, što je povećalo protivljenje ulasku i prijemu izbjeglica. Trenutno desničarske ekstremne grupe u evropskim zemljama, poput Pegide u Njemačkoj, Stranke nacionalne fronte u Francuskoj i Nezavisne stranke u Velikoj Britaniji, pod izgovorom prijetnje muslimanskih migranata po evropsko društvo, šire političku propagandu protiv njih. Te ekstremne desničarske grupe, šireći ideje vrlo ograničenog broja muslimana koji žive u Evropi na sve muslimane i osuđujući ih sve, nastoje da sve muslimane prikažu nasilnim i ekstremnim, što je ne samo nelogično, već i nepravedno.

br. 121 april/maj 2016.

Cionistički vojnici usmrtili palestinsku djevojku AFP prenosi da su cionistički vojnici ubili palestinsku djevojku na Zapadnoj obali u blizini policijske stanice.

Izraelski vojnici tvrde da je djevojka htjela izvršiti napad hladnim oružjem na policajce. Palestinski Crveni polumjesec izvijestio je da je djevojka tokom bijega bila teško povrijeđena te da je preminula dok su došla kola hitne pomoći. Novi sukobi između Palestinaca i Izraelaca počeli su prošle godine u oktobru, poznati kao Treća intifada Kudsa. Do sada je ubijeno oko 210 Palestinaca.

VIJESTI

Pripremila Zehra ALIČKOVIĆ-ĆESIR PALESTINA

Mirovni plan Francuske,

bacanje u zaborav prava Palestinaca

N

a pragu održavanja samita u Parizu, lideri Hamasa su francuski mirovni plan za održavanje međunarodne mirovne konferencije za Palestinu ocijenili politikom zabavljanja palestinskog naroda i bacanjem u zaborav povratak palestinskih izbjeglica u njihovu domovinu.

Naravno, Mahmud Abbas, predsjednik palestinske samouprave, objavio je svoju saglasnost s ovim planom. Također, Arapska liga je nedavno na samitu ministara vanjskih poslova podržala francuski plan za širenje učešća međunarodne zajednice u rješavanju palestinskog pitanja. U planu je održavanje samita ministara vanjskih poslova nekoliko zemalja u Parizu 3. juna ove godine, o temi početka mirovnih pregovora o Palestini.

Mirovni plan Francuske za oživljavanje mirovnih pregovora između Palestinaca i Izraelaca aktualizirani su 2015. godine od strane Lorana Fabijusa, bivšeg ministra vanjskih poslova Francuske. Do sada su zvaničnici ove zemlje u fazi implementacije spomenutog plana. Palestinsko-izraelski pregovori obustavljeni su dolaskom na političku scenu Benjamina Natanjahua na okupirane palestinske teritorije. Francuski plan podrazumijeva pregovore sa cionističkim i palestinskim zvaničnicma kao i drugim

Mahmud ABBAS

zemljama zarad internacionalizacije ovog plana. U ovom planu eksplicitno se ukazuje na poštivanje suvereniteta Palestinaca bez oružja i vojske, što znači osnivanje palestinske vlade bez oružja. S tim u vezi, Palestinci ovaj plan smatraju velikim poenom za cioniste. Također, u ovom se francuskom planu jasno navodi prihvatanje Izrela kao isključivo jevrejske države bez palestinskih stanovnika, kao i garantiranje sigurnosti cionističkog režima. Prihvatanje cionističkog režima s isključivo jevrejskim identitetom, uz donošenje jakih mjera sigurnosti i gušenje otpora u Gazi, važni su poeni ovog plana za cioniste. Od samog početka, francuski plan je naišao na oštre reakcije palestinskih grupa otpora i drugih palestinskih grupa. Sami Ebu Zuhri, visokorangirani član Hamasa, objavio

br. 121

je: “Mi ovaj plan odbacujemo i smatramo ga servisiranjem okupatorskog režima Kudsa.“ Džemil Šahadeh, član izvršnog komiteta Organizacije za oslobađanje Palestine, također je rekao da saglasnost Mahmuda Abbasa s ovim planom zapravo predstavlja personalnu odluku bez nacionalne podrške.

Palestinci, kao neko ko je prošao mirovni sporazum iz Osla 1993. godine, nisu optimisti kada je riječ o planovima za Palestinu od strane Evrope i Amerike, posebno zbog toga što je ovaj plan kopija odnosno slab obrazac sporazuma iz Osla u kojem se bezuslovno i bez obraćanja pažnje na aktuelne uvjete ukazuje na formiranje nezavisne palestinske države, izlazak izraelske vojske s okupiranih teritorija od 1967. godine i povratak izbjeglica na osnovu odluka Organizacije UN-a, dok francuski plan, uzimajući u obzir minimalna prava Palestinaca, namjerava priskrbiti maksimalna prava Izraelu. Zanimljivo je da ured Benjamina Natanjahua, premijera cionističkog režima, odbacujući francuski mirovni plan, objavljuje da se pregovori mogu voditi samo unutar američkog medijatorstva te da nije spreman voditi pregovore na međunarodnom nivou. U ovakvim uvjetima, 3. juni se može posmatrati kao samit bez rezultata i posao koji ne vodi ničemu. Z

april/maj 2015.

Zehra

5

HIGIJENA DUŠE

Pripremila Alma KUŠUNDŽIJA

Mjesec izvanrednih vrlina U

blagoslovljenom smo mjesecu, mjesecu rahmeta, milosti, oprosta, i svih plemenitih vrlina koje čovjek može posjedovati ukoliko želi. Ramazan je prilika za sve, prilika da oživimo sve ove posebne osobine o kojima smo i ranije govorili kroz ovu rubriku. To su osobine koje posjeduju bogobojazni, pravovjerni, oni Allahu bliski, osobine koje posjeduju izvrsni i samo veliki ljudi. One se njeguju, o njima se razmišlja. Na taj način oblikujemo i brusimo svoj karakter i ličnost i samo tada ih možemo pružiti i dijeliti sa drugima.

Stoga vam u nastavku donosimo podsjetnik na neke od vrlina na koje bi svi trebali obratiti pažnju, a posebno u ovom blagoslovljenom mjesecu.

Vjerovati da našom sudbinom upravlja Sveznajući Allah uvjet je ispravnog vjerovanja.

6

Zehra

Oslanjanje na Allaha u poslovima koje poduzimamo olakšanje je za našu dušu.

Ispravno vjerovati da našom sudbinom upravlja Sveznajući Allah znači poduzeti sve potrebne mjere i iscrpiti sve dozvoljene ljudske mogućnosti pa onda rezultat posla prepustiti Allahu. Uzvišeni u Kur'anu kaže: … a kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.

(Ali Imran, 159) ... u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!

(El-Maide, 23) Kroz teškoće čovjek biva iskušan, on se gradi, napreduje ili pada sve niže. Kao rezultat oslanjanja na Boga, ljudi osjećaju da su puni energije i zadovoljstva, strpljivi su i staloženi na putu ka realiziranju svojih ciljeva, u svom životu nalaze smisao za sve što im se desi, što im pomaže u poimanju same suštine života i

br. 121 april/maj 2016.

njegovog razumijevanja.

O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni! (Tevba, 119. ajet) Svaki vjerovjesnik, a naročito posljednji poslanik Islama, posjeduje sve ljudske vrline, ali u slučaju svakog vjerovjesnika ističe se određeni skup vrlina, neke su više naglašene, a neke manje. Glede poslanika Muhammeda, a.s., njegove izrazite vrline bile su iskrena predanost Allahu i Istini, velikodušnost prema svim bićima, jednostavnost, poniznost i nadasve iskrenost i istinoljubivost. Poslanik, a.s., je bio strog prema sebi i uvijek je težio samodisciplini. Posjedovao je vrlinu iskrenosti (ihlas) u njenoj punini. Ne postoji nikakav čin kojeg je on počinio ili riječ koju je on izgovorio bez potpune iskrenosti, ali, on je, prije svega, bio iskren prema svome Gospodaru.

U mnogobrojnim predajama pitanje iskrenosti

HIGIJENA DUŠE

Premda je svako sam odgovoran za svoj život, to ne smije nikako umanjiti činjenicu da svojim djelovanjem itekako utječemo na druge ljude – prema Božijim zakonima, ako utječemo pozitivno, pozitivnim će nam se i vratiti. Onoliko koliko čovjek želi popraviti svoj ahlak, toliko će biti bliži svome Gospodaru toliko je osjetljivo da prihvatljivost djela zavisi od razine čovjekove iskrenosti. Sve što je iskrenost veća i potpunija, veća je i vrijednost samoga djela. Kao što reče jedan veliki alim, mnogi od nas započnu rad iskreno, iskrenim nijetom, ali negdje na pola puta ta se iskrenost preusmjeri ka nečem drugom.

No, ukoliko iskreno i sigurno kročimo na putu ostvarivanja pozitivnih rezultata, rezultata

koji su ispravni za društvo, za ljude oko nas, i podrška od Gospodara je neminovna.

Oprost i prelaženje preko tuđih pogrešaka još je jedna od plemenitih vrlina odgoja i životnih pravila na putu prema Izvoru. U brojnim primjerima u Kur'anu Časnom naređeno je da ljudi izaberu oprost kao pohvaljeni način te da, ako vide grijeh i posrnuće kod nekoga, pređu preko njegovih pogrešaka.

Kur'an o tome kazuje: A ti se prihvati praštanja, zahtijevaj da se dobro čini i od neznalica se okreni! (El-A'raf, 199) Pravi vjernik i vjernica raduju se svakom svom dobročinstvu i stalno teže da ih što više u toku dana urade i postignu. Kada čovjek oraspoloži nekog drugog čovjeka, i to je dobročinstvo.

Kad nekome oprostimo dug, i to je dobročinstvo. Kad od svoje plate, honorara odvojimo određeni dio za potrebe potrebitih, i to je dobročinstvo. Kad imamo viška odjeće i obuće pa istu podijelimo onima koji su u oskudici sa spomenutim, i to je dobročinstvo.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Našao sam da je dobro djelo: svjetlo srca, osmijeh na licu i snaga djela. Također, našao sam da su loše djelo i grijeh: tama srca, aljkavost u djelu i srdžba na licu.“ “Ako hoćeš da ti se srce omekša, nahrani siromaha i pomiluj jetima po glavi.“ Dobročinstvo je najjednostavniji način da sami sebe provjerimo, da sebe izvagamo, da vidimo u kakvom smo stanju, stepenu. Ako

br. 121

volimo činiti dobro, ako se ne osvrćemo na to da nam neko zahvali, ako dobročinstvo činimo u javnosti i tajnosti, ako smo sretni i zadovoljni kad uradimo dobro djelo, možemo se nadati da smo na pravom putu.

Premda je svako sam odgovoran za svoj život, to ne smije nikako umanjiti činjenicu da svojim djelovanjem itekako utječemo na druge ljude – prema Božijim zakonima, ako utječemo pozitivno, pozitivnim će nam se to i vratiti. Onoliko koliko čovjek želi popraviti svoj ahlak, toliko će biti bliži svome Gospodaru.

Tako je i sa Ramazanom. Prilika da se discipliniramo i zauzmemo stav prema onome što je na udaru ljudskog nefsa, npr. jelo, piće ili spavanje, te da svoje potrebe, u ambijentu zahvalnosti Gospodaru, zadovoljavamo u mjeri koja ne prelazi nivo realne potrebe.

On nas uči da se, spram želja koje nam nefs diktira, priklonimo ambijentu duše i srca, te da jačajući svoju savjest i volju, budemo usmjereni prema pravim vrijednostima. Šejtani su vezani tokom Ramazana. U ovom periodu treba da se naviknemo da poboljšavamo svoj karakter i da čuvamo vjeru. Treba da imamo na umu da nam je isti Gospodar i tokom Ramazana i tokom ostalog dijela godine. Ono što postignemo u ovom mjesecu istinsko je postignuće tek onda kad postane dio našeg stalnog načina življenja. Z

april/maj 2015.

Zehra

7

DA SE NE ZABORAVI Pripremila Mediha DŽAKMIĆ

Nježna kao cvijet U želji da vječno sačuvaju sjećanje na mladu kolegicu Jasnu,njene kolege sa Prirodno-matematičkog fakulteta, na čelu sa profesorom dr. Radomirom Lakušićem, odlučili su jednu nježnu endemičnu vrstu nazvati njenim imenom Gentiana jasnae – Jasnin encijan

Zahvalnica Taibi i Taibu Šariću, najboljim roditeljima na svijetu, dodjeljuje se za: razumijevanje, podršku, toleranciju, stručnu pomoć, uloženi novac, za iščekivanja, za strahovanja, za ljubav, za radost, za slobodu, za nečauševski režim, za nepožurivanje, za putovanja, za gene koje su mi dali, za pretrpljene porođajne bolove, za strpljivost, za povjerenje i još svašta.

Nana Od sutra prof. biologije 9.1.1990. Sarajevo Dan uoči odbrane diplomskog rada Jasna Šarić

O

d granate ispaljene s položaja srpskih agresora 15. januara 1993. godine, u redu za vodu kod Sarajevske pivare poginulo je osam a ranjeno dvadeset Sarajlija.

Stradala je i jedna cijela porodica, Asim Lačević i njegova supruga Azra su ubijeni, a njihov osmogodišnji sin i kćerka teško ranjeni.

Osim supružnika Lačević, poginuli su: Ahmet Ahmetspahić, Jasmina Krajanija, Senad Lagumdžija, Bajro Pinjo, Aferdita Sadikaj i Jasna Šarić, kćerka jedinica Taiba i Taibe Šarić.

Jasna je bila asistentica na Prirodno-matematičkom fakultetu, specijalizant i magistrant CIBA instituta u Švajcarskoj.

8

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

Govorila je četiri jezika, engleski, francuski, njemački i španski. Posjedovala je izuzetan talent u pisanju literarnih radova, voljela je muziku i bila muzički obrazovana, bila je izuzetan čovjek i prijatelj, kćerka jedinica uglednog profesora agroekologije na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, Taiba Šarića i njegove supruge Taibe, prve magistrice ekoloških nauka u Bosni i Hercegovini.

Jasna je rat mogla provesti i u Švicarskoj, gdje se zatekla kada je on započeo. No, ona se vratila u Sarajevo. Silno je željela biti uz svoje roditelje, svoje kolege profesore i studente na PMF-u. Bila je vjerna svojoj raji i svom rodnom gradu. Premda nije voljela ići po vodu, tog sudbonosnog dana izrazila je želju da pođe s majkom. Krenula je na svoj posljednji zadatak. U redu za vodu kod Sarajevske pivare poginula je zajedno sa još sedam svojih sugrađana. Ostala je neprebolna bol neutješnim roditeljima, ostalo je sjećanje na divnu djevojku, ostale su uspomene. Jedna od njih je Jasnino pismo koje vam u cijelosti prenosimo. To pismo Jasna je napisala svojoj prijateljici Lidiji, koja je zbog ratnih dešavanja iz Sarajeva otišla u Split.

U želji da vječno sačuvaju sjećanje na mladu kolegicu Jasnu, njene kolege sa PMF-a, na čelu sa profesorom dr. Radomirom Lakušićem, odlučili su jednu nježnu endemičnu vrstu nazvati njenim imenom Gentiana jasnae – Jasnin encijan.

Na 11. izboru najboljih inostranih poštanskih maraka u Kini za 2012. godinu, u veoma jakoj konkurenciji, prvo mjesto pripalo je poštanskoj marki o temi Flora, motiv Jasnin encijan, autora Tamera Lučarevića, dugogodišnjeg dizajnera BH Pošte.

Jasna Šarić

ŠEHIDI BIH

Sve prolazi pored nas, samo nas granate stižu Jasnino pismo iz opkoljenog Sarajeva drugarici Lidiji koja je zbog agresije otišla u Split

R

uševine Sarajeva, 9.11.1992.

Nešto te moja pisma ne nalaze, pa ti pišem ovako jer znam da Slobodna uvijek dođe u tvoje ruke. Ne tuguj što živimo u strahotama, još živimo u Sarajevu, iako termički obrađenom, ali ipak u Sarajevu.

Slijedeći opći trend i potkrovlje koje si uvijek željela kremirano je. Prijatelji su ti ga sačuvali u kutiji za cipele, pa ćemo ti ga prvom prilikom poslati da i u Splitu možeš imati svoje potkrovlje. U Sarajevu ništa novo. A i starog je sve manje. Grad je kao loše sklepana slagalica: čas fali dio ovdje, čas ondje. Za razliku od Washingtona koji ima samo jednu White House, nama je svaka druga Black House.

Koliko samo frke prave oko izbora, umjesto da, kao sav normalan svijet stoje s kantom ispod oluka i love kišu, lože grančice iz parka u šerpi i griju se ili pužu preko raskršća slušajući detonacije. Ne znaju oni šta je život! Previše su se na njega navikli.

Mi mu se iznenadimo svaki dan. Kao onda kada nam se desio elektrošok. Poslije puno tame bljesnula su svjetla. Misliš da nam je ishrana katastrofalna? Ne. Ishrana nam je redovna. U dugim redovima. Redovna, recimo svakog ponedjeljka i četvrtka. Riža, špageti ili hljeb, šta ko voli. Može i novi sarajevski specijalitet: punjeni makaroni.

Uzmeš makarone i napuniš ih rižom. Za promjenu! U svakom zlu ima i nešto dobro, kažu. E, to nešto dobro tražim već sedam mjeseci. Al' ga je neko dobro sakrio!

Dani su nam duži nego ikada, a tek noći!

Neprijatelj nikad ne spava. Po broju ispavanih ljudi koje ovih mjeseci srećem imam veoma malo prijatelja. Djeca su ostarjela prije vremena. Mi ostali ne. Mi smo se podmladili. Eto, ja sam, po težini gledano, opet u osnovnoj školi. Mnoge sijede glave su ponovo u godinama svog momaštva i djevojaštva, pa odnekud izvlače strukiranu odjeću, model polovina

stoljeća. Nema šta, ljudi su usko povezani: svaki mjesec nova rupica na kaišu.

Naša generacija se još drži. Najčešće s obje ruke u podrumu. Odvrnemo tišinu do kraja, upalimo mrak i poetski momenti su neminovnost: “Stojimo ti i ja sred mirisa fekalija. Ljubav bukti kao građanski rat, intimnost nam pruža policijski sat...“ To grubo prisustvo ljubavi remeti sklad popaljenih i srušenih kuća, ranjenih ulica, ispilanih parkova i ostalog što nas okružuje.

Ja sam jednom frajeru žestoko zapela za oko. Njegov pogled osjećam već danima, čim izađem iz kuće. Nevolja je jedino što njegov pogled da bi došao do mene prolazi kroz snajperski nišan. To je dokaz da neke veze mogu na srcu ostaviti trajne posljedice. Doživotne.

I to će proći (život ili snajperi?). Dokazano.

br. 121

Sve prođe pored nas. Samo nas granate stižu. Pa se mislim, kad nam već vatra pada s neba, da nam hoće neko, umjesto onih vodootpornih šibica, iz aviona direkt izbaciti kokoške. Ne bi bile baš gratinirane koke, ali bi dobro došle i lagano granatirane kokoške.

Sloboda je skupa. Ne, ne škrtarim ja, svako jutro kupim sebi Oslobođenje. Moje vlastito.

U ovom ratu doživjeh, eto, više od 200 oslobođenja. Ponekad vidim i Slobodnu Bosnu, ali nju ne kupujem. Ne želim da cijela Slobodna Bosna stane u moje dvije šake. Ne volim baš ni da je prodaju.

Izabranik srca tvog te pozdravlja. Lidija, puno te voli tvoja sarajevska raja.

Jasna Šarić

april/maj 2015.

Zehra

9

U POVODU Piše Nermina BALJEVIĆ

Post u propisima i praksi

Ehlu-l-Kitaba, jevreja i kršćana M

Kod svih je to čin Bogu ugodnog djela, način i put približavanja Bogu, put pročišćenja tijela i duše, put kojim se zadobiva oprost od grijeha. Post se vidi kao “nešto dobro i korisno”, kao nešto što “naše oči odvraća od stvari ovoga svijeta i usmjerava ih na Boga” i to je “sredstvo ispunjenja Božanskog zahtjeva” 10

Zehra

olitva, žrtva i post predstavljaju najranije, kontinuirane oblike religijske prakse u Objavama. Post kao stalno prisutna praksa kojom su ljudi bili obavezani bio je propisan i onima prije poslanika Muhammeda, a. s., kako kaže Kur’an u 183. ajetu sure El-Bekare.

Ako pogledamo razumijevanje propisa posta, njegove svrhe kao i značaja za ljude u njihovom odnosu s Bogom, naći ćemo dosta zajedničkog kod muslimana i pripadnika Knjige (Ehlu-l-Kitaba), jevreja i kršćana. Kod svih je to čin Bogu ugodnog djela, način i put približavanja Bogu, put pročišćenja tijela i duše, put kojim se zadobiva oprost od grijeha. Post se vidi kao „nešto dobro i korisno“, kao nešto što „naše oči odvraća od stvari ovoga svijeta i usmjerava ih na Boga“ i to je „sredstvo ispunjenja Božanskog zahtjeva.“ (New Catholic encyclopedia,

br. 121 april/maj 2016.

second edition, Vol. 5, Thomson Gale, 2002) Stari Zavjet naglašava post kao „sredstvo kojim čovjek može učiniti svoje srce poniznim i sredstvo pokajanja grijeha, pokajanja koje se mora očitovati u njegovim djelima“, gdje je post bez iskrenog pokajanja bezvrijedan, besmislen i neprihvatljiv od Boga, a pravi post vodi do Boga i milosti Njegove (Izaija 58, 6:8). U Jevanđelju po Mateju (6, 16:18) stoji: „Kad postite, prestanite praviti žalostan izraz lica kao licemjeri, jer oni izobličuju svoja lica da bi ljudi vidjeli da oni poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaži glavu i umij lice da ne vide ljudi da postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.“ Međutim, odnos prema propisu i praksi posta kao i način kako to muslimani

Stigao nam je Ramazan i pripadnici Knjige, jevreji i kršćani, prakticiraju u svakodnevnom životu uveliko se razlikuje. Za muslimane post predstavlja jedan od temelja ispravnog vjerovanja, gdje je post jedan od stubova Islama. Propise posta nalazimo u Kur’anu i hadisu kao osnovnim izvorima Islama i tokom svoje povijesti muslimani nisu pravili kompromis s ovim propisom.

Premda Stari zavjet dosta često spominje post kao praksu pobožnosti (četrdesetodnevni post Mojsijev kada je primio Deset zapovjedi (Exg: 34:28) i Elijahov post, (I Kralj. 19:8), Davidov post (II Sam. 12:1), Danielov post (Dan. 10:12), post Jom Kipura (Lev. 16:29) i drugi), nema ga među temeljnim postulatima jevrejskog vjerovanja, a tokom hiljadugodišnje jevrejske povijesti ima različit značaj u religijskoj praksi. Rana tzv. biblijska faza i period Prvog i Drugog hrama imaju naglašenu ulogu posta koji je, između ostalog, viđen i kao „asketska vježba koja podstiče ekstazu i apokaliptičke vizije“, dok kasnija rabinska faza, posebno rabini talmudskog kruga, „oštro se protivi pretjeranom propagiranju posta.“ (Encyclopaedia Judaica, second edition, Vol. 6, Thomson Gale, 2007) Iako Novi zavjet na više mjesta govori o postu kao Isusovoj praksi (četrdesetodnevni post tokom boravka u pustinji pred misiju, Matej: 4-2), praksi apostola (Djela 13:4; 14:23) ili općenito kao uzvišenom činu pobožnosti (Luka 2:37; 5:33, Matej: 6:16), Sveto pismo kršćanima ne naređuje da poste. Post se ne vidi kao nešto što Bog traži ili zahtijeva od kršćana, nego se on provodi kao „vjerska praksa koja je u skladu s crkvenim običajem ili zakonom.“ (http:// www.gotquestions.org/Bible-Questions. html.)

Propisi, običaji i vrste posta kod jevreja Propisi i zakoni posta kod jevreja utemeljeni su prije svega Tanahom (jevrejska Biblija koja se sastoji od 1. Tore – Mojsijevo petoknjižje ili Zakon, 2. Nevim – poslaničke Knjige i 3. Ketuvim – Spisi ili propisi) i Talmudom, ali i rabinskom literaturom.

Tokom povijesti na propise kao i na praksu posta vrlo često su utjecali lokalni običaji, vrijeme, mjesto, socioekonomske prilike kao i pravila ishrane vezana za prehrambene navike. U starozavjetnim pomenima post se spominje kao odgovor na duhovne potrebe ljudi, stalno prisutan u

ritualnoj praksi pojedinaca i cijele zajednice.

Post se prakticirao u različitim prilikama: sprečavanje ili prekidanje nesreće na pojedinca ili zajednicu, prizivanje Božijeg milosrđa i oprosta, ublažavanje kazne, vid pokore, kajanja i podnošenja, vid duhovne pripreme za velike čini i djela i kao priprema za razgovor s dušama umrlih.

Kada bi nesreća (prirodna ili od strane ljudi) ugrozila i pogodila cijelu zajednicu, bivao bi proglašen javni post. Sinovi Israilovi su prakticirali post pred prijetnjom ratne opasnosti i u samim ratovima gdje je svrha posta bila traženje izravne Božije intervencije. Post je služio i kao sredstvo molbe upućene Bogu za okončanje gladi uzrokovane pošašću skakavaca te da otkloni ugnjetavanje tuđinskom vlašću.

Spominju se i postovi kao spomen na kritične događaje u jevrejskoj prošlosti koji su kulminirali uništenjem Hrama.

Post je bio popraćen i drugim vidovima pobožnosti: molitvom, žrtvom, puhanjem u šofar i čitanjem Tore. Spominju se različite dužine trajanja posta: jedan dan, niz od tri ili sedam dana do kontinuiranog perioda od dvije sedmice ili više. Postoje tzv. obični i posebni dani posta. Post običnim danima je trajao tokom dnevne svjetlosti gdje su bili zabranjeni samo hrana i piće. Posebni post traje cijeli jedan dan, od vremena pred zalazak sunca do malo poslije zalaska sunca narednog dana, tačnije 25 sati. Jevreji inače koriste lunarno-solarni kalendar, a novi dan počinje zalaskom sunca. Taj post podrazumijeva osim zabrane hrane i pića i zabranu pranja (za užitak), pomazanje, nošenje obuće (za užitak) i odnose među supružnicima. Vjernici su se uglavnom

br. 121

suzdržavali i od rada tim danima, neki su spavali na zemlji, a svećenici su nosili kostrijet i posipali se pepelom kao dodatni vid pokore.

Kod jevreja postoje generalno tri vrste posta: a) postovi propisani Biblijom ili koji obilježavaju biblijske događaje, b) postovi po odredbi rabina i c) privatni postovi.

Propisani postovi su: 10. Tišri – Dan pomirenja ili Jom Kippur na kojem je zapovjeđeno: “Vi cvilite vaše duše” (Lev.16:29-31; 23:27-32), to je jedini post određen u Mojsijevom Petoknjižju; 9. Av – Dan žalosti za uništenjem Prvog i Drugog hrama (Jer. 52:12-13) gdje je, međutim, spomenut 10. Av kao datum; 17. Tamuz – Spomen na rušenje zidina Jerusalema u razdoblju Prvog hrama (Jr 39:2) gdje je opet spomenut 9. Temuz kao datum; 10. Tevet – Spomen na prvu opsadu Jerusalema; 3. Tišri – Post Gedalijin i 13. Adar – Post Esthere, dan prije Purima. Jom Kipur – 10.

Tišri i Dan žalosti za uništenjem Prvog i Drugog hrama – 9. Av prakticiraju se kao potpuni post s punim suzdržavanjem od hrane i pića od sumraka do potpunog mraka sljedećeg dana, a drugi dani su obični postovi gdje post traje od zore do mraka istog dana. Svi postovi mogu biti prekinuti ako je ugroženo zdravlje, a trudnice i dojilje su, pod određenim okolnostima, izuzete od posta. Ukoliko jedan od gore navedenih postova pada na subotu (Šabat), post se odgađa za nedjelju, osim Jom Kipura koji se može postiti čak i subotom. Esterin post se odlaže za naredni četvrtak. Postovi po odredbi rabina su uobičajeni za posebno pobožne ljude: tokom deset dana pokajanja tj. između Roš Ha-Shanah i Jom Kipura i

april/maj 2015.

Zehra

11

U POVODU isto toliko dana tokom mjeseca Elula, post svakog ponedjeljka i četvrtka u godini, prvi ponedjeljak i četvrtak te sljedeći ponedjeljak nakon Pashe i Sukota (ovaj post je protumačen kao obred pomirenja za grijehe koje je unaprijed moguće počiniti dok je čovjek u stanju pijanstva i proždrljivosti za vrijeme blagdana), tri sedmice žalosti između 17. Tamuza i 9.

Ava (ovaj post je motiviran dubokom tugom zbog uništenja Jerusalema), 7.

Adara – tradicionalni datum smrti Mojsija (prakticirao se u mnogim zajednicama od strane članova Ḥevra kadišha – pokopno društvo, koji su postili prije njihovog godišnjeg banketa održavanog navečer tog istog dana), Jom Kipur Katan – “Mali Jom Kipur” (posljednji dan svakog mjeseca koji su postile mnoge zajednice) i post prvorođenih muškaraca uoči Pashe kao simbol posvećenja židovskih prvenaca jer su bili pošteđeni u desetoj Egipatskoj pošasti.

Uz gore navedene, tačno utvrđene dane posta, posti se i u sljedećim tzv. privatnim prilikama: obljetnice (yahrzeit) od smrti roditelja ili učitelja, post mladenaca na dan njihova vjenčanja do same svečanosti i zarad sprečavanja zla kao posljedice noćnih mora. U Talmudu se bilježi da loš san može imati pogubne posljedice i ovaj post se nekad smatrao tako hitnim da su ga rabini dopuštali čak i u subotu. U kasnijim stoljećima obavezna narav ovog posta bila je ublažena.

Propisi, običaji i vrste posta kod kršćana Post se u kršćanstvu razumijeva kao potpuno ili djelimično suzdržavanje od hrane gdje djelimična apstinencija podrazumijeva odsutnost mesa i mesnih prerađevina iz hrane. Biblijski koncept posta prihvata oba načina, parcijalnu i potpunu apstinenciju od hrane i pića. U skladu sa praksom Isusa i apostola, kršćani su vrlo rano prakticirali kako post tako i apstinenciju. Poštivanje apstinencije, suzdržavanje petkom u spomen muke i smrti Isusa Krista, bilo je uobičajeno u obje crkve, Istočnoj i Zapadnoj. U ranoj Crkvi apstinencija je značila sustezanja od mesa i mesnih proizvoda, uključujući i mlijeko, jaja, maslac i sir. Ribe i mekušci se nisu smatrali mesom (jer se aseksualno razmnožavaju) pa nisu potpadali pod zabranu apstinencije.

Kroz povijest Crkve zakoni i običaji vezani za post i apstinenciju bili su predmet uticaja lokalnih običaja, kako po pitanju

12

Zehra

načina posta, tako i vrste i količine hrane.

Slijedeći običaje Židova po starom zakonu, rani kršćani su prvo prakticirali post u smislu suzdržavanja od svake hrane do poslije zalaska sunca ili nakon večernje molitve, kada je uziman glavni dnevni obrok. Od 9. stoljeća u nekim mjestima uvodi se praksa da se glavni dnevni obrok uzima poslije podnevne molitve ili oko tri sata poslijepodne. Bio je običaj u dane posta održati misu sat vremena nakon podneva. U 12. st. običaj prekidanja posta je bio jedan sat poslije podneva, a u 13. st. praksa uzimanja jela već prijepodne bila je uobičajena.

Kako je vremenom glavni obrok tokom dana bivao sve ranije i ranije, iscrpljenost na kraju radnog dana je bivala nepodnošljiva obzirom na to da su ljudi radili teške poslove, uglavnom zemljoradničke. U samostanima, gdje je broj dana posta bio mnogo veći i gdje se praksa uzimanja obroka u sredini dana također bila ustalila, monasi su mnogo ranije napravili razliku među danima posta koji su bili utemeljeni pravilima monaškog reda i onim koje je Crkva propisala. U danima posta utemeljenim na pravilima reda, ali ne i crkvenim, redovnicima je bilo dozvoljeno uzeti lagani obrok tokom večernjeg čitanja molitve. U početku je bila dopuštena samo mala mjera vina, a kasnije je dodano i malo hljeba. Takva monaška praksa postaje primjerom za opće prihvaćen običaj. Od 13. st. pijenje tokom večernjeg obroka postaje opće prihvaćena praksa, a krajem 14. st. već se ustalio zajednički, lagani obrok koji se uzimao na kraju dana i sastojao se od hljeba, povrća i voća. Ovaj lagani obrok nikada nije bio u onoj količini da bi mogao zamijeniti normalan obrok. U 16. st. uveden je vrlo lagani doručak. Podrazumijevalo se da se za lagani obrok (večera) ne uzima više od osam unci čvrste hrane, a za doručak ne više od oko dvije unce (jedna unca oko 30 grama). (New Catholic encyclopedia, second edition, Vol. 5, Thomson Gale, 2002) Dani koji su se postili i dani apstinencije bili su još brojniji u Istočnoj Crkvi, 180 dana u toku godine. Praksa apstinencije je bila posebno rasprostranjena među ranim pustinjacima i asketama Istoka. Monaški post i apstinencija na istoku su bili iznimno rigorozni, nekad se ishrana svodila samo na vodu, hljeb i so, što se ponekad tražilo i od ostalih vjernika. Zakon apstinencije se spominje kao xerophagy, što znači jesti suhu hranu. U ranom periodu na dan apstinencije

br. 121 april/maj 2016.

meso i mesni proizvodi, mlijeko, maslac, sir, jaja, riba, ulje i vino su bili zabranjeni.

Ovaj tradicionalni običaj teške apstinencije prisutan je i danas kod nekih vjernika.

Rigoroznom razdoblju često je prethodila sedmica blaže apstinencije. U današnjem vremenu post i apstinencija su gotovo isti kako u Istočnoj tako i Zapadnoj Crkvi, kao i u ostalim crkvama.

Post na srijedu i petak tokom godine kao i glavni Korizmeni post, koji datira još od 2. st., bili su najranija praksa posta i apstinencije kod kršćana. Ostali dani u godini su kasnije dodavani. Međutim, Crkva je, posebno Zapadna, tokom vremena, a naročito poslije industrijske revolucije, ublažavala zakone o postu i apstinenciji i prenosila ih u nadležnost biskupa.

Primjera radi, 1917. godine Benedikt XV daje povlasticu za prijenos apstinencija sa korizmenih subota i na ostale dane osim Čiste srijede i Velikog petka, a godine 1941. Pijo XII odobrava svim biskupima svijeta moć da dijele u cijelosti razrješenja i poštedu od posta i apstinencije osim na Čistu srijedu i Veliki petak. (New Catholic encyclopedia, second edition, Vol. 5, Thomson Gale, 2002) Papa Pavle VI u cilju reorganiziranja crkvene discipline u postkoncilskom papinskom dokumentu Apostolska konstitucija Poenitemini od 17. 02. 1966. godine ponešto mijenja crkvene propise o pokori i postu s ciljem „obnove pokorničke discipline s praksom više prilagođene našem vremenu.“ (Tylsher, dr. Ivan, Apostolska konstitucija Poenitemini) Novi zakon kanonskog prava iz 1983. godine daje posljednje promjene vezane za post i apstinenciju. Član. 1250 propisuje pokorničke dane i vrijeme posta u Crkvi, a to su petak tokom cijele godine i period Korizme – period od 40 dana pred Uskrs. Član. 1251 kaže da se apstinencija od mesa ili neke druge hrane, kao i period posta moraju poštivati, bez izuzetka, na Čistu srijedu i Veliki petak. Zakon apstinencije važi za sve koji imaju 14 i više godina, a svi između 18 i 60 moraju postiti (čl. 1252).

Kodeks ostavlja Biskupskoj konferenciji da “precizno utvrdi pravila poštivanja posta i apstinencije, kao i drugim oblicima pokore, osobito djelima ljubavi i pobožne vježbe” koja bi mogla biti zamjena za apstinenciju i post. (The New Catholic encyclopedia: Jubilee volume, The Wojtyla years, Gale group, 2001) Z

DOVA U BAŠTINI POSLANIKOVE PORODICE

Velike stvari ne bi nas trebale sprečavati od traženja malih

M

ožda je sramota kad jedni od drugih tražimo male i beznačajne stvari, ali kad je lice čovjeka usmjereno ka Allahu u traženju i potrazi, stvar se razlikuje, i zahtjev nije za pokuditi koliko god bio mali i neznatan. Ovakvo što dešava se iz jednostavnog razloga – čovjek je pred Allahom otkriven u svakoj svojoj potrebi, slabosti i nedostatku, sa svim svojim sramotama i nedostacima.

Njemu – neka je Uzvišen! – nije nepoznato bilo šta od naših potreba i nedostataka, tako da postoji razlog da se stidimo iznijeti pred Njega slabosti, nemoć i potrebe koje se stidimo iznijeti pred drugima.

Zato, velike i značajne potrebe kod Allaha ne bi trebale zastrijeti one male i neznatne. Allah Uzvišeni voli kad se Njegov rob povezuje s Njim u svim potrebama i stvarima, bile one male ili velike, kako bi veza čovjeka s Gospodarom bila stalna. A ova

veza neće biti stalna niti će potrajati osim ako čovjek osjeti svoju potrebu za Allahom u svim stvarima i svim potrebama, kako malim, tako i velikim, makar se radilo i o puknutoj vezici na njegovoj obući.

Od Poslanika, s.a.v.a., prenosi se da je rekao: „Molite Allaha Uzvišenog za sve što vam naumpadne od potreba, pa čak i za vezice u obući, jer ako On to ne učini lahkom stvari, ona se neće moći ni ostvariti!“ Od njega, s.a.v.a., prenosi se i ovo: “Molite Allaha za sve svoje potrebe, čak i za vezice za obuću ako se prekinu!“ Od Sejfa Et-Temmara prenosi se da je rekao: „Čuo sam Ebu Abdullaha, neka je mir i spas na njega, kako kaže: 'Čvrsto se prihvatite dove, jer vi se nećete ničim drugim približiti kao dovom. I ne ostavljajte ništa malo zato što je malo a da ga ne tražite, jer Onaj Koji je Vlasnik malih stvari, Vlasnik je i velikih!'“ U hadis-i kudsi stoji: „O Musa, traži

br. 121

od mene sve što trebaš, čak i hranu za svoje ovce i so za tijesto!“ Svakako, nema potrebe da objašnjavamo kako ovakav naš stav o dovi ne znači odustajanje od djelovanja, pokreta i truda. Međutim, čovjekova je obaveza da, najprije, ne polaže nadu i vjeru u svoj rad i trud, već mu je obaveza očuvati svoju nadu i vjeru u Allaha. Na čovjeku je da, potom, ne izgubi vezu s Allahom, kao ni osjećaj potrebe za Allahom u mnoštvu svojih djelovanja i truda. I jedno i drugo traži od čovjeka da sve svoje potrebe iznese pred Allaha, pa čak i potrebe koje se odnose na vezice njegovih papuča, hranu za njegovu stoku i so za njegovo tijesto, kako se to prenosi u hadis-i kudsi.

Preuzeto iz knjige Dova u baštini Poslanikove porodice, Muhammed Mehdi el-Asifi

april/maj 2015.

Zehra

13

U POVODU

Ramazan nas Ä?a

14

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

asti

Stigao nam je Ramazan

R

amazan nam dolazi. Radujemo mu se jer nam donosi darove i blagodati brojne. Šta nam donosi i kakvoj se to blagodati radujemo? U imenu svom, Ramazan sadrži važne poruke. Ta riječ iz čijeg korijena nastaje njegovo ime u arapskom jeziku označava ispucalu, suhu zemlju na koju padne blagorodna kiša. Blagorodna kiša milosti i oprosta Božijeg past će na duše naše u blagoslovljenom mjesecu posta. U imenu svom u arapskom jeziku, RAMADAN sadrži iza svakog slova poruku. Tako, iza slova R nalazi se RAHMET, iza slova M nalazi se MILOST, iza slova D nalazi se od vatre zaštita, a iza slova N nalazi se NUR, svjetlo. Svjetlo ramazansko koje će obasjati i naše duše, i naše kuće, i naše avlije, svemir će obasjati. Da će obasjati svemir svjedoče riječi Poslanikove: „Kada se pojavi mlađak mjeseca posta, zasvijetli se Allahov prijesto, a sve što je na nebesima i na zemlji govori: 'Blago ummetu Muhammedovu kakvu im je počast Allah priredio.'“ Počast koju nam Ramazan donosi je post.

Allahova naredba upućena svim punoljetnim, pametnim i zdravim muslimanima i muslimankama. Postiti znači ustegnuti se od svakog tjelesnog užitka od zore do zalaska sunca. I ne samo to. Postiti istinski znači ustegnuti se od svake negativnosti i grijeha. „Ko ne ostavi grijeh, nema potrebe da radi Allaha ostavlja hranu i piće,“ govorio je Poslanik. Razumijemo, nije postu cilj mučiti tijelo glađu i žeđu, uskraćivanjem potrebnog, cilj mu je ojačati volju i učvrstiti odlučnost čovjekovu da se šejtanu suprotstavi i da osnaži imanski, da bi se grijehu odupro. Takav post, post koji čovjeka snaži i od grijeha udaljava djelo je za koje nagrada čovjeku nije ni opisana. To je djelo koje vodi kapiji džennetskoj, Rejjan, i koje mu donosi dvije radosti: ovdje iftarsku, a na ahiretu radost Dženneta.

Ramazan nas časti posebnim ibadetom.

To je mjesec Kur'ana. Mi u Bosni u tom blagoslovljenom mjesecu posebno se posvećujemo Kur'anu kroz naša mukabelska druženja. Našim mukabelama mi se prisjećamo Poslanika, s.a.v.s., koji je svakog Ramazana pred Džibrilom ponavljao dotad objavljeno mu, a u posljednjem Ramazanu svoje misije on je pred melekom koji mu je Objavu donosio dva puta čitav Kur'an ponovio. Na toj poslaničkoj praksi temeljimo naše mukabele, svjesni važnosti učenja Kur'ana i veličine nagrade za to djelo. Svaki

br. 121

proučeni i odslušani harf kod Allaha, dž.š., se vrednuje kao deset sevapa. Ko je u prilici iskoristiti dane ramazanske i s Kur'anom se družiti, neka ne propusti tu priliku jer Kur'an će se na ahiretu zauzimati za one koji su se s njim družili.

Ramazan nas časti posebnim ibadetom – teravijom. Jest kasno jer ljetna je noć koja se skoro sva pretvorila u dan. Ipak, žrtvovat ćemo se i u teravijski džemat žuriti svjesni Poslanikovih riječi: „Ko obavi farz u Ramazanu kao da je obavio sedamdeset njih izvan Ramazana, a ko obavi nafilu u Ramazanu, kao da je obavio farz izvan njega. Ko god je u prilici neka se posveti ovom posebnom ramazanskom ibadetu i neka bude svjestan da svako djelo, veliko ili malo, na ahiretu će biti značajno. Iskoristimo blagoslovljene ramazanske dane i noći jer ne znamo hoćemo li sljedeće dočekati.

Ramazan nas časti iftarima. Poslanik kaže: „Ko priredi iftar postaču, ima nagradu kao postač, s tim što ništa postaču od njegove nagrade neće umanjiti.“ Ramazan nas časti iftarskim berićetom i podstiče nas da iftarsku radost dijelimo s porodicom, s rodbinom, s komšijama... Prilika je da u ovom blagoslovljenom mjesecu kroz iftarsku sofru osnažimo naše porodične veze, obnovimo i učvrstimo rodbinske i bdijemo nad našim komšijskim obavezama. Blagodati i darove ramazanske nabrojati je nemoguće. Potvrdu za to nalazimo u sljedećem hadisu: „Kada je Musa, a.s., bio u prilici razgovarati s Allahom, dž.š., upitao je: 'Jesi li, Gospodaru, ikoga počastio kao mene koji sada s Tobom razgovaram?' 'Jesam. Imat ću zajednicu ljudi na Zemlji kojoj ću narediti post. Pa kada budu postili i kada im u iftar usne pobijele a lica poblijede i kada Me u takvome stanju nešto zamole, između Mene i njih neće biti nikakva zastora, a sada, o Musa, dok ti sa Mnom razgovaraš, između Mene i tebe je sedamdeset hiljada zastora.“ Uzvišeni Bože, podari nam zdravlje kako bismo u ramazanskim blagodatima uživali i iz Ramazana čisti od grijeha izašli. Amin.

3. juni 2016. godine Gradska džamija Zavidovići Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.

Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef.

Halilović, muezin Z

april/maj 2015.

Zehra

15

U POVODU

Duhovno sazrijeva „Dolazi vam mjesec Ramazan, mubarek mjesec, Allah dž.š., vam je u njemu propisao post, u njemu se otvaraju džennetske kapije i zatvaraju džehennemske, u okove se stavljaju šejtani prkosni, u njemu je noć koja je vrednija od hiljadu mjeseci, ko bude uskraćen njenog hajra, uskraćen je svakog hajra“ (hadis)

G

ovoriti i pisati o Ramazanu, njegovim ljepotama, vrijednostima i propisima, njegovim počecima, trajanjima i krajevima, znači otškrinuti i dio svoje svijesti, sjećanja i doživljaja; ispričati dio svog duhovnog ugođaja propraćenog božanskim imperativom propisanog posta ili nedostignute potpune pobožnosti.

Naši Ramazani su naši godovi koji govore o našem imanskom sazrijevanju i spoznaji o neminovnosti protoka vremena. Dolazak svakog novog Ramazana nagovještaj je posebnog ugođaja koji prati svete dane, a kraj njegov podsjeća na to da će jednog dana, u konačnici, i on biti naš posljednji Sehri Ramazan s kojim se opraštamo. Zbog toga je i radost, sreća i ushićenost u dočeku najdražega gosta; a zato je i tuga, sjeta i suza pobožnosti pri njegovu isteku. Sjećam se, valjda zbog toga što lijepa sjećanja, naročito ona iz djetinjstva, traju skoro koliko i sam život; sjećam se onih predvečerja na brežuljku iznad našeg sela, kada smo još neznajući pravi smisao i svrhu posta, čekali da na prnjavorskoj džamiji,

16

Zehra

Piše Hazim ef. FAZLIĆ

poput vanzemaljskog svjetla ili nekog nura, zasijaju kandilji na munari koje danas više nema. Čekali smo, tih naših dječijih Ramazana, da podviknemo iz sveg glasa trčeći niz selo: „Vakat je, vakat je“, dok su stariji ukućani pobožno a veselo, skrušeno a nasmijano, sjedili pored već postavljene sofre i pratili vrijeme iščekivanja. Shvatit ću te izraze blijedoga lica i ispucalih usana ukrašenih osmijehom, koji su iščekivali iftar, tek kad budem, nakon dvije decenije iščitavao vjersku literaturu i kad budem uranjao u mudrosti drevnih izreka Poslanika Istine koji je, obavještavajući ljude, rekao: „Moj Uzvišeni Gospodar kaže: 'Za svako djelo čovjek će biti desetorostruko nagrađen, pa do sedam stotina puta, osim za post, jer je on radi Mene i Ja ću za njega posebno nagraditi. On ostavlja strasti, jelo i piće radi Mene. Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost prilikom susreta sa Gospodarem; zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska.'“ (Buharija i Muslim) Prolazit će Ramazani i s njima sazrijevati moja shvatanja o svetom mjesecu, praćena novim iskustvima, doživljajima i ljudima. Brežuljak

br. 121 april/maj 2016.

iznad mog sela i dječija druženja zamijenit će prvo ramazansko iskustvo kao softe u Brezi.

Tog Ramazana naučio sam o blagodati ovog mjeseca kada su se porodice nadmetale ko će prije ugostiti i dočekati softu u svom domu i ko će prije spremiti i ispratiti iftarsko druženje.

Takvim postupcima nane i majke Breze su meni govorile o hadisu: „Ko pripremi iftar postaču, imat će za to nagradu kao da je roba oslobodio i bit će mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu, dž.š.“ Šetnje pored Bunice kod Blagaja i stari Salko kojemu je toliko bilo drago što je imao efendiju u svome domu da me je pred iftar popeo na konja i vodao po hercegovačkom kamenjaru pričajući mi o svojim davnim doživljajima, nadomjestit će drugu godinu otrgnutosti od zavičaja. Tog Ramazana sam vidio koliko ljudi cijene znanje, posebice ono vjersko, koliko cijene i uzdižu učene i učenike. Stečeno iskustvo valjat će mi kasnije u ophođenju i postupanju sa ljudima koji u imamu uvijek vide uzor i ogledalo. Na put Gospodara svoga mudro i lijepim riječima pozivaj, i sa njima na najljepši način raspravljaj, bi rečeno u Kur'anu.

Stigao nam je Ramazan

anje kroz Ramazan Nedugo zatim, naići će vihor rata i donijeti stradanja i neimaštinu. Doći će vrijeme kada su ljudi pokazivali koliko su ljudi, a koliko neljudi.

Doći će vakat kad su se džennetske kapije u jednom danu i za jedno djelo otvarale, isto kao i one džehennemske. Tih ratnih godina, uz kukuruzni hljeb, iskusili smo riječi Poslanika Islama da je Ramazan mjesec strpljivosti i „mjesec međusobnog ispomaganja muslimana, mjesec u kome se uvećavaju prihodi i opskrba vjernicima.“ Tad smo tek shvatili one riječi Časne Knjige: Da postite određeni broj dana, a ko od vas bude bolestan ili na putu (i ne bude postio, napostit će) – isti broj dana (izvan mjeseca ramazana). Oni koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite!; i tek smo tad shvatili da postiti u ime Boga a za svoje dobro u mjesecu Ramazanu nije nikakva tegoba, patnja ili izgladnjivanje, nego blagodat čije dubine samo Sveznajući poznaje.

Bog Milosni me je počastio da jedan od narednih Ramazana dočekam i provedem u Majci Svijeta, kako Egipćani vole nazivati svoju domovinu, i da doživim nezaboravni ugođaj iftara na ulicama Kaira, sehura u studenskom naselju Grad Izaslanika i teravih-namaza u Husejniji džamiji. Tu ću po prvi put osjetiti težinu suze bogobojaznosti i osluhnuti plač na desetine klanjača predvođenih imamom u noći Lejletu-l-Kadra. Te noći molili smo Gospodara za oprost grijeha jer je Poslanik govorio: „Dolazi vam mjesec Ramazan, mubarek mjesec, Allah, dž.š., vam je u njemu propisao post, u njemu se otvaraju džennetske kapije i zatvaraju džehennemske, u okove se stavljaju šejtani prkosni, u njemu je noć koja je vrednija od hiljadu mjeseci, ko bude uskraćen njenog hajra, uskraćen je svakog hajra.“ (Ahmed i Nesa'i) Tog Ramazana shvatio sam koliko mladih ljudi uživa u pokornosti Uzvišenom Bogu, koliko ibadet čini i drugima pomaže, tog Ramazana shvatio sam koliko kasnim i koliko sam daleko iza njih. Nikad se ne bi, u dobru, smjeli osvrtati iza sebe, jer ima dovoljno onih koji prednjače i koji zaslužuju da nam budu uzor. A uzor su mi povratnici u Kamenicu i Novo Selo, kada sam ih prošlog Ramazana posjetio u njihovim domovima i mektebima, bolje reći,

u onom što je ostalo od njihovih domova i mekteba. O skromnosti i zadovoljstvu mogao sam naučiti i od jednog dede koji mi reče: “Nikad, moj sine, nisam bio sretniji i nisam bolje živio nego sada“, izgovorio je dedo dok je stajao na improviziranoj terasi izgorjele kuće, u podrinjskom selu, daleko od struje, televizije i svakodnevnih dešavanja, u mjesecu Ramazanu 2001. godine. Teško bi bilo zaviriti u srce muhadžira po drugi put i naći inspiraciju njegovu zadovoljstvu i rahatluku, ali vjera u

br. 121

Boga i Njegovu odredbu i pouka onih šezdeset i nekoliko Ramazana koji su ostavili traga u njegovu životu jesu pouka nama o skromnosti i zadovoljstvu. Ramazani će dolaziti i odlaziti sve dok ih mi budemo dočekivali i ispraćali.

Kad nas nestane, i naši Ramazani i djela u njima poći će sa nama da budu svjedoci za ili protiv nas.

Preuzeto sa web stranice Medžlisa Islamske zajednice Konjic

april/maj 2015.

Zehra

17

U POVODU

Autori: Taha GHAYYAR i Taha GHAZNAVI S engleskog jezika prevela Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ

Vrijeme za razmišljanje, akciju i promjene N

ijedan sociolog ili historičar ne može reći da je u bilo kojem periodu historije bilo nešto što se može usporediti s ovom moćnom institucijom Islama: post u mjesecu Ramazanu. Važno je napomenuti da se za post u arapskom jeziku kaže sawm, što doslovno znači biti u miru.Post u mjesecu Ramazanu (9. mjesecu islamskog lunarnog kalendara) jedan je od pet stubova na kojima se gradi kuća Islama.

Svaki sposoban musliman dužan je postiti svaki dan ovog mjeseca od zore do sumraka.

Dvanaest razloga zašto postiti

1. Post je institucija za poboljšanje moralnog i duhovnog karaktera ljudskog bića. Svrha posta je da pomogne razviti samokontrolu, samopročišćenje, svjesnost Boga, samilost, duh brižljivosti i dijeljenja, ljubav prema ljudima i ljubav prema Bogu. Post je univerzalni običaj i zagovaraju ga sve religije svijeta, s tim što u nekima ima više ograničenja. Islamski post, za razliku od puke gladi ili samoodricanja, čin je obožavanja i pokornosti Bogu, zahvalnosti, opraštanja, duhovnoga treninga i samoispitivanja.

18

Zehra

2. Ramazan nam daje pauzu i pruža nam rijetku priliku da razmislimo o nama samima, o našoj budućnosti, i našim porodicama. To je vrijeme da damo sebi mentalnu pauzu i da privremeno zaboravimo na stotine briga i stresova kojima smo konstantno bombardirani. U teškim vremenima, kao što je naše, i na mjestima kao što je Zapad, ovo dragocjeno vrijeme kada razmišljamo o našim životima, na individualnoj osnovi, očajnički nam je potrebno. To je jedinstven mjesec samoanalize i pažljivog razmišljanja o moralnosti i duhovnosti.

3. Post nas indoktrinira u strpljenju, nesebičnosti i zahvalnosti. Kada postimo, osjećamo siromaštvo i glad te učimo kako da ih strpljivo podnosimo. Smisao ovog moćnog iskustva u društvenom i humanitarnom kontekstu jeste da se mnogo brže saosjećamo s potlačenim i siromašnim širom svijeta i da se odazivamo njihovim potrebama. „To je mjesec kada se posjećuju i pomažu siromašni, bolesni i potrebni s ciljem da se s njima podijeli njihova nevolja.

To je mjesec u kome se hrana, opskrba i zarada iskrenog muslimana povećava. Muslimana u njemu prati veći blagoslov“, rekao je Božiji poslanik Muhammed,a.s., čovjek koji je bio

br. 121 april/maj 2016.

poznat po svojoj plemenitosti, socijalnoj pravdi, prvi koji se odazivao na potrebe drugih, uprkos činjenici da je i sam živio vrlo jednostavan i skroman život. Ramazan je pravo vrijeme za prisjećanje na stanja onih koji su na ovom svijetu manje sretni nego mi.

4. Post u Ramazanu omogućava nam da savladamo umjetnost prilagodljivosti i upravljanja vremenom. Ovo ćemo lahko razumjeti kada shvatimo da post kod postača mijenja čitav tok njihovih svakodnevnih života.

Kada se prave promjene, oni se prirodno prilagode novom sistemu i rasporedu, i kreću se da bi zadovoljili pravila. Dugoročno gledano, to u njima razvija mudar osjećaj prilagodljivosti i kreiranja snage za prevazilaženje nepredvidivih poteškoća u životu. Osoba koja vrednuje konstruktivnu prilagodljivost, upravlja vremenom i ima hrabrost, cijenit će dejstva posta i u tom pogledu.

5. Post u nama njeguje princip iskrene ljubavi.

Kada se pridržavamo posta, radimo to iz duboke ljubavi prema Bogu. Osoba koja voli Boga zaista je osoba koja zna šta je ljubav i zašto bi svi na Zemlji trebali biti voljeni i tretirani pravedno, radi Boga.

Stigao nam je Ramazan

Post u Ramazanu razvija kod osobe pravi duh socijalne pripadnosti, zajedništva i bratstva, i jednakosti pred Bogom. Ovaj duh je prirodni produkt s obzirom na činjenice da ljudi kada poste osjećaju da se pridružuju muslimanskoj zajednici, koja čini više od jedne petine svjetske populacije, u obavljanju iste dužnosti, na isti način, u isto vrijeme, iz istih motiva, i za isti cilj 6. Post uzdiže ljudski duh i povećava našu svijest o Bogu. Post jača našu snagu volje jer učimo da se uzdignemo iznad naših niskih želja. Institucija posta je u isto vrijeme i jedinstveno i zajedničko iskustvo u ljudskoj historiji. Od samog početka, ljudi su se borili da ovladaju svojom fizičkom i psihičkom prirodom: svojim tijelima i emocijama. Glad je jedan od najmoćnijih poriva koje mi doživljavamo. Mnogi, zbog previše ili premalo ishrane ili konzumiranja nezdrave hrane, zloupotrebljavaju tu potrebu. Stoga, kada se osoba namjerno odriče nečega za čim žudi, ona uzdiže svoje misli iznad tijela, i njen razum će biti iznad tjelesnih strasti. „Osoba koja posti prazni stomak od svih materijalnih stvari kako bi: svoju dušu ispunila mirom i blagoslovom, srce ljubavlju i saosjećanjem, svoj duh pobožnošću i vjerom, a svoj um mudrošću i riješenošću“, rekao je H. Abdalati za Islam u fokusu. Osoba koja može ovladati svojim željama postigla je pravu moralnu nadmoćnost.

7. Uz jasnoću uma i odsustvom smetnji, dolazi i veći fokus. Period posta, posebno rano tokom dana, studentima služi kao sredstvo fokusiranja uma na učenje. U mjesecu Ramazanu mnogi muslimani pokušavaju izbjeći gledanje

televizije, slušanje muzike i neke druge slobodne aktivnosti, što znači da se ušteđeno vrijeme i energija može trošiti na produktivnije aktivnosti kao što su učenje, intenzivna studija Islama, dobrovoljni namazi, društvene i humanitarne aktivnosti, kvalitetno provođenje vremena sa porodicom. To je podsjetnik na naše dužnosti prema Bogu, našu svrhu i veće vrijednosti u životu, kao što Bog opisuje svrhu posta na sljedeći način: O vi koji vjerujete, propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, kako biste razvili svijest o Bogu.

(Bekare, 183) 8. Post ima brojne, naučno dokazane, koristi za naše fizičko zdravlje i mentalnu dobrobit.

Vrijeme, dužina i priroda posta u Islamu doprinose sveukupnom pozitivnom efektu posta. Jedna od medicinskih prednosti je višestruko potreban odmor probavnog sistema.

Smanjen unos hrane tokom dana omogućava tijelu da se koncentrira na oslobađanje od nagomilanih štetnih toksina kao prirodnih nusproizvoda varenja hrane tokom cijele godine. Stoga, za većinu zdravih osoba post ne predstavlja medicinski rizik, već ustvari pruža mnoge zdravstvene koristi kakve su: povećanje serum magnezija, koji je od suštinskog značaja

br. 121

za kardiovaskularno zdravlje i prevenciju srčanih komplikacija; poboljšanje kvaliteta i dubine sna; poboljšanje memorije i sporijeg starenja kože tokom vremena; povećana proizvodnja hormona rasta itd. Također, uočeno je da neuhranjene životinje žive duže od onih koje su preuhranjene te da trpe manje bolesti u svojim životima.

9. Ramazan nam pruža neku vrstu Boot Campa (treninga). To je mjesec intenzivnog moralnog treninga. Pošto znamo da je post posebna dužnost propisana od Boga, znamo da bilo koji grijeh može pokvariti naš post, tako da se trudimo da naše ponašanje bude što bolje.

Mnogi ljudi koji prakticiraju post u ovom mjesecu, osjećaju utjecaj ovog intenzivnog treninga na njihove navike, i shvataju snagu ovog transformativnog alata dizajniranog kako bi nas učinio boljim ljudima – što i jeste krajnji cilj svake duhovne vježbe. Čitava ramazanska atmosfera pruža pokretačku snagu za ovu pozitivnu promjenu.

10.Ramazan nam omogućava da shvatimo realnost života i smrti. Post čini da shvatimo kako naši životi zavise od stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo, kao što su hrana i voda. Ramazan čini da razmišljamo o našoj zavisnosti od Boga i Božijoj milost i pravdi.

Osim toga, Ramazan nas podsjeća na život nakon smrti, koja i sama ima velik utjecaj na naš karakter i naše poglede na svijet.

11. Ramazan je blagoslovljen mjesec zbog posebnog razloga: to je mjesec u kojem je Bog objavio konačnu poruku i smjernice za čovječanstvo našem voljenom Poslaniku Muhammedu, a.s. Ova poruka je savršeno očuvana i usmeno i pismeno u obliku knjige Kur'an. Stoga, muslimani posebno u ovom mjesecu pokušavaju intenzivirati proučavanje Kur'ana i procijeniti svoje živote u skladu sa standardima i smjernicama koje su sadržane u njemu.

12. Po završetku mjeseca Ramazana muslimani slave jedan od dva najvažnija praznika u islamskoj godini: Ramazanski bajram. To je dan zahvale Bogu za blagoslov koji nam daje tokom mjeseca Ramazana. Ramazanski bajram obilježava se namazom u džamijama ili islamskim centrima, davanjem sadake siromašnim članovima zajednice.

Ukratko, premda je stvarna svrha dinamične institucije posta da disciplinira naše duše i moralno ponašanje te da razvije saosjećanje za one koji su manje sretni, Ramazan je i multifunkcionalni i sveobuhvatni alat promjene u različitim sferama našeg života, uključujući: društvene i ekonomske, intelektualne i humanitarne, duhovne i fizičke, privatne i javne, lične i zajedničke, unutrašnje i vanjske – sve u jednom. Z (www.islamicity.org)

april/maj 2015.

Zehra

19

U POVODU Piše Lejla MEZIT

Postavite sebi ciljeve Allah nas u Ramazanu priprema da ojačamo naše tijelo, naše srce.

Napravite sebi ramazanski plan, pa kad prođu bajramski dani, analizirajte šta ste od zadanog uradili, šta ste propustili, na čemu treba poraditi, šta ispraviti 20

Zehra

C

ijenjeni čitaoci, u svrhu što bolje iskorištenosti blagodati mjeseca Ramazana, želimo sa vama podijeliti predavanje koje smo pronašli na YouTube.

Prije Ramazana potrebno je da zadamo sebi određene ciljeve koje želimo ostvariti u toku Ramazana. Pri određivanju istih treba da budemo realni, da odredimo ciljeve koje naše vrijeme i mogućnosti mogu podnijeti, koje možemo iznijeti na našim plećima. U tom smislu, mr. Lejla predlaže deset stvari koje sebi treba da postavimo kao cilj.

1. Pitanje hrane Hrana nekako postane centar, okosnica naših dnevnih aktivnosti. Dosta vremena potrošimo planirajući šta pripremiti za iftar. Uglavnom je navika da se pripremaju obilni i raznovsrni iftari. I onda, nakon što smo postili, kad dođe iftar, pretrpamo se hranom i nakon iftara se kajemo što smo se prejeli.

br. 121 april/maj 2016.

Pokušajmo se držati sunneta našeg Poslanika, s.a.v.s., da se ni na iftaru a ni na sehuru ne prejedamo; da jednu trećinu želuca napunimo hranom, drugu trećinu vodom, a treća da ostane prazna. Kada se ne pretrpamo, bit ćemo horniji za obavljanje namaza i ostalih poslova i ibadeta.

2. Davanje sadake Isplanirajmo da dajemo dnevnu sadaku.

Ako nemamo priliku da svakodnevno damo nekome kome je potrebno, stavljajmo u jednu kasicu određeni iznos, ne mora to biti puno, pola marke, marka, koliko možemo. Na kraju Ramazana poklonimo taj novac nekome za koga znamo da će mu dobro doći.

3. Birajmo društvo Veoma je važno skim se družimo. Znamo za izreku: S kim si, onakav si. Ne moramo se ni

Stigao nam je Ramazan

slagati s nečijim mišljenjem i ponašanjem, ali ako provodimo vrijeme s njim, njegovo ponašanje i govor itekako utječe na nas i naš život. Kontrolirajte se i sami sebi nametnite šta želite u životu, a ne da se povinujete za drugim.

vidno mjesto, na mjesto gdje obavljate namaz ili u kuhinji iznad radne površine, pa zikrite dok pripremate iftar. Napravite sebi realnu listu, npr. 100 puta Allahu ekber, 100 puta elhamdulillah i sl. Uglavnom da se što više sjećamo Allaha, dž.š.

4. Obavljanje teravije u džematu

7. Obnovite i učvrstite rodbinske veze

Ibadet u džematu je puno vredniji od samostalno obavljenog namaza. Prisustvo zajedničkom džematu je naša potvrda pripadanja ummetu. Ako imamo obaveza pa ne možemo svaku noć otići na teravih-namaz, odredimo sebi dan kada ćemo ići.

Naša rodbina treba da ima posebno mjesto u našim životima. Svaki dan nazovite nekog od svoje rodbine. Porazgovarajte s njima. Pošaljite im e-mail ili sms poruku. Napravite listu iftara.

Pozovite ih na iftar.

5. Prestati govoriti ružne riječi i ogovarati Ukoliko smo to činili, čvrsto odlučimo da ćemo prestati s nekim ružnim verbalnim ispadima, pogotovo, ne daj Bože, psovkom i ogovaranjem. Odlučite sami sebe kazniti.

Najbolje je da odredite novčani iznos koji ćete stavljati u kasu za svaki verbalni prijestup ili čin ogovaranja. To će vas natjerati da se kontrolirate, a na kraju Ramazana taj novac dajte potrebitom ili kupite neki poklon osobi koju ste ogovarali, što će vam na neki način biti iskup za eventualni grijeh.

6. Svakodnevni zikr Napišite sebi određene zikrove na papiru i odredite sebi vrijeme kad ćete ih učiti, npr. poslije svakog namaza. Zalijepite sebi na

8. Tehnološka dijeta Pokušajmo se u Ramazanu potpuno okaniti internet mreža, mobitela, gledanja serija, filmova. Vrijeme koje bismo tu protračili provedimo učeći Kur'an, zikreći. Nije isto postiti i provesti dan u besposlicama i postiti i provesti dan družeći se sa Kur'anom, čitati neku vjersku knjigu i sl.

9. Učenje Kur'ana Ramazan je mjesec Kur'ana, mjesec u kojem je počela objava Kur'ana, i u ovim našim zadacima je učenje Kur'ana prioritet. Idealno bi bilo da svaki dan proučimo po jedan džuz, tako bismo za mjesec Ramazan proučili cijeli Kur'an. No, ako nam je to prevelik zadatak, odredimo sebi da učimo dvije do pet stranica poslije svakog namaza, ili bar poslije jednog

br. 121

namaza, i držimo se toga. Dobro bi bilo pratiti mukabelu, u nekoj od džamija ili pak putem nekog tv kanala. U Ramazanu treba da obavimo detoksikaciju, kako tijela, tako i duhovnih nečistoća.

10. Oprostimo onima koji su nam nešto učinili nažao Halalite i oprostite ljudima, prijateljima, supružniku, onima koji su vas povrijedili.

Pokušajte preći preko toga, zaboraviti. Taj će oprost koristiti prvenstveno vama, vi ćete se bolje osjećati, a tim činom ćete postići i Allahovo zadovoljstvo. Ramazan je mjesec oprosta, Allah je obećao oprost ljudima, pa ko smo to mi da ne možemo jedni drugima oprostiti. Nekima to teško pada, ali natjerajte sebe.

Ramazan je Allahova milost svima nama.

To nije 30 dana gladovanja nego 30 dana duhovnoga treninga. To je mjesec koji nas jača, snaži, uči disciplini, približava Allahu Uzvišenom. Allah,dž.š., je u mjesecu Ramazanu zatvorio šejtane, nema ih.

Pokušajte mimo Ramazana postiti šest-sedam dana zaredom, vidjet ćete koliko je teško. U Ramazanu to nam nije nimalo teško. Allah nas u Ramazanu priprema da ojačamo naše tijelo, naše srce. Napravite ovakav ili sličan plan i na kraju Ramazana, odnosno kad prođu bajramski dani, analizirajte šta ste od zadanog uradili, šta ste propustili, na čemu treba poraditi, šta ispraviti. Neka vam je mubarek i kabul Ramazan. Z

april/maj 2015.

Zehra

21

DUHOVNO UZDIZANJE Pripremila Sadika AVDIĆ

Smrtonosne bolesti

za dušu čovjeka

(I dio)

D

obro znajte da je rasprava čija je pozadina nadmetanje, opovrgavanje, dokazivanje i strast za predstavljanjem vlastitih kvaliteta izvor svih duhovnih bolesti pokuđenih kod Uzvišenog Allaha, a pohvaljenih kod njegovog neprijatelja Iblisa. A njen odnos spram duhovnih bolesti: oholosti, samodopadljivosti, ljubavi spram isticanja, zavisti, nadmetanja, hvalisanja, ljubavi za ugledom itd., nalikuje odnosu alkohola spram očevidnih grijeha: bluda, ubijanja, potvore. To je poput onoga koji bi bio primoran da izabere između navedenih grijeha i alkohola, pa izabere alkohol, vodeći se logikom da je to manji grijeh, a on ga povuče da zareda u činjenju i ostalih grijeha. Isti je slučaj i sa onim čijim duhom prevlada nagon za nadmetanjem, ugledom i dokazivanjem; to ga na kraju savlada i on posrne, podliježući svim pokvarenostima.

Dakle, polemika može itekako voditi

22

Zehra

opasnim duhovnim bolestima kojih se treba čuvati.

Dvanaest smrtonosnih bolesti za dušu Prva od tih bolesti jeste uzdizanje nad istinom, prezir istine i nastojanje da se ona zataška nesuvislim prigovorima. Tako učesnik u polemici najviše pati od mogućnosti da se istina obznani u riječima protivnika. Zato on, koliko god ona bila očigledna, upire svoje snage da obmane, zavara i na neki način odgovori. A nakon izvjesnog vremena svađa mu postane uobičajeno svojstvo, tako da ne može ništa čuti a da se ne probudi poriv za opovrgavanjem, sve iz ljubavi za dokazivanjem i željom da se ponizi suparnik, pa makar bio i u pravu. A sve iz želje za ličnim isticanjem, a ne za isticanjem istine.

Allah Uzvišeni u Svojoj knjizi izjednačio je onoga koji izmišlja laži u vjeri sa onim koji poriče istinu, pa je rekao: “Ima li

br. 121 april/maj 2016.

nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi?“ Bilježi se od Ebu Derdaa, Ebu Umame i Vaila da su rekli: “Izašao je jednog dana pred nas Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem, a mi smo se prepirali oko nekih vjerskih stvari. Žestoko se rasrdio kao nikada dotada. Zatim je rekao: ‘Uistinu su oni prije vas uništeni zbog ovoga. Ostavite prepirku!

Zaista se vjernik ne prepire. Ostavite prepirku, jer onom koji se prepire propast je već nastupila! Ostavite prepirku! Uistinu onom koji se prepire neću biti šefadžija na Sudnjem danu. Ostavite prepirku! Ja obećavam tri kuće u Džennetu: u njegovom podnožju, na sredini i na samom vrhu onome koji ostavi prepirku a u pravu je.

Ostavite prepirku! Uistinu, prvo što mi je moj Gospodar zabranio nakon obožavanja idola jeste prepirka.’”

Također, od njega, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Ko sretne

DUHOVNO UZDIZANJE

Druga od tih bolesti jeste uobraženost, osvrtanje na omiljenost među masama i trošenje snage na pridobijanje naklonosti i skretanje pažnje na sebe, kako bi bio podržan i potpomognut u sučeljavanju sa suparnikom. Uobraženost je opaka bolest koja zastrašuje, virus koji dovodi do propasti i predstavlja zapravo skriveni širk.

Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem: “Zaista se za vas najviše bojim malog širka.” Upitaše: “A šta je to mali širk, Allahov Poslaniče?” On reče: “Uobraženost ili Rijaluk.” Reći će Uzvišeni Allah na Sudnjem danu kada bude nagrađivao Svoje robove za djela: “Idite sada onima kojima ste se željeli dopasti svojim djelima na dunjaluku, pa vidite hoćete li kod njih naći kakvu nagradu!”

Također je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem: “Allahu se utječite od ljubavi prema poniženju (hizj)!” Zatim je bio upitan: “A šta je to, o Allahov Poslaniče?”

Reče: “Dolina u Džehennemu pripremljena za one koji čine djela zbog ljudi, da bi se dopali ljudima.”

Bilježi Džerrah El-Medaini od Ebu Abdullaha tumačenje Allahovih riječi: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!

Ebu Abdullah, mir s njime, rekao je: “Čovjek učini neko djelo za koje ima sevap, ali njime ne traži Božije zadovoljstvo, nego traži ljudsku hvalu i čezne da ljudi za njega čuju. To je ovaj spomenuti, koji počini širk klanjajući se Gospodaru svome.”

Od Emirul-mu'minina, mir s njime: “Tri su obilježja oboljelog od rijaluka: marljiv je u prisustvu ljudi, lijen kada je sam i voli da ga za sve pohvale.”

nije, no Allah i Njegov Poslanik su pokudili srdžbu kakva god ona bila i naglasili su kakve ona ima posljedice. Rekao je Uzvišeni Allah: Kad su nevjernici srca svoja punili žarom, žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga…

Bilježi se da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve alihi: “Naredi mi da učinim nešto što će mi biti dovoljno!” Reče Poslanik: “Nemoj se srditi.” Zatim čovjek ponovi isto pitanje nekoliko puta, a Poslanik svaki put odgovori: “Nemoj se srditi.”

I bio je upitan, sallallahu ‘alejhi ve alihi: “Šta je to što udaljava od Allahove srdžbe?” Reče: “Nemoj se srditi.”

Od Ebu Derdaa prenosi se da je rekao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje će me uvesti u Džennet!’ Reče: ‘Nemoj se srditi.’”

Od Ebu Abdullaha, mir s njime, prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem: ‘Srdžba kvari vjeru kao što sirće kvari med.’”

Spomenuta je srdžba u prisustvu Ebu Džafera El-Bakira, mir s njime, pa je rekao: “Uistinu će se čovjek srditi i neprestano biti nezadovoljan, sve dok ne uđe u Vatru.”

Također, od njega, mir s njime, prenosi se da je rekao: “Zapisano je u Tevratu kako je Allah Uzvišeni razgovarao sa Musaom, ‘alejhisselam: ‘O Musa! Suzdrži se od srdžbe prema onima u tvom posjedu, suzdržat ću i Ja od tebe Svoju srdžbu.’”

Od Ebu Hamze Sumalija da je rekao: “Rekao je Ebu Džafer, mir s njime: ‘Zaista je srdžba žeravica šejtanska koju on potpali u srcu sina Ademovog. Uistinu, kada se neko od vas rasrdi, zacrvene mu se oči, napušu vratne žile i šejtan uđe u njega.’”

Predaje koje o ovome govore ne mogu se ni pobrojati, a u jednoj od drevnih stoji i ovo: “Rekao je jedan od poslanika nekom od svojih sljedbenika: ‘Ko mi bude jamčio da se neće srditi, bit će na mom stepenu, a poslije mene bit će moj halifa.’ Reče mladić iz naroda: ‘Ja ću.’ Zatim opet Poslanik ponovi isto, a mladić reče: ‘Ja ću biti u tome dosljedan.’ Pa kada je Poslanik umro, bijaše na njegovom stepenu poslije njega. To je bio Zul-kifl (onaj koji se zauzeo), a nazvan je tako zato što se zauzeo i ostao dosljedan.”

Treća bolest je srdžba. Onaj koji učestvuje u nekoj polemici uglavnom nije od nje sačuvan.

Naročito kada mu govor bude odbijen ili se neko suprotstavi njegovim riječima i obezvrijedi njegov argument pred masom.

To, bez sumnje, izaziva srdžbu. A ta srdžba, opet, ponekad je utemeljena, a ponekad i

Četvrta boljka jeste mržnja i prezir. Ona je ishod srdžbe i njezin plod. Ukoliko srdžba bude silom suzdržana – zato što nije našla oduška – vraća se u unutrašnjost i tamo se nastanjuje, pretvarajući se u mržnju.

Značenje pojma mržnja jeste nastanjivanje prezira i netrpeljivosti u srcu spram neke

Allaha Uzvišenog imajući tri stvari, ući će u Džennet na koja god vrata bude želio: čije ponašanje bude lijepo, koji se bude Allaha bojao u osami i javno, i onog koji ostavi prepirku čak i kada je u pravu.”

Od Ebu Abdullaha, mir s njime, prenosi se da je rekao: “Rekao je Emirul-mu'minin, mir s njime: ‘Čuvajte se prepirke i neprijateljstva!

Uistinu te dvije stvari čine bolesnim bratska srca i čine da u njima proklija licemjerstvo.’”

br. 121

osobe. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem: “Nije svojstvo vjernika da prezire.”

Mržnja rađa prezrena svojstva, poput zavisti, radosti zbog nesreće neprijatelja, izbjegavanja, kidanja rodbinskih veza, govora o suparniku na nedozvoljen način, laganja, ogovaranja, širenja glasina, istraživanja mahana itd. Zatim vodi prepričavanju događaja, ismijavanju, nanošenju uvreda riječima i djelom, kako se god stigne. Sve pobrojano samo su neki od krajnjih ishoda mržnje i prezira.

Blaže od spomenutog je ustručavanje od uobičajenog osmijeha, blagosti, pažnje i drugih oblika dobročinstva i potpomaganja na putu dobra kojima bi se ophodio prema onome koji je izazvao srdžbu. Sve to, opet, bez ikakve sumnje krnji čovjekovu vjeru i pravi branu između čovjeka i dobročinstva, čak kada i ne bi samo po sebi vodilo Božijoj kazni.

Bilježi se od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi, u svojoj hutbi: ‘Želite li da vas uputim na najbolju ćud dunjaluka i ahireta?

Da oprostiš onome ko ti je učinio nasilje, uspostaviš vezu sa onim koji ju je s tobom prekinuo, iskažeš dobročinstvo onome ko je prema tebi loše postupio i da daruješ onoga koji je prema tebi škrtario.’”

Peta bolest je zavist. Ona je posljedica mržnje, kao što smo rekli da je mržnja ishod srdžbe. Uglavnom, kao i kod prethodno spomenutih duhovnih nedostataka, i ove slabosti malo ko je sačuvan u polemici stoga što je priroda suparništva takva da se nekad pobjeđuje, a nekada gubi, te kadgod je onaj drugi pobjednik, to se želi samom sebi, a suprotno suparniku, i to i jeste sama bit zavisti. Što se, pak, tiče predaja koje govore o pokuđenosti zavisti i kazni na Onom svijetu, više ih je nego se da izbrojati. A ne treba ni spominjati više od činjenice da što je god bilo grijeha i nereda na Zemlji od samog početka do kraja, bilo je zbog zavisti koju je Iblis imao prema Ademu, ‘alejhis-selam.

Allah ga je udaljio, prokleo i pripremio mu džehennemsku vatru, u kojoj će vječno boraviti. To svojstvo se svalilo na Ademove potomke te u njima našlo mjesta i kruži poput krvi u venama i duše u tijelu. Kao takvo, postalo je uzrokom nereda i prvim grijehom nakon stvaranja Adema i imalo za posljedicu ubijanje jednog od Ademovih sinova, kao što o tome govori Allah Uzvišeni u Kur'anu Časnom.

april/maj 2015.

Zehra

23

DUHOVNO UZDIZANJE

Uzvišeni Allah je u Svojoj Knjizi uporedio zavidnika sa samim šejtanom i sihirbazom, rekavši: Utječem se Allahu od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnju sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.

Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem: “Zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.”

On je također rekao: “Uvukle su se među vas boljke naroda prije vas: zavist i međusobna mržnja, a one briju. Ne kažem da briju dlaku, nego briju vjeru. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se međusobno ne zavolite.”

Kada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi ve sellem, rekao: “Šest osoba ući će u Vatru prije obračuna zbog šest stvari”, bio je upitan: “O Božiji Poslaniče, ko su ti?” Reče: “Vladari zbog nepravde, Arapi zbog plemenskog fanatizma, perzijski vladari zbog oholosti, trgovci zbog pronevjere, stanovnici Rustaka zbog neznanja i učenjaci zbog zavisti.”

Od Ebu Abdullaha, mir s njime: “Nesreća vjere je zavist, umišljenost i oholost.”

Od njega, mir s njime, prenosi se da je

24

Zehra

rekao: “Rekao je Uzvišeni Allah Musau: ‘O sine Imranov, nemoj zavidjeti ljudima na onome što sam im Ja dao iz Svoje dobrote, niti pružaj pogleda svoga ka tome. I neka se tvoja unutrašnjost za tim ne povede! Uistinu je zavidljivac srdit na Moje dobročinstvo, nezadovoljan Mojom podjelom kako je načinih među robovima, a čije je stanje takvo – nisam Njegov, niti Mi pripada.’”

Od njega, mir s njime, prenose se i riječi: “Svojstvo vjernika je radost, a ne zavist.

Munafik zavidi i nema radosti.” Šesta bolest jeste kidanje rodbinskih i bratskih veza, a to je ishod međusobne nepodnošljivosti i prezira. To je jedan od najvećih grijeha i nepokornosti Uzvišenom Allahu. Bilježi Davud ibn Kesir: “Čuo sam Ebu Abdullaha, mir s njime, da kaže: ‘Rekao je moj otac: 'Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi: 'Koja god se dva muslimana budu međusobno izbjegavala pa prođu tri dana, a oni se ne izmire, izašli su iz islama i među njima nema vjerske odanosti.

A koji god od njih pretekne svoga brata sa selamom, preteći će ga i u putu u Džennet na Dan obračuna.’”

br. 121 april/maj 2016.

Od Ebu Abdullaha, mir s njime, prenosi se da je rekao: “Neće se dva čovjeka razići i izbjegavati, a da neće jedan od njih zaslužiti prokletstvo i odricanje, a možda to zasluže obojica.” Neko, protiveći se, upita: “Allah ti dao svako dobro, jedan je nasilje počinio, a šta je sa onim kome je ono učinjeno?” Reče: “Ni on nije nastojao sa bratom uspostaviti vezu, niti se upuštao sa njim u razgovor. Čuo sam moga oca da kaže: ‘Kada se dvojica zavade pa jedan uvrijedi drugog, neka se onaj kojem je nepravda učinjena vrati svome prijatelju i kaže: 'O brate, ja sam nepravedno postupio, kako bi dokinuo izbjegavanje, jer Allah Uzvišeni je pravedan Sudija i nadoknadit će onome kome je nepravda učinjena od onoga koji ju je učinio.'”

Bilježi Zurare od Ebu Džafera, mir s njime, da je rekao: “Uistinu šejtan unosi smutnju među vjernike, sve dok se neko od njih ne odmetne od svoga dina, a kada se to desi, legne na leđa, ispruži se i kaže: ‘Pobijedio sam.’ Allah se smilovao čovjeku koji pomiri dva naša sljedbenika. O skupino vjernika, volite se i saosjećajte jedni s drugima!”

Nastavak u sljedećem izdanju

ZEHRINA KOLUMNA

Piše Mersiha ĆEJVANOVIĆ

Putem odgovornosti

do Njegovog zadovoljstva

Budimo u što većoj mjeri odgovorni i budimo od onih koji istrajavaju u svojim obavezama.

Ne zaslijepljeno i tvrdoglavo koncentrirani i fiksirani na jedan zacrtani nam put, već motivirani za ispunjenjem postavljene nam dužnosti sa zadovoljnom i ispunjenom dušom u nama. Nikako ne zaboravljajući da je u svim tim ispunjenjima, ustvari, samo jedno ispunjenje – zadovoljstvo našega Gospodara

U

vijek kada se približava mjesec Ramazan, mjesec u kojem nam je ponuđena neizmjerna milost, oprost i blagostanje, neiscrpni izvor samo najboljeg za jedno ljudsko biće, nekako mi se po glavi mota odgovornost. Odgovornost u svakom aspektu njenog smisla. Mnogi pohrle ovom izvoru, vjeruju u njegovu iscjeljiteljsku moć, napajaju se i nastoje uzeti najviše što mogu.

Opet u skladu sa svojim ubjeđenjem i sviješću. Čak su i svjesni Onoga koji im taj izvor priušti, Onoga kojemu pripada i milost i oprost, život na ovom prolaznom i Onom Vječnom svijetu. Drago mi je čuti kada neko u ovim vrelim ljetnim danima odgodi svoj odlazak na more zbog velikog nam mjeseca Ramazana.

Pomislim da je to pametno i odgovorno od njih, ali nekako ne mogu a da ne pomislim i na ostale mjesece u godini i opet se ne vratim na našu odgovornost. I namaz, i post, i oprost i milost – obaveze i nagrade su samo zbog nas i potrebne su samo nama, to našem Gospodaru ne treba. Ali oni nisu samo propisani u ovom mjesecu. Istina da nam ih je u neograničenoj mjeri ponudio baš u mjesecu Ramazanu.

Ali Njegova milost ne prestaje odlaskom tog vremenskog ograničenja smještenog u trideset dana. Njegova milost je neizmjerna, samo je treba tražiti i zaslužiti. E, tu je naša odgovornost.

Prava odgovornost bila bi održati ono što steknemo u mjesecu obilja i dokazati je konstantnim sjećanjem na Onoga koji nas je obiljem počastio. Ne želim kritikovati, jer vjerovatno ni sama nisam ona koja je u mogućnosti uputiti kritiku, ali želim podsjetiti i sebe i druge, prije nego pohrlimo izvoru

obilja, upravo na odgovornost koju imamo prema Onome koji nam to priušti iz Milosti svoje. A ona se projicira kroz različite oblike i odnose našeg postojanja. Dolazi nam iz mnogih očekivanih i neočekivanih izvora, a uključuje sve što je na bilo koji način povezano s nama – naši odnosi s najbližima, s prijateljima, poznanicima, pa čak i prema materijalnim dobrima. U konačnici, ona je kroz sve te relacije, ustvari, odgovornost prema Uzvišenom nam Stvoritelju koji nam je sve to Svojim praiskonskim znanjem i podario. Nerijetko se našoj malodušnoj i ljudskoj prirodi dogodi da vlastitu odgovornost projiciramo kao nečiji tuđi problem, jer nam je tako pogodnije i jednostavnije. Ako ništa, bar je lakše. Prebacimo je drugima kao da se nas ne tiče, ali duboko u sebi, onoliko koliko je čistine i praiskonskog u nama, svijest o njoj postoji. Zbog toga smo nesretni, nezadovoljni i isprazni, zbog toga mnogo toga nema smisla.

Zato proniknimo do te čistine, neka ona prevlada nad svim ovosvjetskim teretima i budimo dostojni amaneta koji smo preuzeli, jer to u nama traži nezaprljani dio naše duše, onaj koji je dio Vječnosti. Budimo u što većoj mjeri odgovorni i budimo od onih koji istrajavaju u svojim obavezama. Ne zaslijepljeno i tvrdoglavo koncentrirani i fiksirani na jedan zacrtani nam put, već motivirani za ispunjenjem postavljene nam dužnosti sa zadovoljnom i ispunjenom dušom u nama. Nikako ne zaboravljajući da je u svim tim ispunjenjima, ustvari, samo jedno ispunjenje – zadovoljstvo našega Gospodara.

Gospodaru naš, na pragu Milosti Tvoje molimo Te da svaki naš put bude put do zadovoljstva Tvoga. Amin. Z

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

25

DO OBALE MIRA

Sedam važnih stvari

kod savjetovanja

U zajedničkom životu javljaju se različita pitanja pred kojima se treba odreći ličnog interesa i misliti samo na boljitak bračnog života.

Učešće savjetnika u takvim pitanjima čini da lični interesi i želje više ne određuju način rješavanja problema budući da je savjetnik, ukoliko posjeduje potrebne predispozicije, vođen isključivo stvarnim boljitkom 26

Zehra

Piše Mohsen ABBASI VALADI

U

pogledu savjetovanja, posebnu pažnju treba obratiti na nekoliko stvari.

Prvo, savjetodavca smatrajte svojim pouzdanikom i bez sustezanja mu povjerite sve probleme između vas i vašeg bračnog druga. Ponekad prešućivanje samo jedne stvari bude razlogom da savjetodavčev trud na rješenju vašeg problema poluči upravo suprotnim ishodom ili da barem ostane bez rezultata.

Drugo, savjetovanje u bračnom životu daje brze i korisne rezultate onda kad oba bračna druga posjećuju savjetnika. Stoga se bez ustručavanja kod savjetodavca pojavite skupa sa svojim supružnikom.

Treće, ne zaboravite na toleranciju i strpljenje. Kako smo već ukazali, za rješavanje porodičnih problema potrebno je izvjesno vrijeme. Stoga, postupajte u skladu

br. 121 april/maj 2016.

s uputama savjetnika i – ukoliko ste ispravno odabrali – ne mijenjajte često savjetnika. Četvrto, kad sa svojim bračnim drugom posjećujete savjetnika, obratite pažnju na način svoga izražavanja i pazite da pred savjetnikom ne povrijedite ponos svoga supružnika.

Peto, ukoliko smo odabrali dobrog savjetnika, otpočetka obavežimo sebe da postupamo u skladu s njegovim uputama, pa čak ako su one i suprotne našim željama.

Inače će naša ljudska strast imati upliva u savjetovanje i odvratiti nas od prihvatanja istine. Imam Sadik je rekao: „Kad se savjetuješ s nekim za koga tvoje srce svjedoči da je ispravan, nemoj mu se suprotstavljati, pa čak i ako njegova uputa bude suprotna onome što si ti želio. Jer,

DO OBALE MIRA

pohotna duša odvraća od prihvatanja istine.“ Imam Sadik je prije toga naveo pet svojstava koje treba posjedovati valjan savjetnik: pamet, znanje, iskustvo, dobrohotnost i bogobojaznost. Prema tome, to da srce potvrđuje ispravnost nekog savjetnika jeste nešto što počiva na

određenim kriterijima.

Jedna od osnovnih filozofija savjetovanja jeste da čovjek, kad se suoči s problemom i odluči potražiti rješenje, uglavnom ga traži u skladu sa svojim željama. Dakle, nastoji odabrati onaj način rješavanja problema koji smatra prikladnim svojim ličnim interesima. Savjetnik, pak, mora tragati za stvarnim dobrom, a moguće je da to dobro bude u sukobu s ličnim interesima osobe koju savjetuje.

U zajedničkom životu javljaju se različita pitanja pred kojima se treba odreći ličnog interesa i misliti samo na boljitak bračnog života. Učešće savjetnika u takvim pitanjima čini da lični interesi i želje više ne određuju način rješavanja problema budući da je savjetnik, ukoliko posjeduje potrebne predispozicije, vođen isključivo stvarnim boljitkom. Šesto, svojeglavost, slabost i površnost u razmišljanju, nehajnost te tvrdoglavost su

br. 121

zamke koje stoje na putu savjetovanja. Za onoga ko posjeduje ovakve osobine nema koristi od savjetnika. Imam Sadik, mir neka je na nj, rekao je: „Ne savjetuj onoga ko je svojeglav, slab i nepostojan u razmišljanju, nehajan te tvrdoglav.“ Svojeglav čovjek će, kakav god savjet da dobije, naposljetku postupiti u skladu s onim što se njemu sviđa. Čovjek koji je slab i površan u razmišljanju nema sposobnost da razumije dalekosežne savjete, prihvati ih i postupa u skladu s njima. Nehajna osoba će, možda, na savjetodavnom sastanku prihvatiti sve sugestije savjetnika, ali kasnije će ih bezbrižno mijenjati po svojoj volji ili zapostavljati. Tvrdoglav čovjek, opet, svoj uspjeh vidi u suprotstavljanju drugima.

Sedmo, prije savjetovanja zatražimo od Boga dobro, da bi nas Bog Svevišnji uputio na valjanog savjetodavca i učinio da s njegovog jezika poteku riječi kakve su nam potrebne.

april/maj 2015.

Zehra

27

INTERVJU

Hadži Nimetin 88.

Nimet-hanuma je Turkinja, rođena je davne 1922. godine u Prizrenu kao kćerka paše zadnjeg osmanlijskog sultana. Školovala se u Prizrenu i u Turskoj. U Istanbulu je završila četiri godine lise, turske srednje škole. S nepunih 15 godina udala se u Bosnu za kadiju iz Tuzle te je danas poznata i kao supruga zadnjeg bosanskog kadije. Više od 50 godina živi u Sarajevu. Govori turskim, albanskim i bosanskim jezikom. Rodila je i odgojila četvero djece, koji su joj podarili brojnu unučad, praunučad, a odavno ima i prapraunučad.

Dočekuje i posti već 88. Ramazan u svom životu 28

Zehra

Razgovarala Mediha DŽAKMIĆ

br. 121 april/maj 2016.

Hadži Nimet-hanuma Jahić

. Ramazan U

današnjem savremenom dobu, modernizacija i sve veći broj preuzetih obaveza usložnjavaju nam i komplikuju živote tako da sve manje imamo vremena za sebe, za svoju porodicu, za stvari koje nas ispunjavaju i čine sretnim. Sve manje imamo senzibiliteta da uživamo u onome što nam je Allah, dž.š., podario i da budemo sretni u onome što imamo. A sretan je onaj insan koji je zadovoljan onim što mu je Allah podario. Za nekog je sreća biti zdrav, imati lijepu kuću, dug život, skladan brak, dobru djecu, dobar poso, dobar auto. Sve to, pa čak i mnogo više kroz svoj devet decenija dugačak život imala je naša sagovornica hadži Nimet-hanuma Jahić. Premda gazi devetom decenijom života, što rijetko ko doživi, Allah joj je podario kuvet i zdravlje, bistar um, pamćenje kakvo nemaju ni osobe i po dvije decenije mlađe od nje. Razgovarali smo s njom i kazala nam je da je ona uistinu sretan insan. Ono što je ispunjava, što je razlogom njene sreće i što je najvažnije za ovu, unatoč godinama još kreposnu i vedru hanumu jeste din, iman. „Najvažnija stvar u životu insana je vjera. Možeš imati sve, ali bez vjere to je ništa. Doktorat je kada padnete Allahu Uzvišenom na sedždu, a doktorat bilo kojih nauka bez sedžde je ništa,“ kazala nam je na početku našeg razgovara.

Nimet-hanuma je u svakom pogledu vrlo bogata žena. Njen život ispunjen je mnogobrojnim dunjalučkim blagodatima.

Rođena je u Prizrenu na Kosovu, a turskog je porijekla. Otac joj je bio paša osmanlijske carevine. Supruga je zadnjeg bosanskog kadije Bećira ef. Jahića. Govori turskim, albanskim i bosanskim jezikom, a poznaje i arapski, te na svakom jeziku, kako sama kaže, veliča i zikri Allaha, dž.š. Majka je četvero obrazovanih, hairli evlada koji svojoj majci cijelog života pružaju bezgraničnu ljubav i pažnju. Najstariji joj sin Munir, koji je od svoje majke mlađi samo 15 godina, svako jutro sa sabah-namaza dolazi majci na jutarnju kahvu. Godinama je vozi na sabahsku mukabelu u Begovu džamiju. „Rodila sam četvero djece, od njih imam devet unučadi, šesnaest praunučadi. I prapraunučad sam dočekala, ukupno 36

potomaka od mene i mog kadije“, kazuje nam Nimet-hanuma i dodaje da je brak najvažniji za dvoje insana: „Ja sam sa svojim kadijom bila u braku 44 godine, 17 dana i tri sata. Nikad se nismo posvađali. Pazili smo se. Nikad nije otišao na posao da ga nisam ispratila, a i dočekala kad se vrati. Potrebno je poštovanje s obje strane.

Danas bi omladina da sve ima, da njih neko pazi i mazi, a oni ne uzvraćaju, ne pružaju pažnju ni ljubav. Današnje mlade, malo nešto nije po njihovom, one odoše. Kako mužu reći da laže ili muž ženi? Gdje je tu poštovanje?

Ne može to tako. Brak je umjetnost, treba znati živjeti u braku. Žena je ministar unutarnjih poslova, a muž ministar vanjskih poslova. Uveče su jedno drugom sekretari.

Sastanu se, ispričaju šta je u toku dana bilo, ima li problema i šta dalje. I onda brak mora biti kako treba, djeca koja odrastaju u slozi i ljubavi moraju biti hairli. Ja sam svoje temelje od majke dobila. Bog Dragi pa majka, a kasnije Bog Dragi pa muž. Udaš se za tuđina, pa Allah, dž.š., ti ga je odredio i dao kao tvoju zaštitu, tvoj oslonac. Mene su udali sa 14 godina, ni vidjela ga prije udaje nisam, sa 15 sam rodila mog prvog sina, a do 25. sve četvero. Muž je bio straiji od mene 12 godina,

br. 121

bio je kadija i poznavao je mog amidžu. Kad je htio da se ženi, pitao ga je ima li kakvu djevojku za njega. Amidža je odmah rekao da ima, misleći na mene. Vjenčali smo se 2. juna 1937. godine. Živjeli smo prvo u Prizrenu, a onda u Tuzli, pa u Tesliću. Godine 1957. doselili smo u Sarajevo.“ Na pitanje obilaze li je djeca i unučad, s osmijehom odgovara: „Ja idem njima. Ne mogu ja raditi za njima.

Današnja djeca nisu k'o nekad. Ja svojoj djeci okom, oni znaju šta sam mislila, a današnjoj djeci ja okom, oni meni odmignu i nastave po svom. Sastajemo sa na vikendicama moje djece. Moji sinovi i kćeri me redovno obilaze, ali još mogu živjeti sama. Sama sebi kuham.

Imam ženu koja mi dođe pospremiti stan i ja uživam u njemu. Volim druženja, volim da sam u pokretu. Ja sjedem na tramvaj i na Ilidžu. Kćerka me zove na mobitel, pita: 'Gdje si, majko?' 'Evo me', rekoh joj, 'na Ilidži na trafici kupujem novine.' 'Vela havle', kaže ona, 'trafika joj pred zgradom, a ona ide na Ilidžu po novine.' Ma ja ne mogu mirovati, stalno sam u pokretu. Imam ovog gospodina (tako kaže za svoj drveni štap), koji mi pomaže.“ I stvarno, kad Nimet-hanuma uzme svoj štap

april/maj 2015.

Zehra

29

INTERVJU Najvažnija stvar u životu insana je vjera. Možeš imati sve, ali bez vjere to je ništa.

Doktorat je kada padnete Allahu Uzvišenom na sedždu, a doktorat bilo kojih nauka bez sedžde je ništa

u ruku i pomalo se oslanja na njeg, kao da dobije novu snagu i polet. Kreće se bolje nego neke osobe mnogo mlađe od nje. Pitamo je u čemu je tajna njenog zdravlja i dobrog kuveta? „Nema tajne. Nema ni recepta. Jednostavno vjera u Allaha, dž.š., i Allahova odredba i sudbina. Nekom je Allah dao dug život, lahku starost, nekom bolest kao iskušenje, neko mlad umre. Sve je ovdje zapisano“, pokazuje Nimet-hanuma na svoje čelo. „Ko to ne vjeruje, teško njemu. Vjera je snaga i pokretač. Ja od svoje pete godine postim, s pet godina sam hatmu proučila. Moraju se izvršavati Allahovi propisi i naredbe i onda očekivati Allahova pomoć i dobro. Mora se dobro raditi, da bi se dobro imalo. Posij dobro, dobro ćeš i požnjeti.“ Nimet-hanuma posti od svoje pete godine. I ovaj Ramazan će, nada se, inšallah, ispostiti. „Ramazan je prilika za sve nas. Trebamo je iskoristiti. Post i svi ostali ibadeti, kao i sva druga djela, sve se umnogostručava u Ramazanu. Allah nas obilato nagrađuje za njih. Post je posebna blagodat od Allaha.

Sjećam se Ramazana iz mladosti, iz svog djetinjstva. Bilo je nekako svečanije. Bubnjar je išao od kuće do kuće kroz mahalu i budio na sehur. U kući gdje znaju da ima mlada,

30

Zehra

bubnjaju dok mlada ne izađe i iznese dar, peškir ili košulju. Do svoje 40. godine živjela sam u Prizrenu i živjela te običaje, potom sam došla u Bosnu i prihvatila bosanske adete.“ Na naše pitanje je li joj se bilo teško navići na novu sredinu, drukčije ljude, običaje, ona nam kaže: „S mužem kakav je bio moj kadija i u šumi bi mi bilo lijepo. Bogatstvo je bilo poznavati takvog insana, a još ga imati za muža! Allah me s njim počastio. Najteže mi je bilo kada je on preselio. Teško sam se naviknula na život bez njega, ali s vjerom u srcu i ti dunjalučki rastanci se lakše podnesu.

Moramo se rastajati. Moj kadija je preselio, onako s nogu. Bili smo na jednom putovanju po Evropi, sa grupom hadžija obišli smo tad devet zemalja. Boravili smo u Kanu, još smo Italiju trebali obići. To jutro smo popili kahvu, i on je sišao u hotelu u toalet da uzme abdest.

Ja sjedila za stolom i čekala ga, čekala, njega nema. Odužilo se i ja krenem da vidim šta je s njim. Utom mi jedna hadžinica kaže: 'Ne idi dolje, Nimet-hanuma, čovjek je izgleda pao.'

Kad ja, ono moj Bećir-efendija leži k'o da su ga meleci povalili. Uzeo je abdest, na jednu nogu obuo čarapu, druga noga mokra i samo je, kako je sjedio, naslonio se na zid i dušu ispustio. Rahmet njegovoj plemenitoj duši.“ Kada govori o svom mužu i njihovom životu,

br. 121 april/maj 2016.

Nimet-hanumi oči zablistaju, suze zaiskre u njima, odaju ljubav koju rijetki spoznaju i gaje prema svojim supružnicima.

Osam je puta Nimet-hanuma bila u Meki, sedam puta je hadž i jednom umru obavila.

Prvi put je sa svojim kadijom 1969. godine bila na hadžu. Prisjeća se tog davnog putovanja: „Išlo se autobusima, 12 autobusa iz bivše Jugoslavije, bili smo 55 dana. Naporno je bilo, ali lijepo putovati autobusom. Prođeš mnogo zemalja, vidiš Allahove ljepote, upoznaš mnoge ljude, doživiš svoje saputnike. I stariji sin i kćerka su mi hadžije, jedan unuk je sa 17 godina hadž obavio. Kako je bio dobar matematičar, davao je djeci instrukcije i sakupio sebi za hadža. Trenutno je u Njemačkoj na doktoratu. Sva djeca i unučad su mi obrazovani. Pet je doktora medicine u mojoj familiji.“ Ugodno je bilo razgovarati s ovom iskrenom Allahovom ropkinjom, plemenitom Nimethanumom. Dobro će nam doći njeni mudri savjeti. Njene su riječi riznica životnih mudrosti. Molimo Allaha Uzvišenog da joj podari lahku starost, da se njenim iskustvima i životnim mudrostima okoristimo svi koji je imamo priliku čuti, upoznati je i družiti se s njom. Nadam se, dragi čitaoci, da ćete i vi iz njenih riječi izvući pouke. Z

Izreke MEVLÂNE DŽELÂLUDDÎNA RÛMIJA

S turskoga jezika preveo: Nesip Pepić

Dželaludin Muhamed Rumi, poznat i kao Mevlana, bio je pjesnik, pravnik, islamski učenjak, teolog i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku. Ime Rumi je dobio zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, dok naziv Mevlana na perzijskom jeziku znači naš vodič

R

ođen je u Belhu (današnji Afganistan) 6. rebiu-l-evvela 604. godine po islamskom računanju vremena, odnosno 29. septembra 1207. godine. Otac mu je bio Behauddin Veled, poznat i pod imenom Sultanu-l-Ulema (Sultan učenjaka), a majka mu je bila Mumin Hatun, kćerka Rukneddina, emira Belha. Pred najezdom mongola Behauddin odlučuje izmjestiti svoju porodicu iz rodnog kraja, a za novo prebivalište, nakon što su neko vrijeme živjeli u Bagdadu, Hidžazu i Damasku, odabrao je Konju u Anadoliji – tadašnju prijestonicu seldžučkih vladara.

U nastavku vam donosimo 33 odabrane izreke Mevlane Dželaluddina Rumija.

1. “Vidio sam mnogo ljudi koji nemahu odijela na sebi, ali i mnogo odijela u kojima nemaše ljudi.”

2. “Ne mogu se sporazumjeti oni koji govore istim jezikom.

Sporazumjeti se mogu samo oni koji dijele ista osjećanja.”

3. “Strasti su poput vatre, a želje poput drva. Vatra se gasi kad ostane bez drva, a strasti kad im se ne ispune želje.”

4. “Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.”

5. “Budi učen koliko hoćeš, ali znaj da tebi pripada samo onoliko koliko te bude razumio tvoj sagovornik.”

6. “Prekomjerna posjeta uznemirava, a nedovoljna prijateljstvo uništava.”

7. “Zalivanje voćki je pravda, a zalivanje trnja je nasilje. Pravda je kada blagodat staviš tamo gdje joj je mjesto. Zato pazi šta zalivaš i nemoj misliti da je zalivanje svakog korijena blagodat.”

8. “Dvije stvari uništavaju život čovjeku: izdaja koja mu dođe od strane prijatelja i milost koja mu dođe od strane neprijatelja.”

9. “Otkrivati tajne osobi koja voli mnogo da priča je isto kao stavljati vodu u naprslu testiju.”

10. “Ja svoje prijatelje ne volim ni srcem a ni razumom. Jer dešava se da srce stane a razum zaboravi. Ja ih volim dušom, jer duša niti staje niti zaboravlja.”

11. “Prvo vaspitaj svoje srce pa tek onda svoj jezik. Jer riječi dolaze iz srca, a izlaze iz usta.”

12. “A šta ako Allah voli to srce koje si slomio?! Otkud znaš, ali kad bi znao, prepao bi se od straha!”

13. “Ne uljepšavaj svoje tijelo već svoje srce i dušu. Jer spoljašnjost je ono u šta gledaju stvorenja, a unutrašnjost ono u šta gleda Stvoritelj.”

14. “Kada se razum udruži sa drugim razumom, svjetlost se poveća, a put osvijetli. A kada se ego udruži sa drugim egom, tmina se poveća, a put zamrači.”

15. “Oholost je kod svakoga ružna, ali je najružnija kada se nađe kod prosjaka.”

16. “Imena nisu važna. Ruža bi mirisala i kad bi se drukčije zvala.”

17. “Nije čudno kada ovca bježi od vuka, ali je čudno kada se ta ovca zaljubi u vuka.”

18. “Čuo sam da si me ogovarao. Stvarno si me iznenadio što mi se nisi u lice obratio. Uplašio si se mene nemoćnoga, a nisi se uplašio Allaha Svemoćnoga.”

19. “Čak i suza ima svoju dužnost. Njena dužnost je da čisti teren za osmijeh koji dolazi nakon nje.”

20. “Tri stvari prakticirajte malo, a jednu mnogo: malo jedite, malo govorite, malo spavajte, mnogo razmišljajte.”

21. “Ako ti treba vječna ljubav, zaljubi se u Vječnoga.”

22. “Ako se ikada budeš konsultovao sa svojim egom, postupi suprotno od onoga što ti kaže taj pokvarenjak.”

23. “Tamo gdje svako isto razmišlja, tu niko mnogo ne razmišlja.”

24. “Ili ćeš u potpunosti otvoriti svoje srce za ljubav ili ga uopće nemoj otvarati! U ljubavi nema sive boje. Kada je u pitanju ljubav, moraš se opredijeliti ili za crno ili za bijelo…”

25. “Zmija te može samo lišiti života, a loš prijatelj te može otjerati u Džehennem.”

26. “Nemoj da vas nervira to što mi je glava pognuta dok hodam! Strah me je samo da se ne spotaknem na vaš obraz koji se nalazi na putu.”

27. “Pazite s kim šetate i s kim se družite, jer slavuj vodi ružičnjaku, a vrana smeću.”

28. “Šta je skrivanje ljubavi? To vam je nešto poput skrivanja vatre u vuni i pamuku. Što je više skrivate, toliko je i otkrivate.”

29. “Ako nam je čaša mala, nemamo pravo kriviti more.”

30. “Veličina svih srca je ista, ali je veličina duhovnosti koja se nalazi u njima sasvim različita.”

31. “Nemoj prodavati ogledala u čaršiji slijepih i nemoj pjevati pjesme u čaršiji gluhih.”

32. “Nemoj žudjeti za životom drugih ljudi, jer ima puno ljudi koji za tvojim životom žude.”

33. “Ljubav je poput krivične prijave, a bol i patnja za voljenom osobom poput svjedoka. Uzalud je tužiti nekoga ako nemaš svjedoka! Svaka tvrdnja se mora dokazati!”

Izvor: Diwan magazin http://diwan-magazine.com/33-odabrane-izreke-mevlane-dzelaluddinarumije/

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

31

KEWSEROVE AKTIVNOSTI Obnovljena su stara prijateljstva Sarajki i Bužimljanki

Musafiri su berićet U maju je u Ž.E.O. Kewser bilo vrlo aktivno. U dva dana prostorijama Kewsera prošlo je oko stotinu pedeset insana a da nikom nije bilo tijesno i nikom nije bilo neugodno. Naprotiv, svima je bilo lijepo i sve prisutne su poželjele da se ponovo sretnemo i družimo Ispred Stare dame - Vijećnice

32

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

KEWSEROVE AKTIVNOSTI Izvor iz Bužima U četvrtak 13. maja ove godine u kasnim večernjim satima u Kewser smo primile gošće iz Bužima. Dvadeset tri članice udruženja Izvor su na povratku iz Lukavca, gdje su tog dana učestvovale na lukavičkom sajmu hrane, noćile u Kewseru. Članice Kewsera su pripremile prijatan doček i večeru za naše gošće. Premda su gošće bile vidno umorne, druženje je potrajalo do kasno u noć. Ujutro je nakon doručka i kahve nastavljeno druženje uz predavanje predsjednice Kewsera Sadike Avdić. Kratko je bilo vrijeme boravka u Sarajevu,ali su ga Bužimljanke iskoristile da odu na šehidsko mezarje Kovači, prouče Fatihu prvom predsjedniku Bosne i Hercegovine r. Aliji Izetbegoviću i šehidima koji tu leže. Potom su pojele ćevape, popile kahvu, obavile namaz i krenule put Krajine.

Hasiba je uživala u igri s golubovima

Dok su čekale gošće, Kewserove aktivistkinje i članice iskoristile su vrijeme za slikanje

Jasmira utvrđuje adresu na kojoj će nas pratiti Neizbježno mjesto za fotografiranje

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

33

KEWSEROVE AKTIVNOSTI Ozarena lica gošći iz Lukavca pokazuju zadovoljstvo zbog druženja

34

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

KEWSEROVE AKTIVNOSTI Proljeće Kur'ana iz Lukavca Već u nedjelju ujutro (15. maja) oko stotinu žena, djevojaka, djevojčica i nekoliko momaka iz Lukavca također su nakratko posjetili Kewser.

To je grupa polaznika mekteba za odrasle Proljeće Kur'ana, koje je i na ovom putovanju predvodila profesorica islamske vjeronauke Hasiba Saračević. Hasiba već godinama radi kako sa mladima kroz školu i mekteb, tako i sa odraslima.

Podučava ih arapskom pismu, tedžvidu i kiraetu Kur'ana. Upravo zahvaljujući ovoj vrijednoj hanumi,mnogobrojne Lukavičanke su naučile učiti Kur'an u poodmaklim godinama. Za njih je Hasiba i organizirala ovaj jednodnevni izlet u Sarajevo, u čiji program je uvrstila i posjetu našem udruženju. Hasiba je bila pretplatnica našeg magazina Zehra od prvog izdanja, i to ne na jedan, nego na deset primjeraka. Ponekad je neki prodala, ali ih je uglavnom poklanjala. Usto je godinama organizirala autobus žena i dovodila ih na manifestaciju Mošus Pejgamberov. Kako i jedna njena polaznica mekteba reče, uistinu je ova žena zaslužila priznanje. A nagradu će zasigurno dobiti, ako ne ovdje na ovom varljivom dunjaluku, onda kod svog Uzvišenog Gopodara na ahiretu.

Naš strah i zebnja da će Kewserove prostorije biti tijesne da se stotinu insana smjesti bile su neopravdane i bespotrebne. Svi gosti su ušli, sjeli, bili posluženi po želji, čajem ili kahvom.

Sadika hanuma ih je po našem običaju počastila i duhovnom hranom, njena predavanja uvijek to i jesu. Hasiba je ukratko predstavila njihov rad, a Mediha Džakmić u najkraćem je prezentirala rad Ž.E.O. Kewser.

Pred rastanak je obavljeno i neizbježno zajedničko fotografiranje, uz želje i dove Allahu Uzvišenom da se uskoro ponovo sretnemo i družimo.

U Kewseru ima mjesta i za stotinu duša

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

35

FOTOREPORTAŽA

U susret Ramazanu u Ba Premda nam je prošlo tek pola godine otkako obilježavamo početak 2016. godine, ja bih već slobodno mogla reći da će ona ostati u spomenu po otvaranju banjalučke ljepotice Ferhadije. Željeli smo podijeliti ovu radost sa Banjalučanima tako da je sinergijom i saradnjom nekoliko različitih fondacija, asocijacija i organizacija nastala još jedna lijepa banjalučka priča, a to je kulturna manifestacija i program U susret Ramazanu. Manifestaciju je podržala Fondacija Majka i dijete, a glavna režiserka programa bila je Dženita Imamović.

U nastavku vas provodimo i slikom kroz ovo naše ugodno putovanje.

Naši domaćini, tačnije članice Asocijacije Fatma iz Banje Luke dočekale su nas u Domu Slap.

Ovaj dom je izgrađen 1955. godine dobrovoljnim radom građana naselja Novoselija (predgrađe Banje Luke na desnoj strani Vrbasa). Totalno je devastiran u periodu 1992-1995. god. Obnovilo ga je Udruženja građana povratnika Banja Luka 2006. godine, i to uz pomoć donacije Federalnog ministarstva raseljenih lice i izbjeglica. Ovaj dom odiše retro stilom, čiji je čitav enterijer uređen tako da imate osjećaj da ste u šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Mi smo se ugodno okrijepile ukusnim specijalitetima, a Vrbas u svoj svojoj ljepoti ostavile da snažno huči i oduševljava prolaznike.

36

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

Naša organizacija Kewser imala je čast što je uveličala ovaj program učešćem hora djevojaka Kewser,koje su nastupile sa tri predivne duhovne pjesme: Ja Rahmanu, Ti me rani i Ramazan.

BANJA LUKA

anjoj Luci

Pripremila Maida IČANOVIĆ

Potom smo krenule u posjetu džamiji Ferhadija.

Uistinu je njena obnova i ponovno otvorenje vratilo dušu gradu Banja Luka. Kako smo saznali u razgovorima sa Banjalučanima, kako onim starijim, tako i mlađim, njenim ponovnim otvaranjem uveliko se osjeti veći broj posjeta Banjoj Luci iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a tako i snaga džemata i ljepote koju donosi druženje i zbližavanje muslimana. Od srca preporučujemo da pronađete barem jedan slobodan dan i posjetite Ferhadiju. Dugo ćete ostati pod dojmom njene ljepote. Ferhadija je feniks naše Bosne, samo još preostaje da joj mi uzvratimo pažnjom.

Program se održao u Narodnom pozorištu RS. Kako su nam neki Banjalučani rekli, ovo je prvi put da nakon rata dolaze u ove prostorije. Dakle, treba nam više kulturno-vjerskih manifestacija da bismo javne zgrade i institucije počeli više koristiti. Na početku programa nastupio je, da tako kažem, hor dama treće dobi Safikada iz Banje Luke. Kaže se da su Banjalučanke uvijek držale do sebe, što je primjetno i na ovim gospođama. Njihove izvedbe pjesmi o majci djelovale su veoma emotivno, što je izazvalo i pokoju suzu sjete kod publike.

Performans o hazreti Fatimi izvele su članice Fondacije Mulla Sadra iz Sarajeva.

Članovi hora Sejfullah iz Konjica uvijek rado viđeni na kulturno-vjerskim manifestacijama.

br. 121

Predstavljen je rad Asocijacije Fatma i monografija koja je izdata povodom 2o godina postojanja rada. Počasna predsjednica Asocijacije Fatma Fatima Hukić, predsjednica Asocijacije Fatma Banja Luka Mirsada i moderatorica Esma Strinić.

april/maj 2015.

Zehra

37

PUTOPIS Piše Selma FAZLIĆ

Nilom i na mermeru Ja sam danas tu. Na rijeci koja će upamtiti i mene kao što je upamtila faraone, njoj koja će ostati kad budem bacila zadnji pogled iz aviona na ovu zemlju, na pustinju, i na nju, zelenu i prastaru, ostati da bude i drugim ono što je danas meni – vremeplov kroz povijest ljudskog roda, vodič ka onostranom, onom što posjeduje svaka ljudska duša duboko u sebi, čak i onda kada to odbija priznati 38

Zehra

Č

Azhara

amac se polahko kreće između visokih stabljika trske. Kao da smo izgubljeni u zelenilu koje se ispriječilo pogledu. Zrakom odjekuju krici nevidljivih ptica, skrivenih u gustišu, i osim njih i blagog talasanja vode dok zapljuskuje rubove čamca, ne čuje se ništa, a grad od sedamnaest miliona stanovnika udaljen je od nas svega dvije stotine metara. Svuda oko mene je prastara rijeka. Rijeka života.

Nekada je plavila i donosila plodan mulj, sad je ukroćena, kao da to više i nije ona. Danas je ono zbog čega su došli svi oko mene – turistička atrakcija. Sve se čini usporenim, kao da gledamo davno odmotan film. Fotoaparat je iz nepoznatog razloga prestao raditi (a ništa se ne događa slučajno), čini se da će ove slike ipak ostati samo u sjećanju. Izlazimo iz zelenila i pred nama se ukaza Selo faraona. Žena u ljubičastoj haljini, sa vijencem cvijeća oko glave, iz vode izvadi dijete u korpi – početak predstave. Prizor koji se na ovim obalama odigrao prije nekoliko hiljada godina.

Ušli su u kuću, ispred koje u malom jezercetu plivaju lopoči...

Podigla je Asija dijete i odnijela ga, dijete koje će odrasti i izbaviti svoj narod, povesti ga ka

br. 121 april/maj 2016.

Obećanoj zemlji, uz obale neke druge rijeke.

Njega, koji će razgovarati sa Gospodarom i donijeti narodu na kamenim pločama ispisan Zakon. Podigla ga je i odnijela negdje na obalama ove rijeke, iste po kojoj ja danas plovim. I isti onaj faraon, koji je i nakon čuda odbio da povjeruje, vozio se ovom rijekom sa svojom svitom, ko zna kako okićen i sa ko zna kakvim počastima, nedostupan običnim ljudima. I šta? Danas je njegovo tijelo muzejski eksponat, ostavljen između staklenih stranica, prepušten pogledu svakog znatiželjnika, dokaz prolaznosti čovjeka i opstojnosti Stvoritelja istovremeno. A ja sam, evo, upravo tu gdje se živjela povijest. Dok čamac obilazi Selo faraona, glumci se trude da nam prikažu segmente staroegipatskog života: pravljenje papirusa i grnčarije, vršenje žita, oranje plugom – dok promiču uporedo s nama glasnici na konjima i djeca se igraju u plićaku... Kako minemo pored neke scene, dok se udaljavamo vidimo kako glumci sjedaju, pale cigarete i smijući se vraćaju sadašnjosti i svom životu, daleko od brižljivih pisara koji su ispisivali hijeroglifima na papiruse pravljene od trske, baš ovakve kakvu sam usput ubrala, povijest o ljudima od kojih već odavno ni kosti u zemlji nisu

Kairo

ostale. Pisali i brisali, da ostanu palimpsesti, svjedočenja o brojnim pokoljenjima, od kojih je svako željelo izbrisati ono što je napisalo prethodno – malo je bilo nastavljača. A samo oni što čuvahu naslijeđe ostavljeno u amanet omogućili su da se ide dalje, samo oni nisu tapkali u jednom mjestu. Ja sam danas tu.

Na rijeci koja će upamtiti i mene, kao što je upamtila faraone, njoj koja će ostati kad budem bacila zadnji pogled iz aviona na ovu zemlju, na pustinju, i na nju, zelenu i prastaru, ostati da bude i drugim ono što je danas meni – vremeplov kroz povijest ljudskog roda, vodič ka onostranom, onom što posjeduje svaka ljudska duša duboko u sebi, čak i onda kada to odbija priznati. Beskrajno čuđenje i divljenje, i dječija pitanja koja zaboravljamo odrastanjem – odakle mi i zašto, i kuda ćemo i kako. Zaista, kuda ćemo mi ovako sitni, neprimjetni u prostoru i zanemarljivi u vremenu? Ja sam danas ovdje... i sve je drukčije. Možda ne baš sve. Rijeka je ista. I na svijetu postoje novi faraoni...

Dok sjedimo ukrug oko jednog od stubova i slušamo starog vodiča kako nam s puno topline pripovijeda o minulim vremenima, kada je Azhar bio istinska prijestonica znanja i izučavanja, osjećam se upravo kao da sam se vratila stoljećima natrag. Kao da sam tek stupila u taj novi i čudni svijet, pa sjedim u jednoj od halki i slušam predavanja šejha, pa jedva čekam da naučim od njega što mogu, da bih prešla do narednog stuba, naredne halke i još jednog šejha koji će mi vidike proširiti sasvim novim znanjima i neočekivanim spoznajama. Iz polumraka džamije u kojoj se na stropu okreću bezbrojni ventilatori izlazimo u popločan harem. Ugrijan kamen kao da pruža dobrodošlicu našim umornim stopalima, dok razgledamo sobe u kojima su nekad bili smješteni studenti iz cijeloga svijeta. Pred nama je prostorija u kojoj su nekada davno odmarali, učili i ispijali čajeve naši zemljaci, zajedno s ostalim studentima iz Osmanskog carstva. Zovu je Turska soba. Uvijek smo tako svrstavani pod tuđe zastave. Za druge nikada nismo bili svoji. A ni za sebe. A čudno je to, koliko se dičimo svojom posebnošću, a niko ne može poreći da smo, osim u kratkotrajnim periodima, koji su bili mnogo više izuzetak

br. 121

nego pravilo, bili tek tuđi dio. Možda je stvarno fenomen granice u pitanju, jer Bosna je odvajkada bila prostor krajine i poluisukane sablje, a možda smo jednostavno takvi...

Tahini Dani i Kulenovićeva Ponornica oblikovali su u mojoj svijesti jednu specifičnu atmosferu vezanu za Azhar, i bili dugo moja jedina veza s tim dalekim, starim univerzitetom.

Sad dok stojim bez zaklona pod afričkim suncem i slušam podnevski ezan, zvuk i slika se miješaju, i toplina uglačanog poda pod bosim nogama u moj doživljaj mjesta za koje do unazad desetak dana nisam ni slutila da ću ikada vidjeti. U jednoj ruci nosim sandale, u drugoj fotoaparat i taj moj izgled turiste kao da kvari sve. A opet ne mogu da se otmem dojmu da smo čak i takvi, smiješni i daleki, ipak, barem na trenutak uronili u svijet nekadašnjeg. Kao da s toplinom poda, od stopala naviše kroz nas struje pozitivne vibracije i stapaju se sa slikama prašnjavih krovova i drvenih polica za cipele, ostajući baš takve upisane u skrivene pretince mozga. Začarao nas je taj prostor unutrašnjeg dvorišta, osjećali smo se kao dio jednog svijeta, prirodnog i jednostavnog, a nestalog... Koji je, eto, iskrsnuo tu pred nama i u nama, ali samo na čas. Samo na čas.

Puhnuo je vjetar. Podne je na Azharu.

Odlazimo. Z

april/maj 2015.

Zehra

39

ZDRAVLJE I PRIRODNA MEDICINA

Ishrana i duhovnost u mjesecu

Ramazanu

Piše Sadika AVDIĆ, liječnica homeopatije

Na pragu smo susreta s blagoslovljenim mjesecom Ramazanom. To je mjesec posta, stjecanja korisnih navika, a odbacivanja onih loših.

Ramazan je mjesec duhovnog i fizičkog čišćenja. Svih ovih trideset dana u godini prilika su da naprečac osvijestimo naš život, naše težnje, namjere i ciljeve. Ovo je mjesec koji nas može učiniti slobodnim jer naša duša bježi od svjetovne ovisnosti i vezanosti

S

va učenja koja dolaze od Boga žele nas poučiti da bilo koja vrsta ovisnosti i vezanosti ne može se drukčije liječiti osim prihvatanja duhovnog puta i prihvatanja Božijih darova u praksu svoga života.

Takvi darovi su mnogobrojni i oni su za nas mogući ukoliko ih želimo. Sada je jedan dar pred nama i unutar tog dara su mnogobrojni drugi darovi.

Jedan od darova mjeseca posta je i fizičko čišćenje. O ovoj temi se ne govori na način na koji bi trebalo, jer se u mjesecu posta ne razmišlja mnogo o zdravoj ishrani i kombiniranju hrane, već o obilnim iftarima i teškim sehurskim obrocima da bi se izdržalo.

Hrana za sehur Sehuru se ne pridaje značaj kao iftaru. Naprotiv, mnogi preskaču sehur, zapravo ništa ne jedu ili vrlo malo, popiju nešto tečnosti misleći da je to dovoljno. No, sehur je veoma važno gorivo za naš organizam koje nam olakšava post tokom dana. Na sehuru je pohvalno konzumirati hranu sa kompleksnim karbohidratima (ječam, pšenica, zob, proso, griz, grah, leća, brašno od

40

Zehra

punog zrna, riža), potom hranu s proteinima poput mesa, jaja, ribe, mahunarki. Takva vrsta hrane pomoći će postaču da duže bude sit, odnosno da što kasnije ogladni. Hurme, smokve, grožđice odličan su izvor šećera, vlakana, karbohidrata, kalija i magnezija.

Također, bademi su bogati proteinima i vlaknima i imaju malo masnoće, dok recimo, banane sadrže kalij, magnezij i karbohidrate.

Potrebno je piti što više vode ili voćnih sokova, najbolje između iftara i polaska na spavanje da bi organizam regulirao nivo tečnosti na vrijeme.

Dakle, u najkraćem, treba da jedemo obrok sa dobrim omjerom ugljikohidrata, proteina, masnoća, vitamina, minerala i vode. Hrana koju uzimamo za sehur treba da je sporo probavljiva, da bi nas držala sitim što duže.

Postačev organizam treba dovoljno tečnosti

Budući da je i ove godine Ramazan u danima kada su temperature tokom dana visoke, na sehuru je potrebno piti dovoljno tečnosti.

Nekonzumiranje dovoljno tečnosti dovodi do dehidriranja i do tvrde stolice ili zatvora. Zatvor može uzrokovati hemoroide, bolne naprsline u analnom otvoru i slabu probavu s osjećajem nadutosti. Glavni uzrok ove pojave je prečišćena i prerađena hrana, premalo vode i nedovoljan unos hrane bogate vlaknima u namirnicama.

Da bi se preventivno spriječio ovaj problem, potrebno je izbjegavati prekomjerno konzumiranje prečišćene, prerađene hrane, povećati unos vode, koristiti integralne žitarice i brašno od cjelovitog zrna.

Još jedan problem je nizak krvni pritisak, čiji su simptomi prekomjerno znojenje, slabost, umor, nedostatak energije, vrtoglavica – naročito nakon naglog ustajanja iz sjedećeg požaja – bljedilo i nesvjestica. Ovo se dešava najčešće u poslijepodnevnim satima, a uzrok je premalo uzimanje tečnosti i soli. Navedena pojava se liječi jednostavno: smirenošću, nepaničenjem i povećanjem unosa tečnosti i soli. Međutim, u slučaju niskog krvnog pritiska, liječnici savjetuju redovnu kontrolu krvnog pritiska.

Kad se udruži s niskim krvnim pritiskom, glavobolja može biti poprilično ozbiljna i može uzrokovati mučninu prije iftara. Liječnici, u namjeri rješavanja ovog problema, savjetuju postepeno odvikavanje od kofeina i duhana, na sedmicu ili dvije prije Ramazana. Biljni čajevi i čajevi bez kofeina su dobra alternativa. San

br. 121 april/maj 2016.

je također vrlo bitan. Poželjno je organizirati vrijeme tokom Ramazana tako da imate određeno i odgovarajuće vrijeme za spavanje.

Nekada je dovoljno petnaest do trideset minuta mirnog i opuštenog ležanja za obnavljanje energije.

Mnogi se tokom Ramazana suočavaju i sa pomanjkanjem šećera u krvi, čiji su simptomi slabost, vrtoglavica, umor, slaba koncentracija, znojenje, drhtanje, nemogućnost izvođenja fizičkih aktivnosti i glavobolja. Uzroci kod nedijabetičara su prekomjerno uzimanje šećera, tj. prečišćenih karbohidrata, naročito na sehuru jer u tom slučaju organizam proizvodi previše inzulina i to uzrokuje da šećer u krvi opada. Da bi se spriječila ova vrsta problema, potrebno je da pojedemo nešto za sehur, ali da ograničimo konzumiranje hrane i pića koji sadrže šećer.

Naravno, u okviru ovog problema, dijabetičari bi trebalo da se konsultiraju sa svojim doktorom kad je u pitanju uzimanje lijekova tokom Ramazana.

Iftariti se vodom i suhim voćem Sa iftarom ne treba pretjerivati. Post treba prekinuti uz vodu i neku suhu voćku kao što je hurma, šljiva, smokva i sl. Ovako ćete tijelu obezbijediti vitalne nutrijente i manje ćete jesti tokom iftara.

Svaki obrok bi se trebao sastojati od proteina (piletina, govedina, janjetina, riba), ugljenih hidrata (krompir, riža) i masnoća (nerafinirana ulja, maslac).

Uz jelo konzumirajte salatu od povrća s većim udjelom vode (paradajz, krastavac, luk).

Ukoliko imate vrtoglavicu ili slabost u glavi (znaci manjka šećera u krvi), popijte 200 ml soka od narandže.

Izbjegavajte pite, hljeb i tjesteninu tokom iftara jer nisu dobar izvor nutrijenata i energije.

Slatkiše konzumirajte oprezno i kontrolirano.

Oni mogu dovesti do poremećaja u nivou šećera u krvi, a dodatno usporavaju metabolizam i povećavaju masne naslage.

Tokom iftara popijte između 300 i 500 ml obične vode.

Tokom namaza, teravije i sličnih ibadeta popijte između 300 i 500 ml vode.

Nakon iftara i namaza, pojedite nešto zdravo.

Kako Ramazan odmiče, smanjite unos hrane za 10-15 posto da biste spriječili dobijanje suvišnih kilograma zbog usporavanja metabolizma.

ZDRAVLJE I PRIRODNA MEDICINA Treba ukazati i na dvije pojave koje se mogu zabilježiti u danima mubarek mjeseca Ramazana, a to su: kamenac u bubregu, koji se javlja kod ljudi koji ne uzimaju dovoljno tečnosti te je stoga neophodno piti mnogo tečnosti da bi se spriječio nastanak kamenca, i bolovi u zglobovima, čiji su uzroci mnogobrojni, a jedan od njih je, recimo, tokom Ramazana kada se klanja teravija i nafile, povećan je pritisak na zglobovima koljena. Kod starijih osoba i onih s artritisom to može uzrokovati bolove, ukočenost, oticanje i uznemirenost. Da bismo izliječili ili preventivno spriječili ovu bolest, moramo se riješiti suvišnih kilograma kako bi opterećenje na koljenima bilo manje. Ili, drugim riječima, potrebno je vježbati donje udove prije Ramazana da bismo se pripremili za dodatni napor i fizički se pripremiti za obavljanje namaza s lahkoćom tokom Ramazana.

Gladovanje u prirodnoj medicini veoma efikasan lijek Gladovanje je staro koliko i čovjek i već su ga Egipćani primjenjivali u terapeutske svrhe.

Danas su znanstvenici uspjeli otkriti tajnu gladovanja – gladovanje budi najvažnije odbrambene snage organizma i time mu pomaže da se bori protiv bolesti.

Za vrijeme terapeutskog gladovanja organizam potrebne hranjive tvari crpi iz zaliha koje se nalaze u tkivima za organizam manje važnih organa tj. organizam troši bjelančevine iz oboljelog tkiva kao što su tumori, izrasline i sl.

Zbog svih tih činjenica, za gladovanje se može slobodno reći da je operacija bez skalpela.

Bilo bi dobro polugladovati jednu sedmicu prije Ramazana, možda samo na vodi, ali i sokovima u kombinaciji sa čajevima, te na taj način organizam pročistiti i ojačati za potpuni post.

Zaštita od bolesti i liječenje postom Terapeutskim postom postižemo: • čišćenje i podmlađivanje organizma, • gubitak masnog i bolesnog tkiva i obnovu zdravog tkiva, • prirodnu regulaciju svih funkcija organizma, • promjenu metabolizma, • pružanje mogućnosti organizmu za samoliječenje malignih i neizlječivih bolesti.

Za vrijeme gladovanja tijelo će živjeti na vlastitim supstancijama. Kada organizam nema dovoljnu prehranu, naročito proteine i masti, ono će sagorijevati i probaviti vlastita tkiva u procesu autolize ili samoprobave. Organizam će to učiniti tačno ustrojenim redom. Tijelo će prvo razgraditi i sagorjeti stanice koje su bolesne, oštećene ili mrtve. Za vrijeme posta organizam se hrani najlošijim materijalima kao što su

odumrle stanice, nezdrave akumulacije, tumori, apscesi, oštećenja tkiva, masne naslage itd.

Osnovna tkiva i vitalni organi, žlijezde, živčani sistem i mozak potpuno su pošteđeni.

Za vrijeme posta, dok se stare stanice i bolesna tkiva razgrađuju, potiče se i ubrzava izgradnja novih, zdravih stanica. Zato je važno tokom iftara biti skroman s hranom, posebno oni koji boluju od kancera, a također paziti na ishranu i tokom sehura. Ne smijemo se ponašati tako kao da je naš želudac vreća pa da nabacamo sve i svašta samo da bismo se osjećali sitim.

U toku posta pomoću sokova znatno se povećava pročišćavajuća sposobnost organa kao što su pluća, jetra, bubrezi i koža i mnoštvo nakupljenih otpadaka i toksina se izbacuje iz organizma.

Postom se pomoću sokova pruža fiziološki odmor probavnim, asimilativnim i zaštitnim organima tijela. Nakon posta znatno se poboljšava probava hrane i iskorištavanje prehrambenih tvari te se sprečava sporost probave i daljnja retencija otpadaka.

Postom se postiže normalizirajući i pomlađujući učinak na sve vitalne fiziološke, živčane i umne funkcije. Pomlađuje se živčani sistem, jača se sposobnost svijesti, pospješuje se rad žlijezda i lučenje hormona, uspostavlja se biohemijska i mineralna ravnoteža u tkivu. Ovo sve važi samo za one koji ne pretjeruju i paze da im njihovi iftari i sehuri budu odmjereni i zdravi.

Korist posta na duhovnoj razini Imam Ali, a.s., kazao je: „Allah Uzvišeni je melecima podario razum bez strasti, životinjama strast bez razuma, dok je porodu Ademovom podario oboje. Pa tako, onaj čiji razum dominira nad strastima, on je bolji od

br. 121

meleka, a onaj kome strasti nadvladaju razum, on je gori od životinja.“ Ono što pomaže čovjeku u nadziranju i kontroli njegovih čula i organa, između ostalog je i post. Post nije samo apstiniranje od hrane, već je i čuvanje svojih organa i čula od svega onoga što će dušu sprečavati u njenom hodu ka savršenosti, odnosno ka Uzvišenom Stvoritelju.

Svako vezanje za dunjaluk i neumjereno uživanje u njemu umanjuje našu mogućnost u duhovnom napredovanju. Tamo gdje dopuštamo sebi samo onoliko koliko nam je potrebno i gdje vodimo računa o tuđim pravima i našim dužnostima, gdje ono što nam je dato u amanet koristimo na pravilan način, zasigurno se zadobivaju plemenite ljudske osobine i mogućnost da idemo ka visokim duhovnim stepenima.

Razum nam pomaže da budemo umjereni i da ne pretjerujemo ni u čemu. Tako je i Islam vjera umjerenosti u svakom segmentu našega života.

Nije nužno da postimo stalno niti da se odričemo mnogobrojnih Božijih blagodati da bismo zadobili Božiju naklonost i blizinu. Dakle, važno je trenirati umjerenost.

Jedan od naših najopasnijih organa je jezik. On je odgovoran za ono što jedemo i govorimo.

Isa, a.s., je govorio da onaj ko ukroti svoj jezik i u govoru ne griješi, on je savršen čovjek, sposoban je kontrolirati cijelu svoju osobu.

Jedna mudra izreka glasi: Pametan čovjek ne samo da ne izgovara gluposti i grijeh, nego ih i ne sluša. Dakle, moramo biti vrlo pažljivi u korištenju jezika. Otrovne riječi su mnoge vatre zapalile, mnoge sukobe izazvale i ugasile živote miliona ljudi širom svijeta. Zato je važno staviti jezik pod kontrolu razuma.

Saosjećanje postača sa gladnima i siromašnima U Ramazanu se u nama budi saosjećanje, povećava milosrđe i razumijevanje za druge.

To tako treba biti ukoliko doista primjenjujemo gornje savjete. Znamo da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., bio najmilosrdniji i najmilostiviji u mjesecu Ramazanu. Njegovo razumijevanje i saosjećanje s nemoćnima, siromašnima, bolesnima, starijima, djecom bilo je toliko da se odricao i najosnovnijih stvari žrtvujući sve da nikoga ne bi vratio prazne ruke. Preporučio nam je da što više udjeljujemo sadaku siromašnima, prema jetimima da imamo maksimalnu pažnju i milost, da pokazujemo poštovanje prema starijima, prema djeci da budemo blagi i susretljivi kako bismo ih ispravljali i vodili pravim putem. Dakle, ovo je mjesec koji od nas zahtijeva da mobiliziramo i probudimo svu pozitivnu snagu i energiju i upregnemo ih u činjenju dobra. Z

april/maj 2015.

Zehra

41

PUTOVANJE KROZ SVIJET KNJIGA

O čovjeku Priredila Sabina STRINIĆ-VOLODER

Udruženje građana Hastahana tekija Mesudija iz Kaćuna krajem 2015. godine objavilo je knjigu pod nazivom O čovjeku autora šejhaMes'uda efendije Hadžimejlića, predsjednika Tarikatskog centra Bosne i Hercegovine (rođen 1937.

– preselio 2009.). Šejh Mes'ud je uvijek imao želju da izda knjigu koju bi poklonio čovjeku kome je posvetio i čitav svoj život, kao imam, šejh, komšija i prijatelj. Šejh Hadžimejlić je ostavio bogat trag, o čemu svjedoči ogromna materijalna i duhovna baština. Među tim tragovima materijalne kulture, specifične muslimanske duhovnosti, najbolje se vidi kakav je njegov život bio. Knjiga O čovjeku je i pisani trag koji donekle samo naslućuje duhovno bogatstvo šejha Hadžimejlića, koje je nesebično dijelio.

Knjiga O čovjeku je podijeljena u četiri poglavlja, a članovi Redakcije predstavili su ih u različitim izražajnim formama. Prvo poglavlje su Odabrani tekijski sohbeti i nasihati koji nisu nikada bili u pisanom obliku i oni su transkript šejhovih iskazanih riječi na sohbetima u tekiji u Kaćunima i Njemačkoj. Petnaest dersova u kojima šejh, ruhišad olsun, objašnjava pojedine ajete, sure, hadise, tumači ilahije predstavljaju svojevrsne nasihate za jednog sufiju.

Drugo poglavlje su Dersovi objavljeni u Kelamu'l Šifa', časopisu za historijsko naslijeđe, tesavvuf i kulturu, koji izlazi od 2003. godine. Ovo poglavlje sadrži devet dersova koje je šejh namjenski govorio za časopis, uživajući u realizaciji istog dok je bio tjelesno onemogućen da se kreće.

Treće poglavlje čine Intervjui koje je šejh efendija nerado davao, ali s obzirom na izraženu potrebu i njegov osjećaj da ide ukorak s vremenom u kojem je živio, odazvao se na nekoliko novinarskih poziva. Osam intervjua, od toga dva televizijska i jedan radijski, nude čitaocu veoma važne djeliće slagalice koju može sam složiti kada pročita ovu knjigu i na jedan zanimljiv način dobiti predstavu o impresivnom životu uvaženog šejha. Četvrto poglavlje je O šejhu u kojem je data prilika svima koji su u vrijeme šejhovog života ili dana njegovog preseljenja zapisali svoja osjećanja kroz stihove, lijepe riječi, važne fakte i činjenice o životu i radu ovog velikog čovjeka, humaniste, plemenite duše osmjehnutog lica.

Pravopis bosanskoga jezika kojim je pisana ova knjiga umnogome se razlikuje u pojedinim poglavljima. To još jednom pokazuje kakve je sposobnosti šejh Hadžimejlić imao i kakav je bio njegov osjećaj za pristup različitim osobama koje su prisustvovale njegovim dersovima ili koje će, pak, čitati njegove intervjue. Razlika se uočava od pravilnog bosanskoga jezika, koji je zastupljen u intervjuima, preko bosanskoga jezika koji je iskazan u objavljenim dersovima, a na kraju je izražen bosanski jezik Pridola (Srednja Bosna), odakle je šejh poticao i gdje je čitav svoj život radio i djelovao. Onima koji su imali sreću i lično ga poznavali iz tekije ili privatno, ova knjiga će zapečatiti njihova sjećanja i uspomene na plemeniti lik poštovanog i veoma cijenjenog šejha Mes'uda efendije Hadžimejlića. Ostalima može poslužiti kao uvid u tesavvuf, a tragaocima će zasigurno biti od velike pomoći u traženju duhovnosti.

42

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

POGLED ISKOSA

Blagodari

ramazanski

Piše Aida KRZIĆ

Pomisliti treba svaki postač, koji sebi može priuštiti obilnu sofru, na one koji komadić mesa urijetko ugledaju na sofri, na one koji topli somun i ukusnu topu ne mogu sebi priuštiti za iftar. A nije malo takvih! Izbjegličke centre, povratnička naselja i usamljene povratničke kuće i kućerke diljem Bosne i Hercegovine ne smiju zaboravljati postači. Savladati trebaju svoj nefs i potrebu da se jedni drugima pokazuju i dokazuju, jer bit će iskušavani na dunjaluku i pitani na ahiretu za svoju oholost, zaborav, nemar i sebičnost

O

kupljanje oko sofre je lijep i dragocjen običaj u tradiciji muslimana Bošnjaka. Treba taj običaj njegovati i ostaviti u amanet generacijama koje dolaze.

Iftarske sofre su posebne i blagodarne.

Postači pozivaju jedni druge na iftare.

Preporučeno im je to sunnetom i hvale je vrijedno. Polagahni muhabet, nurli lica, blagi osmijesi učine sofru blagoslovljenom. Ne treba puno truda ni troška da sofra bude nurli i berićetli – dovoljno je ponuditi musafiru hurmu, limunadu, topu, čorbu i još neko ukusno jelo. Lagahno bi hurma trebala silaziti niz postačevo grlo, limunada bi se trebala piti gutljaj po gutljaj, čorbu bi trebalo kusati kašiku po kašiku. Akšam-namazom, u džematu, trebao bi se zaustaviti iftar poslije čorbe pa nastaviti poslije namaske dove.

Pozivati na iftar treba prijatelje, rođake, komšije, i one manje ugledne, jer se tako pokazuje širina i osebujnost islamskog duha i prakse. Posebno je blagoslovljena sofra uz koju sjedaju jetimi. Mumini i muminke poštuju i primjenjuju princip umjerenosti i iskrenosti. Iftarske sofre ne pretvaraju u trpeze moći i prestiža.

Ipak, zaboravlja se počesto taj princip pa se na iftarske sofre iznose jemeci za čije se pripremanje potroše novci, snaga, vrijeme na uštrb ibadeta i sadake.

Pojedina ukusna jela tek se probaju, pojedina ostanu netaknuta. Lijepo je vidjeti, slasno je kušati sitne sogane i još sitnije japrake, pa šiš-ćevape na čačkalice nakićene, ućevabljenu bamju, pa pilave s najprobranijim komadima janjetine i teletine, zvrčiće bureka, zeljanice, kajmakuše. Poslastice ramazanske ne daju se pobrojati. Hošaf, kadaif, tufahije, hurmašice, jabukovače, zaljevene i suhe

lutme, pa alafranga zahlade, južno i domaće voće. Milina to bude za oko i dušu!

Za želudac, za jetru i žuč insansku nije milina nego teret! Ne može ničiji želudac, pa kada je i najzdraviji, prihvatiti i svariti toliko jela. Stati treba i promijeniti navike, što prije, jer nisu u duhu muslimanske kulture i tradicije a nisu ni zdrave. Pomisliti treba svaki postač, koji sebi može priuštiti obilnu sofru, na one koji komadić mesa urijetko ugledaju na sofri, na one koji topli somun i ukusnu topu ne mogu sebi priuštiti za iftar. A nije malo takvih!

Izbjegličke centre, povratnička naselja i usamljene povratničke kuće i kućerke diljem Bosne i Hercegovine ne smiju zaboravljati postači. Savladati trebaju svoj nefs i potrebu da se jedni drugima pokazuju i dokazuju, jer bit će iskušavani na dunjaluku i pitani na ahiretu za svoju oholost, zaborav, nemar i sebičnost.

Pomislimo, zabrinimo se, pomozimo mi u izobilju svoju braću i sestre u neimaštini, u bolesti, u nevolji. Njih pozovimo na svoje iftare, njima učinimo dobro. Njih ne zaboravljajmo ni poslije ramazana i Bajrama.

Zamislimo se u ovim danima neizmjerne Božije milosti, oprosta i spasa od vatre nad sobom. Budimo sa svojim najmilijim što više i što iskrenije. Osjetimo ih, posvetimo im vrijeme. Provjerimo da li osjetimo blizinu Gospodara Premilostivog na sedždi i iskrenu radost davanja lijepe riječi, sadake ili hedije. S knjigom, brižno odabranom, družimo se – širimo tako vidike i oplemenjujmo svoja srca.

Molim dragoga Boga da primi naš post, naše ibadete, naša dobra djela, naše tevbe pa da Ramazanski bajram dočekamo očišćeni od grijeha, osnažene vjere, poletni za nova dobročinstva, ibadete i rad. Z

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

43

ODGOJ

Značaj pričanja priča Piše Sabrija MEHMEDOVIĆ

P

riče, pripovijetke i bajke blago su koje je prisutno kod svih naroda svijeta.

Stoljećima su prenošene usmenom predajom. Pričane su prvo odraslima i pomoću njih odgajale su se generacije ljudi na najvišim vrijednostima čovječanstva.

Djeca slušajući priču razvijaju unutarnji život, koji može vrlo poticajno djelovati na dječiji razvoj i ponašanje. Uz pomoć priča mogu se objasniti i prilagoditi uzrastu mnoge pojave u prirodi i društvu, dočarati neobični likovi i razvijati dječija mašta. Priče mogu roditeljima i nastavnicima poslužiti kao dobro odgojno sredstvo.

Djeca vole priče i to najbolje ilustrira česta molba da im se priče pričaju ili čitaju. Odrasli treba da iskoriste to dječije interesovanje i da kroz odgovoran odabir priča i njihov sadržaj odgojno djeluju. Priče su orijentir i pomoć u odabiru ponašanja djeteta i pojednostavljuju sve situacije. Priče polariziraju. Neka osoba je dobra ili zla. Jednoznačnost u životu ne postoji, nije život crno-bijeli, ali djeca u ovom periodu to ne razumiju. Odrastanjem će steći sposobnost spoznavanja drugih ljudi i složenih životnih situacija.

Djeca predškolske i rane školske dobi ne trebaju dvoznačnosti i karikiranja. Potrebni su im potpuno jednoznačni i jasni odnosi. Dijete treba jednostavnost i jasnoću. Ono treba s potpunom naklonošću prema svom junaku da se poveže s njim, da s njim proživljava brige i zamršene situacije. Dijete mora biti sigurno da na kraju uvijek, ali baš uvijek pobjeđuje dobro.

U stvarnom životu to neće uvijek biti slučaj i to će dijete, kako odrasta, spoznavati.

Međutim, tu bolnu spoznaju će bolje savladati u sebi ako je u svom ranom djetinjstvu doživjelo i usvojilo sljedeće: - treba se uvijek zauzeti za slabije; - ispravno je biti dobar i vrijedan, a ne kroz život se provlačiti kao ljenčina; - neko malen može pobijediti snažnije od sebe i taj maleni, ali pošteni čovjek iznenada biva nagrađen ako skupi hrabrost i korača pravim putem.

44

Zehra

Djeca vole priče i to najbolje ilustrira česta molba da im se priče pričaju ili čitaju. Odrasli treba da iskoriste to dječije interesovanje i da kroz odgovoran odabir priča i njihov sadržaj odgojno djeluju. Priče su orijentir i pomoć u odabiru ponašanja djeteta i pojednostavljuju sve situacije

br. 121 april/maj 2016.

ODGOJ temu, npr. iz povijesti Islama ili o pohvalnim osobinama vjernika, na početku ispričati priču primjerenu uzrastu. Za djecu je to vrlo važno iskustvo za njihov unutarnji život, jer na taj način nastavnik iskazuje naklonost i bliskost sa učenicima. Učenici se poistovjećuju s likovima i to im može biti orijentir u ponašanju. Šta djeca uče slušajući priče?

Priče za djecu treba da govore o moralu i treba da daju djetetu priliku da se identificira.

Sklonost i simpatija prema dobru može se izgrađivati kroz likove iz priča. Isto tako se razvija antipatija prema zlu.

Kao što je pravilna ishrana važna za tjelesni razvoj, tako je duhovna hrana važna za duhovni razvoj djeteta. To zahtijeva od roditelja i nastavnika određenu aktivnost i zalaganje. Oni mogu ispričati neku priču, čitati iz slikovnice ili opisivati slike, ili što je najbolje, usmeno ih pričati.

Nastavnici vjeronauke mogu za uvod u neku

br. 121

Kada se dijete kreće, igra, hoda, ono uči kako naći svoje mjesto u svijetu, uči steći ravnotežu i kako regulirati svoja osjetila.

Sve što se u djetetovoj okolini dešava od velikog je značaja, jer dijete uči oponašanjem, a to se sve duboko utiskuje u izgradnji tijela i duše. Kada se dijete unese u priču, ili u riječi izgovorene s ljubavlju, ili u pjesmu koja se pjeva za njega, tada se kreće, kao i u vrijeme igre, s istim intenzitetom u svom unutrašnjem svijetu i razvija svoj duševni život: vjerovanje u moć dobra, hrabrost, maštu i moralnost, sposobnost prosuđivanja i promatranja. To je rezultat ljubavi i prije svega iz života u slikama, koji zajedno prodiru na površinu upotrebom jezika.

U svijetu priče mi proširujemo životni svijet pred djecom kao životnu panoramu.

Djeca priče slušaju srcem i dušom. Za njih su priče stvarne. Oni tuguju zajedno s onima koji tuguju u priči i smiju se s vedrim junacima.

Boje se i vesele zajedno sa junacima iz priče.

Možemo li mi odrasli još ovako slušati?

Sjećamo li se priča iz djetinjstva, koje su nam pričali roditelji ili djedovi i nane? Sjećamo li se glasa koji nam je pričao?

Trebalo bi da pokušamo barem malo postati dijete kada pričamo priču. Sa djetetom koje nas sluša dok čitamo treba da dijelimo radost i tugu, napetost i smijeh koji izbavlja.

Ne treba previše dramatizirati i opterećivati svojom interpretacijom. Kada mi istinski slušamo ono što pričamo, događaj nas nosi sam od sebe.

Dok dijete sluša priču, ono pogled usmjerava na vlastitu dušu. Naći će u prikazanim slikama događaje iz priče kao odraz vlastite sudbine.

Neočekivani pomagači u priči otvorit će djetetu oči da shvati da se i ono tako osjeća kao lik u priči i taj preokret može biti odabir novog puta na kojem traži unutrašnja rješenja zajedno sa likom iz priče.

Djeca ne trebaju karikature od priča, što je danas vrlo često slučaj. Djeca treba kroz priču da upoznaju same sebe, ljude i svijet oko sebe. Samo onaj ko poznaje i razumije samog sebe i svijet oko sebe, može kao odrasla osoba misliti i djelovati odgovorno. Z

april/maj 2015.

Zehra

45

DJEČIJI SVIJET

Ramazanska noć

u pećini Hi

46

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

ira M

uhammed je često odlazio na brdo Nur i nakon nekoliko sati penjanja našao bi utočište u uskoj pećini. Bila je noć mjeseca Ramazana. Muhammed je ponovo otišao u brda. Volio je tišinu tih područja. U tišini i samoći mogao je više i mirnije razmišljati.

Svake godine u ovom mjesecu pećina Hira bila je svjedok šaputanja sa Stvoriteljem Jedinim. Vidjela je Muhammedov plač, suze koje su se lile iz ljubavi prema Uzvišenom. Muhammed je polahko krenuo. Do pećine Hira ostalo je još dosta puta. Zvijezde su treperile na nebu a Muhammed je bio zamišljen.

Ušao je u četrdesetu godinu. Mučilo ga je neznanje ljudi. Obožavanje kipova, ubistva, zakopavanje žive ženske djece, plemenska ratovanja, smutnja i pokvarenost dosegli su svoj vrhunac. Razmišljao je o tome postoji li ikakav način da se spriječe sve ove ružnoće i tmine.

Kada je stigao do pećine, polahko je krenuo unutra. Te noći planina je izgledala drukčije. Kao da su svaka stijena i svaki kamen htjeli Muhammedu reći nešto veoma važno. Neobičan miomiris je ispunio zrak na brdu, miris krila velikog meleka Božijeg. Odjednom se razbila tišina. „Uči!“ Čiji je to bio glas? Zar je u pećini osim Muhammeda bio još neko? Zatim je ovaj veličanstveni glas, sada sa manje udaljenosti, ponovo dopro do Muhammeda: „Uči!“ Pećina je bila blistava i nebeska melodija izazvala je treperenje Muhammedovog srca. Nije znao čitati ni pisati, jer nije imao učitelja koji bi ga naučio. „Ja ne znam čitati.“ Taj topli glas, koji je bio prijatniji od žubora potoka, potekao je u Muhammedovom srcu: „Čitaj, u ime Gospodara Koji stvara. Stvara čovjeka od ugruška. Čitaj, najplemenitiji je Gospodar tvoj, Koji peru podučava. Podučio je čovjeka onome što nije znao.“ U tom trenutku, Allahov veliki melek, Džibril, obradovao je Muhammeda poslanstvom. Obradovao ga je viješću da će on biti posljednji Allahov poslanik i da je odabran za upućivanje i vodstvo ljudi. U takvom veličanstvenom trenutku, kada se osjetio miris ruže, vrata nebesa su se otvorila, a meleci su stajali pored njih i skupina po skupina se spuštala do pećine Hira, da bi čestitali. Muhammedova prsa kao da su postala prostrana poput neba kako bi mogla biti pogodno mjesto za sve znanje kojem ga je Allah posredstvom Džibrila podučio.

Sada je Muhammed, koji nije imao učitelja, sa znanjem koje mu je Uzvišeni spustio na srce, postao najveći učitelj ljudi. On treba uputiti ljude na put istine.

Kada se Muhammed vraćao sa brda, na licu mu je sjajila boja proljeća, a leptiri su letjeli za njim.

Raduje se Bosna Ramazanu

Uskoro će toplo ljeto doći, Stiže radost u svakome danu, Kroz mahale mnoge on će proći, Raduje se Bosna Ramazanu.

Procvjetalo u avliji cvijeće, Sad zavidi zumbul jorgovanu, Sjenom sedždu čini i drveće, Raduje se Bosna Ramazanu.

Raduju se širom svijeta ljudi, Svak ko voli vjeru poštovanu, Mnogim srce tada se probudi, Raduje se Bosna Ramazanu.

Na iftar se sav komšiluk zove, Nema mjesta šejtanu svezanu, Allahu se upućuju dove, Raduje se Bosna Ramazanu.

Džamije će tad da se napune, K'o biseri što su na đerdanu Safovi će svi da se popune, Raduje se Bosna Ramazanu.

Na čistoću mirisat će ce kuće, I na heklu bijelu,ispeglanu, U pekari lepine još vruće, Raduje se Bosna Ramazanu.

Uskoro će toplo ljeto doći, Stiže radost u svakome danu, Kroz mahale mnoge on će proći, Raduje se Bosna Ramazanu.

Denijal DERGIĆ

Priča iz knjige Muhammed, Poslanik milosti, Husein Salih

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

47

www.kewser.ba

www.zehra.ba

Zehra

MAGAZIN

Zehra SarajevowGodina VIIw januar/februar 08w Broj 37w Cijena 3,5 KM 3,5 EUR 18 kn

Zašto nam izmiče najvažniji Cilj zbog kojeg jesmo na planeti Zemlji?

SREBRENICA

ZehraZehra MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Sarajevo, Godina VII, oktobar Broj 42, Cijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Sarajevo, Godina VII, novembar/studeni Broj 43, Cijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Zehra www.kewser-zehra.com.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

wSarajevo wGodina IX waugust/kolovoz 2009.wBroj 52 wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Ramazan {erif mubarek olsun

Tema broja

BOŠNJAČKO BRATSTVO I (NE)JEDINSTVO

UBIJENA jer je MUSLIMANKA

Zehra www.kewser.ba www.zehra.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

wSarajevo wGodina X wapril / travanj 2011. wBroj 72 wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

TEMA BROJA

ŽENA I MEDIJI

REPORTAŽA

PARIZ

011

ROV 2 AMBE PEJG . JUNI – 21:00 S U Š MO A–4 ZETR

POSJETITE NAS NA NAŠOJ WEB STRANICI 48

Zehra

www.kewser.ba

br. 121 april/maj 2016.

ili

www.zehra.ba

Allah Uzvišeni je rekao: „Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta!

Post pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!” (hadis-i kudsi)