Zehra121

www.zehra.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Zehra wSarajevo wGodina XIV wapril/maj 2016. wBroj 121wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Sjećanje na hazreti Fatimu

Blještavo sunce

Zehra MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Sadržaj

IZDAVAČ Ž.E.O. KEWSER Sarajevo DIREKTORICA Sadika AVDIĆ mob. 061 / 81 17 74 UREDNICA Mediha DŽAKMIĆ e-mail: medihadzakmic@gmail.com DESIGN & DTP Studio Kewser REDAKCIJA Mediha DŽAKMIĆ Alma KUŠUNDŽIJA Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ Zehra ALIČKOVIĆ-ĆESIR Nihada UGLJANIN Maida IČANOVIĆ STALNE SARADNICE Aida KRZIĆ Mersiha ĆEJVANOVIĆ Selma SENDO-LJEVAKOVIĆ Zilha RAMIĆ LEKTURA Nihada UGLJANIN MARKETING Maida IČANOVIĆ SEKRETARICA REDAKCIJE Alma KUŠUNDŽIJA ŠTAMPA Amos Graf d.o.o. Sarajevo www.amosgraf.com

HIGIJENA DUŠE

Ne prijateljujte s lažljivcem 6-7. strana

DA SE NE ZABORAVI

Bitka za život Sarajevske princeza

8-11. strana

PORUKA OMLADINI

Budite jedinstveni 28-29. strana

INTERVJU

Jasna Bajraktarević

30-31. strana

ZANIMLJIVOSTI

Šta možemo naučiti od pčela 34-35. strana

ŽIVOT U DIJASPORI ADRESA ul. Remzije Veje 4 71320 Vogošća tel: ++387 (33) 65 14 01 fax: ++387 (33) 71 25 45 e-mail: magazinzehra@gmail.com kewser.zehra@gmail.com Žiro račun Ž.E.O. KEWSER BOSNA BANK INTERNATIONAL 141-001-00006964-31

Hadžera Bišćević-Omerović 36-37. strana

ODGOJ

Profesionalna orijentacija 44-45. strana

IZLAZI MJESEČNO

Mišljenjem Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, Zehra je oslobođena plaćanja poreza na promet

2

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

UVODNIK Piše Mediha DŽAKMIĆ

Kontinuirani rad

više od dva desetljeća

Više od dva desetljeća tim Kewserovih aktivistkinja vrijedno djeluje i radi na polju edukacije i osnaživanja žena i ženske omladine. Kroz Kewser je prošlo na hiljade žena i djevojaka, što kao aktivistkinje, što kao učesnice nekog projekta ili pak kao dugogodišnje članice Kewsera

Ž

enska edukaciona organizacija Kewser u aprilu ove godine obilježava 22 godine uspješnog rada i djelovanja. Ratne 1994. godine osnivačica i predsjednica Kewsera Sadika Avdić živjela je u Zenici i tu je okupila nekoliko svojih prijateljica te započela neoficijelna druženja. Prvotno je ta druženja održavala u svom stanu.

Jednom sedmično okupljalo se njih nekoliko, Sadika bi pripremila predavanje i razgovaralo se, onako uz ratnu kahvu ili čaj, i tako je Kewser započeo s radom. Nedugo potom registrirale su i udruženje s ciljem edukacije i osnaživanja žena i djevojaka u tim teškim ratnim i poratnim godinama. I tako poteče Kewser vrelo koje 1996. godine provre i u Sarajevu. Te godine je Sadika sa porodicom preselila u Sarajevo gdje je donijela i ideju Kewsera.

I tako više od dva desetljeća tim Kewserovih aktivistkinja vrijedno djeluje i radi na polju edukacije i osnaživanja žena i ženske omladine.

Kroz Kewser je prošlo na hiljade žena i djevojaka, što kao aktivistkinje, što kao učesnice nekog projekta ili pak kao dugogodišnje članice Kewsera.

Imamo se, uistinu, čime pohvaliti. Iza nas je dvodecenijski kontinuirani rad i na stotine realiziranih projekata. Oni koji se bave sličnim projektima znaju kako je organizirati neko predavanje, seminar, okrugli sto, koncert. Kewser je u toku ove 22 godine organizirao oko 800 predavanja. Naime, svakog ponedjeljka u 18:00 sati u prostorijama Kewsera relizira se predavanje iz duhovnosti ili neke naučne oblasti.

Organizirale smo na desetine različitih kurseva, stotinjak tribina, okruglih stolova i seminara o različitim temama. Kroz te projekte govorilo se o odgoju, položaju žene u društvu, porodičnim odnosima, medijima, vršnjačkom nasilju, nasilju nad ženama, zdravlju žene i cjelokupne porodice, međuljudskim odnosima i raznim drugim vjerskim i društvenim temama. Izlagači su bili mnogi eminentni stručnjaci iz spomenutih oblasti, učesnice članice udruženja iz cijele Bosne i Hercegovine. Osamnaest smo puta organizirale manifestaciju Mošus Pejgamberov, od toga devet puta u Zetri. Na te programe smo osim naših eminentnih solista i horova, izvođača islamskih duhovnih pjesama, dovodili i najpoznatije svjetske izvođače ove vrste muzike.

Hiljade Bosnaca i Hercegovaca prisustvovalo je tim manifestacijama.

Osam smo godina organizirale prodajne izložbe ručnih radova pod

nazivom Zlatne ruke Bošnjakinje, među prvim smo organizatorima takvih izložbi. Izlagale su žene pojedinci i članice udruženja iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Također, osam smo godina organizirale sedmodnevni kulturno-vjerski program Večeri kulture koje su objedinjavale: večeri ilahija, književne večeri, dramske večeri, večeri Kur'ana, dječije programe, modne revije hidžaba...

Povezale smo se i sarađivale sa mnogim nevladinim udruženjima iz cijele Bosne i Hercegovine kao i bh. dijaspore. Posjećivale smo i primale u goste članice tih udruženja. Obavljeno je na stotine tih posjeta. Svakog ramazana organizirale smo najmanje tri, nekad i više iftara za naše članice, članice drugih udruženja kao i predstavnike naših sponzora i poslovnih saradnika, što znači da smo dosad organizirale najmanje 44 iftara, svaki za oko po 50 osoba. U toku godine organiziramo bar dva izleta za naše članice, tako da smo za ovih 22 godine organizirale bar 40 izleta. Premda nismo humanitarna organizacija i nemamo humanitarni program, više puta smo učestvovale u humanitarnim akcijama, a u nekoliko navrata bile smo i same organizatori manjih humanitarnih akcija, novčanepomoći, prikupljanja hrane i drugih potrepština nekim socijalno ugroženim osobama.

Kako smo se otpočetka orijenitirale na medijske projekte, već 15 godina izdajemo Magazin za porodicu i društvo Zehra. Dosad je izdato 120 brojeva, a od prošlog (120. broja) Zehru objavljujemo u elektronskom izdanju koje se može čitati na portalu kewser.ba. Usto, već 16 godina realiziramo radijsku emisiju Zehra, a od 2005. godine raelizira se i TV Zehra. Kroz naše medijske projekte promoviramo univerzalne i islamske vrijednosti, porodicu, hidžab, uspješne žene i djevojke, majčinstvo, obradili smo na stotine aktuelnih tema, zapisale oko 70 priča o našim šehidima. U znak sjećanja na te najbolje ljude koji svoje živote dadoše da bismo mi živjeli na ovim prostorima, osam smo puta organizirale program posvećen šehidima Bosne i Hercegovine.

U okviru našeg udruženja godinama je djelovao Klub intelektualki i Klub mladih čiji jedan ogranak, hor Kewser, djeluje već 12 godina i kroz njegovo članstvo prošlo je oko 100 djevojaka. Šest posljednjih godina tu je i Dječiji hor Kewser.

Predsjednica Ž.E.O. Kewser je liječnica homeopatije koja već 12 godina vrlo uspješno ordinira i radi na razvoju Salona za očuvanje zdravlje i ljepote Holistica. U okviru ovog salona postoje i usluge masaže po dogovoru sa klijentima i fitoterapeutkinjom te mogućnost obavljanja hidžame. U novembru prošle godine u okviru Kewsera otvorena je i Biljna apoteka Holistica.

Mnogi su prepoznali i podražali Kewserov rad, hvala svima koji su sve ove godine bili uz nas. Prethodni reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je na manifestaciji Mošus Pejgamberov 2006 uručio Kewseru priznanje Islamske zajednice BiH za doprinos u očuvanju muslimanske porodice, zaštiti prava žene i odgoju i obrazovanju djece.

Uz dovu Allahu Uzvišenom da ukabuli naš rad, da nam ga upiše u naša dobra djela, mi s još većim entuzijazmom i elanom nastavljamo raditi i idemo u nove izazove i projekte. Z

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

3

VIJESTI JEMEN

Dešavanja u Jemenu nakon implementacije prekida vatre Početak novog prekida vatre u Jemenu u cilju postizanja preduvjeta za održavanje mirovnih pregovora, kako stoji u pojedinim medijskim izvještajima, izgleda da je prolongirano

P

rije toga bilo je objavljeno da će prekid vatre u Jemenu početi s implementacijom u ponoć u nedjelju 10. aprila. Međutim, informativni tv kanal Sky News Arabi objavio je da je došlo do jednodnevnog prolongiranja početka prekida vatre.

Mirovni pregovori za rješenje sirijskog oružanog konflikta najavljeni su za 18. april i predviđeno je da se održe u Kuvajtu. Do sada je održano više mirovnih pregovora koji su suočeni sa porazima dok su nove prijetnje saudijskih vlasti suočile i ovaj mirovni pokušaj s velikim problemima. Novi prekid vatre u Jemenu, koji je startao u ponedjeljak u ponoć, suočen je s novim neuspjehom zbog novih zračnih napada saudijske ratne avijacije na jemenske gradove, ali i zbog novih prijetnji koje su iznijele saudijske vlasti. Arapska vojna koalicija, na čelu sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom, u nedjelju je izdala saopćenje u kojem se kaže da sebi daje za pravo da reagira na bilo koji oblik provokacije i napada na njene pripadnike. Ovo je čudna konstatacija i prijetnja s obzirom na činjenicu da je saudijska ratna avijacija i tokom nedjelje bombardirala jemenske gradove. U reakciji na zračne napade režima Al Saud zamjenik predsjednika

4

Zehra

jemenske političke partije Pravo Jemena rekao je da su jemenske vojne snage i pripadnici narodnih dobrovoljačkih komiteta spremni na odbranu svoje zemlje i eventualne nove napade saudijskog agresora. Jaser el Houri je na konferenciji Analiza dešavanja i regionalnih promjena u Teheranu rekao da će jemensko stanovništvo i vojne snage braniti svoje dostojanstvo i čast u slučaju da agresor bude nastavio svoje napade na njegovu zemlju.

Zamjenik predsjednika ove jemenske političke partije rekao je da njegova stranka podržava sveopće primirje i prekid vatre u zemlji te je podsjetio: „Mi nemamo povjerenja u Kraljevinu Saudijsku Arabiju jer je do sada upravo ona prekršila svako dogovoreno primirje ili prekid vatre. S druge strane, jemenska ujedinjena fronta u potrazi je za trajnim mirom zbog čega se uvijek pridržavala postignutih prekida vatre.“ Pukovnik Šaraf Lukman, glasnogovornik jemenskih oružanih snaga, rekao je da je u ponedjeljak ujutro (11. aprila 2016.) počela implementacija prekida vatre između saudijskih agresorskih snaga na čelu arapske vojne koalicije i jemenskih vojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica te da se jemenske vojne snage pridržavaju postignutog prekida

br. 121 april/maj 2016.

vatre da bi zatim naglasio: „U slučaju da agresor prekrši prekid vatre, suočit će se sa snažnim odgovorom i reakcijom jemenske armije.“ Ove informacije objavljene su u uvjetima kada stižu vijesti o jačanju nesporazuma unutar arapske vojne koalicije na čelu sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom, zbog čega su Ujedinjeni Arapski Emirati povukli većinu svoju vojnih snaga iz centralnih i sjevernih krajeva Jemena.

Nakon žestokog verbalnog okršaja između saudijskih i emiratskih državnih čelnika, Abu Dabi je povukao oko 80 procenata svojih vojnika iz jemenskih provincija Ma'areb i El Džouf, na sjeveru i u centralnom dijelu Jemena.

Osim toga, Ujedinjeni Arapski Emirati su iz navedenih regiona povukli tri lansirne rampe projektila Patriot, više desetina oklopnih transportera i vojnih vozila te druge vojne opreme. Nesporazum između Rijada i Abu Dabija postojao je i ranije, ali je kulminirao kada je jemenski predsjednik u ostavci Abdu Rabbeh Mensur Hadi smijenio svog zamjenika Halid Mahfuz Bahhaha, kojeg snažno podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati. Z

VIJESTI

Pripremila Zehra ALIČKOVIĆ-ĆESIR SIRIJA

Parlamentarni izbori u Siriji

demokratija u danima krize

Parlamentarni izbori u Arapskoj Republici Siriji počeli su u jutarnjim satima u srijedu 13. aprila u cilju izbora 250 članova parlamenta te zemlje.

Izbori su održani u svim provincijama, osim u dvije koje se nalaze pod privremenom kontrolom tekfirijskih skupina DAIŠ i Front el-Nusra

O

vo su četvrti izbori u Siriji u proteklim godinama koje je označila snažna kriza u toj zemlji. Sirijski glasači između nešto više od tri hiljade kandidata biraju članove parlamenta. Broj članova sirijskog parlamenta od 1990. godine iznosi 250, a polovina od tog broja, prema državnom Ustavu, odnosi se na radnike i zemljoradnike.

Istovremeno, sirijski predsjednik Bešar el-Asad naglasio je da bi novi Ustav zemlje trebao da podržava prava svih sirijskih građana – i većine i manjinskih grupacija – a da bi se usvajanje prijedloga novog Ustava trebalo staviti pred cjelokupno stanovništvo zemlje koje bi o njegovom usvajanju i prihvatanju glasalo na referendumu. Sirijski predsjednik Bešar elAsad rekao je da su rat i blokada sirijskom stanovništvu nametnuti zbog toga što je Sirija jedna od rijetkih zemalja svijeta koja je stala u odbranu svog istinskog suvereniteta i nezavisnosti, a zatim je dodao: „Uspjesi sirijskih vladinih snaga i saveznika nad teroristima i tekfirijskim skupinama rezultat su istrajnosti sirijskog naroda i vladinih snaga, kao i zbog podrške prijateljskih zemalja koje su stale u odbranu zvaničnog Damaska.“ Ministar informiranja Arapske Republike Sirije Imran

el-Zu'bi rekao je da parlamentarni izbori predstavljaju ukazivanje poštovanja Ustavu zemlje i ujedno su jedan od faktora koji reflektiraju volju sirijskog naroda. Ministar El Zu'bi rekao je da učešće na izborima nosi sa sobom mnogobrojne domaće i poruke za inostranstvo te je dodao: „Održavanje parlamentarnih izbora u zemlji nalazi se u sadržaju Ustava i jasno je da svi građani treba da pokažu poštovanje sadržaju Ustava zemlje.“ Sirijski ministar informisanja rekao je: „Politički proces koji se potencira u pravcu rješenja sirijske krize pitanje je koje se ne tiče sadržaja Ustava zemlje. Postojeći Ustav se treba provoditi sve dok ne dođe do usvajanja sadržaja novog Ustava zemlje. Sada ste u stanju da vidite volju sirijskog naroda i ta volja će biti prezentirana i za vrijeme održavanja referenduma o usvajanju novog državnog Ustava. Sadašnji odziv sirijskih građana je pokazatelj njihove volje i ujedno pokazatelj poštovanja sadržaja državnog ustava.“ On je također podsjetio da je bez obzira na neprijateljske poteze tekfirijskih skupina većina sirijskog stanovništva unutar zemlje i upravo su ti građani izašli na izbore da bi odredili ko će ih predstavljati unutar parlamenta. On je naglasio da je ovo bila izuzetna prilika da svaki sirijski

br. 121

pojedinac kaže svoj stav i viđenje u odnosu na agresiju i neprijateljstvo koje se više od pet godina provodi protiv sirijskog naroda i vlasti. „Za uspjeh političkog procesa u Ženevi nije odgovorna samo sirijska vlast u Damasku nego mnogo ovisi i o drugim elementima i izjavama delegacije koju podržava zvanični Rijad. Oni zaista žele da direktni međusirijski pregovori u Ženevi ne uspiju, ali je jasno da mi nikada nećemo biti poraženi u Ženevi te da nikada nećemo popustiti pred nacionalnim interesom i odgovornošću pred našim narodom“, izjavio je ovaj ministar.

S druge strane, istovremeno s održavanjem parlamentarnih izbora u Siriji, u Ženevi je počeo novi krug unutarsirijskih pregovora tako da čak postoji mogućnost da dođe do kršenja postignutog i implementiranog prekida vatre na sirijskim ratištima. Novi krug mirovnih pregovora u Ženevi potrajat će deset dana.

Ovi pregovori su počeli samo tri sedmice nakon prvog kruga dijaloga koji nije imao posebnih rezultata. I raniji mirovni pregovori 24. marta nisu imali zapaženijih rezultata na pravcu postizanja trajnijeg političkog mirovnog rješenja koji bi okončao petogodišnja razaranja sirijske države. Z

april/maj 2015.

Zehra

5

HIGIJENA DUŠE

Ne prijateljujte s lažljivcem

I

skrenost spada u opće uvjete svih ibadeta.

Vjerski pravnici nazivaju je uvjetom ispravnosti djela, teolozi uvjetom prihvatanja, a gnostici uvjetom sjedinjavanja (s Voljenim). Sve dok djelo ne poprimi božanske i nebeske odlike, ne može se uzdizati prema Allahu i neće dovesti do približavanja Voljenom. Prijetvorna djela nemaju nikakve

6

Zehra

veze s Allahom i duhovnim svijetom te zbog toga ne mogu ni biti sredstvo veze između roba i Gospodara.

S obzirom na važnost spomenute vrline, iskrenosti, kao uvjeta svih ibadeta, u nastavku govorimo o njenoj suprotnosti, laži, koja nam može uništiti sva naša dobra djela i s kojom svakako nema ni duhovnog napretka.

br. 121 april/maj 2016.

Na Dan kada nepravednik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!” – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu (El-Furkan, 27-29)

Pripremila Alma KUŠUNDŽIJA Nema sumnje u to da čovjek treba spoznati svoje nedostatke, koristeći se na tom putu i mišljenjima i kritikama drugih ljudi, pogotovo onih u čiju je iskrenost i čistotu uvjeren.

S druge strane, prijatelji koji čovjeku iz dobronamjernosti skreću pažnju na greške i propuste koje je napravio moraju to činiti u krajnjoj tajnosti, daleko od očiju drugih.

HIGIJENA DUŠE Međutim, ukoliko neko u ime otklanjanja grijeha i upućivanja savjeta objelodani drugim ljudima grijehe i mahane vjernika, bit će od onih na koje se odnosi časni ajet: Oni koji bi voljeli da se među onima koji uzvjerovaše razvrat proširi..., a takve će zadesiti bolna Božija kazna i na ovom i na onom svijetu.

Jedna od opasnih šteta koje nanosi jezik jeste laganje. Laž spada u velike grijehe i predstavlja ključ svih grijeha te ishodište svih zala i ogavnosti. Vrli vjernici nikad neće navići svoj jezik na tu ogavnost, jer laž čovjeka pravi lažljivcem i izopačuje ga, rušeći njegov ugled u društvu te on gubi povjerenje koje je uživao među ljudima. Međutim, budući da za to nije potrebno mnogo, neki ljudi, nažalost, ipak za njom posežu, u nadi da će tako prije ostvariti svoje namjere, ne prezajući tom prilikom ni od čega i često izričući u jednom danu i na desetine laži.

Međutim, vrhunac nesreće leži u činjenici da takvi ljudi ne razmišljaju o nepovoljnim odrazima i lošim posljedicama laži, kako za život pojedinca, tako i za život samoga društva. Oni laž svrstavaju u bistre dosjetke i mudrosti, smatrajući da su iskreni ljudi nesposobni i neuki. Ali, oni previđaju jednu bitnu činjenicu, tj. da je laganje u suprotnosti sa čistom iskonskom prirodom i uzvišenom ličnošću čovjeka, i ne znaju da laž predstavlja čin neprijateljstva i borbe protiv Uzvišenog Boga, kao ni to da se ona kosi sa Njegovom filozofijom stvaranja, jer je On izgradio svijet na temelju istine, iskrenosti i ispravnosti. Tako u Kur'anu stoji: On je Onaj Koji je Zemlju i Nebesa s Istinom stvorio... (El-En'am, 73) Cijelim svijetom bitka provodi se zakon iskrenosti, jasnoće i istinitosti. Premda se čini da se u svijetu bitka primjećuju suprotnosti i protivrječnosti, laž i prevara uopće ne postoje u prirodi. U osnovi se čiste istine trebaju tražiti u svijetu prirode i bitka, i treba ih čuti iz usta same kreacije. Zar svi naučni i filozofski zakoni nisu samo relativno poimanje svijeta bitka i zakona koji njime vladaju, i zar svi tragaoci za Istinom – kako oni koji posmatraju svijet kroz vratašca gnoze, tako i oni koji koračaju putem nauke i iskustava ili filozofije i logike – ne promišljaju o tajnama svijeta, nadahnjujući se njima, i zar se bave ičim drugim doli svijetom bitka i zakonima koji njime vladaju? I Uzvišeni Bog nas putem znakova na obzorjima i u dušama upućuje na istine svijeta kada kaže: Mi ćemo im pružati dokaze Naše na obzorjima, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je On istina... (Fussilet, 53) Kao što je već rečeno, laž je u potpunosti zabranjena i smatra se odvratnom, osim u slučaju nužde. Međutim, ono o čemu se u etici raspravlja kao o pojavi koja je suprotna

moralnim vrijednostima i što se ubraja u moralne poroke jesu navika da se laže te lažljiva ćud, isto onako kako se u poglavlju o vrlinama istinoljubiva ćud i navika da se govori istina smatraju vrijednim i cijenjenim. Dakle, kako god slučajno govorenje istine ne dokazuje postojanje vrline i savršenstva, tako ni rijetko izricanje laži ne govori o zloći i moralnoj pokvarenosti. Drugim riječima, ono što se smatra vrijednim ili tome suprotnim, čovjekova su lijepa moralna svojstva ili njegove ružne duhovne osobine, a ne tek puko govorenje i ponašanje. Premda je čovjekovo svakodnevno ponašanje i postupanje pokazatelj njegove ćudi, te jedno na drugo uzajamno utječu, povremeno i prolazno ponašanje ipak se ne može smatrati istinskim pokazateljem čovjekove naravi. U tom smislu, u predajama se prenosi da navika laganja nije u skladu sa vjerovanjem. Znači da vjernik ponekad, iz nužde ili iz nemara, može izreći laž, ali nije prihvatljivo da on laganje uzme kao osnovu ponašanja i djelovanja u životu.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Uistinu su najteži grijesi oni koje počini lažljivi jezik.“ U drugoj predaji stoji da je rekao: “Vjernik se može navići na sve, osim na laž i prevaru.”

Zaključuje se da druženje i prijateljevanje s pokvarenim osobama (od kojih je jedna i lažljivac), htjeli mi to ili ne, ostavlja na čovjeka ružan i neželjen trag. Tako Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “Ne druži se sa zlim, jer narav tvoja će od naravi njegove zla poprimiti, a da to i ne primijetiš.” Prema tome, prilikom odabira prijatelja treba biti krajnje pažljiv, jer nije svako

br. 121

dostojan prijateljstva, budući da prijatelj i drug imaju utjecaja na sva životna pitanja čovjeka, i kako god dobar prijatelj potiče čovjeka da čini dobro, tako ga loš i zabludjeli prijatelj gura u propast.

Drugim riječima, prijatelj i drug utječu na čovjekovu ćud, govor, postupanje i ponašanje, čak i na njegovo vjerovanje, a da on sam nije toga ni svjestan. Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Čovjek je u vjeri svoga prijatelja i druga.”

“Ni o jednom čovjeku nikakav sud ne donosite, sve dok ne vidite s kime se druži, jer čovjek se uistinu poznaje po sebi sličnima i drugovima svojim, i svrstava se među drugove i prijatelje svoje.”

Imam Ali, mir neka je s njim, kaže u jednoj predaji: “Kada vam se u pogledu nekoga javi sumnja i ne znate koje je vjere, pogledajte onda drugove njegove: pa ako oni budu pripadnici vjere Božije, i on je u vjeri Božijoj, a ako budu u nekoj drugoj vjeri mimo Božije, onda ni on nema udjela u vjeri Božijoj.”

Na Dan kada nepravednik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!” – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. (El-Furkan, 27-29) Iz tog razloga čovjek se treba kloniti druženja sa nečistim osobama, a ukoliko je, ne daj Bože, zapao u takvo društvo, mora, dok još ima ikakvu priliku, iskoristiti vrijeme i udaljiti se od njih. Z

april/maj 2015.

Zehra

7

DA SE NE ZABORAVI

Bitka za život

Sarajevske pri

P

rošle godine u Sarajevu je izašla knjiga Sarajevska princeza. Autor je Edo Jaganjac, sarajevski ratni hirurg koji živi u Pragu. To je uzbudljivo svjedočanstvo o borbi za život ranjenika u opkoljenom Sarajevu u kome su sa svih strana vrebali granate i snajperi. U središtu ove ratne priče je borba Ede Jaganjca i njegovih kolega ljekara da se spasi život teško ranjene petogodišnje djevojčice.

U nastavku prenosimo razgovor sa dr. Edom Jaganjcem u studiju RSE (Radio Slobodna Evropa) u Pragu, koji je snimljen nakon što je iz štampe izašla njegova knjiga Sarajevska

8

Zehra

princeza.

toga uslijedilo.

Da počnemo ovaj razgovor od korica Vaše knjige Sarajevska princeza. Ko je sarajevska princeza?

A uslijedila je Vaša i borba Vaših kolega ljekara iz Vojne bolnice da se ranjena Irma evakuira iz Sarajeva i da joj se spasi život. To je, prema Vašem kazivanju, bila teška borba sa bezdušnom administracijom Ujedinjenih nacija i njenih agencija. Zašto su se oni tako ponašali iako su bili u humanitarnoj misiji?

Sarajevska princeza je petogodišnja djevojčica Irma Hadžimuratović, koja je 30. 7. 1993. godine ranjena u granatiranju Alipašinog polja. Tom prilikom je njena majka poginula. Majka je čula granatu sekundu-dvije prije nego što je pala. Uhvatila je dijete, pa je geler, koji je prošao kroz nju i ubio je, ranio i malu Irmu. Priča govori o tome šta je nakon

br. 121 april/maj 2016.

Mislim da to nije ništa neobično i da se oni uvijek i svugdje tako ponašaju. Oni su nas uvijek gledali kao da nas gledaju iz autobusa ili iz svemira. Mi smo bili nevažni, njihove

DA SE NE ZABORAVI čak ni komandant trupa Ujedinjenih nacija u Ruandi. Sve zbog politike Ujedinjenih nacija i nekih viših interesa.“ Znači, to je takav sistem – koliko se god trudio, ne možeš ništa promijeniti, nego sve mora po birokratskoj proceduri?

Ništa ne možes promijeniti. Siguran sam da je sistem namjerno napravljen da ne funkcionira. Protiv tog sistema možeš se boriti samo iznutra. Moj brat je od 1992. do 1994. vodio UNICEF u Sarajevu. Za svoj rad dobio je jedno od najvećih priznanja za humanitarni rad – nagradu Albert Schweitzer koju dodjeljuje harvardski univerzitet. Kod njega se sve znalo. Znalo se u čijim rukama je završila svaka narandža humanitarne pomoći koja je ušla u Bosnu. Dvije godine to je tako funkcioniralo, a treće godine su ga prebacili u Tuzlu, jer im nije odgovaralo da se tačno zna gdje, šta i kome ide. Uvjeren sam da je to bio razlog.

Vratimo se Vašoj borbi da se evakuira mala Irma. Vidim iz knjige da ste Vi, maltene, stotinu puta otišli do UNPROFOR-a, molili ih, zvali telefonom. Oni nisu htjeli da Vas prime, pravili su se ludi.

inceze plate i njihovi životi bili su mnogo važniji.

Njihovi godišnji odmori bili su mnogo važniji nego život male Irme i mnogih pacijenata koji su poumirali, a nisu dočekali da budu evakuirani. Nije tako bilo samo u Bosni i Hercegovini. Moj prijatelj Sivro Senail, hirurg i anesteziolog, izvanredan čovjek i stručnjak, bio je sa trupama Ujedinjenih nacija u Ruandi u vrijeme genocida. Prije objavljivanja poslao sam mu rukopis moje knjige, a on mi je napisao: „Dok sam bio u humanitarnoj pomoći u Ruandi, gadio sam se sam sebi.

Nisam bio u stanju ništa da promijenim, koliko god sam se trudio. To nije mogao niko,

Najgore je bilo što, ustvari, nemate kome da se obratite. Za evakuaciju ranjenika bio je zadužen MEDEVAC. Prema njihovim pravilima mogao je biti evakuiran samo onaj ranjenik kome je bio ugrožen život. Ali oni su se sastajali dva puta godišnje, a predsjednik njihove komisije, koja je odobravala evakuacije, sjedio je u Kambodži.

Sjedi u Kambodži, a zadužen je za Sarajevo...

On dođe jednom ili dva puta u Sarajevo.

Kada dođe u Sarajevo, ranjenici koji su trebali da budu evakuirani ili su već umrli ili su nekako preživjeli. I onda on nije imao šta odobriti. Nije tačno da niko nije otišao.

Nešto ranjenika je odlazilo, ali uvijek je to bilo zahvaljući angažiranju nekih ljudi koji su radili u tim organizacijama. Ideju da alarmiramo svjetske medije da bismo spasili Irmu dala nam je Una Sekerez, koja je bila zaposlena u sarajevskom UNHCR-u, i vrlo dobro je znala da Irma neće biti evakuirana ako budemo išli redovnim kanalima. Mi smo prije toga evakuirali nekoliko ranjene djece iz Sarajeva, ali tu je bio moj brat Nedo, koji bi direktno pozvao Kušnera ili nekoga drugog političara u svijetu i zamolio ga da prebaci dijete. Kušner je bio dovoljno utjecajan da je mogao to uraditi. Međutim, u trenutku kada nam je ranjena Irma stigla u bolnicu, Nede nije bilo u

br. 121

Sarajevu.

Kada ste vidjeli da to nikako ne ide, da Vas odbijaju i da vam pričaju prazne priče, Vi ste, onda, odlučili da alarmirate svjetsku javnost kako bi mediji izvršili pritisak.

To danas izgleda tako, ali kada su prvi put došli novinari i nešto snimili, nisam vjerovao da bi tih pet minuta priče moglo spasiti život tom djetetu. Međutim, bio je avgust mjesec, kada nema nekih bitnih vijesti i kada se u svijetu ništa ne dešava, pa su svi počeli pričati o spasavanju male Irme. Mislio sam da će nakon toga neki birokrata Ujedinjenih nacija odobriti evakuaciju, nisam imao pojma da to treba da kažu John Major ili Bill Clinton.

I na kraju, pošto je spasavanje male Irme postalo svjetska vijest, onda je lično John Major, u to vrijeme premijer Velike Britanije, naredio da se pošalje avion.

Tako je. Tada su u Evropi postojala samo dva aviona-bolnice, oba su bila holandska. Imaju pola godine unaprijed planirano gdje idu.

Jedan takav avion je po Majorovom naređenju došao u Ankonu. Irma je Herkulesom prebačena iz Sarajeva u Ankonu, a onda dalje do Londona. Tamo ju je čekala kraljica, ljudi su izašli na ulice, kao kada smo mi svojevremeno čekali Tita i mahali zastavicama. Njen otac mi je nedavno, kada sam bio u Londonu, pričao da je to bilo nešto nevjerovatno. Irma je smještena u Great Ormond Street Hospital, najbolju dječiju bolnicu na svijetu. Odmah je pregledana i urađena joj je operacija. Irmin otac mi je rekao da mu je nakon operacije prišao dr. Dino Hadžić, naš prijatelj i kolega iz Sarajeva koji je tada radio u toj bolnici, i saopštio mu da će Irma ostati paralizirana do kraja života. „To mi je bio najteži trenutak u životu, ne onaj kada su mi javili da je Irma ranjena i da mi je žena poginula, nego baš taj kada mi je Dino to saopštio“, kazao mi je Irmin otac. Mala Irma je nakon godinu i po dana umrla. Imam dojam da bi danas bila živa, završila fakultet, udala se, imala djecu, da je samo jedan dan ranije evakuirana.

Pamtim jednu rečenicu iz Vaše knjige koja zvuči užasavajuće. Napisali ste da je portparol UNPROFOR-a bio toliko nesretan da je, kada je pod pritiskom svjetskih medija odobrena Irmina evakuacija, to doživio kao lični poraz. Je li moguće da se jedan zvaničnik Ujedinjenih nacija tako neljudski ponaša?

april/maj 2015.

Zehra

9

DA SE NE ZABORAVI On je čak u razgovoru sa novinarima izjavio da u Sarajevu svakog dana život izgube najmanje tri djevojčice Irminog uzrasta, pa zašto smo se, onda, baš za nju zainatili.

Svakako ginu, pa vrlo važno. Nevjerovatno.

To je ono što sam rekao – oni nas gledaju kao iz autobusa. On je meni jednom rekao: „Ti bi najviše volio da ona sada umre, pa bi bili krivi UNPROFOR i Srbi, a jedino biste vi bili dobri.“ Kada ga u tom trenutku nisam udario, neću nikad nikog. Eto, takvi su bili ljudi koji su dolazili u Sarajevo na mjesta UN dužnosnika.

Bilo ih je masa, nije on bio jedini.

Na nekoliko mjesta kažete da ste imali osjećaj da su zvaničnici Ujedinjenih nacija nekako s visine i indiferentno gledali na patnje građana Sarajeva. Ovi su to osjećali, pa im nisu ostajali dužni. Opisujete jednu drastičnu scenu, kada je čovjek s amputiranom nogom pljunuo ispred Butros Butros Ghalija, tadašnjega generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, koji je prilikom posjete Sarajevu došao u Vojnu bolnicu i obilazio ranjenike.

Mislim da je on to itekako zaslužio. Mi smo tada mislili da Ujedinjene nacije i međunarodna zajednica treba da urade nešto da bi zaustavili ovo zlo oko nas, a on je predstavljao Ujedinjene nacije. Dobio je šta je zaslužio. Bilo je još takvih visokih posjetilaca koji nisu dobili tako nešto, a trebali su.

Zgrozio sam se nad još jednim događajem koji ste opisali u Vašoj knjizi. Bili ste svjedok kada su vojnici UNPROFOR-a iz transportera bacali konzerve izgladnjelim građanima Sarajeva, a onda su mirno posmatrali kako ih snajperi gađaju kada su oni poletjeli da uzmu te konzerve.

Nisu ti vojnici imali pojma da su tamo snajperisti. To su bili novi vojnici, upravo je stigao novi kontigent. Oni se nisu mogli ni braniti, a kamoli nekoga napasti. Oni su to znali. Oni su se samo igrali rata, a nisu mogli ništa uraditi. To je ta politika Ujedinjenih nacija, politika viših ciljeva. Sve je to samo šminka – i ništa više.

Opisali ste i scenu kada vojnik UNPROFOR-a ženi koja ga moli da joj baci konzervu gestom pokaže da će joj baciti konzervu ako otkrije grudi.

Hvala Bogu, nije do toga na kraju došlo. Nije to jednom bilo. Ja sam dva puta bio svjedok takvih scena. To su vojnici, šta ćete. To što mi

10

Zehra

takvo njihovo ponašanje doživljavamo kao veliko poniženje, to njima ništa ne znači. U toj vojsci bili su i ljudi i neljudi. Bilo je kretena poput onih što su se zabavljali bacanjem konzervi iz transportera da bi gledali kako se ljudi tuku oko njih, a bilo je i onih koji su nam pomagali. Jedan nam je prenosio krv za bolnicu u Hrasnici. To nam je zaista mnogo značilo, a onda su mu to zabranili. Rekli su da UNPROFOR ne može voziti krv na drugu

br. 121 april/maj 2016.

stranu jer je to vojna operacija. Nevjerovatno.

Nikada to neću shvatiti. Zato sam na početku knjige citirao jednu rečenicu Aldousa Huxleya koji kaže da postoje tri vrste razuma – ljudski, životinjski i vojnički.

Znači, bilo je ljudi u Ujedinjenim nacijama i u njenim agencijama koji su se trudili da pomognu, ali ih je sistem sprečavao?

DA SE NE ZABORAVI Upravo tako. Smatram da je sistem namjerno napravljen da ne funkcionira i da i ti ljudi koji su pokušavali da nam pomognu nisu mogli mnogo uraditi.

Izgleda da ste Vi evakuacijom Irme ipak na neki način probili taj zid nerazumijevanja, jer je nakon Irminog slučaja konačno počela evakuacija ranjene djece iz Sarajeva? To je krenulo normalnije.

To je bilo nešto nevjerovatno. Odjednom su nam nudili 750 kreveta za liječenje po svijetu, a mi nismo imali toliko ležajeva u cijeloj bolnici. Tada su mnogi ranjenici otišli.

Naravno, otišli su i neki odrasli, između ostalih i jedan vojnik, koji je ostao bez oka, pa mu je bila potrebna operacija. Onda je na naslovnoj strani Daily maila izašla njegova slika uz naslov Poslali nam vojnike umjesto djece. Oni su htjeli da im šaljemo samo plavokose djevojčice od pet godina, a odrasli neka pomru. Neke stvari nikada neću razumjeti.

U proteklih dvadeset godina napisano je mnogo knjiga o ratnom Sarajevu.

Opisana je gotovo svaka ulica Sarajeva pod opsadom. Vaša knjiga donosi nešto sasvim novo – bolnicu u ratnom Sarajevu u kojoj su ljekari operirali i spasavali živote ljudi radeći u najgorim mogućim uslovima.

Nije baš da nismo ništa imali. Nismo imali struje i vode, ali smo imali struju za operacije koju su obezbjeđivali agregati. Lijekove smo nekako dobijali, a Svjetska zdravstvena organizacija nam je slala najnužniji materijal za operacije. Imali smo svoje rezerve rukavica.

Nikad nisam morao operirati bez rukavica.

Nije radio rentgen. Kažete da niste mogli snimiti Irminu glavu?

Na kraju smo je nekako snimili, ali snimak nije bio nizašta. Nismo imali ni laboratoriju.

Otvorio sam nekoliko stomaka bez razloga, jer mi je izgledalo da ih moram otvoriti, ali, kada sam to uradio, vidio sam da nije trebalo.

Na jednom mjestu u knjizi kažete da se čovjek može naviknuti na rat. Jeste li se Vi navikli?

Ja sam tada bio uvjeren da sam se naviknuo na rat, ali, kada se čovjek navikne na rat, onda se odvikne od mira. Jer, kada sam došao u Prag, svi su u mene gledali kao u ludaka.

Supruga mi je rekla da godinu dana nisam bio normalan. Ne znam je li baš tako, ali znam da sam se stalno osvrtao da vidim gleda li me neko, ima li negdje snajper, nisam mogao sjediti uz prozor, nisam se mogao kretati na otvorenom.

Srpski premijer Aleksandar Vučić prilikom boravka u Sarajevu posjetio je gradsku bolnicu – bivšu Vojnu bolnicu u kojoj ste Vi radili tokom rata. Je li među Vučićevim domaćinima bilo ikoga iz ratnog perioda?

U toj bolnici još radi dosta ljekara koji su radili u to doba. Dosta ih je tamo i danas.

Je li mnogo ljekara otišlo izvan Bosne i Hercegovine?

Naravno, to i da ne govorim. Kada smo se 1995. ili 1996. godine, ne znam tačno, prvi put nakon rata okupili u Sarajevu na kongresu Bosanskohercegovačke medicinske inicijative (BMI), došlo je 450 ljekara iz cijelog svijeta koji su nekada radili u Sarajevu.

U uvodnim bilješkama napisali ste da Vaša knjiga nije dokument. Ali ona ipak liči na ratni dnevnik. Vi u njoj bilježite događaje koji su se odigrali u toku osam dana, od 31. jula do 8. augusta 1993. godine.

Tu knjigu sam počeo pisati 1994. godine.

Ona je godinama stajala u mom kompjuteru.

Kako je uopće došla do izdavača, to je komplikovana priča. Kada sam od njega dobio poziv da se knjiga štampa, bio sam iznenađen, nisam znao otkud mu uopće moj rukopis. Ustvari, nisam to pisao da bi neko to čitao. Knjiga izgleda kao dnevnik, ali to nije dnevnik. Naprimjer, Butros Butros Ghali je doduše bio u mojoj bolnici, ali u januaru, a ne u tih osam dana. Bilo je mnogo toga što sam htio kazati, a opet je mnogo toga što sam morao izostaviti zbog kontinuiteta priče. Žao mi je što neke ljude nisam spomenuo, ali mi je bilo jasno da što se više likova pojavi u knjizi, priča će biti manje razumljiva.

Vi ste praktično saželi Vaše ratno iskustvo u tih osam dana?

Recimo da je tako.

Kažete da ste knjigu počeli pisati 1994. godine. Zašto ste čekali dvadeset godina da napišete knjigu o ratu? Čovjek sjedne za kompjuter, pa naleti na

br. 121

taj tekst, pa ga malo popravi, pa doda još nekoliko stranica, pa pola godine opet ništa ne napiše. Knjiga je definitivno bila gotova možda prije tri ili četiri godine.

Jeste li pravili zabilješke, jeste li vodili neku vrstu dnevnika ili ste sve pisali po sjećanju?

Ima tu mnogo dijaloga i to vrlo dinamičnih.

Dijalozi su u principu izmišljeni, osim onih koji se tiču Irme. Te nikada neću zaboraviti, kao ni one koje sam vodio sa lošim ljudima iz Ujedinjenih nacija. Veoma dobro se sjećam razgovora sa francuskim ljekarom kada sam tražio da mi daju infuzije jer ih u tom trenutku nismo imali. Razgovarali smo telefonom jer je on rekao da nema vremena za mene.

Ja sam se tada nalazio u prostorijama PTT inženjeringa, gdje su bile smještene međunarodne organizacije, a on je bio jedan sprat ispod mene.

Vi ste knjigu napisali u formi dnevnika, ali ipak bih rekao da se Vaša knjiga razlikuje od klasičnih dnevnika. Vi ne bilježite samo događaje, nego stalno vodite unutrašnji monolog u kome preispitujete i sebe i ljude oko sebe. Pokušavate da sebi objasnite i svoje i njihove postupke i da ih na neki način moralno kvalifikujete.

Kad je počeo rat, ljudi su se počeli mijenjati.

Najednom su se neki ljudi, za koje smo bili uvjereni da su strašno humani, pokazali drukčijim. Smatram da su u ratu loši ljudi postali mnogo gori, a dobri mnogo bolji. Na neki način sve je isplivalo na površinu.

Sudeći po posljednjim rečenicama koje ste napisali u svojoj knjizi, Vi vrlo pesimistično gledate na današnje stanje u zemljama bivše Jugoslavije. Vi kažete: „U zemljama bivše Jugoslavije i danas vladaju nacionalisti koji su izazvali rat i koji vode svoje zemlje u sve dublju bijedu i zaostalost.” Reklo bi se da ne vidite da se išta od rata do danas promijenilo nabolje.

Neke kuće su popravljene i narasle su neke mlade generacije, ali političke strukture su ostale iste, što će reći da nema političkog pomaka. Ja ga ne vidim. Kad god dođem u Sarajevo, Beograd, Zagreb, Dubrovnik – izgledaju prekrasno izvana, ali čim malo zavirite unutra, vidite koji je to jad i bijeda – ja kažem: „Eto, ako smo htjeli da nam bude bolje, sada nam je bolje. Ko hoće da mu je bolje, neka mu je bolje. Meni je bilo dobro i prije.“ Z

april/maj 2015.

Zehra

11

BOŠNJAČKA ZBILJA

Onim Bošnjacima ko Pa zar ne znamo da krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđenik na smrt glavu ne pogne da mu je sablja, sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!?

12

Zehra

Piše Ferid MUHIĆ

V

elika snaga leži u pričama. Zato priče ne nastaju slučajno, spontano, bez povoda i bez cilja. Ako je priča dobro smišljena, sjeme posijano u pričama, niknut će taman kad ljudima najviše zatreba onoga što izgleda kao da im je najpreče.

Ali ono što je najpreče, nije uvijek ono što izgleda kao da je prvo, ni ono što izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo treba znati da ono što nam izgleda prvo i na šta se prva misao usmjeri, nije uvijek ono što je najbolje, ono što je najvrednije, ono što čovjeku valja učiniti! U smrtnoj opasnosti prva misao je pobjeći, i svakom se čini da je najpreče spasiti glavu. Ali ako je za spas glave potrebno da se izgubi obraz, onda je obraz preči! Zato, suprotno uvriježenoj i sistematski pothranjivanoj predrasudi ne priča priče samo narod. Mnoge od navodno

br. 121 april/maj 2016.

narodnih priča nije ispričao narod, nego ih je, kao šugavu ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A zna se da jedna šugava ovca ošuga cijelo stado!

Jedna od takvih narodnih priča, puštena davno među Bošnjake (ja tu priču nikada nisam čuo kod drugih naroda, iako sam je, na moju veliku žalost, često slušao upravo kao narodnu priču među Bošnjacima) jeste Priča o hrđavom psu. Zbog očigledno demagoške i defetističke poruke upućene Bošnjacima, ovu priču prenosimo u osnovnim crtama.

Kao biva, u nekog čobana, zajedno sa dobrim i pametnim psima, uz stado bilo i neko pašče koje je po cijeli dan i po svu noć lajalo. U planini bio vuk, ali podalje od ovog stada. Pođe taj vuk svojim poslom na jednu stranu, ali čuje onog lajavog psa. Tako jednom, tako dvaput. Upamti to vuk, te čim

BOŠNJAČKA ZBILJA

oji ne smiju istinu reći Akademik Ferid Muhić

ujagmi malo slobodnog vremena, ode da vidi to pašče koje mu svojim lavežom ne da ni da se na miru odmori i odspava. Kad vuk dođe na ono mjesto odakle se čulo lajanje, a kad tamo cijelo stado. I pojede vučina i ovce i čobana, i dobru paščad, a samo se ono lajavo pašče spasi!

Priča je višestruko zanimljiva, ali ćemo se mi zadržati samo na već spomenutoj centralnoj poruci Bošnjacima, i očiglednoj neautentičnosti ove kvazinarodne priče koja potvrđuje da je spravljena u retortama ideoloških laboratorija naših susjeda s jasnim ciljem da obeshrabri Bošnjake i da im stvori osjećaj nemoći i tupe pokornosti.

Domovina svih Bošnjaka Poruka je prijeteći jasna: Bošnjacima valja pognuti glavu i ušutiti se da ne bi privukli pažnju vuka koji ih je, nekim slučajem, do

tada smetnuo s uma. Dok šute i trpe, i ako od sebe otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv dušmana, dušman (vuk) će ih bar za neko vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spominju dušmane (koji ne laju) su kao dobri psi koje treba hraniti i držati uz stado. Pas koji laje i kada vuka nema, dozvat će vuka (dušmana), prije ili kasnije, i eto vam belaja!

Zato, pamet u glavu, Bošnjaci! Otjerajte one ljude (paščad) među vama koji opominju (laju) da je vuk u planini, a dušman u blizini!

Ako šutite, možda vas vuk zaobiđe i poštedi!

U suprotnom, i vas i vašeg čobana vuk će pojesti, a samo će ono lajavo pašče ostaviti u životu, da mu se nađe i da ga podsjeti na vas, kad se opet poneka od rasutih ovaca ojanji, i kad novo stado za klanje saberete!

Strašno, da strašnije ne može biti! Što je još gore, sami Bošnjaci su tu priču progutali kao mudru pouku, i po pravilu, upravo oni su prvi koji tjeraju od sebe svoje najbolje ljude. Čim neki Bošnjak digne glavu i jasno i glasno progovori istinu o opasnostima koje Bošnjacima prijete, skoče mnogi Bošnjaci kao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga da ušuti, taman kao da je ono pašče.

Ali ono što je najgore jeste da niko ne vidi koliko je ova priča neautentična i ideološki fabrikovana, koliko je jasno da nije bila, niti je mogla biti narodna priča. Kao prvo, niko ne vidi da se sakrilo i preskočilo ono što je u priči najbitnije: naime, da blizu stada zaista živi pravi vuk koji jede ovce, i da tog pravog vuka lajavi pas nije ni izmislio, ni stvorio, kao i to da nije ovaj pas pojeo ovce i čobana, nego upravo taj isti realni vuk na kog je on lajao i opominjao danju i noću!

Kao drugo, ko god zna bilo šta o vukovima, zna da oni bježe od laveža, a ne da ih lavež privlači, tako da pas koji neprekidno laje zapravo indirektno već brani stado od vukova! Istina je u stvarnosti direktno suprotna ovoj priči! Vuk se odluči da napadne stado samo kad zavlada tišina, dok ovce planduju ili pak, u gluho doba noći, kada popusti pažnja čobana, a psi se ušute i zadrijemaju. Kamo sreće da svako stado ima psa koji neprestano laje, danju i noću,

br. 121

imalo ili nemalo vuka u blizini! Nikada, ali zaista nikada – i to će vam potvrditi svako ko je bio makar jednom sa ovcama u planini u kojoj ima vukova – vuk neće napasti stado ako njegov dolazak najavi gromoglasni lavež, jednog ili više pasa, svejedno! I zato ovčari i čobani posebno cijene pse koji laju i opominju, jer su im oni od najveće pomoći, a ne uzrok njihove propasti, kao u ovoj priči-podvali!

O tome koliko je inače ponižavajuća i kulturološki neprihvatljiva osnovna podjela uloga u Priči o hrđavom psu, u kojoj su Bošnjaci prikazani kao potpuno nemoćne ovce pred svemoćnim vukom, a njihov najbolji branilac koji ih bez prestanka opominje na opasnost, žigosan kao glavni krivac za njihova stradanja, pa im preostaje samo da pognu glavu i šute hrabreći se oportunističkim biserima kao što su: krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lađu, prvi pijevac završi u loncu, najviše junaka je pod zemljom, pognutu glavu sablja ne siječe, treba jednom napisati studiju od pet tomova na devet hiljada stranica! Hoće li ovaj strah nekada prestati, ima li uopće kraja tim blasfemičnim epizodama ekscesivnog nacionalnog mazohizma!? Pa zar ne znamo da krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđenik na smrt glavu ne pogne da mu je sablja, sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!?

Zato, o vi među Bošnjacima koji ne smijete istinu reći, ne budite ovce, ne plašite se, ne tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori i koji vas danju i noću na opasnost opominje, već ga slijedite i pomozite mu, isplovite na pučinu, s valovima se hrvite, prvi sabah najavite, pred cijelim svijetom glavu ponosno podignite – jer vama priliči da je pognete samo pred Allahom Jedinim!

Izvor: feridmuhic.com

april/maj 2015.

Zehra

13

DO OBALE MIRA

Savjetovanje Piše Mohsen ABBASI VALADI

N

eke osobe su, nažalost, skeptične u pogledu savjetovanja. Osjećaju da savjetovanje predstavlja uplitanje treće osobe u njihov život, dok savjetovanje nije nikakvo uplitanje te vrste nego pomoć u zajedničkom životu.

Savjetovanje predstavlja uključenje još jednog ili više umova u rješavanje problema da bi se pronašao ispravan put. Treba prihvatiti činjenicu da su mnogi od nas, zbog manjka iskustva ili osobitih životnih okolnosti, slabo informirani o nekim pitanjima.

Neka pitanja nam se katkad doimaju očitim i jasnim, no kada se posavjetujemo s nekim, uviđamo da smo bili u zabludi. Upravo to neznanje stvara u životu probleme s kojima se nije lahko nositi. Često se dešava da neko određeni problem smatra velikim poput planine, no nakon savjetovanja s nekim, sam se nasmije tom problemu i osjeća kako se ustvari radi o beznačajnoj stvari.

Obavijestiti treću osobu o svom problemu bolje je nego dopustiti da se taj problem dalje razvija i preraste u problem koji može teško pritiskati čitav naš život.

Naša nevolja je u tome što u svim drugim oblastima savjetovanje prihvatamo kao sasvim prirodno načelo, no kad se radi o privatnom životu, nismo takvi. Ako želimo kupiti kuću ili novi auto, odabrati posao ili popraviti kakav aparat, savjetujemo se s ljudima koji su stručni u vezi s tim, no nismo skloni savjetovanju onda kada se u privatnom životu suočimo s problemima.

Neki ne žele prihvatiti da je neiskustvo jedno od obilježja mladih ljudi. Uostalom, mladi ljudi koji ranije nisu imali iskustvo zajedničkog života imaju potrebu za uputom od nekoga ko je u stanju nadoknaditi njihovo neiskustvo. To ne znači da stariji ljudi nemaju potrebe za savjetovanjem, nego da je savjetovanje obično potrebnije mlađima.

Pod poticanjem na savjetovanje ne podrazumijevamo da žena i muž za svaku

14

Zehra

sigurna potpora

sitnicu treba da idu kod svog savjetodavca.

Prije svega, trebamo nastojati da, kroz učenje i razgovor sa stručnim osobama, naučimo što više o načelima zajedničkog života, a savjetniku ćemo se obratiti tek ukoliko se suočimo s problemom koji sami nismo u stanju riješiti.

Treba prihvatiti činjenicu da niko nije stručnjak za sve oblasti života i da baš sve probleme može riješiti oslanjajući se isključivo na vlastito mišljenje. Ukoliko neko odluči da se tako ponaša, doveo je svoj život u ozbiljnu opasnost. Hazreti Alija je rekao: „Onaj ko smatra da oslanjajući se na vlastitu pamet nema potrebe za savjetovanjem s drugima doveo je sebe u opasnost.“ Ustvari, savjetovanje je zaštita temelja porodice od rušenja i propasti. Često smo se u svom, a i u životu drugih, osvjedočili da djelo urađeno bez savjetovanja može kasnije, kada uvidimo njegov ishod, učiniti da se pokajemo. Hazreti Alija je rekao: „Poslanik Božiji, s.a.v.a., posalo me u Jemen i rekao mi: 'O Ali, neće se

br. 121 april/maj 2016.

pokajati onaj ko se savjetuje.'“ Stoga, nema sumnje da je savjetovanje jedan od temelja napretka u zajedničkom životu.

Karakteristike savjetodavca Ne posjeduje svako potrebne kvalitete da pruža savjete drugima. Savjetodavac se mora odlikovati određenim karakteristikama, a neke od njih navest ćemo u nastavku.

Pamet Savjeti i potezi koje savjetodavac predlaže u svrhu rješavanja problema moraju proizlaziti iz mudrosti i logike. U riječi takvog savjetodavca može se pouzdati i postupati u skladu s njima. Poslanik Božiji, a.s., rekao je: „Savjetujte se s pametnima i držite se njihovih riječi, inače ćete se pokajati.“ Savjetodavac koji podliježe vlastitim ili emocijama svoga sagovornika ne može se uzeti u obzir kao istinski savjetnik i stoga se u

DO OBALE MIRA

Savjetovanje neće biti valjano ukoliko se ne poštuju granice savjetovanja. Onaj ko poznaje granice savjetovanja okoristit će se njime. Prva od tih granica je da se savjetuješ s nekim ko je razuman. Druga, da savjetodavac bude slobodan i odan vjeri.

Treća, da na onoga kome daje savjet gleda prijateljski i bratski. Četvrta, da mu povjeriš svoje tajne tako da ih poznaje kao i ti sam.

Ako je savjetodavac razuman, okoristit ćeš se njegovim savjetom.

Ako je slobodan i odan vjeri, nastojat će biti dobrohotan prema tebi. Ako te smatra svojim prijateljem, sakrit će tvoju tajnu koju mu povjeriš, a ukoliko poznaje tvoje tajne, onda će njegovi savjeti biti potpuni i posve dobrohotni (Imam Sadik)

njega ne možemo pouzdati.

Bogobojaznost Savjetovanje je izuzetno osjetljiva djelatnost i po mnogo čemu podsjeća na bavljenje sudstvom. Moguće da će zaključci savjetodavca donijeti koristi ili štete osobi koju savjetuje. Ponekad se radi o savjetovanju bliske osobe čiji je život usko povezan sa savjetodavčevim i slično.

U svakom slučaju, savjetovanje se odvija pod različitim uvjetima i savjetnik će se uvijek moći držati istine samo ukoliko je bogobojazan. Imam Sadik, mir neka je na nj, rekao je: „O svojim poslovima savjetuj se s onim ko se boji Boga Svevišnjeg.“ Upućenost Obratimo li pažnju na filozofiju savjetovanja, nesumnjivo ćemo zaključiti da se o svakoj oblasti treba savjetovati s onim ko je upućen u to pitanje i stručnjak za njega. Pitali su Poslanika Božijeg, a.s.: „Šta znači pametno postupati?“, pa je rekao: „Savjetovati se s onim ko je upućen i poslušati ga.“ Nažalost, treba reći da se to načelo u životu zaboravlja. Često se možemo osvjedočiti da se mladi bračni parovi radi sprečavanja ili rješenja problema raspituju kod onih koji nemaju niti minimum kvalifikacija da daju mišljenje o takvim stvarima. Mnogi koji se postavljaju kao savjetodavci mladima predstavljaju

br. 121

pobjede i poraze nad ljudima u našoj okolini kao zakonitosti i načela življenja s bližnjima i prijateljima. Savjetovanje s takvima predstavlja neprijatnost i svojevrsnu opasnost po čovjekov život.

Dobrohotnost i saosjećajnost Savjetodavac mora imati na umu samo sreću i dobrobit drugih. Bez takvog stava, moguće je da savjetodavac bude ponesen vlastitim prohtjevima. Naklonost ili nesklonost ne treba da utječu na savjetovanje, jer savjetodavac inače ne može imati na umu stvarnu korist po onoga ko traži savjet.

Moguće je da savjetovanje s dobrohotnim savjetodavcem poluči rezultat koji nam nije po volji, no takav ishod savjetovanja pouzdaniji je od onog kakav bismo mi voljeli.

Važno je samo da savjet dolazi od osobe koja je zbilja dobrohotna. Poslanik Božiji, a.s., rekao je: „Savjetovanje sa dobrohotnim i pametnim čovjekom vrelo je napretka, sreće i uspjeha od Boga. Pa kakav god savjet da ti pametan i dobrohotan čovjek pruži, nemoj mu se protiviti, inače ćeš propasti.“ Vezanost za vjeru Vezanost za vjeru jedna je od osnovnih osobina potrebnih da bi neko bio savjetodavac. Bez poznavanja vjere i obzirnosti spram nje čovjek se ne može uputiti ka ispravnom životnom putu. Postoji

april/maj 2015.

Zehra

15

DO OBALE MIRA Dalekovidost Kako bi se pronašao metod rješenja za različite probleme, potrebno je biti dalekovid da bi se uspjelo sagledati šta je ispravno i logično postupanje. Čovjek koji na stvari gleda površno vidi samo danas i nema sposobnost da sagleda budućnost.

Savjetodavac, pak, mora razmišljati o konačnici nekog postupka.

Hrabrost

samo jedan put sreće i napretka, a to je put koji čovjeka vodi ka robovanju Bogu. Na taj put čovjeka može izvesti samo neko ko poznaje način robovanja Bogu i vjeruje u to. Naglašavamo, poznavanje vjere i njeno slijeđenje dva su osnovna kvaliteta koja valjan savjetodavac mora posjedovati.

Savjetodavci koji su zarobljenici stavova zapadnjačkih psihologa i koji zapostavljaju vrela vjere, poput Kur'ana, ne mogu donijeti sreću i dobrobit onima koji im se obraćaju.

Takvi savjetodavci spadaju među one od kojih je više štete nego koristi.

Povjerljivost Da bismo ono što nam je na srcu bez sustezanja povjerili savjetodavcu, moramo biti uvjereni u to da će ono što mu kažemo smatrati strogo povjerljivim i sačuvati za sebe. Inače mu ne možemo predstaviti svoje probleme onakvima kakvi doista jesu, s obzirom na to da, predstavljajući naše probleme toj osobi, dovodimo svoj život u opasnost. Naime, moguće je da otkrivanje naše tajne drugima našteti našem ugledu ili da nam u životu pričini ozbiljne probleme.

Blagost Savjetodavac mora biti veoma strpljiva osoba jer će mu savjetovanje sigurno

16

Zehra

oduzimati mnogo vremena. No, savjetovanje ne služi samo da bi se problemi rješavali, već i da bi se preduprijedili. Većina onih koji se obraćaju savjetodavcima jesu osobe koje su već suočene s problemima i kroz savjetovanje traže način kako da ih riješe. Kako bi mogao izložiti odgovarajući način za rješavanje problema njegovog sagovornika, savjetodavac mora podrobno i strpljivo saslušati problem. Moguće je da slušanje različitih problema u istom danu iscrpi čovjeka i da mu, malo po malo, uništi strpljenje. Imajmo na umu da savjetodavac koji nije blage naravi ne može pružiti valjanu uputu za rješenje naših problema.

Iskusnost Za razliku od stava nekih da je obrazovanje prvi i osnovni uvjet za dobrog savjetodavca, treba reći da se sve ne svodi na obrazovanost. Iskustvo je također veliki učitelj i spada među potrebne uvjete za savjetodavca od povjerenja.

Mnoge stvari koje ne možemo naći u knjigama nalaze se u bogatom ljudskom iskustvu. Imam Sadik, mir neka je na nj, rekao je: „U pitanjima koja se tiču tvoje vjere savjetuj se sa osobom koja posjeduje pet svojstava: pamet, blagost, iskustvo, dobrohotnost i bogobojaznost.“

br. 121 april/maj 2016.

Ponekad se savjetovanje tiče čitavog bića neke osobe, pa iznošenje stava tada od savjetodavca zahtijeva hrabrost i odvažnost. Savjetodavac mora, prije svega, posjedovati dovoljno znanje i iskustvo da bi u ovakvim slučajevima mogao izložiti način djelovanja. Osim toga, mora imati i dovoljno hrabrosti da pruži savjet u veoma osjetljivim slučajevima. Pri svemu tome nužan je i oprez. No, ukoliko taj oprez kod savjetodavca poprima oblik straha, on neće moći ukazati na put izlaska iz problema.

Moguće je da takav savjetodavac i one probleme koji nisu naročito veliki i teški preuveliča svome sagovorniku i to na način da će ovome suočavanje s njima izgledati nemoguće.

Držanje daleko od škrtosti i pohlepe Škrtac svijet posmatra očima materijaliste i sve na svijetu mjeri novcem i materijalnim dobrima. Takvo viđenje uzrokuje da čovjek oboli i od drugih nedostataka. I pohlepan čovjek je nalik škrtici, s tom razlikom što se škrtac srcem veže za ono što ima, a pohlepnik i za ono što ima i za ono što je u rukama drugih ljudi. Ni pohlepan čovjek ne može imati realan pogled na svijet. Kako bi ostvario svoje želje, sve smatra dopuštenim.

Zato i pri savjetovanju ružna djela prikazuje kao lijepa. Kad neko takav bude izabran za savjetodavca, svoje stavove izlaže vođen upravo tim materijalističkim viđenjima.

Stoga se ne možemo pouzdati u njegove upute jer životni ciljevi ove dvojice drukčiji su od ciljeva zbog kojih je čovjek došao na ovaj svijet. Poslanik Božiji, a.s., rekao je: „O Ali, ne savjetuj se s plašljivcem jer će ti suziti put izlaska iz nevolja. Ne savjetuj se sa škrcem, jer neće ti dopustiti da postigneš svoj cilj. Ne savjetuj se s pohlepnikom, jer on zlo pohlepe prikazuje lijepim. O Ali, znaj da su kukavičluk, škrtost i pohlepa jedno svojstvo i objedinjuje ih ružno mišljenje.“ Z

POSJETITE NAŠ PORTAL www.tvzehra.ba

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

17

U POVODU

HazretiBlještavo Fatima sunce

Kćerka posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., hazreti Fatima, posjeduje veoma istaknuto mjesto u povijesti. Zbog toga smo odlučili podsjetiti se na njene vrline povodom dana njenog rođenja – 20. džumade-l-uhra 18

Zehra

T

okom proteklih četrnaest stoljeća učenjaci, istraživači i intelektualci su, svaki na svoj način, pokušavali osvijetliti bar jednu dimenziju uzvišene ličnosti predvodnice svih žena svijeta, h. Fatime.

Neophodno je upoznati ličnost hazreti Fatime, jer ona predstavlja uzor za sve ljude svijeta, posebno žene. Plemenita i pobožna hazreti Fatima rođena je u porodici koja je slovila kao izvorište svih moralnih i duhovnih vrlina. Ona je rođena u kući posljednjeg Božijeg poslanika i odrasla je pod njegovim nadzorom.

Hazreti Fatima je odrasla u okrilju svoga oca, koji predstavlja veličanstvenu i neponovljivu epohu ljudske povijesti. Ona je osjetila teškoće borbe tokom života u Mekki. Sa svim članovima Poslanikove obitelji protjerana je u dolinu Ša'bi Ebi Talib gdje je trpjela glad, žeđ i sve vrste teškoća i problema. Kasnije je, nakon hidžre, njen muž hazreti Alija sav svoj život i imetak žrtvovao na Božijem putu. Na taj način hazreti Fatima je cijeli život provela u teškoćama i borbi.

br. 121 april/maj 2016.

Jedan od poznatih nadimaka kojim su zvali hazreti Fatimu bio je Ummu ebiha, što u prijevodu na bosanski jezik znači Majka svoga oca. Ona je taj nadimak dobila zbog toga što je poput požrtvovane majke činila sve da pomogne ocu, povrati mu snagu i ukloni efekte nezadovoljstva. Pogledajte tu veličinu! Jedna mala djevojčica u najtežim uvjetima pomaže najvećem čovjeku – Božijem Poslaniku.

U to vrijeme mušrici su Poslanika, a.s., i njegove ashabe izvrgavali najvećim mukama, nakon čega su ih protjerali u dolinu u blizini Mekke. Tada je umrla hazreti Hatidža, supruga Božijeg Poslanika, a.s., i njegov amidža Ebu Talib. Hazreti Fatima je tada bila najbolji i najbliskiji prijatelj Božijem Poslaniku, a.s.

Hazreti Fatima posjeduje uzvišene i jedinstvene osobine, koje karakterišu savršene ljude. Njena duhovnost predstavlja jednu od njenih osobina koje vrijedi upoznati. Hazreti Fatima je naizgled samo ljudsko biće, i to žena.

No, u suštini, ona je velika istina, blještavo sunce, odabrani i plemeniti Božji rob... Božji

Sjećanje na hazreti Fatimu Poslanik, a.s., rekao je da će na Sudnjem danu vjernike u Džennet predvoditi hazreti Alija, a hazreti Fatima vjernice.

Duhovni stepen kćerke Božijeg Poslanika, a.s., toliki je da su meleci s njom razgovarali i da su je nazivali najodabranijom ženom svijeta.

Hazreti Fatimi se pripisuje knjiga pod imenom Fatimin mushaf. U mnogobrojnim rivajetima stoji da su imami za rješavanje problema veoma često koristili Fatimin mushaf. Jedan od pripadnika Ehli-bejta rekao je da se u toj knjizi ne nalaze propisi o halalu i haramu, nego svi događaji koji će se dogoditi u budućnosti.

Kakva je to uzvišena nauka! Kakva je to mudrost koju je Allah, dž.š., dao jednoj ženi!

Jedna od plemenitih vrlina hazreti Fatime jeste i skrušena pobožnost koja se samo može vidjeti kod njenog oca i muža. Kada je hazreti Fatima činila ibadet u mihrabu hiljadu odabranih meleka ju je dozivalo, nazivalo joj selam i veličalo. Ona je bila potpuno oslonjena na Allaha, dž.š., i Njemu predana. Osim uzvišenih duhovnih merteba, koje nije moguće opisati, hazreti Fatima je u svakoj situaciji i u svakom trenutku bila potpuno predana Božijoj volji i Njegovom putu. Zahvaljujući toj osobini, u povijesti Islama ostala je poznata kao veliki borac i simbol borbe za potčinjene i pravdu.

Hazreti Fatima je vodila jednostavan i skroman život. Ovakav način života naučila je od oca, a ovaj princip prakticirala je i za vrijeme braka sa hazreti Alijom. Mnoge priče govore o njenoj skromnosti. Poznato je da je na najskromniji način sklopila brak. Nakon hidžre, kada je dostigla punoljetnost, svima je poznato na koji način i kako skromno se kćerka predvodnika svih muslimana udala za hazreti Aliju. Hazreti Fatima je vodila skroman život, ali je, osim toga, konstantno pomagala siromašne, tako da je više puta siromasima davala najbolje što je imala u kući. Sura Dahr aludira na dobročinstvo hazreti Fatime, h. Alije, h.

Hasana i h. Husejna.

Hazreti Fatima je predstavljala uzor i na porodičnom planu. Ona je bila veoma vrijedna u pogledu odgoja djece i obavljanja bračnih i kućnih obaveza. Hazreti Alija je rekao da ga hazreti Fatima nikada nije naljutila... Ona je, pored sve veličine i veličanstvenosti, u vlastitoj kući bila žena i supruga.

U svom kratkom ali plodnom životu, hazreti Fatima se istakla borbom i zalaganjem za pravdu i istinoljubivost. Premda je živjela relativno kratko, nekih dvadesetak godina (prema nekim predajama), hazreti Fatima se istakla borbom, strpljenjem, učenjem, poučavanjem, govorima, odbranom poslanstva, imameta i islamskog sistema.

Ona je vodila borben i veoma uspješan život, što sigurno u svijesti ljudi predstavlja svijetlu tačku.

Zahvaljujući istaknutim osobinama, koje su je izdvajale od drugih žena, Božiji Poslanik je prema njoj iskazivao posebno poštovanje.

Kada bi Fatima došla kod Poslanika, on bi ustao i krenuo joj u susret. Poljubio bi ju, uhvatio za ruku i postavio da sjedne na njegovo mjesto. To je stepen hazreti Fatime.

Upravo zbog toga je Božji Poslanik, a.s., jasno rekao: „Kada je Fatima ljuta, i Allah, dž.š., je ljut, a kada je ona vesela, i Allah, dž.š., je veseo.“ Uistinu, veličanje hazreti Fatime od strane Božijeg Poslanika, a.s., govori o njenom značaju i zasluzi da bude uzor svim ženama svijeta.

Na putu dostizanja sreće i savršenstva sve žene treba da slijede put hazreti Fatime. Svaka njena riječ i svaki njen pokret treba da budu obrazac ponašanja za sve nas.

Primjer u kojem Božiji Poslanik upozorava muslimane na važnost poštovanja Allahovog zakona, a u kojem spominje važnost svoje Fatime, jeste slučaj kada je jedna žena iz ugledne porodice plemena Kurejš, po imenu Fatima, počinila krađu. Kada je Božiji Poslanik naredio da se nad njom provede Božiji propis, pripadnici plemena Benu Mahzum mnogo su se naljutili i nastojali su na svaki način spriječiti izvršenje Božijeg zakona. Tako su zamolili Usamu ibn Zejda, koji je bio blizak Božijem Poslaniku, da s njim razgovara o ovome i da ga zamoli da joj oprosti. Kada je Usama o ovome razgovarao sa Poslanikom, a.s., on se jako naljutio i rekao: “Činiš li zagovor u vezi s jednim od propisa Božijih?”

Zatim je ustao i održao govor u kojem je, između ostalog, rekao: “O ljudi! Ono zbog

br. 121

čega su narodi prije vas stradali jeste u tome da kada bi neki od njihovih uglednika počinio krađu, njega ne bi kažnjavali, ali ako bi neko od slabih, nemoćnih i nepoznatih počinio krađu ili neko drugo protivzakonito djelo, Božiji zakon bi nad njim sprovodili!” A zatim je još rekao: “Kunem se Bogom, ako bi moja kćerka Fatima počinila ovakvo djelo, i nad njom bih također izvršio Božiji zakon. Pred zakonom Božijim, Fatima Mahzumija jednaka je Fatimi Muhammedovoj.“ Zaista je Fatima bint Muhammed pred zakonom jednaka Fatimi Mahzumiji, ali u Poslanikovom, a.s., srcu zauzimala je prvo mjesto. Jer, od svih kćeri i supruga, u ovom primjeru spomenuo je baš Fatimu, da bi ashabima pokazao ozbiljnost situacije, s obzirom na to da su svi znali koliko je Fatima važna Muhammedu, a.s.

Hazreti Fatimi dat je nadimak Zehra, što znači sjajna. Kao da je njeno lice, kako se prenosi, zračilo svjetlom. Prenosi se da kada bi stala na namaz, mihrab (mjesto gdje stoji imam koji predvodi zajednički namaz) bi sav bio osvijetljen. Ovo je jedna od počasti direktno darovanih Fatimi od strane Uzvišenog Allaha, dž.š., da bi se još na dunjaluku odredio njen visoki stepen na nebesima.

Hazreti Fatima udala se za hazreti Aliju, kojega je Muhammed, a.s., nazvao kapijom grada znanja, s tim da je on sam grad znanja. Sa hazreti Alijom dobila je dva predivna sina, hazreti Hasana i hazreti Husejna.

Hazreti Fatima umrla je u 29. godini života, šest mjeseci nakon preseljenja njenog oca, Muhammeda, a.s. Z

april/maj 2015.

Zehra

19

U POVODU

Ponos Kreacije Fatima je bila najbolji primjer, jer je važila i uvijek će važiti kao primjer savršene ličnosti. Hatidža je Fatimu doživljavala ne samo kao svoju kćerku nego i kao svog saputnika u životnim usponima i padovima. Fatima je u Hatidžinim skutima spoznala sve ljepote monoteizma i bogobojaznosti, a shvatila je i da jedna žena može sve što posjeduje podariti na Allahovom putu. Shvatila je i da želje koje su drugim ženama goleme i nedokučive, pred njom mogu biti ništavne i bezvrijedne

20

Zehra

S

va stvorenja su manifestacija Allahovog postojanja i bivaju stvorena sukladno Allahovoj volji, ali Božija milost i volja ponekad bivaju posebno usmjerene na neka od Njegovih stvorenja. Upravo tako je mu'džiza zvana Fatima kročila na scenu postojanja da bi bila Božiji znak među ljudima i da bi im pokazala svijetle horizonte Allahove Jednoće i monoteizma. Časni Poslanik Islama govorio je: „Fatima je dio moga tijela, svjetlost oka moga, voćka moga srca i moja duša. Ona je hurija u ljudskom obliku.

Kada god stupi u ibadet, Uzvišeni Allah kaže melekima: Pogledajte mog najboljeg roba, Fatimu. Ona stoji naspram Mene i od straha od Mene joj se trese cijelo postojanje. Ona je cijelim svojim srcem stupila u ibadet Meni.“ Hatidža je dobila novu zaokupljenost; dozvolom Uzvišenog Allaha u njenoj nutrini razvijalo je se čisto biće. U tim

br. 121 april/maj 2016.

danima je upravo to biće, koje će svijetu biti predstavljeno kao ponos Kreacije, bilo najbliskiji hazreti Hatidžin prijatelj i saputnik. Hatidžino srce je svakim otkucajem razgovaralo sa svojim čedom. Govorilo mu je o Pejgamberu i teškoćama s kojim se suočava u izvršavanju svoje poslanice. Neprestano se pitala: „Može li ovo čedo uspokojiti Božijeg Poslanika i podržati ga naspram zakletih neprijatelja?“ Stiglo je i vrijeme rađanja. Niko u tim teškim i teško izdržljivim trenucima nije pritekao u pomoć Hatidži. Bila je sama i bol je ovladao njenim tijelom. Iznenada je osjetila da je njen život direktno povezan sa sudbinom najvećih žena u historiji Islama i vjerovanja u Boga.

Osjetila je da je usamljena poput Hadžere, Asije i Merjeme. I one su, od trena stupanja na Božiji put, bile suočene s neprijateljstvom tvrdoglavih neprijatelja tog puta. Odjednom

Sjećanje na hazreti Fatimu je Hatidža osjetila prisustvo tih velikih žena u svojoj blizini. To ju je iznenadilo. Bijahu došle da joj pomognu.

Jedna progovori: „Ne boj se, Hatidža! Mi smo izaslanice Gospodara tvoga i sestre tvoje.“ Onog trena kada se Hatidža malo smirila i primirila, reče jedna od njih: „Ja sam Sara, supruga pejgambera Ibrahima, Halilullaha.“ Ona druga što milozvučno pričaše i na usnama sladak smješak imaše reče: „Ja sam Merjema, kćerka Imranova, majka pejgambera Isaa, Ruhullaha.“ Ona treća što imaše ljubak i sramežljiv pogled progovori: „Ja sam Asija, kćerka Muzahimova, Faraonova supruga, što povjerova Musau.“ Nije prošlo mnogo, a čisto svijetlo novorođenče staviše joj u naručje. To novorođenče, ta djevojčica bijaše kročila u svijet u kojem su sva prava bila rezervirana za muškarce, u svijet u kojem je sve mjereno snagom muških mišica, u vremenu kada su ženska djeca smatrana sramotom te živa zakopavana.

Kada se Hatidža pribra nakon poroda, shvati da u sobi nema nikog osim nje i njene djevojčice. Shvatila je da je u Muhammedovu, s.a.v.s., porodicu ušla djevojčica pod čijim je tabanima cijeli svijet.

Hazreti Fatimino rođenje je za Poslanika Islama, s.a.v.s., bilo poput povjetarca na užarenom pijesku Hidžaza, krepko i veselo. Muhammed je silno volio svoju kćerku Fatimu. Duboki prodorni Fatimin pogled dopirao je do najvećih dubina Muhammedove, s.a.v.s., i hazreti Hatidžine duše. Pejgamber je bio veoma pažljiv prema svojoj kćeri, želeći stanovnicima svijeta pokazati da imati kćerku ne samo da nije sramota, nego da je kćerka posebna manifestacija Allahove milosti. Fatima je bila najbolji primjer, jer je važila i uvijek će važiti kao primjer savršene ličnosti. Hatidža je Fatimu doživljavala ne samo kao svoju kćerku nego i kao svog saputnika u životnim usponima i padovima. Fatima je u Hatidžinim skutima spoznala sve ljepote monoteizma i bogobojaznosti, a shvatila je i da jedna žena može sve što posjeduje podariti na Allahovom putu. Shvatila je i da želje koje su drugim ženama goleme i nedokučive, pred njom mogu biti ništavne i bezvrijedne.

Svaki Hatidžin dah bio je poput stranice historije Islama koju je ispisivala svojim požrtvovanjem. Fatima je čula predivnu priču o požrtvovanosti svoje majke na Božijem putu. Svaki put kada bi pogledala lice svoje

majke, spoznavala bi novo poglavlje u životu hazreti Muhammeda i Hatidže. Životu koji je tekao i požrtvovanju svoje majke kojim se hazreti Fatima iskreno ponosila. S druge strane, glas otkucaja Fatiminog srca bijaše poput čiste poruke koja je pronalazila mjesto u dubinama Poslanikovog srca, srca koje je silno voljelo svoju kćerku. Njen otac Muhammed je sjedio sa Džibrilom, melekom Objave, i s njim je razgovarao. Meleke je poznavao bolje nego Mekku, a nebo bolje nego zemlju. Otac, poput svijeće, obasjava sve oko sebe i brine se za spas Zemljana.

Tako se je hazreti Fatima još od djetinjstva upoznavala s najvažnijim životnim pitanjima.

Ona je, tragajući za dalekim horizontima života, stigla do vrhunaca savršenosti do kojih nije stigla nijedna žena.

Hazreti Fatima je stekla iskustvo kroz najteže i najkompliciranije ispite pa je zbog toga njen blagorodni život ispunjen brojnim poukama i podukama. Psiholozi ističu da je postojanje značenja u životu glavni faktor života ispunjenog zadovoljstvom. Slobodno se može reći da svi mi u svom životu imamo nekoga ili nešto ko nam ili što nam puno znači. Analiza statističkih podataka u Francuskoj pokazala je da 89 posto ljudi smatra da je čovjeku potrebno nešto za šta vrijedi živjeti. Čak je 61 posto ispitanika odgovorilo da u njihovim životima postoji neko ko njihovom životu daje smisao.

Doktor Viktor Frankel u djelu Čovjek u potrazi za smislom opisuje svoj život u nacističkom kampu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Opisujući torturu kroz koju su prolazili zarobljenici, Frankel ističe da su kroz taj pakao uspjeli proći samo oni koji su u svom životu uspjeli pronaći smisao. Taj smisao se svakome manifestira na različit, odnosno jedinstven način. Taj i takav smisao mnogi pronalaze u bračnom drugu, potomcima, domovini, pa čak i u novcu, ali najviše ljudi smisao svog života pronalaze u vjerovanju u Boga. Drvo imana rađa slatke plodove spokoja i srčane smirenosti. Hazreti Fatimino biće bilo je ispunjeno vjerovanjem u Boga.

Pejgamber Islama, s.a.v.s., rekao je: „Uistinu je Uzvišeni Allah srce i sve dijelove tijela moje kćerke Fatime ispunio imanom i uistinu je ona predvodnica žena svijeta, kako onih koje su živjele, tako i onih koje će živjeti.“ Jednoga dana je Selam, ashab posljednjeg Božijeg poslanika, hazreti Fatimu otpratio do Pejgamberove kuće i usput joj je rekao: „Kćeri Kurija i Cezara nose odjeću od najfinije svile, a kćerka Muhammeda, najvećeg Božijeg roba, nosi staru suknenu odjeću!“ Kada su stigli do hazreti Resulove kuće,

br. 121

Fatima reče: „Oče! Selmana čudi moja odjeća.“ Poslanik se okrenu Selmanu i reče: „Moja kći se natječe u kretanju prema Gospodaru svjetova.“ Jednoga dana Fatima, zajedno sa hazreti Alijem (neka je mir na njih), dođe u Poslanikovu kuću i zatraži pomoćnicu da joj pomogne u kućnim poslovima. Poslanik upita: „Želiš li šta bolje od sluškinje?“ Kada je dobio pozitivan odgovor, naučio ih je jednu dovu koja se uči na tesbih, a ova dova je kasnije postala poznata kao Tesbih hazreti Zehre, neka je mir na nju. Ova dova je tako snažno utjecala na hazreti Fatiminu nutrinu da je uz pomoć nje mnogo lakše prolazila kroz najteže tegobe i patnje. Ustvari, najvažnije bogatstvo u hazreti Fatiminom životu upravo je njeno iskreno oslanjanje na Uzvišenog Allaha, odnosno tevekul.

Hazreti Fatimin život bio je ispunjen istinskim poukama i ljubaznošću, a toplina koja je odlikovala odnose u njenoj porodici na koncu je rezultirala odgojem velikana historije čovječanstva. Jednoga dana hazreti Alija je vidio da je njegova supruga svoje jelo dala djeci i tako ostala gladna. Upitao ju je: „Zašto mi nisi rekla da potražim hranu?“ „Stid me je Uzvišenog Boga da od tebe zatražim da učiniš nešto što nije u tvojoj moći“, odgovorila je Fatima.

Rekao je Pejgamber, a.s.: „Vodite se za Suncem i od njega tražite uputu, a kada Sunce zađe, onda za Mjesecom, a kada se Mjesec skrije, onda za Sjevernjačom, a kada ona ode, onda za dvjema blistavim blizancima.“ U odgovoru o značenju ovih svijetlih uputa, Pejgamber reče: „Ja sam Sunce, Ali je Mjesec, Fatima je Sjevernjača, a Hasan i Husejn su dvije blistave zvijezde – farqadeyn.“ Hazreti Fatimina ličnost ima i svoj nebeski i svoj zemaljski aspekt. Njen nebeski aspekt ne možemo spoznati, a za zemaljski možemo reći da je idealan. Ona se cijelim svojim bićem zalaže da svijet bude svjedokom postojanja jednog čistog, ravnopravnog i pravednog društva, društva u kojem se individualni i društveni aspekt čovjekove ličnosti napaja sa čistih i bistrih izvora religije. Prema tome, ona se zalaže za formiranje takve ljudske zajednice. Hazreti Fatima smatra da se čovjek u dobrom društvu može kretati pravcima istine i pravde. Upravo zbog toga, ona bira isposnički život i trpi sve patnje da bi pomogla drugima. Stoga kažemo da je hazreti Fatimin život uzor za sve ljude svijeta. Z

april/maj 2015.

Zehra

21

U POVODU

Neka nam hazreti

Piše Mediha IMAMOVIĆ

G

ovoriti o ličnosti hazreti Fatime kao predvodnice žena u Džennetu nezahvalno je zbog toga što o njoj kao takvoj može govoriti onaj ko se nalazi na njenom položaju. Kada govorimo o važnosti i veličini Sunca, mi zapravo ne govorimo o zbilji Sunca, već govorimo o tome koliko smo mi spoznali Sunce, koliko smo shvatili značaj njegove toplote i svjetlosti, koliko smo sposobni da vidimo njegove ljepote... Stoga, ove nekolike riječi koje ćemo reći o toj velikoj ženi neće odraziti njenu zbilju, već će biti

22

Zehra

samo jedan mali pokušaj da iskažemo naše skromno razumijevanje i beskrajno divljenje njenoj veličini.

Razmatrajući imena i nadimke koje je nosila ova uzorita žena, možemo donekle ostvariti spoznaju o neprolaznim savršenstvima koje je ona posjedovala. Hazreti Fatima ima brojne nadimke koji ukazuju na mnoge važne aspekte njene ličnosti. Samo ime Fatima znači odvojena, tj. odvojena od svake vrste nečisti, ružnoće i prljavštine. Ona ne samo da nema u sebi nikakvih nečistoća već

br. 121 april/maj 2016.

je i posebnim čišćenjem očišćena, o čemu govori 33. ajet sure El-Ahzab. Stoga ne čudi što je jedno od njenih imena i Mutahira, tj. čista. Jedno od najpoznatijih imena hazreti Fatime je Zehra što znači blistava i sjajna, tj. žena koja je posebnim nurom (svjetlošću) prosvijetljena.

O njenom uzvišenom položaju govore brojni ajeti. Svevišnji Gospodar hvali njezin položaj na više mjesta u Kur'anu. Mi ćemo ovom prilikom posebno izdvojiti i spomenuti suru Kevser, koja je u usporedbi s ostalim surama

Sjećanje na hazreti Fatimu

i Fatima bude uzor Hazreti Fatima je dragulj neprocjenjive vrijednosti koji treba da što prije prepoznamo, s njim se upoznamo i ljubomorno ga čuvamo. Naš život je kratak, stoga ovaj datum, datum rođenja hazreti Fatime, iskoristimo na najbolji način, a to je naša čvrsta odluka da ćemo naše živote učiniti sličnima životu hazreti Fatime.

Odlučimo da je dosljedno slijedimo u akaidu, u moralu, u osobinama, u djelima, u govoru, u načinu oblačenja, u ophođenju sa ljudima

posebna upravo onako kao što je hazreti Fatima u usporedbi s ostalim ženama posebna. Riječi koje se koriste u ovoj suri jedinstvene su, što znači da se više ne spominju nigdje u Kur'anu.Opće je poznato zbog čega i kako je spuštena ova sura.

Zašto i kako da slijedimo hazreti Fatimu?

Prije svega treba da naglasimo nekoliko važnih stvari. Čovjek je po svojoj biti siromah tj. nema ništa.

On neprestano po svim pitanjima ima potrebu za drugim ljudima i njima se obraća.

Neke od tih potreba su odgoj, poduka, slijeđenje svjetonazora, morala, ponašanja, oblačenja... To nazivamo prihvatanjem uzora. Dolazimo do zaključka da čovjek nema drugog izlaza osim da slijedi nekoga i da nekoga uzima kao svoj uzor. Svi smo mi nečiji sljedbenici, nečije pristalice, nečiji simpatizeri. Međutim, naši se predvodnici, vođe, miljenici... razlikuju. Važno je koga odabiremo za uzor.

Jasno je da dok naš uzor ne bude savršen i potpun, neće nas moći dovesti do našeg savršenstva. Žalosno je što mi u svemu tražimo savršenstvo osim u ljudskosti. Ne tragamo za savršenim čovjekom, a svjesni smo da samo ta savršenstva nisu prolazna.

Upravo zbog toga je u islamskoj kulturi, koja je utemeljena na razvoju i napretku čovjeka, prvi učitelj koji je dostojan obožavanja, pokoravanja i slijeđenja Uzvišeni Gospodar: I sve je to u vidu ures-boje Allahove, a ko ima ljepšu ures-boju od Allahove – Njemu se klanjamo. (El-Bekare, 138) On nas je obavezao na pokornost Njemu i rekao da je vjera Božija boja. Jedno od Božijih imena je Mu'min, što znači Potpun i Savršen u davanju sigurnosti. I mi treba da budemo mu'mini, u smislu da vjerujemo u Njega i sigurnost koju nam On pruža.

Treba da se okitimo Božijim svojstvima i postanemo manifestacija Njegovih lijepih

br. 121

imena kao što su El-Alim (Sveznajući), ElHakim (Mudri), El-Džemil (Lijepi), El-Kadir (Moćni), El-Dževad (Darežljivi).

Najpotpunija manifestacija Njegovih imena je u savršenom čovjeku.

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.

(El-Ahzab, 21) Uzimanje uzora je urođena potreba čovjeka.

Ne pronađemo li savršen i potpun uzor, pronaći ćemo alternativu. A to zapravo nije alternativa nego zastranjenje. Ne pronađemo li uzor u savršenom, bezgrešnom i neporočnom čovjeku, pronaći ćemo ga u nesavršenom, nepotpunom, grešnom i poročnom ili možda čak i u životinji.

Hazreti Fatima je dragulj neprocjenjive vrijednosti koji treba da što prije prepoznamo, s njim se upoznamo i ljubomorno ga čuvamo. Naš život je kratak, stoga, ovaj datum, datum rođenja hazreti Fatime, iskoristimo na najbolji način, a to je naša čvrsta odluka da ćemo naše živote učiniti sličnima životu hazreti Fatime.

Odlučimo da je dosljedno slijedimo u akaidu, u moralu, u osobinama, u djelima, u govoru, u načinu oblačenja, u ophođenju sa ljudima...

Samo na taj način možemo biti uzorite majke, supruge, kćerke, sestre... Ako to postanemo i taj uspjeh postignemo, učinile smo najveću uslugu društvu koju jedna žena može učiniti. Z

april/maj 2015.

Zehra

23

U POVODU

Hazr Piše prof. Azra HASANOVIĆ

Ja nemam sestru, a da je imam, bila bih presretna kad bi mi ona pružila samo mrvicu ljubavi, privrženosti i bliskosti koje je hazreti Fatima pružala svojim sestrama

I

ščitavajući ovih dana zapise o hazreti Fatimi po prvi put sam tako intenzivno osjetila da mi nedostaje neko koga nemam – sestra.

Alarmirani procjenama da je tradicionalna porodica u modernom svijetu toliko ugrožena da je na ivici istrebljenja, naučnici su se dali na posao da utvrde šta to čovječanstvo ustvari gubi s propašću porodice. Između ostalog, ta najnovija istraživanja pokazuju da su ljudi koji imaju sestre sretniji, optimističniji, uravnoteženiji, uspješniji u svojim karijerama, manje podložni stresu i bolje se nose sa životnim problemima. Bez obzira na razlike u godinama ili redoslijed rađanja, oni koji imaju sestru dodatno su zaštićeni od osjećaja usamljenosti, nevoljenosti, krivnje i straha.

Emocionalno izražavanje je osnova dobrog psihološkog zdravlja, a djevojčice u porodici upravo to podstiču, povezuju svoje voljene i ohrabruju ih na jasnije izražavanje osjećaja.

Ja nemam sestru, a da je imam, bila bih

24

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

Sjećanje na hazreti Fatimu

retisavršena Fatima sestra presretna kad bi mi ona pružila samo mrvicu ljubavi, privrženosti i bliskosti koje je hazreti Fatima pružala svojim sestrama.

Hatidža, r.a., voljena supruga Poslanikova, s.a.v.s., rodila mu je dva sina, Kasima i Abdullaha, koji su umrli u prvim godinama svojih života, i četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Umu Kulsum i Fatimu. Fatima, r.a., odgajana u domu punom ljubavi, uvažavanja i duhovne čistote, uz brižnost kako svojih roditelja, tako i starijih sestara, u najranijem djetinjstvu usvojila je najviše moralne kvalitete, razvila svijest o važnosti porodice, snažno se vezala za nju i zavoljela je svim svojim srcem. Kada se udala Zejneb, njena najstarija sestra, koja se zajedno s majkom najviše brinula o njoj, Fatima je prvi put osjetila bol rastanka. A kada su uskoro i njene druge dvije sestre u isto vrijeme otišle iz njihovog doma u kuću svojih muževa, Fatima je osjetila istinsku tugu i usamljenost. S početkom Muhammedove, s.a.v.s., poslaničke misije, uz silne teškoće koje su se počele obarati najprije na njenog voljenog oca, a onda i na cijelu porodicu, Fatimino srce razveselio je povratak njenih sestara Rukajje i Umu Kulsum u okrilje porodice, nakon poniženja u kući prokletog Ebu Leheba. Međutim, Rukajja uskoro ponovo odlazi, najprije u kuću svog muža Osmana, r.a., a zatim i u daleku Abesiniju, u prvoj hidžri muslimana.

Za vrijeme prisilne izolacije, kojom su mekkanski mnogobošci Poslanika, s.a.v.s., njegovu porodicu i sljedbenike pokušali izgladnjeti do smrti, Fatima i Umu Kulsum su, i same na ivici života, snagom svoje neizmjerne ljubavi pružale podršku svom ocu i brinule se o bolesnoj majci. A, kada je najljepši i najdraži glas od brojnih ženskih glasova koji su odnjihali njeno djetinjstvo, glas majčin, Hatidžin, nestao, njihova sestrinska ljubav postala je još jača. Fatima i Umu Kulsum su zajedno učinile hidžru

u Medinu i zajedno odžalovale još jednu tešku smrt, smrt njihove sestre Rukajje. U vrijeme kada su muslimani izborili pobjedu na Bedru, Rukajja je umrla. Odmah po povratku iz bitke, Muhammed, s.a.v.s., zajedno s Fatimom ode na njen grob. Fatima je neutješno plakala za svojom voljenom sestrom, a Poslanik, s.a.v.s., joj je brisao suze krajem svoga ogrtača. Nedugo poslije toga Zejneb, njena najstarija sestra, napustila je muža mnogobošca i došla svojoj porodici u Medinu. Sestrinska ljubav ponovo je uljepšavala Fatimine dane. Međutim, osme godine po hidžri Zejneb se razboljela i umrla.

Velika tuga ponovo obuze Fatimino srce.

Ubrzo nakon toga, ona, sad već Alijeva žena, i majka dvojice prekrasnih dječaka Hasana i Husejna, rodi kćerku i dade joj ime Zejneb. Od svih nježnih ženskih ruku koje su je podizale, Fatimi ostadoše samo još jedne, ruke Umu Kulsum. Njih dvije, koje su u najtežim trenucima svojih života bile jedna drugoj utjeha, bile su posebno vezane.

Kada je devete godine po hidžri preselila i Umu Kulsum, Fatima je ostala neutješna.

Svoje četvrto dijete, djevojčicu koju je poslije toga rodila, opet je nazvala po svojoj drugoj voljenoj sestri Umu Kulsum. Baš kao da je željela u zvuku njihovih imena kojima će dozivati svoje voljene kćeri, zadržati svoje sestre žive i dalje prisutne u svom životu.

Posljednji gest Fatimine sestrinske ljubavi desio se pred samo njeno preseljenje, kada je od svoga muža Alija, r.a., zatražila da se poslije njene smrti oženi njenom sestričnom Umamom, jer niko neće voljeti njenu djecu i brinuti se o njima kao kćerka njene sestre Zejneb.

Zapravo, o tome koliko je hazreti Fatima voljela svoju primarnu porodicu i koliko je ispraćanje njenih najbližih s ovog dunjaluka njeno biće napunilo tugom, najbolje govori događaj pred Poslanikovo, s.a.v.s.,

br. 121

preseljenje, što je ujedno čin neopisive očinske brižnosti i ljubavi. Poslanik, s.a.v.s., samo je nju pripremio za svoje preseljenje, jer je, mogli bismo reći, znao da njegov odlazak, njoj najvoljenijeg bića, centra njenog života, ona neće moći podnijeti, te na sami spomen toga ona je briznula u plač.

Njen plemeniti otac je prije svog preseljenja posljednji put utješio svoju kćer, obećanjem da će vrlo brzo ponovo biti zajedno.

O ovoj jedinstvenoj ljubavi kćerke prema svom ocu i muslimanke prema svom Poslaniku, nisam mogla govoriti. Nisam, jer me samo jedan detalj ostavio bez riječi. Vidim Fatimu, tijela slomljenog od siromaštva i teškog rada, koja je na Alijev prijedlog došla kod svog oca, Poslanika Islama, s namjerom da ga zamoli za pomoć u kući, vidim je kako stoji pred njim, ona ista mala Fatima koja je svojim nejakim ručicama skidala nečist s njegova tijela koju su mekkanski zločinci ne njega bacali, gleda ga i ne može ništa tražiti od njega, već se samo osmjehne i kaže mu: „Došla sam samo da te poselamim.“ O tolikoj ljubavi i poštovanju nije lahko pisati.

Zapravo, uopće mi nije lahko govoriti o hazreti Fatimi. Nije, jer se svaki put postidim kad samo i pomislim na nju, jer u tom besprijekornom ogledalu njenog života jasno vidim koliko je moja odanost, koliko su moja iskrenost, moja ljubav i moja vjera slabi. Nije, jer osim što Fatimu volim, omjeravam se u njoj kao žena, kao majka, kćerka, sestra, supruga, omjeravam se i ponovo vidim da sam slaba. Nije, jer ne znam i ne mogu odabrati i složiti one riječi koje bi bile dostojan kist i dostatne boje da uspijem oslikati njen lik. Možda sam upravo zato, bježeći pred njom od vlastitog nesavršenstva i slabosti, ispričala baš ovu priču, o hazreti Fatimi savršenoj sestri, sestri koju bih voljela imati. Z

april/maj 2015.

Zehra

25

U POVODU

Sjećanje na hazreti Fatimu

U ponedjeljak 28. marta 2016. godine u prostorijama Ž.E.O. Kewser na Marijin Dvoru upriličen je program u povodu sjećanja na hazreti Fatimu, kćerku poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Program je započela Alma Kušundžija učenjem ajeta sure Kewser i čitanjem prijevoda tih ajeta. Djevojčice hora Kewser izvele su duhovne pjesme Fatima ez-Zehra i Zvijezdo sjajna.

Nakon toga uslijedilo je predavanje teologinje Medihe Imamović o liku i djelu hazreti Fatime, najuzoritije kćerke, najbolje supruge i najplemenitije majke. Nepresušni su primjeri i inspiracije iz njenog kratkog ali plodonosnog dunjalučkog života za sve žene svijeta koje žele da im ova plemenita žena bude uzor. A ko to ne bi želio da mu uzorom bude miljenica našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., za koju je kazao: „Ko nju ne voli, ni mene ne voli.“ Koja to žena ne želi da joj predvodnica žena u Džennetu bude predvodnicom i na ovom svijetu. Ako to istinski želimo, moramo upoznati njen život, njenu plemenitu dušu, te njene osobine oživiti u sebi, u svojim životima i djelima. Na kraju su djevojke hora Kewser tu večer začinile izvođenjem dvije duhovne pjesme o hazreti Fatimi.

26

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

DOVA U BAŠTINI POSLANIKOVE PORODICE

Čovjekova dova D

ova za sebe je posljednja stanica dove, a ne prva. Zanimljivo je da Islam od čovjeka traži da sebe postavi prema dunjalučkom životu i poslovima u duhu odricanja, kao i da drugima daje prednost nad sobom, ali ga, isto tako, podstiče i na to da čak i u svojim obraćanjima Allahu u dovi sebe postavi na drugo mjesto i da dadne prednost drugima.

Međutim, čovjek ne bi trebao sebe u potpunosti zaboraviti u dovi, pa šta je, onda, to što bismo trebali tražiti od Allaha? I kako to upućivati u dovi?

To je ono što ćemo pokušati istražiti u nastavku, uz Božiju pomoć i dozvolu.

Uopćeno traženje u dovi U dovi treba tražiti od Allaha sve što nam je potrebno, i sve što nas se tiče od Ovog i od Onog svijeta. Također, treba tražiti od Njega i da nas sačuva svega lošeg i svakog zla u našoj vjeri

za sebe

i ovosvjetskom životu. Svi ključevi i sredstva za postizanje dobra u Božijim su rukama. Ništa se ne može oduprijeti Njegovoj volji, niti ga bilo šta može onemogućiti. On ne škrtari prema Svojim robovima bilo čime od dobra i milosti. Pa ukoliko Allah ne škrtari s darivanjem i odazivom, sramota je i ružno da čovjek škrtari sa svojim traženjem dove. U hadisi-kudsi prenosi se: „Kad biste se vi, prvi i posljednji, živi i mrtvi, sakupili, i kad bi svaki od vas tražio ono dokle dosežu njegove želje, pa mu Ja to dao, to ne bi ništa umanjilo od Mog imetka!“ Allah je svome Poslaniku, s.a.v.a., kao hadisi-kudsi saopćio i ovo: „Kad bi stanovnici sedam nebesa i zemalja tražili od Mene svi zajedno, te kad bih im Ja svima to dao, to ne bi umanjilo od Mog imetka nimalo. A kako i da se umanji imetak kojim Ja upravljam?!“ Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: „Tražite od Allaha i mnogo tražite, jer Njemu ne

može ništa biti preveliko!“ I bilježi se: „Nemojte držati za mnogo bilo šta od onog što tražite, jer kod Allaha ima više od toga!“ Primjeri uopćene dove i širokih zahtjeva u traženju svakog dobra i uticanju od svakog zla brojni su u dovama prenesenim od članova Ehli-bejta. „O Ti Koji daješ mnogo za malo, o Ti Koji daješ onom ko od Tebe traži, o Ti Koji daješ i onom ko od Tebe ne traži i ko za Tebe uopće ne zna, iz milosti Svoje samilosti prema njemu. Podaj mi zbog mog traženja od Tebe sve dobro dunjaluka i sve dobro ahireta, i odagnaj od mene mojim traženjem od Tebe sva zla ovog i zla budućeg svijeta, jer doista to što dadneš nije nepotpuno, i još više mi daj iz Svoje dobrote, o Plemeniti!“ (Preuzeto iz knjige Dova u baštini Poslanikove porodice, Muhammed Mehdi el-Asifi)

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

27

PORUKA OMLADINI

Budite jedinstveni D

ešavanja posljednjeg desetljeća u svijetu šire vrlo iskrivljenu sliku o Islamu. Medijsko i kulturno ozračje kontaminirano mržnjom i posljednjim namjerama prema Islamu i muslimanima na Zapadu te planovi i urote cionizma koji na različite načine pokušavaju Islam prikazati u što ružnijem svjetlu doprinose negativnim stavovima prema Islamu i muslimanima. S druge strane, terorizam i teroristički napadi, navodno u ime Boga Dragog i s tekbirom na usnama, uveliko doprinose širenju iskrivljene slike o muslimanima i Islamu. Na muslimanima je da svijetu Islam predstave u njegovom pravom svjetlu.

Stoga je potrebno prije svega izvorno upoznati Islam, živjeti Islam, a onda tu istinu širiti i Islam prezentirati u njegovom pravom svjetlu. Treba da nastojimo svijetu predstaviti čisti Islam, Islam koji štiti potlačenog i protivi se tlačitelju, Islam onakvog kakvog je nama naš Učitelj, Čisti Poslanik ostavio. Moramo predstaviti ljudima Islam koji je živ i aktivan, Islam samilosti prema slabima i Islam snage prema silnicima.

Poslanik je za deset medinskih godina uradio toliko toga da čovječanstvu nikad neće trebati nikakav novi vjerovjesnik.

Predstavio je ljudima jednu potpunu religiju koja obuhvata sve glavne životne smjernice i primijenio ih u svom životu.

Poslanik, s.a.v.s., potaknuo je ljude na korištenje razuma u svemu pa i u interpretaciji islamskog nauka. „Čuvajte svoju čast i dostojanstvo edebom, a vjeru svoju znanjem. Znanje čuva vjeru“, još u 14. vijeku kazao nam je naš Poslanik.

To pridavanje velike važnosti znanju i nauci učinilo je da bi muslimani bavljenje naukom trebali smatrati dužnošću, farzom, strogom vjerskom obavezom.

Nekoliko stoljeća nakon pojave Islama muslimani su bili jedini bajraktari nauke u svijetu. Za samo pola stoljeća svjetlo Islama obasjalo je gotovo cijeli svijet.

28

Zehra

Islam od čovjeka traži odgovornost prema sebi i drugima, prema životu.

No, neke grupacije muslimana danas svojim nepromišljenim potezima unazade Islam i stav drugih o Islamu. Teroristički napadi izvedeni uz tekbire ne mogu nikako biti učinjeni u ime muslimana i Islama. Islam je čist od terorizma i takvih.

Mladi čovjek je zaljubljenik u potpunu čistotu i ne pristaje lahko no zlo. Srce mladog čovjeka je mehko, blago i čisto. Časni Poslanik Islama je, imajući u vidu tu blagost mladih srca, pozivao i preporučivao da se prema mladima ophodimo lijepo i dobronamjerno. Poznata je predaja u kojoj je rečeno da ako mlad vjernik uči Kur'an, on će se utkati u njegovo meso i krv.

Političari na Zapadu pokazali su da voditi politiku za njih ne znači držati se istine, već naprotiv. Na tragu razotkrivanja hipokrizijske naravi političkih lidera Zapada trebalo bi im postaviti sljedeća pitanja: Zbog čega je obim vaše proizvodnje u vojnoj

br. 121 april/maj 2016.

industriji mnogostruko veći od obima, recimo, prehrambene proizvodnje? Koji su opravdani humani razlozi masovnih ubijanja ljudi civila u Gazi, Jemenu, Siriji, Iraku, Afganistanu, Pakistanu..., a pod izgovorom da se radi o terorističkim leglima, prijetnji za Zapad? Šta su zgriješila djeca, starci i žene u Jemenu, Afganistanu, Palestini...? Ako se među njima, pretpostavimo, zaista nalaze i teroristi, je li uistinu jedino rješenje to da ih se stalno zasipa bombama iz bespilotnih letjelica, da se podmeće požar na svadbi s nekoliko stotina svatova pa da se njihovo veselje pretvara u žalost?

Vlade zemalja Zapada s ciljem nametanja ideje odvojenosti vjere od politike posegnule su za svojevrsnim inženjeringom i produkcijom umjerenog Islama. Njihova stvarna bojazan od Islama uzrokovana je njegovom snagom i sposobnošću kao izazovom svjetskom poretku nastalom na temeljima eurocentrizma. Suočavanje s ovim izazovom i izlaz iz ovog stanja oni vide

PORUKA OMLADINI

i

u raspirivanju sektaštva među muslimanima te tako, s jedne strane, podržavaju ekstremističke skupine muslimana, predstavljajući Islam kao nasilnu i dehumaniziranu religiju; dok s druge strane, posežu zaustanovljenjem samozvane mezhepske strukture kojom se nastoji utemeljiti i instalirati ona interpretacija Islama koja će eliminirati njegov sadržinski potencijal suočavanja sa silnicima ovoga svijeta. Muslimani, naivno, nasjedaju na ove njihove podvale pa dozvoljavaju sebi da svog brata u vjeri proglase nevjernikom, da ocjenjuju ko je na istini, a ko nije.

Poslanik Islama je rekao: „Musliman je

muslimanu brat; ne čini mu nepravdu, niti ga predaje drugome“, kao i: „Psovanje muslimana je grijeh, a njegovo ubijanje nevjerstvo.“ S druge strane, ekstremisti koji navodno u ime Islama ubijaju nedužne, sebe osuđuju na Džehennem, a muslimanima i Islamu donose veliku štetu.

Allah, dž.š., u Kur'anu Časnom kaže: Ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je cijeli svijet poubijao.

Poziv Kur'anu i Islamu nije šićardžijski niti nasilni, već pokušaj da se pomogne čovjeku, ma ko on bio i ma kako se zvao. Z

br. 121

Pripremila Mediha DŽAKMIĆ

april/maj 2015.

Zehra

29

INTERVJU

Kako sebi i djec Kada sebi postavljate ciljeve, potrebno je da budu realni jer ćete ih, onda, moći ostvariti, što će dovesti do rasta samopouzdanja.

Također, bitno je ljudima oko sebe govoriti da ih volite, da se nasmijete sa svojom djecom.

To je ono što je stvarno, a ne velike holivudske priče. Biti sretan u životu se uči, a to se ne počinje od sutra nego od ovog momenta

P

sihologinja Jasna Bajraktarević je gostujući u emisiji Pressing na N1 dala odgovor na pitanje zašto nam nedostaje samopouzdanje i kako ga popraviti.

Ova univerzitetska profesorica, specijalistkinja socijalne psihologije, psihologije ličnosti i sportske psihologije, govorila je, između ostalog, i o odgoju djece.

Zašto danas ljudima nedostaje samopouzdanja? Ima li tu nešto do odgoja?

Razvili smo takmičarski sistem i vrlo često kada vidimo da je neko bolji – predajemo se. Drugo, da bismo razvili samopouzdanje

30

Zehra

i samopoštovanje, moramo imati nešto na temelju čega ćemo to razviti. Kada to uradimo, onda nam nedostaje energija koja je vrlo bitna ako želimo mijenjati život nabolje. Ukoliko to ne uradimo, onda se povlačimo u sebe i gubimo samopouzdanje i samopoštovanje.

Zašto nam je od nas samih važnije kako živi komšija?

Mi se povlačimo naspram agresivnih ljudi. To je tzv. pseći refleks, kada neko pokaže silu i pokaže da je Alfa, mi se povlačimo u sebe. Ta potreba da zavirimo u tuđe živote zapravo je onaj osjećaj nisam najgori na svijetu, i drugi

br. 121 april/maj 2016.

imaju probleme. Taj osjećaj da je i drugome teško nama je jednostavnije podnijeti. Lakše je vidjeti da je i drugome loše i na neki način naći opravdanje za svoje stanje nego uložiti energiju i mijenjati se. Ljudi su depresivni, a nisu produktivni.

Ljudi iz depresije brzo prelaze u euforiju ili obratno? Zašto?

Nama je potrebna identifikacija. Ne trebamo gledati tuđe uspjehe. Svaki dan treba biti ispunjen produktivnošću jer onda se događa da poslije nekih uspjeha i euforije ubrzo zavlada razočarenje.

Psihologinja Jasna Bajraktarević

ci graditi samopouzdanje a to se ne počinje od sutra nego od ovog momenta.

Jedine stvari na Balkanu koje zaista istinski imamo jesu ljubav i prijateljstvo. Mi Balkanci umijemo voljeti i nemojmo to zaboraviti.

Ljudi često dolaze kod Vas kao terapeuta. Šta to danas građane najviše muči?

Gruba podjela izgledala bi otprilike ovako: najviše problema ima u odnosu između roditelja i djece, zatim, tu su problemi anksioznosti i depresije i finalno, problem u komunikaciji između bračnih partnera.

Psihoterapeut je kao Sherlock Holmes jer otkriva zločin, zločinca i motiv zašto je neko nešto uradio. Mnogo je lakše kada je taj zločinac neko vani, a mnogo je teže kada je taj zločinac u nama.

Ko danas odgaja djecu?

Poruka za čitatelje...

Zaista vjerujem u život i život je najljepša stvar koja nam se dogodila. On nema reprizu i ne zaboravite da ako su oko vas ljudi koje volite, živi i zdravi, onda ste sretan čovjek.

Samo su smrt i neizlječiva bolest problemi, ostalo su izazovi.

Kada sebi postavljate ciljeve, potrebno je da budu realni jer ćete ih, onda, moći ostvariti, što će dovesti do rasta samopouzdanja.

Također, bitno je ljudima oko sebe govoriti da ih volite, da se nasmijete sa svojom djecom. To je ono što je stvarno, a ne velike holivudske priče. Biti sretan u životu se uči,

Najveći konflikt i disbalans u komunikaciji nastao je kada su se roditelji izgubili u prostoru ne shvatajući kako funkcioniraju današnje generacije djece. Mi suštinski nismo detektovali prave probleme kao npr. igranje videoigara. Dugotrajno igranje igrica vodi ka odsustvu strpljenja i izaziva potrebu za adrenalinom. Mlade generacije žive kao na rolerkosteru jer ako nije adrenalinski šok, oni to ne primjećuju. Učenje nema adrenalina, gledanje filma sa roditeljima ili igranje Ne ljuti se čovječe također nema adrenalina. Tako da roditelji šta god radili, djeci je dosadno.

Imamo problem sa školom jer ne mijenja program koji je isti kao i prije 50 godina. Zato ih odbijamo i od škole i od učenja jer sadržaj mora biti prilagođen vremenu. Djeca su nam odgajana sa mnogo nerazumijevanja. Mi moramo ući u njihov prostor, a ne ona u naš.

Kako u moru sumnjivih veličina djeca mogu pronaći pravi put?

Psihologija idola više nije adekvatna. Često su naši idoli, Messi ili Ronaldo, kontraproduktivni jer dijete kada shvati da ne može dostići njihov nivo, odustaje

br. 121

od treninga i prebacuje se na videoigre poput FIFA-e 2016. U FIFA-i im aplaudira cijeli stadion. Ako želite da vam se dijete bavi nogometom i tenisom, nemojte ih upoređivati sa najboljima. Suština i poruka roditeljima je da su zaboravili da hvale svoju djecu. Kada uđu u kuću, prvo što urade je da kritikuju svoje dijete. Djeci treba osjećaj uspjeha. Kada kritikujemo dijete, većinom to znači da smo nezadovoljni sobom. Smiješimo se nebitnim ljudima, na parkingu, na poslu, a kada uđemo u kuću, tu kreće problem.

Moramo postaviti prioritete. One koji nas vole moramo staviti na prvo mjesto.

Kada legnemo nakon što se izvičemo na dijete, to ostavlja traga na nama. Dijete će nam oprostiti, ali je pitanje hoćemo li to mi sami sebi uraditi. Roditeljstvo traje veoma kratko. Ne propustimo da budemo roditelji ako nam je Bog to darivao. To je najveća i najbitnija stvar. Samo mali pomaci u životu taj isti život čine lijepim. Često ispraćam svoje klijente rečenicom: „Ne zaboravite da budete sretni.“ Mi zaista imamo mnogo razloga da to i budemo.

Zašto iz farmaceutske industrije kažu da se najbolje prodaju antidepresivi i lijekovi za potenciju?

Statistike pokazuju da su antidepresivi zaista popularni. Mi imamo jedan sindrom da ako je pomoglo komšinici – i nama će. Dakle, to je nešto što koristimo. Ljudi moraju znati da je impotencija vrlo često odraz problema koji nosimo u sebi. U puno manjoj mjeri je prisutna fiziološka disfunkcija, a u mnogo većoj psihološka. Kada kažemo impotencija, to kod većine odmah asocira na seksualni problem. Postoji i emotivna impotencija. Često kažem studentima da kada vide neku bahatu i arogantnu osobu, to ih ne smije odmah uplašiti jer iza svake prepotencije stoji neka impotencija. Psihoterapija i psiholog su zapravo recepti do zdravog života. Cilj je biti zadovoljan i naći balans.

(NajDoktor.ba/N1)

april/maj 2015.

Zehra

31

KEWSEROVE AKTIVNOSTI Pripremila Nihada UGLJANIN

Uloga žene u islamu, pravoslavlju i rimokatoličanstvu

bila je Uloga žene u islamu. Belma je kao sociologinja dala i sociološki osvrt na položaj žene u monoteističkim religijama, a budući da je kroz svoj magistarski rad upućena u sve tri teme ovog okruglog stola, kratkim rezimeom se osvrnula i na ono što su iznijele prethodne učesnice.

S obzirom na to da na okruglom stolu nije učestvovala predstavnica jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, mr. Bešlić je također na kraju svog izlaganja navela i nekoliko značajnih elemenata vezanih za položaj žene u judaizmu.

U

ponedjeljak 22. februara 2016. godine u prostorijama Ženske edukacione organizacije Kewser održan je okrugli sto o temi Uloga žene u islamu, pravoslavlju i rimokatoličanstvu.

Program je započeo Rafid Subašić izvedbom duhovne pjesme Zvao bih Te, Gospodaru, a nakon uvodnih riječi moderatorice Nihade Ugljanin, skupu se obratila zamjenica

32

Zehra

predsjednice Ž.E.O. Kewser Mediha Džakmić.

Prva izlagačica Ljubica Stjepanović, Školska sestra franjevka i provincijska tajnica, izlagala je o temi Uloga žene u rimokatoličanstvu.

Predstavnica pravoslavne vjerske zajednice bila je Olivera Jovanović, stručna savjetnica u Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine, a govorila je o Ulozi žene u pravoslavlju.

Tema posljednje izlagačice mr. Belme Bešlić

br. 121 april/maj 2016.

Nakon izlaganja otvorena je diskusija i prisutne su se uključile postavljanjem pitanja izlagačicama, komentirale te iskazale svoja mišljenja po pitanju uloge žena u našoj zemlji i njihove uključenosti u društvenom životu.

Ono što su, između ostalog, zaključile jeste da se uloga žena u svim bh. vjerskim zajednicama zapravo ne razlikuje, osim u nijansama, te da je potrebno više ovakvih susreta za upoznavanje drugog i drukčijeg kako bi se na taj način stečenim dobrim međuvjerskim odnosima iznalazila rješenja za bolju budućnost svih nas. Z

KEWSEROVE AKTIVNOSTI

Vršnjačko nasilje U

ponedjeljak 7. marta 2016. godine u prostorijama Ženske edukacione organizacije Kewser održana je tribina pod nazivom Vršnjačko nasilje.

Gošća predavačica bila je Berminka Hrelja-Bećirspahić, specijalistkinja traumatske psihologije i sistemska porodična psihoterapeutkinja. Kako se nasilje dešava svugdje – u učionici, hodnicima, na igralištima, na ulici, u javnom prevozu – svi postajemo njegovi svjedoci. Pitanje je znamo li ga prepoznati, činimo li dovoljno da ga spriječimo, da pomognemo žrtvi, da se bavimo nasilnikom.

Berminka je svoje izlaganje započela istinitom pričom o dječaku iz jedne sarajevske srednje škole koji je bio žrtva porodičnog nasilja, i koji je kao takav izrastao u delinkventa, te i sam bio počinilac nasilja u svojoj školi. Zbog nebrige roditelja, škole i institucija koje su trebale da se pobrinu za ovog mladića, na kraju je napustio školu. Također je kazala da u većini današnjih porodica postoji bar jedna osoba koja je iskusila traumu tokom rata.

Takvo traumatsko iskustvo indirektno dobija nove žrtve u činjenici postojanja transgeneracijske neprerađene traume.

Berminka je istakla da se djeca ne mogu sama suprotstaviti nasilju. Na odraslima, prije svega roditeljima, nastavnicima, stručnjacima, jeste da postanu osjetljiviji na ovaj ozbiljan problem i ne dopuste da nasilje živi u školama i na ulicama, te da ostavi posljedice na razvoj djece. Na kraju je dala osnovne pokazatelje roditeljima koji mogu biti početni znakovi da dijete trpi neku vrstu nasilja u školi te da je nužno da roditelji odmah reagiraju kako ne bi došlo do ozbiljnijih problema.

Pripremila Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ Berminka Hrelja-Bećirspahić, spec. traumatske psihologije

Prisutnima se obratila i Arzija Mahmutović, dr. pedagoških nauka. Ona je u svom izlaganju istakla značaj porodice za odgoj djeteta. Također, osvrnula se na ulogu medija u promoviranju nasilja kod mladih te potrebu kontroliranja medijskog sadržaja koji djeca gledaju. Na kraju je dala smjernice na koji način ostvariti univerzalne vrijednosti unutar porodice, koje će djeca kasnije prenijeti u školu, društvo i okruženje u kojem se nalaze. Z

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

33

ZANIMLJIVOSTI

Šta možemo naučiti Piše Farhat AMIN (Sister's magazine)

S engleskog jezika prevela Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ Pčele su genijalne Uvijek sam se pitala kako pčele prave med.

Nakon istraživanja otkrila sam da pčele počinju praviti med, koji je njihova hrana, posjećujući cvijeće. Sisanjem iz cvijeta prikupljaju slatki sok koji se zove nektar. Nektar čuvaju u onome što se zove medni stomak, a to je upravo ono što Allah spominje u navedenoj suri. Boja i ukus meda razlikuju se u zavisnosti od izvora nektara pčele.

Pčele rade zajedno Kad napune tovar, pčele lete natrag u košnicu.

Tamo one prenose nektar kroz usta drugim pčelama radilicama koje ga žvaču. Nektar se tako prenosi od pčele do pčele dok se postepeno ne pretvori u med. Tada pčele skladište med u ćelije saća, koje su poput sićušnih tegli napravljenih od voska. Med je još malo mokar te ga pčele hlade svojim krilima da bi ga osušile i da bi postao ljepljiv. Kad je med

34

Zehra

od pčela

spreman, pčele zapečate ćeliju poklopcem od voska da bi ostao čist. Timski rad je tajna njihovog uspjeha.

Biti dio tima čini da se osjećamo posebno, a naša porodica je prvi tim u koji ulazimo. Cilj skromnih pčelica je da odigraju svoju ulogu u proizvodnji meda, a krajnji cilj za muslimansku porodicu je da se postigne Allahovo zadovoljstvo i uđe u Džennet. Baš kao pčelice, naše pojedinačne uloge su ključne u našim porodicama. Naprimjer, ako majka odluči da dopusti djetetu da se igra na kompjuteru satima ili ako otac odluči da provede više vremena u teretani nego sa svojom djecom, onda će svi u porodici patiti.

Pčele su poslušne Allahu Bila sam iznenađena koliko napora pčele ulože da proizvedu med. Međutim, ono što me je još više iznenadilo jeste da je Allah dao pčelama inspiraciju (vahj). Allah je naredio pčelama da prave kuće u planinama, drveću i košnicama

br. 121 april/maj 2016.

koje ljudi grade, i kao direktan rezultat te naredbe, mi možemo imati pčele i možemo uživati u medu. Ustvari, Allah je postavio pčele u našu službu.

Pčelinja hranjivost je čista Poznat je Poslanikov, a.s., hadis: „Primjer vjernika je kao primjer pčele! Jede ono što je čisto (dobro, halal), proizvodi ono što je čisto i stane na grančicu pa niti je slomi niti je uništi.“ Pčele uzimaju nektar jedino iz svježeg i čistog cvijeća iz kojeg nisu jele druge pčele tako da je njihova hranjivost iz čistog izvora.

Naša opskrba je zagarantirana od Allaha, dž.š., a mi moramo odlučiti kako ćemo je postići.

Nažalost, stjecanje opskrbe na haram način često je lakši način od halala. Posluživanjem alkohola u restoranu možda ćete zaraditi više novca. Kupovinom imovine sa hipotekom na temelju interesa i iznajmljivanjem istih može biti vrlo unosan posao. Prodaja male količine

ZANIMLJIVOSTI

Pčele su fascinantna bića i nevjerovatno je koliko možemo naučiti od njih. U Kur'anu postoji sura koja se zove En-Nahl (Pčele), gdje u 68. i 69. ajetu Allah, dž.š., kaže: Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju

i posjetiti dva miliona cvjetova da bi sakupile dovoljno nektara za pravljenje samo pola kilograma meda. Uzmimo inspiraciju od njih i šta god radili, radimo to kako bismo ostvarili najbolje rezultate. Poslanik je rekao: „Allah voli kad neko od vas radi temeljito svoj posao.“ Pčele su obzirne

droga sa svojim prijateljima izgleda brz način zarade novca nego slaganje polica u radnji.

Svi možemo napraviti izgovore da bismo se bolje osjećali. Naprimjer, radim to iz nužde ili za budućnost moje djece, ali suština je da nećete dobiti nikakav blagoslov od vaše haram zarade.

Jeste li ikad mislili da možete dobiti uputstva za međusobne veze od pčele? Pčele imaju nevjerovatne simbiotske veze sa biljkama, one nisu ni pohlepne niti sebične. U procesu skupljanja nektra, pčele daju više cvijeću, one prenose polen sa jednog cvijeta na drugi te stoga oprašuju cvijet. Osim toga, dok pčela pije nektar, ona ne oštećuje nježne latice cvijeta.

Tako bi trebalo da i mi u našim odnosima sa ljudima pokušamo biti kao pčele – da postupamo velikodušno kada su u pitanju ljubav, pažnja i vrijeme.

Pčele su vrlo učinkovite

Pčele vode računa o svojoj zajednici

Svi smo čuli izreku zauzet kao pčela i to zaista sumira njihove živote. One su krajnje efikasne.

Velika košnica može primiti do 60.000 pčela, i one mogu zajedno putovati 55.000 kilometara

Pčele žive zajedno u dobro organiziranim košnicama, i svaka pčela ima svoju ulogu u zajednici. Matica polaže jaja, pčele radilice čiste košnice i održavaju temperaturu hladnom

br. 121

u košnici, neke pčele štite košnicu od uljeza, druge lete kilometre i skupljaju nektar. Kada se pčela vrati u svoju košnicu, nastupa pčelinji ples kojem ih je Allah podučio da bi pokazale drugim pčelama koordinate cvijeća, da bi mogle otići i jesti. Pčela ne može opstati ili praviti med sama – mora sarađivati sa drugim pčelama. Ljudi su potpuno isti – moramo voditi računa o našim odgovornostima i raditi sa drugima za stvaranje harmoničnog i produktivnog društva.

Težnja za bogatstvom i individualistički stav danas su glavni problemi. Multinacionalne kompanije iskorištavaju svoje radnike i okruženje i samo brinu o profitu. Kao muslimani moramo raditi na tome da se odupremo ovim štetnim idejama i baš kao pčele, dijeliti naše bogatstvo, biti od pomoći i brinuti o drugima. Kada pčele rade zajedno, one proizvedu više meda nego što im je potrebno, pa i ljudi mogu imati korist od njegovih ljekovitih svojstava.

Kada muslimani rade zajedno u ime Allaha, dž.š., oni također mogu pomoći čovječanstvu svojim angažiranjem u izgradnji mesdžida, uspostavljanjem islamskih škola, humanitarnim radom i slično. Z

april/maj 2015.

Zehra

35

ŽIVOT U DIJASPORI

Budi uvijek ono što jesi Razgovarala Nihada UGLJANIN

H

adžera Bišćević-Omerović, Zeničanka po rođenju, osnovno i srednješkolsko obrazovanje stekla je u Bosanskoj Gradišci, studirala je u Banjoj Luci. Agresija na Bosnu i Hercegovinu odvela ju je u Švedsku gdje i danas živi s porodicom. Osim što je supruga i majka troje odrasle djece, Hadžera je i hadžinica, književnica, humanitarka, urednica, čuvarica bh. kulture... Kroz ovaj intervju upoznat ćemo vas sa njenim životnim putem i književnostvaralačkim radom.

Još u osnovnoj školi objavljivali ste literarne radove u printanim medijima, bilo je i nagrada. Čega se najradije sjećate iz tog perioda?

Sjećam se Malih Novina, Zmajevih nagrada.

Svake godine su bili organizirani konkursi, ja sam slala svoje radove i skoro svake godine sam dobijala, ako ništa, bar onu utješnu nagradu – diplomu. Tako da sam sabrala podosta tih diploma, jednom sam osvojila treće mjesto i dobila sam značku. Dugo sam je čuvala, ali u ovim selidbama ko zna gdje su završile. Drage su te nagrade. Ljubav prema pisanoj riječi ponijela sam još iz kuće. Moj otac hadži Edib Bišćević puno je čitao. Imali smo jednu od najvećih kućnih biblioteka u Gradišci. Puno sam čitala. Kad bi otac išao na put, bio je trgovački putnik, išla sam često s njim i uvijek smo u autobusima, u vozovima imali neku novu knjigu za čitanje. Otac je volio slikati i tu sklonost ka slikarstvu naslijedila sam i ja. Također, pisao je poeziju, poznata je njegova poema Muharem i Bahra, koju je muzički obradio Ismet Alajbegović Šerbo. To je genetsko naslijeđe. Životne okolnosti početkom agresije na našu zemlju odvele su Vas u daleku Skandinaviju. Na početku Vašeg boravka tamo bavili ste se humanitarnim radom, različitim akcijama pomoći narodu Bosne i Hercegovine, organizirali ste tribine za Bošnjake, sve s ciljem očuvanja kulturnog,

36

Zehra

tradicionalnog, vjerskog identiteta. O aktivnosti u tom smjeru svjedoči i postavka drame Husein Gradašćević koja je osvojila I mjesto 1995. godine u švedskom gradu Kalmaru.

Teško je kada čovjek mora zbog onog što on jeste napustiti svoj prag, svoj grad, svoju zemlju. Ali šta ćemo, to je sudbina mnogobrojnih Bošnjaka i Bošnjakinja. Sretni su oni koji su preživjeli koji nisu stradali u genocidu na bošnjački narod. Tako sam i ja sa mojom porodicom krenula u svijet. No, htjela sam da gdje god bila, budem ono što ja jesam. A to ljudi na Zapadu veoma cijene.

Cijene ljude koji znaju ko su. Stoga nije bilo problema da zatražim njihovu pomoć.

Veoma brzo sam naučila švedski jezik da bih

br. 121 april/maj 2016.

organizirala svoj život i pomogla da se drugi organiziraju. Postavka te drame je samo jedan segment iz svega što sam ja radila.

Bio je Hadžijski bajram i ja sam željela da naše Bošnjake poredam u safove i da im priredim nešto naše, nešto što će oni osjetiti i prepoznati kao svoje. Inače, to je bila i smotra kulture sa takmičarskim akcentom gdje je moja drama u dva čina pobijedila. U drami su prikazane suprotstavljene ličnosti, Turkinja i Bosanka u prvom činu, a u drugom činu su dva brata Hasan i Husein Gradašćević.

Jedan je bio u čehri Bosanac, drugi je uz svoju suprugu bio već preliven u Tursku. I tu počinje sukob mišljenja, razmišljanja. Veoma dobro je primljena ta moja drama i kod Bošnjaka, a dobro je prošla i na švedskom tržištu.

Hadžera Bišćević-Omerović U djelu Raspolućene duše, zbirci devetnaest autora iz Skandinavije, objavljena je i Vaša poezija. O čemu se radi?

Jeste. Bilo nas je mnogo koji smo pisali.

Savjetovali smo jedni druge da se i usmeno i pismeno izražavamo, da kažemo šta osjećamo u tim teškim vremenima, da ostane zapisano i poslije nas, tako da nam istoriju ne pišu neki drugi ljudi i da našu književnost ne popunjavaju neki drugi pisci. Osjećali smo da po onoj tamo nismo, ovdje nas nema, kao ni na nebu ni na zemlji. Ali, eto, skupili smo se, organizirali nas devetnaest autora i dali na štampu jednu knjigu. U njoj je zastupljen moj ciklus o majci. To je knjiga Raspolućene duše i tu su pisci mnogo poznatiji od mene.

Godine 2004. štampana je Vaša prva autorska knjiga – zbirka priča Bošnjačka duša? Kako su nastajale te priče i kakva je to bošnjačka duša prema Vašim pričama?

U knjizi su 33 priče, što je za mene jedna velika simbolika u samom broju. To je jedan tespih, gdje je svaka priča jedna boba tespihska koju sam ja ispunila pričom. U početku je bilo opiranja – zašto baš bošnjačka duša, zašto nije bosanska, jer to nije prolazilo u bosanskim građanskim krugovima, mada sam ja samo istinu pisala i pisala najbolje što znam.

Knjigu sam započela dovom Rabbijesir na bosanskom jeziku, kako bih se malo približila ljudima. Bože, olakšaj, a ne otežaj, Bože, završi s dobrim, uslišaj. A ti, o čitaoče, otvori knjigu i iščitavaj je, i istražuj, i putuj, i putuj do izvora bošnjačke duše. Pogledaj u rijeku Bosnu gdje svjetlo se spušta i sunce ogleda, i oči odmori.

Dotakni joj bistru vodu i saznat ćeš gdje bošnjačka duša abdesti dok umivena se seli...

Zbirka poezije Kad šutnja progovori Vaša je druga knjiga. To je, zapravo, Vaša lična priča pretočena u 160 pjesama koje, kako je istakla jedna Vaša promotorica, zaviruju u svaku poru života jedne žene.

Kad govorim o ženi, toliko ta žena, to biće u sebi ima pozitivne energije koja je uvijek negdje u zapećku, uvijek negdje šćućurena, pritisnuta, jer mi smo osobe koje se nesebično daju i onda nemamo vremena ni razmišljati šta to još možemo, odnosno da se i mi napijemo tog svoga dobra, a onda da ponudimo i drugima. Čovjek daje ono što ima. Ta pozitivna energija u ljudima jeste ono najveće bogatstvo koje ima, sa pozitivnim mislima naravno. Kada ta sklupčena energija stjecajem okolnosti provrije jednog dana i kad se raspuči taj duhovni svijet jedne žene, onda

ona sebe sagleda i kao majka i formira svoj kreativni svijet i kao Bošnjakinja i kao vjernica, i taj svijet je paralelan dunjalučkom, koji na kraju u konačnici dovodi do jedne spoznaje.

Ja sam sve podijelila u poglavlja i vidjela ženu kao jedan pupoljak. I na naslovnici je jedan pupoljak latica i svaka latica kada se otvori, predstavlja taj jedan svijet.

S obzirom na to da ste obavili hadž, možete li nam nešto kazati i o ovom, za svakog vjernika posebnom i važnom, kako fizičkom, tako i duhovnom putovanju?

Sjećam se svog prvog susreta sa Haremi šerifom. Sve priče koje čovjek čuje i pripremi se te onaj san iz djetinjstva, koji sam nosila, tu se pretvore u stvarnost. Odavno mi je bila želja da obavim hadž, ali čekala sam muža da on bude spreman za to. Čovjek ostane bez teksta kad ugleda onu svjetlost, suze same krenu. To svakako treba doživjeti da bi spoznao sve ovo o čemu ja pričam, to je neponovljivo, prelijepo. Tu se čovjek osjeća odmorno, ispunjeno. Hotel nam je bio vrlo blizu Haremi šerifa, nekih pet minuta, ali i kad obavimo jaciju,nismo išli u hotel, ponesemo neku hasuru, kanistere za zemzem vodu i ostanemo i ibadetimo cijelu noć, tavafimo.

Nit se osjeća glad, ni žeđ, ni umor, ni potreba da se ide u toalet. Tu ljudi i spavaju, sve se dijeli, svaka mrvica, kolačić. Ipak, da mi je ova pamet bila ranije, na hadž bih išla vrlo mlada, jer treba puno energije i pameti da čovjek dobro i čuje i vidi i da sve dobro upamti. Stariji insan zaboravi i što ne bi htio, i termine i sva mjesta gdje je bio. Zato savjetujem da se na hadž ide što prije, po mogućnosti sa svojim bračnim drugom.

Nakon povratka s hadža, dijagnosticirana Vam je teška bolest s kojom se borite i koju ste, zapravo, prema mišljenjima ljekara, i pobijedili. Možete li sa nama podijeliti te trenutke kada ste saznali za dijagnozu?

Kako je bilo prihvatiti činjenicu da ste oboljeli od teške i za mnoge pacijente neizlječive bolesti?

Koliko god govorio da je u Islamu, koliko god ispunjavo imanske i islamske šarte, čovjek i ne zna ko je i šta je dok ne bude prislonjen i uveden u neko veliko iskušenje. To iskušenje je i bolest, pogotovo kad je u pitanju kancer.

I za mene je prva pomisao bila: Ah, to se ne preživljava. Možda je i dobro što sam baš u toj zemlji imala to iskušenje, jer zaista kod njih je sve proces, sve projekt, pa i ta nevjerovatna konstatacija, kao i za svakog čovjeka. Osjećala sam se dovoljno dobro, pa

br. 121

mi je izgledalo nevjerovatno. Pitala sam se, otkud mene, gledajući sa te ružne strane.

Međutim, u svakom zlu ima i dobra, pa treba i za tim tragati. I na kraju, to je preispitavanje snaga i svega onoga što čovjek trvdi da jeste.

Prvo je bilo ne toliko ni zašto baš ja, nego više šta se ovim hoće. Šta ja to još trebam, šta ja to još nisam prošla i okusila, kakvu još školu treba da prođem, da položim, da pokažem da ja zaista želim ugoditi Dragom Allahu? Zaista sam se trudila da to gledam kao jednu lekciju.

I kao svako od nas kad dobije jednu lekciju, napravi koncept, proglasi ga projektom i gleda da ga uradi što bolje može. Ja sam i tu tako nastupila da bih skratila neka pitanja, naučila sam da ja dajem odgovore, koje dobijam samo iz Kur'ana. Naprimjer, kako ću namaz obavljati, kako ću bez toga, zar se može dan provesti bez namaza? Čovjek se bez namaza osjeća ogoljen i ja sam, onda, baš na namazu napravila jedan sporazum, jedan svoj koncept. Obratila sam se najiskrenije Allahu i zamolila Ga da me čuje, da mi da dovoljno snage da položim taj ispit bar sa ocjenom dva, iako sam u školi naučila da bude uvijek odlično. Međutim, tad sam bila zadovoljna i sa dvojkom samo da Allah bude zadovoljan, da dobijem tu prolaznu ocjenu, da to izdržim pametno, da ne bih šta i u bolesti zgriješila. Onda sam zamolila Allaha da doktorima na koje sam upućena podari znanja, da sretnem one najbolje, pa da Allah iz truda tih ljekara i mog truda vidi šta ja zaslužujem i da On odluči. Mada sam iskreno kazala da želim još živjeti, jer osjećala sam da nisam još završila svoju misiju. Puno toga još je trebalo da uradim. Ja sam tek tad čula o citostaticima, da je to jedna borba svaki dan, svaki trenutak. Kad je čovjek na hemoterapiji, ima kombinacija zračenje i hemoterapija, za mene su odlučili da bude samo hemoterapija. To je ležanje od 9:00 sati ujutro do 18:00 poslijepodne, gdje je čovjek upočetku svjestan, a kasnije postaje samo kao jedna guma. Ja nisam mogla nakon terapija ustati, muž je sve vrijeme bio uz mene i na terapijama i poslije, da ga Allah nagradi.

I zato, dragi moji, drage moje, nemojte dangubiti, svaki dan živite za sebe, nemojte se razbacivati snagom i sitnice prioritirati, valja nam se i seliti. A Allah hoće pomoći ako Njegov rob pokušava biti na Pravom putu. Što prije to shvatimo, prije ćemo biti zadovoljniji i sretniji. I oni oko nas će vidjeti baš tu širinu našeg razmišljanja. S ovakvom spoznajom su mi se kasnije mnoga druga vrata otvorila na duhovnom planu i drago mi je što to moja okolina i prijatelji osjete. Z

april/maj 2015.

Zehra

37

DEŠAVANJA

Nagrada Ibn Sina U

srijedu 23. marta 2016. godine u amfiteatru Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina u Sarajevu održana je svečanost na kojoj je dodijeljena Godišnja naučna nagrada Ibn Sina. Prvi laureat ovog novoustanovljenog naučnog priznanja je mr.

Rusmir Šadić iz Tuzle, doktorant filozofije na Sveučilištu u Zagrebu. Komisija za dodjelu ovogodišnje nagrade najboljim je ocijenila njegov rad o temi Razvoj metafizike unutar islamskog filozofskog mišljenja.

Akademik prof. dr. Rešid Hafizović, predsjednik Komisije za dodjelu nagrade Ibn Sina, u svome je kratkom izlaganju izrazio zadovoljstvo ustanovljenjem ove nagrade te dodao: „Ovo je prva godina, i nadamo se da je ovo samo kamen-temeljac nečega što će i u narednim godinama predstavljati laskavo priznanje za bavljenje naukom i filozofijom.“ Profesor Hafizović je upoznao prisutne s činjenicom da je na ovogodišnji konkurs prispjelo više od dvadeset radova, a među njima je tek njih

38

Zehra

nekolicina zadovoljavala osnovne kriterije tematski uokvirenog konkursa. Od četiri rada koji su zadovoljavali parametre konkursa, rad mr. Rusmira Šadića bio je i svojom sadržinom i formom jedan akademski rad koji pledira za gradus doktora filozofskih znanosti.

Akademik Hafizović istaknuo je značaj same teme, ali i činjenice da će ona biti branjena na Sveučilištu u Zagrebu te je to pionirski poduhvat proučavanja islamske filozofske misli na tom Sveučilištu. Profesor Hafizović zahvalio je Institutu Ibn Sina na ustanovljenju ove nagrade kao jednom od prinosa ovoga Instituta obogaćenju ovdašnje intelektualne scene. Profesor Hafizović potcrtao je važnost Mulla Sadra Širazija kao utemeljitelja jednog osobenog filozofskog sistema, naravno naslonjenog na djela njegovih prethodnika, posebno Ibn Sinaa, Suhravardija i Ibn Arebija.

Dr. Rouhollah Ghaderi Kangavari, direktor Naučnostraživačkog instituta Ibn Sina u Sarajevu, pozdravio je prisutne, izrazio im

br. 121 april/maj 2016.

dobrodošlicu i zahvalio članovima komisije, te čestitao ovogodišnjem laureatu Rusmiru Šadiću, podsjetivši da se radi o jednom mladom naučnom istraživaču koji je u svome radu ponudio veoma sadržajnu i lijepo uobličenu i zaokruženu skicu za pregled razvoja metafizike unutar muslimanskog filozofskog mišljenja, s posebnim naglaskom na doprinose velikana islamske filozofije, Kindija, Farabija, Ibn Sinaa, Ibn Rušda i Mulla Sadra Širazija.

U drugom dijelu svečanosti, dr. Ghaderi Kangavari, direktor Instituta, i akademik Rešid Hafizović uručili su mr. Šadiću plaketu i novčanu nagradu, a onda se prisutnima predstavio i sam dobitnik ovogodišnje nagrade.

Mr. Rusmir Šadić zahvalio je na ukazanom povjerenju i kazao da ova nagrada za njega predstavlja veliku obavezu. Šadić je potom predstavio i svoj rad o temi Razvoj metafizike unutar islamskog filozofskog mišljenja.

Preuzeto sa: www.ibn-sina.net

DEŠAVANJA

Doktorirala Safija Malkić S

afija Malkić, profesorica akaida i tefsira u Gazi Husrevbegovoj medresi, uspješno je odbranila doktorsku disertaciju u utorak 5. aprila 2016. godine na Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru.

Doktorsku disertaciju pod nazivom Osnovna odgojna područja u sunnetu Muhammeda, a.s. komisija je ocijenila najvišom ocjenom (10) i profesorica Malkić time je stekla naučni stepen – doktor teologije. Komisiju su sačinjavali: prof. dr. Hajrudin Balić, predsjednik Komisije, prof. dr. Mevlud Dudić, mentor i član Komisije, prof. dr. Mustafa Fetić, član Komisije. Odbrani su prisustvovali i rektor Internacionalnog Univerziteta u Novom Pazaru, prof. dr. Suad Bećirović i mr. Rešad Plojević, direktor Medrese Gazi Isa-beg.

Dr. Safiji Malkić čestitamo od srca i želimo uspjeh u daljem radu!

Preuzeto sa: medresa.ba

Biografija Safija Malkić rođena je 3. maja 1972. godine u Zenici.

Gazi Husrev-begovu medresu završila je 1990. godine, a na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu diplomirala 1998. godine. Postdiplomski studij na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, katedra religijske pedagogije, završila je 2013. godine i stekla zvanje magistrice islamskih nauka (oblast religijske pedagogije).

U aprilu 2016. godine na Univerzitetu u Novom Pazaru odbranila je doktorsku disertaciju i stekla naučni stepen – doktor teologije.

Od 1992. do 1994. godine

br. 121

radila je kao nastavnica vjeronauke u više osnovnih škola u Bugojnu, a od 1998. do 1999. godine kao profesorica historije religija u Drugoj gimnaziji u Sarajevu.

Od 2012. godine radi kao profesorica akaida i tefsira u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.

Stručne radove objavljivala je u Glasniku Rijaseta IZ BiH, Novom Muallimu, Preporodu te Rijasetovom web portalu. Članica je Skupštine Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo od 2014. godine.

Udata je i majka dvojice sinova, Mustafe i Osmana.

april/maj 2015.

Zehra

39

ZDRAVLJE I PRIRODNA MEDICINA

Piše Sadika AVDIĆ, liječnica homeopatije

Čišćenjeorganizma P

ojam zdravlja mnogi povezuju sa odsustvom bolesti. Međutim, biti zdrav – to znači ustajati ujutru dobro raspoložen, ne biti umoran, nemati straha i sumnji, biti spokojan i umjeti radovati se životu. Ima li danas mnogo takvih ljudi?

Mislim da nema. Uvećava li se broj takvih ljudi? Pa i ne baš. Prije bi se moglo reći obrnuto. Sve češće čitamo u novinama da raste broj alergijskih oboljenja, bolesti srca i krvotoka, rak produžava svoje napredovanje, pojavljuju se nove bolesti koje su ranije bile nepoznate.

Ortodoksna medicina nastoji da nađe uzroke tog porasta bolesti u zagađenju okoline, povećanju hemijskih materija u prehrambenim proizvodima, pušenju, zloupotrebi alkohola i sl. Sve je to, naravno, tačno. Ipak, glavni uzrok je rast unutrašnjeg nespokojstva savremenih ljudi. Nažalost, živjeti u razvijenom društvu znači živjeti pod dejstvom stresnih faktora. Mnogi ljudi su zabrinuti zbog materijalnog blagostanja, brinu za porodicu, posao, položaj udruštvu.

Dosta ljudi sudara se sa neriješenim problemima i nema povjerenja u sutrašnjicu.

Socijalni uvjeti su pogodna podloga za razvoj psihoemocionalnih poremećaja i unutrašnjih napona, koji dovode do fizičkih poremećaja i bolesti. Drugim riječima, to su mentalni uzroci bolesti. A ti faktori, sa svoje strane, izazivaju zagađenje i onečišćenje organizma.

Zagađenje organizma To je, prije svega, loše stanje debelog crijeva, koje šalje u krv mnogo otrovnih materija.

To je poremećen rad jetre, koja je filter organizma i koja ne može zadovoljavajuće da pročisti krv. To je nedovoljno dobar rad bubrega, koji, kao i jetra, treba da čiste krv.

40

Zehra

To je poremećaj rada nervnog sistema, takozvanog neurovegetativnog sistema, koji regulira rad unutrašnjih organa. Osim toga, to su infekcije u raznim dijelovima organizma i to, po pravilu, najviše u ustima, zubima i nosnim putevima. Te infekcije dospijevaju, također, u krv i raznose se po organizmu. Kao što je poznato, osnovni zadatak krvi je da prenosi hranljive materije i kiseonik u ćelije i da izbacuje ugljendioksid i druge otpatke poslije prerade hranljivih materija, ali i da uništava strane mikroorganizme koji prodiru u tijelo. I zamislite sada da svi ti otrovi, infekcije, cirkuliraju u organizmu i zajedno sa hranljivim materijama prodiru u ćelije. Može li poslije toga čovjek biti stvarno zdrav?

Od zdravlja zavisi mnogo toga Glavni uzrok je što nas tome nisu učili od detinjstva. Niko nam nije govorio da naše zdravlje zahtijeva svakodnevnu brigu, isto kao pranje zuba ili pranje ruku prije jela.

Kod većine ljudi se nije stvorila ta navika, taj stereotip. A čovjekovo ponašanje se, u mnogome, zasniva na instinktivnim radnjama ili navikama. Formiranje navika, sa fiziološke tačke gledanja, predstavlja formiranje trajnih nervnih veza u strukturama mozga, koje se odlikuju povišenom spremnošću za djelovanje. Navike mogu biti štetne (kao što su pušenje, alkoholizam, narkomanija, navika da se grickaju nokti itd.) i korisne.

Korisnih navika ima mnogo i one su nam potrebne, jer automatiziraju radnje i umanjuju stepen svjesne pažnje.

Koraci na putu ka zdravlju i promjenama u životu Prvi korak ka istinskom zdravlju je

br. 121 april/maj 2016.

oslobađanje od starih navika i formiranje novih. Neophodna je, prije svega, čvrsta i bespogovorna riješenost da se djeluje u naznačenom pravcu. Dok se takva odluka ne donese, teško je razviti dovoljnu snagu za rad na sebi. Prihvaćeno riješenje obrazuje u nervnom sistemu neophodan energetski centar, koji će obezbjeđivati djelovanje na realizaciji odluke. U prvo vrijeme treba se truditi da se stvore uvjeti koji će blagotvorno utjecati na formiranje i održavanje novih navika: čitati literaturu o ovoj temi, družiti se sa ljudima koji imaju ista interesovanja.

Veoma je važno da se nijednom ne odstupi od postupanja po novim navikama sve dotle dok se one ne učvrste u tolikoj mjeri da njihovo slučajno narušavanje više ne predstavlja opasnost. I konačno, u prvo vrijeme treba stalno vježbati, da bi se stvorila navika.

Stalno ne znači svakog dana, može to da bude svakog drugog ili trećeg dana, ali stalno.

Postojanost i ritam su garancija uspjeha.

Zdravlje je u društvu pozitivnih osoba Povezanost s prirodom i pozitivnim osobama čini nas sretnim. No, nismo uvijek u prilici imati tu mogućnost i sreću. Naša interakcija sa svijetom, na poslu, ulici, tržnim centrima, gradskom prevozu, školama, obdaništima, bolnicama, pijacama ne daju nam garanciju da ćemo uvijek imati mir i zadovoljstvo.

Ukoliko nismo pripremljeni i nemamo dovoljno energije, možemo doživjeti osjećaje razdraženosti, nervoze, razočaranosti, ljutnje, bijesa... Svaka razdražljivost neprimjetno utječe na stabilnost našeg zdravlja. Znamo da čovjek brže stari kada je stavljen u žrvanj raznolikosti, užurbanosti, različitih neuravnoteženih energija, naravi, ponašanja.

ZDRAVLJE I PRIRODNA MEDICINA Štetne emocije truju naše organe

nevjernik. (Sad, 74)

Negativne emocije su također štetni donosioci lošeg zdravlja. Bijes, zavist, zloba, mržnja, ljubomora i druge slične emocije su destruktivne za samog čovjeka i ne donose mu nikakvo dobro. Naprotiv, otimaju mu godine života i slabe njegovo zdravlje.

Poznato je da bijes razara jetru, pogoršava kvalitet krvi, narušava disajni i kardiovaskularni sistem. A u psihičkom smislu, ukoliko se ne oslobodite bijesa i potiskujete ga u sebe, vratit će vam se kao bumerang. Bijes se može osloboditi ispoljavanjem, ali to niko ne savjetuje jer ćete ostati bez prijatelja, a možda i porodice. Bijes treba transformirati u korisnu energiju: u stanju bijesa radite ono šta volite, neki će se zadovoljiti fizičkim radom, trčanjem, sportom, dok će drugi zaposliti svoj um pozitivnim mislima, duhovnim disciplinama i sl. Što god odabrali, sve vas to može spasiti neugodnih posljedica bijesa.

I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.

(Al Maida, 2.)

Osobe koje uspiju očistiti svoj um od loših misli i štetnih i beskorisnih informacija prebacuju snagu na duhovni plan. Tako se putem zikra, čitanja Božijih uputa, ibadeta, molitvi čuva čistoća uma i sprečava se njegovo onečišćenje. Većina psihofizičkih bolesti dolaze od pogrešnih misli. Čišćenje organa od štetnih nakupnina

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18)

Naš organizam je tako stvoren da se brani od autointoksikacije ili trovanja usljed iznuravanja i slabljenja. To se dešava u vidu hroničnih kriza, naprimjer, imat ćemo nazeb ili dobiti temperaturu. Možda ćemo dobiti upalu grla ili dijareju, a moguće je da će nas moriti glavobolja ili razdražljivost. Organizam na taj način preuzima kontrolu. Obara nas s nogu izazivanjem opće nelagode kako bismo prekinuli sa svim aktivnostima, legli i odmorili se da bismo sačuvali preostalu energiju koja ima zadatak izbacivanje otrovnog otpada opasnog po zdravlje. Važno je znati da je energija suština života i troši se na sve tjelesne procese i aktivnosti koje podrazumijeva svakodnevni život. Ma šta poduzimali, ukoliko odmoru i snu ne dadnemo dovoljno prostora, neće biti moguće povratiti i obnoviti energiju.

Prema tome, kada se ne osjećamo dobro, kada nam je energija u deficitu, a nemamo namjeru niti mogućnost da se odmorimo, odspavamo te tako dozvolimo svome organizmu da stvori nove zalihe energije, organizam preuzima kontrolu i primorava nas da legnemo u krevet putem krize pročišćenja ili detoksikacije.

Kada započne kriza detoksikacije i naš nas organizam prisili da dopustimo da se eliminiraju otrovi koje više ne smijemo zadržavati u sebi, tada treba da shvatimo da nismo bolesni. Jednostavno, svjedoci smo čuda ljudskog organizma – njegove sposobnosti da sačuva zdravlje i integritet oslobađajući se onoga što je štetno. Naš organizam je sposoban za to! Isto kao što je sposoban da se iz sićušnog jajašceta razvije u odraslu osobu. Tu sposobnost razmnožavanja i samoodržanja dao mu je njegov Stvoritelj.

(...) osim Iblisa; on se uzoholio i postao

Preporuke Božijeg Poslanika, a.s.

Emocija mržnje je razarajuća Emocija mržnje proizvodi neprijateljstvo bez obzira na to je li ona transparentna ili potisnuta. Mržnja pomućuje um, zaklanja vid pa je ona tihi ubica onoga ko mrzi i kojeg se mrzi. Mržnja dovodi do veoma teških oboljenja kao što su bolesti koje pogađaju mozak i oči: epilepsija, migrene, tumori, teška kožna oboljenja i sl. Težina zdravstvenog problema ovisi od snage mržnje.

Gordost i oholost su izvor svih pogubnih misli i emocija. Ova osobina proizvodi osjećanje nadmoći nad drugima, pa čak i nad samim Stvoriteljom. Osjećaj samodovoljnosti, sveznanja, superiornosti je samoubilački osjećaj. Odvajanje od Stvoritelja nije moguće nikome, ali onaj ko misli da je dovoljan sam sebi, svojoj duši zatvara put ka spasu. Ego podržava lažnu autonomnost. Jednakost, bratstvo, sestrinstvo, milosrđe za njega su neprihvatljivi. Čak i tjelesni apetiti samo su manifestacije ega jer ego drži tijelo svojim domom i nastoji zadovoljiti samog sebe kroz tijelo. Zato, većina velikih grijeha potječu s ovog izvora. Preljuba, nevjerstvo, proždrljivost i pohlepa, izdaja i zločinstvo... sve su to rezultati snage ljudskog ega. Osobe koje nikada ne pobijede ego, obično će, na koncu, doći u stanje straha, usamljenosti, stradanja, a nerijetko i samoubistva.

br. 121

Kada bismo se držali samo prakse Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.a., da ranije liježemo i ranije ustajemo, da smo umjereni u svemu, da nakon ručka i podne-namaza makar pola sata damo svom tijelu odmor i priliku da obnovi svoju energiju, onda bismo zasigurno manje bolovali i manje bismo trošili novac i vrijeme na obilaske bolnica i raznoraznih specijalista za zdravstvene probleme.

Dokazano je da tih pola sata do sat vremena poslijepodne potpuno okrijepe organizam i vrate mu energiju jer se tada prekidaju fizičke aktivnosti i uz ležanje ili kratak san organizam brzo povrati vitalnost i energiju. Kratkim odmorom odmaramo i sva naša čula kroz mir i tišinu. Također se nakratko emocionalno odmorimo isključujući se iz uspona i padova prouzrokovanih interakcijama sa drugim osobama. I, konačno, sebi tako možemo priuštiti i kratki psihički odmor odvajanjem uma od svih intelektualnih zahtjeva i aktivnosti.

Bez stresa Mnogi stresovi s kojima se bore zaposlene osobe posljedica su primoravanja organizma da radi iznad svojih sposobnosti, čime on biva doveden do ivice kolapsa. Današnji moto većine ljudi uspjeti po svaku cijenu ne dozvoljava im da zastanu, da nađu miran kutak, malo se opuste i umire sva svoja čula bilo kroz kratko drijemanje, san ili meditaciju.

To možete učiniti i na stolici na kojoj sjedite.

To je mnogo bolje nego vući se uz pomoć stimulanata poput kahve, gaziranih pića, nezdravih slatkiša. U mnogim zemljama svijeta poslijepodnevni odmor je normalna praksa. Ako bi vam neko prigovorio kako pribjegavate lijenosti kada se izdvojite da malo dremnete, odgovorite da takav vid kratkog odmora nije znak lijenosti već je prije inteligentno i produktivno korištenje vašeg vremena.

Također, ukoliko teško zaspite, preispitajte se da ne uzimate previše kofeina. Ne zaboravite da su za jednu šolju popijene kahve potrebna dvadeset četiri sata da bi prošla kroz bubrege i urinarni trakt. Ljudi koji dnevno popiju nekoliko šolja kahve, čokolade i gaziranih napitaka, imaju u svome krvotoku mnogo kofeina. Posljedice kofeina su uznemirenost i stimulacija, koje mogu da inhibiraju san, pogotovo zdrav, čvrst san. Organizam u tom slučaju mora trošiti energiju na izbacivanje kofeina, a istovremeno zbog pomanjkanja sna stvara manje energije, i to se tako ponavlja godinama... Z

april/maj 2015.

Zehra

41

PUTOVANJE KROZ SVIJET KNJIGA

Suza na mezaru O svom prvijencu Suza na mezaru autor Mugdim Galijašević, koji je i sam s početka rata bio u policijskim formacijama, a zatim, kao i drugi iz njegove branše, borbu nastavio onako kako najbolje zna, perom je kazao: „Želim da kažem da su osim mojih sagovornika – šehida, sevep nastanku ove knjige: kolumnista web stranice Bošnjaci.net prof. Ferko Šantić, glavni i odgovorni urednik magazina Esad Krcić i moj kolega, pisac, Muhamed Mahmutović. Njima sam prvo kazao za svoju ideju. Pomogli su mi savjetima i stalno su me podupirali. I hvala im.

Suza na mezaru je ispisana u očima svakog Bosanca, Bošnjaka posebno. Jedinstvena je, kao i naša Bosna i Hercegovina. Suza je uvijek tu. I ne od jučer. Suzu na mezaru hrabrošću, neviđenom ljubavlju prema svojoj domovini, porodici i želji da ih bez obzira na žrtve svojim životima zaštite, napisali su bošnjački šehidi.

Najhrabriji i najbolji među nama zaustaviše pomahnitalu aždahu. Mnogi su zauvijek ostali na tom putu života i smrti i zaslužili su trajno najdublje poštovanje svog naroda. Zbog onoga što su uradili, oni su Bošnjacima u amanet ostavili da u miru nastave borbu.

Suza na mezaru će uvijek biti. I onda kada nas ne bude. Priče o šehidima i njihovim sudbinama će se prepričavati i biti pravi put onima koji dolaze. Njihova djela obezbijedila su im vječnu zahvalnost naroda.“ Mugdim Galijašević rođen je u Sarajevu. Profesionalni je novinar i već šest godina urednik je Avazovog izdanja za inozemstvo. U bogatoj novinarskoj karijeri, prije više od trideset godina radio je kao novinar i urednik u tadašnjim Večernjim novinama, niz godina u Oslobođenju je bio urednik više rubrika. U minulom ratu jedno vrijeme je radio u Republičkom MUP-u BiH, kao portparol. Nekoliko godina bio je komentator za Deutche Welle iz Sarajeva. Dobitnik je više novinarskih priznanja.

Svoj prvijenac Suza na mezaru autor je posvetio roditeljima, šehidima i njihovim porodicama.

Ova knjiga na svojstven način govori o stradanju Bošnjaka i teškom putu do slobode. Njima je najveći neprijatelj zaborav, pa neka ova knjiga pomogne da se to ne dogodi.

Odlomak iz knjige:

Mugdim Galijašević, autor knjige Suza na mezaru

42

Zehra

U ćošku jedan mezar. I vrba iznad. Zovu je žalosna. Na ovom mjestu gdje je natkrilila ovaj mezar ne bi drugačije ime ni mogla imati. Tuga i žalost su njeno ime. Savila se ona pa svojim granama pravi hlad. U mezaru šehid. Zijo, sin Sadije i majke Nasihe.

Na nišanu piše ime Zijo, godina rođenja 1975., crta, pa godina pogibije 1993.

Uvijek me interesovala ona crta što je na nišanima odvajala datum rođenja od datuma ukopa. Šta ona može biti u životu jednog čovjeka. Većina bi rekla: Ma hajde, bogati. Crta kao crta. E, za mene nije.

Ova, recimo, na nišanu ovog šehida, meni je puno kazivala. Ona mi priča o Zijinih osamnaest godina života. Govori mi o njegovom rođenju, prvim riječima koje je kazao, nestašlucima i odlascima u pljačku komšijinih trešanja. Crta mi kazuje i o Zijinim jedva vidljivim brčićima s kojima se kao i svaki pubertetlija neizmjerno ponosio. O njegovim zaljubljenim pogledima užagrenih očiju u neku od svojih simpatija. Igranju lopte na male, snovima da će poput legendarnog Haseta s Čaršije postati fudbalska zvijezda.

Zatim ta malena crta kazivala mi je o njegovom odlasku s rajom Bosnu braniti, obećanju majci i ocu da će se čuvati. Crta mi veli da im je još kazao: “Ako se zlo dogodi, ako me noćas pogodi, ti ne plači, na lice stavi smijeh, za ovaj grad nije umrijeti grijeh.“ Za majku Nasihu Zijin odlazak je bio pretežak. Majčino srce nije izdržalo.

br. 121 april/maj 2016.

POGLED ISKOSA

Do istinske P

Piše Aida KRZIĆ

Samo bogobojaznošću se pravovjerni može, i treba, uzdizati i natkriliti slabe, neodlučne, neprosvijećene i biti im uzor.

Bogobojaznost je najsigurniji zaklon i kapital.

Najodabraniji i najbogatiji su oni najbogobojazniji

bogobojaznosti

reglasno se govori o jedinstvu, o zajedništvu, o dobrosusjedskim odnosima, o razumijevanju, o toleranciji. Učini se, samo učini, da je nama, Bošnjacima muslimanima, u ovoj našoj Bosni i Hercegovini, jedinoj nam domovini, dobro, da jedni druge podržavamo, uvažavamo, da težimo napretku – u skladu s našom vjerom, tradicijom, kulturom. Ali, pred ambicijama i apetitima bogatih, uobraženih i moćnih čestiti i prosvijećeni se povlače i uzmiču da bi sačuvali razum, vjeru, dostojanstvo. Slabi i siromašni deveraju, jedva preživljavaju. Pravovjerni mire ili ublažavaju razlike i jazove – riječima i djelima. Nepravdu, nemoral, kriminal, primitivizam nastoje svojim djelovanjem onemogućavati i osuđivati – onoliko koliko su kadri.

Zagledamo li se u sebe u ovome vaktu nereda i smutnje, osjetimo nemoć, umor, strepnju. Osvrnemo li se oko sebe, uočimo da je sve manje onih kojima možemo vjerovati i povjeriti im vrijedne ili važne informacije. Čak i prijatelje valja provjeravati jer ni prijateljima ne možemo, nažalost, uvijek vjerovati. Ne volim što je tako i ne dam da mi oni najdraži i najodabraniji prijatelji budu na ispitu.

Hoću i želim im vjerovati, jer, ako izgubim povjerenje i uzdanje u te odabrane i vrijedne prijatelje, odoh u osamu, potonuh u beznađe.

Sačuvati želim ovim svojim kazivanjem vjeru u dobro i iskrenost kojim se možemo, i trebamo, suprotstaviti zlu i lažima. Kroz povijest čovječanstva – svjedoči nam tome pisana riječ – uspijavali su se pojedinci dobrom i iskrenošću suprotstaviti zlu i lažima. Božiji poslanici su primjer takvih

pojedinaca. Naš poslanik, Muhammed, a.s., poslan je kao Milost svjetovima.

Svojim životom je svjedočio dobro i istinu.

I svoje sljedbenike pokretao je na dobro i istinu. Milioni njegovih sljedbenika potvrđivali su ispravnost takvog postupanja. Podsjetimo sebe i one oko sebe na te primjere. Govorimo i osobnim primjerom pokažimo da se ne želimo oholiti i dijeliti. Samo bogobojaznošću se pravovjerni može, i treba, uzdizati i natkriliti slabe, neodlučne, neprosvijećene i biti im uzor. Bogobojaznost je najsigurniji zaklon i kapital. Najodabraniji i najbogatiji su oni najbogobojazniji. Jasnije to bude kada se suočimo sa smrću onih najbližih, ali i sa smrću moćnih i bogatih. Nauk to bude dragocjen. Mnogima, nažalost, nakratko, jer brzo zaborave, brzo se svojim željama vrate, dunjaluku se odaju, na istinu, na bogobojaznost i pravednost zaborave. Nastave se dijeliti, uznositi, umišljati da su bolji, vredniji, važniji. Umjesto gorčine, nemoći, jedi, okrenimo se sebi i svojim najmilijim. Sa sobom se pomirimo, sebe uznesimo do bogobojaznosti, iskrene i ustrajne. Samo na tim visinama osjetit ćemo spokojstvo i otkriti smisao prolaznog, zemaljskog i ljepotu i dragocjenost vječnog, ahiretskog života.

Puno ima načina da se učini dobro i korisno djelo u ime Uzvišenoga Boga. Oni koji Rabbu svome na sedždu padaju dužni su, u okviru svojih stvarnih mogućnosti, iskreno i ustrajno, činiti dobra i korisna djela. Svako takvo djelo bude evidentirano – pišu ga plemeniti pisari. Svijest o tome morala bi biti snažnija da bi bila i podsticajnija. Z

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

43

ODGOJ Piše Sabrija MEHMEDOVIĆ

Profesionalna orijentacija M

jesec maj nagovještava kraj školske godine. Mnogi osnovci koji završavaju deveti razred pred velikom su dilemom: Koju srednju školu upisati?

Veliki je to korak u životu svakog učenika.

Ako uspješno odaberu školu, učenici će se zaštiti od mogućih neprijatnosti, razočarenja i neuspjeha. Profesionalna orijentacija učenicima pomaže da bolje upoznaju lične sposobnosti i nedostatke, da lakše donesu važnu odluku.

Izbor srednje škole dobrim dijelom trasira put učenika. To je važna odluka o kojoj vrlo često ovisi zadovoljstvo i uspjeh u životu pojedinca.

Na koji način će se učenik sutra postaviti prema radu, kako će se odnositi spram profesije i koliko će biti zadovoljan obavljajući određenu vrstu rada, umnogome zavisi od toga koju je profesiju odabrao. Školski pedagozi, psiholozi i razrednici završnih razreda mogu pomoći učenicima u ovoj važnoj odluci. Mnogi učenici traže savjet da razriješe svoje dileme.

Učenici su pred velikom dilemom, ali roditelji

44

Zehra

su također veoma optrećeni ovom odlukom.

Posebno je to teška odluka u našem društvu gdje je stopa nezaposlenosti veoma visoka i gdje mnogo visokoobrazovanih osoba čeka na biroima za zapošljavanje. Bez obzira na situaciju, važno je da učenici svoju profesiju biraju na osnovu vlastitih sposobnosti i mogućnosti, ali i profesiju u kojoj će uživati i davati svoj maksimum.

U izboru zanimanja učestvuju brojni faktori, ali najvažniji i najodgovorniji su porodica i škola.

Istraživanja su pokazala da je izbor zanimanja najviše pod utjecajem porodice. Roditelji prate svoju djecu i nastoje ih što objektivnije ocijeniti. Zavisno od tih procjena, roditelji preporučuju djeci koju srednju školu da upišu.

Ipak, veliki je broj roditelja koji ne gledaju realno na sposobnosti i mogućnosti svoje djece. Ponekad žele da djeca naslijede njihovo zanimanje, ne vodeći računa o tome da li to djeca mogu i žele. Ovako uglavnom postupaju roditelji koji vole svoje zanimanje i uspješni su u tome.

Ima i onih koji žele odvratiti djecu od svojih

br. 121 april/maj 2016.

ODGOJ

Izbor srednje škole dobrim dijelom trasira put učenika. To je važna odluka o kojoj vrlo često ovisi zadovoljstvo i uspjeh u životu pojedinca.

Na koji način će se učenik sutra postaviti prema radu, kako će se odnositi spram profesije i koliko će biti zadovoljan obavljajući određenu vrstu rada, umnogome zavisi od toga koju je profesiju odabrao

zanimanja i najčešće oni nisu uspješni, niti vole svoje zanimanje.

Veliki broj roditelja zbog objektivnih razloga nije se uspio obrazovati u određenoj struci, pa preko svoje djece žele ostvariti vlastite neispunjene želje i ambicije.

Neki roditelji izbor škole i budućeg zanimanja u potpunosti prepuštaju svojoj djeci, što nije dobro za dijete, za njih, ali ni za širu zajednicu.

Roditelji bi trebali kod svoje djece razvijati pozitivan odnos i stav prema svakoj vrsti rada. Vlastitim odnosom i ponašanjem djeci treba pokazati da je svaki pošten posao vrijedan i dostojan poštovanja. Nijedan rad ne treba omalovažavati, niti osobu koja ga obavlja.

Ono što roditelji mogu tokom odrastanja djeteta jeste da ga prate u svim životnim i radnim situacijama. Oni najbolje znaju čemu su sklona njihova djeca i kakve su im sposobnosti. Roditelji bi trebali biti što objektivniji u sagledavanju dječijeg opredjeljivanja za odabir srednje škole i zanimanja.

Neki roditelji, iz prevelike ljubavi prema svojoj djeci, doživljavaju ih daleko sposobnijom nego što to ona objektivno jesu. Tako zaslijepljeni odbacuju mišljenja i savjete bilo koga, čak i stručnih osoba, ukoliko im se mišljenja ne podudaraju.

Ukoliko roditelji ne mogu pomoći djetetu u izboru srednje škole i procjene sklonosti i sposobnosti, dobro bi bilo da ga upute

br. 121

pedagogu ili psihologu u školi, koji će pomoću testova odrediti čemu je dijete sklono.

Roditelji bi trebali imati aktivnu ulogu u izboru zanimanja svoga djeteta, od razgovora sa djetetom do razgovora i saradnje sa pedagogom koji poznaje njihovo dijete i koji se ovom problematikom intenzivnije bavi.

Svako zanimanje ima određenu težinu, ali ono što roditelji treba da objasne djeci jeste to da svako zanimanje nosi veliku odgovornost. Posebno je to važno objasniti kada je riječ o zanimanjima koja podrazumijevaju direktan rad sa ljudima. Ako se učenik želi baviti, primjerice, medicinskom strukom, treba da se preispita je li uspješan u prirodnim naukama, voli li pomagati ljudima, uspostavlja li lako komunikaciju s ljudima, je li spretan u poslovima gdje je važna fina motorika. Sve su to pitanja koja sebi treba postaviti učenik i biti pošten i procijeniti je li to zanimanje ono što najbolje odgovara njegovoj ličnosti.

Roditelji su dužni razvijati radne navike svoga djeteta. Ono što tokom odrastanja prepoznaju kao sposobnosti treba razvijati i njegovati i skladno s tim zajedno sa djetetom odabrati odgovarajuće zanimanje.

Svim osnovcima koji biraju srednju školu želimo puno sreće i da se upišu u željenu školu. Onima koji biraju fakultet želimo da savjesno i odgovorno odaberu ono čime će se baviti nekoliko narednih desetljeća. Velika je sreća i blagodat uživati u svome radu. Zbog toga je važno dobro razmisliti prije odluke. Z

april/maj 2015.

Zehra

45

DJEČIJI SVIJET

Allah nas voli i štiti Dječak Omer jednog dana upita svoju majku: - Majko, možeš li mi pričati o Allahu, dž.š.?

- Šta želiš znati o Allahu, dž.š.?

- Želim znati sve.

Majka se osmjehnu: - Niko ne zna sve o Allahu, dž.š.

- Čak ni ti ni babo ne znate!? – začuđeno će dječak.

- Ne znamo ni mi, niti iko može sve znati.

- Zbog čega?

- Zbog toga što su pojedine stvari toliko velike da ih čovječiji razum ne može ni naslutiti ni obuhvatiti. Sve što znamo o svome Rabbu jeste ono što je On htio da znamo, o čemu nas je obavijestio preko Svoje knjige, Uzvišenoga Kur'ana, a.š., i posredstvom Svojih poslanika.

Dječak će pomirljivo: - Ako je tako, onda mi ispričaj ono što ti znaš.

Majka se blagonaklono osmjehnu i poče sinu pripovijedati o

46

Zehra

br. 121 april/maj 2016.

Allahu, dž.š., onako kako o Njemu govori Kur'an Časni.

- Kur'an nam pomaže da upoznamo našega Gospodara.

- Kako nam pomaže? – prekide je dječak.

- Allah, dž.š., govori u Svojoj knjizi o razlozima zbog kojih je stvorio cijeli svemir, nas i sve što postoji. Govori i o ranijim civilizacijama i narodima koji su postojali prije nas. Govori o načinu kako ih je upoznao sa samim Sobom, kako im je uvijek pomogao i kako i nama samima pomaže.

Omer je ponovo prekide: - Majko, možeš li mi malo učiti Kur'an?

Nakon ove molbe majka prouči nekoliko kratkih dijelova iz Kur'ana, napominjući da se ti dijelovi, rečenice, nazivaju ajeti, te da se cjelina sastavljena od niza ovih ajeta naziva sura.

A Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv. (Eš-Šu'ara, 68) A vaš Bog – jedan je Bog, nema boga osim Njega, Milostivog i Samilosnog. (El-Bekare, 163) Milostivi poučava Kur'anu, stvara čovjeka, uči ga govoru...

(Er-Rahman, 1-4) Majka se obrati sinu pitanjem: - Znaš li, Omere, da tebe Allah, dž.š., voli?

Dječak uzvrati također pitanjem: - A voli li i moju sestricu Fatimu?

- Da, sine, voli i nju – odgovori majka.

- Voli li nas isto kao što nas i ti i babo volite?

- Tako je, ali On te voli mnogo više od nas, jer je On i nas i tebe stvorio.

Dječak je glasno razmišljao: - Znači, naš Gospodar nas mnogo voli.

- Da, sine, Allah, dž.š., i nas i tebe uvijek voli, štiti i pazi – zaključi majka.

- Majko, kako to da mene Allah, dž.š., štiti? Zar me ti i babo ne pazite?

- Allah, dž.š., štiti nas na razne načine. Tako nas štiti i putem porodice. U porodicama žive: otac, majka, njihova djeca i njihovi

bližnji. Allah, dž.š., je roditeljska srca ispunio ljubavlju, dobrotom i nježnošću da bi im olakšao zadatak podizanja djece, jer im je ovu dužnost ostavio u emanet.

Omer zapita: - Je li malehnu djecu povjerio starijoj djeci?

- Moglo bi se i tako reći, sine – odgovori majka – jer si ti, koliko i mi, vaši roditelji, dužan da paziš na svoju sestricu.

Dječak zagrli majku i reče: - Majko, kako je dobro to što je Allah, dž.š., stvorio porodicu.

Majka se osmjehnu i odgovori: - I ja se slažem s tobom. Allah, dž.š., je Milostiv. Njegova ljubav je iznad svega. Mi, Njegova stvorenja, volimo jedni druge iz razloga što je On stvorio i podario ljubav koju gajimo u sebi.

Iz knjige Majko, pričaj mi o Allahu Autor SelçukYıldırım S turskog jezika prevela Zuhra M. Kahya

br. 121

april/maj 2015.

Zehra

47

www.kewser.ba

www.zehra.ba

Zehra

MAGAZIN

Zehra SarajevowGodina VIIw januar/februar 08w Broj 37w Cijena 3,5 KM 3,5 EUR 18 kn

Zašto nam izmiče najvažniji Cilj zbog kojeg jesmo na planeti Zemlji?

SREBRENICA

ZehraZehra MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

Sarajevo, Godina VII, oktobar Broj 42, Cijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Sarajevo, Godina VII, novembar/studeni Broj 43, Cijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Zehra www.kewser-zehra.com.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

wSarajevo wGodina IX waugust/kolovoz 2009.wBroj 52 wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

Ramazan {erif mubarek olsun

Tema broja

BOŠNJAČKO BRATSTVO I (NE)JEDINSTVO

UBIJENA jer je MUSLIMANKA

Zehra www.kewser.ba www.zehra.ba

MAGAZIN ZA PORODICU I DRUŠTVO

wSarajevo wGodina X wapril / travanj 2011. wBroj 72 wCijena 3 KM, 3 EUR, 15 kn

TEMA BROJA

ŽENA I MEDIJI

REPORTAŽA

PARIZ

011

ROV 2 AMBE PEJG . JUNI – 21:00 S U Š MO A–4 ZETR

POSJETITE NAS NA NAŠOJ WEB STRANICI 48

Zehra

www.kewser.ba

br. 121 april/maj 2016.

ili

www.zehra.ba

Najbolje žene u Islamu su: Merjem, kćerka Imranova, Asija, faraonova žena, Hatidža, kćerka Huvejlidova, i Fatima, kćerka Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. (hadis)