Moj dnevnik 2

MOJ DNEVNIK

Amanda Dujma

1.

MOJ DNEVNIK Evo opet iznova danas 5. 12.2010 nedjelja je ja se nepredajem ima još nešto u glavi a u srcu ste mi vi .Kad se sjetim dana kada ste na svijet došli, i vi danas svoji ljudi ali ovi mali anđeli mi srce vedrinom čine svijetle kao male zvijezdice u mojem srcu titra topli plam jer za sve ima mjesta u njem. Nekoga voliš samo ako ti je jedina želja da bude sretan,a što je moja sreća najveća kada na vašim licima osmjeh sja tada znam da sretni ste vi. Ljubav nije samo dobivanje ljubav je i davanje a to dvoje čine jedno. Gledaj kako širim krila širim skačem polijećem da vas sve zagrlim i pod okrilje svoje stavim.

Vjera je kad nisi siguran ali se kladiš u posljednu lipu,ali ja se ne kladim jer moje imanje ste vi.Dvaput žive oni koji sa zadovoljstvom razmišljaju o svom životu, a ja kao mačka imam devet života, koliko sam ih ispucala neznam ali se nedam ni vjetru ni oluji. Bilo je to godine i neke kad sam zaplakala ja rekli su ova neće dugo, nosile me babe bajale i nedale kao da 2.

sam princeza na zrnu graška. Ja sam bila jedna u nizu i moja sestra poželjela je da budem zadnja ,no moja majka kao heroj u srcu svom rađala nas sa ljubavlju svom. Bile su to godine sive i tmurne razorene divljinom rata, borba je bila biti ili nebiti. U tim godinama rasli smo bezbrižno i odano svojim roditeljima pomagali, ali kroz djetinjstvo bilo je straha za što će biti sutra. Pored oca agresivnog alkoholičara strah je bio stalan, a mene kao dijete morili su i drugi ljudi,a ja sam sve to nosila u sebi nehtjedoh da se spriječi jer ne znam što bih time postigla, ali božija ruka sve stiže ja se nadam da i mog zlostavljača će stići. Krenula sam u školu sa đačkom torbom koju je šuster svake godine krpio, bijeda je bila na svom vrhuncu , ali snaga i volja bile su jače. Iza mene još nejaki stvorenja, ali majka ko majka svima nam je pružala što je imala. Danas kad je predbožićno vrijeme sjeta me prati iz djetinjstva mog. Veselili smo se božiću i badnjaku jer smo tada dobili svi nove pidžame,valjali se po slami i čekali polnoćku da probamo 3.

kobasice tople i vruće, ali uvijek ljute. Tako smo huktali ali se nismo predavali, i sve bi to bilo lijepo da nam stol nije bio prevrnut a majka šamarana od nasilnog oca. Male duše su se svijale oko majčinog skuta i plačom utonile u san. Kada je majka ponovno rodila, a mališa umro bolest je zakucala na njena vrata.U borbi za život i smrt uz Božiju pomoć predbrodili smo teške trenutke. Već sam krenula u srednju školu u cipelema nekog daljnjeg rođaka, volje je bilo postići nešto u životu, ali to su bili samo sni koji te često ponesu u oblake. Danas kada se sjećam svih koji su mi mnogo, ili bar nešto znaćili u životu, danas kad naviru sjećana sa sjetom u duši sa suzama u očima kažem : HVALA ŠTO STE BILI DIO MENE, HVALA ŠTO SAM BILA DIO VAS! Dok svijeća pamti želju za životom, a duša želi vječni mir mi smo sretni, sretni što smo još tu, sretni što će doći dan kada ćemo i mi biti dio beskrajnog svijeta i svjetla. Da bi nam se ostvario taj san moramo biti žrtva ovog života, moramo voljeti trpjeti i praštati te boga moliti da nam da snage da ustrajemo u svemu tom.Sve one 4. koji su nas gazili koji su nam nanosili boli, čija je ljubav bila patnja, koji su svjesno ili nesvjesno bili egoisti, gledali samo sebe bez obzira

na boli koje su nanosili moramo oprostiti svima baš svima. Ja sam samo jedna u nizu koju je život gazio, a nije mazio, ja sam samo jedan pogaženi cvijet prije nego je propupao prije nego je zamirisao, ali to je moj život.Prikazati storiju jednog rođenja, storiju djetinjstva, storiju djevojaštva, storiju kada si mislio da je svijet sav tvoj ,storiju svih dana godina

PITAM SE DALI IMA SMISLA. Temperament se dobiva rođenjem ali utječe i sam odgoj odnosno samoodgoj kojim se stvara ličnost čovjeka.

Sangvinik(sangvis krv) osjećaji se izmjenjuju često (radost-žalost)gleda život vedro, optimistički

raspoložen (sve gleda pozitivno). Vedar čovjek, prijazan

ugodan u društvu, ali je površan, nestalan, nije

5. ustrajan u radu na njega utiče vanjština lica i odjelo.

Kolerik(žuč)

čovjek jakih osjećaja, sve ga zahvaća duboko, eksplozivan je, hoće da vlada sve podlaže sebi, ali je jake volje, ustrajan u radu, što naumi provede u djelo, pesimistički raspoložen (sve gleda crno).

Helankolik Crna žuč Čovjek snažnih osjećaja, dubok, ozbiljan, vjeran ustrajan u radu, osjetljiv za nepravde i uvrede, pun smilosti za druge, ali je spor u odlukama pamti uvrede sklon mirovanju gleda život sa svake strane.

Flegmatik (skluz) Čovjek s malo osjećaja, slabe volje, miran neaktivan, sklon besposlenosti, uzrujava se u nevolji i neuspjehu hladnokrvan je.

I sada kad se pitam što sam ja neznam Možda crna žuč kojom je protkan moj život od rođenja do..crna žuč

Helankolik, ali čemu znati

što si ako su dani protkani crnom žuči, žuči, i kad 6.. pukne ostavlja gorak okus, okus koji je duboko u duši, duboko u srcu. Često se pitam čije grijehe ispaštam, i dali je svemu već kraj. Bol iz djetinjstva, mladosti. Tko su ti ljudi što me progone i u snu ?,ali ja praštam no ne zaboravljam, ne kunem i nehulim na Boga jer njegova ruka pravde stići će sve. Jednom mi majka reče: „Okreni se oko sebe

ima i gorih sudbina, svatko ima svoj križ,samo ga netko diže u vis da ga svatko vidi a drugi ga vuče za sobom i nitko nevidi, i baš zbog toga postoji zavist u ljudima. Ako imaš više od drugih, ako si na višem položaju, ili ti ide u ljubavi.Svi su ti zavidni, zato se okreni i kreni dalje jer svi ljudi nisu isti, zato voli onog tko je pored tebe iz srca svog, budi pošten jer to se isplati sada i zauvjek. Čovječe raduj se što si bio dio ovog svijeta bez obzira na patnje i boli,jer uvjek postoji svjetlo na kraju tunela.“ Zato molim Boga da mi da snage da mi oprosti moje grijehe, jer gledajući osmjehe onih koji me okružuju, koji su dio moje krvi koji su osmjeh mog osmjeha koji su bol moje boli, jer vjera u boga vjera u 7. nadgrobni život daje mi snagu da sve prebrodim da sve zaboravim.

Utješno je znati da oni koji me okružuju imaju moje povjerenje koji svojim djelima pokazuju da nam vjeruju da su voljeni i da vole. Privilegija je biti vaša mama, baka volim vas baš takvi kakvi ste zauvjek i za sva vremena. Danas kad snježi kad zima stišće a obrazi se žare u mome srcu gori plam koji mi sreću daje, moja sreća je kad ste tu kad vas moje oči vide, i kad se spremam spat. Jednom davno sanjala

sam san kojim mi danas sunce sja. Ja sam žena i majka ja sam baka i sestra sve što mi život dade zato zhvaljujem bogu što mi vas da . .

Entuzijazam - entuzijasnični način je zdrav i ispunjavajući način razmišljanja. Uvjek postoje dva načina gledanja na stvari. Čašu možete vidjeti napola punu, ili napola praznu.

Ako izražavate svoj entuzijazam, ljudi će s vama podjeliti svoje snove, i nadahnuće.

8.

Jer će im to dati snage da se izraze. Ne samo da će te se vi osjećati bolje već će i ljudi oko vas biti optimističniji, pozitivniji. Zbog svoje dobrobiti reci: „Oprosti nemam vremena“ . Kad naučite reći ne bez osjećaja krivnje - događaji u kojima sudjelujete pružat će vam veće zadovoljstvo i radost.

C'EST LA VIE ' ŽIVOT IDE DALJE DALJE..

Vrijeme se kreće, vrijeme se kreće kao sunce u krug, i nosi nam opet ono što je bilo.

I radost, i tugu, i sinuće oči nači će ruke, a srce će se dići, i slijediti stope bivšeg života, njima ćemo ići...

Alkemičar

Istina je ono što nam daje snage da neposumnjamo u nikoga, i u ništa.

Istinu prihvaćamo tek onda kad je iskreno odbacimo cijelom dušom. Ne smijemo bježati od vlastite sudbine jer božja

9 ruka je neizmjerno velikodušna, ali stiže onda kada se najmanje nadaš.

Alkemičari, ima ih tri vrste : 1, oni koji su nejasni jer neznaju o čemu govore 2, oni koji su nejasni jer znaju o čemu govore:.

JEZIK ALKEMIJE SE UPUĆUJE SRCU A NE RAZUMU.

3, oni koji nikada

nisu čuli za ALKEMIJU ali koji su u svojim životima otkrili kamen mudraca.

Bog je svjetu zapisao put koji svaki čovjek mora slijediti. Ako tražiš sreću

ne pogazi leptira jer on je znamen dobre sreće, isto kao cvrčci i

veliki skakavci, gušteri i djetelina sa četiri lista .Zato pazi kuda hodaš jer sreća je tu oko tebe.

Tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta. Kada nešto tražiš, nešto

želiš čitav se svijet uroti da ti se želja ostvari, ali sve što se

jednom dogodi, velika je vjerovatnost da se nikad više ne ponovi. Zato pazi sve što se dogodi dva puta dogodit će se sigurno i treći put. Jer nikada ni ti sreća a ni zla kob nedolaze same.

10.

Spomeni se svršetka u danima mladosti prije nego li dođu dani nevolja i približe se o kojima ćeš govoriti: Ne sviđaju mi se, i nedozvoli da te pita starost gdje ti je bila mladost. Uspomena je jedina koja ostaje, koja je jača od svega, jedini cvijet koji ne vene jedini val koji se ne razbije, jedino svjetlo koje ne gasne. Oprostiti, a ne zaboraviti to je ono što je u svima nama.

Nada je ona koja umire zadnja.

U meni je postojala nada za nečim drugim za nekom drugom sutra. Školu sam

završila prema svojim mogućnostima i želji. Kada sam

dobila diplomu srednjoškolca, vrata koja su bila otvorena za bolje sutra.

Za mene nije bilo tako, neimaština oko mene natjerala me da tražim i tražim, ali sva vrata bila su zatvorena. Majka kao sve majke svijeta u

želji da mi pomogne sjetila se jednog čovjeka koji je pomoga i mojim sestrama i pisala mu je. Nije prošlo dugo odgovor je stigao za put u nepoznato za put u crni vrh. Još se nisam

11. zaljubila, a tko bi mene i htio jer kako su znali reći ti su iz čopora. Moja sudbina iz djetinjstva me progonila i u mome srcu je bila uplašena srna, koja se i svoje sjene bojala. I tako dana kada sam navršila dvadeset godina krenuh u svijet trbuhom za kruhom, koji sam okusila u svoj svojoj gorćini. I ja sam bila ljudsko biće koje je bilo željno ljubavi i razumjevanja ali gdje i od koga to dobiti u tom surovom svijetu.Trnoviti su bili moji puti puni čežnje i majčinog pogleda, puti puni suza i strepnji, ali jednog dana ugledala sam svjetlo i krenula u istraživanje životni radosti. Sve je to trajalo jednu zimu i jedno proljeće, i kada se mašta budila a srce treperilo od radosti da je sreća pokucala i na moja vrata, osvnuo je crni dan sve kule od karata se srušile jer mojoj sreći došao je kraj..On je otišao rekavši zbogom, uz pozdrav svijet je mali srešćemo se. Sama i uplašena srna koja je izgubila svoje lane lutala sam bezglavo, nemajući nikome reći jade srca moga.

Prešla sam taj crni vrh i otišla u dolinu u provaliju iz koje se izvuku samo ludi i hrabri. Još se jedna pokošena mladost našla 12. u borbi sa opstanak u borbi za pobjedu i nad nemogućim. Osjetivši svu gorčinu stvarnosti koja me okruživala, majčina pisma su stizala, puna boli i ljubavi sa željom da se i ja skrasim i nađem svoj mir nadala sam se i tom danu. I gle čuda? Stiže depeša od kolegice iz škole ako ste zainteresirani za muža ima jedan dječak stariji koga brige more i uplovio bi u bračne dvore. Razmišljah kako ideja nije loša i bez osjećaja i s nadom zaplovi u bjeloj lađi ponesena krilima iskonske ljubavi .Ne kleknuh prije nego sam kazala zašto sam stajala pognute glave,nepitaj me zašto moje suze teku kada i sama znam da niti jedan grijeh oplakati ne mogu. Tragovi ostaju ožiljci peku više nego rane otvorene. Kriva sam priznajem i ako mi to ne donosi željeno olakšanje, istina dubi novo korito za rijeku mojih suza. Plačem i tulim u ime ljubavi izgubljene i daleke, u ime mladosti koja želi samo malo sreće, ne nisam smjela pogrješiti jer to se plaća. Istinu rekoh jednog ljeta i zacrta sudbinu za vijeka. Da li je to bila ljubav ili njena sjena pokazaće budućnost. I rekoh

13. sebi: „Danas budi kraljica, voli se pazi se mazi se uživaj i nikog ne slušaj, ali sutra ne reci da je kasno jer digni glavu i kreni dalje.“ Kada sam osjetila čedo koje kuca u mojim grudima ostavila sam posao i čekala dan kada ću čuti plač tog nevinog stora koji sve ljude spaja u jedno. Taj dan bio je najljepši u mom životu dan koji se pamti za sva vremena. Bilo je i drugog plača i sad je nastala borba sa dva nejaka stvora, sa dva stvora koje je stvorila ljubav moja. I sve bi to bilo kao bajka da se u ljudima neskriva i ona lažna iskra koja peće i žari, ali život ide dalje jer jedini cilj su anđeli koji te okružuju oni su u prvom planu, a ja ja sam postala žena i majka koja trpi i pati, koja sve prašta, i voli, onda kada suza u noći klizi niz obraz i tu nema pomoći. U ostatku mog života dva dana me više nikada neće uznemiriti: JUČER & SUTRA. - Jučer koje je zauvjek prošlo,i izvan je moje kontrole.

Sutra koje dolazi sa zamkama i prijetnjama opasnostima i tajnama, ne kladim se na sutrašnjicu jer ona još nije rođrna, tek kad prihvatima teret te dvije zastrašujuće vječnosti jučer i 14.

sutra u opasnosti sam da posrnem pod teretom. Nikad više ovo je moj dan jedini danas ostatak mog života odlučuje. Živim ispunjeni život unatoč mnogo neispunjenih želja. Želja, što je to?

Mnogi nikada nisu ništa željeli pa su opet bili sretni. Sreća je relativan pojam kao i nesreća. Ljubav je cilj života, tko živi nešto drugo uvjek će se prevariti. Da bi nastavila storiju življenja morala bi se mnogo toga odreći mnogo toga zaboravit, ali oprostiti se nemože jer ljudsko srce koje je jednom ranjeno ožiljke nosi za sva vremena. Dan kada sam rodila svoju princezu bio je najljepši dan ali kako sreća ne dolazi uvjek sama tako i ovaj put mjesec i četiri dana smrt je pokosila biće koje me je donijelo na svijet.

Umrla je jedna hrabra žena umrla je moja majka. Danas kada se sjetim kako ju je smrt pokosila nemogu a da ne pustim suzu. Sa njenim odlaskom otišlo je i dio mene, kome reći tugu, s kime podjeliti radost, ali moj anđeo je bila moja princeza kojoj je trebala moja ljubav. Ja sam kao svaka majka požrtvovano 15. bdjela nad njom, jer ona je bila slabašna da shvati da joj majka pati. Što je život mahnitanje, pusto sanje prazna sjena što nas zove, a

malena moja je moj dar dar za sav život. Treba biti zahvalan bogu a ja to jesam ja sam skromna a takvi bi trbali biti svi ljudi jer pod suncem ne vrijedimo mnogo. Kada nas ne bude više malo će biti onih koji će se nas sjećati. Život teče dalje, život je prekratak da bismo drugima zagorčavali ga, da bi smo drugima dosađivali svojim pričama o svojim sitnim uspjesima ili neuspjesima, potaknimo radije druge da nam govore o sebi..Tajna života nije što uopće živimo nego da znamo zašto živimo.

Na svijet je došao i moj mali princ oko majkino. Sva borba i radost i tuga nije ništa spram moja dva anđela.

Ni u ljubavi nitko se još učen nije rodio,dokle god sve teče glatko i dok se lebdi u oblacima lako je voljeti partnera svog.Prvi ispit istinske ljubavi pokaže se u kriznim vremenima .Tu se mora dokazati jesam li spreman

16. voljeti partnera u njegovoj različitosti ,prihvatiti njegovr interese i čak lišiti ga se radi njega samoga .

Patnja i odricanje pripadaju ljubavi,jer se tako može dokazati njena izdržljivost.Zato je ljubav osjećaj koji se mora učiti, a tko je u životu svom spoznao boga taj može naućiti i ljubiti jer bog je rekao ljubi

bližnjega svoga kao samoga sebe.Bližnji nam je svatko tko nam je spreman pomoći.Bližnji nam je svatko kome je potrebna naša pomoć.Dok god volimo nekoga zbog njegovih vrlina to nije ništa ozboljno :Ali kad počmemo ljubiti zbog njegovih mana onda je to ljubav.Prava ljubav nikad se nemože ogriješiti o neku božiju zapovjed.

Dok smo mali ljubimo svoje roditelje a kada mi postanemo roditelji onda je prva i prava ljubav naša djeca. Rasli su moji anđeli uz puno muke i odricanja kao i svaki roditelj požrtvovano smo ih odgajali pružajući im nesebičnu ljubav da bi bili časni i pošteni ljudi.Jer kad to čovjek u životu postigne njegova sreća je najveća.Dolazili su i crni oblaci pred vrata naša ali nošeni kišom i 17. olujom. rastjerani i kako se kaže da poslije kiše dolazi sunce te kako siješ tako ćeš i žnjati, danas kada je snježna kraljica prešla naš prag još uvjek si mi drag. Gledati djecu svoje djece u radosti i veselju prolaze dani nošeni bremenom godina naših, a jedno zlo ne dolazi samo ono uvjek ima društvo tako i u mom životu isprepletenom nepravdama i boli, bilo je i gorčine u meni i gnjeva i suza žalosnih i radosnica. Moj sin je

bio nejak a ja praćena bolešću nisam mu dala što sam trebala nosit ga nisam mogla, a on mališa moj uvjek je imao a ima i danas osjećaje koji ga vežu uz moje srce.

Princeza moja mala vidjela je majku u bjelom krevetu iz nje su izvirale djetinje osude. Doktor gad rezao mami pupicu, te riječi i danas zvone u ušima mojim, jer tako nejaka stvorenja ali puna osjećaja koja su ostala do dana današnjega. Ne kaže se badava što se veže majčinom vrpcom to sam bog može da prekine. Išle su godine, došao je dan kada sam počele raditi a moja dva nejaka stvora čuvala je gospođa nova. Kad su malo ojačali krenuli su u vrtić i tamo su pokazali svoju 18. dobrotu i intelegenciju bili su i ostali do danas majkin ponos i dika. Ti ti si radio vrijedne ruke imao, ruke grube od posla nisu imale nježnosti da me prigrle, uvjek sam bila u drugom planu za tebe samo stvar koju si po potrebi uzimao ali jako malo davao. Čak su ti i

riječi često bile grube

nevjerom svojom ubijao si u meni sve što sam od .

života oćekivala. Bio si vrijedan i vjeran ali ljubavi si malo davao, i srce moje nisi poznavao, ali i to se zove život. Život koji traje i daljem, a u dnu duše praznina stoji i nikome reći neću da srce moje te voli. Iz neimaštine i bijede ti si mi pružio sve zato ti kažem hvala, hvala živote što okreni drugu stranicu mom življenju. Za pravu ljubav treba samo malo ali je put do nje prepun prepreka dođi i poljubi me pa ćeš znati tko sam ja.

Odbaci sve sumje i nikad ne reci ne, ljubomoru svoju sakrij duboko da je neosjetim nikad više jer znaj da srce moje samo za tebe diše. Jer ljubavnici i luđaci su isto ti si moj dobri duh koga nevidim ali ga odjetim u svakoj tvojoj gesti u svakom tvom pogledu, u svakoj tvojoj riječi, duh 19.

koji zalazi u moje sne i moje nade. Jutro podne veče sve je isto, danas jučer sutra ostajem ista, volim te isto jer ti si čovjek koji je toga vrijedan, ne želim nikada ljubavnu osvetu jer samo glupostima si možemo upropastiti život. Ti si dobro znao tko sam ja zašto bi ti lagala istina leži unutar uskih i pouzdanih granica, no zabluda je neizmjerna bijaše to osjećaj da je u mene uperen golemi ubojiti kažiprst, a naše

ljeto cvastće kroz vremana izgubiti neće nikada ljepotu a smrt se neće hvaliti da smo vječnost mi će mo ostati na životu. Uprkos tome ja znam da moramo naći vječni mir prije negoli napustimo ovo zemaljsko dobro koje nas veže naš cvijet ljubavi zadržat će bezazlenost kroz život koji nas veže. Ljubav je puna zamki kad se očituje mi vidimo samo njenu svjetlost, a ono što je u sjeni ostaje skriveno.

I sada opet se vraćam u dane djetinjsrva svog u dane koji se sa sjetom u duši često sanjam jer prošlost na kakva bila ona je dio tebe i duboko te veže njezini korjeni mada zemljom zatrpani 20. duboko su u srcu i duši duboko u mislima. Kada čovjek ostari i postane senilan nezna što je bilo juče ali zna što je bilo dok je bio mali. Zato se moja sjećanja vraćaju u dane djetinjstva u dane kada smo bili sretni sa sitnicama i kada su nas male stvari činile sre-. tnim. Sjećam se moje bake koja bi kada dođe k nama donjiela sitni bonbona koje su se zvale jagode, sreča na malim licima je bila jer bonbon ne dobivaš svaki dan a ona pritišćena svojom boli uvjek je nosila i lijekove sa sobom. Mi bi tako mali pitat je znali a za koga su te

bonbone, rekla bi starica djeco to je za moj život mi bi smo veselo odskakutali baš kao ptičice male uz riječi hvala što si nam i to dala. Bila su teška vremena kolač je bio poslastica golema, pa kada nedjelja sveta dođe i u crkvu se pođe baka je kolač spremila ali nisi mogao dobiti dva jer bilo je puno usta, Reći ćeš pa to je sitnica ali za željna usta i mrva je mala veselit nas znala.

21.

U društvu uvjek u drugom redu jer svako je vidio našu bijedu, znali su često šapatom reći to su oni iz čopora i suza bi na dječjom licu kliznula i u srcu bol zabolila pa zašto su ljudi tako grubi.

Ali pored svih tih nedaća izrasli smo u časne ljude i danas se nas pokojni ne stide. Djeca smo mi nestašna i luda bilo nas je svuda, na drvetu visjeli smo kao tarzani kupali se u kanalu gdje sam se ja i gušila jer noga mala se okliznula ja sam pala a plivat nisam znala, i tu je počeo jedan od mojih mačijih života. Uz malo nagutalog mulja sva u čudu

pobjegla sam od straha da se neponovi, i dugo sam se vode bojala čak i korita u kome sam se kupala.

Nestašluku mome nije bilo kraja pa me i krava nadmudrila i vukla sve do staja. I sad kada sjećanja vrve u glavi i poneka zgoda iz djetinjstva se javi Tu je i zebnje u srcu jer nije sunce sjalo svaki dan. Bilo je i onog ružnog što još i danas stvara srsi u duši jer grubost što mi učini jedan prokleti na sve vjeke osta biljeg u duši, ali hrabri i luđaci 23. idu zajedno dalje kroz grmlje i šikarje borba i vjera u pravdu jednog oka koji sve vidi učinila je svije da sam ojačala u svojoj tuzi i boli. Voljela sam život baš kao i danas kada snijeg pada i kada svaki dan koji prolazi približava kraj jednom življenju, kad zažmirim i slike se vrte kao na filmu sjetim se riječi moje bake a što sam živjela ako sam pola vijeka prospavala smješno zar ne kako je to prošlo kao da sam juče dijete bila. Sad su se oko mene svila djeca moje djece moji mali anđeli, koji svojim krilima ponekad mašu kao povjetarac u predvečerje sumornog dana.

Moja borba je pri kraju a početak je bio davno, davno kad sam sanjala samo snove vile, a malke snove koji će me odvesti u zemlju čudesa .

Snovi što je to pa svaki čovjek ima svoje snove neki ih nikada nepokušaju ostvariti oni zasigurno neće uspjeti, Uživanje u natjecaju sa samim sobom Kineski znak za riječ kriza sastoji se od dva znaka.

24.

Jedan znači opasnost a drugi šansa ili prilika. Svima nama život daje priliku kroz Božju providnost samo trebamo znati kada je taj znak pravi zato požuri čovječe u svom naumu da nebi bilo sutra kasno, a kasno donosi samo kajanje.

Kolko puta sam se pitala zašto ljudi moraju umrijeti jer dok si mal i misliš samo što će biti sutra , kad odrasteš kažeš da samo dođe to sutra ali kad se bliži kraj pitaš se da li sam ja sad naredu, a znamo da sve što je stvoreno ima svoj vijek i to je prirodno. Iz svih nedaća u mladosti zamišljala sam svoju budućnost jasno bez predrasuda neću dopustiti da budem poražena, ali život ima želje i stvarnost, a to nije isto bože baš sam sretna iskoristit ću sve dostupne mogućnosti u ovo preostalo

vrijeme jer nitko nije savršen još imam vremena u svemu što mi se dogodilo ima neki smisao. Ne želim se ponašati niti osjećati kao žrtva jer iza mene ima većih žrtava, gledaču naprijed otvorenih očiju i otvorenog srca to želim učiniti da sreća bude svuda oko mene mogu to učiniti ako odlućim i silno nešto želim cijeli će se svijet urotiti da to postignem. Želim 25. se mjenjati družiti sa svojim bližnjim srce i dušu im dati i sa njima krenuti u nove životne izazove besprijekorno davajući sve od sebe samo da osmijeh uvjek sja na vašim licima. Smjelost ima u sebi genijalnost i magiju. Zato treba pokušati i milijun puta ako jer da bi uspio u životu potrebno je samo jedno da se kaže da ja to mogu i ja to hoču. Ako je problem velik pokušaj ga na drugi način riješiti ako ne uspiješ iskreno priznaj i pokušaj na drugi način jer čuda se dešavaju kada se najmanje nadamo.

Ljubav je jaka i vječna i kada boli ona je nesebična jer sadrži riječi voli i sva se od srca daje jer iskreno voli kad uzima ne pita dali boli. Oni koji žive jedan u drugom ništa ne može odjeliti ni za sva blaga svijeta njihova veza puknuti neće jer njihovo srce je puno sreče. I mudrost

dolazi onom tko voli, a lud je onaj tko da može shvatiti ljubav. Dva goluba na krovu stoje i ljubav jedno drugom daju u vjernost svoju oni se zaklinju pred cijelim svjetom poruku šalju da onaj tko voli mora izgubiti sebe i ponovo se pronaći. Dva galeba na hridi stoje ispraćaju brodove 26. mnoge poruku daju mornaru svakom da ljubaav njegova treba biti jaka na pučini dalekoj misli letjeti moraju u luku spasa gdje ćeka ih ljubav iskrena i snažna. Anđeli stoje na svojim vjekovnim mjestima pomaknu tek kamen ili zamahnu krilima, kazujući i tužnim bićima da ih negdje iza ugla čeka sreća neka, ne budite tužna lica ni ti otuđena pogleda gledajte u beskraj tako ne izmjerno divan i smješite se sutonu tom koji sjaji od zapaljenih zvijezda tako svečan jer život je vječan. Bog ljudima sa urođenim manama daje još više nego zaslužuju, jer primjer je nekog tko je izrazito lijep može biti naprimjer zao i kroz njegovu ljepotu krije se zloba koja svima oko njega život zagorčava.

Prošla je još jedna godina, godina koja sa sobom nije ništa odnijela sve je isto kao prije sve će biti isto ništa se promjeniti neće, jer sudbina sreče davno nam je upisala svoje htjenja, ma koliko mi nastojali tražiti

bolje sutra ono nepostoji za mnoge ljude. Kad pogledamo kroz prozor ovog jutra sve

26. vidimo što je bilo juče a biće i sutra. Samo sjene još uvjek lete i slabe svoj vidik, zato čovječe ne okreći se za onim juče nego gledaj ispred sebe stvarnost je ono što je danas. Ja sam jedan mali stvor koji je zrno pjeska na morskom žalu koji svako gazi nerazmišljajući da to boli. Srce svakog od nas je sposobno da primi pregršt divnih stvari i da kao kompjuter mali sve stavi na disk, da diše duboko i kad ga nešto steže jer stega što je jača to dubina u srcu je veća. Kada danas iščekuješ nešto ono će doći možda sutra a možda zakoji dan ili godinu ali budi uvjeren da će se ispuniti sve u životu ovo zemaljskom, jer tako je zapisano i to se pročitati mora bilo kad i bilo tko.

Vraćat se u neke davne godine ni to nije loša stbvar jer ako je bilo ljepo sreća na licu sja a ako je nešto ružno tada ti tuga srce para i želiš da sjene izblijede što prije, ali to lako nije u godine pozne ostaje samo u mozgu malo a to malo što je ostalo je ono iz mladosti rane bez obzira bile to i rane.

Moliti boga da još malo što osta od života ovoga da nam da razum bistri da ljubav oko nas cvjeta da ljudi nebudu zli u svom 27. ophođenju sa ne jakim i starim da nitko nikoga ne mrzi da se vole bića sva .

O kakve velike želje se kriju u glavama našim želimo samo široka srca da svatko ima da nikom oko srce ne bude zima, ali ljudska pohlepa jača je od svega toga pa čovjek često huli na Boga. Bogu se moli ti treba svatko jer život što nam je ostao nedaje puno i traje kratko.

Možda jednog dana poželim da mi otpjevate posljednju pjesmu, pjesmu o svemu što me dira, pjesmu što svatko na kraju želi čuti. Dali će biti za to vremena nikada neznamo jer kad otkuca zadnji sat tada će čovjek poželjeti sve oko sebe, željeće vidjeti i one koji će te dočekati na putu u vječnost, a željet će i sve oko sebe da prigrli čvrsto, da zaustavi suze nalicima svim, da zaustavi vrijeme bar na čas. O što se sve vrzma u glavi ovoj ta ja sam kornjača koja živi sto godina ,ja sam mačka koja ima devet života, pa kroz moje vrijeme koje je predamno želim još toga dočekati, ali bog samo zna kad i kako krenutise mora. Sada kada je krnula

28. godina nova sve u nam se budi jer ja sam čovjek koji se trudi da pomoć da svima koje volim ja.

Još dosta je malih anđela oko mene koje moje srce želi pružiti pažnje i ljubavi, a što želimo i boga molimo tome se i nadamo i u nadi živimo, jer nekaže se da nada umire zadnja. I svi anđeli moji mali i veliki nebojte se jer ja sam još tu, moja su krila velika svi stanete tu, moje je srce veliko da vas štiti i u dobru i u zlu. Moje oči su uvjek otvorene i prate put vaš anđele mole da stoje na putu uz vas. Zato imajte vjere u boga jer njegova ruka je svemoćna njegovo oko gleda i kada mislite da nije tu. Usnuti idem na usnama svojim molim se za vas i vašu sreću jer i ja sam zadobila milost kod njega zato vas nikada napustiti neću. Ma koliko bile isprazne riječi ove, ma koliko mislili ta ona to samo sanja znajte da i snovi su često java. Kada je čovjek mlad i oholost njega prati i neželi čuti riječi stari, takva sam i ja bila često sam rekla ta to su samo isprazne riječi ja ja znam put ka svojoj sreći, ali danas vidim greške su bile u mladosti ludoj niša se nije vidjelo, mislila sam tko je taj ko će na moj put stati i u 29.

naumu da me spriječi, zato ćesto poželim da se mladost vrati, da li je bila pamet ova u godinama tim borila bi se kao lavica, ali dans je kasno za sve ostadoše samo puste želje. Jer svatko od nas je kovač svoje sreće.. a kovač kuje željezo dok je vruće, a i vrući krompiri su slađi, no u životu moraš prvo osjetiti gorčinu žuči da bi postao oprezniji, jer ne kaže se uzalud kog su zmije grizle i guštera se boj. Kada si mlad i misliš da si najpametniji da ti netrebaju ničiji savjeti tada srljaš glavom bez obzira i povodiš se samo svojim osjećajima a oći ne vide dalje od nosa. Tako je nama svime no kad sve to prođe i probudiš se iz snova svatiš da si bio u velikoj zabludi, zato pazi dobro kuda hodaš jer trnje je svuda oko tebe. Ljudi su duševno pokvarena bića, naravno čast izuzecima jer oni su ti koji mjenjaju svijet. Ako postoji pošten čovjek on mešto i znači u ovom svijetu, a svi drugi gmazovima su slični, Vračajući misli unazad je isto što i zariti nož u leđa ono boli a nemožeš si sam pomoći. U davnoj nekoj godini kada je bilo sve drugačije kada 30. su sudbine određivali drugi nepitajući se kakav će ishod biti nego je važnost starijih bila glavna i mojoj majci drugi su sudbinu iskrojili bez

mjere su joj je dali tako da je cijeli svoj vijek patila i u patnji je skrasila.

Danas sami biramo ali često sudbine predaka se vraćaju na naša leđa pa se pitamo zašto je meni baš tako. Ti koji budeš jednom čitao ova moja zapažanja zamislise i pročitaj između redova pa ćeš svatiti što se sve zbilo i kako je bilo. Danas je doba napredka u svemu i čovjek je nadmudrio sam sebe i boga zato se svemir pobunio jer velike rupe u njemu čovjek je stvorio i sad kadaje prošla dvijetisuće i neka polako shvaćamo riječi iz biblije da doći će smak svijeta, svakom će se krojiti po zaslugama njegovim, zato pazite djeco moja da na sudu božijem budete u prvim redovima.

Jer u životu se treba gurati naprijed jer krdo iza nas, nas gazi i zato postoji nepravda koju ma koliko htjeli ispraviti mi, nedozvoljava nam vrijeme koje nas je pregazilo i pečat sudbine nam ostavilo. Sudbina je čovjeka u njegovim rukama kažu nam

31. izreke stare no kako je zapisano za svakog od nas u zvijezdama tako nam je, grijesi naših predaka moraju se okajati, zato se

nepitaj zašto se meni to baš događa, ali vjera u Boga je ono što nas naprijed tjera. Kad si zaljubljen teret na duši nosiš sam i tražiš da te netko posjeti pa makar to bio i slavuj mali, da ti svojom pjesmom dušu razgali, da ti pjeva pjesmu o ljubavi. U noći tihoj kad si sam prene te i mjesečev sjaj i radosne zvijezde na nebu svjetle žele da ti uljepšaju san.

Mjesec se polako skriva suncu ustupa mjesto svoje jer skoro će zora da obasja dan. Zora sviće biće dana, tvoje misli se roje i pitaš se tad gdjeli su svi ti zlobnici koji su te povrijedili i zaboravili. Prozor otvaram da osjetim dah proljeća da osjetim miris zumbula i lala a tu je miris i ruže i đurđice male. Svi su ti cvjetovi veseli u rana jutra jer rosa njima kapljice daje da njihovi miris duže traje. Sreču svoju voli sreču lovi zato požuri i ružu uberi svojoj dragoj je podari u svitaj dana da nebude sama dok joj obrva tanka tjera san saoka njenog. Sa ružom joj nosi i ljubav svoju i čežnju ludu tako će ona sretna biti i znaj da te neće iznevjeriti i ljubav svoju tebiće dati. U očima njenim vidjet ćeš sreču. Uzvraćena ljubav blago je veće i od novca pune vreče. Ona je zasitna i svojom ljepotom cijelim tjelom i dušom vlada, sunce se jarko nemože s njom uporediti a mjesec mlad

osjeća se kao nokat na prstu tvom. Strašno je kada imaš sve, a i dalje trčiš za srećom još veČom.

Nemogu ispričati lijepe riječi ada suza ne poteče i da se ne sjetim onog koga volim. Čovjek se cijenka cijelog života sa srećom zdravljom sa ljubavi samoćom i tada želi sve baciti u zaborav, svima postavljamo neke uvjete, ali ne pružamo ni malo nade, a znamo da prilike ima tamo gdje i nade i ona je zadnja što umire, ona umire zajedno sa nama. Kada si u nevolji dobar pas ti više od prijatelja znači jer on je čovjeku vjeran i odan prijatelj pravi, on razumije kada si tužan kad te nešto tišti i boli on ti svoju šapu pruža on te nježnim pogledom prati, za tebe je spreman i svoj život dati. Čovjek kroz snove često predosjeti svoju nedaču i nesreču.

19 Ispričat ću verziju jednog sna koji nije bio samo san nego se pretvorio u jazu i zato se danas često bojim snova jer oni ne samo da su noćna mora nego su i glasnici stvarnosti koja luta oko nas.

Bilo je proljeće i sve je cvjetalo i behar je miris pružao svud, to divno godišnje doba budi u nama snove još kad si mlad tada letiš u oblacima.

Zvijezde su sjale ko nikada do tad, priču sam čula. Broji devet noći po devet zvijezda zaredom i devetu noć tada će ti otkriti tajnu života tvog.

Mladosti nije bilo kraja ludosti prebrojih zvijezde sve i dođe deveta noć usnut lako nisam mogla jer sam čekala zvjezdanu moć..sanjala sam kako odlaziš ti i glavu ne okrećeš bez pozdrava i s tugom u očima ostajem ja.

Bila sam zaljubljena tad ni slutila nisam da istina je blizu da bliži se kraj, došao si i rekao zbogom bez razloga ne možeš više biti moj, ona u kojoj si govorio da je ni usnu nebi oženio sada je ta a ja gdje sam ja.

Rzočaranju nije bilo kraja ostala sam uplašena kao srna mala, nikome nisam rekla svoje jade samo moje srce zna da sam se u život razočarala ja ranjeno srce krvarilo je dugo duboku ranu u sebi ostavilosli život je tekao dalje...

Možeš li doći do istine sigurno ne skrivajući je, ja sam je skrivala do dana kad nije došla sama i rekla ja sam sjena zaboravljena kucam na vrata tvoja i kažem ti zbogom zadnj put zaboravi me opprosti mi, ali se kaže zaboravit da ali oprostiti nikada. Možeš glumit koliko hoćeš ali sko ti savjest nije čista ona te progoni kao tamna sjena za sva vremena.

Ti koji ni danas nemaš mira nikad ga nećeš naći jer istinu si krio lagao si i sebi i meni i danas za sva vremena kazna Božja će da te prati. Nećeš zaboravit moj pogled pun očaja nećeš zaboravit oči pune suza a moje ime će biti tvoja sjenajer tvoj grijeh je vječni

20 Postoje neke stvari koje čovjek želi da traju za sva vremena, to je iskrena prava i prva ljubav ali malo je tih sretnika koga prati ljubav do groba. Niti prave ljubavi su u biti jako tanki i onaj tko pažnje nema brzo one puknu, i niti kakvi lanci ne mogu je više stegnuti jer ona gubi svoj smisao i donosi svoj kraj. Ljubav je kao staklo kao led tako krhka i osjetljiva na grubi nastrtaj. Steklo se rasprši tisuće komadića i ne možeš više ništa sastaviti, a led se otopi u tisuće kapljica koje potonu u zemlju. Pitamo se da li sa zaboravom brišemo onog koga smo voljeli odgovor uvjek ne ne jer to je jače od tebe. Suze sam proljevala kada sam te osravila žaleći što sam daleko od zavičaja otišla. Jer sudbina je tako htjela da odem iz svog sela, da

napustim oca majku braću svu da toplo ognjište zamjenim samoćom i hladnoćom.

Teški su to bili dani ljeto na izmaku davalo je mjesto jeseni koja okupana suncem i šarenilom boja koje gube svoj sjaj a ja sam tumarala sivom cestom što vodi u bespuće, Sve oko mene stranci neki meni tako daleki, misljah da dobrota svijetom vlada ja neiskvareno biće stižeš u ralje nemani svake i gorka istina da je svijet pokvaren do srži a tebe boli do boli ta istina došla je tada i ja tako mlada trebala sam sve to proći jer svi su te gledali kao da si s marsa pala jer tuđi su to ljudi tuđi običaji. Nikada predrasuda nisam imala te sam se sama sa sobom hrvat znala. Biti sam ne imati prijatelja i neznati tko je tko bilo je teško. Teško je naći prijatelja jer svaki od njih svoj plijen traži traži od tebe nemoguće, a srce jadno kao u srne kad je vukovi gone sve jače tuče.

LIK svoje majke i doma svog sam tražila u noćima dugim sklapala oči pune od suza i svakog sam trena mogla kao kroz maglu ugledati lice njeno, ono me bodrilo i šapatom govorilo život je takav bori se sama.

Jesen u tom tamnom selu jesen uduši i sve okolome guši. Mislila sam na svoja polja na moju ravnicu a došla sam u brda gola. Jesen je i ovdje prosula svoje

21 boje, virkajući kroz prozor sobe moje srce je tužno bile, a niz lice suze su lile. Došla je i zima snježna i hladna grijat me nije imao tko hladnoća u duši traži topli dom. Samoća teška i tužna pred mene je stavila iskušenja nužna.

Ti si stigao iz daleka svijeta gdje su vruća ljeta a zime blage dao si mi lijepe riječi dobrodošlice htio si biti dio mene da mi pričaš svoje uspomene, mladost i samoća raširile su ruke i pošle u tvoj zagrljaj.

Vjerovah ti kao lane majci i prepusti se bajci, prepusti se tvome zagljaju i sve je lijepo bilo kad si me stavio u krilo. Došlo je proljeće i svojom ljepotom krasilo sve oko mene sve je propupalo baš kao i ja ubrao si još nepropupali cvijet i otvorio mi cijeli svijet. Sreća na mome licu je sjala jer ljubav mi je tebe dala.

Ljubav je lijepa ali je slijepa, bila sam i ja zanesena ljubavlju prema tebi i predala ti se sva a ti ti si se poigrao jer si znao da će doći kraji zato si me htio zaboraviti znaj. Ma koliko čovjek pokušaja čini uvjek misli da je to pravi ali u našoj glavi roje se misli i želje koje stvarnost odagna brzo ostaje samo sjećanje bolno i daleko. Danas nakon mnogo ljeta nakon izbljedjelih sjećanja ostaje samo sjeta da je srce voljelo ludo i iskreno i

zbog te ljubavi u njemu stoji duboko rana koja nikada da zacijeli i suza u oku ponekad zasja kada se tebe sjetim ja, jer ljubav prava i prva nikada ne umure znaj. Znam da ti svoj grijeh oplakuješ bar onda kad se zagriješ sa kapljicom vina jer rekli su mi o tebi da često ti suza kane jer nisi ti bio tako loš, drugi su učinili nepravdu za nas.

Da mogu srce svoje iščupat iz grudi i staviti nanjegovo mjesto nešto tvrdo i oporo bilo bi dobro ali to ostaje samo san za svaki prospavani dan. Da je srce meko od vate i ono bi sretno bilo da u njemu nema rane ali to jeprošlost koja se nikad vratiti neće i nikda se sresti neće ljubav prva. Zato je čovjek koji je kraj mene moje sve bio i ostaje za sva vremena. On je bio moj brod spasa i plod ljbavi naše naša su djeca tu i Bog se smiluje onom tko u životu gubi, daje mu više nego je zaslužio jer se i on patnje napatio. Da te nazovem 22 zlobnikom nije pravo jer i ti mira nemaš nikad nećeš da se skrasiš u domu te čudne žene i ako ne priznaš ja znam da ti voliš nju, a ja njega i tu jedavno zapisani kraj. Slao si mi pozdrave po ljudima nekim da li si htio da ispraviš grešku ili da me sjetiš naljubav daleku, srce je luđački tukolo a suza zaiskrile u oku. Pitajući se da li je ona bila vrijedna ljubavi

tvoje da li te ponjela ljubav ili ljudska zloba i tebi nije bilo jasno, zato ti je oprošteno davno od mene i boga. Ne žalim što osta slomljenih krila ptica neka i što nikad poletjeti više nije mogla i ako si rekao na rastanku svijet je mali srešćemo se to je samo puta fraza jer ptica kojoj su slomljena krila nevraća se tamo gdje je nekad bila, Bez srca sam ostala jer stvarno sam te ljubila ali ljubav sam krila jer sam uplašena bila sama sa sobom u svojoj samoći i boli rekla sam zauvjek zbogom. Svevišnji mi je bio napomoći olakšao moje boli dao mi šansu još kednu i sada imam sve što srce voli, Plaha srna sam bila još uvjek jesam jer neznam što nosi sutra. Kada bi slučajno se sreli prepoznala te ne bi jer sjećanje blijedi ti bi vidio mladež na licu mom možda bi me prepoznao po tom. Zima je vani snježi i kosa moja je sjeda osmjeha nema na licu mom jer davno se stvorio grč koji ne nestaje. Sad mi srce jače tuče kad ugledam svako svoje unuče Oni su osmjeh moj moj život i nsda na putu tom moja djeca su mi sve za njih se sve bogu molim da im da radost i sreću i ljubav vječnu. Za sebe više ništa ne tražim samo malo osmjeha i lijepu riječ, a to mi malo vrlo malo daje onaj uz mene što staje, jer on vječno nešto broji i moje srce njega se boji. Da li ću ikad slobodna ptica na grani biti i svojim mislima

gospodariti. Možda kad dođu zadnji časi kad se život od duše gasi možda ću tada smoči još snage i reči ja sam ja a ti budi gospodar grubi nekome drugom jer ja odlazim sa svojim ja.

Ostati dostojna svojoj vrlini to je čista muka,

23 Pokušati planirati svoju budućnost zar to nije suludo, ljudi planiraju, a Bog se smije njihovim planovima jer on ja taj koji svima nama sudbinu kroji, jer bez njegove volje uzalud je svre što bi mi htjeli, ostvari se samo ako og to želi.

Cijelo tjelo se koči da će ljubav doći iščekivanja su suluda stvar jer zbilja je ono što spaja nas. Dovoljno je da imaš prkos da imaš želju da se želiš dokazati i svima pokazati da si to ti da to možeš da to hoćeš.

Uspjeh je osveta za sve one što su te povrijedili i leđa ti okrenuli. Teško je pisati o izmišljenoj ljubavi o čovjeku koji nije postojao nego ga tvoja mašta stvorila pisati o sebi kao drugoj ličnosti sve je to teško, ali vrlo često . izmišljene stvari stvaraju sliku života nekoga od nas života kakvog smo u podsvjesti željeli života koji je stvarnost nekoga od nas. Ja sam samo osoba koja je okusila što znači ne imati ali i imati.

Često nismo sigurni da li ono što ruke nam pruža dali je samo sjena ili stvarnost i da to istinski želimo zbog toga često se krijemo kao miš u rupi čekajući da mačak zaspi duboki san pa da krenemo u put ka sreći.

Za sve treba imati hrabrosti za izmišljanja i razmišljanja o nečem čega nema a mi tako želimo da je tu. Ljudi su često okrenuti prema sebi i nevide dalje od nosa svoga ništa ih ne brine niti ih peče tuga druga .

Isprazan je svijet u kome živimo sami biramo put kojim hodimo sami savladavamo sve uspone i padove jer malo je ljudi u koje se možeš pouzdati i tražiti utjehu, a najmanje sreću. Nju biraš sam zatvoriš oči i brojiš do sto, pa što bilo to misliš to je ono pravo i ispravno. Prokletstvo bogatstva prati samo one bez duše i srca oni su ti koji su uvjek nezasitni, ne znaju za jade drugih nezna za mnoga usta gladna za promrzle u zimskoj noći za bolesne u svojoj samoći.Kamo god da krenem osjećam se kao žrtva koju netko vreba , sretna sam u svojim odlukama koje sam sama uvjek donosila i zato nitko

24 moje kletve neće čuti .sreaća je kada si narubu provalije neke i čuješ tihi glas iz daljine neke neboj se obazri se na nas jer nisi sam znaj i nije kraj.

Mnogi ljudi su dvolični gramizljivi nedostižni u svojoj pakosti pokvareni do srži smiju se u duši ako si jadan i gladan to sve čine da bidrugima napakostil

Ljudi su otišli na mjesec iz radoznalosti i zadovoljstava unaprijedili su tehniku nadmudrili sebe i svijet uništili jer razum čovjeka je nadmašio sam sebe on želi sve više i više i dođe do ruba znanosti gdje nezna razlikovati dobro od zla . Zar je teško otkriti srce nekom da to je teško ali papir je taj koji čuva naše tajne velike i male on trpi sve uvrede i šale on je prijatelj dobra i zla .često smo sretni u svijetu koji smo sami stvorili ali dođe vrijeme kada želimo pobjeći iz njeg i kad uspiješ i kad izlaza nemaš dođe ti da sve odbaciš i okreneš novu stranicu života svoga .i onda kad griješimo radimo to sa uvjerenjem da smo samo mi pametni a ono što se događalo u našoj prošlosti često bacamo u smeće nadajući se da ga nitko pronaći neće.Želja da na ruševinama svog živta stvoriš kulu da se podigneš kao feniks iz pepela Vodi te u novi život u neko novo doba gdje su drugi ljudi gdja nema tuge ni suza, i ako to iskreno želiš znaj da uspjeh je tu .Ostaviti sve i vratiti se u dolinu snova mjenjati se iz dubine duše željeti samo topli

dom pa makar to bio i onajvječni i tihi gdja ćeš se pretvoriti u pepeo jer od njega si i postao.

O mome djetinjstvu kromnom a ujedno burnom poptaćenim sa mnoga boli i nepravdi loke su mi nanjeli zli ljudi kojih i danas ima toliko pročitanij storija nesretnih i ujedno usamljenih u svojim mislima jer u moje doba se nije mnogo o tome pričalo anit je se nezko usudio o tome reći koju riječ.

Zato te rane iz djetinjstva sa današnji danom nisu još izbljedele jer su duboko urezane ua sjećanje male ali nevune duše. Bila sam baš kao ia svako dijete razigrana sretna i vesela ali jednom kad to nisam ni mislila desilo se 25 to ,došao je sotona pod moj krov ja sam bila miljenica svoje bake kod nje sam odrastala nju sam voljela od nje sam u školu hodila mislila sam da sam zakriljena od svih nedaća ,ali on unuk njen baškao i ja unuka njena spavao je uz staricu tu .mene je uvao u krevet da spavam uz njga da mi priča priće duge .ali njgova zloba bila je teška koristi me je za svoje zadovoljenje ,prijetio mi je da to nitko nesmje znati a ja mala upčašena drhtala sam od straha i boli koje mi je nanio om ,nije znao

stati dok nije otišao u vojsku a ja nikomnisma se usudila reći .Bježala sam kao uplašena srena iz kreveta tog .sva moja sreća je bila sa se baka razboljela da je umrla i ja se nikada više srela nisam u toj situaciji .čak sam neuka bila da bi znala što mi se zbilo .Dugo je patla duša mala nevini stvor postao je plijen životinji toj .još i danas živi čovjek taj kojemu srce nikada oprostiti znaj .Dugo sam u sebi nosila boljku tu dok jednom nisam rekla sestri svojoj ali za zločin to je bilo kasno .Zato se bojim za sve nevine duše da ih ne desi isto zlo .jer to je rana koja peče i žari čak i danas kada se stari-Moji dani u odrastanju bili su tužni nikome nisam rakla što me u srcu peklo izmišljala sam razne stvari ds svoj grijeh prikrijem jer znala sam da je malo onih koji bi shvatili istinu pravu .Zaro ovo što napisah je da srcu malo oduška dam i ako me je sram.

U školu sam pošla učila da bi živt si uljepšala ali i tu su bila razočarenja mnoga i danas molim boga da sve te misli u zaborav mi baci da ostane samo ono što čovjeku je donijelo ljepotu mir i sreću.Ali nažalost čovjek kada stari što je bilo juče zaboravi a ono iz prošlosti davne negdje u vijugama mozga za sva vremena ostane . I kasa bi bili najveći optimisti zaboraviti iz djEtinjstva svoga nemožemo jer to nam neda bog.

26 Pisati toga imalo bi se još ali sa današnjim danom Biće dosta je ja sam ipak optimista kojem ni jedne crne misli ne mogu pokvariti damn .nemogu skriti radost i tugu jer sve je to moj život sa kojim koračam u bolje sutraAli mi koji želimo imati koristi od svojih spoznajaneskupljamo ih da bi ih preprodavali ,nego da ih razmjenimo prema svojoj potrebi.

Ni svoje tegobe ne skupljamo da se njima opteretimo nego zato da se od njih obranimo adobrota u nama je naša snaga ,naša hrana,o kojoj trebamo što manje razmišljati ali zato trbamo više čitati da bi uvidjeli da storija kao naših ima svud oko nas.Bešćutno je smijati se osjećajima koje nisi sam iskusio ,jer nekima ti osjećaji natjeraju suze u oči jer ih duboko u duši zaboli a neki se slatko smiju jer su bešćutni i neznaju što nosi sutra. Jer ako smo tužni ta nam tuga vječno navire i duša nas boli što nismo mogli ili nismo bili svjesni da se toga obranimo ,zatolakše je odoliti ljutoj boli nego produženoj tuzi. Jer ako tugujemo za najdražim bićem onda i najmanji

predmet koji je pripado toj osobi kad ih vidimo donosi nam predožbu o prisutnosti voljenog bića i spoznaji da smo ga izgubili zauvjek.

Ako nam se nanese uvreda u životu teško zaboravljamo i ako opraštamo,jer uvreda kao odgovor na uvredu ne briše uvredu prvi uvrijeđen ostaje jedini uvrijeđen ,to možemo poistovjetiti sa iznenadnom tučnjavom,gdje je napadač jedini zlikovacjer onaj koji u samo obrani nekoga rani ili ubije nije kriv. Život je pun intriga i zato prvo pravilo življenja je ljubav ,jer živimo da bi smo ljubili kao prvo svoje roditelje svoju djecu ,,ljubimo da bi smo živjeli ,jer jadan je svaki onaj stvor koji nikad ne okusi sreću nego je okusi pa onda izgubi. Život svakog od nas je na prvom mjestu jer njegova vrijednost nas čini onim što jesmo,zato tko se jednom opeče u životu a drugi puta to čini svjesno nije 27 se prevario ni prvi puta.Mi smo dragi nekom ito nas čini ponosnim ,zato uzalud bježimo od onog tko nam je drag ,jer njegova sjena prati nas svud u javi i u snu a njegova slika brža od mora i vjetrova prati nas i nakraj svijeta i kamo god da pođemo nosimo je sa sobom..Poslovica

kaže ne učini i ne reci nikad ništaono što nebi želio da tebi čine,i nebi želio da svatko čuje i vidi „oo Ćesto nas u životu nasmiju male stvari a često suze polete zbog tih malih stvari jer ako se smijem kad plačem nisam zato manje tužna , skijeh nam je i kad smo ljuti kada grdimo ali nismo zato manje bijesni.

Smijeh je čudan osjećaj dolazi i u tuzi i u boli jer suze teku kao suze radosnice i kao suze žalosnice , ali srce zna razlikovat dobro od zla. Život bez patnji i nije čovjekovo stanje tko tako živi taj je mrtav ,jer znamo da poslije kiše dolszi sunce i jedno bez drugog nisu ništa, sunce nas grije a kiša nas hrani jer i jedno i drugo život daju,Ljudi misle ako imaju sreću i mir da su ispunjeni sobom ali da bi ispunili prazninu koja u nama vrlo često gostuje moramo tražiti u nam samima . Vrlo često smo osamljeni kriveći druge zbog svoje samoće i tuge , ali moramo znati da kricica je nešto čega se ne možemo osloboditi a da bi je smanjili moramo je s nekim podjeliti ali nastojati nikoga ne uvrijediti jer ako krivicu snosi više ljudi ona je time teža, zato nastojmo uvjek odvagnuti ono što je bilo i za što je bilo ,.

Recipročno moramo sagledati stvari jer tragika i ljubavi je u tome što ona nije recipročna ,kad volimo nismo voljeni,a kad smo voljeni nevolimo pa nam to dođe kao izreka kad sam mogo nisam mogo a sad mogu pa ne mogu. .Jadan je onaj tko nepoznaje ljubav jer on nevoli nikoga do samoga sebe. Voljeti znači zračiti svjetlošću sam i drugima biti svjetlo jer i priroda traži čovjekovu dobrotu jer dobro se uvijek vraća dobrim,.Učiti moramo od malena prvo trebaš puzati da bi mogao hodati ,ali čuvaj sve oko sebe je r što uništiš kad si mali nedostajat će ti kad odrasteš ,pa se često pitamo kad 28 ostarimo gdje nam je bila pamet kad smo mali bili. Sve su te riječi istinite a ima ih mnogo raznih no jedno je bitno da je svaki čovjek u pravu, Dok smo mali svi nas vole svi nam praštaju i gledaju kroz prste ,ali nisu svjesni da nas kvare kad nam sve opraštaju, jer jednom kad odrastemo i poželimo da uspijemo u životu tad će nam i nekoliko dobrih neprijatelja dobro doći ,jer tad će mo ojačati i shvatiti da u životu nije sve med i mlijeko.Nitko name nemože spriječiti da napravim štetu jer ona dolazi sama iz prikrajka nekog ,kad to najmanje želimo ona je tu

Jer naše želje su često velike ali ne trošimo ih i ne želimo na mala zadovoljstva .I ovog jutra nemoj uzdisati i kajati se zbog onoga što je bilo juče, jer juče više ne postoji postoji samo danas a sutra tko zna što nam ono donosi. Zto razvijmo u sebi entuzijazam za nešto veliko i lijepo i z usredočimo se prema tom ,borimo se pa makar i bezuspješno jer ako jednom neuspiješ nepredavaj se počni iz početka ali ne dozvoli da se boriš za nešto malo i nedostojno ,jer tako ćeš sebe cijeniti a i bićeš cijenjen od drugih.I ako mislimo da je nešto van naše mogućnosti da uradimo to mislimo samo zato što se neusuđujemo da ih uradimo ,zato sebi uvjek postavi cilj ja to mogu ja to hoću i ja to znam ,i uspjeh će biti čak i onda kad se najmanje nadaš.Tako je i u ljubavi ona daje ali samo dok je sigurna da uzima ,zato budimo nesebični ni u srcu ni u duši jer ovaj život brzo prolazi na kraju smo božijeg suda jer dvijetisućita je prošla abiblija nas uči da kraj svijeta će doći dvijetisućite i neke .zato se molimo bogu kao da će mo sutra umrijeti a radimo kao da će mo doživjeti stotu .Jer to će nam biti sopstvena garancija da ćemo stvoriti nešto i za one koji ostaju iza nas jer poslije nas biće nas,.

Nemožemo dati garanciju sopstvene hrabrosti ako se nikda nismo našli u opasnosti,budimo strpljivi jer to je najveće herojstvo baš zato što u sebi nema ničeg herojskog,i ako se kaže herojsko srce je najveće jer ono nezna 29 za strah ono se ne predaje do zadnjeg otkucaja, ali postoji uzrečica da su samo luđaci hrabri pa ti biraj dali ćeš hrabar ili pametan biti.Jer kad sazrijemo pokupimo pamet cijelog svijeta bar tako mislimo i odjednom se nađemo na ludom kamenu koji odlučuje o našoj sudbini jer muškarci se žene zato što su umorni ,žene se udaju iz radoznalosti a i jedni i drugi naiđu narazočarenje. Jer tad se mašta pretvara u stvarnost i tko je toga svjestan taj iskreno ljubi bližnjega svoga Ima jedna židovska poslovica koja kaže:tko od svakog čovjeka uči zaj je mudar,:tko svlada svoje strasti taj je jak,:tko se pomiri sa svojom sudbinom taj je bogat; tko poštuje druge taj je poštivan.

U nam je tajna i šutimo jer nitko naše misli čitati ne može ,ali riječi su noževi postale u nama je tajna i ne slutimo da se zaklela zemlja raju da se tajne sve saznaju,i ako mislimo da su tajne i želje u snovima samo.

Nemoj nikad čekati na zalazak svog srca ,u njemu treba da ima uvijek svjetlosti jer srce ispunjeno svjetlosti kuca i kad je prestalo kucati.Nemoj tugovati suze ne odmažu jadu jer kad srcu dođe da pukne kad ga zaboli kad je u čemi i tuzi, onda ga sjećanja na uspomene osvježe i ožive kao rosa travu jer za vlažne večeri i vrućeg dana osvježe se bijedni i kržljavi cvjetići što su izgorjeli od silne žege i svi se čudimo njihovoj ljepoti i njihovom prkosu koji i po najjačem suncu cvjeta a kad pde sumrak umorni od svog prkosa zatvore se da prespavaju tihu noć.

Kada smo jadni i uvrijeđeni bez razloga kada srce se slam od riječi grubih u sebi oproštaj tražiti moramo za sve te okrutne ljude jer značaj naše djece ovisit će o nama čime smo im punili srca i glave kroz život oni će takvi biti jer ako sipamo mržnju i kletvu nemožemo ništa očekivati sutra od djece naše jer jedno je sigurno ni obitelj niprijateljstvo,ni cekva ni život na ovoj planeti nemože opstati bez oprštenja ,bili smo svjedoci nedavne prošlosti kad su mnogi izgubili svoju djecu koja su 30 pala za slobodu našu nikda zaboravit to nećemo ali oprostiti moramo je r život ide dalje okreće se svome toku baš kao i rijeka koja teče bez

prestanka...Jedan naraštaj odlazi drugi se rađaa zemlj uvjek ostaje ista i što je bilo opet će biti što se činilo opet će se činitii nema ništa novog pod suncem ovim jer i ono se okreće oko zemlje i tako iz dana u dan , ni mi nemožemo reći Gle ovo je nešto novo ,moda se vraća običeji se vraćaju i akoprolze godine i stolječa sve je to postojalo samo od prošlpsti ne ostade ni spomena kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.

Zima je vani snježi ,zima srcu govori tiho sve tiše neboj se onoga što je pred tobom jer kako godina ima četiri godišnja doba tako i ti čovječe imaš četiri godišnja doba .djetinjstvo kada si ovisan o svemu i svakome kada za tebe svi misle i brinu se kada si nemoćan u svojoj volji ili htijenju .ZATO U TOJ DJEČIJOJ MAŠTI SANJAŠ DANE KADA ĆEŠ REĆI I JA TO ZNAM .Ali i to tvoje razdoblje kad te svi paze i maze brzo prođe ,dođe dan kada moraš napraviti prvi korak ,kada polaziš u školu itada od tebe se nešto traži . Tvoja odgovornost je razvijanje svog intelektualnog obrazovanja i što bolje slušaš učitelja u životu ćeš ići velikim korakom . i tada dolazi tvoje odrastanje ti postaješ ti ,i tvoje proljeće prelazi u ljeto ti si buntovan ulaziš u pubertet u tebi se javljaju iskre koje su vrlo često tople ali i čudne , i pitaš se što meni treba čije mišljenje pa ja sam

velik –a zna ja svoje osjećaje pa i oni su dio mene ali kad suza u oku krene tada tražiš majčin zagrljaj i želiš da te svojim krilom štitiš .ZATO POŠTUJ OCA I MAJKU JER ONI SU TI NAJVEĆI PRIJATELJI ČAK I ONDA KADA MISLIŠ DA SU PROTIV TEBE .Ti se be želiš stvoriti čovjekom ideš dalje usavršavaš se i kad a se kaže da je od koljevke pa do groba najljepše doba.zato uživaj u tim danima jer i ljeto kratko traje .Tvoje obrazovanje je tu ti si punoljetan 31 i sada se pitaš kamo dalje .,mnogima se sreća nasmješi dobiju lijep posao budu neovisni od svojih roditelja i tada razmišljaju da se skrase da saviju svoje gnijezdo i tada počinje jesen u ljudskom životu najljepše godišnje doba kadase vide svi plodovi mukotrpnog rada , i ti se tome veseliš kao nikada do sada . Što nam život pruža u jeseni našoj zavisi mnogo i od nas samih jer kako smo sijali tako će mo i brati , Mnogi od nas se predaju plodovima svojim svojoj djeci obitelji srljaju iz dana u dan na posao privređuju za bolje sutra jer to je biološko pravilo svakog čovjeka . I kad

pomislimo da smo sve učinili pogledamo se u ogledalo i vidimo sijede kose koje se isprepleću sa borama i pitamo se da li to već zima kuca na naša vrata.

I kada sniježna kraljica pokuca na naša vrata kada spušta se tama a vani pahulje padaju u pahuljama tišina je sama.

Pitanja se nameću sama što je život mahnitanje,pusti snovi vrlo često neostvareni prazna sjena prošlosti što nas zove i pita nas zar si samo to od života dao pa to je malen dar za one što su iza nas a ti si čovječe sanjao mnogo više ali tvoj život ostade samo san . Zato nastoj biti brz stvarati kolko ti snaga daje i nedozvoli da te starost upita čovječe gdje ti je bila mladost. Živi ispunjen život unatoč mnogo ne ispunjenih želja ,nemoj kukati niti na boga huliti ,okreni se oko sebe i vidjet ćeš da nisi zadnji da ima mnogo iza tebe.Zato upoznaj na vrijeme sve vrijednosti života ,pa ćeš manje žaliti za onim što je bilo juče jer juče ne postoji više postoji samo danas a sutre ko zna da li će uopće doći.Zdravlje svoje stavi na prvo mjesto a obitelj svoju čuvaj kao zjenicu oka svog jer tko je sam sam je u duši i usrcu taj nespozna ni radost ni tugu .Život je taj koji

nam bog dade isprepleten radošću i tugom i sa obadvoje se trebaš znat jednako nositi.Živimo da bi smo ljubili –ljubimo

32 da bi smo živjeli bilo bi bolje nikad ne okusiti sreću nego je okusiti a onda je izgubiti.Hvala svim prijateljima što postoje jer uz njih je život lakši, jer srean je svaki onaj tko ima sa kime podjeliti radost tugu .tko zna da ima s kime zapjevati a i zaplakat. Nikad ne zaboravi da ti je najbolji prijatelj tvoja majka ako je imaš ,jer brat ili sestra će nehotice tvoju priču ispričati svom bližnjem a onda znaj da priči nije kraj , jer dok svako ponešto doda od muhe naprave slona. AKO POVRIJEDIŠ NEKOGA GRUBO IZ NEHAJA TADA MU RECI OPROSTI ,I BIĆE TI OPROŠTENO.Vrlo često se izgubimo u svom postojanju i zaboravimo da je netko blizak nam je tu pored nas ali ako se okrenemo i ugledamo da nismo sami opet će mo reći oprosti.

Ako potonemo do dna tu je ruka prijatelja tvog koji će te svojim rukama povući i čvrsto zagrliti. Kroz život često putujemo kao brod u noći neznamo luku u koju stići moramo ,ali misli onoga koga voliš brzo će razbiti tu dilemu i pred očima našim u noći punog mjeseca vidjećemo luku gdje uploviti. NOĆ je tiha i hladna na pučini brod se

leluja plovi na valovima mirnim i svaki mornar u mislima svojim kormilom traži put .U toj noći svi on sanja o zemlji dalekoj ,o ognjištu svom i ljubavi dalekoj.

U luci nekoj nepoznatoj brod je uplovio prasak se kroz tamnu noć razbio nova godina je slavi se , i suze u oku mornara zaiskriše i on siđe sa broda svog.Svi slave nepoznati jedni drugima ruke pružaju i u zagljaj se bacaju, u toj ludoj noći mnogi će uz kap vina u mislima kući poći. Jedna žena će suze roniti u noći toj svoje čedo srcu prigrliti i pričati o ocu njegovom Sam u svom svijetu srce će pitat svoje kada će biti samo naše godine nove. Mnogo je godina kose svoje plela sama a ti na pučini dalekoj u nekoj luci nepoznatoj možda grlio nepoznatu ženu i pija od vina u očima njenim vidio mene .Moje su suze isplakane davno i sada u pozne godne obe neko kuca na vrata . a srce skače od sreće je r ti si se vratio i nikad više otplovit nećeš.

33

Grliš me rukama tvrdim od teškog rada oči su i tvoje usahle od starosti sad je ni tebi nije bilo lako ,a sadkadasmo sijedi kad srce slabo kuca i zima se sprema u ovoj hladnoj noći ,dođi čeka te postelja topla i meka.

I ova godina odbija zadnje minute odlazi u nepovrat u mojo duši samo sjeta tuga duga duga.

Palim svijeću za pokoj duše oca svog, i njga je smrt pokosila ,živio život buran nanoseći bol i tugu svima oko sebe .Sve te traume iz djetinjstva još žive duboko u meni ali i njega je život napustio u jedno zimsko jutro.

Klonila ke glava ali srce je kucalo još i ako nije znao da došao je kraj krenuo je na put bez povratka .Tamo na nebu čekala ga je moja majka da li mu se radovala ili je plakala to sam bog zna ,vjerujem da mu je sve oprostila jer i ona je njega voljela jer sudbina davna njega joj je dodijelila . Što znači voljeti a nebiti voljen ,isto i što imati a neimati .Nekima je zapisano da u duši svojoj nose bol do groba svog da liju suze koje nikad ne presuše liju kao jesenjske kiše .Srce koje je slomljeno otrovnom strijelom nikda ne zacijeli kroz život cijeli ta rana duboka boli i akoono još uvjek ludo voli. I nda se da ćuje te divne dvije riječi volim te.

Sve ove godine lude prođoše brzinom munjre samo sjećanja ponekad me iz sreće moje probude .jer svima nama bog je dao nekog koga volimo bićem svim i koji ne štedi riječi reći volimo te mi.Vrlom često čovjek u godinama poznim prepušta se mašti i priča sam sa sobom,

slažući kockice baš kao djeca puzlice ali uvjek nešto fali .u toj staroj glavi ,i nikad mozaik nije pravi,makoliko se trudila praznina u srcu i dušimemože sve u mislima da sruši,gluposti su samo to koje jroz glavu lete a pred očima vidiš samo siluete.

Ostavih iza sebesvijet zabluda i promašaja koji se čine da ni postojali nisu ko neko beznačajno pristanište.

34 KRAJ BIJELIH BREZA SVAKOG DANA PROĐEM JA SRCA RAZDRAGANA. Bosut rijeka koja krasi cibale (Vinkovce) njgove obale krase breze bijele šetaču svakom smiraj daju ,u ovo tmureno vrijeme gledam sva ta tužna lica mnogi se pitaju kuda sad . Imamo svoju državu svoju slobodu svoj na svom.ali što će nam prazan dom crijeva prazna želudac prazan ,pa se pitamo tko nas to opljaćka .Zar su zato mnogi mladići život svoj dali u crno svoje najmilije zavili .I tko to danas ima osimIve . našeg idola koji je tako svoju državu volio a bogatstvo sebi stvorio. Kletve naraštaja naših naraštaja kleće i pedeseto njegovo koljeno zar ga je njgova bjedna majka tako učila u sjemenište ga dala da bi bio čovjek od riječi i djela a ne da mu duša izađe prije nego se rastane od tjela sotone, Ali ostavimo to neka rješevaju plaćenici

za to je u njihovu vjerodostojnost sumnjaju svi . Svi su oni vragu dušu dali i podmititi se daju jer vrag na gomilu zgrće. Ali naše breze bijele ponosni stoje na obalama rijeke svoje i daju nam svjetlost svoju .jer kad su one sve to podnijele hrabro stoječi ta i mi ćemo stajati uzdignute glave bez obzira da nam crijeva krče jer pune su trgovine nogica glava i robe na shopin akciji jer što slabije jedemo sve će nas manje biti a to naša vlada svom narodu želi i ne želi kriti .Ta nisu njihova usta kao naša ta to su sve macan do macana ali božija ruka sve će stići pa pili oni i jeli samo sarmu ia mi kupus pa ito ide zajedno nije važno gdje se sliva.

Mi još uvjek pjevamo dok smo živi „živjela naša lijepa prodana država # Ali djeco moja nebojte se vi ništa vam faliti neće pa i ako ostanete na ulici pa ima mjesta za čuvara ovaca a jaganjce će jesti oni što imaju dobar burak jer tamo se nesnmije ništa stavljati što je na akciji .Vi zaslužujete ono najbolje zato se bogu molite i svoje spasenje zaslužite . Školu završite jer ni ovce čuvati nećete moći bez fakulteta i to samo oni smjeli koji se ne boje vuka.Ali evo i zima

35

Srce ima zna ona da studen je teška da starost nema što više očekivati pa zato bježi od nas baš joj velim Hvala.Danas je Vakentinovo po zaštiniku Sv.Valentinu koji štiti zakjubljene , .Sv, Valentin postoji odavnina samo su se ljudi više voljeli u davna vremana ili mi se bar ćini pa nije bilo spomena tom svecu.Danas kada je ljubav postala pohlepa za zadovoljenjem vlastiti strasti danas zazivamo sv.Valentina da nam prosvjetli pamet i dušu da ne povređujemo slabe i nejake nego da volimo svoje bližnje bez obzira na njih same . da li su lijepi ružni bogati ili siromašni sv i bašsvi zaslužuju ljubav svoga bližnjega jer samo ta iskrena i prava ljubav će nas dovesti do vrata raja . U toj pravoj ljubavi ni mržnja nebi postojala ,ali se pitamo kuda vodi ovaj svijet. Pogledajmo samo oko sebe danas rođena braća i sestre imaju zavist u duši i neku zlobu .pa se pitamo što nam učini čovjek koji je nadmudrio sam sebe pa sada ispašta grijehe svoje mudrosti . Uništio se cijeli nebeski svod postoje ozonske rupre ledenjaci se tope tajfuni gutaju sve oko sebe . Tajkuni samo misle na sebe i nepoznaju granice svoje pohlepe kao da če sve to ponijeti na onaj svijet, Svi znamo da tamo negdje postioji vječnost gdje nemožemo sva blaga ovog svijeta ponijeti sa sobom. Sjetise čovječe da si prah i od njega si postao ,bez obzira dali u zlatu ili prnjama nestao svićemo pred bogom biti isti. Zato danas kada se mnogi kunu u ljubav i svetog Valentina ni svjesni nisu svoje laži , Znam da ništa ne dolazti preko noći ali život odlazi u trenu ,pa makar mito neželjeli, odlaze slavni i bogati i to je jedina i prava pravda ovozemaljskog života..Ljubimo jedni druge do kraja života jer to je onda istina koja nas spaja .budimo razumni puni tolerancije i živimo skromno jer jednako žive i jadni i siromašni ali puni duha svetoga koa i oni pohlepni koji svoj narod kradu i misle da nikada kraj im neče doć.

U razmišljanju današnjeg dana dolazim do spoznaje da je zdravlje samoga sebe kao isvih naših dragi i mili najveće bogatstvo ovoga svijeta. Ljubimo

zato iskreno i čisto a ako te ljubavi nema nemojmo zagorčavati onima kojima je potrebna bar jedna lijepa riječ. Niko i nikada me nije mogao kupiti svojom laži i bogatstvom jer vjera je ta koja me drži i ljubav koju neizmjerno djelim svima vama.

Danas je jedan od onih dana kada se osjećam sama kada moja vrijednost ne znači ništa kada me nitko ne pita ništa.Pitam se i sad kao i po tisuću puta što predstavljam na putu tvom i zašto je uvijek baš po tvom . Zar moj život kroz ova desetljeta sa tobom je nula zar ja nisam ništa značila tebi i zašto sad i uvjek tako je bilo. Pa i ja sam cijelou vječnost širila svoja krila i kad su slomljena bila ,i moje ruke su stvarale nešto a danas danas mi je ponovo teško, Znam da dpbar si otac uvjek bio i ako ljubav svoju si krio uvjek si mislio kada si davao da sitime sebe opravdavao, .

A vi djeco moja draga ja sam

se borila za vašu sreću mnoge sam suze prolila , i ako za vašeg oca ništa vrijedila nisam jer on je sve stvorio i sve vam dao a ja koja sam radila i odricala se svojih želja jer makako one male bile vrlo često se nisu ostvarile.

I danas kad neznamo što nam nosi sutra i kakva će biti nadolazeća jutra vi nesebično uzimate i zadnju koricu kruha sa osmjehom a ne pitate majko što će vam donijeti sutra , i da li si i tisuglasna s tim ,znam ta i vi me gledate s visoka pa tko sam ja da kažem da. .Ali neka vam je sa srećom ja nikog kleti neću ,boga ću molit da skrati mojue dane da to sutra skoro mi nesvane a vi nemojte zamnom suze liti jer nikada uz mene niste stali ,nikda me zajedno s ocem nešto pitali . Znam ta i vi ste nevine duše koje gledate samo sebe ali neznate da moje srce zbog toga zebe.

No jedno vas molim sada i sutra kada zaklopim oći nemojte jedno drugo mrko gledati nedajte da sitnice postanu razdor u srcu vašem jer ja sam vas nosila pod srcem svojim i oboje vas jednako volim . Bez obzira na ove moje možda opore riječi niste vi ti da moje srce liječi ,otac je vaš prema vama

pravedan bio i ako mene nikad nije volio, Jasam za njega uvjek bila samo stvar koju je uzimao kad mu se prohtjelo a danas mi leđa najčešče okreće ,to boli do kosti to je reuma koja nikada iz mene izaći neće ali što tu ja mogu tu nema sreće. Mili moji ja vas volim zato vas za oprost molim jer duša prazna i bolna na papir piše istinu pravu jer da papira nije glav bi puknula odavno. Ja nemam nikoga kome bi srce otvorila jer u njemu se gruda od boli stvorila . Ni najveći tajfuni ni potresi ni vulkani razbiti je nebi mogli zato sam sretna što pišem i ako nebi nikad htjela da pročitate moje misli jer to nisu nikakva djela, Danas je nedjelja veljača je na izmaku ali vani hladnoća grize pod nogama škripi snjeg ,a i njemu nije lako svi ga utiru i gaze i po njemu prave staze , djeca se vesele zadnjim trzaju ove zime.

Ja pravim ručak od zore rane jer tako ti je to kad imaš nespretne ruke treba ti više vremena ali tko polako ide i on do svog cilja stiže.

Nedjelja je za mene kao i svaki drugi dan jer svi dani su isti jedino nekada izgledaš kao razigrana lastavica u letu ali vrlo često taj osjećaj se gubi jer pogled u ogledalo kazuje sve te godine koje nosiš na leđima svojim.Danas će doći moj kovrdžavi mali anđeo da mi podari osmjeh ,jer njega na mom licu nikada nije bilo smjeha jer život me nije mazio niti pazio , ali ti koji možda pročitaš sve ove bezvezne redke smioj se grohotom jer smijeh liječi sve ali samo one koji se smiju i kad im poklažeš mali prst.Slušam davne pjesme Novih foila pa oni su dio mladosti moje ali i kroz njihovr kose davno su prošle sijede kose , Hej živote ti ne biraš nikog ni sirotinju ni prekobrojne niti bogate svima dijeliš lekcije svoje, Sve kao da je juče bilo djetinjstvo tvoje i moje danas samo ogoljele kosti pune reume , trbuh nabujao od životne brzine jednom mi reće doktor moj gospođo draga skinite kile svoje a nezna on za rane iz djetinjstva moga i ne pitaj me zašto se u pauka pretvori glava nabujala ali praznina u njoj stoji , trbuh kao u pauka a noge tanke kao u

stonoge i to je istina prava da sa starosti se pretvaraš u pauka u puža u muhu zunzaru jer kontrola izmiče svemu i tijelo polako vene i polako nestaje mene, Evo me opet vraćam se svom raznišljanju jučer danas sutra.

I ako nam se svaki dan čini isti u biti se on razlikuje svaki po svom jutru podnevu i večeri.

Juče je bila subota moje kćerke rođendan sjećanja su se komešal od dana začetka pa do rođenja. Bilo je tu svakakvih žutih minuta ali kad si mlad sve brzo prebrodiš jer su ti misli brzoplete i pretvaraš se čas u dijete čas u zrelu osobu od koje očekuju da stvori brda i gradove .

Ali dan kada sam rodila svoju mezimicu bio je dan za pamćenje za sva vremena .Sreći njie bilo kraja kada sam čula taj mali plač u srcu mome stvorio se mač koji će da je brani od svih nevolja i jada .

Moje rađanje i odrastanje nemože se usporediti sa rađanjem moje mezimice jer to je osjećaj da si stvorila dio sebe a dalje je trebalo biti dobar vajar da stvoriš pravu i sretnu obitelj . U tome me je sreća pratila i ako puno toga nisam shvatila . Osjećala sam se kao mačka koja hrani i brani svoje mladunče a ne dobiva od nikoga priznanje za to jer život je takav za nekog dobar a za nekog zao.

I sada kada sklopim oči slike iz tih dana lete

borbe je bilo jer to stvorenje

milo i nježno je bilo ,pa sam ćesto kod doktora bila i nad njom svoja krila širila . U tim prvim danima moga oporavka i tuga mi se oko srca svila jer umrla je majka moja koja me rodila. Čovjek ima konjsku snagu i prebrodi sve i ako ožiljci ostaju zauvjek ,i danas poneka suza kane kada se sjetim svoje mame. danas je drugi dan nedjelja i nisam sama bila kod mene su se moji ptići mali raspjevali i srce mi razdragali,čovjek mnogo toga bi dao ali jedno je htjenje a drugo mogućnost.

Kroz sve bure i oluje kroz koje je protutnjao život moj danas me posljedice svega toga stižu i bolesti se nižu.

Ali u meni tuče još srce junačko koje se bori sa svim i želja za pomoći još uvjek u meni stoji pa si često govorim izdrži još ovo sutra će doći nešto novo.

Sada kad su se godine spojile sa bolešću ja se ne predajem i sama sebi kažem ta ti si kornjača stara a one žive sto ljeta pa kome da to smeta ,tako ćeš i ti dok ne dođe onaj tren i kad me bog pozove kod sebe .

1.