Literarno-likovni natječaj

Ekonomsko-birotehnička škola

0|S t r a n i c a

Školska godina 2011./12. i 2012./13.

Literarno-likovni natječaj

O natječaju Likovno-literarni natječaj u Ekonomsko-birotehničkoj školi pokrenut je školske godine 2011./12. u organizaciji profesorica Ivane Opačak i Ane Tereze Barišić, te knjižničarke Marije Deanković.

U prosincu 2011. godine u predvorje škole postavljena je kutija u koju su učenici mogli ubaciti svoje radove, potpisane pseudonimom.

Sve prijavljene radove pregledalo je prosudbeno vijeće učenika (4.b i 3.c), te su odabrali najbolje. Autorima izdvojenih radova u predbožićno vrijeme uručeni su prigodni poklončići.

U prosincu 2012. godine profesorica Ivana Opačak i školska knjižničarka Marija Deanković ponovno su otvorile natječaj. I ove godine najbolje su radove izabrale učenice – Ivana Breznik i Andrea Vranić (4.c).

U ovoj kratkoj zbirci pregled je najboljih radova prikupljenih kroz dvije godine natječaja. Neki od radova iz školske godine 2011./12. potpisani su pseudonimom jer nisu poznata imena autora.

1|S t r a n i c a

Školska godina 2011./12.

Literarni rad - 1. mjesto Cesta Gusta magla koči mi pogled ka kraju ceste, no i dalje putujem.

U bunilu i neznanju se pokatkad upitam kamo putujem, ali u svojim bezumnim mislima ne pronalazim odgovora.

Trake te mučne ceste mi se čine sve uže i uže, kao da će završiti u nekom čudnom i naglom, nikako prikladnom, nesretnom kraju.

Sjetim se, znate, onih bajkovitih dana kad je sve bilo tako komplicirano jednostavno, kada je ishod bio predivan ma kako ja postupio...

Kad sam se klackao na nekim, sad već srušenim, igralištima s nekim, već odavna zaboravljenim, prijateljima prije, sada razbijene, onda tople, šalice kakaa i nekoga mirisnog, tek opranog jorgana...

Kada bih utrčao u nepoznate prostorije neke, sada tako male, a onda tako gorostasne, građevine u kojima sam se i smijao i plakao, i učio i gubio, i upoznavao i zaljubljivao...

Ma, sjetim se i onih najbolnijih dana, onda tako, tako, tako okrutno sretnih, kada bih je zimi na groznoj mećavi skrivao pod toplinom svog kaputa.

Ili svog srca...

Onda sam znao sve.

2|S t r a n i c a

Sada ne znam ništa.

Znam samo da se moja cesta sužava i da mi se od ove magle sve više i više spava.

Ili mi se ipak ne spava?

Znate, snovi su najgori.

Još ću malo putovati.

Matej Matičević, 4.b

3|S t r a n i c a

Literarni rad - 2. mjesto Lice Lice blijedo, kruto, Vjetrima morskim u noćima i jutrima, U mrzloj zimi, olujnim ljetima, Išibano, istrulo.

Lice žuto, ogoljeno, Ko' prostranstva divlja, zaboravljena, U dalekim zemljama nepostojanog sunca, Hrapavo, bolesno.

Oči ne lažu!

Gledam sjetno.

Lijepe su te oči Plave, neokaljane.

I divim se!

Znam kako prosto i daleko Jednom su tražile, sanjarile Jer i sam gledam u vis, u daleke vrhove. Šuti starice, ne izusti riječi, U trulim ustima zadrži istinu života.

Rodion

4|S t r a n i c a

Literarni rad - 3. mjesto Želja Tanka nit između svjetova Može li bit' Što pretvori cvijet u sjeme, Što ostavi dimenziju praznu, U zaborav pošalje vrijeme Kad da Bog šalje kaznu?

U jednom trenutku sve mi se sruši.

Nestane sve – u prah se pretvori!

Neopisiva bol se stvori i guši – Bolje od riječi suza govori!

Ostala je samo želja, neispunjena želja Da prebolim oči tvoje plave.

Al' to ne ide, ne ide.

Ostala je samo želja, neispunjena želja.

Uvijek ćeš biti tu, u mome sjećanju.

Zaključala su se vrata.

Suza velika i neopisiva.

Urezana su sjećanja sva – Ne mogu bez tvog pogleda.

Dobro znaš Da se želja ispuniti neće.

Bol je gorka i dušu mi peče!

Vrati se ovdje gdje pripadaš.

Ostala je želja…

Proklet je ovaj život!

5|S t r a n i c a

Proklinjem ga i uvijek ću, Ali tebe zaboravit' nikad neću. Živim za dan kad ću te opet sresti.

U jednom trenutku sve mi se sruši.

Nestane sve, u prah se pretvori…

Neopisiva bol se stvori i guši – Bolje od riječi suza govori.

Ostala je želja…

Josip Folvačni, 4.e

6|S t r a n i c a

Nagrađeni likovni rad – Marina Bitunjac, 4.

7|S t r a n i c a

Kristalna čaša Ludosti na obali Otoka Zaborava Ostao sam, Sam, napušten, izdan, Na obali Otoka Zaborava, Držeći u ruci Neopipljivu Kristalnu čašu Ludosti.

Svaki je tren poput sata, Sat poput dana, Dan poput trena.

Nje više nema.

Nema ljubavi.

Ljubljene nema.

Odlučila je otploviti, Otploviti i zaboraviti.

Odveli su je u neki drugi život, Morem vatre i pepela, Metalnom barkom Punom uvela jesenjeg cvijeća, Oni kojima sam vjerovao.

Sada čekam, Sam, napušten, izdan, Na obali Otoka Zaborava...

A čekam li ja?

Ili čekaju mene?

Malo-pomalo srce se javlja, Ruka mi jača

I prinosi naboranom licu Kristalnu čašu Ludosti.

Krećem, Uzaludnim korakom, S obale Otoka Zaborava Ka ponoru, Morem vatre i pepela, Jer to je jedini put, Put koji moram proći bos, Sam i lud.

Vraćam se.

Svaki je korak Bolniji od prethodna, Ali moram ići bos, Sam i lud...

A vi, Vi koji ste nam naudili, Vi kojima sam vjerovao I vrata svoga svijeta otvorio, Vi koji ste je odveli, Bježite, Krijte se!

Ja se vraćam.

Sam, Bijesan i lud!

Matej Matičević, 4.b

8|S t r a n i c a

Opet je dobila svoje Mrak...

I već je Jesen.

Dotiče me kao duga mjesečeva svjetlost, Ostavljajući kristalni sjaj na tlu, Na Otoku Ugašenog Dana.

Kroz prozor u trenu ulazi tvoj miris.

Miris koji ostavlja neopipljiv trag Na mojim usnama, rukama, srcu...

Naša ljubav plovi barčicom U potrazi za nadom.

Malo-pomalo Potraga postaje duga poput zaborava.

Napuštam slast koju Život podiže iz pepela.

Lakše je otkinuti granu I iščupati korijen drvetu Nego pamtiti, voljeti i čekati tebe.

Gledam kako se sudbina igra mnome Kao vjetar što vijori zastavu Gore-dolje, lijevo-desno. Žar vatre plamtio je u mojim očima.

Odjednom Ništa.

Opet je dobila svoje Ta luda Jesen – Veliko Ništa I Mrak.

Matea Barišić, 4.b 9|S t r a n i c a

Zaboravljen postojim Ljubljena, Kako da te iz srca iskorijenim?

Vjetar mi tabane goni.

Tvoje usne, tijelo, srce Slast su što duša mi traži.

Lud, Izboran, Želim te iščupati, Rukama podići u visine Da svijetliš poput kristalnog mjeseca.

Marina Bitunjac, 4.b

10 | S t r a n i c a

Pepeo ljubavi Kad bih mogla znati Hoće li miris neumoljive Jeseni Dotaknuti moje srce Za tren, sat ili dan Kao što je Ljubav Rukama obavijala moje tijelo Dok je mjesec tiho plovio Neopipljivim obalama neba Poput barčice vođene svjetlom Što plovi ka zaboravljenom otoku...

Ne, ništa više ne može popločati Moj korjeniti put I dovesti me do postojanja Životne slasti voljenih Koja se ugasila Pod kristalnim suzama Što pretvaraju se u pepeo Prolazeći Kroz opojne mirise vatrenih cvjetova Koje vjetar napusti na tlu.

Ipak, Pamtit ću dodire, Iščupat ću ih I dići Visoko kao zastavu Da ne budu Bezdan, Da ne postanu Zaborav.

Black Lady

11 | S t r a n i c a

Prolaznost Gledam Mjesec – Crven, spor, neopipljiv...

I moj je i tvoj.

Poput usana, tijela, srca Ima i hoće i je.

Plovi u Jesen Svijetleći Svjetlost Koja zaboravlja život.

Odvodi Svjetlost odjednom Neumoljivo – Ugašena je.

Zapamtit ću dan, tren i sat, Dotaknuti vjetar, tlo i cvijet.

Sudbino, kako te voljeti?

Sve napušta, ništa ne čeka.

I Ljubav Malo-pomalo nestaje.

Dona Sokolović, 4.b

12 | S t r a n i c a

Život Mjeseca Sjedim uz prozor... i gledam Mjesec...

Kao zaboravljen traži Život, treba Ljubav Barem na dan, ili tek sat, možda tren...

Ipak, sudbina je Mjeseca takva – Netko je odlučio ostaviti ga samog.

Malo-pomalo dolazi Jesen...

Jedne davne Mjesec je odlučio popeti se više poput ludoga Vjetra... ... i pao je na tlo.

Na obali je sreo prijatelja po boji, po duši – mirisni, crveni cvijet.

Hranio ga je srcem, dotaknuo mu tijelo kristalnim dodirom...

Zavidan i vatren, zaprijetio im je Požar.

Cvijetak je izgorio, a Mjesec otplovio.

Kao da je prestao postojati, (Valjda mu je takva sudbina!), I sada sam čeka Ljubav Da je ima, da ga ima Barem na dan, ili tek sat, možda tren...

Ivona Lovrić, 4.b

13 | S t r a n i c a

Ne bojim se! Život je poput plesa. Želiš li plesati, moraš naučiti korake. Bit će i težih i lakših koraka. Bit će dana kad ćeš od srca htjeti, kao i onih kad nećeš htjeti, plesati. Bit će dana kad će ti se činiti da su svi bolji od tebe, kao i onih kada ćeš biti najbolja. Prihvatiš li sve to i nastaviš, ustraješ li, naučit ćeš plesati. A opet, možeš i pobjeći i nikad ne naučiti plesati. Tako nikad nećeš dočekati nastup pred publikom i pokazati za što su tekle suze i znoj. Što smo radili? Što imamo? Ništa. Na dnu smo, propali.

Baš to je život gledan mojim očima. Nastup, nastup je raj. Prije nastupa odabiru se plesači. To me podsjeća na posljednji sud, odabir. Oni koji nisu ništa radili, nisu dolazili na treninge, izbacuju se iz grupe. Oni kojima treba još malo vježbe ostaju učiti dalje. Dobri nastupaju. Nakon nastupa dolazi slava, ostvarenje konačnog cilja, raj.

Ako sam pravilno živjela i radila, smrt mi je nagrada. Život nije bajka, ali smrt je. Kad umrem, spasila sam se. Nema više uspona i padova, samo stanje mira, povezanosti s Bogom, uživanje nagrade za sav uloženi trud.

Plesačica

14 | S t r a n i c a

Ali smrt nije kraj…

Smrću je samo obasjana staza uspona Od gnijezda do zvijezda.

(Mak Dizdar)

Ona je projektor našeg filma, filma o našem životu. Dovodi nas do posljednjeg suda gdje se broje sve scene, svi kadrovi, loše uloge i nagrađena djelovanja. Broje se i pogrešni snimci, teške scene, bezobrazne rečenice i, najvažnije, naša vještina režiranja. Kako režiramo, tako ćemo gledati. Broji se svaka suza i svaki osmijeh, svaka kap krvi i svako zadovoljstvo. Potom, kad vaga presudi, kad prevagne ono čega je najviše, krećemo iz početka.

Smrt je za mnoge simbol tuge, trenutak rastanka od voljenih. Nismo li sebični kada mislimo samo na ono što propuštamo s osobom koja napušta ovozemaljski život, a ne razmišljamo kako smrt, zapravo, stvarno nije kraj već je početak novog života u vječnosti?

Glumica

15 | S t r a n i c a

Svaki dan Svaki dan se budim s nekim osjećajem ludim.

Nešto nije kako treba ispod ovog crnog neba!

Ponekad se bojim. Zašto živim pod utjecajem tvojim?

Zar ja zbog tog' postojim?

Neću više tako, nema više smisla za to.

Ne znam zašto se trudim – valjda zato i ludim.

Svaki dan se budim, dio uma njima nudim.

Trebala bih se pazit' jer nikad ne znam kad će me zgazit'.

Ponekad mi nije stalo, jer do kraja ostalo je još malo, A ja sam na pravom putu, znam; razloga za strah nemam.

Neću više tako! Odsad živjet ću polako.

Neću biti njihova lutka, Još jedan vojnik u vojsci predanih ratnika Od kojih mi je muka.

Svaki dan se budim i za jednim samo žudim – Za slobodom, pravdom i početkom novim.

Eto, to vam nudim!

Kreni sa mnom prije nego bude kasno, Je l' ti sada sve jasno?

Tea Stojanac, 2.c

16 | S t r a n i c a

Noćna mora U mojoj noćnoj mori tamna vatra gori, Dok mi se duša s bićem tmine bori.

Predosjećam svoj kraj, neizbježan, spori, Pored dubokog ponora smrti što polako žubori.

Ovdje nema nade da u prsima mi gori Nego samo gorka isušenost koja želi dušu mi skorit'.

U mojoj noćnoj mori pravila ne postoje Jer tu nema stvorenja časti da dostoje.

U mojoj noćnoj mori strah ne dolazi od prijetnje Već od vječne samoće i tišine, dvije najveće smetnje.

Sjedim na groblju gdje moji sretni snovi leže Dok mi uspomene na njih iz sjećanja bježe.

I tada, samo trenutak prije nego sam postala ljuštura bez svrhe, Shvaćam da ovo noćna mora nije, To je samo život što se pred svojim tužnim krajem krije.

Tea Stojanac, 2.c

17 | S t r a n i c a

Vi i ja Svima nam je dan izbor.

Ako si pogriješio u izboru, ja ti mogu pomoći.

Ako mi dopustiš da ti pomognem, Spasit ću tebe, ali spasit ću i sebe…

No, bez obzira na to što su nam ponuđene sve mogućnosti, Baš kao što je majčin ručak serviran na stolu, Mi se i dalje žalimo i radimo iste pogrješke.

Svi se znaju žaliti, ali nitko ne poduzima apsolutno ništa.

U tome je, dragi moji, razlika između mene i vas.

Tea Stojanac, 2.c

18 | S t r a n i c a

Tko sam ja?

Neki dan sam kopala po starim, prašnjavim kutijama i jedna mi je posebno zapela za oko. Nalazila se na dnu posljednje police i bila je teža od svih. No, ono što mi je privuklo pozornost na nju bio je njen naziv – Uspomene. Na dnu te kutije nalazila se moja stara bilježnica iz četvrtog razreda. Nakon nekog vremena listanja, naišla sam na zanimljivu misao koja je glasila ovako: Tko sam ja? Ja sam svijetla, mala, lijepa, pametna ZVIJEZDA, putnik u životu! Sljedećih nekoliko minuta sam šutjela. Bila sam iznenađena. Zar sam ovo ja napisala?! Razmišljajući o tome, sinula mi je ideja da napišem ovo. Tko sam ja zapravo?

Ja sam čovjek. Mnogi me zovu PUTNIK. Ne znam zašto, ali volim se tako nazivati, osjećam se drugačije. Rođena sam u jednom malom gradiću velike planete. Tu sam provela svoje djetinjstvo i vjerojatno ću provesti velik dio svog života. Od malena sam se odupirala tome da budem ista kao i druga djeca. Time ne želim reći da su moji vršnjaci loši prijatelji ili osobe, nego mi jednostavno taj jednolični, svakodnevni način života ne odgovara.

Ja težim za slobodom. Želim biti neovisna o tuđim odlukama i mišljenjima, baš kao jedna zvijezda. Na primjer, ako se želim baciti iz aviona s padobranom, ne želim nekoga tko će me pokušati odgovoriti od toga; želim nekoga tko će me savjetovati da to ne činim, ali će mi isto tako dopustiti da odlučim. Želim živjeti…

Kada biste trebali opisati svoj život, što biste pisali? Kako biste pisali? Na što biste usmjerili pozornost? Opisat ću svoj život u deset rečenica. Moje ime je Sreća, Tuga, Strah, Ljubav. Uvijek dočekam sunce s osmijehom na licu, a otpratim ga sa suzom u oku. Prihvatljiva sam i realistična. Samo mi jedna stvar smeta, a to je kada me osuđuju prije nego me upoznaju. Volim svoj život i ljude koji ga ispunjuju. Ja sam propali pjesnik koji čeka neko čudo. Kapljica vode u brzoj rijeci života. Znatiželjna sam, optimistična i kreativna. Ja sam rame za plakanje i pomoć. Ja sam čovjek.

Tea Stojanac, 2.c 19 | S t r a n i c a

JA Pojam bez definicije, neoznačeno mjesto na karti, neuočljiva mala zvijezda na nebu koja nikada nije izazvala ovacije.

JA Lako je misliti, Teško je učiniti!

JA Liježem tu, Budim se tamo negdje, daleko.

JA Svi ostaci materije Skupljeni su tu u meni.

Moram li istražiti taj spoj, Tu jezgru, Svaki elektron i proton?

To je BOMBA Ugrađena duboko unutar zidina Moje duše.

Odbrojava.

Ostalo je još manje od deset sekundi.

Kad eksplodira, Hoću li to i dalje biti JA? Josip Folvačni, 4.e 20 | S t r a n i c a

Čahura Trunem u svom oklopu Ne vidim sunca, Ne vidim mraka, Ne znam koji je sat!

Trunem i umirem.

Zidovi oko mene su prejaki.

Trunem i umirem Polako i bolno.

Trunem Slušajući sreću.

Umirem Osjećajući tugu.

Trunem i umirem.

Polako i bolno.

Moja čahura Pretvrda je.

Josip Folvačni, 4.e

21 | S t r a n i c a

Ovo nije još jedna ljubavna Ne. Ovo nije jedna još jedna pjesma ljubavna.

Ne. Ne želim pisati o njenoj ljepoti.

Ne želim jer i ako pišem o njoj, Ona to nikada neće pročitati.

Zašto Na ljubav tratiti vrijeme, Bespotrebno stvarati probleme Kad nikad neće shvatiti to?

Noć ova je prekrasna, Ali nije za nas dvoje.

Ti! Nikada me nećeš razumjeti, Nikada me nećeš shvatiti.

Tebe nema!

Ti ne postojiš!

Ne! Ovo nije još jedna pjesma ljubavna.

Josip Folvačni, 4.e

22 | S t r a n i c a

Ne vjerujem u čuda Živim preko volje, Bez nade da će ikad biti bolje.

Za mene je svaki novi dan Samo još jedan ružan san.

Novi dan, novo jutro – Još jedna nova prilika, A meni je sve neostvarena bajka U kojoj na kraju neće prevladati dobro.

Ponekad se sjetim starca sijedog Koji mi je govorio da nas sve čuva Bog, No počinjem sumnjati Da će mi sunce ponovno svanuti.

Ne vjerujem u čuda Jer život je priča tužna.

Ne vjerujem u čuda, Ali poželim dobiti krila I odletjeti u nebeske visine.

Dok gledam munje u daljini, Takav bijes se rađa u meni.

I dok pahulje padaju, U svima osjećaje stvaraju, Meni ne vrijedi ta divota Jer mi nije stalo do života.

Samo starčeve mudre riječi Savjest mi katkada počinju peći – Njegovo ohrabrivanje, sva njegova mudrost Sprječavaju me da napravim kakvu glupost „Jer život smo dobili s razlogom – Bio on ispisan smijehom ili bolom, Život je jedan, iskoristi ga!“ Josip Folvačni, 4.e

23 | S t r a n i c a

Oda čovjeku neznanom Tražeći mjesto bez utjehe, Izgubio sam svoje skromne uspjehe – Ljubav, mir i sretne misli Sada spavaju u nepodnošljivoj boli. Što je to u mojoj glavi?

Nekakav čovjek blesavi, Čovjek drugi, nepoznati, Zbog kojega zaboravih životne vrijednosti!

O čovječe, što si se nakalemio na me?

Pitam te, po 'ko zna koji put, Zašto si mene odabrao I jesam li vrijedan tvog napora Da učestalo budem nesretan?

Moram li trpjeti sve tvoje hirove?

O, čovječe neznani, što si učinio?

Ta, moj mjesec ima dvije tamne strane, Tamne strane koje se mojom dušom hrane.

O čovječe, čast ti i slava!

Vrhunski manipulatoru, Moj život sad je strava, Strava i užas, nemili čovječe!

Znaš li koliko me duša peče?

O čovječe, kažu: Od zipke do groba Korak je samo jedan!

Doći će kraj tvoga doba, Nemili čovječe, Tvoj kraj – moj najdraži san!

Josip Folvačni, 4.e

24 | S t r a n i c a

Vrata Ja kucam, prijatelju, otvori mi vrata Napolju je hladno i kruti vjetar puše.

Samoća me razdire, valovi me guše, Želim vidjet majku i nestaloga brata.

Oj Kralju, Visočanstvo, dopusti mi ući.

U ovom kraju za me više nema mjesta.

Na licu topli osmijeh odavno već nesta, Usne ne govorahu: Evo, odlazim kući.

Ja ne mogu više, već mora ti bit' jasno, Za održat' plamen, mora stajat' svrha.

Razapni me pred svima, baci me sa vrha, A vitez i samuraj neka umru časno.

Rodion

25 | S t r a n i c a

Mjesec Obrisi stabala duboko u noći Stidljivo plešu, a šapće im sjena.

Nitko ne vidi spodobu što kroči, Napokon je uštap – mjesečeva mijena.

Svjetlo što sniva o noći, Hladna utjeho samaca, Sklopi mi umorne oči, Odvedi gdje nema stranaca.

Prije no što jutro svane, Prospi svoju prašinu po meni, I sve dok sunce ne grane, Ti se prema meni okreni I progutaj sivi dio mog stvora Da i ja mogu pomicati mora.

Rodion

26 | S t r a n i c a

Život Što je uopće život?

Kada počinje, a kad završava? Živim li sada ili me život čeka Negdje daleko iznad nas? Život je more…

Dubok, širok, svijetao i taman, Miran i olujan, neshvatljiv, Lijep i zastrašujuć, tužan i tih, Glasan i zanimljiv… Život je more…

Dalek, nedodirljiv, a tako blizu…

Vidljiv i opipljiv, Ali ga samo najhrabriji žive, Nadvladaju i ukrote…

Ipak, život nije more!

More presuši i nestane… Život odleti daleko iznad mene I tebe i mora…

Ostaje vječan!

Mornarica

27 | S t r a n i c a

Rad – životno brašno U ovom svijetu životi nisu bajni.

Svatko ima puno tajni.

Problemi se množe nesvjesno ispod kože – Njihovim zaboravljanjem ništa se ne postiže.

Svi misle: Lako se može, A kad zagusti, govore: Dragi moj Bože!

Dragi moji, ipak se može uspjeti Budete li se držali upornosti.

Rad i upornost životno su brašno!

Tako se rješava ono strašno.

Bez truda nema uspjeha – Zato samo s puno smijeha! Česti problemi nastoje te shrvati.

Njima se moramo othrvati!

Najjača snaga ljudska je volja – Ona je od oružja bolja.

Nema nam pomoći Ako nema vlastite premoći.

Ponekad, ne radeći ništa, Činimo više nego radeći svašta.

Moj apel: ne zanemarivati druge, Na taj način nema poruge.

Rad i upornost životno su brašno!

Tako se rješava ono strašno.

Bez truda nema uspjeha – Zato samo s puno smijeha!

MC Maky

28 | S t r a n i c a

Školska godina 2012./13.

Literarni rad - 1. mjesto SJENA Što je duša?

Samo čaša vode. Čovjek dođe na tlo Ponovno ode.

Ja sam sjena, Samo sjena.

Lice mi je nevidljivo; srce mi je čisto, neodoljivo.

Ne vidi me nitko, a vide me svi.

Ne želi me nitko. Želiš li me Ti? Što mi je duša?

Vrana crna ili Golub ranjeni?

Odlazim, ali ljubav će ostati.

Ja sam sjena, Samo sjena.

Lice mi je nevidljivo, Srce mi je čisto, Neodoljivo.

Ne vidi me nitko, a vide me svi. ne želi me nitko Želiš li me Ti? Bože moj!!

Martina Peunić, 3.c 29 | S t r a n i c a

Literarni rad - 2. mjesto Žalost Pod nebom stoji čovjek.

Gleda u zvijezde i vidi prah.

Od žalosti ne vidi svjetla u životu svom.

Pogled mu zaokupi svjetlo.

Kraj njegove žalosti.

Rastaje se od zvjezdanog praha. Život prolazi i sreća dolazi.

Maleno blago svjetlo njegove smrti.

Tihana Blažević, 1.b

30 | S t r a n i c a

Literarni rad - 3. mjesto ZNAŠ LI ŠTO JE NAJGORE? 3 Kada te osoba koja je sve radila za tebe, koja te obožavala, koja je živjela za tebe i samo čekala da te vidi, zagrli, poljubi... prestane voljeti.

On više nema potrebu da me vidi, nema potrebu da me čuje... Više ga ne dirne naša pjesma, a u onima koje nisu naše više ne pronalazi sebe i mene.

U zadnje se vrijeme ne sjeti datuma kojima smo obilježavali silne početke, bitne događaje ili neke obične sitnice koje smo zasadili duboko u naša srca i za koje smo samo mi znali. Ne prolaze ga trnci dok prolazi kraj mjesta gdje smo se uvijek nalazili... gdje bih, kad bismo se posvađali, otrčala znajući da mu neće dugo trebati da dođe za mnom. Već dugo nisam dobila poruku da mu falim... Već dugo me nije onako stisnuo uza se da mi popucaju sve kosti. On više nema potrebu staviti parfem kad izlazi sa mnom van, više me ne traži u gomili samo kako bi me vidio, pozdravio...

Zaboravio je sve, prestao je osjećati. Odustao je.

Ne krivim ga. Sama sam kriva. Bila sam svakakva, samo ne onakva kakvu je zaslužio. I dalje ću ga tražiti u svakom. Tražit ću ga u svakoj kapi kiše.

Tražit ću ga, eto, i u ovom prvom snijegu i u svakoj pahulji koja mi dodirne lice ili padne na dlan. Tražit ću ga na svim onim mjestima kada uplakana tamo otrčim, a nitko ne dođe za mnom. Slučajno ću dolaziti u klubove u koje zalazi i, dok šetam sama, zamišljat ću da me drži za ruku. Nespretno ću se osmjehnuti kada za ručak bude pohana piletina ili kada mi netko kupi rafaelo. Sjetit ću se tog sjaja u očima i glasnog mljackanja...

Zauvijek ću htjeti da si ponovno tu, da si ponovno moj... Da ti uvijek iznova prigovaram kada mi legneš na kosu i počupaš me, da te ne želim poljubiti kada se tek probudimo... A oni svi neka se čude kada me vide kako hodam ulicom i pričam sama sa sobom. Ne znaju oni da te vodim svuda, da nigdje ne idem bez tebe.... Ne znaju da se, kada sjednem na klupicu, instinktivno pomaknem u lijevo da ti napravim mjesta. Neka te oni ne vide... Ja te vidim ljubavi, vidim te i ne dam im da mi te uzmu....

Laura Hudi, 4.d 31 | S t r a n i c a

Nagrađeni likovni rad - Kristina Čavčić, 1.e

32 | S t r a n i c a

Slavonski Brod Klasije – all in white Trees under the snow whine Korzo shines in all its beauty GOOD MORNING, my little city!

The old monastery is here While Sava icebreakers work near My thoughts are carried away My dear city, HAVE A NICE DAY! Winter's spilt its little pearls Through the Fortress in soft swirls Your beauty is like Heaven's light My dear Brod, GOOD NIGHT! Kristina Čavčić, 1.e

Slavonski Brod Klasije u ruhu bijelom Drveće pod snijegom cvili Korzo blista od ljepote DOBRO JUTRO, grade mili!

Samostan naš stari tu je Savom ledolomci rade Moje misli tebi lete DOBAR DAN ti, dragi grade!

Zima biserje svud sipa I Tvrđavom mora proć' U ljepoti svojoj bajnoj Snivaj, Brode, LAKU NOĆ!

K. Čavčić, 1.e

33 | S t r a n i c a

Budi svoj Tanka je granica između života i smrti. Život je kratak, krhak.

Iskoristi dan, kažu ljudi, Idi – voli, skači, pleši, ljubi, pjevaj! Što misliš, reci; što te volja, čini!

Budi svoj, kažu.

I poželim…

Poželim biti ptica što slobodna leti, Sunce što obasjava i grije, Žito što se na vjetru bezbrižno njiše I pismo uz dar što ga prijatelj piše.

Poželim jednom pored nekoga leći Kad sunce zađe i danu je kraj I probuditi se kraj istoga u sunčanu zoru I da prijateljstvo ne završi nikada I da ljubav ne ode nikuda.

Budi svoj, kažu, Voli i budi ljubljen Bez obzira na sve!

I jesam.

Jesam.

Tihana Blažević, 1.b

34 | S t r a n i c a

Zvjezdani pogled Čovjek se zagleda u zvjezdani prah I uplaši se da se ne dogodi zvijezda krah Pa počne odjednom zvijezde žaliti: Moram početi na njih paziti.

I tako krene cio svijet grditi: Morate mi moje zvijezde čuvati!

Nitko se niti okrenuo nije Te čovjek poče suzu da krije.

Ako mi se ikad od zvijezda rastati, Srce će svo se od tuge raspasti Jer kako ću jadan malen i blag Na svijetu cijelom ostati sam?!

Eduard Šajer, 1.b

35 | S t r a n i c a

Isus čita novine Gledam Ga iz daljine.

Sjedi za stolom i blaguje kruh i vino.

Prilazim Mu. Dajem Mu današnje novine I vraćam se u svoj kutak.

Isus gleda naslovnicu.

Udarna vijest: Ubio svoju djevojku i svoga najboljeg prijatelja, A zatim sebe… Čujem Ga dok naglas razmišlja: Najveća stvar koju čovjek može napraviti Na ovom svijetu – Izvući najviše iz onoga što mu je dano.

Samo je to uspjeh, ništa drugo!

Lista dalje.

Politika, siromaštvo, problemi, brige…

Sa svakom stranicom sve je tužniji.

Novi naslov: Plakala sam jer nisam imala cipele Dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.

Isus utihne.

Ustane i priđe mi.

Pruži mi ruku i pozove me k sebi za stol.

Nastavlja čitati novine: Svatko je drugačiji.

Isus reče: Svakoga sam stvorio na svoju sliku.

Svatko je drugačiji.

Nitko nema pravo nikoga podcjenjivati Niti mu se rugati.

Jeste li se ikada upitali Kako su se drugi zbog vas osjećali?

Isus dalje lista.

Sport, vicevi, šale…

Zatvara novine 36 | S t r a n i c a

Razočaran.

Zamišljen polako odlazi.

Na vratima zastaje: Postati čovjek je ljepše nego postati kralj.

Mnogi ne shvaćaju.

Misle da je ljepota u licu…

Ljepota je svjetlost u srcu!

Laku noć.

Marija Krolo, 1.b

37 | S t r a n i c a

Sadržaj O natječaju ......................................................................................................................... 0 Školska godina 2011./12. ................................................................................................ 2 Cesta ..................................................................................................................................... 2 Lice ....................................................................................................................................... 4 Želja ...................................................................................................................................... 5 Likovni rad ........................................................................................................................ 7 Kristalna čaša Ludosti................................................................................................... 8 na obali Otoka Zaborava .............................................................................................. 8 Matej Matičević, 4.b ....................................................................................................... 8 Opet je dobila svoje ........................................................................................................ 9 Zaboravljen postojim ................................................................................................. 10 Prolaznost ....................................................................................................................... 12 Život Mjeseca ................................................................................................................. 13 Ne bojim se!.................................................................................................................... 14 Ona je projektor našeg filma ................................................................................... 15 Svaki dan ......................................................................................................................... 16 Noćna mora .................................................................................................................... 17 Vi i ja.................................................................................................................................. 18 Tko sam ja? ..................................................................................................................... 19 JA ........................................................................................................................................ 20 Čahura .............................................................................................................................. 21 Ovo nije još jedna ljubavna ...................................................................................... 22 Ne vjerujem u čuda ..................................................................................................... 23 Oda čovjeku neznanom ............................................................................................. 24 Vrata .................................................................................................................................. 25 38 | S t r a n i c a

Mjesec ............................................................................................................................... 26 Život .................................................................................................................................. 27 Rad – životno brašno.................................................................................................. 28 Školska godina 2012./13. ............................................................................................. 29 SJENA ................................................................................................................................ 29 Žalost ................................................................................................................................ 30 Slavonski Brod .............................................................................................................. 33 Budi svoj .......................................................................................................................... 34 Zvjezdani pogled .......................................................................................................... 35 Isus čita novine ............................................................................................................. 36

39 | S t r a n i c a