Pubertet u akciji Bok, ja sam Bojan! Jedan trinaestogodišnji mulac kojemu se život trenutačno vrti oko škole, svađe s kim god stignem i mobitela. Zadnjih nekoliko mjeseci hormoni mi divljaju tako da je svađa s roditeljima neizbježna, a rezultat je kazna. Ostajem bez jedine stvari koja me održava na životu. Mobitela. Većina roditelja nam govori kako su i oni kroz to prolazili, da su se i njima događale takve stvari. Ali, ja ne moram voditi krave na pašu, postoji tehnologija i cijeli se sustav obrazovanja i odgoja djece stvarno promijenio. Moraju razumjeti da se vrijeme promijenilo i da nije isto kao prije trideset godina. Nakon jedne trosatne svađe i tisuća izgovorenih „krasnih“ riječi (govorio sam sve što mi je palo na pamet, ne baš lijepim rječnikom), konačno sam se smirio i ohladio živce. Nekako sam se uspio pomiriti s činjenicom da više nemam mobitel. Tješio sam se da ću izdržati. U inat roditeljima, da im dokažem da sam tvrdoglaviji od njih. Kada sam malo došao k sebi, pogled po mojoj sobi otkrio je zastrašujući prizor. Nekoliko stvarčica bilo je potrgano, papiri poderani. Počivaj u miru, bilježnice iz povijesti. Sam sebe sam uvjeravao da me nije briga ni za koga i ni za što pa čak i da će mi idućih nekoliko dana biti pravi pakao. Nedjelja. Cijeli dan nisam ustao iz kreveta. Odbijao sam jesti, piti, govoriti. Proveo sam dan gledajući u bijeli zid iznad kreveta razmišljajući: „A što sad?“ Prošla je nedjelja i napokon stiže ponedjeljak. Škola. Nikad joj se nisam toliko veselio. Naravno da zadaću nisam ni pipnuo pa su mi tri pismena i ispitivanje stigla k'o prst u oko. U školi sam se pokušao udaljiti od problema koje imam i zabaviti se što sam više mogao. Obećao sam si da ću popraviti ocjene u drugom polugodištu, ali, kako je krenulo,
ništa od toga. Uostalom, za sve što treba zapamtiti u školi, postoji razredna grupa na Messengeru. Netko će mi već reći što trebam napraviti. Ali mobitela i Messengera nema. Ostavljen i sam, nemam volje otići do prijatelja samo zbog zadaće. Prolazi još jedan dan, a ja počinjem gubiti razum. Počeo sam čitati knjige! Prvi put u tri godine uspješno sam pročitao knjigu! Tada sam počeo koristiti mozak i zaključio da bi bilo pametno iskoristiti to slobodno vrijeme. Potrudit ću se, bit ću bolja osoba, izvaditi iz perilica posuđe i rublje. Možda tako prije popravim stanje s roditeljima. Tako je i bilo. Moje ponašanje primijetio je tata i sazvao sastanak. Tema – povratak mobitela u moj život. Kada sam ga uključio, kao da sam ugledao Sunce i svjetlinu dana prvi put u životu. Naravno, naučio sam lekciju i obećao si da neću više zbog mobitela zapostavljati obveze. Misija je bila uspješna, a što je sljedeće? Bojan Radičević, 7. c