Bares 2020

Glavni i odgovorni urednici: Evo nas s vama već petnaesti put! Mislili ste da nas nešto poput koronavirusa može zaustaviti, ali nije… radili smo i kad je naša škola bila zatvorena, jer se rad učenika i učitelja preselio u privatne dnevne boravke, sobe, kuhinje, terase… Nastava se organizirala putem televizije, računala, tableta, mobitela. Kako je tko znao i mogao. Većinu našeg materijala uspjeli smo prikupiti do crnog petka 13. ožujka 2020. kad su se odlučila zatvoriti vrata škole, a članci i intervjui nastavili se pisati i slati online.

Vrijedne novinarke, a posebice naša urednica Klara, iznimno su se iskazale trudom. Pohvalna je i suradnja s učiteljima, a ovom prilikom izdvajamo učitelja Tomislava i učiteljicu Luciju jer smo zadnje članke pisali putem online SRZ-a.

Moramo se pohvaliti da je Bares ove školske godine predložen za državnu razinu LiDraNa osnovnoškolskih listova Primorsko-goranske županije, no do državne razine nitko nije došao jer je kao i mnoga druga događanja, otkazana! No… bit će još prilika.

Ovogodišnja tema Barsa su životinje oko nas te smo se te teme gledali dotaći u svakoj od naših rubrika. Zahvaljujemo učiteljima koji su nam dobre volje ustupili fotografije svojih kućnih ljubimaca i time čitanje ovog lista učinili još zanimljivijim.

Sudjelovali smo u mnogim sportskim i kulturnim događanjima, istaknuli se kao humanitarci i, tu i tamo, dok smo još bili u prilici, bili pravi turisti koji su putovali našom županijom te diljem Hrvatske.

Osvrnuli smo se na školska događanja i zanimljivosti našeg Vrbnika i općine Vrbnik. Pripremili smo brojne zanimljivosti, šale, strip… Nabrajanja privodimo kraju s nadom da će svatko od Vas ponešto zanimljivog pronaći na stranicama naše petnaestice.

I kao uvijek na kraju do sljedećeg broja Barsa… želimo vam mirno i ugodno listanje i čitanje…

Vaše uredništvo

Irena Žgaljić Magašić, knjižničarka i Klara Kovačević, 7.r.

Uredništvo Klara Kovačević i Dora Čubranić, 7.r.

Novinari 8.r.

Ivana Zahija, Marin Morožin i Franica Toljanić

7.r.

Klara Kovačević, Dora Čubranić, Tea Kamenar, Mina Dminić, Mavro Dobrinčić, Lara Španjić i Karla Justinić

6.r.

Marija Brusić

Mlađi razredi Lola Milovčić (3.r.), Mia Gršković, Neven Baljak, Marta Lukarić (4.r.)

Suradnici Tomislav Božić (učitelj I.r.), Kristina Koščić i Jasna Franolić (učiteljice II. i III.r.), Patricija Mijatović (učiteljica IV.r.), Pavao Pavan (učitelj u produženom boravku), Klaudija Topić Matković (učiteljica informatike), Martina Jurjević (učiteljica vjeronauka), Dina Valković (učiteljica povijesti), Mira Katunar (učiteljica hrvatskog jezika), Lucija Šarinić (učiteljica biologije i kemije), Margareta Orlić i Maria Elena Brusić (učiteljice engleskog jezika) Sonja Ivanović i Vesna Volarić (odgojiteljice u vrtiću)

Koordinator i lektor: Irena Žgaljić Magašić

Grafičko uređenje: Mauro Magašić

Strip: Ivana Polonijo, Josipa Vladić i Fran Šarinić, 6.r.

Školski list Bares Izdavač: OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk, PŠ Vrbnik, Retec 5, 51516 Vrbnik Tel.: 051/857-085 Broj: 15 Godina izdavanja: proljeće 2020.

Tisak: Školska knjiga d.o.o., Zagreb

1

Na kraju smo još jedne nastavne godine, za koju možemo slobodno reći da je sve, samo ne obična zbog niza događaja koji su se zbili proteklih mjeseci.

U prvi razred ove je godine stiglo čak 13 prvašića koji su začas ispunili veseljem gornji kat naše škole. Tako je naša škola krenula u novu nastavnu godinu sa 78 učenika. Tijekom godine stigla su nam još dva nova učenika te godinu završavamo s okruglim brojem 80. Od toga je u mlađim razredima 38, a u starijim razredima 42 učenika.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

razred – 13 učenika razred – 2 učenika razred – 9 učenika razred – 14 učenika razred – 7 učenika razred – 15 učenika razred – 12 učenika razred – 8 učenika

Iz Garice putuje 9, a iz Risike 6 učenika. Nastava se održava već godinama samo u prvoj smjeni i svi predmeti su stručno zastupljeni. Kao i prethodnih godina organiziran je produženi boravak kojeg pohađa 11 učenika kao i čuvanje učenika putnika do dolaska autobusa.

Kao što sam rekao i na početku, ova godina je sve samo ne obična.

Izmjenjivali su se različiti oblici nastave: frontalna nastava, cirkularna nastava, nastava na daljinu, mješovita nastava… Sve su to bili izazovi s kojima smo se susreli.

Ovu godinu će pamtiti naši učenici, roditelji, a i mi učitelji po najdužem štrajku u kojem su se učitelji borili za svoja prava. Ali, nije ni to kraj priče… zbog epidemije COVIDA 19 - koronavirusa i borbe za zdravlje bili smo prisiljeni zatvoriti vrata škole od 16. ožujka 2020. i preseliti se u virtualne učionice te nastaviti s nastavom na daljinu. Bilo je dosta poteškoća na koje smo naišli na početku, ali evo nakon više od dva mjeseca on line nastave možemo reći da se sve uspjelo posložiti. Učitelji su imali brze edukacije i trebali su u vrlo kratkom vremenu zamijeniti svoj dosadašnji način rada nekim novim.

Nije bilo lako ni našim učenicima, ali ih ovim putem pohvaljujem u ime svih učitelja škole Vrbnik na trudu i zalaganju pri odvijanju virtualne nastave i komunikacije.

2

Želim posebno zahvaliti roditeljima koji su imali razumijevanja te su bili podrška učiteljima za vrijeme štrajka. U vrijeme odvijanja nastave na daljinu bili su velika potpora učiteljima i svojoj djeci, a neki su postali i učitelji svojoj djeci. Veseli nas ta dobra komunikacija s roditeljima te smatramo da je to jedini pravi način da dođemo do zajedničkog cilja za našu djecu/učenike, a to je znanje, ali i odgoj za život.

Na predbilježbe budućih učenika prvog razreda prijavilo se 13 predškolaca čime će naša škola i ove godine opet brojčano narasti te time nastavljamo pozitivan trend.

Zbog svega što se dogodilo ove godine, nismo ostvarili sve aktivnosti koje smo planirali u kurikulumu, ali se nadamo da ćemo dobar dio aktivnosti moći ostvariti sljedeće godine.

Sada ćemo se prisjetiti dijela aktivnosti koje smo ipak uspjeli ostvariti:

Dane kruha obilježili smo prigodnim programom u holu škole te smo izrađivali šurlice i uz pomoć roditelja ukupno izradili 16,5 kg šurlica.

U listopadu se održavao XXII. po redu saziv Male staroslavenske akademije dr. Antun Mahnić u OŠ „Fran Krsto Frankopan“, MŠ Krk. Iz naše škole su sudjelovali učenici sedmog razreda.

Naši bivši i sadašnji učenici su prvi put sudjelovali u dvodnevnom natjecanju interpretativnog čitanja proznih čakavskih tekstova pod geslom „Čuvan ča, nosin ča, govorin ča, pišen ča, kantan ča!“ koje je održano u Kastvu i tako je naše ČE odjeknulo u mnoštvu različitih čakavskih govora.

Područna škola Punat bila je domaćin sportskog natjecanja Lino višebojac. Lino višebojac nagrađuje pravi, pozitivan, sportski duh, a promovira prijateljstvo i druženje, a našu školu su predstavljale učenice sedmog i osmog razreda.

U studenom smo ugostili riječke jazzere koji su nam održali dvije radionice u sklopu edukativnog projekta Jazz u školama osmišljen s ciljem da se sve više djece i mladih ljudi upozna s čarima slušanja i sviranja jazza.

Početkom godine smo se prijavili i na natječaj projekta Za naše male genijalce koje je organizirala Hrvatska elektroprivreda.

Trebalo je samo snimiti kreativan video u kojem će učenici škole pokazati zašto baš oni zaslužuju nova računala, što bi radili s njima i kako bi nova računalna oprema poslužila učenicima i školi.

Na sveopće iznenađenje krajem listopada je stigla informacija da je naša škola odabrana između sedamdesetak prijavljenih. Tako su našu školu posjetili predstavnici HEP-a te su učenicima uručili tri nova stolna računala. Njih smo zamijenili starima u učionici razredne nastave, matematike i informatike. Dio starih računala smo prilagodili te smo uz prošlogodišnju donaciju nekoliko tableta uredili dio knjižnice u kojoj će učenici moći koristiti i gledati digitalne sadržaje.

Kao i svake godine vrtićarci, budući školarci i učenici od prvog do četvrtog razreda obilježili su dolazak sv. Nikole uz prigodan program.

Kraj prvog polugodišta zaključili smo već tradicionalnim humanitarnim projektom Advent va Vrbniku u kojeg su se uključile sve udruge i mnogi mještani naše Općine.

Humanitarni dio ovogodišnjeg Adventa bio je namijenjen liječenju dječaka Borne Brusića i mladića Mihe Tomažina.

Zahvaljujući donacijama sakupili smo 33 656,35 kn i 25 eura.

Projekt Advent va Vrbniku zaključili smo nastupom učenika Glazbene škole „Ivana Matetića Ronjgova“ iz Rijeke. Svi nazočni su

uživali u prigodnom božićnom repertoaru, zvucima violina, flauta, harfe te pjevanju dječjeg i mješovitog zbora.

Naši učenici su sudjelovali i na 19. po redu Božićnom koncertu u Krku u kojem sudjeluje više od četiristo raspjevanih osnovaca cijelog otoka Krka.

Nakon kraćih zimskih praznika, zbog štrajka i nadoknade nastave te promjene kalendara rada učenici su se počeli pripremati za školske maškare.

Ove godine maškare su se održale u općinskom Domu te smo se zahvaljujući načelniku Općine, Reduta bendu i volonterima lijepo zabavili uz pjesmu i ples.

Učenici naše škole su ove godine manje putovali zbog izvanrednih događaja tijekom godine, ali ipak moramo izdvojiti: školsku ekskurziju osmaša početkom rujna u Dalmaciju kao i njihov dvodnevni posjet Vukovaru u listopadu u sklopu projekta Posjet učenika osmih razreda Vukovaru.

Učenici razredne nastave posjetili su Gradsko kazalište lutaka u Rijeci kao i muzej starih računala i tehnologije Peek&Poke te Muzej djetinjstva.

Nažalost, neke već planirane i dogovorne izlete i ekskurzije smo morali odgoditi zbog epidemije koja je zatvorila osim škola i sve objekte, kazališta, muzeje….

Kao i svake godine učenici su se sa svojim učiteljima pripremali za školska i županijska natjecanja iz raznih predmeta, ali su nažalost i mnoga bila otkazana ili se nisu održala u cijelosti.

Puno naših učenika se bavi i raznim izvanškolskim i izvannastavnim aktivnostima: glazbenom školom, šahom, pjevanjem u školskom i crkvenom zboru, učenjem stranih jezika, treniranjem raznih sportova, glumom, plesom... Škola redovito surađuje sa školskim liječnikom koji uza sve ostalo drži predavanja o problemima vezanim za razne dobne skupine u suradnji s razrednicima. Surađujemo i s komunalnim društvom Ponikve te Crvenim križem i rado sudjelujemo u njihovim humanitarnim akcijama.

Prvi razred je sudjelovao u programu Prvi koraci u prometu u kojem učenici usvajaju osnovna znanja o prometu, a učenici trećeg i četvrtog razreda prisustvovali su edukativnoj radionici Kodovi sigurnosti na vodi koju organizira i provodi Gradsko društvo Crvenog križa Krk. Obilježili smo značajne datume kao što su Dan sjećanja na Vukovar, Međunarodni dan sigurnijeg interneta, Dan europskih jezika, Dan ružičastih majica…

Nastavnu godinu smo započeli uključenjem 1., 5. i 7. razreda (predmeti: kemija, biologija, fizika) u program Škole za život – ona donosi nove kurikulume i različite oblike metoda rada te nova nastavna sredstava s obzirom na ostvarivanje ciljeva: povećanje kompetencija učenika u rješavanju problema kao i povećanje zadovoljstva učenika u školi te motivacija njihovih učitelja i nastavnika. Sljedeće godine će se i ostali razredi uključiti u Školu za život, a vrijeme će pokazati koliko je ona uspješnija.

Učenici prvih, petih i sedmih razreda naše škole u sklopu Škole za život dobili su na korištenje tablete od Ministarstva znanosti i obrazovanja, a svi učitelji prijenosna računala. Tada nismo ni slutili da će nam to ubrzo koristiti u nastavi na daljinu.

Gledajući s današnje perspektive i tableti i računala nam puno znače za svladavanje nastavnoga gradiva i ostalih potreba nastave na daljinu.

Nastavili smo informatizaciju škole tako da smo opremili svaku učionicu računalom i projektorom.

Nabavili smo i jednu pametnu ploču uz financijsku pomoć Općine Vrbnik kako bi učenici mogli pratiti nove digitalne sadržaje koji su u potpunosti funkcionalni na takvoj vrsti medija.

Pojačali smo signal interneta po cijeloj školi kako bi učenici mogli nesmetano koristiti tablete u nastavi.

3

Uredili smo dio hodnika u prizemlju i postavili nove plutene panoe te nabavili nove zavjese za učionicu matematike. Zamijenjen je laminat u učionici četvrtog razreda te dio laminata u učionici fizike koji je bio u jako lošem stanju.

Pojačanje higijenskih mjera zbog sprječavanja i suzbijanja epidemije donio nam je i nešto dobro: u sva četiri učenička wc-a ugradili smo nove bojlere s toplom vodom.

Početkom nastavne godine uredili smo i dio igrališta s nekoliko igara za tjelesni: školica, gađanje u metu, skok u dalj… planiramo osmisliti i iscrtati još nekoliko igara s ciljem da učenicima bude zabavnije na igralištu dok ne dobijemo adekvatan prostor za tjelesni!

Veseli nas da je ove jeseni počela izgradnja dječjeg vrtića odnosno rekonstrukcija prizemlja škole koja bi trebala biti gotova kroz 15 mjeseci. Time će vrtić dobiti novi prostor koji mu je potreban, a škola natrag svoju prostoriju koju bi mogla koristiti kao dvoranu za tjelesni i manje priredbe dok se ne steknu uvjeti za izgradnju nove dvorane na postojećem dijelu igrališta.

Dolaskom hladnijeg vremena zamijenjena su i preostala dva radijatora u prizemlju škole te su ugrađeni termo ventili u učionicu produženog boravka koje je također financirala Općina Vrbnik.

U proteklih nekoliko godina zamijenili smo krov škole, kompletnu ALU stolariju te smo djelomično sanirali sustav centralnog grijanja, a ovim putem se na tome još jednom zahvaljujemo Primorsko-goranskoj županiji i Općini Vrbnik na financijskoj pomoći.

Preostalo nam je još sanirati fasadu škole koja je na nekim dijelovima u lošem stanju. Na taj način bismo povećali energetsku učinkovitost škole te bi naša školica dočekala 50. rođendan u lijepom izdanju!

Jako je bitna dobra suradnja i komunikacija između svih učitelja, tehničkog osoblja i ravnatelja cijele OŠ „Fran Krsto Frankopan“ gosp.

Serđa Samblića te mu zahvaljujemo što u bilo koje doba dana nađe vremena i razumijevanja za potrebe naše škole.

I ove je godine Općina Vrbnik roditeljima učenika sufinancirala dio troškova za nabavu knjiga i školske opreme te su učenici oslobođeni plaćanja školske marende.

Ovom prigodom zahvaljujemo se Općini Vrbnik i načelniku Draganu Zahiji koji je uvijek spreman poslušati koje su to školske potrebe i omogućiti nam da ih ostvarimo.

Ulazimo u vrijeme s puno izazova i ne znamo što nas sve očekuje početkom sljedeće nastavne godine i što će se događati s nastavom, ali svakako želimo učenicima i učiteljima da se odmore tijekom ljetnih praznika s nadom da se vidimo u školi 7. rujna kada je MZO odredilo početak nove nastavne godine.

Tomislav Božić, voditelj PŠ Vrbnik

U prvom polugodištu produženi je boravak vodila učiteljica Jasna Franolić, a u drugom polugodištu tu je ulogu preuzeo mladi učitelj Pavao Pavan, bivši učenik naše škole Ove školske godine produženi boravak broji ukupno jedanaest učenika prvog, trećeg i četvrtog razreda. Iako nas nema mnogo, u našem razredu uvijek vlada vesela i opuštena atmosfera.

Osim pisanja domaćih zadaća, ponavljanja i uvježbavanja nastavnih sadržaja redovito crtamo i slikamo, čitamo dječje časopise, gledamo animirane filmove, igramo društvene igre, slušamo glazbu, zabavljamo se i opuštamo rješavanjem križaljki ili se jednostavno odmaramo. Najdraža aktivnost nam je ipak igranje sportskih igara na školskom igralištu.

Kao i prethodnih godina i ove smo godine pratili i svojim radovima obilježili neke značajnije datume i događaje. Tako smo primjerice vrijeme karnevala obilježili bojanjem maski kojima smo ukrasili naš razredni pano, izradili smo plakat s citatima o knjigama i čitanju za Noć muzeja, izrađivali smo i srca s porukama o prevenciji nasilja povodom Dana ružičastih majica …

Budući da nas nema mnogo, s veseljem očekujemo da nam se u učenju, igri i zabavi pridruže u budućnosti i neki novi učenici.

Srdačno Vas pozdravljamo, učenici i učitelj produženog boravka 4

U klupama nas je dočekala… Školska godina započela je nešto drugačije nego inače, s novom kuriklularnom reformom pod nazivom „Škola za život“.

Svih su na klupama dočekali novi udžbenici, a neke od učitelja i novi programi za učenike 1. i 5. razreda te 7. razreda iz Biologije, Fizike i Kemije. U školu su za učenike tih razreda u drugom polugodištu pristigli i tableti (jedino je prvi razred dobio 1 tablet na 4 učenika), a učitelji koji predaju u tim razredima dobili su laptope tako da je izvođenje nastave od ove školske godine puno praktičnije i modernije.

Sljedeće školske godine očekuje nas još promjena. uredništvo

Učenici naše škole nemaju dvorane tako da satove Tjelesne i zdravstvene kulture provode tijekom cijele godine na igralištu. Početkom ove godine učiteljica Ksenija odlučila je urediti dio igrališta s nekoliko igara za tjelesni. Uz pomoć domara Marka nacrtali su igru školicu, gađanje u metu, skok u dalj… planiraju osmisliti i iscrtati još nekoliko igara s ciljem da učenicima bude zabavnije na igralištu!

Na njima je sada da se zabave u novim igrama te da pripaze i čuvaju igralište!

Obilježen…

Vijeće Europe i Europska komisija proglasili su 26. rujna europskim danom jezika sa željom jačanja svijesti o raznolikosti jezika u Europi, zbog promocije kulturne i jezične raznolikosti, ali i poticanja na učenje stranih jezika.

Europski dan jezika obilježava se 26. rujna svake godine od 2001.

Na taj se dan slavi jezična raznolikost kontinenta s više od 200 europskih jezika, 24 službena jezika EU-a (uključujući hrvatski) i tri pisma. Uz to, u Europi se govori oko 60 regionalnih i manjinskih jezika.

Ove su se godine naši učenici 4. i 5. razreda zajedno sa svojim učiteljicama engleskog jezika uključili u obilježavanje ovog dana.

Učenici 4. razreda su bojali zastave europskih zemalja i tražili osnovne pozdrave na više jezika, dok je 5. razred uz pomoć svoje učiteljice istražio posebnosti europskih jezika, te smo zajedno izradili plakat. učiteljica Margareta Orlić 5

Prvi razred 2019./2020.

Ove godine prvi razred ima 13 učenika, od toga šest djevojčica i sedam dječaka. Dosta su živahan razred, ali to ima i svojih dobrih strana. Kako su „aktivni“ pod odmorima tako su aktivni i tijekom nastave što meni kao učitelju odgovara jer mogu s njima puno razgovarati, a na taj način ih puno i naučiti.

Vole zajednički rad, a usvojili su i radnu disciplinu. Uglavnom vole sve predmete, a posebno se ističu u području likovne kulture i matematike. Većina učenika je posve samostalna te spremna pomoći prijateljima kojima je to potrebno. Iako dosta živahni, u njima se krije puno emocija i pozitivne energije koju svakodnevno pokušavamo usmjeriti na pravi put .

Svi smo se već dovoljno upoznali, znamo tko kako „diše“ te se na taj način jako lijepo slažemo.

Svaki problem pokušavamo riješiti razgovorom trudeći se da postanemo još bolji učenici, a prije svega prijatelji na koje ćemo se moći osloniti u budućnosti.

Veselimo se u zajedničkoj igri i učenju, a to smo posebno mogli vidjeti krajem ove nastavne godine u kojoj smo bili razdvojeni zbog odvijanja nastave na daljinu. Tada su moji prvašići pokazali svoje prave osjećaje dok su slali poruke jedni drugima te čekali da se ponovno vrate u školske klupe.

Vjerujem da ćemo i u nastavku školovanja imati puno zajedničkih, lijepih trenutaka i da ćemo zadržati prijateljstva stečena u prvom razredu. učitelj Tomislav

Živim u Vrbniku. Imam dvije starije sestre. Ema ima 12 godina i ide u 6. razred.

Marta ima 10 godina i ide u 4. razred. Volim ići u školu zajedno sa svojim sekama. U školi svaki dan učim nešto novo i zanimljivo. Volim kada nam učitelj svira gitaru. U vrtiću sam voljela šetnje s tetama. Najviše volim Matematiku jer je tamo samo jedan točan odgovor i volim rješavati zadatke na Matificu i dodatnoj nastavi iz Matematike. Volim i Likovnu kulturu kad nešto izrađujemo. U slobodno vrijeme plešem u folkloru, pjevam u crkvenom zboru i dva puta tjedno idem na gimnastiku. Tamo sam naučila raditi zvijezdu i špagu. Volim pomagati mami u kuhinji i tati u poljoprivredi: sijati, saditi i brati plodove.

Ove godine zasadila sam i lubenicu.

Živim u Vrbniku. Imam mlađu sestru. Zove se Nika i ima sedam mjeseci.

U školi mi je bolje nego u vrtiću jer tu puno više naučim. Najdraži predmeti su mi Tjelesna kultura i Hrvatski jezik. Na hrvatskom sam naučio čitati i pisati, a na tjelesnom volim vježbati. U slobodno vrijeme skačem na trampolinu, igram play station i nogomet. Jako volim šetati sa svojom obitelji.

6

Živim u Vrbniku. Imam sestru blizanku koja je četiri minute starija od mene. Škola mi je bolja od vrtića jer u njoj učim. Od predmeta najviše volim Likovnu kulturu zato što volim crtati. U slobodno vrijeme slažem slagalice zato što mi je to zabavno, crtam zato što volim crtati i igram se s Vidom zato što mi je sestra.

Živim u Vrbniku. Imam sestru. Zove se Vanja i mlađa je od mene četiri munute. Volim školu jer u njoj učimo. Nadraži predmet u školi mi je Likovna kultura jer volim bojiti. U slobodno vrijeme bavim se gimnastikom jer mi je to zabavno, crtam, bojim i volim rješavati križaljke.

Živim u Risiki. Imam starijeg brata Luku, mlađeg Jerka i mlađu sestru Petru. Vrtić mi je bio draži od škole jer nije bilo zadaća. Najdraži predmet mi je Vjeronauk jer nije težak.

U slobodno vrijeme volim voziti bicikl, igrati se vani i slagati lego kockice.

Živim u Vrbniku. Imam starijeg brata Vanju i mlađeg brata Tea. Volim školu, marendu i kad se igramo i učimo. Od premeta najaviše volim Likovnu kulturu jer volim crtati i često dobijem pet. U slobodno vrijeme se rolam i igram s prijateljima u šumi.

Živim u Vrbniku. Imam stariju sestru. Zove se Paola.

Bilo mi je bolje prije u vrtiću.

Više sam se igrao. Najdraži predmet mi je Matematika jer volim brojke. U slobodno vrijeme se volim igrati s prijateljima.

Živim u Vrbniku. Imam tri brata i dvije sestre. Svi su stariji od mene osim najmlađeg brata. Zovu se Rahela, Petar, Marko, Laura i Danijel.

Više volim školu od vrtića zato jer u školi učim zanimljive stvari. Volim sve predmete, a najdraži mi je TZK zato što vježbamo i igramo razne igre.

U slobodno vrijeme preskačem vijaču, vozim romobil i gledam crtiće.

Živim u Vrbniku. Imam stariju sestru Mariju koja ide u četvrti razred. Škola mi je bolja od vrtića jer svaki dan naučim nešto novo. Najdraži predmeti u školi su mi Tjelesna kultura, Matematika i Hrvatski jezik.

Volim vježbati, zbrajati i oduzimati te čitati i pisati. U slobodno vrijeme volim igrati nogomet, voziti bicikl sa sestrom i igrati se s prijateljima.

Živim u Vrbniku. Imam mlađeg brata Andreja i sestru Milu.

U školi mi je bolje nego u vrtiću jer učimo puno zanimljivih stvari.

Najdraži predmet mi je Likovna kultura jer volim crtati. U slobodno vrijeme crtam i šećem.

Živim u Vrbniku. Imam stariju sestru koja se zove Ida. U školi mi je dobro, ali mi je bilo lijepo i u vrtiću jer sam se mogao igrati cijeli dan. Najdraži predmet mi je Priroda i društvo jer učimo puno novih stvari i istražujemo. U slobodno vrijeme se igram s lego kockicama, treniram atletiku i učim engleski jezik.

Živim u Vrbniku. Imam tri starije sestre, a zovu se Nika, Lucija i Ivana. Škola mi je bolja od vrtića jer se više igramo, a sada znam čitati, pisati i računati. Najdraži predmet mi je Matematika jer volim računati. U slobodno vrijeme volim ići s tatom na drva, a ljeti se volim kupati.

Živim u Vrbniku. Imam mlađu sestru. Bilo mi je jako lijepo u vrtiću, a lijepo mi je i u školi.

Nadraži predmet mi je Likovna kultura zato što volim crtati i bojiti. U slobodno vrijeme volim voziti bicikl, rolati, šetati prirodom i crtati.

7

Općina Vrbnik velikodušno pomaže u poboljšanju uvjeta rada škole Početkom školske godine u našu je školu stigla pametna ploča čiju je kupnju financirala Općina Vrbnik. Smještena je u učionici Biologije i Kemije s namjerom da olakša i osuvremeni izvođenje nastave. U istoj učionici održava se i nastava Likovne kulture te Povijesti pa se pametna ploča koristi i u učenju tih predmeta.

Višednevne pripreme za obilježavanje Dana kruha U srijedu 16. listopada 2019. u školi Vrbnik obilježili smo Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.

Obilježavanje je zapravo započelo tjedan dana ranije kada su učenici svih osam razreda uz pomoć svojih učitelja, mama i gđe. Katice Kovačević izradili 16,5 kilograma šurlica.

Učenici nižih razreda udružili su se i zajedno otpjevali pjesmu Mlin, nakon čega su učenici 2. i 3. razreda govorili o kruhu i to na standardnom hrvatskom kao i na čakavštini.

Program priredbe vodile su učenice 8. razreda Ivana i Viktorija, a prvi su nastupili vrtićarci s recitacijom o kruhu i pecivima. Uslijedili su sedmaši koji su također recitirali o kruhu – onom tradicionalnom, ali i sve modernijem pristupu kruhu koji je izrađen od raznih vrsta žitarica i sjemenki.

Šestaši i sedmaši pokazali su znanje o kruhu i na engleskom jeziku citirajući izreke o kruhu. Ida nam je otpjevala pjesmu Kruh koji dijelimo uz pratnju svog razreda i Mavra na klavijaturama.

8

Naš župnik Ivan Brnić predvodio je blagoslovnu molitvu nakon koje smo se svi, uz pratnju Mantinjade koju su izvodili Mavro i Andrija, uputili prema blagovaonici u kojoj je poslužena marenda – šurlice koje smo sami izradili i gulaš kojeg nam je skuhao kuhar Franjo.

Posebno je rado na hodniku bio viđen naš Rino koji se ustao u 5 ujutro i ispekao preko 50 krafni punjenih čokoladom i marmeladom. Psssst! Šuška se da ga možete unajmiti kao slastičara za razne prigode!

Nećete pogriješiti, stvarno su bile odlične! učiteljica Martina

Izložba u holu škole Početkom prvog polugodišta u našu su školu pristigla dva nova učenika, braća Štajduhar. Saznajmo nešto više o njima!

Dolazim iz Umaga, a od jeseni živim na Garici. Jako mi je lijepa ova škola iako je manja od one u koju sam prije išao i tu mi je malo lakše. Polako se navikavam i upoznajem nove prijatelje. U Umagu sam išao na stolni tenis, a tu za sad još nisam učlanjen u niti jednu izvanškolsku aktivnost pa u slobodno vrijeme volim odmarati ili gledati TV. Tu su mi svi učitelji jako dobri, iako ja jako volim Informatiku pa mi je trenutačno i ta učiteljica najdraža.

Garica mi se jako sviđa i nadam se da će mi biti sve ljepše u njoj.

Drugi i treći razred dobio je zadatak pretražiti kućanske ormare te od stvari koje im više nisu bile potrebne izraditi glazbeni instrument.

Prije sam živio u Istri, a od ove školske godine moja obitelj i ja smo u Garici. Moja prijašnja škola je bila slična ovoj, ali draža, no još se moram tu naviknuti. U slobodno vrijeme volim slagati legiće i igrati se. Fale mi stari prijatelji, ali polako stječem i tu nove prijatelje. Najdraži predmet mi je Informatika. Za sad mi je lijepo u Garici i nadam se da će mi se još više svidjeti.

Dora Čubranić i Klara Kovačević, 7.r.

Radovi oko škole

Učenici su bili oduševljeni dobivenim zadatkom te su ga shvatili vrlo ozbiljno. Rezultat zadatka je bio odličan!! U razredu smo dobili pravi orkestar. Učenici su izradili bubnjeve, šuškalice, zvečke, bongos, siringa (Panova frula), gitare i ukulele.

Odlučili smo taj trud predstaviti ostalim učenicima škole te napravili izložbu naših recikliranih instrumenata u školskom hodniku. učiteljica Kristina

Iza škole radi se novi vrtić koji će toplim hodnikom biti spojen s našom školom jer će obje zgrade koristiti zajednički prostor kuhinje.

Kad se vrtićarci budu preselili, iskoristit ćemo prostor starog vrtića za potrebe škole.

Našim vrbničkim mališanima želimo da se čim prije nađu u prostorijama novog vrtića!

9

JazzTime Rijeka donosi jazz u škole Međunarodni festival jazz glazbe pod nazivom “JazzTime Rijeka” u sklopu ovogodišnjeg 28. izdanja predstavlja edukativni projekt “Jazz u školama” osmišljen s ciljem da sve više djece i mladih ljudi upozna s čarima slušanja i sviranja jazza. Ideja je proširiti jazz glazbu u škole uz koncerte, predavanja i radionice. Ovaj edukativni projekt, čiji su pokrovitelji Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka, obuhvaća predstavljanje jazz glazbe nastupom renomiranih jazz glazbenika i edukatora u trajanju od jednog školskog sata.

Opčinjenost glazbom i zvonkim kastavskim čakavskim govorom, kojim su nam se obraćali predavači, prekinula je činjenica da se skoro bliži kraj sata.

U petak 8. studenog 2019. riječki su jazzeri Spartaco Črnjarić (gitara), Tonči Grabušić (bubnjevi) i Damjan Grbac (kontrabas), posjetili OŠ “Fran Krsto Frankopan” Krk, PŠ Vrbnik. U dva su navrata održali radionice o jazzu i to u periodu od 11.30 do 11.20 za učenike viših razreda te od 11.20 do 12.00 za učenike nižih razreda.

Najprije su upoznali polaznike s projektom, zatim održali predavanja o karakteristikama i povijesti jazz glazbe te se posebno osvrnuli na blues formu, jednu od najkarakterističnijih formi u jazz glazbi. Zatim je svaki glazbenik govorio o karakteristikama i doprinosima instrumenta kojeg svira ovoj vrsti glazbe. Odslušali smo i par jazz melodija koje su s lakoćom odsvirali naši predavači dogovarajući se međusobno pogledima o tijeku melodije.

Učitelji i učenici dobili su odgovore na postavljena pitanja.

Saznali su da je jazz glazba koja pruža najveću slobodu u solo sviranju i da je za njeno izvođenje potrebna dodatna edukacija te zaključili da ju je iz tog razloga zahtjevnije i izvoditi.

Susret je završen predajom slike malog plakata 28. izdanja „JazzTimea Rijeka“ kojeg je Damjan Grbac uručio Tomislavu Božiću, voditelju PŠ Vrbnik u sjećanje na ovaj glazbeni susret. knjižničarka Irena 10

Razgovor s Damjanom Grpcem, sviračem jazz glazbe

Zahvaljujući edukativnom projektu “Jazz u školama” tri su jazzera posjetila našu školu. Spartaco Črnjarić (gitara), Tonči Grabušić (bubnjevi) i Damjan Grbac (kontrabas) zasvirali su nam par pjesama u jazz stilu te nam održali zanimljiva predavanja o jazz glazbi. Tim povodom zamolili smo Damjana Grpca da nam kaže zašto ga je osvojila baš takva vrsta glazbe.

Zašto baš svirate jazz glazbu?

Jazz glazbu sviram zato jer sam još kao mali imao prilike slušati doma ploče i kazete od tate koji je slušao jazz glazbu. Danas sam se našao u jazz glazbi koja mi pruža zadovoljstvo i mogućnost da se kroz nju najbolje izrazim i pokažem neke svoje emocije.

Kad je počela ta ljubav i gdje ste se školovali?

Završio sam elektrotehničku srednju školu u Rijeci, a zatim se školovao u Italiji, u Trstu, na Giuseppe Tartini akademiji.

Učio sam svirati kontrabas kojeg danas koristim i u jazz glazbi.

Jazz uzor domaći i strani?

Teško je odabrati jedan uzor. Ima više glazbenika i stilova glazbe koji mi se sviđaju. Volim istinski jazz koji je baziran na elementima jazz glazbe. Trenutno se bavim etno smjerom u jazz glazbi, to se zove „world music“.

Koliko otprilike poznatijih jazz bendova postoji u Primorskogoranskoj županiji?

U zadnjih deset do petnaest godina razvilo se je puno jazz bendova od poznatih Elvis Stanić group, Luković trio, Quartet Sensitive pa do mlađe generacije kao što su braća Ružić, Bruno Mičetić, Zoran Majstorović, Franjo Črnjarić, Zvonimir Radešić, Dino Ivelja iz Šila… Mislim da je trenutačno velika količina jazz bandova i glazbenika što je jako dobro za daljnji razvoj jazz glazbe na našem području i u našoj kulturi.

Postoje li slušatelji ovakve glazbe u današnjem, modernom društvu?

Ja se nadam da postoje. Mi uvijek težimo k tome da čim više ljudi upoznamo s jazz glazbom kako bi se ona čim više proširila u društvu. Upravo smo i zbog toga kod vas da bismo tu glazbu predstavili mlađoj populaciji.

Kako ste se odlučili sudjelovati u ovom projektu?

To je novi projekt koji je krenuo preko JazzTimeRijeka festivala, kojeg vodim kao umjetnički voditelj. Ovo je prva godina projekta i nadamo se da će se nastaviti.

U kojim ste sve školama do sada održali predavanja o jazzu?

Vi ste nam druga škola.

Jučer smo bili u prvoj i to je bila škola u Lovranu, a još je u planu prezentacija jazza i u osnovnoj školi na Škurinjama u Rijeci.

Po Vašem mišljenju, kako djeca prihvaćaju ovu glazbu?

Zadovoljni smo našim prvim gostovanjem u Lovranu, imali smo veliki broj zainteresiranih i djeca su bila pažljiva na satu do samog kraja. A i vi ste bili odlični, sve ste pratili s velikim interesom.

Niste prvi put u Vrbniku, dolazite i ljeti održavati „Vrbnik Music Camp“ kakva su vaša iskustva s dječjim glazbenim vrbničkim talentima? Činjenica je da je iz Vrbnika poteklo jako puno glazbenika različitih usmjerenja. Vaše mjesto je jedna vrlo plodna sredina za razvoj glazbe i glazbenika.

Klara Kovačević i Dora Čubranić, 7.r.

11

Video vrbničkih osnovnoškolaca nagrađen na natječaju Hrvatske elektroprivrede d.d. pod nazivom „Za naše male genijalce“ Za naše male genijalce je projekt koji Hrvatska elektroprivreda d.d. organizira od 2015. godine. HEP donacijom računalne opreme, onim osnovnim školama kojima je to potrebno, želi poboljšati uvjete održavanja nastave i učenja te potaknuti razvoj kreativnog mišljenja. Jednom godišnje školama, koje ispune uvjete natječaja, daruju ukupno 100 novih računala.

Za prijavu na natječaj koji je trajao od 9. do 29. rujna 2019. bilo je potrebno ispuniti online obrazac te snimiti kreativan video u kojem će učenici škole pokazati zašto baš oni zaslužuju nova računala, što bi radili s njima i kako bi nova računalna oprema poslužila učenicima i školi. Kako u našoj školi već više godina djeluje Filmska družina „Animać“ pod vodstvom knjižničarke Irene Žgaljić Magašić, zadatak je dodijeljen baš njenim članovima. Učenice 7. razreda Klara Kovačević, Mina Dminić, Dora Čubranić i Tea Kamenar snimile su dvominutni Video radovi dobitnika video s objašnjenjem zašto su baš mogu se pogledati na web stranici PŠ Vrbnik potrebna nova genijalci.hep.hr, a ako želite računala. pogledati samo rad naše Filmske Krajem listopada stigla je družine kliknite na link do nas informacija da je od https://youtu.be/2IZ6N0_KeaM ! sedamdesetak prijava nagrađeno 29 osnovnih škola i da će se one opremiti sa 100 novih računala u vrijednosti od pola milijuna kuna.

Nova računala donirat će se U petak 15. studenog OŠ školama koje nemaju dovoljan „Fran Krsto Frankopan“ Krk, broj računala u odnosu na broj Područnu školu Vrbnik posjetili su učenika, školama s HEP-a te su neadekvatnom i dotrajalom predstavnici učenicima predali tri nova stolna računalnom opremom ili se Hepovci kažu: „Akcijom nalaze na područjima od posebne računala. Na donaciji su se hepovcima zahvalili voditelj Za naše male genijalce HEP je, u državne skrbi. Obaviješteni smo da se među nagrađenima nalazi i vrbničke škole Tomislav Božić i pet proteklih godina, osigurao naš video te da će u školu pristići Serđo Samblić, ravnatelj OŠ „Fran donacije od 350 računala za Krsto Frankopan“ Krk te učenici učenike u 103 osnovne škole tri nova HEP-ova računala. sedmog razreda koji su računala diljem Hrvatske s ukupnom preuzeli i ponosno ih unijeli u vrijednošću dosad donirane školsku zgradu. Za sjećanje na informatičke opreme u iznosu od ovaj susret voditelj vrbničke škole, gotovo 1.250.000 kuna.“ Drago darovao je predstavnicima HEP-a nam je da smo i mi jedna od tih flaširano školsko maslinovo ulje, škola, a naši učenici jedni od HEPbocu žlahtine i školski list ovih malih genijalaca. „Bares“.

Irena Žgaljić Magašić 12

Vukovarska tragedija ugrađena je u pobjedu, slobodu i neovisnost Republike Hrvatske. Svim žrtvama i njihovim obiteljima treba odati počast!

Počast smo odali i u našoj školi u ponedjeljak 18. studenog 2019. prigodnim programom kojeg su pripremile učenice osmog razreda Viktorija Baljak i Ivana Zahija s učiteljicom povijesti. Potom su predstavnici svih razreda zapalili svijeće i iskazali suosjećanje i zahvalnost minutom šutnje.

Dina Valković, učiteljica povijesti

Štrajk u našoj školi

U studenom su naši učitelji podržali štrajk prosvjetara. Štrajk je započeo 10. listopada 2019. Učitelji nisu radili za vrijeme dana cirkularnog štrajka u našoj županiji te za vrijeme frontalnog štrajka koji je trajao od 19. studenog do 3. prosinca 2019. Malo smo se odmorili, učili i iščekivali kad će početi nastava.

Drago nam je što su se učitelji uspjeli izboriti za svoje zahtjeve, ali nam je žao što su nam skraćeni zimski i proljetni praznici te produžena nastavna godina. uredništvo

U petak 6. prosinca okupili smo se povodom blagdana Sv. Nikole. Taj blagdan djecu posebno raduje.

Program su vodili učenici četvrtog razreda Stela i Nikola.

Priredbu su započeli vrtićarci s plesom uz pjesmu Niko bijeli dare dijeli. Antonija nam je ispričala priču o sv. Nikoli, a zatim je uslijedila dramska skupina koja je izvela igrokaz Potraga za znanjem.

Plesačice ritmičke skupine razveselile su nas plesom uz pjesmu Santa tell me, a naši vrijedni prvašići otpjevali su pjesmu Dragi sveti Nikola uz pratnju gitare.

Zahvalni smo sv. Nikoli što je i ove godine posjetio našu školu te nam donio darove kojima smo se nakon priredbe svi počastili.

Mia Gršković i Neven Baljak, 4.r.

13

Na satu Biologije 13. siječnja sedmaši i učiteljica Lucija Šarinić ugostili su dr. Marinku Toljanić.

Dr. Marinka Toljanić je na satu učenicima pokazala i objasnila dijelove ljudskog kostura te im je demonstrirala neke osnovne tehnike imobiliziranja. Posebno nas je upozorila na važnost raznolike prehrane, redovite tjelovježbe i umjerene sportske aktivnosti za održavanje zdravlja općenito, a posebno za zdravlje kostiju i mišića.

U veljači smo obilježili dva dana vezana uz jezik i pismo. Dan materinskog jezika tj. 21. veljače učenici četvrtog razreda obilježili su posjetom knjižnici gdje su s knjižničarkom Irenom razgovarali o hrvatskom jeziku i upoznali se s njegovom gramatikom, rječnikom i pravopisom. U holu škole povodom Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva koji se obilježava 22. veljače postavljen je plakat kojeg je izradila učiteljica Dina Valković s učenicima 8. i 5. razreda.

S nama je podijelila i neka zanimljiva iskustva iz svoje dugogodišnje, pedijatrijske prakse vezane s problemima djece s razvojem kostiju.

Svi su uživali u prisustvu doktorice i pomno su pratili što im ima za reći.

Ovim putem želimo zahvaliti dr. Marinki što nam se i ovaj put rado odazvala te nam održala zanimljivo i vrlo poučno predavanje. sedmaši

Radionica U ponedjeljak, 27. siječnja 2020. godine posjetio nas je gospodin Ivan Uravić, koordinator spasilačke službe iz Crvenog križa. Prezentirao nam je spašavanje života na vodi te smo saznali kako reagirati u slučaju opasnosti na vodi.

Nakon prezentacije učenici su se upoznali s rekvizitima za spašavanje (daska za spašavanje, torba za prvu pomoć, maska za umjetno disanje i slično).

Na radionici smo naučili puno novih stvari te se zahvalili gospodinu Ivanu na dolasku.

Marta Lukarić, 4.r.

14

U našoj školi održano školsko natjecanje iz povijesti U našoj je školi održano školsko natjecanje iz povijesti u srijedu 5. veljače 2020. Uglavnom se zbog organizacije prijevoza natjecanja u našoj školi odvijaju vrlo rijetko, pa nam je posebno drago kad imamo prilike ugostiti ovakvo događanje.

Te srijede učenici svih područnih škola i matične škole OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk okupili su se zajedno s mentorima Tvrtkom Božićem i Ivom Dujmović u učionici Engleskog jezika gdje je točno u 13.00 započeo pismeni ispit. Nakon ispita koji je trajao oko sat vremena učenici su dobili sendviče i sok, a mentori nastavili s ispravljanjem pisanih radova.

Iz škole Vrbnik na školskoj razini natjecanja iz povijesti sudjelovali su učenici sedmog razreda Andrija i Ivan Dobrinčić, Tea Kamenar i Mina Dminić.

Mina Dminić, 7.r.

Obilježen Dan ružičastih majica

„Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, program je prevencije vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u mjesecu veljači.“ (internet) U našoj je školi u srijedu 26. veljače priređen kratak program kojim su učenici i učitelji, te polaznici dječjeg vrtića sa svojim tetama, podržali prevenciju vršnjačkog naselja noseći istodobno simbolične, ružičaste majice. Podršci su se parolom „Nosit ću ružičasto u znak podrške Danu ružičastih majica!“ ovom događaju pridružili i ravnatelj naše škole Serđo Samblić te načelnik općine Vrbnik Dragan Zahija.

Prethodnih smo godina na ovaj dan u školu dolazili samo u ružičastim majicama, a ove smo godine odlučili učiniti nešto više te smo s učiteljicama Mirom i Anom priredili kratak program, a učenici produženog boravka uredili su pano u holu škole.

Na početku četvrtog sata započeo je program za sve učenike i učitelje u holu škole kojeg su vodile sedmašice Klara i Dora.

One su nas upoznale s pojmom bullyinga i prisjetile zašto se na današnji dan nose ružičaste majice.

Na satu Hrvatskoga jezika učenici su čitali pjesme i sastavke koje su svima ovom prigodom pročitale Tea, Mina i Ivana, a na satu Glazbene kulture učenici viših razreda uvježbali su koreografiju na pjesmu Život nije siv koju su otplesali čitavom dužinom školskog hodnika te time poručili: „Svi smo mi različiti, a različitost može biti naše bogatstvo!“ 15

Saznajte planove za budućnost naših osmaša…

U jesen 2012. godine sjeli smo prvi put u naše školske kupe. Za učiteljskim stolom sjedila je učiteljica Ivana Stofa koja je s nama provela dvije školske godine. Učiteljica Ivana otišla je na rodiljni dopust, a kao zamjena stigla je mlada učiteljica Nina Miler (Klobučar) koja je s nama provela dvije naredne školske godine i ispratila nas iz razredne u predmetnu nastavu. Bili smo tada još razred koji je brojio devet klinaca, a s krajem trećeg razreda napustila nas je Dora Papić koja je sa svojom obitelji otišla živjeti u Split.

Razredništvo, preostale osmorke, u višim je razredima preuzela naša draga učiteljica Lucija Šarinić. U naredne četiri godine bila je stalno uz nas i pomagala nam je u svemu iako joj ponekad s nama nije baš bilo jednostavno.

Osmi razred donio je ekskurziju u Dalmaciju i terensku nastavu u Vukovar gdje smo već počeli osjećati da nam se uskoro bliži trenutak međusobnog rastanka te oproštaja s učiteljima, razrednicom Lucijom i osnovnom školom. Nakon skraćenog druženja zbog štrajka u prvom polugodištu i dolaska koronavirusa koji je prekinuo našu svakodnevnicu u školskim klupama, možemo samo spomenuti da nam je ipak žao što se i tih mjeseci nismo imali prilike još malo družiti.

I na kraju što reći, nego da ćemo zajedničke godine našeg druženja, nositi u sjećanju do kraja života.

Ivana Zahija

Namjeravam se upisati u Prirodoslovnu i grafičku školu u Rijeci, smjer ekološki tehničar jer mislim da mi pruža dobru podlogu za daljnje školovanje.

Definitivno ću pamtiti školovanje od 1. do 8. razreda po čestim promjenama, od nastavnika do školskog kuhara, a posebno 8. razred jer je od samog početka školske godine bilo turbulentno.

Između ostalog, stvarno mi je žao što nam je otkazan izlet u Austriju s učiteljicom Marijom Maglić zbog epidemije virusa Covid-19. Od nastavnika posebno ću pamtiti moju razrednicu Luciju Šarinić, nastavnika Dragana Džeka i nastavnicu Anu Jagić-Aljić zato što imaju poseban stav koji je upečatljiv i meni se jako dojmio. Što se tiče srednje škole znam da će mi to biti velika promjena jer iz malog mjesta prelazim u grad, iz malog razreda prelazim u veliki i ne znam što me sve čeka, te sam spremna otvoriti novu stranicu u svom životu.

Pa… namjeravam se upisati u Medicinsku školu u Rijeci za fizioterapeuta ili za veterinara i nemam baš za to neki poseban razlog… to je jednostavno nešto što me zanima od malih nogu.

Osnovnu školu ću definitivno pamtiti po prijateljima koje sam stekla kroz proteklih osam godina, ali i po marljivim učiteljima koji se trude da bi naučili i spremili sve nas za srednje škole i daljnje obrazovanje.

Od nove škole očekujem ponajprije zanimljivo i dobro društvo. Dobre, ali i pomalo stroge učitelje da bih nešto naučila. Mislim da će mi u srednjoj školi biti jako zanimljivo, ali i jako teško jer uzimam jako veliku odgovornost u svoje ruke i upisujem se u školu u koju treba uložiti puno truda.

16

Namjeravam se upisati u Prirodoslovnu i grafičku školu Rijeka, smjer medijski tehničar jer me zanima dizajniranje za medije. Školovanje u Područnoj školi Vrbnik ću pamtiti po mnogobrojnim jednodnevnim izletima, ekskurziji i izletu u Vukovar te našim svakodnevnim druženjima u razredu.

Od srednje škole očekujem nove prijatelje i iskustva.

Ne mogu se još odlučiti. Dvoumim se između vodoinstalaterskog i turističkog smjera srednje škole u Krku. Vodoinstalaterski smjer me privlači jer mi se sviđaju poslovi oko vode, a turistički jer jako volim putovati po svijetu.

Osnovnu školu ću najviše pamtiti po ekskurziji jer mi se jako svidjela, to je bilo jedno jako dobro iskustvo.

Od srednje škole očekujem dobro društvo i nadam se da ću se tamo sa svima lijepo sprijateljiti.

Namjeravam upisati opću gimnaziju u Krku. Izabrala sam smjer gimnazije zato što još ne znam što me točno zanima, a gimnazija mi pruža dovoljno vremena da razmislim o tome.

Osnovnu školu ću pamtiti po dobrom društvu i odličnim marendama, a uvijek će mi u lijepom sjećanju ostati naša razrednica Lucija Šarinić te učiteljice Nikolina Ćuk, Ljubica Matanić, Ana Jagić-Aljić i Klaudija Topić Matković.

Već otprilike znam što me čeka u srednjoj školi. Znam da će u gimnaziji biti teško i da ću morati dati sve od sebe kako bih imala dobar uspjeh, ali me isto tako, nadam se, čeka i super društvo te puno zabave .

Nadam se upisu u Srednju školu „Hrvatski kralj Zvonimir“ Krk, smjer ekonomist ili kuhar. Ekonomsku bih htio upisati iz razloga što ću kasnije imati više izbora za fakultet, a ugostiteljsku jer volim provodit vrijeme u kuhinji. Školu Vrbnik ću pamtiti po zezanciji sa svojim razredom, marendi i našim zabavnim satovima.

U srednjoj školi se veselim novim prijateljstvima i novim iskustvima.

Planiram se upisati u ekonomski ili turistički smjer srednje škole u Krku. Ova dva smjera me privlače jer nude posao u turizmu te u budućnosti lakše zapošljavanje.

Svoje školovanje u PŠ Vrbnik pamtit ću po mnogim lijepim izletima kao što su ekskurzije u 4. i 8. razredu i posjet gradu Vukovaru. U sjećanju će mi ostati mnogi učitelji, fine marende tete Maše i njenog sina Franje . Pamtit ću i mnoga školska druženja kao što su Dan škole i mnoge priredbe.

Od nove škole očekujem mnogo novih prijatelja, učitelja i izazova!

Namjeravam upisati opću gimnaziju u Krku zato što još nisam sigurna čime se želim baviti u budućnosti pa mi se ovo čini najbolja opcija.

Pamtit ću puno lijepih događaja iz osnovne škole, ali će mi kao najdraža uspomena ostati naš zadnji zajednički izlet u Vukovar.

Od nove srednje škole očekujem mnogo. Ponajprije znam da ću morati uložiti puno više truda u učenje jer je gradivo, naravno, teže i obimnije. Razred će biti veći pa ću tako odmah upoznati i više ljudi za koje se nadam da ćemo postati dobri prijatelji i da ćemo se lijepo zabavljati za vrijeme odmora i izleta.

17

Razgovor s djevojkom najljepšeg glasa u školi… Teom Kamenar Tein veliki, neočekivani glazbeni uspjeh na festivalu „Dica va Puntu kantaju“ potaknuo nas je na to da je malo bolje upoznamo te smo s njom odlučili porazgovarati o njenom najdražem hobiju- pjevanju!

Otkud ljubav prema pjesmi?

Ljubav prema glazbi djelomično mi je urođena s mamine i s tatine strane jer se meni stvarno cijela obitelj bavi glazbom, a i prirodno sam talentirana za pjevanje, tako da se sve poklopilo.

Tvoj prvi javni nastup?

Koliko se sjećam po priči mame i tate, to je bilo na maškarama otprilike kad sam imala 4-5 godina i tada sam prvi put pjevala pred publikom.

Imaš li tremu kad nastupaš?

Prije da, sad ne previše, opuštenija sam.

Koju vrstu glazbe voliš pjevati i imaš li kojeg omiljenog glazbenika?

Volim pjevati pop pjesme ili balade i slušati pop muziku, a hrvatski omiljeni pjevači su mi Nina Badrić i Žak Houdek jer se od njih može puno naučiti, ali slušam i druge glazbene izvođače.

Izdvoji neki svoj najdraži nastup?

Ima ih više. Najviše volim nastupati na priredbama i bilo mi je lijepo pjevati u Lisinskom s kanturicama te u Puntu na MIK-u i dječjem festivalu.

Uzor u mogućoj budućoj karijeri?

Uzor u pjevanju mi je definitivno mama koja se također bavi pjevanjem, a volim gledati i druge pjevače na internetu pa i tako učim.

Pobjednica si ovogodišnjeg festivala Dica va Puntu kantaju.

Kako si odabrala pjesmu i kako ti je bio nastupati?

Dopala mi se Žakova interpretacija pjesme Stotinama godina pa sam je odlučila pjevati na tom festivalu. Bilo mi ugodno nastupati, ugođaj je bio odličan.

18

Osvojila si prvu nagradu publike i žirija. Kakav je bio osjećaj dvostruke pobjede?

Kad sam bila proglašena pobjednicom, bila sam jako sretna i skoro sam se rasplakala. Bila sam zahvalna svima i ponosna na sebe.

Planovi u budućnosti?

Planiram završiti srednju školu i fakultet, te paralelno pohađati glazbenu školu za pjevanje i naučiti svirati neki instrument.

Dora Čubranić, Klara Kovačević i Karla Justinić, 7.r.

Kako su nam tema ovog broja životinje oko nas, odlučili smo učitelje pitati o njihovim pozitivnim i negativnim iskustvima sa životinjama. Otkrili smo da naši učitelji vole životinje i imaju puno kućnih ljubimaca, najčešće pasa. Najomraženija životinja im je zmija, a najviše ih od egzotičnih životinja oduševljavaju majmuni i susreti s njima. Neki su nam učitelji ustupili i fotografije svojih sadašnjih ili bivših kućnih ljubimaca, a tekstove onih koji nisu, dopunjavaju simbolične fotografije s interneta. No, da ne duljimo, pročitajte i sami…

Dora Čubranić i Klara Kovačević, 7.r.

Internet, simbolična fotografija

Najdraža životinja: Najdraža životinja mi je pas i to je ujedno moja želja kad se jednog dana odlučim za kućnog ljubimca. Tada bi to bio zlatni retriver koji mi je jako lijep.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Ne volim cirkuse ni životinje u njima, a u zoo su mi uvijek zanimljivi majmuni koji se glupiraju .

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Nemam negativnih iskustava, a mnogi mi prijatelji imaju pse te sam se uvjerio da su oni zaista pravi prijatelji.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Niti s jednom divljom životinjom! (pri tome mislim na ove nove „autohtone“ vrste) Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Kao osnovnoškolac sam imao ribice te nekoliko papigica. U sjećanju mi je ostala plava papigica koja je često letjela po kući, a najdraže mjesto su joj bile mamine „rožice“. Kasnije sam još imao veliki akvarij s tropskim ribicama.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Ljudi i životinje se svakako jako vežu, ali ne treba pretjerivati.

Mislim da kućni ljubimci nisu za svakoga, odnosno bolje je ne uzeti/imati kućnog ljubimca ako mu se nećeš u potpunosti posvetiti.

Najdraža životinja: Najdraža životinja mi je pas jer, kao što poslovica kaže, to je čovjekov najbolji prijatelj.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Majmun mi je nekako najviše ostao u sjećanju.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Nisam doživjela ništa posebno negativno.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ne bih se voljela sresti s poskokom jer imam strah od zmija, a ipak je to zmija otrovnica.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Imam dva psa i dvije mace. Mido je Jack Russell terijer star 6 i pol godina, a Tigi je šestomjesečni bokser. Što reći - tvrdoglavi, pametni, živahni i puni ljubavi! Mace se zovu Pika i Mika (Mici) i njih smo udomili u 11. mjesecu prošle godine.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Za mene su kućni ljubimci članovi obitelji, volim ih i brinem o njima! Za kraj bih izdvojila jedan citat: „Mi dajemo psima naše slobodno vrijeme, raspoloživo mjesto i višak ljubavi. Zauzvrat, psi nam daju sebe cijele- to je najbolja pogodba koju je čovjek ikada sklopio.“ (M. Facklam)

Najdraža životinja: Volim sve životinje, ali psi su mi nekako najdraži zato što imaju oči poput čovjeka. Vidiš kad su sretni, a kad tužni. Iskazuju svoju zahvalnost. Jednostavno imaju dušu.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najinteresantnija životinja mi je majmun. Gotovo identičan ljudima, ali tužan zbog života u zatvorenom prostoru zoološkog vrta.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Negativno iskustvo imala sam s kornjačom čiji ugriz boli kao da te je probolo milijardu sitnih iglica.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ne bih se voljela sresti s divljom svinjom! Zašto? Zato jer je ista kao i Pumba iz „Timona i Pumbe“ samo što je ta nacrtana, a naša krčka je zeznuta!

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Trenutno imam mačka Mika, a kad sam bila dijete imala sam psa, škotskog ovčara.

Bila je to krasna dugodlaka životinja. Nosit ću je zauvijek u srcu!

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Onaj tko stvarno voli kućne ljubimce, tada mu je njegov ljubimac puno više od same životinje. On je poput člana obitelji!

19

Najdraža životinja: Od kućnih ljubimaca definitivno pas jer je u punom smislu riječi čovjekov najbolji prijatelj, a od domaćih životinja magarac.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Zanimljiv mi je bio bijeli paun u beogradskom zoo-u. Rep mu je kao paška čipka. A na izložbi u Krku vidjela sam guštera plavog jezika.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Imala sam psa i sve s njim mi je bilo fantastično, a negativnih iskustava sa životinjama nisam imala.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Hm… s veprom. Ima ih puno u blizini moje kuće. Dok šećem predvečer ili rano ujutro, čujem ih i vidim raskopan put i molim Boga da mi negdje ne iskoči koji od njih.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Trenutno nemam kućnog ljubimca, ali sam imala psa, mačku, kakadua, ribice, kornjače (vodene i kopnene), a posebno su mi bile drage tri patkice i zec kojeg mi je tata donio s ratišta.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Ne znam za ostale, ali meni je pas bio kao dio obitelji. Mislim da to čovjek može razumjeti samo ako živi sa životinjom.

Internet, simbolična fotografija Najdraža životinja: Dupini me uvijek oduševljavaju kada iznenada izrone iz dubine, veselo skaču i plivaju. Oni su izuzetno pametne i društvene životinje.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Uvijek me prođe jeza gledajući različite vrste zmija u terarijima zoo.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Nisam imala negativnih iskustava. U djetinjstvu sam voljela s tatom obilaziti jančiće. Ponekad bismo ih hranili doma na bocu, ako im je mama ovca bila bolesna.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: S poskokom! To je jedina zmija otrovnica na Krku.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Nikad nisam imala kućnog ljubimca.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Mislim da je moguće stvoriti vrlo jaku vezu s kućnim ljubimcem i često ih vlasnici doživljavaju članom obitelji.

Najdraža životinja: Najdraže životinje su mi pas i konj.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Imala sam možda četiri godine kada me je tata vodio u cirkus i slikali smo se s majmunom. Na slici izgledam preplašeno, ali i majmun isto.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Mislim da se malen broj ljudi može pohvaliti da ih je „napala“ mačka, onako iz čista mira…

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: S poskokom! Mislim da ne moram objašnjavati.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Zahvaljujući sestri koja je s ulice dovlačila kući životinje imali smo pse, mačke, kornjače, zečeve. Najviše sam voljela svoju papigu koja je pričala. Pitam se na koga se je ugledala?!

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Nekad su kućni ljubimci bili samo životinje, a danas su većini nešto više. Često vidim pretjerivanje u toj ljubavi, ali tko sam ja da sudim?

Najdraža životinja: Pas mi je najdraža životinja, uvijek te sluša i nikad te ne osuđuje.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najinteresantnije životinje su mi žirafa i alpaka.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Susret sa zmijom je uvijek negativno iskustvo, a imala sam ih par.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Nikako ne bih voljela sresti divlju svinju s mladuncima.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Imam trenutačno psa starog sedam godina. Zove se Kyra i spada pod vrstu patuljastih schnauzera, boje papra i soli.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Svojim vlasnicima kućni su ljubimci puno, puno više!

20

Najdraža životinja: Pas jer je on čovjekov najbolji prijatelj.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najzanimljivija egzotična životinja s kojom sam se u životu sreo je majmun.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Sve su mi životinje drage i nisam baš imao neugodnih iskustva osim papige koja ima lošu karakteristiku da sve uneredi uokolo kad ju se pusti iz kaveza.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ne bih se volio sresti sa zmijom otrovnicom jer imam općenito averziju prema zmijama.

Pas Šapica i maca Zlatna uginuli su 2019. godine.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Kao dijete imao sam kuniće i golubove, a poslije psa i mačke.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Definitivno sam za to da su kućni ljubimci svojim vlasnicima nešto više od obične životinje. To je jedna posebna ljubav!

Najdraža životinja: Najdraža životinja mi je mačka. Imam doma dvije.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najinteresantnija životinja s kojim sam se su životu sreo je medvjed.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Imao sam neugodno iskustvo s jednim psom koji me je ugrizao.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Na Krku se ne bih volio sresti s divljom svinjom jer to može biti opasno.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Od kućnih ljubimaca imam mačku koju sam udomio.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Mislim da su kućni ljubimci svojim vlasnicima drage životinje o kojima moraju brinuti.

Najdraža životinja: Najdraža životinja mi je pas jer je zaista najbolji čovjekov prijatelj.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najinteresantnija životinja s kojom sam se srela kao s kućnim ljubimcem, bili su štakori i afrički tvorovi. U zoološke vrtove i cirkuse na zalazim tako da nisam mogla vidjeti ništa dovoljno egzotično da me oduševi.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Sva moja iskustva sa životinjama su pozitivna osim što me je jednom prilikom magarac ugrizao za prst.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: U šetnjama našim otokom često se sretnem s divljom svinjom ili poskokom, jedino se s medom ne bih htjela sresti.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Imala sam kao dijete pse, kornjače, štakore, tvorove, mačke i jako puno domaćih životinja. Trenutno imam dva psa.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Gledajući po sebi ljubimci su kud i kamo više od životinja, no uvijek treba imati na umu da ljubimci sa sobom nose jako puno odgovornosti. Ljubimce ne treba uzimati iz hira jer tako najveći broj životinja završi na ulici ili u groznim životnim uvjetima. Uvijek treba imati na umu da životinje imaju osjećaje i imaju jednako pravo na kvalitetan život kao i mi.

ROKI Najdraža životinja: Volim sve životinje.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najzanimljiviji mi je bio jedan dupin kojeg sam vidjela u predstavi kako izvodi trikove.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Imala sam samo pozitivna iskustva.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ne bih voljela biti u blizini neke otrovne životinje.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Da, imala sam psa dalmatinera, zvao se je Roki!

Imala sam ga od svoje 12. do 20. godine.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Mislim da su kućni ljubimci više od životinja. Mislim da su prijatelji!

21

SAMBA INDY

Najdraža životinja: Najdraža životinja mi je pas i istina je kad kažu da je pas najbolji čovjekov prijatelj.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: U zoološkom vrtu najviše su me oduševile koala te papiga žako.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Najneugodnije iskustvo sa životinjom bio mi je kad mi se je hobotnica omotala oko noge u moru.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Nikako se ne bih voljela sresti s poskokom, ne volim zmije!

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Kao mala imala sam mačku Ninu, papige (Miki i Kety), psa (Lee), a trenutno imam pse Sambu i Indy i mačku Mici.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Mislim da kućni ljubimci nikako nisu samo životinje, to su naši terapeuti, klaunovi, treneri živaca i kondicije, a nekima utjeha…

MICI

Najdraža životinja: Nemam najdražu životinju.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Srela sam se s ogromnom zmijom u zoološkom vrtu.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Nisam imala ni pozitivno ni negativno iskustvo s bilo kojom životinjom.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Sa zmijom jer ih ne volim.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Imala sam kopnenu kornjaču, mačku, tri mala pilića, ribice i pse.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Ljudima su kućni ljubimci nešto više od životinja, onaj tko ih ima ih obožava.

Internet, simbolična fotografija

Najdraža životinja: Najdraža životinja mi je majmun jer mi je neopisivo zanimljiv i simpatičan. Mogla bih ih promatrati satima.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najinteresantniji susret mi je upravo s njima, majmunima. Posjetila sam Affenberg, brdo majmuna. To je rezervat sa 160 japanskih makaka koji šeću oko tebe. Nezaboravan doživljaj.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Sjećam se nekoliko susreta sa zmijama.

Nisu me, hvala Bogu, ugrizle, ali dovoljno mi je da ih vidim kako migolje.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ni s poskokom, ni s crnom udovicom!

Hvala lijepa!

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Kao dijete sam imala jednog malog jančića.

Gradili smo kuću pa smo ga držali u neožbukanom prizemlju. Sjećam se da sam ga hranila na bočicu kao bebu. Volio se igrati i pojeo bi nam novine.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Osobno ne volim vidjeti da se pas valja po krevetu i slično. Čovjek je čovjek, a životinja je životinja. S druge strane čovjek se veže za živo biće, životinja te razumije, veseli ti se i voli te. Imala sam prilike upoznati slijepe osobe kojima pas znači više od životinje.

Internet, simbolična fotografija

Najdraža životinja: Sviđaju mi se ptice, recimo papige!

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najinteresantnija životinja koju sam dosad srela bio je slon. Vidjela sam ga u zoološkom vrtu!

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Imala sam u djetinjstvu vrlo neugodno iskustvo s mačkom koja me je izgrebla.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ima ih više… Ne bih se voljela sresti s čagljem, medvjedom, divljom svinjom i psima koje vlasnici puštaju da se bez njihovog nadzora slobodno šetaju prirodom.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: U djetinjstvu nisam imala kućnog ljubimca, a kasnije je moja svekrva imala kanarince i to je mi bilo jako lijepo.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Kućni ljubimci su nešto više svojim vlasnicima. Oni im predstavljaju glavnu okupaciju, zaljubljeni su u njih. Osobno mislim da mnogi pretjeruju u tom odnosu.

22

Zvonko i Aldo

Najdraža životinja: Najdraže životinje su mi pas i konj zato jer su privržene i mogu biti prijatelji.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Najinteresantniji mi je bio paun u dvoru mog susjeda koji je odavno uginuo. Imao je predivan rep.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Uvijek pozitivno, nikad negativno. Kad idem u Dalmaciju, najdraže mi je hraniti magarce mrkvom.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Niti jedne me nije strah, tako da ne mogu baš izdvojiti neku životinju s kojom se ne bih željela sresti.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Od djetinjstva se družim s psima. I sad imam tri, a zovu se Zvonko, Aldo i Dolly. Zvonko je nešto bolestan u zadnje vrijeme, bio je na par operacija, ali bit će u redu.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: To ovisi o vlasnicima. Ako ih doživljavaju kao prijatelje, onda su im definitivno nešto više.

Internet, simbolična fotografija

Najdraža životinja: Nemam najdraže životinje. Od malih nogu u kontaktu sam s raznim domaćim životinjama i svaka mi je po nečemu simpatična. Sviđaju mi se divlje životinje u prirodi zbog svoje neukrotivosti.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Moj favorit na tom polju je ljenjivac. Imala sam ga priliku vidjeti u jednom zoo-u.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Nisam imala loših iskustava sa životinjama.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ne bih se voljela susresti s čagljem. On u pravilu ne napada čovjeka, ali mi izaziva neugodu i jako se ružno glasa.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Imala sam mačku. Ona je bila slobodna i boravila je vani. Ja sam je hranila, a ona me pratila i umiljavala mi se oko nogu.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Kućni ljubimci postaju ljudima dio njihove obitelji. Opuštaju ih, privrženi su im i nikad ih ne osuđuju. Više nego dovoljno da im postanu jako važni.

Najdraža životinja: Volim kornjače jer nisu previše zahtjevne, a drag mi je i pas jer može biti dobro društvo čovjeku.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Na Gibraltaru sam se susrela s majmunima. Oni tamo slobodno šeću, interaktivni su i zanimljivi.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Najpozitivnije iskustvo imala sam sa svojim psom Vučkom koja me je svako jutro pratila do školskih vrata i onda se sama vraćala kući.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ne bih se voljela sresti s divljom svinjom i zmijom. Iako nemam straha jer sam u rukama držala i zmiju i aligatora.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Kao dijete živjela sam u stanu tako da nisam imala ni mačke ni pse jer moji roditelji nisu odobravali držanje životinja u stanu. Sad imam kornjače, a imala sam psa i mačku.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Kućni ljubimci su za mene više od obične životinje, oni su društvo, razlog za šetnju… No, treba znati mjeru jer nekad ljudi pretjeraju i počnu ih doživljavati kao djecu.

Internet, simbolična fotografija

Najdraža životinja: Sve su mi životinje drage osim zmije, nju ne mogu ni nacrtanu vidjeti.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Tuljan je najzanimljivija životinja koju sam srela, voljela sam ga hraniti.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Negativno iskustvo sa životinjom nikad nisam imala, ali sam imala smiješnu situaciju. Hrčak je volio skupljati mrvice i ušao je u rupu od nogavice prijateljevih hlača, a taj prijatelj se bojao hrčka.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Ne bih se nikako voljela sresti sa zmijom.

Bojim ih se.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Imala sam hrčke.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Nažalost, mnogima su samo životinje, a mislim da bi trebali biti nešto više npr. kao dio obitelji.

23

Najdraža životinja: Najdraža životinja mi je mačka, vrlo je topla i komunikativna. Volim njeno predenje i meku dlaku. Privržena je gospodaru, korisna za kućanstvo, ne pravi buku, sama vodi brigu o svojoj higijeni i sama može doći do hrane.

Najinteresantnija životinja s kojom sam se sreo/la: Slon, iznenadila me njegova masivnost i dominantnost. Veličanstven, a spor.

Pozitivno/negativno iskustvo sa životinjom: Imala sam svakakva iskustva sa životinjama, ali to je dio druženja s tim prekrasnim životinjskim svijetom.

U prirodi otoka Krka ne bih želio/željela sresti: Definitivno medvjeda!

Voljela bih ga jedino sresti u zoo vrtu.

Jeste li imali ili imate kućnog ljubimca: Imam dvije mačke (curu i dečka) i psa. Obožavam svo troje. Smiješni su jer se međusobno uopće ne slažu i ne toleriraju. Vrlo je veselo kad su svi skupa.

Kućni ljubimci su za Vas samo životinje ili nešto više: Mislim da, ako volite svoje ljubimce, onda vam oni predstavljaju članove obitelji. Volite ih, njegujete, hranite i pazite kao da su obitelj. Neki ih tretiraju kao životinje i samo po toj svrsi, a neki niti to, nažalost!

Ove je godine naša škola, odnosno prvi razred, u zadnjem tjednu veljače sudjelovao u programu „Prvi koraci u prometu“.

Cilj programa je usvajanje osnovnih znanja o prometu, kretanju učenika od kuće do škole te razvijanje prometne kulture. Program je preventivnog karaktera i doprinosi većoj sigurnosti djece u prometu.

Već rano ujutro prvašići su nestrpljivo čekali svoje goste: predavača iz Doma mladih i prometnika. Djelatnik Doma mladih i prometna policajka su ih u praktičnom dijelu sata upoznali s osnovama prometa i kretanja pješaka te su učenici pokazali dobro znanje poznavanja prometnih pravila. U drugom dijelu programa učenici su učili o osnovnim znanjima o prometu i razvijanju prometne kulture.

Program su realizirali djelatnici Doma mladih Rijeka u suradnji s prometnom policijom Primorsko – goranske županije. učitelj Tomislav Božić

Pri prelasku s klasične nastave na nastavu na daljinu prvu su organizaciju i dogovor oko daljnjeg načina komunikacije s učenicima morali odraditi učitelji. Tu im je od velike pomoći bila informatičarka Klaudija Topić Matković. Ubrzo se oformila nastava na daljinu u OneNoteu i Yammeru, a komunikacija s roditeljima nastavljena je preko raznih društvenih grupa, mailova i telefonskih razgovora. Učiteljski posao pretvorio se je u rad od 12 sati, a vjerujemo da su se i učenici s roditeljima našli u zbrkanoj situaciji. Kako je vrijeme prolazilo, nastava na daljinu poprimala je svoj tijek, a komunikacija i rad postajali su prihvatljiviji i lakši.

Koliko će ovakva nastava potrajati i koliko će se još puta ponoviti, ostaje nepoznanica? Bitno je da su i učitelji i učenici od proljeća 2020. na ovakve promjene spremni.

24

Edukacija učitelja za nastavu na daljinu

Koronavirus i nastava na daljinu: osvrt urednice školskog lista Klare Kovačević

Korona virus ili Covid 19 zasad je jedna od najnezaboravnijih situacija u 2020. godini. U vrijeme haranja ovog virusa cijelim svijetom, pa tako i Lijepom našom (u kojoj je prvi slučaj zabilježen 26. veljače 2020.) iz dana u dan privikavali smo se novom načinu života, mijenjali smo svakodnevnu rutinu onako kako nam je to nalagao Stožer civilne zaštite. Kao nekakvi roboti svaki dan smo čekali 14 sati i nove informacije stožera s brojem novozaraženih, umrlih i izliječenih, s informacijama je li netko prekršio izolaciju i slično. Neki od nas su u vrijeme korone bili poduzetni, kreativni, učili nove vještine, a neki samo čekali da situacija prođe. Korona je u potpunosti promijenila našu svakodnevnicu i poremetila sve naše planove. Uplela se u sve, pa tako i u škole. Školarci su svoje školske klupe i svakodnevni odlazak u školu od 16. ožujka morali zamijeniti radnim stolom u svom sobičku i e-nastavom putem Yammera. Učenici nižih razreda koristili su i tv-nastavu. Iako se to činilo kao lakši način učenja, mnogi su se susreli s problemima. Sve je došlo tako brzo i neočekivano. Bilo je na nama da se u vrlo kratkom vremenu prilagodimo na nešto posve novo i nepoznato. Većina učitelja i učenika se dobro snašla. Meni je osobno najsmješnija stvar koja se dogodila u vrijeme haranja koronavirusa ta što su jedni roditelji u Indiji nazvali svoje blizance imenima Corona i Covid. Nadam se da je to pomoglo nekima da shvate da u svakoj teškoj situaciji pokušaju naći i nešto pozitivno.

Ove pandemije uzrokovane korona virusom sjećati ćemo još dugo, a dok se ne nađe cjepivo, naša će dosadašnja svakodnevnica izgledati sasvim drugačije.

Upitnik o nastavi na daljinu

Od 1. do 4. travnja 2020. godine u svim razrednim odjelima 7. i 8. razreda OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk provedeno je ispitivanje učenika o nastavi na daljinu. U tom su ispitivanju sudjelovali i svi učenici 7. i 8. razreda PŠ Vrbnik, što svakako treba pohvaliti, budući da se radilo o dobrovoljnom sudjelovanju.

Primjenom upitnika o nastavi na daljinu i mentalnom zdravlju (autora prof. dr. sc. Petra Bezinovića) željelo se ispitati kako se učenici nose s nastavom na daljinu, na koji se način suočavaju s teškoćama koje proizlaze iz krizne situacije te kako se sada osjećaju, a sve s ciljem boljeg razumijevanja učeničkih potreba i pružanja potrebne podrške u učenju i radu.

Kao najčešće pohvale rada i nastave na daljinu učenici navode dobru organizaciju nastave, trud i strpljenje učitelja te njihove brze povratne informacije o uratcima. Kritike uglavnom idu u smjeru tehničkih poteškoća koje bi mogle ometati izvedbu zadataka, ali i na količinu zadataka i zadaća u pojedinim nastavnim predmetima. Ono što učenicima predstavlja najveće probleme jesu: nemogućnost slušanja učitelja u živo (djevojčice 30,8% i 14,3% dječaka), opterećenost zahtjevima pojedinih učitelja (28,6% dječaci i 15,4% djevojčice), a dio učenika izvješćuje o poteškoćama s opremom (15,4% djevojčice i 14,3% dječaci). Prema njihovim izjavama, vidljivo je da se učenici uglavnom dobro snalaze u virtualnim učionicama i komunikaciji na daljinu, a manji izvor problema predstavlja im učenje sadržaja koji ne razumiju. Također, većina je učenika osigurala uvjete za učenje (npr. tihi prostor, slobodno računalo, pristup internetu), trudi se samostalno učiti iz više različitih izvora (udžbenik, video lekcije, TV programi, YouTube kanali i sl.) i rješava sve zadatke u zadanim rokovima. Zatvorenost u kući, nemogućnost druženja s prijateljima uživo i nemogućnost bavljenja sportskim aktivnostima doživljaju kao teške ili izrazito teške posljedice novonastalih uvjeta te socijalne izolacije i distanciranja.

Rezultati su pokazali da se djevojčice češće nego dječaci osjećaju nervozno, tužno i usamljeno, a češće su kod njih prisutnije i glavobolje. Moguće objašnjenje moglo bi biti da djevojčice lakše i češće prepoznaju svoja emocionalna stanja, ali i da se više bave razmišljanjem o tome kako se osjećaju, u odnosu na dječake. No, ono što valja napomenuti je da i dječaci i djevojčice koriste dobre strategije suočavanja s promjenama na način da optimistično razmišljaju (da će sve biti u redu), usredotočuju se na učenje, školu i organizaciju svakodnevnih obaveza. Korist online nastave vide u mogućnosti dodatnog osamostaljivanja u radu i većoj posvećenosti školskim obavezama. Dio djece prepoznao je važnost socijalnog distanciranja kao odraz brige za druge i ideju da se više cijeni kolegijalnost i nesebičnost kao trud da ono što radimo za sebe, ne činimo samo za svoje dobro, već i za dobrobit drugih ljudi i čovječanstva.

Zaključno, možemo reći da se naši učenici doista dobro nose s trenutnom situacijom i pokušavaju iskoristiti svoje potencijale kako bi održali svoje dobre uspjehe, ali i mentalno zdravlje. školske psihologinje Iva Žužić i Danijela Šekuljica 25

U istoj zgradi još ovu školsku godinu Vrtić je svoja vrata otvorio s prvim danima rujna, tako je počela nova pedagoška godina za 24-ero dječaka i djevojčica. “Nova“ djeca morala su se priviknuti na novu sredinu i pravila što u početku nije bilo nimalo lako. U tome su im pomagala djeca koja su prethodne godine išla u vrtić kao i njihove „tete“.

Upravo polaskom u vrtić djeci se pruža mogućnost vježbanja socijalnih vještina u društvu s drugom djecom. Uče se dijeliti igračke, organiziraju zajedničku igru, stječu nova prijateljstva, tješe se poljupcima i zagrljajem te ohrabruju svoje prijatelje ili se vesele s njima.

U trenutku pisanja ovog teksta djeca i njihovi odgojitelji su kod kuće i sa svih strana obasuti smo terminom socijalna distanca, nadamo se da ćemo po povratku u vrtić uspješno odgovoriti na ovaj novi izazov.

Jesen nam je donijela jednu lošu vijest, naime ostali smo bez našeg ekokutka tj. malog vrta u kojem su djeca godinama vrijedno radila kao i bez igrališta na kojem smo provodili puno vremena, razlog za to je više nego dobar, počela je izgradnja novog vrtića ili točnije „rekonstrukcija dijela prizemlja osnovne škole“.

Nestrpljivo i s radošću čekamo dan kad će novi vrtić početi s radom, a to nestrpljivo čekaju i u školi. Da netko ne pomisli kako nismo u dobrim odnosima sa školom, želimo reći da oni samo čekaju da se prostorija vrtića preuredi u dvoranu kako bi učenici dobili adekvatan prostor za izvođenje nastave Tjelesne kulture.

26

Vrtić i škola imaju jako dobru suradnju i zajedno obilježavamo važne datume kao Dane kruha, Svetog Nikolu, Božić, maškare te s njima sudjelujemo u organizaciji humanitarne akcije „Advent va Vrbniku“.

Svjesni činjenice da djeca sve više vremena provode ispred ekrana i razvijaju životni stil koji zanemaruje redovitu tjelovježbu i spontanu, maštovitu tjelesnu igru želimo kod djece i kod roditelja osvijestiti važnost kretanja za

Kao i svake godine na nivou Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“ provodimo bitnu zadaću ustanove, ove godine pod nazivom Kretanjem do zdravlja.

djetetov cjelokupan razvoj.

Tako smo u vrtiću svako jutro vježbali prije doručka, organizirali satove tjelesne i zdravstvene kulture, raznovrsne

pokretne igre te odlazili u prirodu gdje su djeca mogla slobodno trčati, skakati, penjati se…

Aktivnosti u sklopu projekta prezentirali smo roditeljima i široj društvenoj zajednici na izložbi „Uhvati pokret“ u galeriji Decumanus u Krku.

I ponovo novi izazov! Dok u vrtiću govorimo o važnosti kretanja, sa svih strana dobivamo poruke „#ostanidoma“. Naša djeca stekla su naviku svakodnevnog tjelesnog vježbanja, a imaju sreću što mogu izaći iz svojih kuća i boraviti u prirodi pa se tako lakše nose s ovim izazovom.

Kako bi održali vezu vrtića i roditeljskog doma, te djeci i roditeljima olakšali ovo izazovno razdoblje izolacije mnogi vrtići pa tako i naš nudi različite sadržaje preko online vrtića.

Većina djece ovo razdoblje doživjet će pozitivno. Roditelji imaju više vremena bez žurbe i stresa provoditi sa svojom djecom, priliku za učiti nešto novo, mogućnost da pomognu svojoj djeci u prihvaćanju granica, građenju strpljenja, razvoju empatije i sl.

Roditelji će često od djece čuti „dosadno mi je“, nemojte odmah rješavati problem dosade, pustite dijete da se malo muči i samo se riješi tog neugodnog osjećaja jer dosada je pokretač za nove aktivnosti i igre.

Ovo vrijeme izolacije je privremeno i neće trajati zauvijek, pazite na zdravlje svoje djece i na sebe te nastojte maksimalno iskoristiti vrijeme provedeno zajedno.

Odgojiteljice: Vesna Volarić i Sonja Ivanović

27

Rino i Mavro glazbenom tečaju

na

Općina Vrbnik i TZO Vrbnik po osmi su put u ljeto 2019. organizirali glazbeni tečaj sviranja i pjevanja za početnike i napredne u Vrbniku koji je trajao od 6. do 14. srpnja. Proteklih godina tečaju se je pridružio Grad Krk i TZ Grada Krka.

Ovaj je glazbeni tečaj privukao 13 sudionika. Polaznici su se upoznavali s elementima pop, rock, etno i jazz glazbe, a na satovima Music Campa učili su konkretno sviranje na instrumentu ili pjevanje te su sudjelovali na zajedničkim predavanjima. Profesori su bili profesionalni muzičari Damjan Grbac, Sergio Kovačić, Karlo Lovrić, Mihalj Ivković i Pamela Grozdanić. Iz naše škole sudjelovali su Mavro Dobrinčić i Rino Juranić.

Polaznici su nastupili na zajedničkom završnom koncertu koji se je održao u Vrbniku u nedjelju 14. srpnja u večernjim satima, a tada su im ujedno dodijeljene i diplome.

28

7. ljetna škola glagoljice

Zadnji srpanjski tjedan u Vrbniku Vrbničko kulturno društvo „Frankopan“ posvećuje glagoljici. U srpnju 2019. je od 22. do 26. održana sedma po redu Ljetna škola glagoljice „Frankopan“ u suradnji s Katedrom Čakavskog sabora Kornić i poučavateljima glagoljice: Miriam Volarić, Damirom Kremenićem i Lovrom Krsnikom. Tečaj su polazila 53 polaznika.

Osim učenja glagoljice (ukupno pet tečajeva) polaznici su prisustvovali eko-etno radionici filcanja krčke vune i izrade rukotvorina s glagoljaškim motivima koju je održala gospođa Jasminka Gršković, a od 23. do 25. srpnja održala se radionica 3D programiranja i printanja glagoljske azbuke koju je vodila Anita Pešut iz Rijeke. U Domu na Škujici 27. srpnja bila je održana svečana podjela diploma te predstavljeni radovi nastali na radionicama.

Iz Klarina pera…

Na inicijativu naših učitelja organizirale su se po prvi put dvije kreativne radionice glagoljice za sve učenike koji su završili pet osnovnih tečajeva.

Kreativnu radionicu 3D glagoljanja vodila ja prof. Anita Pešut.

Tečaj je započeo upoznavanjem polaznika s programom 123Desing koji se koristi za crtanje slova.

Polaznici tečaja nisu bili samo učenici već i njihovi učitelji, marljivo su izrađivali glagoljska slova pomoću programa 123Desing i tako su uspjeli napraviti cijelu azbuku.

Nakon što smo naučili crtati slova, profesorica Anita upoznala nas je sa 3D printerom na kojem smo isprintali 3D glagoljska slova.

Nadamo se novim poučnim i zanimljivim druženjima s glagoljicom u ljeto 2020.

Klara Kovačević, 7.r.

Neki od nas sudjelovali su u VII. vrbenskim užancama U nedjelju 18. kolovoza 2019. po sedmi put su se održale vrbenske užance. Oživljeni su stari mesopusni običaji. Prikazan je četrtek tusti, zadnja nedija mesopusna, mesopusni ponedijek i utorek, čista sreda. Izrađivale su se maske, a u Domu na Škujici bila je postavljena izložba „Mesopusni vremeplov“. I mi smo sudjelovali u mesopusnom šunšuru.

U suradnji sa Županijskom upravom za ceste rekonstruirana je ulazno izlazna cesta Vrbnika od zavoja Jir do ulaza u ulicu Retec.

Uređena je zaobilaznica od Sv. Nedije do Vajavine.

29

Razgovor s učiteljicom Mirom Katunar Učiteljica Mira Katunar već dugi niz godina sa svojom obitelji brine o kornjačama koje su igrom slučaja došle u njen vrt i tamo pronašle siguran kutak koji im omogućava da što dulje i bezbrižnije žive.

Kornjače su zaštićena vrsta životinja te ih učiteljica drži slobodne u svojem vrtu i hrani te im pomaže u opstanku brinući o njima i za vrijeme velikih hladnoća koje im mogu naštetiti.

Kada ste u dobili svoju prvu kornjaču?

To je bilo 1988./89. godine.

S obzirom da je došla s Paga, jer ju je našao moj muž na cesti prevrnutu i donio kući, krstili smo je najprije Pažanka, a onda Korni ili Kornica. Nedugo nakon toga nabavili smo od susjeda mužjaka Kornela. Tada je nastao popriličan nered u vrtu.

Koliko kornjača trenutačno imate?

Pa imamo ih oko 7-8. Čak smo 2010. jednom zbrinuli i jaja u terariju pod žaruljom da se kornjače same izlegu i da mama ne brine o njima. Uspjeli smo i dobili četiri prekrasne mlade kornjače.

Znate li imena svih kornjača koje imate?

Pa ne baš svih. Najviše onih prvih kornjača. Svaka je imala svoj znak tako da ih možemo razlikovati.

30

Koja je najstarija kornjača?

Upravo ta koja je stigla '89. godine i ona bi po računanju godina za kornjače sada imala oko 60 godina. Sad smo negdje vršnjakinje.

Ali će me ona nadživjeti! Kornjače su dugovječne. Netko u oporuci ostavi novce, a ja ću svoje kornjače.

Ne za prodaju, nego da se brinu o njima.

Kako se rodila ljubav prema kornjačama?

Najprije nismo ništa znali o kornjačama i o brizi za njih.

Informirali smo se na razne načine, a to su najviše činili moji sinovi.

Prvi zaključak do kojeg sam došla je da kornjače sigurno dobro čuju jer je hodala za mnom prateći moj glas.

Ujutro rado jedu voće ili povrće, a navečer se sakriju pod neki žbun u vrtu. Ljeti su vrlo aktivne, posebice mužjaci koji jure za ženkama.

Mužjaci brane svoj teritorij. Jednom prilikom je mužjak iz divljine došao u naš vrt pa je nastala borba između dva mužjaka. Jedan je pobijedio, a drugi je otišao.

Prateći život kornjača, sve je više rasla i naša privrženost njima.

Vodimo brigu o njima. Prilagodili smo bilje u vrtu njihovim uvjetima života i prehrane, tuširamo ih gumom, vegetarijanke su i jedu uglavnom voće i povrće iako smo došli do zaključka da ne vole banane. Kad su gladne, za glasom dođu i u kuću te traže jesti, jako su pitome posebice najstarija.

Ima li puno brige oko kornjača?

One su nezahtjevne životinje. Čim zahladi one se zakopaju. Zimi nema brige s njima.

Ljeti su živahne i vesele, a jedini nered je taj da malo zaprljaju terasu kad izađu iz vrta za vrijeme kiše. S obzirom na veliku smrtnost kornjača, jedne sam godine omotala kornjače u vlažni papir i držala ih u špajzi jer se mlade kornjače pred zimu ukopaju u zemlju i kako su premale, ne mogu se u proljeće otkopati i onda uginu.

Poruka za one koje žele pomoći kornjačama?

Kornjače su zaštićene, ako vam dođu u vrt, prigrlite ih. Ako imate prostora, šteta ih je ne imati u vrtu!

Klara Kovačević i Dora Čubranić, 7.r.

Razgovor s učenicom Dorom Čubranić

Dora Čubranić, učenica sedmog razreda naše škole, dugogodišnja je ljubiteljica kornjača koje su još za njenog djetinjstva počele iz obližnje šume dolaziti u vrt njene obitelji. O njima se ne brine sama, velika su joj podrška članovi obitelji tj. majka, otac i dva starija brata. S kornjačama se druži od ožujka do listopada, hrani ih i brine se da imaju na raspolaganju uvijek dovoljno vode za piće i kupanje. U njenom se vrtu mogu naći mnoge generacije kornjača od djedova i baka, mama i tata te djece i rođaka kornjača. Ono što nas je začudilo je da ih ona svaku pojedinačno raspoznaje i da većina njih ima zanimljiva imena (Roko, Karmen, Stefany…). Čestitamo Dori na njenoj brizi o zaštićenoj vrsti životinja i želimo joj da što više ustraje u svojim namjerama da pomogne u očuvanju ove zanimljive dugovječne životinjske vrste.

Kada si se počela ozbiljno družiti s kornjačama?

Vrlo sam se rano počela družiti s kornjačama, još negdje na početku osnovne škole.

Kako se rodila ljubav prema kornjačama?

To je zapravo bila ljubav na prvi pogled. Čim sam počela promatrati prvu kornjaču i brinuti o njoj, odmah sam krenula s detaljnijim istraživanjem te zanimljive vrste životinja.

O koliko se kornjača trenutno brineš?

Brinem se o većem broju kornjača, a zapravo sve to ovisi o tome koliko kornjača u proljeće bude u mojem vrtu.

Podržavaju li roditelji tvoju ljubav prema kornjačama?

Roditelji podržavaju moju ljubav prema kornjačama, te se zajedno sa mnom brinu o njima kad je u pitanju nabava hrane i slično… Što misliš koliko godina imaju najstarije i kako se određuju godine?

Godine kornjača određuju se pomoću prstenova na oklopu, ali mi još nismo uspjeli sa sigurnošću dokučiti koliko godina ima najstarija kornjača u našem vrtu.

Koliko se dugo tokom godine družiš s kornjačama?

S kornjačama se družim od ranog proljeća do kasne jeseni kad su one budne i borave u mojem vrtu.

Kako izgleda vrt tijekom njihovog boravka u njemu?

Naš vrt je uglavnom ukrasni vrt, ne uzgajamo u njemu povrće jer mu kornjače ne mogu odoljeti pa to ne bi dobro završilo za mlade biljke.

Koju hranu vole jesti?

Kornjače su vegetarijanci te uglavnom jedu voće i povrće.

Hraniš li ih kupovnom hranom ili uzgojenom u vrtu?

Ponekad ih hranim povrćem iz vrta moje bake, a ponekad kupovnim voćem i povrćem.

Kako ih osvježavaš tokom ljetnih vrućina?

Za vrijeme velikih ljetnih vrućina zalijevamo ih vodom, a one se i same sklanjaju ispod grmova u hlad. Što te najviše oduševljava u kornjača?

Kornjače su jako dobroćudne, zanimljive i privržene životinje te ako slučajno dođu u vaš vrt, treba im boravljenje u njemu učiniti što ugodnijim, a one će vam vratiti dvostrukom ljubavlju i privrženošću.

Imaš li kakvu misao o kornjačama koju bi željela za kraj podijeliti s našim čitateljima?

Mnogi misle da su kornjače trome i nezanimljive životinje, ali kad se svaki dan počnete družiti s njima shvatite koliko su zapravo zanimljive, vesele i živahne životinje.

Klara Kovačević, 7.r.

31

Već treću godinu zaredom učenici i učitelji Osnovne škole „Fran Krsto Frankopan“ Krk, PŠ Vrbnik te polaznici DV „Katarina Frankopan“ Krk, PO Vrbnik suorganizatori su Adventa va Vrbniku. Njihov doprinos je, kao i prethodnih godina, u organizaciji humanitarnog sajma na Škujici i upriličenju božićne priredbe u Domu. Preostale organizatore ovog događanja čine VKD Frankopan, TZO Vrbnik, Općina Vrbnik te lokalni obrtnici. Kuhano vino i hranu pripremili su članovi VKD Frankopan i Dešpetljivci, a vino su donirale PZ Vrbnik, PZ Gospoja, Kuća vina Ivan Katunar, OPG Čubranić Petar i sinovi, Vinarija Katunar, Vinarija Šipun i Vinarija Nada. Svojim prilozima i proizvodima pomogli su u realizaciji: Trgovina Krk d.o.o., Malinska, konoba Zlatna žlahtina, konoba Placa, konoba Luce, Pekara Vrbnik, market Draga, mini market Supec, Aura proizvodi d.o.o., pizzeria Morska vila, OPG Ivan Parčić, buffet Zgribnica, buffet Dubravka, mesnica Vrbnik, Mariška d.o.o., UO Sv. Marek, Temativ krea, UO Bodul, ali i mnogi Vrbničani. Pohvalna je i suradnja sa Srednjom školom „Hrvatski kralj Zvonimir“ koja nam je i ove godine ustupila dva svoja učenika (bivše učenike PŠ Vrbnik) u svrhu humanitarnog rada.

Humanitarni aspekt ovogodišnjeg Adventa va Vrbniku namijenjen je liječenju dječaka Borne Brusića, oboljelog od Dravetovog sindroma (oblik teško kontrolirajuće epilepsije) i mladića Mihe Tomažina, sina učiteljice PŠ Punat. U tu su humanitarnu svrhu tijekom prosinca u školi, vrtiću i domu izrađivani mnogi ukrasni predmeti namijenjeni prodaji na štandovima i tomboli.

Subota 14. prosinca započela je postavljanjem i uređivanjem štandova na Škujici te stvaranjem predbožićnog ugođaja uz miris čaja, pogače i kanape sendviča. Slijedila je priredba u Domu s početkom u 11.30. Priredba je započela plesnim nastupom vrtićaraca, a nastavila nastupom Mavra Dobrinčića koji je izveo Ljubavni monolog.

učitelj Tomislav Božić koji je s učenicima u Božićnom mix-u uvježbao sviranje na dva klavira, kahonu i udaraljkama. Publika je uživala i u skladbama petero učenika Glazbene škole „Ivan Matetić Ronjgov“.

Prije završne pjesme, prisutne je razveselila i nasmijala dramska skupina igrokazom Audicija pod vodstvom učiteljice Kristine Koščić.

Za glazbeni dio priredbe pobrinuli su se: učiteljica glazbene kulture Ana Jagić Aljić koja je sa zborom pripremila dvije pjesme Valovi mira i Božić dolazi, te voditelj glazbene grupe 32

Tijekom programa govorili su se tekstovi na hrvatskom i engleskom jeziku, a za pripremu učenika zaslužne su učiteljice Mira Katunar i Maria Elena Brusić. Naravno, na priredbi se i plesalo na glazbu pjesme Santa tell me, a učenice je za nastup pripremila učiteljica Patricija Mijatović.

Nakon priredbe posjetitelji su se ponovno preselili na Trg Škuijica gdje je uslijedio nastavak humanitarne prodaje na štandovima.

U nedjelju, 15. prosinca nastupali su učenici Glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov iz Rijeke i upriličili nam pravu glazbenu poslasticu. Prisutni su uživali u prigodnom božićnom repertoaru, zvucima violina, flauta, harfe… te pjevanju dječjeg i mješovitog zbora. Na ulazu u Dom bili su izloženi preostali predmeti s adventskog sajma.

Na kraju još jedne uspješne adventske priče zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom humanitarnom projektu. Zahvaljujući donacijama sakupili smo 33 656,35 kn i 25 eura. djelatnici i učenici PŠ Vrbnik

Plakatima i nastupom sudjelovali smo u…

U petak 31. siječnja 2020. godine u Vrbniku je održana Noć muzeja. Ove godine tema je bila „Tragom vrbničkih knjiga“ povodom 110 obljetnice otvaranja Knjižnice obitelji Vitezić.

U 18.00 započeo je program kojeg je otvorilo VKD Frankopan.

Slijedilo je predavanje Darije Pape o vrbničkoj Knjižnici obitelji Vitezić, knjigama u njoj i još ponekim korisnim informacijama.

Dina Valković nam je pričala o vrijednim vrbničkim knjigama i knjižnici. Učenici naše škole Mavro i Klara pročitali su tekstove na čakavštini koje u izveli na "Ča čitalnici" u Kastvu. Nakon svega svi zainteresirani mogli su odigrati kviz i osvojiti poneke nagrade.

Kasnije je organiziran i obilazak Knjižnice obitelji Vitezić.

Uskoro se pridružila i glazbena pratnja tria Asi, a u kasnijim satima grupe Venus.

U Domu je bila i izložba plakata. Izložen je plakat s citatima o knjigama učenika mlađih razreda te plakat o najstarijim knjigama u našoj školskoj knjižnici.

Klara Kovačević, 7.r.

33

Školski maškarani ples U nedjelju 23. veljače 2020. godine održale su se školske maškare. Okupili smo se u 16:00 na Trgu Škujica, a nakon toga smo s Reduta bendom krenuli u povorci ulicama starog grada. Zatim smo se vratili na Škujicu i zabavljali uz pjesmu i ples.

Veseli i raspjevani ušli smo u Dom i nastavili se zabavljati uz grupu Insula. U 18:30 uslijedilo je predstavljanje točaka. Prvi su nam se predstavili vrtićari koji su maskirani u pahuljice i snjegoviće unijeli dašak zimske radosti. Prvi razred bio je maskiran u gusare i oduševio nas je svojim nastupom.

Petaši su bili koronavirus, a šesti razred majstori.

Sedmaši su nas podsjetili kako se plesalo osamdesetih.

Osmaši su svoju masku predstavili uz pjesmu Lampadine. Nakon scenskih nastupa počastili smo se ukusnim štrudlama Pekare Vrbnik.

Najviše su nas razveselile nagrade. Sretni i zadovoljni uputili smo se svojim kućama. četvrtaši Drugi i treći razred bili su slikari te su nam uz zvukove Pink Panthera naslikali pravo remekdjelo.

Četvrtaši su bili Mickey i Minnie Mouse.

34

U Risiki je u nedjelju 16. veljače bilo vrlo svečano. Tog je dana bilo otvorenje novouređenog trga ispred crkve.

Do ideje o preuređenju traga ispred crkve sv. Jeronima došlo je još pred tri godine.

Izgradnja je trajala oko tri mjeseca. Na otvorenju trga su bili: načelnik općine Vrbnik Dragan Zahija, predstavnici Vijeća općine Vrbnik, Mjesni odbor, župnik i svećenik Zvonimir Seršić, Mažoretkinje otoka Krka, Kulturno društvo Frankopan iz Vrbnika te ostali mještani i posjetitelji.

Otvorenje je započelo blagoslovom trga, a nakon načelnikove riječi slijedilo je rezanje vrpce. U rezanju vrpce su sudjelovali načelnik općine Vrbnik Dragan Zahija i općinski vijećnik Zlatko Brusić.

Mažoretkinje otoka Krka svojom su koreografijom dodatno uljepšale čin otvorenja, nakon njih je plesom nastupilo Kulturno društvo Frankopan iz Vrbnika (mlađa grupa).

Poslije otvorenja svi su se prisutni počastili hranom i pićem.

Ubuduće će se trg ispred crkve sv.

Jeronima koristiti za održavanje raznih manifestacija.

Marija Brusić, 6.r.

Otočni karatisti nastavljaju s treninzima online

Unatoč spriječenošću zajedničkog okupljanja Karate klub Krk Croatia je nastavio raditi dalje sa svojim sportsko-obrazovnim programom. Tjedan dana nakon zabrane rada koje su dobile udruge, razmišljao sam na koji način bi mogao i dalje ostati u kontaktu s djecom, jer smo svi mi uvidjeli da bi ova situacija s COVID-19 mogla potrajati. Dobio sam ideju da, iako se ne možemo zajedno nalaziti u dvorani, postoji dosta dobra zamjena i to tako da se treninzi odrađuju u kućama, te sam ove treninge nazvao HOME EDITION. Svakoga dana kada članovi imaju trening, treneri Karate kluba ujutro pošalju na mail program koji se taj dan mora odraditi, a članovi potvrđuju da su odradili trening u zajedničkoj Viber grupi. Ono što je zanimljivo je to da su sve grupe prihvatile ovaj način nastavka treniranja, od najmanjih, karate vrtići, karate škole, natjecatelji i rekreativni karate, govorim u množini jer treniraju djeca skoro s cijelog otoka Krka, a među njima i učenici PŠ Vrbnik.

Još jedna zanimljivost je i ta da smo u programe, a posebno kod najmlađih, uključili i roditelje, a nerijetko i ostali članovi imaju Melisa iste izazove da uključe roditelje, braću, sestre. Svakoga dana preko trenira klupskih Viber grupa dobivam na desetke slika i video klipova kako karate i članovi odrađuju treninge. Također, jedan je od izazova bio da poslala je članovi sami napišu trenažni program i podijele ga s ostatkom grupe. fotografiju Ovakvim nastavkom rada kluba uspio sam održati odnos s podrške iz članovima koji nastavljaju odrađivati treninge i zadržavati kondiciju. Garice!

Na ovaj im se način ispunjava vrijeme kojega sada imaju više, roditelji cijene brigu i snalažljivost kluba, a klub i dalje provodi program koji je predstavio na početku godine.

Samuel Roksandić, trener 35

Razgovor s Filipom Zrilićem, Markom Putnikom i Nikom Galešićem

Kao gosti natjecanja Lino višebojac, koje se održalo 24. listopada 2019. u PŠ Punat, sudjelovali su mladi igrači HNK Rijeka U19: Marko Putnik, Filip Zrilić i Niko Galešić koji su ujedno i igrači reprezentacije Hrvatske. Niko Galešić bio je sramežljiv i kratak u odgovorima i to s dobrim razlogom... rođen je i odrastao u Njemačkoj i tek je pred četiri mjeseca došao igrati u Hrvatsku za HNK Rijeka. Kaže da mu je još uvijek najveći problem jezik, sve razumije, ali teže govori. Sva trojica žele živjeti od nogometa i usavršiti svoju igru.

S njima su, nakon natjecanja, razgovarali četvrtaši PŠ Vrh: Tai Mršić i David Linardić, petaši PŠ Punat: Marija Nosić i Dorijan Karabegović, te učenice naše škole Dora Čubranić i Ivana Zahija. Ivana i Dora razgovarale su s Filipom Zrilićem. Evo što su naši novinari saznali…

Kako se rodila ljubav prema nogometu i kad ste se počeli baviti nogometom?

F.Z: Počeo sam se baviti nogometom u četvrtom razredu osnovne škole.

M.P: Kao mali jako sam volio loptu i uvijek sam ju šutirao tako da su me moji roditelji sa šest godina upisali na nogomet. To je bilo prije trinaest godina. Tijekom godina probavao sam i druge spotove, ali ostao sam najvjerniji nogometu.

N.G: Tata me uvijek vodio na utakmice pa sam zavolio nogomet i počeo trenirati sa šest godina.

Koji su bili Vaši prvi uzori?

F.Z: Cristiano Ronaldo bio je moj prvi uzor i tako je i dan danas!

M.P: Prvi uzori bili su mi najbolji igrači svijeta, npr. Messi!

N.G: Messi i Zidane.

Je li teško uskladiti nogometnu karijeru i školovanje?

F.Z: Sad sam završio srednju školu, ali bilo je dosta teško uskladiti naporne treninge i učenje. Da bi se sve stiglo, treba se jako dobro organizirati.

M.P: Pa bilo je dosta teško.

Trebalo je ozbiljno trenirati i u isto vrijeme učiti. Srećom imao sam dobre prijatelje u školi i razrednicu koja me je uvijek podržavala tako da je sve na kraju ispalo dobro.

N.G: Meni je to bilo dosta teško, ali ako sam ja uspio, onda ćete i vi!

36

Koliko puta tjedno i gdje vježbate?

F.Z: Treniramo pet puta tjedno, a kad imamo utakmice to bude i češće, ovisi kako kad.

M.P: Treniramo pet do šest puta tjedno plus jedna utakmica. Ja često radim i dodatne treninge tako da to bude najčešće osam puta tjedno.

N.G: Šest puta tjedno!

Kako izgledaju vaši treninzi?

F.Z: Dan prije utakmice bude neki lagani trening kao i poslije utakmice kad slijedi lagani regeneracijski trening dok treninzi tijekom tjedna budu teži uz dodatno vježbanje u teretani.

M.P: Najprije ide lagano zagrijavanje da se mišići probude, onda slijedi teži dio treninga u kojem se trenira uglavnom s loptom i na kraju završimo laganim vježbanjem da se malo opustimo.

N.G: Zagrijavanje, igranje s loptom i na kraju najčešće mala utakmica!

Postoje li nekakve posebne pripreme za važne utakmice?

F.Z: Prije svake utakmice gledamo video analizu protivnika i proučavamo kako igrati da bismo dobili utakmicu, tj. pobijedili!

M.P: Postoje fizičke, psihičke i taktičke pripreme. Bitno je slušati trenerove upute i sam se nekako psihički pripremiti za igru.

N.G: Lagani trening i osobna priprema.

Kako se postaje član reprezentacije Hrvatske?

F.Z: Prvenstveno dobrim igrama!

Ako igrate dobro, zamijetit će vas selektori i pozvati vas da igrate u reprezentaciji Hrvatske.

M.P: Najprije morate u svom klubu biti najbolji i pokazati da vrijedite i da marljivo vježbate, a onda vas promatraju i pozovu.

N.G: Dosta vas promatraju i ako zadovoljite kriterije, uđete u reprezentaciju.

Koja Vam je bila najteža utakmica u zadnje vrijeme, a koja najlakša?

F.Z: Po meni ne postoji lagana utakmica, sve su teške… puno se trči i kad protivnik baš nije dobar svejedno je teško.

M.P: Najteža mi je utakmica bila za reprezentaciju kad smo igrali protiv Španjolske, nju smo i izgubili. Lagana… pa lagana nije niti jedna utakmica, svaka je teška na svoj način.

N.G: Skoro sve su jednako teške jer u svakoj trebaš dati 100 % sebe u igranju.

Koji trenutak u dosadašnjoj nogometnog karijeri možete izdvojiti kao najuspješniji za Vas? F.Z: Istaknuo bih nogometni turnir u Foči, tamo sam bio proglašen najboljim igračem, a i

kao ekipa osvojili smo prvo mjesto.

M.P: Najveći uspjehom smatram ulazak u reprezentaciju Hrvatske gdje imam prilike igrati s najboljim hrvatskim igračima.

N.G: Bilo ih je i bit će ih, nadam se, još.

Kako Vam se sviđa Lino višebojac i sudjelujete li prvi put u njemu?

F.Z: Prvi put sudjelujem. Sviđa mi se, lijepo je i djeca su se danas jako dobro zabavila.

M.P: Prvi put sam sudjelovao danas na ovom natjecanju. Bila je jako dobra atmosfera, sudionici su bili veseli i nasmijani. Drago mi je što su se danas svi družili i bavili sportom.

N.G: Prvi put sam ovdje. Sviđalo mi se, navijači su bili odlični!

Jeste li zadovoljni današnjim sportskim susretom i što Vas se najviše dojmilo?

F.Z: Najviše mi se je dojmilo navijanje i vaši navijački transparenti. Bio sam zadužen za nadgledanje rukometnog dijela natjecanja i mogu reći da ima dobrih mladih rukometaša u vašoj školi.

M.P: Zadovoljan sam. Najviše me

Jeste li igrali u društvu nekog svjetski poznatog nogometaša, bilo u Vašoj ili suprotnoj momčadi?

F.Z: Nisam još. Jedino s igračima HNK Rijeke.

M.P: Nisam, jer sam još mlad, ali bit će prilike!

N.G: Hartmann, Michel Ballack…

je dojmilo to što ste vi bili jako zadovoljni i uživali. Ono što je najvažnije kretali ste se, a to je jako dobro za razvoj djece vaše dobi.

N.G: Bilo je odlično, sve je bilo super organizirano!

Dora Čubranić, 7.r. i Ivana Zahija, 8.r.

37

Ekskurzija osmaša U utorak, 10. rujna 2019. uz pratnju učiteljice Lucije Šarinić krenuli smo transfer kombijem u 6:40 iz Vrbnika do Dunata, gdje smo se ukrcali u autobus s ostalim učenicima iz PŠ Baška i PŠ Vrh s kojima smo već ranije isplanirali odlazak na zajedničku ekskurziju.

Jadranskom magistralom vozili smo se do Senja gdje smo imali kratku pauzu. Nakon pauze uputili smo se autocestom do Zadra. Uz pratnju vodiča razgledali smo crkvu sv. Marije, sv. Krševana, sv. Donata, Morske orgulje, Pozdrav Suncu i katedralu sv. Stošije koju smo razgledali i iznutra. Nakon obilaska grada i ručka uputili smo se prema PP Vransko jezero gdje smo s vidikovca Kamenjaka imali prekrasan pogled na jezero i NP Kornati. Uputili smo se prema hotelu Imperial u Vodicama, a nakon dolaska imali smo slobodno vrijeme, večeru i noćenje.

Sljedeći dan 11. rujna, u jutarnjim satima krenuli smo prema NP Krka. Razgledali smo vodenicu i brodićem došli do otočića Visovca gdje smo posjetili franjevački samostan, crkvu i muzej, a nakon toga brodom smo krenuli nazad prema slapovima.

Šetajući vidjeli smo Skradinski buk te se potom uputili brodom u Skradin na ručak. Nakon ručka krenuli smo prema Sokolarskom centru smještenom u borovoj šumi u Dubravi kod Šibenika. Upoznali smo se s životom nebeskih lovacasokolova, ali i sova. Nakon povratka u hotel i večere razgledali smo Vodice.

Treći dan, 12. rujna, uputili smo se prema Sinju. Razgledali smo Muzej Sinjske alke gdje smo o njoj imali zanimljivo predavanje.

Nakon muzeja posjetili smo crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske u kojoj se nalazi slika Gospe sa zlatnom krunom.

Dalje smo se uputili prema Splitu. Nakon posjeta stadionu Poljud razgledali smo Dioklecijanovu palaču uz pratnju lokalnog vodiča.

Također smo razgledali splitsku katedralu i kip Grgura Ninskog.

Nakon slobodnog vremena uputili smo se na ručak.

Poslije ručka krenuli smo prema Trogiru gdje smo posjetili povijesnu jezgru Trogira s gradskim zidinama i vratima, utvrdu Kamerlengo, gradski trg, toranj sa satom i trogirsku katedralu s njezinim portalom, djelom majstora Radovana. Nakon Trogira uputili smo se prema hotelu na večeru i zadnje noćenje.

38

Četvrti dan, 13. rujna, ujutro odjavili smo se iz soba i oko 10 sati krenuli prema Šibeniku.

Razgledali smo šibensku katedralu sv. Jakova te djelo kipara Juraja Dalmatinca. Također smo razgledali i krstionicu s posebnim reljefima.

Prošetali smo gradom nakon čega smo išli na ručak. Nakon ručka krenuli smo prema Kninu.

Posjetili smo Kninsku tvrđavu i popeli se sve do vrha gdje se nalazi stijeg s zastavom i kip Franje Tuđmana.

Nakon razgledavanja spustili smo se do autobusa i krenuli u smjeru Krka. Stigli smo u Vrbnik oko 22 sata.

Ekskurzija nam se jako svidjela zbog zanimljivog i ispunjenog programa kao i zbog sklapanja novih prijateljstava.

Osmaši s razrednicom Lucijom Šarinić

Matinjada pul Ronjgi 2019.

U nedjelju 22. rujna 2019. vrbenske su se kanturice i mladi sopci zaputili na 38. matinjadu pul Ronjgi.

Polazak je bio u 8.10 ujutro. Kanturice su pripremale Anamarija Valković Kosić i Ana Antić.

Natjecanje je započelo u 10.00, a trajalo je sve do 13.00. Od kanturica natjecale su se Karla Justinić, Ivana Polonijo, Ivona Polonijo, Ida Krtica i Tea Kamenar, a od sopaca Lovro Polonijo, Franko Jurešić, Jan Kosić, Eugen Petrinović te Ivan, Mavro i Andrija Dobrinčić.

Tea i Karla su osvojile 3. mjesto uz koje je, osim diplome, bila i novčana nagrada od 400 kuna, a od sopaca su Mavro i Andrija osvojili 3. mjesto te 400 kuna i diplome.

Povratak je bio u 15.00. Svi su se vratili kući s nešto novoga nauka i s osjećajem još većeg poštovanja prema tradiciji i tradicijskoj glazbi.

Tea Kamenar, 7.r.

39

Kastav

Po četvrti put u Kastvu je održano dvodnevno natjecanje u interpretativnom čitanju proznih čakavskih tekstova pod geslom „Čuvan ča, nosin ča, govorin ča, pišen ča, kantan ča!“ s ciljem okupljanja zaljubljenika u čakavštinu, poticanja njegovanja čakavštine osobito među djecom i mladima, ali i očuvanja izvornih govora od izumiranja.

Projekt su pokrenule učiteljice Dragica Stanić, Karmen Šimetić i Dubravka Uroda povodom obilježavanja 150. obljetnice od otvaranja kastavske čitalnice (1866.). Projekt su podržali Grad Kastav i Primorsko-goranska županija, a postao je djelom programskog pravca 27 susjedstava – Susjedstva Kastav u okviru Rijeka 2020 – Europske prijestolnice kulture.

Na natjecanju koje je održano u kastavskoj gradskoj vijećnici sudjelovalo je 86 natjecatelja iz cijele Primorskogoranske županije u nekoliko kategorija. Prvi dan, 27. rujna 2019. natjecala su se djeca u kategoriji 1. i 2. razred, kategoriji 3. i 4. razred te u kategoriji 5. – 8. razred.

U ovoj posljednjoj sudjelovali su i učenici naše škole, sedmaši. Klara Kovačević nastupila je s ulomkom priče Ivane Brlić-Mažuranić „Ribar Palunko i njegova žena“ koju je na vrbničku čakavštinu prevela Marija Trinajstić Božić.

40

I tako je naše ČE odjeknulo u lepezi raznolikih čakavskih govora talentom troje mladih Vrbenčana koje je vodila i pripremala učiteljica Dina Valković.

Dina Valković

Mavro Dobrinčić nastupio je s tekstom objavljenim u Vrbničkim vidicima pod naslovom „I spod škrabausnice čovik – Dedu Ujčiću“. Emotivan, ali humorističan tekst njegove mame Željke Dobrinčić i odlična izvedba utjecali su zasigurno na dobivanje nagrade publike. Na natjecanju su sudjelovali i učenici iz OŠ „Omišalj“ PŠ Dobrinj: Tian Šamanić, Lovro Barbalić i Franko Pavačić s ulomcima iz knjige „Sedmoškojani“ Branka Turčića.

Vodila ih je učiteljica Maja Polonijo.

Drugi dan, 28. rujna 2019. u kategoriji odraslih 25 natjecatelja i veoma ozbiljnoj konkurenciji sudjelovao je i bivši učenik naše škole Luka Vadnov s ulomkom Mollierova Mizantropa pod naslovom „Niškoristi od čovika“ koji je na vrbničku čakavštinu prevela Marija Trinajstić Božić. Moćna Lukina izvedba izborila je jednoglasnom odlukom četveročlanog stručnog ocjenjivačkog suda 1. nagradu.

U petak, 27. rujna 2019.

Mavro, Klara i njihova mentorica Dina Valković zaputili su se u Kastav. Tamo se održavala četvrta „ČA čitalnica“. To je natjecanje koje okuplja brojne ljubitelje čakavštine, ponajprije djecu i mlade.

U gradskoj vijećnici Kastva skupila su se osnovnoškolska djeca od 1. do 8. razreda s proznim tekstovima na čakavštini. Bilo je natjecatelja iz Rijeke, njezine okolice i otoka Krka (Vrbnika i Dobrinja). U osam sati ujutro počelo je prijavljivanje natjecatelja, a nakon toga u devet sati održala se svečanost otvorenja. Natjecanje je započelo s učenicima nižih razreda, nakon njih slijedili su učenici viših razreda.

Proglašenje pobjednika održalo se oko 13 sati, a Mavro Dobrinčić, učenik naše škole osvojio je nagradu publike.

Klara Kovačević, 7.r.

Osmaši u Vukovaru Učenici 8. razreda PŠ Vrbnik OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk sudjelovali su 18. i 19. listopada u projektu „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“. Projekt se provodi na državnoj razini, a organizira ga Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Sastoji se od tematskih predavanja Domovinski rat i Bitka za Vukovar te posjeta kulturno-povijesnim spomenicima.

Na kraju posjeta održan je kviz u kojem su sudjelovali i predstavnici OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk. Stjepan Žužić i Emili Depope osvojili su za našu školu 2. mjesto.

Učenici su sa svojom razrednicom Lucijom Šarinić i s ostalim osmašima naše škole posjetili Muzej vučedolske kulture, Gradski muzej Vukovar, Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Borovo naselje, Vukovarsku bolnicu, Dunav, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen-dom Ovčaru kao i masovnu grobnicu na Ovčari.

Ovim smo dvodnevnim posjetom obilježili sjećanje na Vukovar i izrazili suosjećanje i poštovanje žrtvama Domovinskog rata.

Marin Morožin, 8.r.

Tema ovogodišnjeg saziva: Branko Fučić

Akademik Branko Fučić (1920.-1999.) – erudit, pješak, glagoljaš, praktičar, Bodul i građanin svijeta bila je tema 22. saziva Male staroslavenske akademije „Dr. Antun Mahnić“ školskog projekta OŠ „F.K. Frankopan“, Krk koja se odvijala od 22. do 25. listopada 2019. godine. Ovaj 22. saziv okupio je 37 učenika sedmog razreda i 12 učitelja iz svih otočnih škola te goste iz OŠ Kraljevica. U Akademiji su kao predavači, osim učitelja, sudjelovali i svećenici Krčke biskupije Franjo Velčić i Nikola Radić koji su imali prilike osobno poznavati Branka Fučića.

PRVI DAN – 22. listopada 2019.

Nakon upoznavanja i uvodnih predavanja krenuli smo u šetnju gradom. Zaustavili smo se u biskupijskoj dvorani i odslušali predavanje dr. Franje Velčića.

Nakon predavanja sudjelovali smo svi u glagoljaškoj i glazbenoj radionici, potom ručali, te nastavili rad u nekoj od odabranih radionica. Moglo se birati između povijesne, likovne, kaligrafske, novinarske i informatičke radionice.

DRUGI DAN – 23. listopada 2019.

Drugog smo dana nastavili sa šetnjama gradom i predavanjima.

Svratili smo nanovo u biskupijsku dvoranu gdje nam je vlč. Nikola Radić održao predavanje o Branku Fučiću.

41

Nakon posjeta krčkoj katedrali i kratke pauze slijedilo je predavanje našeg ravnatelja Serđa Samblića Od Karlovca do Dobrinja, koje je govorilo o učiteljici Ani Kirinčić koja je utemeljila ovu Akademiju. Zatim smo, kao i prvog dana, sudjelovali u glagoljaškoj i glazbenoj radionici, ručali, družili se te u poslijepodnevnim satima radili u odabranoj radionici.

TREĆI DAN – 24. listopada 2019.

Uputili smo se na terensku nastavu u Istru. Tu nas je pred pazinskom župnom crkvom sv.

Nikole dočekao Josip Štiklić, profesor povijesti. Strmom ulicom uspeli smo se u Berm gdje se nalazi i poznata freska Ples mrtvaca. Krenuli smo u Roč gdje smo ponovno proučavali freske i grafite. Na kraju smo posjetili Hum.

ČETVRTI DAN - 25. listopada 2019.

U biskupijskoj dvorani vrednovali smo naš rad u ova četiri dana, a to su nakon nas učinili i učitelji. Ispalo je da smo generacija, za koju je učiteljica Milica Žužić, voditeljica Akademije rekla: „kojoj je želja za druženjem nadvladala želju za radom“.

Nakon vrednovanja nastavili smo s radom u glagoljaškoj i glazbenoj radionici, a poslije ručka i odmora dovršavali smo obaveze u radionicama i pripremali se za završnu priredbu. Tu smo pokazali što smo sve u ova četiri dana naučili. Tea i Mina sudjelovale su u kaligrafskoj radionici i izrađivale sa svojom grupom naslovnicu knjige Branka Fučića Terra Incognita, a Mavro i Klara sudjelovali u informatičkoj radionici te u grupama izrađivali tri filma: art film te filmove o Branku Fučiću i Ani Kirinčić.

Puni novih znanja, u društvu roditelja koji su došli na priredbu, napustili smo prostor krčke osnovne škole i vrijeme ovogodišnje Male staroslavenske akademije.

Klara, Tea, Mina i Mavro, 7.r.

Tea Kamenar dvostruka pobjednica starije grupe natjecatelja festivala Dica va Puntu kantaju Dica va Puntu kantaju je festival na kojem djeca iz svih osnovnih škola mogu iskazati svoje pjevačke sposobnosti. Njegovo trinaesto izdanje održano je 15. prosinca 2019. u Narodnom domu u Puntu, a na njemu je nastupilo više od 20 dječaka i djevojčica.

Među sudionicima bile su i tri učenice naše škole. Tea

42

Kamenar nastupila je s pjesmom Stotinama godina, Ivana Polonijo s pjesmom Potraži me u predgrađu i Karla Justinić s pjesmom Utjeha. Prije samog koncerta djeca su se pripremala i usavršavala na probama uz pomoć učiteljica glazbene kulture i benda.

Te su glazbene večeri djeca bila ocjenjivana od strane žirija i publike. Prvo mjesto mlađe grupe natjecatelja osvojila je Etel Barši iz Punta, a prvo mjesto iz starije grupe i nagradu publike osvojila je Tea Kamenar.

Za kraj festivala je Tea otpjevala pobjedničku pjesmu i primila nagrade.

Karla Justinić, 7.r.

Krk, dvorana SŠ „Hrvatski kralj Zvonimir“ U četvrtak, 19. prosinca 2019. godine u velikoj dvorani Srednje škole u Krku održan je tradicionalni „Božićno-novogodišnji koncert“. Koncert je organizirala OŠ “ F. K. Frankopan“ Krk, PŠ Punat, a uz nju su sudjelovale još dvije otočne osnovne škole OŠ „Malinska-Dubašnica“ i OŠ „Omišalj“.

U četvrtak 19. prosinca 2019. svi učenici, koji su sudjelovali na koncertu, imali su skraćenu nastavu i organiziran prijevoz autobusom do Krka. Nakon generalne probe koja je započela u 14 sati i kratkog odmora uz sok i sendvič, započeo je koncert u 17 sati.

Uz naše učenike na koncertu smo imali prilike čuti izvedbu bivšeg učenika iz Punta Vjeka Ključarića i Eni Jurišić koji su izveli pjesmu Let it Snow. Svoju izvedbu imali su i učenici naše škole: Karla Justinić, Tea Kamenar, Ivana Polonijo, Mavro Dobrinčić i Rino Juranić s pjesmom Božić dolazi, te Tea i Karla s pjesmom Valovi mira. Naš zbor je i ove godine uvježbala učiteljica Ana Jagić Aljić.

Ovaj koncert ima humanitarni karakter. Sva ovogodišnja prikupljena sredstva namijenjena su za potrebe liječenja Mihe Tomažina iz Punta te Ružice Špoljarić, majke učenica OŠ „Malinska-Dubašnica“.

Klara Kovačević, 7.r.

Osmaši u Krku obilježili…

U ponedjeljak, 27. siječnja 2020. u velikoj vijećnici Grada Krka obilježen je Međunarodni dan sjećanja na holokaust u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka, a uz potporu Srednje škole „Hrvatski kralj Zvonimir“, OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk, OŠ „Malinska-Dubašnica“ i OŠ „Omišalj“.

Programu su prisustvovali: vrbnički osmi razred pod vodstvom učiteljice povijesti Dine Valković, odabrani osmaši iz svih krčkih škola, krčki srednjoškolci, ravnatelji, čelnici lokalnih općina i udruga, učitelji i profesori povijesti te drugi zainteresirani građani. Sve je započelo u 12 sati uvodnom riječju predsjednika Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka Darka Fanuka.

Nakon njega predavanje o holokaustu održao je prof. Denis Buljat, a potom je prof. Mirjana

Komadina Mergl predstavila projekt „Vlak sjećanja“ koji već sedmu godinu zaredom organizira Srednja škola „Hrvatski kralj Zvonimir“ pod vodstvom profesorice povijesti Gordije Marijan uz potporu Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka. Sve je to dio velikog međunarodnog programa „Treno della memoria“.

Svake se godine otvara natječaj, a autori najboljih uradaka putuju posebnim vlakom za Auschwitz.

Ovom prigodom pogledali smo tri najbolja prošlogodišnja video uratka Klare Brzac, Tonija Šipuljka i Dine Antić bivše učenice naše vrbničke osnovne škole. Dina je moja susjeda pa je tijekom snimanja angažirala i moju mlađu braću. Video uratci srednjoškolaca posebno su nas dirnuli i osvijestili o tome da je ljubav jača od mržnje, što je i bila prošlogodišnja tema natječaja. U završnom dijelu programa pogledali smo veoma potresan dokumentarni film „Jasenovački memento“. Nije bilo lako suočiti se s bolnim stranicama naše hrvatske povijesti, ali jedino kroz spoznaju i postignuto suosjećanje možemo spriječiti da se takve strahote više nikada ne ponove.

Pod dojmom programa svi učenici našeg razreda pripremili su radove na temu holokausta (promišljanja, plakate i Power Pointe) te smo o svemu još raspravljali na satovima povijesti.

Zadovoljni smo što smo imali prilike prisustvovati ovom važnom obilježavanju.

Franica Toljanić, 8.r.

43

Terenska nastava u Rijeci

U petak 7. veljače učenici prvog, drugog i trećeg te četvrtog razreda otišli su u Rijeku na izlet.

Polazak iz Vrbnika u Rijeku bio je organiziran u 8 sati s autobusne stanice.

U Rijeci smo posjetili Gradsko kazalište lutaka Rijeka gdje smo pogledali predstavu „Flekavac“ koja govori dječaku koji je jednog dana shvatio da je odgovoran za sve što radi i govori te da kada pogriješi, nije teško reći oprosti.

Nakon predstave smo razgledali željeznički kolodvor i slikali se ispred stare lokomotive.

Potom smo posjetili muzej starih računala i tehnologije „Peek&Poke“ te zanimljiv „Muzej djetinjstva“.

vidjeli i zgradu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu napravljenu od 40 000 Lego kocki.

Zgradu je napravio Matija Pužar koji je za izradu tog modela utrošio čak 800 sati rada.

Tamo smo, osim starih igračaka kojima su se nekada igrali naši roditelji, bake i djedovi,

U Vrbnik smo se vratili oko 13.30 veseli i puni dojmova.

Lola Milovčić, 3. r.

Jedno drugačije natjecanje…

U subotu, 22. veljače 2020. godine, OŠ „Fran Krsto Frankopan“ Krk, MŠ Krk po prvi je put bila domaćin prvoga kruga međunarodnog natjecanja iz engleskog jezika – HIPPO English Language Olympiad – English Without Borders.

Glavni organizator ove jedinstvene olimpijade, koja se provodi u gotovo 50 zemalja, je međunarodna neprofitna organizacija Global Hippo Association osnovana 2012. godine sa svrhom promicanja važnosti učenja engleskog jezika. Olimpijada za cilj ima poticanje na natjecateljski duh među mladima diljem svijeta koji pokazuju interes za engleski jezik, njegovanje međukulturalne razmjene, toleranciju, stvaranje prijateljstava te jačanje suradnje među učiteljima. Natjecanje se organizira u tri kruga – školska razina, državna razina (polufinale) i međunarodna razina (finale) koja se tradicionalno održava u Lido di Jesolo u Veneciji. (preneseno s internet stranice MŠ Krk) 44

S ponosom možemo reći kako u našoj školi zanimanje za ovo natjecanje bilo izrazito veliko te se prijavilo čak 135 natjecatelja iz MŠ Krk, PŠ Vrh, PŠ Vrbnik, PŠ Punat i PŠ Baška. Prvom krugu natjecanja pristupio je 121 učenik od 3.- 8. razreda.

Iz Vrbnika su to bili: Marta Lukarić, Lukas Štajduhar, Stela Avsec, Mina Dminić, Dora Čubranić, Lara Španjić, Andrija Dobrinčić, Karla Justinić, Klara Kovačević i Tea Kamenar.

Učenici su bili raspoređeni u četiri kategorije, ovisno o uzrastu.

Testiranja su provele učiteljice engleskog jezika: Maja

Pintar Glavan, Maria Elena Brusić, Mira Klobučar, Margareta Orlić, Meri Gršković, Katarina Žic Bužonja i Dana Bajčić.

Ispit se sastojao od pismenih zadataka i zadataka sa slušanjem.

Za rješavanje cjelokupnog ispita je bilo predviđeno 60 minuta s obzirom da je za svaki od tri dijela bilo predviđeno 20 minuta. Po dojmovima i govoru učenika, zaključili smo da ispit nije bio prezahtjevan te da se najteže bilo snaći u zadatcima sa slušanjem.

Početkom su ožujka objavljeni rezultati. Čestitamo svim ostalim učenicima matične i

područnih škola (MŠ Krk, PŠ Vrh i PŠ Baška) koji su se uspjeli plasirati u najboljih 10% sudionika te su ostvarili pravo sudjelovanja u 2. polufinalnom krugu natjecanja kao i njihovim mentorima. Iz naše škole plasirale su se učenice: HIPPO 1 (4. i 5. razred): Stela Avsec (PŠ Vrbnik; mentor: Margareta Orlić) HIPPO 3 (7. i 8. razred): Tea Kamenar (PŠ Vrbnik; mentor: Maria Elena Brusić) S obzirom na situaciju uzrokovanu koronavirusom, održavanje polufinalnog kruga natjecanja bilo je odgođeno.

Polufinalni krug održan je online 25. svibnja 2020. doradila Tea Kamenar, 7.r.

Županijska razina LiDraNa u Rijeci

U Rijeci se je 9. ožujka 2020. održala županijska razina LiDraNa. Ove je godine natjecanje održano u prostorijama Doma mladih. Na županijskoj razini su iz naše škole sudjelovale Tea Kamenar s monologom Mižerija, Marije Kraljić te Mina Dminić s monologom Ja sam Toni Udina nadimkom Burbur, Alana Žica Teklina. Za svoj nastup nagrađene su pohvalnicama.

Od posebne je važnosti napomenuti da je školski list Bares na županijskoj razini LiDraNa predstavljala njegova urednica Klara Kovačević te je bio predložen za državnu razinu istoimenog natjecanja. Ovaj uspjeh učiteljima i učenicima odaje priznanje za njihov rad, trud i suradnju pri nastajanju našeg školskog lista.

Državna razina LiDraNa ove školske godine nije održana.

45

Dina Volarić, 3.r.

Moj zavičaj je primorje. Živim na otoku Krku u malom selu Garica. Ona se nalazi u blizini Vrbnika.

Garica je staro selo sa starim kućama. Kroz nju prolazi cesta prema Vrbniku. U Garici ima puno starih ljudi, a malo djece. Ljudi u mom selu obrađuju svoje vrtove u kojima raste salata, peršin, blitva, a neki imaju i jagode. Dosta ljudi ima kokošinjce, neki imaju ovce, a jedan moj susjed ima krave. U mom selu nema mora, koje mi nedostaje.

Volim moj zavičaj jer je miran. Mogu se igrati bilo gdje i svi se poznajemo.

Roko Španjić, 3.r. Anđela Toljanić, 2.r.

Dora Volarić, 2.r.

Živim u primorskom zavičaju u malom selu Risika.

Najbliži veći grad je Rijeka.

U centru mog mjesta nalazi se trg na kojem je crkva i zgrada stare škole. Okolo su raštrkane kuće. Starije su manje i stisnutije, a novije su veće i imaju veća dvorišta. U mome zavičaju raste mediteransko bilje: lavanda, kuš, ružmarin, hrast crnika, maslina, a ima i listopadnih šuma. Ljudi se u mojem zavičaju bave poljoprivredom, ribarstvom i turizmom. Životinje u mom zavičaju su ovce, koze i magarci.

Volim svoj zavičaj jer sam tu rođen i tu su svi ljudi koji su mi važni i koje volim.

Luka Juko, 3.r.

Leti je gradu živo, Pelno je domaćih i fureštih judi Niki kantaju niki tancaju, Na sve bandi vrvori.

Kako da napišem pjesmu o travnju koja ima smisao, kad ja nikad nisam pjesme pisao?

Možda bih trebao pisati o travi i proljeću, Kad fini leto a meni na pamet samo Nakon teplini i sparini, gluposti dolijeću.

Zapuhnula je bura I dok u travnju drveće lista ...Prišla je zima. zemlja je puna glista.

Laste lete, Judi se po kućah jate. a pauk u kući mrežu plete, Fameje se sprave na kup, žabe krekeću, Pe pravjaju štorije. mame blebeću.

Luka Juko, 3.r.

Niki ne more dočekat šunšur Peln domaćih i fureštih judi, Da opet pridu tepli dani, Da niki kanta i tanca.

Klara Kovačević, 7.r.

Osvrni se čovječe, na Sunce koje te grije, na nebo što ti se smije, na oblak što te gleda, na vjetar što mira ti ne da.

Pogledaj istini u oči, jer hitro moraš za njom poći.

Ljubav širi svim ljudima, malima, velikima, lošima, dobrima.

Ono što jesi možeš biti, nemoj ljepotu svoju kriti.

Nema straha koji ljubav ne može zaustaviti, a ti čovječe nemoj posustati.

Nebo je mutno, sivo.

Dež visi.

Oblaki su škuri, tusti, Nastavi ljubav širiti, teški ko olovo. na kraju će se to isplatiti...

Dežji, zima je.

Boljim ćeš čovjekom postati.

Dici niš ne pači.

Tea Kamenar,7.r. Šare lumbrijice po putu gredu Lola Milovčić, 3.r. i se smiju, a škornjice po kajužicah teku.

Nebo je to videlo, najdenput se prominilo, razveselelo, sence se pomolilo, dugu na nebo namamilo.

Mina Dminić, 7.r.

Moja baka zove se Arinka. Ima 64 godine. Živi u Vrbniku.

Moja baka je nižeg rasta. Mršava je. Ima kratku crnu kosu i zelene oči. Dobroćudna je, hrabra, tvrdoglava i marljiva. Moja baka jako voli kuhati, peći kolače, ići u crkvu i svako jutro otići na kavu sa svojim prijateljicama. Ne voli kad ju razljutimo, kad ju ne slušamo i ne želimo ručati. Hobi joj je rješavanje križaljka i pisanje dnevnika. S bakom najviše volim raditi šurlice i peći kolače.

Moja baka me je naučila raditi šurlice, kolače, uči me da moram biti dobra i poslušna. Volim svoju baku jer s njom provodim jako puno vremena, dobroćudna je, zabavna i puno mi pomaže te mene i mog brata voli najviše na svijetu. S mojom bakom mi nikad nije dosadno.

Dina Volarić, 3.r.

46

Lola Milovčić, 3.r.

Što bih ja promijenila? Ovo pitanje je kompleksno, a različiti ljudi imaju različita objašnjenja.

Ponekad mala promjena čini veliku razliku. Uvijek sam imala ciljeve, ali nikada nisam razmišljala o nekakvim velikim promjenama.

Vjerujem da se promjene mogu dogoditi u bilo kojem trenutku. Nikad nije prekasno ili prerano.

Kao pojedinac uvijek ću se zalagati za mir u svijetu.

Smatram da je to nešto najdragocjenije.

Svatko treba upravljati svojim životom na svoj način.

Potrebe za ratom ili svađom uvijek su nepotrebne, a većina njih završi nekakvim lošim rješenjem. Mir treba poštivati. To je jedna od najgorih stvari koju možemo „ukrasti“ drugima.

Mir se uvijek može pronaći.

Bitno je vjerovati u sebe jer se jedino tako možemo opustiti i uživati u miru.

Ljudi se često žale da im nedostaju neke stvari, da nečega nemaju ili da im netko nedostaje. Nitko ne razmišlja da bi trebao živjeti u miru.

Današnja tehnologija omogućava nam ono o čemu ljudi prije samo pedeset godina nisu mogli ni sanjati da je moguće.

Možemo u bilo kojem trenutku vidjeti najmilije na drugom kraju svijeta, pročitati najnovije vijesti...

Nadam se da će moj san jednog dana postati stvarnost i da će svako dijete i svaki čovjek pronaći u sebi mir. Nadam da neće biti rata, svađa i mržnje. Vjerujem da nove generacije mogu promijeniti svijet i uživati u miru.

Klara Kovačević, 7.r.

Luka Juko, 3.r.

Jednoga je dana gospodin Covid došao tiho, nečujno. Došao je u naše život, u naše domove bez poziva, nenajavljen. Došao je sa svojom starijom sestrom Gripom. Nitko o njemu nije znao ništa, nije ga poznavao. Bio je opasan i podmukao. U svima je zazivao nemir i strah od nepoznatih bolesti. Život nam je odjednom okrenuo naopako.

Sve što je do njegovog dolaska bilo normalno, odjednom je postalo zabranjeno. Zatvorene su škole, vrtići, ljudi nisu odlazili na posao, zabranjena su druženja. Nije se čula dječja vika ni smijeh. U početku nisam shvaćala što se događa. Mislila sam da su praznici, odmor.

Nije dugo trebalo da shvatim da je to ZABRANA. Ne smijem u školu, kod bake i djeda, družiti se s prijateljima. Sve mi je to oduzeto, oduzeta mi je sloboda. Jedini prijatelji su mi mobitel i kompjutor, na koje sam do tada imala ograničeno pravo. Sada mi je to jedini prozor u svijet, moj učitelj, moja škola. Druženje s roditeljima i bratom je „super“ zabava, ali nije to dovoljno. Kroz ovo vrijeme shvatila sam da mi nedostaje moj „stari“ način života. Naučila sam cijeniti i veseliti se „malim stvarima“. Želim da mi netko vrati moju školu, moje učitelje, prijatelje, moju slobodu i da budem dijete …još ovo malo vremena što mi je ostalo od djetinjstva.

Mina Dminić, 7.r.

Današnji je svijet drukčiji od onog kojeg su ga poznavali naši preci. Sretna sam u ovom „modernom“ svijetu, ali ipak, postoje neke stvari moje svakodnevice i rutina o kojima se ne govori često. One ostaju nepromijenjene i sakrivene.

Kad bih mogla, promijenila bih Sreću. Njena definicija bila bi drugačija. Zašto?

Zato što se mnogi ljudi danas osjećaju sretno samo kada dobiju neki dar ili kada posjeduju skupocjene automobile, odjeću i obuću. Širi se nezadovoljstvo i depresija, a ima toliko lijepih stvari koje nas mogu obradovati. Sreća je u „malim stvarima“. Ona je onaj trenutak iskrenosti koji osjetimo kada nas netko zagrli ili nam kaže lijepu riječ.

Sreća je kada osjetimo zahvalnost prema svemu što nam je pruženo. Sreća je kada se nakon teškog dana možemo „ušuškati“ u toplom krevetu i mirno usnuti. Sreća je kada ne gladujemo, već možemo svaki dan priuštiti topli obrok. Sreća je u cvrkutanju ptica i šuškanju drveća. Sreća je u svakoj osobi, ali ipak je često skrivena. Sreća je u zahvalnosti. Ona se javlja kada smo spremni primiti i prihvatiti, i dobro i zlo. Zato bi svatko trebao biti zahvalan. Ako smo nezahvalni, možemo izgubiti i ono što imamo.

Svaka zahvalna osoba može i u najtmurnijim trenucima, pronaći nešto, zbog čega može biti sretna. Od svega je najljepši dar, pružiti nekomu osmijeh i razveseliti ga. Ukazati mu na dobro i lijepo. Međutim to nije lako jer najprije moramo imati nešto Sreće u sebi da bismo ju mogli podijeliti.

Zato budimo sretni. Osvrnimo se oko sebe. Koliko ljepote i sreće nas okružuje, ali Ona je sakrivena. Moramo je sami pronaći. Počnimo od sebe. Zavirimo u svoje srce.

Imamo li razloga biti nesretni? Kada bih mogla, rekla bih to svakomu čovjeku na ovomu svijetu. Rekla bih ljudima da budu sretni.

Ipak, imamo samo jedan život na ovoj predivnoj planeti.

Tea Kamenar, 7.r.

47

Zabavno sportsko natjecanje

Osnovna škola „F.K. Frankopan“ Krk, PŠ Punat u četvrtak 24. listopada 2019. bila je domaćin sportskog natjecanja Lino višebojac. Radi se o natjecanju hrvatskih osnovnih škola kojeg već četrnaestu godinu zaredom organiziraju Sportske novosti, Podravka i Hrvatski Telekom. Kao gosti natjecanja sudjelovali su i mladi igrači HNK Rijeka U19: Marko Putnik, Filip Zrilić i Niko Galešić koji su ujedno i igrači reprezentacije Hrvatske.

Lino višebojac nagrađuje pravi, pozitivan, sportski duh, a promovira prijateljstvo i druženje. Tako je bilo i u novoizgrađenoj dvorani PŠ Punat gdje je s početkom u 12.00 sati započeo pravi sportski dvoboj odabranih učenika osnovnih škola iz Vrha, Krka, Punta, Baške i Vrbnika. Prije početka natjecanja učenice MŠ Krk otplesale su moderan ples, učenica PŠ Punat pročitala je najbolji sastav na temu Svijet po mom, a ravnatelj škole Serđo Samblić svim je natjecateljima zaželio puno uspjeha.

Na kraju su se simbolično Uslijedilo je natjecanje.

U pauzama pojedinačnih Natjecala su se 24 učenika od 5. do natjecanja slijedila su grupna natjecali i odabrani učenici prva 8. razreda, od toga 12 učenica. natjecanja u potezanju konopa, četiri razreda puntarske osnovne Našu su školu predstavljale Dora štafeti i skakanja u vrećama. Jednu škole. Natjecanje je otvorila i Čubranić, 7.r. i Ivana Zahija, 8.r. grupu su činili učenici 5. i 8. zatvorila maskota medvjedića Lina.

Na četiri dijela dvorane odigravale razreda, a drugu 6. i 7. razreda. su se razne pojedinačne sportske Pobijedila je grupa petaša i osmaša. vještine poput: nogometa, Najbolji pojedinačni učenik bio je rukometa i košarke te skoka u dalj. Dino Bajčić, a učenica Leana Rušin Učenice u ulozi sutkinje zapisivale oboje iz Vrha. su bodove pojedinaca.

Nakon podjele prigodnih Lino paketa igračima, slijedilo je fotografiranje s pobjednicima i igračima HNK Rijeka te intervjui.

Dora Čubranić, 7.r. i Ivana Zahija, 8.r.

Tradicionalno već duži niz godina nogometna ekipa naše škole sudjeluje u nogometnom turniru Andrinja koji se održava u Puntu povodom blagdana Sv. Andrije.

Ove godine turnir je održan 29. studenog 2019. za vrijeme štrajka. Iako u štrajku, učiteljica Ksenija i naša nogometna ekipa odlučili sudjelovati na turniru. Naše nogometaše činili su: Ivan i Andrija Dobrinčić, Damjan Polonijo, Jan Kosić, Ivan Bolonić, Pavao Volarić i Franko Jurešić. Hrabro su odigrali sve utakmice i kući se vratili s pohvalnicama o sudjelovanju. Ove su godine propustili pehare, ali možda budu bolji sljedeće Andrinje! nogometna ekipa 48

Turnir u streličarstvu

U nedjelju 26. siječnja bio je turnir iz streličarstva u Novom Marofu. Dea Justić, Elhana Majetić, ja i naša trenerica Marta Matić, krenuli smo u 8:15 iz Krka prema našem odredištu. U Novi Marof smo stigli oko 11:30. Prvo smo se prijavili na natjecanje, a potom otišli na ručak. Nakon ručka otišli smo u dvoranu u kojoj se održavao turnir te smo složili svoje lukove i pronašli startne pozicije.

Prije samog natjecanja smo se pripremali i vježbali te

smo morali na pregled opreme kod sudaca.

Ujedno smo se i svi zajedno zagrijavali. Turnir je počeo u 13:30 i sastojao se od ispucavanja tri strijele deset puta s udaljenosti od 18 metara. Nakon tih deset serija zbrajaju se bodovi i slijedi kratak odmor od petnaest minuta. Poslije odmora nastavili smo s još deset serija ispucavanja strijela. Nakon samog turnira slijedila je podjela medalja.

Dea Justić je osvojila treće mjesto u svojoj kategoriji, a ja sam

osvojila prvo mjesto u svojoj.

Nakon podjele otišli smo kući sretni i zadovoljni nakon ugodno i aktivno provedenog dana.

Lara Španjić, 7.r.

Treća godina treniranja…

U listopadu 2017. krenula sam na treninge mažoretkinja.

Trening imamo dvaput tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom od 19:00 do 20:30 u Puntu.

Nisam ni znala što su to mažoretkinje dok nisam došla na prvi trening. Kad sam došla na prvi trening, samo smo se upoznavale s trenericom i drugim djevojkama. Već na drugom treningu dobila sam štap i počela s vježbama okretanja štapa. Nakon dvije godine napornog vježbanja došlo je i naše prvo putovanje.

Otišle smo u Italiju, u Rim gdje je bio naš prvi nastup u kojem smo uživale. Zatim smo otišle na svoje prvo natjecanje u Labin gdje smo osvojile srebrne i zlatne medalje. Par mjeseci kasnije nastupile smo u Makedoniji. Na tom smo natjecanju imale najveću tremu, ali smo je uspjele pobijediti uz smiješak. Putovale smo i na natjecanja u Francusku i Španjolsku. Najprije smo otišle u Francusku gdje smo nastupile u Nici koja je predivna. U Španjolskoj smo nastupile u Barceloni gdje smo vidjele mnogo zanimljivosti te bile smještene u jako dobrom hotelu s velikim izborom hrane.

Radujemo se novim nastupima i izletima, ali i treninzima jer znamo da će nas oni najbolje pripremiti za nadolazeća natjecanja.

Marija Brusić, 6.r.

49

JEŽ

KLOKAN

LAV

PAS

PANDA

PAPAGAJ

SLON

TIGAR

ŽIRAFA

ZEC

KORNJAČA

VIDRA

Trebat će vam: 2-5 čovječuljka, 1 kocka za bacanje, štoperica, škare za rezanje stranica i sličica…

1. Izrežite sve kartice!

2. Sve kartice dobro promiješajte!

3. Neka svaki igrač bez gledanja uzme jednu karticu!

4. Dogovorite se kojim redom bacate kocku!

5. Prvi igrač neka baci kocku i stavi svoju karticu na čelo tako da svi igrači vide koju sličicu je dobio.

6. Prvi igrač mora postavljati pitanja drugima kako bi saznao što je dobio na sličici. Ako za 30 sekundi pogodi što se nalazi na njegovoj kartici, može se na polju pomaknuti za broj koji je dobio bacajući kocku. U suprotnom se ne može pomaknuti za broj na kocki.

7. Nakon što prvi završi, slijedi drugi i tako redom.

8. Onaj igrač, koji prvi dođe do cilja, pobjednik je! osmislila: Klara Kovačević, 7.r.

50

KRAJ

START 51

Sjedi Ivica na satu gramatike hrvatskog jezika.

Pita učiteljica: “Može li mi netko reći primjer istog glagola u prezentu i futuru prvom?”

Javi se neka djevojčica i kaže: “Trčim i trčat ću.”

Učiteljica je pohvali i pita za drugi primjer.

Javi se dječak i kaže: “Spavam i spavat ću.”

Učiteljica pohvali i pita ima li još tko neki primjer.

Javi se Ivica i kaže: “Jedem juhu i pile ću.” :::::::::::::::::: Učitelj objašnjava vrste glagola pa na kraju upita Ivicu: “Kakav je glagol kihnuti?”

Ivica: “Zarazni.” :::::::::::::::::: Nakon odgovaranja pita učenik profesora: „Za koliko sam znao, profesore?“ Profesor: „Ma za 10, evo 1 pišem, 0 pamtim!“ :::::::::::::::::: Doveo Ivica djeda na roditeljski sastanak, a pita ga učiteljica: ”Ivice, zašto si doveo djeda na roditeljski sastanak?”

Ivica: “Zato što jedino on slabo vidi.” :::::::::::::::::: Mali Ivica prvi put sjedi u publici i sluša operu.

“Mama, tko je onaj koji maše štapom?”

“Dirigent.”, kaže mama.

“A zašto prijeti onoj teti?”, pita Ivica.

“Ma, ne prijeti joj!”, ogovori mama.

“A zašto onda ona vrišti?“, šapne Ivica. :::::::::::::::::: “Ivice, dat ću ti svaki dan po deset kuna ako bar dva sata dnevno budeš vježbao svirati klavir.”, kaže mama.

Na to će Ivica: “Premalo je to mama. Susjedi su se udružili i već su mi ponudili petnaest kuna dnevno da ga ne sviram.”

52

Dva šarena krila, livadama rado lete, pa na cvijeće slete.

ODGOVOR : _ _ _ _ _ _

U staji stanuje, mlijeko nam daruje, travom se hrani, rogovima brani.

ODGOVOR : _ _ _ _ _ Bockava lopta u travi stoji, da je dodirne svatko se boji.

ODGOVOR : _ _ _ Kuću nosim na leđima, puzim, puzim danima.

Spor sam i polako idem, ali uvijek svugdje stignem.

ODGOVOR : _ _ _ Malen sam i volim sir, a bojim se mačke.

Krzno mi je kao pliš.

ODGOVOR : _ _ _ Ima brke, djed nije.

Mlijeko pije, dijete nije.

ODGOVOR : _ _ _ _ _ Stranicu pripremila: Klara Kovačević, 7.r.