Bug 2

P O S E B N O B E S P L AT N O l j etn O D I G I T A L N O I Z D A N J E

fotoaparati na premium smartfonima L J E T O

2 0 1 5

[ mobilna fotografija visoke klase ]

[ smartfoni ]

Samsung Galaxy S6 vs LG G4

ludilo u Londonu

Zadovoljite potrebe svojeg posla.

HP ProBook 450 Suprotstavite se količini posla s tankim, izdržljivim HP ProBook 450 s Intel® Core™ procesorom dizajniranim da ga možete ponijeti bilo gdje. Računajte na snagu, stil i sigurnost - posebno u pokretu. Osjetite čaroliju novog osobnog računala uz Intel Inside®.

K9K64EA

K9J35EA

HP ProBook 450 Notebook PC

HP ProBook 470 Notebook PC

• Intel® Core™ i3-5010U procesor (2.1 GHz, 3 MB cache, 2 cores) • FreeDos • 8 GB DDR3L, 1 TB HDD • AMD Radeon™ R5 M255 (s 1 GB DDR3 zasebne memorije)

• Intel® Core™ i5-5200U procesor (2.2 GHz, 3 MB cache, 2 cores) • Windows 8.1 • 4 GB DDR3L, 750 GB HDD • AMD Radeon™ R5 M255 (s 2 GB DDR3 zasebne memorije)

4.399,00 KN*

5.799,00 KN*

HP PARTNERI: DARUVAR: VACOM, 043/332 005 | KARLOVAC: COMEL, 047/421 111 | KOPRIVNICA: HANGAR 18, 048/222 909 | OSIJEK: LINKS, 031/374 048 | POŽEGA: ALLES, 0800/200 194 | RIJEKA: CHIPOTEKA, 051/227 848 | ELIPSO, 051/422 112 | HG SPOT, 01/6611 555 | LINKS, 051/403 777 | SANCTA DOMENICA, 01/3369 550 | VENTEX, 051/372 001 | SPLIT: CHIPOTEKA, 021/533 474 | ELIPSO, 021/276 550 | HG SPOT, 021/332 885 | LINKS, 021/385 103 | METRO, 021/708 200 | SANCTA DOMENICA, 01/3369 550 | TECHNOMARKET, 0800/300 400 | ZADAR: ELIPSO, 023/344 405 | METRO, 023/353 200 | ZAGREB: ARHITEH COMPUTERS, 01/2991 646 | CHIPOTEKA, 01/5595 036 | EKUPI, 01/3338 888 | ELIPSO, 01/5509 843 | EMMEZETA, 072/202 022 | FENIKS KOMPJUTORI, 01/2910 400 | HARVEY NORMAN, 01/5566 200 | HG SPOT, 01/6611 555 | HP BRAND STORE, 01/6523 177 | LINKS, 01/3096 944 | MAKROMIKRO, 01/5392 400 | METRO, 01/3442 221 | METRO, 01/2051 600 | MIKRONIS, 01/3033 100 | PROSAT, 01/3873 875 | SANCTA DOMENICA, 01/3369 550 | SVIJET MEDIJA, 01/2850 919 | TECHNOMARKET, 0800/300 400 | Ultrabook, Celeron, Celeron Inside, Core Inside, Intel, Intel Logo, Intel Atom, Intel Atom Inside, Intel Core, Intel Inside, Intel Inside Logo, Intel vPro, Itanium, Itanium Inside, Pentium, Pentium Inside, vPro Inside, Xeon, Xeon Phi i Xeon Inside tržišni su znaci tvrtke Intel Corporation u SAD-u i drugim državama. *Preporučena cijena za krajnjeg korisnika (s PDV-om). Ponuda vrijedi do isteka zaliha. Cijene vrijede samo za opisane značajke. Cijene se često mijenjaju te mogu biti izmijenjene bez prethodne najave. Slika prikazuje prijenosno računalo HP ProBook 450. © 2015 Hewlett-Packard development Company, L.P.

sadržaj 4 Online komentari

14 18 24

Oleg Maštruko Dragan Petric Drago Galić Kako to izgleda putovati na Computex?

MineCon 2015 - Bojno polje ExCel London Proljeće hrvatskog crowdfundinga

28 Dvoboj LG G4 vs. Samsung

Galaxy S6

2 3 48 50 54 63 64

Fotoaparati na premium smartfonima Forumaš recenzira Optoma NuForce NE750M Airsoft trackeri Čitanje stripova na smartfonima Ljetnih top5 igara Alternative za Windows Media Center

72 Kompjuter

na kotačima

02 1 109

Portret developerskog studija Lion Game Lion O programiranju grafičkog API-a

113 Svemirski letovi - VASIMIR 17 1 118

Neprilike s multiverzumima Nuklearni otpad

Uvodno slovo Ovo izdanje sada već ima lijepu tradiciju iza

sebe. Prvi put pojavilo se u kolovozu 2012. godine, isprva je bilo kombinirano tiskano i digitalno, pa digitalno dostupno samo pretplatnicima i na koncu digitalno i besplatno dostupno svima!

Posebno ljetno izdanje pokrenuli smo kako bismo popunili prazninu koja nastaje sredinom ljeta jer je redovni Bug iz srpnja dvobroj, pa sljedeći izlazi tek krajem kolovoza.

Ovaj put smo se posebno potrudili i priredili vam najbogatiji Bug[2] do sada! Ima debelo preko stotinu stranica, pa ćete doista imati što čitati ovog ljeta. Pri odabiru tema prednost smo dali tehnološkim opisima, reportažama i softverskim osvrtima.

Cover story nam je usporedba fotoaparata na ponajboljim smartfonima koji se trenutačno nalaze u prodaji. Denis Arunović iz Bug Laba komparirao ih je u različitim situacijama i u skladu s time rangirao. Možda vas neki rezultati iznenade...

Dragan Petric je napravio ono što nije stigao za redovni Bug - dvoboj LG-a G4 i Samsung Galaxya S6, a to su trenutačno i dva najpoželjnija flagship smartfona na tržištu.

Imamo i jednu neobičnu reportažu, naime Damir Klemenčić posjetio je MineCon 2015 u Londonu, sveto mjesto za sve obožavatelje Minecrafta. Svijet za sebe.

Forumaš Friday dobio je na nagradnom natječaju slušalice NuForce NE750M, pa smo ga nagovorili da napiše kakvi su mu dojmovi; znači jednu pravu korisničku recenziju.

Oleg Maštruko analizirao je crowdfunding scenu u Hrvatskoj, Darko Galić napravio pregled najkorisnijih programa za ekipu koja se bavi airsoftom, Matija Gračanin daje vam upute kako čitati stripove na smartfonima i kako nadomjestiti MS-ov Media Center na PC-ju, a Miro Rosandić savjetuje što igrati ovog ljeta na mobitelima ili tabletima. Ljubiteljima programiranja namijenjen je osvrt Tončija Jukića o tzv. draw callsima.

I uz to pripremili smo malo ponavljanja gradiva, opet iz sfere novih tehnologija, malo probranih napisa naših kolumnista i znanstvenika s Bug Onlinea.

Nadamo se da će vam uz ovako puno tema ostati vremena za odmor, kupanje, sunčanje i - opuštanje.

Uživajte u ljetu i Bugu[2]!

Redakcija

Impresum glavni urednik Miroslav Rosandić

marketing Đurđica Briski, Vinko Krištić

direktor Aron Paulić

pomoćnici glavnog urednika Drago Galić, René Lattinger

izdavač Bug d.o.o. za novinsko-nakladničku djelatnost

pretplata i distribucija Vesna Ujaković

izvršni urednik Dragan Petric suradnici Denis Arunović, Matija Gračanin, Tonči Jukić, Damir Klemenčič, Oleg Maštruko, Davor Šuštić dizajn i naslovnica Hrvoje Brekalo grafička obrada Manfred Pecko

adresa Milana Ogrizovića 36a, 10001 Zagreb tel.: 01/3821555; fax.: 01/3821669 e-mail redakcije: pisma@bug.hr e-mail prodaje: pretplata@bug.hr

oib 05461674840 www.bug.hr Zabranjeno je kopiranje i prenošenje sadržaja Buga bez dozvole izdavača. Sva prava zadržana.

ISSN 1848-5421 BUG2 © Bug d.o.o.

2015. LJETO BUG2 / 3

[ online komentari ]

Oleg Maštruko

Velike ideje i mali narodi Estonski game-changer: mogućnost virtualnog boravišta i pristupa uslugama koje imaju građani druge zemlje – politička novost desetljeća?

Z

avršavam čitanje maestralne Fukuyamine povijesti politike i ljudskog roda - Izvorišta političkog poretka (The Origins of Political Order). U “Originsima” Fukuyama prati razvoj politizacije ljudskog roda od pretpovijesti do američke i francuske revolucije. Naglašava osobine pojedinih civilizacija, njihove jake i slabe točke - npr ključ Kine, od ne znam kojeg stoljeća prije naše ere do danas, uvijek je bio u vrhunskoj administraciji, karakteristike Otomanskog carstva dok je bilo na vrhu moći temelje se na spahijama, koje naziva “aristokracijom za jednu generaciju” (spahije posjede i titule nisu prenosili na nasljednike), renesansnim Francuzima i Španjolcima zamjera manjak političke odgovornosti na raznim razinama, Ruse smatra autokratima (na momente izbornim autokratima) od mongolskih 4 / BUG2 LJETO 2015.

vremena do Putina, dok pad naše sestre Mađarske tumači neograničenim moćima i ovlastima, te sebičnošću visokog plemstva, koja ni kralj nije znao obuzdati, pa je Mađa pala što pod Turcima, što u zagrljaj spasa Majci Austriji.

Pokušaj sažimanja maestralnog djela od 600 stranica na par redaka, bizaran je, tek dajem vam ideju o čemu čovjek razmišlja i piše, i zašto će događaj o kojem pišem u nastavku sjesti u tu sliku.

Drugi dio, koji je izašao nedavno, bavi se političkim poretkom, ili porecima, od spomenutih revolucija do danas. Fukuyama je evoluirao u 20-ak godina, i dok je u End of History and the Last Man s početka devedesetih smatrao kako je politički razvoj dosegao vrh (zapadnu demokraciju) u novim je djelima spreman na mnogo više smjerova i načina razvoja, a niti oko demokracije nije tako optimističan kako je nekad bio. U nekom hipotetskom budućem nastavku, kojeg će napisati Fukuyama ili netko drugi, možda se baš događaj kojem svjedočimo ovih dana bude smatrao kao prijeloman za početak neke nove političke ere, ili skupa političkih rješenja (da ne kažem ideologija) kakve su nam danas nepoznate.

O čemu je riječ? Estonija, koju s njenih oko 1,3 milijuna stanovnika možemo slobodno nazvati minijaturnom zemljom, otvorila je vrata virtualnog boravišta strancima. Projekt e-residency nudi se – svima koji ispune osnovne uvjete, bez obzira na to gdje su

se rodili, čije državljanstvo imaju i čiju putovnicu posjeduju. Neki su mediji površno prenijeli kako je u pitanju “citizenship” dakle građansko pravo identično ostalim estonskim građanima. Nije riječ o tome, već o “residencyu”, dakle boravištu, ali virtualnom, pa tako i sama riječ boravište, koja se odnosi na fizičku prisutnost i na čemu na primjer naša policija inzistira, nema previše smisla.

Dakle, nemate pravo na estonski pasoš, ulaz preko šengenske granice (možete misliti koliko bi inače bilo zloporaba) i slično.

Set usluga koje se nude vrlo je sličan onom što se u začecima nudi i kod nas u pompozno objavljenom i medijski popraćenom projektu e-građana. Razne dozvole, papiri, vjenčani listovi, mogućnost otvaranja firme i bankovnog računa (tu su ispred nas), ali ključno je - to se nudi svima, ne samo Estoncima! Je li ovo prvi korak u odumiranju klasičnih 19-stoljetnih nacionalnih država kakve poznajemo?

Neki budući Fukuyama i dosta strpljenja dat će nam odgovor na to pitanje.

Estonija u principu konkurira na “tržištu” država svojom ponudom, zasad samo boravišta, ali jednog dana možda i pravog građanstva.

Najavljuje se kako bi ljudima koji preko ovog programa dobiju prvo e-residency, a zatim eventualno pokrenu posao i/ili otvore račun, omogućilo i glasanje (e-glasanje, naravno, jer to je Estonija, pionir ove tehnologije) na budućim estonskim izjašnjavanjima koja se tiču poslovnih ljudi i firmi.

Zamislite, dok vi sjedite u Hrvatskoj i gledate mučno, besciljno i besmisleno prepucavanje naših predsjedničkih kandidata, koji niti išta žele (osim privilegija) a niti imaju ovlasti da išta smisleno i zaista bitno izmjene, dotle vaš susjed u stanu pored vas u Zagrebu ili Osijeku, koji je pokrenuo crowdfunding projekt u Estoniji, i dobio njihovo vritualno boravište i/ili građanstvo, uredno se identificira svojim smart cardom i na estonskim izborima glasa o elementima poslovnog ustroja Estonije, zemlje koja ga se tiče više i od same Hrvatske. Apsolutno spektakularan game-changer suvremene politike, za koji su vrata skromno odškrinuta ovih dana.

Kako čitamo, za dobijanje estonskog virtualnog boravišta bit će potrebno jednom fizički otići do Tallinna, da vam uzmu otiske prstiju i ostali biometrijski materijal, da ispunite papirologiju i dobijete smart card kojim dokazujete identitet, a sve skupa košta 50 eura. Inače, ovo je zgodno

povezano i s estonskom turističkom ponudom, ako već želite njihovo boravište pa odete tamo zaradit će i njihovi hoteli i prijevoznici. Vremenom će uslugu možda nuditi i estonske ambasade. Jednom kad vas tako zavedu i imaju u bazi, samo o njihovoj mašti ovisi što vam sve mogu ponuditi. Imaju prednost pred drugim zemljama kojima to može pasti na pamet, a birokracija im očito nije prevelika prepreka.

Estonce je inače pogrešno zamišljati kao neke posebno pametne “svemirce” – bio sam tamo, obični su ljudi, imaju loše ceste, hrpe seljaka i drvosječa u kojekakvim šumskim zabitima i selima koja su zimi zametena snijegom, djedice koji nikad nisu čuli za PC, ne govore engleski ni učestalije ni bolje od nas i bili su pod SSSR-om do pred 25 godina. Hoću reći - nama naš mentalitet ni rat ni okruženje nisu opravdanje. I Finci su imali mentalitet i “ugled” drvosječa do pred 70-ak godina, ali tome pametni političari i služe - da izmjene taj mentalitet, a ne sliježu ramenima i na svaku reformu, posebno uprave i obrazovanja, odgovaraju kako nema “političke volje”. Oni su, odnosno bi trebali biti ta politička volja!

Ovaj bi komentar mogao završiti ovdje i da bude zaokružen, ali želim ipak dodati još nešto.

Naš projekt e-građani za početak uopće nije loš, jest da mu je stvarna korisnost upitna, jer za mnoge papire i dalje trebate fizički do nekog ureda, ali kao početak je sasvim OK. Projekt je vodio Darko Parić, inače glavni SDP-ov kadar za e-Hrvatsku, e-ovo i e-ono.

Parić, koji je dosadašnjim radom na projektu zaslužio titulu jednog od rijetkih sposobnih SDP-ovaca, pred par mjeseci s e-Hrvatske prebačen je na mjesto šefa izbornog stožera SDP-a za Splitsku županiju, odnosno odgovarajuću, koju već, izbornu jedinicu.

Dakle jednog od rijetkih “pozitivaca” šalje se da zadnju trećinu mandata odradi na, za državu i građanstvo, potpuno beskorisnom mjestu, od kojega koristi može imati samo stranka, ne i građani “at large” ili društvo općenito. To vam je, nažalost, slikovit primjer gdje se na ljestvici prioriteta naše politike nalaze građani i e-servisi. Niže od potrebe da se par profesionalnih foteljaša iz Splita domogne saborskih klupa (u kojima će većinom šutjeti i ubirati plaću i beriva). Sposoban čovjek, umjesto da Hrvatsku vodi stazama Estonije, protraćen potpuno bez veze za sebične ciljeve šačice povijesno nebitnih uguza. To je slika

hrvatskog gledanja na servise e-države.

A za to vrijeme, Estonija.... 50 eura ću negdje naći, gledam jeftine letove za Tallinn... zemlja je divna i osim e-boravišta, ne bi imao ništa protiv da je fotografski obiđem još jednom... (sliku uz tekst sam napravio kod prošlog posjeta).

Sony A7II foto smjer budućnosti Sony je objavio novi model u svojoj ponudi full frame fotoaparata

Z

bog čega je ovo bitno, i zašto mu posvećujemo komentar dana, a ne samo “običnu” vijest? Na ovo ćemo se vratiti malo kasnije, za početak pogledajmo pregled osnovnih tehničkih karakteristika novog modela.

A7II (ili A7-2 ili A7 Mk2) kao i model A7 ima 24 megapikselni senzor takozvanog punog formata, full frame, dakle jednakih dimenzija kao 35mm film. U Sonyevom priopćenju za full frame se koristi termin “puni kadar”, koji je nejasan i pogrešan i nadamo se da neće zaživjeti. Kadar je uvijek pun - može biti loš, malen, uzak ili širok ali je uvijek pun. Frame se ovdje odnosi na format - puni

format (starog filma). Većina hrvatskih fotografa koristi engleski termin - full frame, ili govore o dimenzijama filma. A7II donosi i optičku stabilizaciju slike na senzoru, i to u čak pet osi: gore-dolje (prva os), lijevo-desno (druga), zatim rotacija senzora oko osi aparata (treća), te “yaw and pitch” (četvrta i peta), odnosno kružno gibanje gore-dolje i lijevo-desno kao kad klimate glavom “da” i “ne”. Yaw and pitch odnosno klimanje “da i ne” nisu isto što i pomaci lijevo, desno, gore i dolje, opisani kod prve dvije osi, jer vam kod klimanja potiljak i vrat stoje, a miče se samo lice. Ljubitelji Olympusa već su digli glas da je ovo Sony kopirao od njihove omiljene tvrtke, a ima i teorija da su Sony i Oly jednostavno razmjenili tehnologije, pa je Olympus dobio senzore i/ili nešto drugo od Sonya a zauzvrat ustupio svoju tehnologiju stabilizacije.

Zbog čega je ovo bitno? Što je senzor veći, stabilizacija senzora teža je za izvesti. Dva velikana foto tržišta, koji, međutim, sve više tehnološki kaskaju - Nikon i Canon, svoje sisteme za optičku stabilizaciju temelje na pomacima stakala u objektivima. Sony, Olympus, Panasonic i ostali igrači, koji se trude sustići vodeći dvojac, oslanjali su se većinom na stabilizaciju slike na senzoru (dakle, stabilizaciju samog senzora) a ne u objektivu. Hrpe i hrpe slika su okinute i još veće hrpe slova napisane u pokušajima da se dođe do zaključka koji tip stabilizacije je bolji, i u to se sada nećemo upuštati. Činjenica je da niti je svaki objektiv jednako lako stabilizirati, niti svaki senzor. Full frame senzori veći su i teži, pa se teže stabiliziraju.

Sony je nudio stabilizaciju na nekim svojim starijim, old school full frame modelima, no okrenuvši se mirrorlessima, prvi full frame mirrorlessi, A7, A7R i A7S izbačeni pred oko godinu dana, nisu imali stabilizaciju senzora. Sony je iznenadio izbacivši stabilizirani objektiv. Za sve koji su mislili da je to smjer za budućnost - nije. A7II opet nas vraća u svijet stabiliziranog senzora.

Uz ovo, nadograđen je sustav fokusiranja i izmjenjen dizajn tijela, odnosno gripa (ručke, dijela aparata koji najčvršće držimo kod fotografiranja). Na iznenađenje onih koji od mirrorlessa stalno očekuju smanjenje dimenzija - grip je povećan, kako bi aparat bolje sjedio u rukama prosječnog Evropljana.

Udavio sam malo ovim opisom stabilizacije, poanta je da u ovako visokim, snažnim i ambicioznim fotografskim sferama nove modele dočekamo vrlo rijetko. Flagship, najjači 2015. LJETO BUG2 / 5

[ online komentari ]

Oleg Maštruko proizvod neke firme, drži se na tržištu i po 3 do 5 godina, eventualno uz nadogradnje firmwarea. Sony, pak, u ovom momentu u sferi aparata s izmjenjivim objektivima, održava tri različite linije (možda i četiri, ovisi kako gledate). U kategoriji full framea pred jedva godinu dana izbacio je dva iznimno bitna nova modela, par mjeseci zatim još jedan, poprilično revolucionaran (posvetili smo mu komentar dana) i sada, prije završetka godine, već ima unaprijeđenu verziju jednog od svježe izbačenih modela! I to s prilično bitnom “novitadom” u vidu prve pet osne stabilizacije full frame senzora na svijetu.

Fascinira moć divovske korporacije kao Sony, fascinira pokušaj napada na divove kao Canon i Nikon, a fascinira i količina inovacija koja je još uvijek moguća u inače iznimno zrelom svijetu digitalne fotografije. Spike po kojima “digitalija se ne može mjeriti s filmom” već su odavno potpuni mit. Shvaćamo ljude koji guštaju u starom kemijskom procesu, to ima svoj šarm i svoje specifične rezultate, ali digitalija je odavno pretekla film i ostavila ga u prašini. Ukoliko nemate novca za najnovije - ne očajavajte.

I solidan high end kompakt posve je dovoljan za ozbiljno bavljenje fotografijom – što zbog razvoja tehnologije koji se s najjačih modela prelijeva i na slabije, što zbog toga što tehnologija uglavnom samo olakšava stvari, koje su bile moguće i prije (sporije ili teže, ali moguće).

Građani, radite naš posao!

Nedavno je objavljeno kako je na Internetu postala dostupna geografska baza napuštenih objekata bivše JNA

B

aza objekata, super! – pomislih, i to na više razina. Naime, sada će konačno poduzetnici, lokalna zajednica, udruge i strani investitori na jednom mjestu moći pregledati sve te objekte i eventualno naći neki za koji mogu ponuditi revitalizaciju, stavljanje u nekakav svrhovit način uporabe, 6 / BUG2 LJETO 2015.

i slično. Bajkovito razmišljanje? Čitajte dalje... Osim toga, u svom osobnom bavljenju fotografijom obožavam apokaliptične lokacije, nekada naseljena, a sada napuštena i zapuštena mjesta, pa ću pregledom baze možda naći i nešto vrijedno foto-izleta....

Svima s iskustvom života i rada u ovoj zemlji, ne treba posebno pojašnjavati da najkasnije u drugom pasusu mogu očekivati razočarenje i hejt. Baza je loša, nepotpuna, gotovo beskorisna.

Interaktivna karta može se vidjeti na stranici http://vojnaimovina.milimap.com U bazi je 231 nekretnina.

Crvene zastavice označavaju nekretnine, odnosno vojne prostore koji nemaju točnu lokaciju ili fotografiju, a zelene zastavice su one nekretnine kojima su dodijeljene točne koordinate i fotografije. Tih zelenih, s “točnim koordinatama”, fotografijama i pogledom odozgo iz Google Eartha, nabrojao sam točno 5, slovima pet! Ostali “nemaju točnu lokaciju ili fotografiju” kao da je kasarnu JNA teško locirati na topo kartama, satelitskim slikama, ili osobnim obilaskom.

I opet imamo bizarnu situaciju u kojoj nam neka međunarodna organizacija, u ovom slučaju Google, mapira i autima obiđe, vizualizira i virtualizira, čitavu zemlju i to na iznenađujuće cjelovit i efikasan način, a naši skupo plaćeni državni uredi, kojima bi to trebao biti jedini smisao postojanja, sjede u svojim tornjevima od ebanovine i čačkaju nos. Jednog dana, i neka to bude što skorije, Internetski startupi nudit će na svim razinama usluge kvalitetnije i bolje od države, i ostat će nam samo ključni problem - kako da se riješimo same države i njenih nameta.

Informacije o većini lokacija su beskorisne.

Pogledajmo na primjer lokaciju 139. Kaže, Golo Brdo, Petrovac, nemamo podatak o kvadraturi, nemamo fotografiju, da imamo

potencijalnu ideju korištenja nemamo otkud početi, pogled odozgo iz Google Eartha pokazuje obližnju šumu, šira lokacija je Sisak, Sisačko-moslavačka županija, a jedina napomena o nekretnini - “zapušteno”. Napomena “zapušteno” prati i većinu ostalih objekata u bazi, zapravo većina je stavki kao ovo Golo Brdo.

Inače, pored ni sam ne znam koliko ministarstava, državnih, općinskih i županijskih ureda, agencija i tko zna čega, mi imamo jednu koja bi se specifično trebala baviti baš ovim. Zove se DUUDI, Državni ured za upravljanje državnom imovinom. Doduše, nije da nam je i taj DUUDI nužan, ovakvim se stvarima bez problema mogu baviti županijski uredi za katastar, ministarstvo pravosuđa (s dva geeka na ovakvom zadatku), ministarstvo obrane (kao slijednik JNA i njihove imovine) ili tkogod i štogod.

Ali eto, imamo DUUDI, kao, ono buraz, baš turbo specijaliziranu ustanovu kojoj ovako nešto jednostavno ne bi trebalo promaći ama baš nikako, i koja je ovakvu bazu na Internetu trebala imati još pred 10-15 godina.

Podsjećam, od raspada Jugoslavije i JNA prošlo je četvrt stoljeća! A mi još nismo sposobni složiti popis njihovih nekretnina.

Autor projekta je Centar za mirovne studije.

Projekt je provođen tijekom protekle dvije godine uz financijsku podršku EU u sklopu programa IPA 2010. Uz Centar za mirovne studije na projektu su radili Transparency International Mađarska, Transparency International UK, Sveučilište u Zagrebu, Zelena Istra, Eko Zadar i Cenzura Plus.

Drugim riječima - država i njen DUUDI bili su nesposobni napraviti čak i ovako lošu kartu, te se u izradu trebao uključiti cijeli niz tijela i nevladinih organizacija kojima to u principu nije glavni posao, ali za lovu - iz EU i/ili državnog budžeta, mogu pogledati... i napraviti ovakav poluproizvod.

I tu je ono gotovo klasično kod javnih projekata u Hrvatskoj – zašto bismo mi radili svoj posao, kad ga možemo prebaciti na građane? Mapu prati poziv za crowdsourcanjem informacija: “Ukoliko znate gdje se nekretnina nalazi, molimo Vas da nam pomognete smjestiti ju tako da na google maps (earth view) ručno pronađete lokaciju, te u komentar kopirate koordinate te lokacije. Također, ako imate

slike trenutnog stanja nekretnine, stavite ju na web kako bi svima bilo vidljivo.”

Fenomenalno! Ja da ti ručno tražim i unosim lokaciju u bazu, i dajem na korištenje svoju fotku?? Vi ćete dobiti financiranje od države, EU, ili bog te pitaj otkud, ali ćete se za punjenje baze stvarnim podacima i fotografijama, oslanjati na dragovoljne priloge i neplaćen rad građana? Da ne govorim da se tu kod unosa koordinata od strane Internetskih čudaka može događati trolanje, namjerno dezinformiranje i razni oblici internetskog vandalizma. Slična je shema i kod prirodnih katastrofa – kad udari poplava, skupo plaćene budžetske organizacije prodaju zjake, DUZS vrti palčeve, Crveni križ broji lovu na oročenim računima, ali su zato mediji preplavljeni pozivima, apelima i “pomoć zovi!” telefonskim brojevima kako bi građani opet radili tuđi posao, koji su već platili.

Moć odlične kampanje Zadnjih mjeseci smo svjedoci sve bogatijih, sve luđih i sve izdašnije financiranih crowdfunding kampanja, ova je po nečem posebna

C

- da ste me pitali hoće li i to skupiti, bio bih zdravo skeptičan - ali je dohvatio preko 12 milijuna dolara (!!!) i preko 36.000 supportera. 36 tisuća ljudi, pa to bi u Hrvatskoj bio grad solidne veličine... i svi se misle baviti pčelarstvom?!?!

Što se tiče dobrih savjeta za crowdfunding, imali smo lani o tome temu broja u Mreži, a i prvi Mrežin Smart Day bavio se time. Imate i web Crowdfunding.hr Hrvoja Hafnera, pun znanja i savjeta kao šipak koštica.

Toliko o tome, krenimo se glavnom motivu za ovaj tekst. U cijeloj poplavi tehnoloških kampanja, hardverskih gadgeta, smart satova, koji uspješno skupljaju lovu, zatim računalnih igara koje su također mamac za pare, ali i sprdnji koje se pokažu uspješnima, kao krumpir salata, mene je zadnih mjeseci najviše oduševila kampanja za Flow Hive.

Flow Hive je košnica, da, prava košnica za prave pčele, leteće insekte koji bodu, a kad su dobre volje proizvode med. Flow Hive nije nikakva elektronska điđa, nije aplet za mobitel, nema LED-ice i ne bljeska – obična old school košnica od drveta, unaprijeđena tek sitnim detaljem da iz nje možete direktno izliti med u posudu, na špinu, ili zagrebački - pipu, slavinu, kao što se toči piva u boljim krčmama. Projekt Flow Hive je na Indiegogou tražio poprilično ambicioznih 70.000 dolara

Vjerujem da su i sami malo uplašeni svojim uspjehom – 17.000-postotno (da, sedamnaest tisuća posto) ispunjenje cilja. Rezultat kampanje bit će ili golemo razočaranje za desetke tisuća supportera, ili prava mala globalna revolucija pčelarstva i proizvodnje meda!

S Flow Hiveom ili ne, pčelarstvo je zahtjevan zanat, oko pčela se treba brinuti, paziti da imaju hrane, i da je ta hrana zdrava (bez pesticida), braniti ih od nametnika i tako dalje i tako dalje i tako dalje. Moj dugogodišnji zubar, nažalost pokojni, legendarni Miroslav Farkaš, bio je ogroman entuzijast pčelarstva.

Priče o pčelama koristio je kao poseban anestetik i psihološku pomoć. Naime, užasavam se zubara, ali kad bi on budistički strpljivo i polako krenuo s pčelarskim pripovijestima i doživljajima, na zubarskoj stolici osjećao sam se kao u Nirvani... taj pastoralni svijet mira, zujećih insekata koji proizvode med, tek tu i tamo prekinut agresorskim napadom osa ili kakvih drugih predatora.... volio bih da mogu čuti njegov komentar na ovu kampanju...

r o w d f u n d i n g s ce n a uzbudljiva je kao nikad prije. Osim spektakularnih globalnih kampanja, s druge strane svjedočimo i nekolicini hrvatskih crowdfunding katastrofa, koje se, doduše, uglavnom odvijaju u tišini i samo pred očima nas koji pomnije pratimo scenu. U svijetu se milijuni dižu na satove, na krumpir salate, na igre s kartama (ako iza njih stoji globalna ikona kao Oatmeal). S druge strane, Hrvati rade sve lošije kampanje, čak i ako ciljaju na vrlo skromne iznose. U 2015 svjedočim barem pola tuceta domaćih kampanja za koje sam, pokazalo se potpuno ispravno, već pola dana nakon njihove objave predvidio da će propasti. Imam li moći vidioca u budućnost? Pa baš i ne, samo dovoljno iskustva da mi je pogled na trajanje od 60 dana – što je maksimalno dozvoljeno trajanje, ali ujedno i vrlo neefikasno – dovoljan znak da autor kampanje nije obavio niti onaj najosnovniji rad na pripremi kampanje.

Ali ne želim govoriti o tome danas, jer je tema analize domaćih kampanja preduga i preobimna za običan Komentar dana.

Osnovni i najpopularniji perk - potpuna Flow Hive košnica, ali bez pčela (koje nabavljate sami) nije ni jeftin - 600 dolara. Spektakularna kampanja! Čak i kao ljubitelju crowdfundinga ovaj uspjeh mi je toliko šokantan da mislim kako su neki jednostavno zamijenili riječ bee (pčela) za riječ beer (pivo). Znaju li ti ljudi koliko prostora, vremena i energije traži bavljenje pčelarstvom, za što je nabava ove košnice ili uostalom bilo koje košnice - tek početak?

Naime, u tome je magija crowdfundinga, i zapravo svakog dobrog salesmana, čovjeka za prodaju, svake dobre kampanje – da vas uvjeri da vam treba nešto o čemu vjerojatno niste ni razmišljali, kao u onim frazama – prodao bi Eskimima led, a Beduinima pijesak. E pa Stuart i Cedar Anderson, otac i sin, autori projekta Flow Hive, prodali su ljudima koji vjerojatno nikad u životu nisu doživjeli ubod pčele, a život provode u klimatiziranoj sobi kuckajući po tipkovnicama i ekrančićima 25 sati dnevno – kutiju za pčele! Autori ove kampanje kraljevi su kakve svijet još nije vidio.

2015. LJETO BUG2 / 7

[ online komentari ]

Dragan Petric

Tiskano novinarstvo (još uvijek) ima smisla Reakcija jedne tvrtke na kritički osvrt u Bugu bila je posve neočekivana…

N

itko se više ne zavarava oko toga jesmo li već ili nismo prošli kroz onu točku u vremenu kada je online novinarstvo postalo utjecajnije od tiskanog. Brzina, cijena i zemljopisni doseg koje za čitatelje imaju portali u odnosu na papirnate medije takvi su da im čitanost čine iz dana u dan sve većom, demotivirajući mnoge da uopće nastave s kupnjom novina na kiosku. Svi se mediji tome prilagođavaju i svi osjete posljedice te prilagodbe. Jedna od tih posljedica jest i znatno veća količina reakcija na napise objavljene online u odnosu na one objavljene u tiskanim izdanjima.

Ipak, da parafraziramo Marka Twaina, izvještaji o smrti tiska uvelike su pretjerani.

Isti argumenti koji idu u prilog online medijima, zapravo, rade i kontra njih. Zbog brzine online novinarstvo gubi na temeljitosti te je površno i često neinformativno i beskorisno. Zbog toga što se sadržaji nude besplatno, ono je i vrlo nevjerodostojno – čitatelji (s pravom) tradicionalno više vjeruju onim informacijama koje su skuplje platili i iza kojih stoje novinari s višegodišnjom djelovanjem i iskustvom u medijima. Upravo zato tiskani mediji i dalje postoje i zacijelo nikada neće izumrijeti usprkos prijetnji koju za njih predstavlja Internet, a to znači da još uvijek postoje i reakcije na napise objavljene – na papiru.

Jedan takav primjer dogodio se nedavno i nama, 8 / BUG2 LJETO 2015.

u Bugu. Objavio sam u Bugu od ožujka kolumnu s naslovom „Obmana mobilnom aplikacijom“ u kojoj sam kritizirao loše napravljenu aplikaciju za iOS jedne domaće osiguravajuće kuće. Taksativno sam naveo što sve aplikaciju čini lošom. Takva kakva je bila, aplikacija je zavaravala klijente te osiguravajuće kuće na način da ih namami da uplate policu putnog osiguranja, dajući naslutiti da se osigurani slučaj događa i u situacijama koje, u stvari, nisu pokrivene tom policom…

Kada je objavljena, na kolumnu nisam ukazao nikome iz te osiguravajuće kuće, niti je to učinio itko drugi iz Buga. Nakon nekoliko tjedana, međutim, uslijedila je njihova reakcija. Zvučat će vam nevjerojatno ali – napravili su upgrade svoje aplikacije za iOS, uvažavajući svaku pojedinu kritiku iz moje kolumne. Ispravno su postupili, kao što bi valjda i svaka druga privatna tvrtka, te su uklanjanjem svojih grešaka napravili maksimum da zadrže svoje klijente, a samim time i poslovnu dobit.

Poanta priče nije samo u tome da je kolumna stigla do odgovarajućih ljudi u toj tvrtki usprkos tome što Bug nije časopis koji je namijenjen publici koja se bavi osiguranjima (i što im nitko od nas, kako rekoh, nije ukazao na kolumnu), već i to da su je shvatili vrlo ozbiljno. Kritika objavljena u tisku, još k tome u časopisu koji ima gotovo četvrt stoljeća tradicije u izlaženju, i za koji se zna da je najutjecajniji i najtiražniji u svojem sektoru, nije nešto što bi ozbiljna kompanija, kakva ovo osiguravajuće društvo očito jest, mogla ignorirati.

Dogodila se profesionalna reakcija na profesionalno upućenu kritiku i upravo zato tiskano novinarstvo još uvijek ima smisla.

Prokletstvo prodajnih rezultata Samsung Galaxyja S6 Svi mediji koji su prenosili analize o lošim prodajnim rezultatima južnokorejskog flagshipa misteriozno su se sutradan samodemantirali...

N

ekoliko globalno vrlo utjecajnih portala za mobilne tehnologije, među kojima su i glasoviti GSMArena.com i PhoneArena.com, bombastično su prenijeli analizu investicijske kuće Oppenheimer u kojoj stoji kako je Samsung Galaxy S6 tržišno podbacio. Ista analiza tvrdi da Samsungov biznis “implodira”, a tvrdnju temelje, između ostalog, i na brojci od “samo” 10 milijuna prodanih Galaxyja S6 u prva tri mjeseca prodaje, što je milijun manje primjeraka no što se u istom razdoblju lani prodalo Galaxyja S5. Štoviše, Oppenheimer, uz otvorenu podršku spomenutih portala, argumentira realističnost takve pesimistične analize činjenicom kako je tržište razočarano s Galaxyjem S6 jer su sve novosti u odnosu na prethodnike temeljene isključivo na poboljšanom hardveru, a ne i inventivnijem softveru koji bi donio suvremenije korisničko iskustvo kupcima, pa, kao, nitko ne vidi pravi razlog za migraciju s nekog starijeg Samsungovog flagshipa na ovaj novi.

Uz to, IDC je objavio kako je u posljednjih dvanaest mjeseci Samsung ostvario čak upola manju prodaju svojih smartfona u Kini, trenutačno najlukrativnijem podneblju za tržište mobilnih uređaja, pa je “implozija” tim stvarnija...

Samsungov globalni PR je, čini se, promptno reagirao na ove napise i - da parafraziramo naslove koji se mogu naći i na takvim portalima - nećete vjerovati što se onda dogodilo!

Već sutradan, kao da analizu Oppenheimera nisu unazad manje od 24 sata objavili, isti portali donose novi bombastičan naslov o tome kako analitičari predviđaju rekordne prodajne rezultate Galaxy S6 dua. Counterpoint Research, jedna u nizu analitičkih kuća koja je, eto, relevantna dan nakon što je relevantan bio Oppenheimer, tvrdi kako će S6 vulgaris i S6 Edge zajedno, do kraja godine, biti prodani u čak 70 milijuna primjeraka!

To je, potvrđuju GSMArena.com i PhoneArena. com, čak 6 milijuna više, primjerice, samo tijekom travnja, no što je lani u travnju prodano

Galaxyja S5. Uz to, vesele se i optimistični su, Samsungov biznis će toliko “eksplodirati” da će možda, eventualno, nije eto isključeno, daj-bože-sreće, Galaxyja S6 biti prodano do kraja godine više čak i od iPhonea 6!

“Kako ono, Oppenhaimer, Oppenheimar, Openšto? Tko još vjeruje tim anonimusima, dajte brojke Counterpoint Researcha na stol”, zavapili su očigledno analitičari analitičarskih radova nakon što su najavili implodiranje i odlučili se da im je ipak bolje pisati o ekplodiranju, a u povijesti Interneta ostala je zapisana još jedna korisnicima ionako nebitna crtica u režiji svemogućeg korporativnog PR-a...

Svaki četvrti Hrvat ima iPhone Drugi najčešće korišten telefon u nas je Samsung Galaxy S III, s udjelom od 3,55%. Po udjelu iPhonea među stanovništvom, Hrvati su regionalni predvodnici…

Z

animljivo istraživanje namijenjeno oglašivačkoj industriji objavio je ClickAttack, jedna od najvećih oglašivačkih mreža u našoj regiji. Istraživanje govori o tome koliko se pojedini mobilni uređaj u svakoj zemlji regije koristi za klikanje po oglasima koji se pojavljuju na webstranicama, pa se može zaključiti da brojke iz tog izvještaja koreliraju sa stvarnima, makar ako se ograničimo na onaj dio korisnika koji zbilja aktivno koristi svoj smartfon za surfanje Internetom…

Utoliko ja naš naslov da svaki četvrti Hrvat ima iPhone zapravo neprecizan – točnije bi bilo reći da svaki četvrti vlasnik mobitela u Hrvatskoj koji na tom mobitelu i surfa webom ima iPhone.

Naime, prema izvješću ClickAttacka, u prvom kvartalu 2015. godine čak 24,34% takvih Hrvata koristilo je neku od verzija iPhonea! Na drugom mjestu te ljestvice je s udjelom od znatno manjih, ali i dalje respektabilnih 3,55% Samsung Galaxy S III. Slijedi ga s 3,34% Samsung Galaxy S 4, s 3,21% Samsung Galaxy S4 Mini i s 2,17% Samsung Galaxy S III Mini. Štoviše, sveukupno gledajući po proizvođaču mobitela, Samsung ipak nadmašuje Apple jer 33,06% aktivno mobilno surfajućih Hrvata koristi neki od Samsungovih uređaja, dok Appleove uređaje koristi njih 25,81% (udio je nešto veći no udio iPhonea zbog mogućnosti surfanja mobilnog surfanja Internetom i iPodom). Na trećem mjestu je Sony s udjelom od7,71%, slijedi HTC sa 6,38% dok je na petom mjestu LG sa6.04%.

Ako ćemo po OS-ovima, najzastupljeniji je Android OS s udjelom od 72,28%, drugi je iOS sa spomenutih 25,81%, a treći je Windows Phone s 1,62%. Ostatak od manje od jednog postotka su smartfoni s nekim drugim OS-om, poput BlackBerry OS-a.

U usporedbi s ostatkom regije, Hrvati su najvjernije Appleovo stado! Naime, udio iPhonea među korisnicima u BiH je 10,77% (iOS je na 11,55%), u Mađarskoj je 15,51% (iOS je na 21,66%), u Makedoniji je na visokih, ali za Hrvate i dalje mizernih 20,68% (iOS je na 21,69%), dok je, primjerice, u Srbiji na 20,26% (iOS jena 21%).

Zanimljivo je da Hrvati i inače štuju i adoriraju premium brendove. Već smo spomenuli da su Samsung, Apple, Sony, HTC i LG pet najzastupljenijih proizvođača smartfona među korisnicima u našoj domovini. U BiH su na toj „top 5“ listi generički (dakle uglavnom no-name kineski telefoni) na drugom mjestu, a na petom je Huawei.

U Mađarskoj su „Kinezi“ na četvrtom mjestu, a u Srbiji na petom. Zanimljivo, B-brend Alcatel je u Srbiji, kao i u Crnoj Gori na četvrtom mjestu, a u Mađarskoj na visokom trećem. Uglavnom, kineski brendovi su na top-5 ljestvici najkorištenijih smartfona svugdje u regiji, osim u Hrvatskoj.

Iz svega ovoga – ma koliko spomenute brojke bile temeljene samo na aktivnijem segmentu populacije kada je riječ o korištenju mobilnih usluga – može se zaključiti kako Hrvati najlakše izdvajaju novac za telefone i spremni su ih više platiti od svojih regionalnih susjeda. Znači li to da više cijenimo kvalitetu i pouzdanost uređaja koji kupujemo ili nas je lakše „navući“ marketinškom spikom, procijenite sami…

Pozivam vas i na mali eksperiment. Odaberite random metodom 10 prijatelja/kolega/poznanika i izbrojite koliko njih doista ima iPhone. Vidjet ćete – ClickAttackova statistika vrlo je bliska stvarnosti.

Nećete vjerovati koliko će vam se zgaditi hrvatski web kada pročitate ovih 5 naslova Takozvani “clickbait” naslovi, poput ovog našeg, osmišljeni su da vas, čitatelje, pretvore u generatore prihoda, a vi ćete, iako to znate, svejedno nasjesti...

P

riznajte: svaki put kada na nekom od novinskih portala ugledate naslov koji sadrži “nećete vjerovati”, “šokirat ćete se” ili neku treću frazu kojom urednici dječački naglašavaju oduševeljenje bezvezarijom koju otkrivaju u sadržaju teksta ispod naslova, isti vam se portal sroza za dodatnu stepenicu-dvije prema dnu dna, ali ipak - na isti klikate.

Clickbait je tip internetskog sadržaja na kojem su globalni uspjeh izgradili portali poput Buzzfeeda ili Business Insidera. Znate da se iza naslova krije potpuno zaglupljujuć, nebitan i često posve dosadan sadržaj, no formuliran je tako da vam je izuzetno teško odoliti a da ne provjerite hoćete li se zbilja šokirati i ostati u nevjerici.

Svaki vaš klik, jasno je, portali pretvaraju u novac, pa su ovu novu “novinarsku formu”, uvidjevši kako ista generira znatno veće količine klikova od kvalitetnog sadržaja, mahnito počeli koristiti i mnogi drugi online mediji diljem svijeta. Kako su svjesni da ona, iako povećavajući atraktivnost među oglašivačima, 2015. LJETO BUG2 / 9

[ online komentari ]

Drago Galić obara reputaciju medija među čitateljima, puno slobodnije clickbait formu koriste oni izdavači koji tek stasaju, pa nemaju otprije izgrađenu reputaciju koju ovime mogu izgubiti.

Na webovima čiji izdavači imaju desetljetnu ili čak stoljetnu izdavačku i novinarsku tradiciju takve naslove nećete naći. Osim, naravno, ako ne prošećete hrvatskim webom.

Očaj kojeg i najveći novinski izdavači u nas osjećaju zbog teške monetizacije sadržaja na lokalnom jeziku, zbog čega ni najkvalitetnijim novinarskim radovima na svijetu ne mogu nabiti dovoljno klikova da impresioniraju ionako na otvaranju novčanika redovito teške oglašivače, natjerao je urednike hrvatskih portala da clickbait formu pretvore u mutanta kakvog ekipa s Buzzfeeda i Business Insidera nikada nije ni sanjala da će stvoriti.

Njihov recept za generiranje clickbait naslova je jednostavan a svodi se na ubacivanje barem dva od sljedećih nekoliko sastojaka, ali redovito uz seksualnu tematiku: poziv na nevjericu (“nećete vjerovati..”), upozorenje na šok (“šokirat će vas...”), traženje odgovora od čitatelja (“je li ovo najgori/najbolji/najnešto koji nešto?”), top-listu (“osam razloga zašto ćete povratiti/ ozdraviti/svršiti...) i, naravno, najefikasniji od svih clickbait okidača, tzv. razotkrivanje (“evo što se dogodilo kada je....”).

Poredano od petog mjesta prema prvom, dakle, evo mojih favorita koji će vam ogaditi hrvatski web, a da se vidi da su to primjeri iz stvarnog života, dajem i linkove na tekstove koji stoje iza tih naslova:

5.

Ove činjenice o penisima će vas šokirati

4.

Poseksala se na moru, sijenu i haubi, a nećete vjerovati gdje joj je bilo najljepše!

3.

Ovo je 10 razloga zašto se ljeti češće seksate!

2.

Evo što se dogodilo kada je pored prsate porno zvijezde stisnuo gas

1.

JE LI OVO NAJBIZARNIJI EKSPERIMENT IKADA? Mlada znanstvenica i feministica uzgojila pa pojela jogurt iz vlastite vagine

10 / BUG2 LJETO 2015.

Kretenu, tko ti je što ružno rekao?!

Slijedeći onu “Kad si u Rimu, radi što i Rimljani”, obični, normalni diskutanti na Internetu preuzimaju osobine trolova što brzo raspravu odvodi kvragu.

Najgore od svega - toga nisu ni svjesni

P

oznato je da forumska rasprava potiče slobodnu razmjenu ideja, uvažavanje tuđeg mišljenja i argumentiranu diskusiju... u nekom drugom svijetu, možda.

U ovome u kojem živimo uglavnom služi pomicanju granica primjerenog u komunikaciji, tako da se tek najgrublja vrijeđanja i prijetnje smrću ili batinama smatraju (donekle) neprimjerenima. Sve ostalo diskutanti većinom doživljavaju kao „normalan“ način komunikacije Web 2.0, odnosno tobožnja dvosmjerna komunikacija stvaratelja sadržaja i konzumenata, izdavača i čitatelja, donijela je pravu poplavu konfliktnih, mrziteljskih i iskreno rečeno – patoloških rasprava koje ne doprinose mnogo

općem znanju ili naslovnoj temi o kojoj navodno raspravljaju, ali su zanimljivi kao pokazatelj kako brzo svi možemo otklizati u agresivni, netolerantni način funkcioniranja ako su prilike i okruženje takvi da to dopuštaju.

Jedna od prvih stvari koje primijete oni koji prvi puta čitaju rasprave na forumima i komentare na webu je izuzetno agresivna verbalizacija i slobodno „ventiliranje“ ideja koje su toliko ekstremne da ih u stvarnom životu rijetko kada čujemo. Također, ton postova je uglavnom debelo ispod svih prihvaćenih razina pristojnosti i često se diskutabilni ili kontroverzni stavovi, pa i oni posve neprihvatljivi ili dokazano pogrešni, brane takvom žestinom da mnogi ostanu zgroženi –„Ako je ovo ono što prosječni čovjek misli – jadna nam majka!“.

Srećom, istraživanje od rujna prošle godine na temu internetskih trolova („Trolls just want to have fun“) pokazuje da se ne radi o prosjeku. Internetske diskusije bilo na dediciranim forumima ili kao komentari članaka na webu privlače često poseban tip pojedinaca – psihopate, sadiste, narcisiste i makijaveliste. Dakle, dobre vijesti za čovječanstvo su da prosječan forum, odnosno zbir internetskih komentara sadržava više psihopatoloških slučajeva od prosjeka za opću populaciju. To je i jedan od razloga zbog kojega su rasprave na Internetu različite od onih koje vodimo uživo s drugim ljudima u stvarnom svijetu. Stvarni svijet daje stvaran presjek psiholoških karaktera, internetski forumi više naginju onim patološkim.

To je dobra vijest. Loša vijest je da i oni normalni nakon nekog vremena provedenog u internetskim raspravama bitno promijene vlastitu percepciju toga što je prihvatljivo, pristojno i normalno i sami prihvate način komuniciranja i argumentacije koji doprinose općem agresivnom tonu i profaniranju rasprave, pa time i ideja koje zastupaju.

Kao administrator na Bugovom forumu mogu potvrditi da ljudi često sasvim iskreno ne razumiju zbog čega su opomenuti od strane moderatora ili administratora jer je opći ton takav da su kriteriji postali posve poremećeni. Dakle, ne radi se samo o poznatim „trolovima“, odnosno

onima s nekim psihopatološkim poremećajem, već i običnim diskutantima koji nemaju iza sebe bogatu povijest „kartoniranja“ i brisanja postova, te koji uistinu ne mogu shvatiti da njihov vlastiti post koji počinje rečenicom „Vrlo glup i nepismen tekst od čovjeka koji do sada nije napisao ništa pametno...“ može biti brisan i kažnjen kartonom. Zašto, o, Nepravdo vapijuća do nebesa?!

Jedan drugi se, pak, čudi forumašu koji mu je rekao da ga je prijavio zbog vrijeđanja: - Kretenu, tko ti je što ružno rekao?!

Jednostavno, u svom tom moru uvreda, prijetnji, izazivanja, dizanja tenzija koje pokrenu patološki slučajevi i oni normalni se „rekalibriraju“ za takvo okruženje i smatraju da tu vrijede posve druga pravila od onih u stvarnom životu.

Pravila su uvijek ista, pitanje je samo uspiju li ih moderatori i administratori utjerivati onom brzinom kojom ih agresivna manjina krši. Kao „pravilo palca“ stavite si u zadatak da je post koji pišete takav da biste ga bez skanjivanja pročitali pred vlastitim roditeljima, nastavnicima, prijateljima, nepoznatim ljudima (uživo) i (zlu ne trebalo) na sudu, ako do toga dođe.

Ako post prolazi sve ove filtre –„odapnite“ ga.

Ako ne – poradite još malo na njemu.

Hoćemo li biti govna i prema androidima?

Umjetna inteligencija – zadnja velika granica informatičke tehnologije koju pokušavamo prijeći. Mnogi smatraju da ćemo uskoro i uspjeti, ali postavljaju se pitanja kakvi ćemo biti prema njoj...

Z

a vrstu koja se ponosi svojim razumom koji je izdvaja od drugih životinjskih vrsta i sposobnošću suosjećanja, često radimo točno one stvari koje su u direk-

tnoj suprotnosti i s jednim i drugim, katkada istodobno u jednoj jedinoj instanci. Ako išta možemo zaključiti iz naše bogate povijesti, za pretpostaviti je da ćemo se i u budućnosti ponašati kao “dušbegi”, jedni prema drugima i prema svemu oko nas.

Jedna od novina koja nas možda očekuje su i umjetno stvorene osobe, odnosno svjesni računalni programi koji ne samo da imaju neku vrstu umjetne inteligencije, već i svijest o sebi. Iako se neki poznati znanstvenici kojima baš informatika i umjetna inteligencija nisu područje ekspertize skanjuju na spomen umjetne samosvjesti i misle da od toga može doći samo zlo za našu prirodnu (ne)inteligenciju (Stephen Hawking, primjerice), Europska unija sufinancira istraživanje emulacije čitavog mozga (WBE – whole brain emulation) u kojemu sudjeluje 112 partnera iz 24 zemlje u samoj EU, ali i van nje.

Iako je projekt već uvelike kritiziran kao preskup i preuranjen, na emulaciji bioloških mozgova već se radi. Doduše, jedini stvarno uspješan projekt emulacije biološkog mozga je Open Worm koji emulira, uspješno, mikromaleni mozak jednog od najmanjih crva koji su nam poznati, c. elegansa koji ima svega 302 neurona i time je dohvatljiv za sadašnje mogućnosti računalnog simuliranja. Ljudski mozak, usporedbe radi, ima ih barem 100 milijardi. Dakle, teško da ćete sutra kupiti dvije Tesle i na njima pokrenuti simulaciju nečijeg mozga (da se odmorite, što kaže onaj vic...).

Međutim, simulacija složenijih mozgova od

onoga crvljega već je sada vrlo vjerojatna i pitanje je vremena kada ćemo i to raditi, a onda, možda, emulirati i ljudske mozgove, odnosno, imati samosvjesne računalne programe koji samostalno razmišljaju i nadilaze današnje relativno niske kriterije o tome što je umjetna inteligencija. Oni će pored svjesti o sebi moći i patiti, poput nas ili nekih nižih organizama koji osjećaju bol, strah, nesigurnost i strepnju. Ovime se bavi ekspert za područje kompjutacijske neuroznanosti, Anders Sandberg sa Sveučilišta Oxford koji je siguran da ćemo u desetljećima koja slijede napraviti emulatore naših mozgova i umjetnu inteligenciju koja je svjesna sebe i (između ostaloga) može i patiti.

Moguće je da ćemo praviti i umjetne laboratorijske životinje na kojima ćemo eksperimentirati. Dok za biološke organizme postoje pravila o tome što se na njima može i ne može raditi u laboratorijskim testovima, odnosno postoje kakva-takva pravila namijenjena sprečavanju njihove patnje, za potencijalna umjetna buduća osjećajuća bića, bez obzira bila inteligentna poput nas, inteligentnija, ili tek na razini zamoraca ili gluplja, takvih pravila nema.

O njegovim razmišljanjima na tu temu ima zanimljivih rasprava u kojima se pita hoćemo li virtualne umove poštovati kao i prave ili će nam njihova patnja biti nebitna?

Iz iskustva s ljudima kroz povijest, većina nas će se složiti s time da ćemo sve tretirati jednako – bit ćemo govna i prema androidima.

2015. LJETO BUG2 / 11

[ online komentari ]

Drago Galić

Što me Apple naučio (i na čemu sam mu zahvalan) U preko dva desetljeća profesionalnog pisanja o računalima i informatici shvatio sam da sam o ljudima najviše naučio od Applea. Carevi marketinga, kraljevi nagovaranja

I

nformatički časopisi kao i informatika općenito, sebi privlače uglavnom tehničko-inženjerski nastrojeni tip ljudi. Ako mislite da je podatak o tome koliko Intelov i7 5960x ima tranzistora (1,86 milijardi, koga zanima) važan i da ga trebate zapamtiti, onda vjerojatno imate i taj mozgovni sklop da se bavite informatikom u njenom tehničkom obliku.

Hoćete li biti u tome uspješni ili ne, međutim, često ovisi o posve drugom skupu vještina koje s tehničkim znanjem nemaju nikakve veze, takozvanom društvenom i emocionalnom inteligencijom, odnosno s njenim operacionaliziranim oblikom koji zovemo marketing.

12 / BUG2 LJETO 2015.

Marketinga ima svakojakih tipova, u nas većinom prevladava onaj loš i banalan, ali ni vani, “na razvijenom Zapadu*” (*riječ “Zapad” obavezno izgovoriti snishodljivo, možda čak i u polunaklonu, oponašajući dalekoistočno izgovaranje honorifika) nije situacija puno bolja. Radi se jednostavno o toliko propulzivnoj subindustriji, da privlači sebi veliku količinu radne snage, od koje je neka talentirana, a druga nije, ali kad već ima otvorenih radnih mjesta, bolje i raditi u marketingu neke tvrtke nego tovariti ugljen, razmišlja mnogi posloprimac. Međutim, tvrtka koja skoro nikada u svojoj povijesti nije imala marketinški odjel kao svi ostali, da se nađe, već su od vrha nadolje svi marketinški Lakademonjani, Delte, Spetsnaz, marinski 1st Recon i MARSOC – to je Apple.

Dobro se sjećam kada su prije 20 i kusur godina uvjerili svoju vjernu sljedbu da je “jedan megaherc na Motoroli (MC 68xxx serija procesora) jednak dva megaherca na Intelu!”.

Tada je, naime, Apple još bio na Motorolinim procesorima, dok je ostatak svijeta furao dvostruko bržeg Intela, ali i dalje su uspijevali prodati mantru o “jedan kao dva”. Sjećam se svojih dragih kolega, macovaca iz tog doba (rana redakcija Buga ih je bila puna) kako gorljivo brane Appleov odabir glavnog procesora.

Kada se pojavio PowerPC – također – revolucija, nema takvog procesora u galaksiji, iako na svim testovima, ne vidi se da je bolji od Intelovih parnjaka. Kada su na kraju prešli na Intelovu platformu, vjernoj sljedbi je

objašnjeno zašto je baš tada došlo vrijeme za takav potez i zašto je Appleov PC baš onaj PC koji treba kupiti, a ne onaj na kojemu se vrte Windowsi ili nešto treće.

Kada se pojavio prvi iPhone, u startu tehnološki inferioran nekolicini već postojećih smartfona drugih proizvođača, opet je Apple objasnio zašto je to ono što “kreativci” (svi Appleovi korisnici sebe doživljavaju kao kreativce - nema među njima dosadnjakovića, budala, idiota koji s ajfonima piče po cajkama – sve sam go kreativac do kreativca...) trebaju imati. I ovi su ga nabavili.

Svi oni tehnički navudreni koji su zapali u tehničku (pretjeranu) analizu usporednih karakteristika Appleovih proizvoda s konkurentskim parnjacima opet su (smo) dokazali da smo u krivu. Appleov megaherc uvijek vrijedi kao tuđa dva, piksel kao tuđih dva ili četiri, a sat trajanja baterije kao pet sati tuđe baterije na pametnom satu.

Najnoviji Appleov proizvod koji je tehnički totalno neimpresivan i za koji mi moj tehnički i analitički dio govori da ne bi trebao uspjeti je svakako Apple Watch. Dolazi u tri osnove varijante (Sport, Apple Watch i Edition) plus beskonačno mogućnosti kombiniranja nadograđivanja remena i finiša. Ima i malu baterijsku autonomiju i to u odnosu na druge pametne satove na tržištu koji i sami imaju vrlo malu baterijsku autonomiju u usporedbi s “glupim” elektromehaničkim satovima. Prodajna cijena mu je nekih pet do 60-tak puta veća od proizvodne i u mnogim segmentima kaska za mogućnostima koje nudi konkurencija.

Kad sam u svibnju ove godine pisao ovaj komentar za Bug Online, bio sam siguran da usprkos svim tehničkim nedostacima, Appleov sat mora uspjeti jednostavno zato jer dolazi iz Applea.

Moja argumentacija za ovakav zaključak bila je da nije stvar u tome koliko je nešto stvarno dobro, već u tome da uspiješ uvjeriti potencijalnu publiku da će se oni s tim proizvodom osjećati dobro. Tehnologija Apple Watcha je taman toliko dobra koliko je potrebno, ali Appleovi marketinški specijalci upravo izvode svoj marketinški ekvivalent Operacije Entebbe ili spašavanje Maersk Alabame iz kojega će izaći kao premoćni pobjednici uvjerivši milijune da im treba baš Appleov pametni sat ni pretjerano tehnološki napredan, ni pretjerano lijep, ni s posebno dobrom baterijom, ni posebno pristupačan.

Međutim, ispalo je po najnovijim tržišnim analizama da se Appleov sat ipak ne prodaje dobro, dodatnim šarenim remenima usprkos?

Prvo to, pa onda grčki referendum... Ima li ipak nade za Čovječanstvo?

[ reportaža ] zagreb - taipei

Na posjet najvećem azijskom ICT sajmu, Computexu, svake se godine odlučuje sve više Europljana. No da biste do Computexa došli, pogotovo ako ste iz malene zemlje kao što je naša Hrvatska, potrebno je prevaliti popriličan broj kilometara Metro u Taipeiju jeftin je, klimatiziran, točan i vrlo čist. Na stanicama i u kolima vlada savršen red – čak i za vrijeme najvećih gužvi ljudi pristojno čekaju u redovima

14 / BUG2 LJETO 2015.

China Airlines nacionalna je Tajvanska zračna kompanija čije smo usluge koristili na ovogodišnjem putu na Computex. Na dugim rutama operira flotom Boeinga 747-400

kako to izgleda putovati na Computex?

Denis Arunović

Put na Computex još prije par godina započinjao je s nabavkom vize.

S obzirom na međunarodni status Tajvana odnosno Republike Kine, što je izvorno ime ove države, jedine dvije opcije za hrvatske državljane bile su kontaktirati predstavništvo u Austriji ili Mađarskoj te poštom ili osobno ishoditi vizu. Primijetite da ne spominjemo ambasadu već samo predstavništvo. Naime, Mađarska i Austrija, poput većine država nemaju razvijene normalne diplomatske odnose s Tajvanom. Razlozi za to sežu još do doba Drugog svjetskog rata koji je završio s Kinom podijeljenom na dva tabora – veći komunistički i manji republikanski. Republikanci su u konačnici 1949. godine izgubili rat i povukli se na veliki otok pod imenom Formosa (od portugalskog Ilha Formosa – Lijepi otok), svega 180 kilometara udaljen od kontinentalne Kine.

Skuter je vjerojatno najpopularnije prometalo u Taipeiju. Svi voze nekakve neugledne krntije i bore se za svoje mjesto pod suncem svim dostupnim metodama

I premda je minijaturna Republika Kina inicijalno dobila i svoje mjesto u Ujedinjenim narodima, čak i u Vijeću sigurnosti, 1971. godine iz obje je organizacije izbačena, a njeno je mjesto zauzela Narodna Republika Kina. Danas je Tajvan u nekakvom statusu quo – uspijeva se oduprijeti želji Kine da se vrati pod njeno okrilje, a s druge strane nije u stanju postići punu suverenost pod imenom Tajvan jer Kinezi drže prste na okidaču.

Maratonske rute

S obzirom na to da građanima EU nije potrebna viza, jedina prepreka za dolazak na Tajvan je odgovarajuća avionska karta odnosno, u našem slučaju, više njih. Malo zemalja ima izravnu liniju prema Taipeiju, a kamoli jedna državica kao što je Hrvatska.

Najčešća ruta je preko Njemačke odnosno preko velike zračne luke u Frankfurtu, no postoje i neke alternativne rute koje su kompliciranije. Konkretno, ove godine u Taipei, glavni grad Tajvana, letjeli smo preko Frankfurta dok smo na jednom od ranijih puteva išli preko Amsterdama i Kuala Lumpura. Potonja ruta znatno je 2015. LJETO BUG2 / 15

[ reportaža ] zagreb - taipei

Tajlandska masaža nogu je vrlo popularan način opuštanja u Taipeiju. Jedini problem je što su saloni za masažu tijekom Computexa dupkom puni i teško je dobiti slobodno mjesto osim ako se za rezervaciju nije pobrinuo lokalni poslovni partner

Nakon dolaska u Taipei preporučljivo je nabaviti EasyCard karticu.

Riječ je o RFID kartici koja se puni na automatima, a omogućava beskontaktno plaćanje u javnom prijevozu te različitim trgovinama i javnim ustanovama

Dobrodošli u saunu

Taipei je izuzetno siguran grad po kojem se bez bojazni možete šetkati u gluho doba noći bez bojazni od toga da ćete doživjeti neugodnosti

duža, no i zanimljivija s obzirom na to da se u Kuala Lumpuru na let dosta čeka što otvara mogućnost posjeta samom gradu. Čak i kraća ruta preko Frankfurta iznimno je duga. Točan broj prevaljenih kilometara teško je izračunati jer avioni lete specifičnim rutama koje u slučaju puta na Tajvan dodatno komplicirane odnosom s Kinom.

Ranije su avioni tajvanske državne kompanije Air China u potpunosti zaobilazili kineski zračni prostor, dok je danas situacija bolja. Kažemo bolja, ne idealna jer nam se čini da neka ograničenja i dalje postoje – kad smo letjeli za Tajvan uredno smo prešli preko kineskog teritorija, južnih provincija 16 / BUG2 LJETO 2015.

Yunnan i Guangxi. S druge strane, prilikom povratka posve smo zaobišli kineski teritorij, preletjevši preko Južne Koreje i Rusije.

Kombinirani letovi do Taipeija trajali su 14 i pol sati, a od Taipeija do Zagreba, sat vremena više. Otprilike se radi o putu od 10.000 km.

Kao što možete i pretpostaviti, letenje na ovakvim relacijama u ekonomskoj klasi nije baš najugodnije iskustvo, pogotovo ako ste visoki 190 cm poput autora ovih redaka. Lakše je ako se uspijete dočepati sjedala s više mjesta. Takva je teško uhvatiti jer je riječ o mjestima uz izlaze za slučaj nužde.

Nakon slijetanja u Taipei, prva stvar koja će vam postati jasna pri izlasku iz aviona je da je ste došli u zemlju s tropskom klimom. Zrak je zbog goleme količine vlage vrlo težak, a to je dakako kombinirano s visokom temperaturom.

Kiše su ovdje vrlo česte i obilne, no kako je istovremeno i vrlo vruće, sva voda vrlo brzo ispari, a ciklus se ponavlja. Tajvanci se protiv vrućine i vlage bore instalacijom tisuća klimatizacijskih uređaja koji su postavljeni praktički svugdje i podešeni na vrlo niske temperature – recimo 19-20 stupnjeva. Da Tajvanci pretjeruju s klimatiziranjem dovoljno govori podatak da je država propisala minimalnu temperaturu klima na javnim mjestima, no ovih se pravila malo tko drži. Ovo ujedno objašnjava zašto mnogi Tajvanci nose odjeću koja nije baš primjerena tropskoj klimi.

Zračna luka Taoyuan udaljena je 40-ak kilometara od samog Taipeija, a ovaj je put moguće prevaliti busom, taksijem ili pak hotelskim prijevozom. Bus je uvjerljivo najjeftiniji i ne puno manje praktičan od ostalih oblika prijevoza. Naime, bus vozi do centra grada odnosno glavnice stanice koja je ujedno i sjecište nekoliko linija metroa koji predstavlja izuzetno efikasan, jeftin i u konačnici ugodan način prijevoza kroz cijeli grad.

Za razliku od javnog prijevoza u našem glavnom gradu, metro se u Taipeiju plaća po prijeđenom putu odnosno broju stanica.

Također je iznimno točan (doslovno na minutu) i iznimno čist. Posjetiteljima Computexa putovanje metroom olakšano zbog toga što kartica koja služi za ulazak na sajam vrijedi i kao trodnevna propusnica za metro. Ako vam metro nije po volji, dostupni su taksiji, ali i Uber koji u Taipeiju osim standardnih Uber Black i Uber-X vozila nudi i prijevoz skuterima – inače najomiljenijem tajvanskom prometalu.

studiraj

IT

Prijave

jesenski upisni krug do 22.9.2015. na www.vsite.hr

Studiji

180 ECTS-a Preddiplomski stručni studij 120 ECTS-a Specijalistički diplomski stručni studij

Kontakt

tel. 3764 200 e-mail referada@vsite.hr

1 student = 1 laptop Visoka škola za informacijske tehnologije, Klaićeva 7, Zagreb

[ skupovi ] MineCon 2015

bojno polje ExCel London

Švedski Mojang, nakupina geekova koji su složili jednu od najuspješnijih igara u povijesti to je dokazao na najjednostavniji mogući način – prodao se Microsoftu za 2,5 milijarde dolara. Njihov Minecraft je i dalje magnet za masu obožavatelja, a početkom srpnja njih deset tisuća se okupilo na velikoj konvenciji - MineCon u londonskom ExCelu, gigantskom izložbenom prostoru na dokovima Temze. I mi smo bili tamo 18 / BUG2 LJETO 2014.

GENERALIJE O MINECONU Par suhih podataka koji će vas izbezumiti: Cijena upada: 129 funti Broj posjetitelja: ravno 10 tisuća Broj zemalja iz kojih su posjetitelji došli: 73 Mjesto održavanja: ExCel London, 87 tisuća kvadrata prostora Datum održavanja: 4. i 5. srpnja Cijena Minecrafta: 19,95 eura doživotno Broj prodanih igara za PC i Mac: preko 20 milijuna Broj prodanih igara za Xbox: preko 10 milijuna Broj registriranih korisnika: preko 100 milijuna Mojang je prodan Microsoftu 2014. godine za 2,5 milijarde dolara

Damir Klemenčić

Minecraft je poharao svijet svojim jednostavnim sučeljem i dovoljno jednostavnim/kompliciranim načinom igranja da privuče veliku količinu igrača svih dobnih skupina, od petogodišnjih klinaca pa sve do djedica respektabilnih godina. Jedan od njih je i moj sin, desetogodišnjak koji je imao dovoljno upornosti da me natjera na nezamislivo – pokušaj kupovine karata za ovogodišnji MineCon koji se održao u londonskom ExCelu.

Tata kao tata, novinar koji je navikao da se takve stvari ne plaćaju, zatražio je akreditaciju i dobio laganu odbijenicu Mojanga u stilu – sorry, ali mi želimo da svi fanovi imaju istu šansu, prodavat ćemo 10 tisuća ulaznica u dva dana, svaki dan po pet tisuća, pa okušajte sreću. Dobro, rekoh, idemo

probati – prvi dan je bio, kako bi se lijepo reklo u žargonu, epic fail. Tata se ulogirao i nakon 14 sekundi čekanja na red ugledao crvena slova na ekranu – SOLD OUT. Suze i nevjerica mladog obožavatelja Minecrafta uzrokovale su bolje pripreme za drugi dan – četiri laptopa na stolu, mahnito klikanje i za desetak sekundi tata je bio unutra, u dječjem raju, a sve što sam trebao napraviti bilo je ukucati broj kartice i oprostiti se s 258 funti, koliko su koštala dva upada ...

Na stranu kupovina najjeftinijih avionskih karata i upucavanje frendu s prekrasnim stanom u predgrađu Londona koji ima sobu viška, subota 4. srpnja bio je Dan D za fanove, a svečano otvaranje počelo je u 10.30.

Put je bilo najlakše pronaći, jer je klinaca s majicama Minecrafta, maskama, mače-

vima, pijucima i kartonskim kutijama na glavi bilo je dovoljno po gradu da im se jednostavno priključite i nakon cca sat vremena stignete pred ExCel, ogledalo snage britanskog kapitalizma i smisla za organizaciju. Naravno da nije bilo dugog čekanja, likovi su smartfonima skenirali QR kodove na isprintanim kartama i odmah vas opremili s goodie bagom, akreditacijom i narukvicom.

Atmosfera je već u redu bila nabrijana.

Iza nas je hrpa Amera starih od 15 do 19 godina odbrojavala sekunde do otvaranja vrata gledajući na svoje smartphone?! OK, to je bio samo uvod, jer je svečano otvaranje održano u dvorani koja prima cca tih 10 tisuća ljudi, a svi su stolci bili zauzeti petnaest minuta prije ceremonije otvaranja. Što reći kad tolika gomila ljudi počne urlati 10, 9 ...? Ništa, začepi uši i pokušaj štogod 2015. LJETO BUG2 / 19

GAMERSKO RAČUNALO VRHUNSKIH PERFORMANSI ZA BESPRIJEKORAN DOŽIVLJAJ. Samo za iskusne gamere ili one koji jednostavno traže odlično računalo.

GAMER

Stolno računalo

HGPC

Gamer Haswell GTX96 ŠIFRA: 085084 PROCESOR: Intel® Core™ i5-4690 Processor RAM: 8 GB GRAFIKA: nVidia GeForce GTX960 2GB HDD: 1 TB • SSD: 120 GB OS: FreeDOS

7.699,00 kn FREEDOS

1 TB

120 GB

Intel® Core™ i5 procesor

8 GB

POUZDANA RAČUNALA ZA SVE ZAHTJEVE PRIME

B L I TZ

GAMER

U LT R A

BBO

POSLOVNICE: Zagreb - Av. Dubrovnik 46, Utrine • tel: 01 6611 500 Split - Terzićeva 5 • tel: 021 332 885 Split - Poljička cesta 26 • tel: 021 571 412 Vinkovci - Kralja Zvonimira 46 • tel: 032 336 062 Rijeka - Užarska 18a • tel: 01 6611 516

HGSPOT informatika d.o.o.

Cijene navedene na oglasu uključuju PDV i vrijede za gotovinsko, virmansko i jednokratno kartično plaćanje.

Ponuda vrijedi do 31.08.2015. ili do isteka zaliha.

WEBSHOP:

E-MAIL:

01 / 66 11 566

webshop@hgshop.hr

[ skupovi ] MineCon 2015 slikati, pazeći pritom da ti netko ne izbije mobitel iz ruke vitlajući mačem od pjene, što sam uspješno izbjegao, zaustavivši par zamaha i glavom. Skromnost Mojangu nije jača strana, za što imaju i dobre razloge, pa su nakon desetak minuta hvalisanja pustili prigodni video za otvaranje (naravno, animirani London napravljen u Minecraftu), još se malo hvalili i rekli svima – krenite djeco, praznite roditeljske novčanike (ne baš tim riječima, ali u slobodnijem prijevodu upravo to).

Merchandising je jedva izdržao prvi udar, cijene korektne – od 20 do 50 funti, a kartice su se peglale zavidnom brzinom. Kao i u svim ostalim segmentima, organizacija nije zakazala, vaš je račun ispražnjen u trenu i oslobodili ste mjesto sljedećem nesretnom ocu koji je s tugom u očima gledao kako njegov budžet za MineCon (čitaj pivce u lobbyju dok mladac hoda unaokolo) naglo kopni.

Ekipa

Tko je zapravo došao na MineCon? Oni koji su imali (ne)sreću posjetiti neki XYCon, znaju da se na takvim mjestima nalazi šarolika ekipa: 1. Klinci s roditeljima – cijele obitelji su rjeđa pojava, obično je žrtva otac koji svoje potomstvo pokušava držati na okupu i potrošiti što manje novaca, rjeđe brižna majka koja lako posrne i popegla karticu kao da je dan rasprodaja u Oxford Streetu.

2. Klinci bez roditelja – od 15 do 19 godina, došao/la s ekipom sličnih, svi sve znaju, imaju svoje mačeve i ostali pribor koji su ponijeli za skupljanje autograma, cijelo vrijeme igraju mobilni Minecraft preko zapanjujuće brzog besplatnog WiFija dostupnog svima.

3. Geekovi – od klasičnih štrebera s naočalama preko zabrinjavajuće pretilih podrumskih bića do istetoviranih likova koji, za divno čudo, pristojno puštaju bakice i djecu ispred sebe i s nadmoćnim osmijehom čovjeka koji igru zna u dušu truse pive jednu za drugom (po stvarno izuzetno bezobraznim cijenama) 4. Galerija čudesnih odraslih likova koji, prema slobodnom autorskom uvjerenju, nemaju ni ženu ni djecu, a i plišani ljubimac bi im umro od gladi dok su oni gradili svoju zemlju iz snova u Minecraftu.

Organizatori su se potrudili i dovukli sve relevantne YouTubere, populaciju koja predstavlja kratak presjek gore navedenih

likova, jer teško da bi u dvoranu ušlo više od 500-tinjak posjetitelja da gledaju kako programeri iz Mojanga igraju Minecraft.

No, kad su najavljeni Stampy i TheDiamondMinecart koji trebaju izvršavati zadane zadatke jedan protiv drugoga, u dvoranu je odmah uletjelo 5 (slovima: pet) tisuća ljudi!

No, tada su mogli profitirati i lovci na memorabilije, jer je u tim trenucima Expo bio gotovo prazan (tek tisuća, dvije ljudi) i moglo se napokon stati u red za službene MineCon majice koje je dijelio sretni novi vlasnik Minecrafta, Microsoft. Tata stao u red, uzeo (još) dva komada i sad nagovaram sina da ih stavimo na eBay jer su bidovi već preko 100 dolara po komadu, da vratim bar dio uložene love ... sin, naravno, ne da ni u ludilu, valjda će ih koristiti za stjecanje statusa među svojom stalnom ekipom, mito i korupciju ...

Niti drugi dan nije smanjio pritisak, štoviše, Meet & Greet se odužio do bola – trebalo je čekati tri i pol sata da možete stati pred omiljenog YouTubera, dobiti autogram i selfie, pa smo se mi bacili na manje sigurnu, ali više adrenalinsku zabavu – ganjanje istih po prostorima u i oko Exela, što se pokazalo puno boljim izborom. Rezultat je prilično impresivan: mač pun autograma vodećih YouTubera i vrijedi bar 500 baksi na eBayu, ali ni to neće ići na bidanje, nego na zid zajedno sa svim ostalim memorabilijama.

Izlagači

Čovjek bi pomislio da će naletjeti na hrpu štandova, no ovdje nije bilo tako – tek nekolicina etabiliranih developera koji žive od raznih skinova i servera koji se naplaćuju uzeli su pristojne štandove na kojima su pokušavali uloviti što više pretplatnika raznim igricama i narukvicama, a u sam ugao dvorane stavili su Indie dio gdje su se predstavljali developeri malih igrica unutar Minecrafta koje možete kupiti za par dolara i malo se zabavljati kad vam dojadi graditi, primjerice, London, New York ili vaše zabito seoce na Novom Zelandu.

Osim Microsofta, Egmonta i Mattela, prisutni su bili Jazwares i Think Geek s većim štandovima, a Guinness World Records stalno je organizirao rušenje rekorda u najsumanutijim mogućim kategorijama tipa slaganja tornjeva od Lego kocaka određene veličine i sličnog, no usput je naravno pokušavao prodati svoju skupu knjigu za relativno jeftine novce, i išlo im je prilično dobro.

Sve u svemu, s te strane MineCon nije baš zadovoljio dobar dio posjetitelja mlađe dobi, no roditelji su bili sretni jer su uspjeli svesti troškove na koliko-toliko prihvatljivu razinu.

Redovi

Kako je lijepo na svečanom otvaranju izjavila šefica marketinga Mojanga (ustoli2015. LJETO BUG2 / 21

[ skupovi ] MineCon 2015 YOUTUBERI Famozni YouTuberi pokorili su MineCon i vratili svaku lipu (penny, dolar) uložen u njihovo dovođenje. Ma kako geeky izgledala većina njih, bili mali ili veliki, klinci ili zgodne cure (o da, ima i toga), svaki trenutak među

obožavateljima bio je iskustvo koje mogu prepričavati unucima. Čim bi neki bio prepoznat, nastajao je pravi stampedo za autogramima i selfiejima. Štoviše, drugi dan pred kraj je njih četiri-pet izašlo u

Dolazak Youtubera na konvenciju ParkerGames okružen obožavateljicama i zaštitarima

šetnju na obližnju livadu i oko njih se u trenu stvorilo cca tisuću obožavatelja, tako da su po njih došli zaštitari kako bi ih odvukli natrag u dvoranu. Kako je većina tih obožavatelja bila bez love za upad, YouTuberi su zaradili opaki street cred i respect jer se nisu dali u dvoranu, nego su natjerali zaštitare da naprave red kako bi svi mogli dobiti njihove autograme. Društvene će mreže odraditi ostalo i mogu se nadati tisućama novih pretplatnika na svojim kanalima ...

Tata nije bio lijen pa je malo guglao te likove, i evo što se može saznati: Najviše rangirani panelist bio je CaptainSparklez koji ima cca 8,7 milijuna pretplatnika na svom kanalu, uz 1,8 milijardi pregleda videa, slijedi

čena netom nakon preuzimanja od strane Microsofta) – čuli smo da u Britaniji ljudi vole stajati u redovima, pa smo odlučili napraviti MineCon u Londonu, mi smo se uvjerili u istinitost tvrdnje. Zapravo, odlazak na ovakvu konvenciju uvijek se

22 / BUG2 LJETO 2015.

svodi na istu stvar, čekanje u redu: za klopu, cugu, potpise, merchandising, ulazak u dvoranu, bilo što. Sreća što se ne radi o bajkerskoj konvenciji, jer ovdje su svi bili maksimalno disciplinirani, čak i u toaletu, a sve po istom principu – staneš u red, igraš

TheDiamondMinecart s gotovo 7 milijuna pretplatnika i preko 3,5 milijarde pregleda videa, a na trećem je mjestu Stampy sa 6 milijuna pretplatnika i 3,7 milijardi pregleda videa – ove cifre su i za Gangnam Style više nego konkurentne.

Ako vam se od brojki zavrtilo u glavi, imate pravo – ti likovi zarađuju opaku lovu, a posao koji rade čini se zabavnim i bezazlenim, no nije baš tako jednostavan.

TheDiamondMinecart je u dijelu svog panela posvećenom pitanjima i odgovorima blagoglagoljivo razgovarao s publikom i procijenio da mu treba cca 7 sati posla za jedan video od desetak minuta – čovjek je Britanac u kasnim dvadesetima, s diplomom iz vizualnih medija i velikom ljubavi prema igranju.

nešto na mobitelu, dođeš na red, obaviš i nastaviš se igrati. Minecraft, naravno.

Organizacija

Već sam ih nahvalio, ali stvarno moram

Commonwealtha i engleski im baš nije bio najdraži predmet u školi. Dođe vam da se raznježite kad vam se neko obrati cockneyem ili naletite na lika na informacijama koji je pljunuti Begbie iz Trainspottinga – tvrdi škotski naglasak, faca lokalnog razbijača, uz lagani dodatak susretljivosti koji mu je ipak priskrbio posao (ali će na čik pauzi pred ExCelom svejedno demonstrirati svo bogatstvo psovki ponosne škotske nacije).

Kad se sjetim INmusica ili neke druge manifestacije slične magnitude u Hrvata, dođe mi da odvučem organizatore za uho na nešto ovakvo. Da, sve se može napraviti brzo i učinkovito, vjerovali ili ne.

Youtuberi s obožavateljima Stampy i iBallisticSquid pod navalom klinaca

Kombinacija srca, duše i mozga pokazala se dobitnom.

Stampyjeva zarada za 2014.

procijenjena je na 2,3 milijuna dolara, a TheDiamondMinecart imao je tek nešto manji broj

još – iako je pojam “tipična britanska gostoljubivost” potpuno nepoznat i, vjerojatno, nepostojeći, svi su bili maksimalno ljubazni i susretljivi. Gomila ljudi u zelenim majicama s natpisom Agent na leđima bili su svugdje, radili red, pomagali kome god

pregleda i zaradu, pa vi sami zaposlite kalkulatore i vidite isplati li se igrati Minecraft.

je trebalo i, sve u svemu, bili jako dobri i fini. Mali problem u cijeloj priči je činjenica da ih je prilično teško razumjeti, no to je boljka Londona koja nadilazi MineCon – čini vam se kao da tamo žive isključivo ljudi koji su jučer stigli iz neke zemlje

Uspjeh ili ne?

Na kraju, isplati li se organizacija ovakvog čuda? Ako znamo da je planulo 10 tisuća karata po 129 funti komad (nema popusta, nema press upada, nema ništa – plati i uđi), preko milijunčića funti sigurno je kapnulo, nakon što se oduzme provizija koju uzima Eventbrite. Neka lova pala je i od merchandisinga, no troškovi postavljanja malog milijuna Xboxa i PC-a na kojima su cijelo vrijeme konvencije trajali živi turniri, iznajmljivanja dobrih 60 tisuća kvadrata izložbenog prostora dva dana i ostali popratni troškovi vjerojatno su pojeli svu tu lovu.

Sudeći po snimkama s prošlih MineCona, tamo je bilo puno više merchandisinga i načina otimanja love, dok je na ovom bila i golema livada (brat bratu tisuću kvadrata) s velikim životinjama iz Minecrafta, besplatne igre kao na nekom seoskom sajmu i slične stvarčice koje su pokazale da Europa ipak nije tako sjajno tržište kao SAD. Ipak, kad je u pitanju Microsoft, sigurno je da će znati jako dobro naplatiti sve kroz Minecraft, iako su tu, budimo pošteni, od preuzimanja bili vrlo diskretni i nisu radili nagle ili velike promjene.

Sve u svemu, iskustvo koje treba imati u životu – malac će još par godina biti glavna faca među frendovima (dok ne preraste i zadnju majicu koju ne želi staviti na eBay) i imati uspomenu koju može prepričavati desetljećima, a tata je shvatio da su gameri čuđenje u svijetu i da lova leži na internetskoj cesti, samo je treba znati pokupiti ...

2015. LJETO BUG2 / 23

[ trendovi ]

proljeće hrvatskog crowdfundinga Ovo proljeće, Hrvati su definitivno poludjeli za crowdfundingom – nikad više kampanja, nikad više akcije, nikad više potrage – neki bi rekli i pohlepe – za podrškom. Nažalost, kvantitet nije donio i kvalitet – velik broj kampanja rezultirao je i većim postotkom neuspjeha Oleg Maštruko

Prema podacima najvećeg hrvatskog gurua za crowdfunding, Hrvoja Hafnera, lani je tek oko trećine hrvatskih kampanja bilo uspješno. Ove godine, ako je suditi po proljetnim crowdfunding kampanjama, taj će postotak biti i osjetno niži. Loše kampanje imaju dalekosežan efekt – naime svima nam u interesu treba biti da Hrvatska ima visok postotrak uspješnosti kampanja, da na mreži ne ostavljamo dojam nekih jadnika trećeg svijeta koji ne znaju složiti dobar projekt, već dolaze samo “žicati”.

Dobar plan i razrada kampanje tema su o kojoj se može, a vjerojatno i treba, napisati čitava knjiga. Ovaj materijal zamišljen je kao pregled, studija slučaja nekoliko hrvatskih corwdfunding kampanja koje su budile interes i dizale prašinu ovog proljeća, pa za generičke i sistemske savjete nemamo previše prostora.

Evo tek nekoliko najbitnijih, bez posebne razrade.

Zlatna pravila

Ne budite pohlepni. Svi smo čitali o kampanjama koje su digle milijune, ponekad zbog zaista odličnog proizvoda, a ponekad i na običnu glupost, no na svaku takvu dolaze stotine solidnih kampanja koje su propale, a da za njih niste ni čuli.

U planiranje uložite ogromnu količinu energije i truda, ali NE i novca. Skupo producirani video za kampanju ne znači nužno i uspjeh. Po mom je mišljenju bolja iskrena i osobna kampanja, s malim ili apsolutno nikakvim budžetom, nego hladna korporativna, previše profesionalna spika. Naravno, ovo ovisi o cilju, platformi i konačnom proizvodu ili usluzi – ako radite nešto, na primjer, za bankarsku industriju, onda crowdfunding možda uopće i nije platoforma na kojoj se trebate okušati? Idite direktno investitorima i potencijalnim kupcima.

24 / BUG2 LJETO 2014.

Kad kampanja krene, brinite oko nje kao oko malog djeteta – redovni apdejti, osobne zahvale podržavateljima, personalizirana komunikacija s potencijalnim i postojećim sudionicima, novi perkovi (ali i po potrebi skidanje starih koji ne idu dobro).

Pristup posjetiteljima, kroz tekst, video i fotke MORA biti maksimalno osoban i iskren. Ako ste introvertni, ili ste grupa ljudi koja ne želi nikog gurati “na čelo kolone” morat ćete nekako riješiti taj problem. Nemojte žicati zgodnu frendicu ili koristiti daleko poznanstvo s Ivom Šulentić da vam ona, kao profi TV lice “vodi” video, to ne šljaka (Iva, konkretno, ma koliko bila simpatična, ima loš prosjek uspješnosti kampanja kojima pomaže). Skupite hrabrost, budite loši, nefotogenični i netelevizični, ali geekovski iskreni i strastveni. Ako ste grupa jednakih – u videu se pojavite svi, ali ipak izaberite jednu osobu koja će govoriti u kameru malo više od ostalih.

Zadnji savjet je očigledan – kad kampanja završi, svoje kupce i podržavatelje tretirajte kao kraljeve – što brža, efikasnija i kvalitetnija isporuka nagrada, osobne zahvale, par mailova, a ako uz sve možete ubaciti i neki nenadani “freebie” (besplatnu nagradicu) tim bolje. Time osiguravate grupu ljudi koja će o vama pričati lijepo znancima i na Internetu, te biti zaineresirana i za vaš naredni proizvod i/ ili kampanju.

Ovo su zaista maksimalno pojednostavljeni savjeti, koji vam se možda čine i očiglednima, ako imate iskustva s medijima, prodajom ili crowdfundingom. Ipak, iznenadili biste se da vidite koliko se Hrvata baca u ocean crowdfundinga bez da se pridržava čak i ovako jednostavnih dogmi.

Dojmovi i iskustva

Iznijevši ovo, okrenimo se šačici kampanja koje sam odabrao za ovaj pregled Hrvatskog CF proljeća 2015. Vodite računa da su sve

prikazane kampanje relativno uspješne, neke doduše zbog fixed funding modela nisu dobile ni kune, ali se nisu baš do kraja izblamirale.

Uz ove, znam i za barem desetak kampanja koje su, bez ublažavanja – potpuni debakl i katastrofa, ali na njih se nećemo osvrtati. Drugi put neka pitaju za savjet na vrijeme.

Predstavit ćemo: kampanju za knjigu Ive Špigela European Startup Revolution, projekt MashMe tvrtke DivIT, fotografski festival Organ Vida, torbu za gadgete Baggizmo, projekt solo jedrenja preko Atlantika Slobodana Velikića, i moju vlastitu kampanju za foto ekspediciju na Pamir.

Baggizmo je, kad se sve zbroji i oduzme, bio vjerojatno najuspješnija hrvatska kampanja ovog proljeća, šef tima Ladislav Jurić sumira dojmove: “Kampanja na Kickstarteru je nadmašila naša očekivanja. S obzirom da smo Baggizmo lansirali u kategoriji “produkt dizajna”, Baggizmo je ostvario izvrsne rezultate. To potvrđuje više od 380 podržavatelja od kojih smo dobili izravno mišljenje o samome proizvodu. Dakle, pored toga što smo na Kickstarteru pokrenuli prodaju i promociju proizvoda, testirali smo ga spram njegove ciljne skupine te dobili i niz

Slobodan Velikić želi prejedriti Atlantik, solo

drugih pozitivnih informacija. Općenito smo preciznije saznali tko su naši klijenti, koje je tržište reagiralo na koji način te da li je dobro postavljena cijena proizvoda s obzirom na tržište. Kontaktirani smo od nekolicine distributra, investitora te drugih pojedinaca koji su uvidjeli tržišni potencijal projekta.

Jedan od glavnih nedostataka kampanje, bio je loš odabir slanja, shippinga. Zbog kompleksnosti proizvodnje i odabira materijala, nismo mogli dostavu proizvoda staviti u cijenu. Svakom tko pokreće kampanju toplo preporučam da dostavu uključi u cijenu, jer je podržavateljima lakše odreći se iznosa, Posebno sam ponosan na činjenicu da se Baggizmo, kojeg smo razvijali sa strašću i uvjerenjem u njegovu kvalitetu – upisao u listu uspješnih crowdfunding kampanja iz Hrvatske. Uspjeh je nemjerljiv i daljeko vrijedniji od ukupno skupljenog iznosa. Dokazali smo sebi, našim partnerima, podržavateljima i cijeloj naciji da se i u Hrvatskoj može napraviti kvalitetan, vrlo poželjan dizajn proizvoda koji će biti prepoznat u svijetu. Završetkom kampanje – Baggizmo priča tek započinje, povećavamo proizvodnju, gradimo distribuciju

kroz partnere, tražimo investiciju da ubrzamo osvajanje tržišta, prednarudžbe će krenuti odmah po završetki kampanje, a naš razvoj možete pratiti registracijom za primanje našeg newslettera, lajkanjem naše Facebook stranice a sve to i mnogo više na getbaggizmo.com.”

One man band. Ne moze se sve sam, na vrhunskoj razini, uz klasičan posao i ostale životne obaveze. Dok traje kampanja to mora biti jedini fokus, imaš 30, 40, 60 dana i onog časa kad otkuca zadnja minuta, to je to. Nema poslije, drugi tjedan, naknadno. Mene je najvise mučila izloženost prema medijima i česte obveze prema njima. Inače im ne vjerujem, vrlo ograničeno ih konzumiram, ali bez njih ne možeš ništa i nema smisla ni ići u kampanju.

Osim medija, tu su socijalne mreže, kontakt sa širim krugom poznanika. Ako nisi prirodan u baratanju socijalnim mrežama i ako ti to nije čest način komunikacije sa vanjskim svijetom, nadji nekoga tko jest da to čini umjesto tebe.

Druga loša stvar– međunarodni mediji. Iako sam imao obećanja od svojih međunarodnih kontakta da ce popratiti kampanju, nisu svi održali riječ i nedostajalo je pažnje stranih medija. Nije lako doći do stranih medija, treba dobro pripremiti teren.

Dobro je bilo više stvari. Vizualni identitet kampanje zahvaljujući Marini Andrijasević i Sanjinu Staniću, odaziv korporativnih sponzora, filtriranje kruga ljudi na one koje te podržavaju (80%) i one kojima smetaš (20%). Lakše se ide kroz život bez tih utegića. Dobro je bilo što sam upoznao hrpu zanimljivih ljudi, s kojima ću raditi na nekim projektima u budućnosti.

Sve u svemu, sjajno iskustvo.

Ako netko hoće pomoći, može preko udruge RI sailing team, još nisam skupio svu potrebnu lovu za kupnju broda, nedostaje jos 1/3. Idući put svakako formiram tim, koji je motiviran i zna sto radi, a naredni koraci za prelazak Atlantika su pronalazak sponzora i na jesen kupnja broda i početak priprema.”

Kickstarter kampanja za MashMe završila je neuspjehom, komentira Jerko Škorić iz DivIT-a: “Kad smo odlučili crowdfundati MashMe nismo ni zamišljali koliko nas posla očekuje po tom pitanju. Razgovor s potencijalnim kupcima prije kampanje istaknuo bih kao najbitniji segment u crowdfundingu. Bitna

Morski vuk

Slobodan Dado Velikić morski je vuk čiji je srednjoročni plan – preploviti Atlantik solo. I o ovom bi se podvigu mogla (a možda jedan dan i hoće) napisati knjiga, no pogledajmo prvo njegove savjete i iskustva vezano za crowdfunding.

“Kampanja je bila jedno sjajno iskustvo. Kao ocjenu kampanje i onoga koji ju vodi, sebi bi dao 3 do 4, što i priliči 80% dostignutoga cilja. Kako i sam pokušavam uvijek napredovati, prvo da krenem od toga što sam napravio loše.

Kampanja za MashMe nije polučila uspjeh, ali nam je ostavila korisne lekcije

2014. LJETO BUG2 / 25

[ trendovi ]

1

Baggizmo

2

European Startup Revolution Opis: knjiga o evropskim startupima kolumnista Mreže Ive Špigela Platforma: Indiegogo Traženi iznos: 8.192 eura (igra s multiplikatorima broja 8)

Opis: posebno dizajnirana torba za dnevne potrepštine i gadgete Platforma: Kickstarter Traženi iznos: 35.000 USD Ostvareni iznos: 44.120 USD Stvarno realizirani iznos: preko 40.000 USD Odličan video, tekst, razrada perkova (nagrada)

Ostvareni iznos: 12.201 eura Stvarno realizirani iznos: oko 11.600 eura (minus naknade PayPalu, kartičarima itd) Odlična međunarodna i domaća umreženost autora koji se nije libio potegnuti ugled i veze, zanimljiva tema knjige, profi video, iako možda čak i više profi nego je nužno, na Indiegogo uspješne kampanje traju i nakon završetka

Gotovo ništa, osim što video nije bio spreman prvog dana kampanje nego nakon par dana

Kampanja je imala nekoliko "mrtvih" perioda, ali u principu ništa bitno

Dojam: Zasad najbolja hrvatska crowdfunding kampanja ove godine

Dojam: Odlično vođena kampanja, iz koje se može učiti

je ta inicijalna skupina ljudi unaprijed zainteresirana za proizvod koji će biti spremna podržati vas na samom početku. Nažalost u tim trenucima nismo tome pridavali dovoljno pažnje i prekasno smo tome pristupili na adekvatan način.

Naš fokus je bio na dobivanju objave na svjetskim poznatim tech portalima što nam je i uspjelo. Uz većinu hrvatskih medija MashMe kampanja bila je popraćena od strane Mashablea, Tech Cruncha, Wired UK, Wired Japan, Digital Trends, Fox 5 NY i 3D Total i još 30ak manje poznatih portala iz Japana, Kine, Argentine, Španjolske,Švicarske, Austrije, Rusije i SAD-a.

Nakon svih naših napora i 33 dana kampanje uspjeli smo ostvariti ciljeve osim onog financijske prirode. Dobili smo veliku količinu povratnih informacija, puno interesa za korištenje aplikacije i ostvarili kontakte s potencijalnim partnerima.

Dvije stvari bi promijenili za našu sljedeću kampanju. Jednostavno ne bi crowdfundali softver. Nije tajna da najveću prolaznost imaju hardware i gaming projekti. No stekli smo dojam da ljudi ne žele unaprijed platiti nešto neopipljivo poput softvera. Posljedica crowdfunding softvera su niže cijene perkova što u kombinaciji s relativno visokim novčanim ciljem povlači neke poteškoće za sobom poput jako velikog broja malih uplata što je iznimno teško za ostvariti.

26 / BUG2 LJETO 2014.

Tim iza projekta Baggizmo, dosad najbolje hrvatske crowdfunding kampanje ove godine

Fokus na inicijalni community. Kao što sam ranije spomenuo mi se nismo dovoljno rano pozabavili s ovim segmentom a itekako je bitan za jednu CF kampanju. Dovoljno rano istražite tržište, pronađite svoje ciljanu skupinu i aktivirajte se u njoj, na forumima, Redditu, FB grupama itd. To su vaši kupci i vrlo vjerojatno će biti strastveni oko vašeg proizvoda i samim time biti će spremni podržati kada je najbitnije.

MashMe kampanja otvorila nam je oči, pokazala neke druge smjerove i povezala nas s partnerima diljem svijeta. Ono sto mogu reći da MashMe sad isključivo nudimo poslovnim korisnicima jer nam se to nametnulo kao logičan put, a za krajnje korisnike pripremamo nešto jako zanimljivo o čemu ćete vise moći čuti za nekoliko mjeseci.”

3

Marco Polo – Hrvatska do Pamira

4

Opis: putopis i fotografije Olega Maštruka s Pamira i Puta Svile

Opis: Dado želi solo preko Atlantika, u jedrilici specifične klase

Platforma: Indiegogo Traženi iznos: 2.495 USD (simbolična udaljenost u miljama do početne točke ekspedicije)

Platforma: Indiegogo

Ostvareni iznos: 5.902 USD

Traženi iznos: 25.000 USD

Stvarno realizirani iznos: oko 5.600 USD (minus naknade PayPalu, kartičarima itd)

Ostvareni iznos: 19.888 USD Stvarno realizirani iznos: oko 17.800 USD (minus naknade PayPalu, kartičarima itd)

Dobra umreženost autora, avanturistička, fotografska i naglašeno osobna kampanja, kakve imaju prolaz na crowdfunding platformama, skroman i lako dohvatljiv iznos, na Indiegogo uspješne kampanje traju i nakon završetka

Avanturistička i naglašeno osobna kampanja, kakve imaju dobar prolaz na crowdfunding platformama, podrška firmi s autoru bliskog riječkog područja Prevelik traženi iznos (jer jedrilica je skupa), kampanja je imala nekoliko "mrtvih" perioda, problem s objavama u stranim medijima

Kampanja isključivo za hrvatsku publiku, s tekstovima na hrvatskom Dojam: Fino zaokružena autorska putopisna kampanja

5

MashMe

Opis: softver za animaciju Platforma: Kickstarter Traženi iznos: 50.000 USD Ostvareni iznos: 17.039 USD Stvarno realizirani iznos: 0 USD Proizvod u visokoj fazi dovršenosti Slaba komunikacija za vrijeme kampanje, prevelik traženi iznos, loše raspoređeni perkovi (nagrade), Kickstarter (to znači fixed funding – neuspjeh znači 0 dolara) Dojam: Softver sve teže prolazi na crowdfundingu, ako u pitanju nisu igre – MashMe je tražio previše, a Indiegogo bi im vjerojatno kao platforma bio bolji izbor

Life Atlantic of Slobodan Velikic

Dojam: Jedna od boljih i ambicioznijih kampanja za ispunjavanje osobnog sna

6

Organ Vida

Opis: sedmo izdanje međunarodnog fotografskog festivala Platforma: Kickstarter Traženi iznos: 9.500 CAD (kanadskih dolara) Ostvareni iznos: 6.348 CAD Stvarno realizirani iznos: 0 USD Međunarodni interes, podrška samog Kickstartera Slaba komunikacija za vrijeme kampanje, slab poticaj za sudjelovanje onima koji ne poznaju festival otprije, Kickstarter (to znači fixed funding – neuspjeh znači 0 dolara) Dojam: Blizu – ali nedovoljno, šteta za ovaj foto festival, kojem bi bilo bolje da su išli na Indiegogo i flexible funding model, koji omogućava zadržavanje prikupljenog čak i ako se ne dohvati cilj (uz nešto veće odbitke doduše) 2014. LJETO BUG2 / 27

[ smartfoni ] LG G4 vs. Samsung Galaxy S6

dvoboj na vrhu Sve su karte na stolu kada je riječ o ovogodišnjim flagship modelima smartfona s Android OS-om i posve je jasno da južnokorejski giganti LG i Samsung predvode gotovo sve tržišne trendove i diktiraju smjerove u kojima će se tehnologija mobilnih uređaja dalje razvijati. Ali – koji je između ta dva bolji?

Samsung Galaxy S6 Ekran 5,1”, 1440 x 2560 Memorija 32/64/128 GB, 3 GB RAM Procesor Exynos 7420, octa-core Dimenzije i masa 143 x 70 x 6,8 mm, 138 g Cijena 5.999 kn (32 GB) Kućište od stakla i metala, besprijekoran QHD ekran, iznimno fluidan čipset, stražnja kamera Nije više vodootporan i otporan na prašinu, prosječna selfie-kamera Dojam Ponajbolji smartfon s OS-om Android, trenutačno dostupan na tržištu Ustupio HT i Samsung Hrvatska

28 / BUG2 LJETO 2015.

Staklena pozadina - čitavo kućište je od stakla i metala, a pozadina se više ne može otklopiti kao kod prethodnih modela

Dragan Petric

LG G4 i Samsung Galaxy S6 (i Galaxy S6 edge) uvjerljivo su dva najatraktivnija ovogodišnja smartfona koji su se pojavili na tržištu, donijevši puno veće napretke u odnosu na prošlogodišnje modele nego što je uspjelo flagshipovima preostalih proizvođača, pa je jasno da je i rivalstvo između LG-ja i Samsunga, odnosno ova dva njihova aduta, ove godine dodatno zaoštreno.

Zakrivljeni, veći i s mogućnošću korištenja kožnog poklopca LG G4 suprostavlja se staklenom, manjem ali i elegantnijem Samsung Galaxyju S6 u bitci izuzetno impresivnih karakteristika, no ipak su izrada i dizajn s jedne strane te kvaliteta pozadinske kamere s druge ono na što su i jedan i drugi proizvođač stavili najveće uloge ove godine. To je rezultiralo time da na tržištu imamo dva izuzetno dobro napravljena i dizajnirana flagshipa s fantastičnim mogućnostima fotografiranja.

Svi drugi proizvođači – barem kada je riječ o tim karakteristikama – tek trebaju dostići nove granice koje su postavili Samsung i LG, a koji od ova dva uređaja odabrati ako želite najbolje od najboljeg, ovisi, dakako o nijan-

Kožna pozadina sa šavom po sredini jedna je od dvije opcije materijala za koji se kupci mogu odlučiti - drugi je plastika s metalik efektom

LG G4 sama… Za neke, bolji će biti LG G4, za one druge Samsung Galaxy S6, pa u nastavku donosimo analizu i preporuke kojim željama je bolje prilagođen koji uređaj.

1.

Izrada i dizajn

Premium materijali postali su nezaobilazna komponenta najnaprednijh smartfona, pa je tako Samsung (konačno) napustio plastiku i čitavo kućište Galaxyja S6 napravio staklenim, uz iznimnku elegantnog ruba koji je metalan. Utoliko uređaj doista djeluje uvjerljivo, moćno i dostojno top-klase telefona, no ne može se ne primijetiti stanovita doza neoriginalnosti kod dizajna, obzirom da aparat i dalje dosta nalikuje svojim prethodnicima, ali i Appleovom iPhoneu.

Konkretno, donji rub koji sadrži MicroUSB priključak, 3,5-mm audio priključak i per-

Ekran 5,5” (1440 x 2560) Memorija 32 GB + microSD Procesor Qualcomm Snapdragon 808 (šest jezgri) Dimenzije i masa 149 x 76 x 6.3 – 9,8 mm, 155 g Cijena 5.499 kn Fantastična pozadinska kamera, suvremen i jedinstven dizajn i kvaliteta izrade, oštrina, realnost boja i kontrast QHD ekrana Čipset nije onakav kakav očekujemo kod flagshipa, neprecizno podešavanje svjetline ekrana, nedovoljna autonomija baterije Dojam Impresivan pozadinski fotoaparat i neuobičajeni dizajn glavni su aduti ovog punokrvnog predstavnika flagship klase smartfona Ustupio LG

formacije zvučnika gotovo je identičan kao i onaj kojeg ima iPhone 6.

Usprkos tome, Galaxy S6 uvjerljivo je najljepši Samsungov telefon do sada i 2015. LJETO BUG2 / 29

[ smartfoni ] LG G4 vs. Samsung Galaxy S6

LG G4 se pak može kupiti s plastičnim poklopcem baterije s metaliziranim efektom ili s kožnom stražnjom stranom. Uz to je i blago zakrivljen tako da po pitanju dizajna, u odnosu na Samsung Galaxy S6, donosi kudikamo veću dozu originalnosti, uz zadržavanje jednake razine uvjerljivosti, robusnosti i pružanja osjećaja rada s premium uređajem. Ipak, LG G4 je deblji od Samsungovog flagshipa (9,8 u odnosu na 6,8 mm) i teži (155 grama u odnosu na 138 grama), no ima zamjenjivu bateriju. Tko ne mari toliko za kompaktnije dimenzije tako će efektniji, a i praktičniji uređaj imati ako odabere LG G4.

Prevaga: Blago na LG stranu

2. Ekran

jedan je od najljepših smartfona uopće.

Najveća mana koju donosi njegova stakleno-metalna konstrukcija jest to što mu se stražnja strana ne može otklopiti, pa nema zamjenjivu bateriju. Nije niti vodootporan kao njegov prethodnik.

Kada je riječ o ekranu, usprkos činjenici što oba uređaja dolaze s gotovo senzacionalnim prikazom slike, Samsung u tom duelu s lakoćom odnosi pobjedu. Oba uređaja imaju QHD rezoluciju ekrana od 1400 x 2560 piksela, no Samsungov ekran pruža nešto veću gustoću piksela (577 ppi u odnosu na 538 ppi kod LG-ja G4), obzirom da mu je dijagonala „samo“ 5,1 inč, a ne 5,5 inča, koliko ima LG G4. To, dakako, nije razlog zbog kojeg je Samsungov ekran bolji, već tehnologija izrade…

Samsung Galaxy S6 tako ima u odnosu na prijašnje godine usavršen Super AMOLED ekran koji očarava svjetlinom, postojanošću kontrasta i saturiranošću boja do te mjere da djeluje gotovo nadnaravno. LG G4 dolazi s također iznimno uvjerljivom i tržišno rado prihvaćanom IPS matricom, uz nešto manje nadnaravan prikaz boja i tek za nijansu manje postojan kontrast (razlika se najlakše uočava kada se telefoni gledaju dok su izloženi izravnoj sunčevoj svjetlosti) te ne baš idealne mogućnosti kontrole svjetline.

Ipak, radi se i dalje o fantastičnom ekranu, pa nitko neće biti njime nezadovoljan ako odabere LG G4, no činjenica je da Samsung Galaxy S6 ima najbolji ekran na svijetu.

3. Performanse čipseta

Po još jednom pitanju Samsung je ove godine igrao na sigurno, odabravši vlastiti osam-jezgreni Exynos 7420 čipset kao hardversku podlogu za Galaxy S6. Uz Mali-T760MP8 grafički čip i 3 GB RAM-a te mogućnost odabira uređaja s 32, 64 ili 128 GB memorijskog prostora za pohranu podataka Samsungov flagship jamči izuzetnu fluidnost, vrhunske rezultate pri mjerenjima sintetičkim benchmarkovima i ugodan rad, bez primjetnog zagrijavanja telefona u praksi. Istina je da Samsung Galaxy S6 nema utor za microSD kartice, pa mu se memorija ne može naknadno proširiti, no ne može se reći da kupcima nije pruženo sasvim dovoljno izbora po tom pitanju već prilikom kupnje.

Uz to, memorija za pohranu podataka je ista ona koju Samsung koristi u svojim SSDovima, dakle nekoliko puta brža od one koja za to inače služi u smartfonima, pa je razumljivo da mogućnošću korištenja microSD kartica Samsung nije htio kompromitirati besprijekorne performanse Galaxyja S6.

LG G4 je, s druge strane, iznenadio odabirom Qualcommovog čipseta koji nije najjači u ponudi tog proizvođača, već prvi iza najjačeg, a radi se o Snapdragonu 808 sa šest jezgri. Hardversku platformu čine još i GPU Adreno 418, 3 GB RAM-a, 32 GB memorije za pohranu podataka (to je jedina opcija), ali i utor za microSD kartice kojima se taj kapacitete može proširiti za dodatnih 128 GB. LG G4 svakako nije prvak na top-ljestvicama raznih sintetičkih mjerenja brzine, katkada se i zagrije jače no što bismo očekivali (to se manje primijeti ako imamo kožni poklopac stražnje strane), ali i dalje se radi o vrlo fluidnom telefonu koji nikada ne zatrza. Ipak, Samsung Galaxy S6 svojim ubojitim hardverom uz sve ovo pruža i sigurnost da će uređaj znatno duže ostati jednako fluidan kao i u početku, u odnosu na LG G4.

Prevaga: Jako na Samsung stranu

Prevaga: Jako na Samsung stranu Pozadinski fotoaparat ima razlučivost od 16 megapiksela i optičku stabilizaciju slike

Tipka Power i utor za nano-SIM kartice smješteni su na desnoj strani telefona

30 / BUG2 LJETO 2015.

4. Kamera

5. Softver, baterija, inovacije…

Samsung Galaxy S6 i LG G4 imaju dvije najbolje pozadinske kamere kada je riječ o smartfonima s Android OS-om. Obje imaju rezoluciju od 16 megapiksela, no tu sličnosti uglavnom prestaju, a kada je riječ o tehničkim karakteristikama, LG-jev G4 za nijansu obećava više po pitanju pozadinske kamere od Samsogovog Galaxyja S6.

Tako kamera kod LG-jevog modela dolazi s optičkom stablizacijom slike po tri osi (u odnosu na dvije kod Samsunga) te ima leću s otvorom blende f/1.8 (u odnosu na Samsungovu leću s blendom f/1.9). LG-jev fotoaparat uz to donosi i tzv. „laserski autofokus“ te ima mogućnost pospremanja fotografija u RAW formatu.

U praksi su gotovo u svim situacijama snimke koje nastaju s ova dva uređaja jednake – što znači da su izuzetno dobre za smartfon, oštre, dobro eksponirane i saturirane, s velikom razinom detalja i malom razinom šuma. Ipak, u onim rijetkim situacijama kada do razlike dolazi, zbog spomenute blage tehničke superiornosti kamere LG-ja G4, slike nastale tim uređajem nešto su bolje. Radi se, primjerice, o snimanju objekata koji se kreću u vrlo lošim uvjetima osvjetljenja, kada manualni način rada kod LG-ja omogućuje da zadržimo razinu detalja i šuma primjerenijim odabirom načina okidanja.

Slično kao što je u slučaju ekrana vrijedilo za Samsung Galaxy S6, tako sada vrijedi za LG G4: taj uređaj naprosto ima najbolji pozadinski fotoaparat na svijetu kada je riječ o smartfonima. Ni oni koji odaberu Samsung Galaxy S6 neće biti nesretni s pozadinskim fotoaparatom jer je i dalje fantastičan i jedan od najboljih, no ako nekome ni to nije dovoljno dobro, odabrat će LG G4.

LG je to radio i na priješnjim modelima, a Samsung je s Galaxyjem S6 odlučio softver učiniti što manje drugačijim u odnosu na čisti Android OS (oba u Lolipop verziji).

Posebnost LG-ja je da na kućištu nema nikakvih tipki osim na pozadinskoj strani, pa ga se otključava dvostrukim kuckanjem po ekranu. Takvih praktičnih dodataka softveru LG G4 ima nešto više od Samsung Galaxyja S6 koji pak svoje posebnosti svodi na trendovske benefite za korisnika, poput zdravstvnih i fitness aplikacija temeljenih na senzorima ugrađenim u hardver telefona i na čitaču otisaka prstiju. Takvo što LG G4 nema. Ipak, kada se takve inovativne i softverske dosjetke stave na vagu, oba uređaja nude otprilike podjednako.

Konačno, po pitanju baterijskih kapaciteta telefoni su ponovno u ravnoteži. Iako LG G4 ima bateriju s deklariranim kapacitetom od 3.000 mAh, a Samsung Galaxy S6 sa skromnijih 2.550 mAh, u praksi ta razlika uopće nije osjetna. Štoviše, Samsungov čipset nešto složenije kontrolira raspodjelu resursa među procesorskim jezgrama, pa ako je količina razgovora, surfanja i korištenja multimedije uravnoteženija, baterija će mu čak pružiti i veću autonomiju nego ona na LG-ju G4. S druge strane, neuravnoteženo korištenje, kod kojeg korisnik, primjerice, pretežito surfa Internetom, bolje će rezultate po pitanju autonomije baterije dati kod LG-ja G4. U svakom slučaju – razlike ionako nisu osobite da bi se bateriju jednog uređaja mogli proglasiti generalno boljom od baterije drugog uređaja.

Prevaga: Jako na LG stranu

Zaključak

Prevaga: Podjednako

LG G4 i Samsung Galaxy S6 dva su fantastična smartfona koji su ove godine pred konkurente ljestvicu podigli vjerojatno i više no što smo se svi nadali. Uz to su i jedina dva smartfona za koje se to može reći kada se uzmu u obzir flagship modeli svih premium proizvođača predstavljeni od početka tekuće godine. Kada se oba detaljno testiraju, preporuke za kupnju LG-

ja G4 mogu se dati onima koji ne mare za dimenzije uređaja i logotip na čipsetu, a bitna im je originalnost izvedbe, inovativnost i besprijekorne mogućnosti fotografiranja.

Samsung Galaxy S6 trebali bi odabrati oni koji žele prepoznatljiv telefon s uvjerljivo najboljim ekranom na svijetu i performansama hardvera čija je postojanost zajamčena na duže staze.

Pozadinski fotoaparat ima optičku stabilizaciju po tri osi i blendu otvorenu na f/1.8

Blaga zakrivljenost uređaja jedva je primjetna, a telefon nema nikakvih tipki ni na lijevom, ni na desnom rubu

2015. LJETO BUG2 / 31

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima

mobilna visoke klase Vodeći proizvođači smartfona kunu se u izvrsne mogućnosti kamera na svojim novim uređajima. Napredni senzori visoke razlučivosti, optika renomiranih proizvođača, optička stabilizacija i razne softverske tehnike prema promidžbenim porukama jamče izvrsnu kvalitetu slike. No kako se mobilne zvjerke ponašaju u praksi – rame uz rame, u jednako zahtjevnim uvjetima?

Upravo to smo isprobali u sklopu ove teme

32 / BUG2 LJETO 2015.

Integracija ozbiljnijih kamera u smartfone kao što je to učinio Samsung s Galaxyjem S4 Zoom, nije zaživjela kao trend. Većina kupaca jednostavno nije spremna žrtvovati tanke dimenzije uređaja za bolju kvalitetu fotki i mogućnost optičkog zuma

fotografija Denis Arunović

Bilo da je riječ o nezavisnim istraživanjima ili podacima kojima raspolažu sami proizvođači smartfona, jedno je sigurno - kvaliteta kamere ugrađene u smartfon jedan je od najbitnijih faktora pri odabiru novog uređaja. Tome nije ništa čudno ako znamo da je funkcija okidanja fotki jedna od najkorištenijih funkcija na smartfonu, nakon telefonskih poziva te brze tekstualne komunikacije SMS-om ili preko IM aplikacija.

Vodeći igrači na mobilnom tržištu su davno prepoznali ovaj trend pa gotovo svaka nova generacija smartfona sa sobom donosi katkad manje, a katkad veće unaprjeđenje kvalitete ugrađene kamere. Dugo vremena vodeća tvrtka u ovom pogledu bio je Apple, no s vremenom je i konkurencija počela ulagati više inženjerskih sati, truda i pozornosti u kameru. U ovom se pogledu, bez sumnje, najviše istaknula Nokia koja je na nekoliko modela eksperimentirala čak i s višestruko većim senzorima nego što se inače ugrađuju u smartfone, a kod svih modela standardno

Smartfoni imaju minijaturne senzore, no zahvaljujući fokusiranom razvoju tehnologije i softvera mogu ponuditi prilično dobre rezultate

nudi vrlo moćnu foto aplikaciju koja nudi čak i snimanje u RAW format.

Prednosti i mane?

DSLR-ovi su i dalje kraljevi kvalitete slike, pa čak i ako je riječ o modelima starim nekoliko godina. Doduše, optimalne rezultate nemojte očekivati bez fine softverske obrade RAW datoteka

Spominjanje veličine senzora kad govorimo o kvaliteti odnosno mogućnostima fotoaparata, nije bez razloga. Standardni senzori u smartfonima su inače izuzetno maleni. Primjerice, površina senzora stražnje kamere u iPhoneu 6 je nešto manja od 18 mm 2. ASP-C senzor u Nikonovom D90 DSLR-u (proizvedenom prije 7 godina) kojim su fotkani mnogi uređaji prikazani na stranicama Buga, površine je 373 mm2. Drugim riječima, 20,7 puta je veći od malog Appleovog senzora, a istovremeno ima tek 50% više aktivnih piksela (12 naprema 8 MP). Zbog veće površine koju zauzima svaki pojedini piksel, velikom senzoru je lakše skupiti svijetlo, što rezultira s manje šuma kad se koriste više ISO vrijednosti (pojednostavljeno - slikanje u lošijim svje-

tlosnim uvjetima rezultira čišćim slikama) te većim dinamičkim rasponom.

OK, sad smo se već upleli u uspoređivanje fotografskih mogućnosti smartfona s DSLR-ovima, a to nema baš previše smisla. Činjenica je da smartfon zasigurno nikad neće moći zamijeniti DSLR ili ekvivalentni dedicirani fotoaparat jer za to jednostavno nije dizajniran. DSLR će kupovati oni koje fotografija više zanima, koji su spremni naučiti snimati s ručnim postavkama, investirati u objektive i satima dorađivati svoje fotke softverski, nakon fotkanja.

Kamera u smartfonu zamišljena je i u potpunosti zamjenjuje fotoaparate koje kolokvijalno zovemo “idiotima”. To su oni maleni kompaktni uređaji koji funkcioniraju praktički preko jedne tipke - one za okidanje. Kao i kod smartfona, od korisnika se generalno očekuje da uperi fotić u željenom smjeru i pritisne jednu jedinu tipku dok se za sve ostalo brine softver.

Prednost smartfona u odnosu na ovakav kompaktni fotoaparat je to što je uvijek tu, u džepu, spreman za fotkanje ili snimanje videa. Smartfon ima i veći ekran za pregledavanje rezultata fotkanja, podržava hrpu aplikacija za naknadno uređivanje fotki 2015. LJETO BUG2 / 33

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima Kako do boljih fotki?

1

Osigurajte dovoljno svijetla. Ako niste vani, najbolje je raširiti zastore i prići prozoru. Danje, odnosno sunčevo, svjetlo je čak i kroz oblake višestruko jače od običnih žarulja koje koristimo u domovima. Što je više svjetla, to smartfon može koristiti manju ISO vrijednost, odnosno višu brzinu zatvarača, što u konačnici vodi oštrijim i kvalitetnijim fotkama.

2

Držite smartfon s obje ruke. Čak ako vaša mobilna pila ima optičku stabilizaciju, aparat će biti znatno mirniji ako ga držite s dvije, a ne jednom rukom, pogotovo ako posjedujete uređaj veće dijagonale. Dodatna prednost korištenja obje ruke je to što ćete lakše okinuti fotku jer će vam jedan palac biti posve slobodan za okidanje.

3

Odaberite punu razlučivost senzora u postavkama. Većina smartfona koristi senzore s omjerom stranica 4:3, dok je zbog izduženog formata ekrana tvornički definirana niža, odrezana razlučivost kako bi slika popunila ekran. Odabirom više razlučivosti kamera će hvatati veći kadar, a slike imati više piksela. Valja napomenuti da postoje mobiteli sa razvučenim formatom senzora - primjerice Galaxy S6. Kod prebacivanje na 4:3 format znači smanjivanje broja piksela i degradaciju kvalitete slike.

4

Isključite ugrađenu bljeskalicu. Ona je u 99% slučajeva preslaba da napravi razliku, izbacuje svijetlo izravno, što je u kontekstu fotografije veliki minus i općenito nije previše korisna. Bljeskalicu ima smisla koristiti samo kad je zaista mračno.

5

Izoštrite kadar. Možda vam se ovo čini kao glup savjet, no sustav za autofokusiranje na smartfonima treba vremena da odradi posao, pogotovo ako scena nema kontrasta ili je osvjetljenje loše. Također provjerite na ekranu je li dio slike koji želite izoštren - AF sustav nije savršen.

na samom uređaju i što je najvažnije, spojen je na Internet, što znači da snimljene fotke možemo odmah podijeliti sa svojim prijateljima i poznanicima.

S druge strane, dvije su prednosti kompaktnog fotića u odnosu na smartfon - optički zum, zahvaljujući mobilnom objektivu te generalno nešto bolja kvaliteta fotografija zahvaljujući većem senzoru. Iako je senzor na kompaktima i dalje osjetno manji u odnosu na “ozbiljne” fotoaparate, više od dvostruko je veći od senzora na smartfonu.

Sraz najboljih

To nas dovodi do ovog našeg testa u kojem smo odlučili usporediti fotografske mogućnosti šest vodećih smartfona na tržištu - Appleovog iPhonea 6, Samsungovog Galaxyja S6, Microsoftove Lumije 930, HTC-ovog Desirea Eye, LGjevog G Flexa2 i Sonyjeve Xperije Z3 Compact. Cilj nam je bio testirati smartfone, a ne phablete, pa otud i odabir iPhonea 6 umjesto iPhonea 6 Plus. LG G Flex2 se svojom dijagonalom od 5,5 inča nekako provukao jer tvrtka jednostavno 34 / BUG2 LJETO 2015.

nema manjih uređaja koji spadaju u premium klasu. Zašto Desire Eye, a ne novi One M9? Zato jer novi premium model nije bio dostupan, a starija verzija nema baš kameru za pohvaliti. Zašto Z3 Compact, a ne Z3? Zato jer je testni primjerak pune Z3-ojke imao oštećen objektiv, a Z3 Compact ima posve jednake fotografske mogućnosti.

Telefone smo testirali u pet scena koje općenito predstavljaju nekakvo tipično korištenje kamera u smartfonima. Kažemo kamera jer smo isprobali i prednju kameru koja se koristi za popularne selfie fotke. Osim selfieja u lošijim svjetlosnim uvjetima, fotkali smo još četiri scene unutarnju s umjetnim osvjetljenjem, vanjsku s prirodnim dobrim osvjetljenjem, unutarnju s ugrađenim blicom, selfie sa stražnjom kamerom uz pomoć zrcala. Sve su fotke snimane iz ruke, zbog čega položaj predmeta i osoba na njima nije identičan. Korištene su automatske postavke, automatsko fokusiranje, no isključili smo HDR, bilo kakve filtre te podesili kreiranje fotki na maksimalnoj razlučivosti koju senzor podržava.

Apple iPhone 6

Miljenik hipstera Najnovija generacija iPhonea u kontekstu fotografije nije donijela neke osobite novosti u odnosu na prethodnike. Apple se i dalje drži 8-megapikselnog senzora kao pijan plota, što barem u teoriji nije loše u kontekstu kontrole šuma (veći pikseli). S druge strane, znatno niža razlučivost u odnosu na konkurentske uređaje nagovještava manje detalja u fotkama. Premda se razlučivost u odnosu na iPhone 5S nije promijenila, novi iPhone donio je sa sobom brže i točnije fokusiranje (posebice u mračnim uvjetima), zahvaljujući korištenju takozvanih Focus piksela, odnosno tehnologije faznog autofokusa koju rabe i neki drugi proizvođači. Treba naglasiti da u odnosu na svojeg većeg brata, iPhone 6 Plus, manji iPhone nema optičku stabilizaciju kamere. Ovaj dodatak omogućuje stvaranje oštrijih fotki jer stabilizacija donekle kompenzira micanje korisnikove ruke, odnosno tijela.

Obični iPhone ima softversku stabilizaciju.

Prednja kamera na iPhoneima skromne je razlučivosti - svega 1,2 megapiksela, što rezultira fotkama HD razlučivosti. Prednja

kamera ima jednako velik otvor blende kao stražnja kamera - f/2.2. To je prilično dobro, no i dalje slabije u odnosu na f/1.9 na Galaxyju S6.

Softver za fotkanje na iPhoneima je vrlo jednostavan i pokreće se praktički trenutno. Možemo odabrati snimanje HDR-a ili snimanje s filtrima te kompenzaciju osvjetljenja (ručno određivanje treba li fotka biti svjetlija ili tamnija). S obzirom na to da je uređaj vrlo popularan, dostupna je i hrpa što besplatnih, što komercijalnih aplikacija koje nude finiju kontrolu kamere. Appleov smartfon opremljen je jednom LED bljeskalicom koja se nalazi tik do stražnje kamere. Specifična je po uporabi dvije LED-ice različite boje (bijela i narančasta) što pomaže pri izbjegavanju zelenog tona kože.

Stražnja kamera Razlučivosti 8 MP, 3.264×2.448, 4:3 Veličina senzora 1/3" Otvor blende f/2.2 Prednja kamera Razlučivost 1,2 MP, 960×720, 4:3 Otvor blende f/2.2 Cijena

od 5.500 kn

HTC Desire Eye

Simetrične foto-oči Najveći tajvanski proizvođač smartfona u posljednjoj se generaciji svoje perjanice ponude, modela One, napokon zbrojio u pogledu kamere. Ultra Pixel kamera prebačena je na prednju stranu kako bi se lakše okidali selfiji, a stražnjoj kameri je podignuta razlučivost na 20 MP. No, umjesto Onea M9, za ovaj test koristili smo Desire Eye - HTC-ov model koji naglasak stavlja upravo na svoje dvije kamere. Ovaj smartfon s ekranom dijagonale 5,2 inča opremljen je parom kamera razlučivosti 13 MP, i namijenjen je svima onima kojima su selfiji iznimno bitni. Štoviše, ne samo da ima dvije kamere jednakih mogućnosti, već i dvije dvotonske bljeskalice, Stražnja kamera Razlučivosti 13 MP, 4.280×3.120, 4:3 Veličina senzora 1/3" Otvor blende f/2.0 Prednja kamera Razlučivost 13 MP, 4.280×3.120, 4:3 Otvor blende f/2.0 Cijena

odnosno bljeskalice s bijelom i narančastom LED-icom, prilagođene fotkanju ljudi.

Obje kamere imaju jednaki otvor blende od f/2.0, što će reći da mogu primiti solidnu količinu svijetla. Softverska kontrola je prilično izdašna, s time da je fokus stavljen na različite filtre i efekte. Jedan od zgodnih modova koji se oslanja na korištenje kamera jednake razlučivosti je istovremena uporaba obje kamere. U ovom modu ekran je podijeljen napola, a svaku polovicu zauzima kadar jedne od kamera. Prema hardverskim specifikacijama, ovaj je smartfon jednak modelu One M8 - ima Qualcommov Snapdragon 801 i 2 GB memorije, sparen s full HD IPS ekranom. Desire Eye ima i dediciranu tipku za pokretanje kamere i okidanje fotki. Zamišljena je tako da funkcionira kao na pravom fotiću, pritisak dopola zaključava fokus, a pritiskom do kraja okidamo fotku.

To barem u teoriji omogućava lakšu kompoziciju kadra, no u praksi ne funkcionira najbolje jer je stiskanje tipke od pola do kraja dosta teško i u konačnici vrlo često završava zamućenom fotkom.

od 3.950 kn 2015. LJETO BUG2 / 35

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima LG G Flex2

Nokia Lumia 930

Precizno fokusiranje

Finski umjetnik

Uz G4, koji za vrijeme rada na ovoj temi nije bio dostupan za testiranje, vrhu LG-jeve ponude smartfona pripada i model G Flex2. Riječ je o drugoj generaciji LG-jevog zakrivljenog telefona koji korisnika mami zanimljivom estetikom, ali i kombinacijom modernog i brzog hardvera te izvrsnog 5,5-inčnog Full HD OLED ekrana. Kad je riječ o fotografskim i videografskim mogućnostima, G Flex2 identičan je modelu G3. To znači da ima primarnu kameru razlučivosti 13 MP, s otvorom blende f/2.0, optičkom stabilizacijom i laserskom asistencijom prilikom autofokusiranja. Taj laser u osnovi funkcionira kao daljinomjer - emitira svijetlo ispred mobitela, to se svijetlo odbija, iz čega je moguće izračunati udaljenost predmeta. Pokraj stražnje kamere nalazi se i dvotonska bljeskalica, praktički standardna na novijim generacijama smartfona, ali i tipke za uključivanje uređaja te reguliranje glasnoće. Ovakvo pozicioniranje tipki nije novost na LG-jevim uređajima (rabi se od modela G2) i traži navikavanje.

Prednja kamera ima jednaki otvor blende, no znatno skromniju razlučivost od 2,1 MP, što u prijevodu znači da snima fotke i video full HD razlučivosti.

LG G Flex2 tvornički se isporučuje s firmwareom temeljenim na Androidu Lollipop. Softver koji se brine o mogućnostima kamere na prvi je pogled iznimno jednostavan. Ako dodirnemo opciju “Mode”, otvara se selekcija raznih automatskih postavki prilagođenih različitim situacijama. U slučaju da želimo još finije podešavanje, možemo dodirnuti ikonu nazubljenog kotačića i tako pristupiti naprednijim opcijama kao što je zaključavanje ISO-a, odabir balansa bijele i slično. Kao što se može zaključiti, korištenje ovih ručnih opcija nije intuitivno, niti postoji nekakav ručni mod u kojem bi one bile izvučene na prvi sloj sučelja.

Stražnja kamera Razlučivosti 13 MP, 4.128×3.096, 4:3 Veličina senzora 1/3" Otvor blende f/2.0 Prednja kamera Razlučivost 2,1 MP, 1.080p Otvor blende f/2.0 Cijena

od 4.800 kn

36 / BUG2 LJETO 2015.

Lumia 930 jedan je od posljednjih Windows Phone smartfona koji je potpisala sama Nokia, odnosno koji je nastao prije nego što je mobilni odjel finske tvrtke preuzeo Microsoft.

Snažniji modeli iz porodice Lumia oduvijek su bili opremljeni izvrsnim i vrlo često vrlo inovativnim kamerama. Dobar primjer je Lumia 1020, koja je bila opremljena kamerom s 2/3-inčnim senzorom, višestruko većim od standardnih senzora u smartfonima. S druge strane, Lumia 930, aktualni vrh ponude Windows Phone platforme, opremljena je nešto manjim senzorom veličine 1/2,5” i razlučivosti 20 MP. Ispred ovog senzora koji već i na papiru daje određenu prednost Lumiji, nalazi se Zeissova optika s otvorom blende f/2.4, a kako bi slike ispale bolje, tu je optička stabilizacija te dvotonska LED bljeskalica. Fotkanje s Lumijom olakšano je i zbog integracije dedicirane tipke za kameru, a za fotografske sladokusce, tu je i mogućnost snimanja u RAW format (DNG tip datoteke).

Korištenje RAW formata omogućuje nam da uz pomoć specijaliziranog softvera (najčešće na računalu) iz fotografije izvučemo više detalja, dinamičkog raspona te smanjimo šum.

Uz ovako zgodnu kameru ide i solidan softver koji je moguće prilagoditi besplatnim pluginovima. Voljeli bismo da se brže pokreće te da mu je sučelje krupnije. Posebno nam se svidjelo podešavanje ručnih postavki - umjesto zalaženja u menije, opcijama upravljamo preko polukružnog klizača, smještenog oko elementa za okidanje fotki. Za razliku od natprosječno moćne stražnje kamere, prednja kamera na ovom je uređaju dosta niske razlučivosti - tek 1,2 MP. Drugim riječima, možemo slikati selfieje maksimalne razlučivosti 960×1.280 piksela.

Microsoft čak ima i posebnu aplikaciju za fotkanje selfieja koja nudi razne filtre te automatsko zaglađivanje kože.

Stražnja kamera Razlučivosti 20 MP, 4.992×3.744, 4:3 Veličina senzora 1/2,5" Otvor blende f/2.4 Prednja kamera Razlučivost 1,2 MP, 720p Otvor blende f/2.4 Cijena

od 3.250 kn

Samsung Galaxy S6

Vlastiti senzor Nova perjanica ponude Appleovog najvećeg konkurenta može se pohvaliti kamerom koja je temeljena na senzoru razlučivosti 16 MP i veličine 1/2,6”. Drugim riječima, senzor je površinom veći od onog u iPhoneu 6, no istovremeno ima i dvostruko više piksela. Još jedna specifičnost je to što Samsungov senzor nativno nema format 4:3 već 16:9. Dok kod većine smartfona za postizanje maksimalne razlučivosti i najboljih fotki treba trpjeti to da slika ne prekriva cijelu površinu ekrana (jer je ekran duguljast), kod Samsungove perjanice ovakvih problema nema. Ispred senzora je smješten vrlo svijetao objektiv s otvorom blende f/1.9, koji je uz

Stražnja kamera Razlučivosti 16 MP, 5.312×2.798, 16:9 Veličina senzora 1/3" Otvor blende f/1.9 Prednja kamera Razlučivost 5 MP, 1440p Otvor blende f/2.0 Cijena

to opremljen i optičkom stabilizacijom. Za razliku od kamere u iPhoneu 6, kamera u Galaxyju S6 nema fazni autofokus jer se s ovim aparatom Samsung odlučio za korištenje Sonyjevog, a ne vlastitog senzora (Galaxy S5 je, naime, podržavao ovakvo fokusiranje).

S druge strane, kad govorimo o brzini pokretanja aplikacije za fotkanje, S6 praktički da nema premca - aplikacija se diže praktički trenutno i izuzetno je brza. Za razliku od većine drugih premium uređaja, Galaxy S6 ima običnu, bijelu bljeskalicu. Prednja kamera također se može pohvaliti s prilično visokom razlučivosti - čak 5 MP. To nije tako mnogo kao kod Desirea Eye, no i dalje je više od mnogih drugih mobitela.

Iako S6 nema specijalnu tipku za pozivanje kamere, to je moguće napraviti dvostrukim pritiskom na tipku ispod ekrana. Softver za okidanje fotki prilično je moćan i fino dizajniran. Kao i kod Applea, naglasak je stavljen na primjenu interaktivnih filtara, no po želji je moguće odabrati i neki drugi mod snimanja pa tako i ručni, u kojem je moguće samostalno definirati ISO, kompenzaciju mjerenja svijetla, balans bijele boje i tako dalje.

od 5.750 kn 2015. LJETO BUG2 / 37

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima Sony Xperia Z3 Compact

Fotka i u vodi

mobiteli

tableti

fotoaparati karakteristike recenzije komentari...

www.bug.hr/digitalije

38 / BUG2 LJETO 2015.

Manja verzija Xperije Z3 najmanji je mobitel koji smo obradili u ovom testu. Ima ekran dijagonale 4,6”, što je za inč manje u odnosu na iPhone 6.

Zgodna karakteristika mnogih Sonyjevih smartfona, pa i ovog, jest otpornost na vlagu i prašinu. Z3 Compact tako zadovoljava IP65 standard, što će reći da je imuna na prašinu te kako može biti uronjena pod vodu do dubine od 1,5 metra s vremenskim ograničenjem od pola sata. Upravo otpornost na vodu čini Z3 i Z3 Compact vrlo zanimljivim uređajima za terensko snimanje. Što se fotografije tiče, Z3 Compact na stražnjoj strani ima Zeissovu optiku s otvorom blende f/2.0 i digitalnom stabilizacijom te bijelu bljeskalicu. Iza seta stakalca smješten je natprosječno veliki senzor (1/2,3”) razlučivosti 20,7 MP. Ovo Xperiju stavlja na prvo mjesto po veličini senzora na ovom našem malom testu, no treba imati na umu da je istovremeno razlučivost senzora vrlo visoka, pa su samim time pikseli jednake veličine kao na Galaxyju S6 i LG-jevom G Flexu2. Xperia ima dediciranu tipku za pozivanje kamere, koja ujedno služi i za okidanje fotki.

Brzina otvaranja aplikacije za fotografiranje je solidna, no ne baš toliko brza kao kod Galaxyja S6 ili novog iPhonea. Naravno, razlika je prilično mala, no osjeti se pri izravnoj usporedbi uređaja. Xperia Z3 ima vrlo lijepo dizajnirano sučelje s dobro dimenzioniranim elementima. Osim virtualnih tipki za foStražnja kamera tografiranje i snimanje videa, tu je i treća tipka kojom pozivamo Razlučivosti 20,7 MP, 5.248×3.936, 4:3 veliki izbornik koji nudi različite Veličina senzora 1/2,3" modove uporabe kamere - priOtvor blende f/2.0 mjerice snimanje fotke i zvuka ili Prednja kamera kontrola više Xperia smartfona s jednog uređaja. Većina korisnika Razlučivost 2,2 MP, 1080p rabit će najčešće Superior auto Otvor blende f/2.0 mod koji postavke kamere autoCijena od 3.500 kn matski prilagođava sceni.

Umjetno osvjetljenje Na ovoj fotki poslagali smo hrpu stvarčica na bež stol koji je sa stropa osvijetljen fluorescentnim, zelenkastim svjetlom. S lijeve strane kadra stizalo je i malko toplijeg danjeg svijetla. Veliki otvor blende omogućio je svim uređajima, osim Desireu Eye, da minimalno povećavaju ISO, odnosno osjetljivost senzora. Ekspozicija je uglavnom oko 30-tinke sekunde, uz iznimku Lumije koja je odabrala 20-tinku. HTC-u i Sonyju malo podeksponiraju, zbog čega su slike tamnije. iPhone je najsvjetliji, ali i dosta ispran, s balansom bijele boje koji previše vuče na žuto i zeleno. Najlošiju sliku općenito ima HTC-ov uređaj, pogotovo kad je riječ o oštrini i reprodukciji detalja na rubovima slike. Prvo mjesto odnosi Lumia 930, a u stopu je prati Galaxy S6, čiju smo fotku morali malo rezati sa strane jer je zbog nativnog širokog senzora izdužena. G Flex2 smo na rang-listi stavili iznad iPhonea jer uz automatske postavke nudi ljepšu sliku. Slika s iPhonea je s druge strane zahvalnija za naknadu obradu i primjenu filtara jer nije toliko nabijen kontrast, kao niti saturacija boja. Primijetili smo i da LG-jev uređaj ima određenih problema s hvatanjem fluorescentnozelene boje - listić ove boje pun je šuma.

Apple - ISO 64, 1/30 s

HTC - ISO 160, 1/25 s

LG - ISO 100, 1/30 s

Nokia - ISO 80, 1/20 s

TOP-LISTA 1.

2.

3.

4.

5.

6.

Nokia Lumia 930 Samsung Galaxy S6 Sony Xperia Z3 Compact LG G Flex2 Apple iPhone 6 HTC Desire Eye

Samsung - ISO 100, 1/25 s Sony - ISO 100, 1/30 s 2015. LJETO BUG2 / 39

Toshiba preporučuje Windows.

Encore Mini WT7-C Iskoristite sve što vam Windows 8.1 može pružiti, uz pouzdanog suputnika veličine manjeg nesesera – Toshiba Encore Mini 7“.

Uvjerite se u munjevito brze performanse tablet-uređaja i izvanredno trajanje baterije uz Intel Inside®.

Procesor: Intel® Atom™ procesor Z3735G Operativni sustav: Windows 8.1 with Bing Ekran: 7.0” / 17.8cm SSD: 16 GB Masa: 0.350 kg cijena uređaja

699 kn Uključena jednogodišnja pretplata na Office 365 Personal**

Potražite u:

Grafika: Intel® HD Graphics

1 TB online podatkovnog prostora na usluzi OneDrive**

60 minuta međunarodnih telefonskih poziva mjesečno na usluzi Skype**

toshiba-croatia.com

*dostupnost i konfiguracija mogu ovisiti o modelu i državi. **Uključena je jednogodišnja pretplata na Office 365 Personal. Aktivacija je nužna unutar 6 mjeseci od datuma aktivacije Windowsa.

Pretplata uključuje 60 minuta međunarodnih poziva mjesečno na usluzi Skype te 1 TB podatkovnog prostora na usluzi OneDrive (proširivo).

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima Vanjsko osvjetljenje Ova fotka načinjena je ispred Bugove redakcije, uz izvrsno osvjetljenje koje je rezultat sunčanog dana. Osnovni izazov za fotoaparate u smartfonima u ovom je kadru bilo podešavanje balansa bijele boje. HTC-ov i Sonyjev uređaj, pa čak i iPhone, u ovom aspektu rade slabije posao - Desire Eye previše vuče na žuto, iPhone na žuto i zeleno, a Xperia vuče na plavo i rozo (tehnički, magenta). U ovoj se sceni također dobro vidi velika boljka HTC-ovog aparata - nedovoljno kvalitetna optika koja je pristojne oštrine u sredini slike, no izuzetno mekana na rubovima. LG i Samsung dosta forsiraju kontrast, zbog čega je desni dio kadra, tamo gdje zgrada stvara sjenu, pretaman. Ova dva telefona su zajedno sa Sonyjevim ujedno i dosta jaki u pogledu oštrine, s time da je redoslijed otprilike S6, G Flex2, pa Z3 Compact. Najljepšu sliku iz perspektive prosječnog korisnika ponovno nudi Lumia 930 - vrlo lijepa saturacija i precizna toplina boja, izvrstan dinamički raspon te vrlo pristojna oštrina. Slika s iPhonea sama za sebe izgleda solidno, no u usporedbi s ostalim aparatima uočljivi su znatno niža razlučivost te isprane boje, odnosno niska saturacija.

Apple - ISO 32, 1/1600 s

HTC - ISO 125, 1/1000 s

LG - ISO 50, 1/800 s

Nokia - ISO 64, 1/1250 s

TOP-LISTA 1.

2.

3.

4.

5.

6.

Nokia Lumia 930 Samsung Galaxy S6 LG G Flex2 Sony Xperia Z3 Compact Apple iPhone 6 HTC Desire Eye

Samsung - ISO 40, 1/1000 s Sony - ISO 50, 1/1250 s 2015. LJETO BUG2 / 41

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima Fotkanje s bljeskalicom Inicijalno nismo ni planirali uključiti ovu fotku u usporedbu jer bljeskalicu na mobitelu ne koristimo praktički nikad. Autor ovih redaka na svojem je LG-ju G2 drži isključenom i pali je samo kad treba svjetiljku - recimo pri izmjeni žarulje na faru automobila. S druge strane, jasno nam je da postoji hrpa korisnika koji bljeskalicu koriste u automatskom modu, pa ona okida kada softver procijeni da je potrebita.

Rezultati ovog testa prilično su zanimljivi. HTC-ov pulen ponovno zauzima začelje skupine - slika je podeksponirana i dosta mutna. Toplina boja je s druge strane prilično solidna. Na drugom mjestu, ali odostraga, ponovno se našao Appleov iPhone. On previše koristi narančastu LED-icu, a pritom je podesio malko previsoko osvjetljenje kadra. Lumia je sljedeća - malko prejak narančasti ton i općenito prejak izboj bljeskalice, što rezultira previše osvijetljenim dijelovima slike. Prva ti mjesta zauzimaju redom Z3 Compact, Galaxy S6 i G Flex2. Razlika između Sonyjevog i Samsungovog pulena prilično je malena, a LG je mrvicu presvijetao.

Apple - ISO 40, 1/30 s

HTC - ISO 500, 1/15 s

LG - ISO 50, 1/20 s

Nokia - ISO 64, 1/15 s

TOP-LISTA 1.

2.

3.

4.

5.

6.

Sony Xperia Z3 Compact Samsung Galaxy S6 LG G Flex2 Nokia Lumia 930 Apple iPhone 6 HTC Desire Eye

Samsung - ISO 40, 1/30 s Sony - ISO 100, 1/30 s 2015. LJETO BUG2 / 43

Ne propustite akcijski snimak nadogradite vašu avanturističku kameru sa SanDisk Extreme ® microSDXC ™ memorijskim karticama Pogledajte pakiranje proizvoda ili online stranicu proizvoda za dodatne pojedinosti. © 2014 SanDisk Corporation. Sva prava pridržana. SanDisk i SanDisk Extreme azaštitni su znakovi SanDisk Korporacije, registrirani u Sjedinjenim Državama i ostalim zemljama. Telling Life’s Stories From Memory zaštitni je znak SanDisk Korporacije. microSDXC oznaka i logotip su zaštitni znakovi SD-3C, LLC. Distribucija u Hrvatskoj, Kodak Centar d.o.o., Zagreb.

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima Autoportret prednjom kamerom Iliti narodski, selfie. Ovakav način fotkanja u današnje je vrijeme turbo popularan pa je test mogućnosti prednje kamere bio neizbježan. Retrospektivno gledajući, možda smo malo pretjerali s mračnim kadrom, no ideja je bila simulirati situacije u kojima se često nalazi mlađarija - mutno osvjetljenje neke birtije ili noćnog kluba. S obzirom na to da smo koristili drugačiju kameru, ovdje se redoslijed kamera u potpunosti pretumbao.

Na prvo mjesto stavili smo iPhone, koji je uspio snimiti sliku dobro pogođenih boja te vrlo pristojne oštrine s obzirom na razinu šuma. Na drugo mjesto ide Lumia, s još manjom razinom detalja, no dobro pogođenim bojama. Treći je Desire Eye, koji usprkos kameri od 13 MP ne briljira i zapravo ima problema s izoštravanjem čak i pri korištenju prednje bljeskalice. Nakon toga dolazimo do Galaxyja S6 i novog G Flexa, koji obojica dosta peglaju kožu, usprkos smanjivanju filtra za uljepšavanje kože na minimum. S6 ima nešto toplije boje od G Flexa. Na kraju se, pak, smjestila Xperia, koja u ovom slučaju zaista radi loše - pri ISO 1600 slika je vrlo mutna.

TOP-LISTA 1.

2.

3.

4.

5.

6.

Apple iPhone 6 Nokia Lumia 930 HTC Desire Eye Samsung Galaxy S6 LG G Flex2 Sony Xperia Z3 Compact

Apple - ISO 800, 1/15 s

HTC - ISO 2000, 1/10 s

LG - ISO 800, 1/10 s

Nokia - ISO 1250, 1/8 s

Samsung - ISO 500, 1/8 s

Sony - ISO 1600, 1/15 s 2015. LJETO BUG2 / 45

[ usporedni test ] Fotoaparati na premium smartfonima Autoportret stražnjom kamerom Iliti narodski - mirror selfie odnosno selfie ispred zrcala. Ovakve selfije uobičajeno je raditi u teretanama, liftovima i u kupaonicama. Najčešće ga okidaju pripadnice ljepšeg spola, no ni mužjaci na njega nisu imuni, pogotovo kad treba pokazat napumpani biceps. Izazov ove scene je loše umjetno osvjetljenje koje dolazi sa stropa te fokusiranje preko zrcala. U ovakvom scenariju najbolje se snašao Samsungov uređaj - spustio je ekspoziciju na 10-tinku sekunde i zadržao osjetljivost na niskoj razini što je rezultiralo čistom fotografijom. Koncentracija i toplina boja te oštrina su na mjestu. Nakon njega najbolje se ponio LG-jev pulen. Slika je možda malko previše narančasta i svijetla, no općeniti rezultat je zbog vrlo dobre oštrine i detalja vrlo dobar. Na trećem mjestu koji zbog velikih piksela drži najniži ISO, ima najmanje šuma i najbolje reproducira toplinu.

Doduše, njegova fotka ima i najnižu razlučivost. Uglavnom, ako je na raspolaganju samo slabo umjetno svijetlo, ovo je zasigurno najzahtjevnija scena koju su stražnje kamere u sklopu ovog testa morale odraditi.

TOP-LISTA 1.

2.

3.

4.

5.

6.

Samsung Galaxy S6 LG G Flex2 Apple iPhone 6 HTC Desire Eye Nokia Lumia 930 Sony Xperia Z3 Compact

Apple - ISO 400, 1/15 s

HTC - ISO 800, 1/10 s

LG - ISO 800, 1/15 s

Nokia - ISO 500, 1/15 s

Samsung - ISO 250, 1/10 s

Sony - ISO 250, 1/10 s 2015. LJETO BUG2 / 47

[ slušalice ] Optoma NuForce NE750M

dojmovi krajnjeg korisnika Friday

Autora teksta dobro poznaju posjetitelji Bug Online Foruma, jer već godinama voli komentirati sve i sva. Nekad je duhovit, nekad trola, ali uvijek je dobronamjeran. Hitar na okidaču, odnosno tipkovnici, brzo je reagirao i na nagradni natječaj koji smo početkom lipnja, u suradnji s AVmaxom, organizirali.

Iako je svoj komentar napisao u hipu, svima se svidio, pa je brzo bilo jasno tko je pobjednik. Recenziju slušalice NuForce NE750M objavili smo u Bugu 272-273, ali smo zamolili i Fridaya da napiše svoje dojmove, iskreno i bez dodvoravanja.

Nije ga trebalo puno nagovarati...

48 / BUG2 LJETO 2015.

Izvedba: In-ear Zvučnički driver: 8,6 mm, obložen titanom Impedancija: 16 Ω Duljina žice: 1,37 m Dodaci: Mikrofon na žici, tipka za javljanje na pozive i upravljanje multimedijom Prodaje: AVmax, www.avmax.hr Cijena:

799 kn

Slušalice stižu u simpatičnoj kutiji koja je zapravo dosta velika, s obzirom na stvarnu veličinu onoga što se unutra nalazi.

Osim samih slušalica, unutra su dodatne silikonske kapice u tri različite veličine (šest pari ukupno), zgodna torbica za transport slušalica te vrlo kratke upute na kojima je samo objašnjeno funkcioniranje gumba za kontrolu mobitela.

Kao osobi koja uglavnom otvara samo pakete sa pelenama i čokolinom, sve djeluje vrlo otmjeno, izuzev jednog detalja – crna spužva u koju su utisnute slušalice ima grozan miris “kineske” plastike. Vrlo neobičan detalj kojeg iznosim tek kao usputnu zanimljivost...

Na prvu, slušalice djeluju dosta teško s obzirom na veličinu, što vjerojatno govori o njihovoj kvaliteti izrade. Crne su sa crvenim detaljima i izgledaju baš lijepo. Ono što je uistinu posebno je kabel koji je gumiran i poprilično žilav te ga je vjerojatno vrlo teško slučajno zapetljati. Nisam baš spretan pri spremanju slušalica u spomenutu torbicu, ali je, unatoč tome, slušalice

dovoljno izvaditi iz torbice i dva-tri puta ih lagano protresti kako bi se u potpunosti raspetaljalo sve što je eventualno bilo spetljano. Duljina kabela je pristojna za uobičajeno korištenje s mobitelom, dok je za korištenje s računalom uglavnom potreban produžni kabel ukoliko niste te (ne?)sreće da imate kućište pored monitora.

Bez puno okolišanja - zvuk slušalica je vrlo dobar. Ovo govorim kao osoba koja nema referentan sustav vrijedan sto milijardi nečega. Tek Z5500 za filmove i AKG 404 koje su do sada “napajale” moje uši sa glazbom (a za gaming - Plantronics 380, koje sam kupio zbog

Dragine pozitivne recenzije). Mišljenja sam da ne moraš imati u garaži Ferrarija da bi mogao prepoznati dobar auto. Pomak u kvaliteti zvuka je dovoljan da spada u sferu objektivnog, bez puno filozofiranja. Kako radim za računalom, dnevno provedem barem 5-6 sati sa slušalicama na ušima, uz glazbu koju uglavnom slušam s kućnog NAS-a ili neku tematsku radio stanicu preko Interneta (većinom osamdesete i devedesete). Slušam isključivo preko “integrirke”, a upravo zbog ovih slušalica i znatiželje naručio sam od jednog kolege forumaša zvučnu karticu Audigy 2 ZS - tek toliko da vidim da li ima razlike.

Godinama već ciljano skupljam glazbu u FLAC formatu. Diskovni prostor je dovoljno jeftin da mi parsto gigabajta razlike u odnosu na MP3 ne predstavlja problem. Zašto ne?

Prvi dan se slušanje svelo na mahnito klikanje svega i svačega. Sada, nakon sigurno više od 100 sati slušanja, dojam je zapravo isti kao i prvi dan. Zvuk je odličan, cijeli spektar je “tu”.

Bas je prisutan, ali je isključivo u službi glazbe, a ne kao alat za testiranje seizmografa (Z5500).

Daleko od toga da je slab, baš naprotiv – ima ga u izobilju kad je potrebno, ali ne pojede ostatak zvučne slike, kao što je to slučaj sa Z5500.

Srednji i visoki tonovi su vrlo ujednačeni. Pravi je gušt slušati rock jer gitare zvuče onako kako bi valjda i trebale, a vokali u ponekim pjesmama zvuče kao da ti netko na uho pjeva (npr. Personal Jesus od Johnnyja Casha). Upravo je taj sklad, po meni, najbolja odlika zvuka kojeg slušalice reproduciraju.

Moje iskustvo sa in-ear slušalicama je do sada bilo svedeno na neuspjeli pokušaj korištenja slušalica koje sam dobio sa mobitelom. Nisu mi nikako pasale u uhu, niti mi se sviđao zvuk koji su proizvodile. Naviknut sam bio na “klasične” slušalice i jako sam se iznenadio kad sam shvatio da glazbu mogu slušati poprilično tiho, a da ne čujem ljude oko sebe. Izuzetno dobro izoliraju slušatelja od vanjskih zvukova te je na mom kućnom računalu dovoljno pojačati zvuk na četvrtinu skale da se čuje isključivo glazba, bez obzira na razgovore ukućana, dječja prepiranja, TV i slično.

Uza sve rečeno – slušalice zaslužuju moju iskrenu preporuku. Za moj ukus cijena je dosta visoka, ali, unatoč tome, nisam im uspio naći zamjerku.

NAGRADNI NATJEČAJ NA BUG ONLINEU

Kako su osvojene NuForce slušalice?

Prvo se na Bug Olineu pojavila obavijest da je AVmax postao zastupnik NuForce proizvoda za Hrvatsku i kako je tim povodom odlučio posjetitelje BOL-a razveseliti nagradnim natječajem kroz koji će jedan od forumaša dobiti slušalice NuForce NE750M. A zadatak je bio sljedeći: u komentarima su posjetitelji Bug Onlinea trebali uploadati sliku svog prijenosnog audio sustava ili sebe dok koristite glazbu u pokretu. Uz sliku su trebali dodati i nekoliko rečenica u kojima opisuju na koji način bi iskoristili NuForce NE750M slušalice, ako ih dobiju.

Prvi je reagirao Friday, iskusni forumaš i vjerni čitatelj Buga, duhovitim odgovorom, koji je oduševio i sve ostale forumaše, pa su mnogi i odustali od svog sudjelovanja procjenjujući da će nagradu tako i tako dobiti Friday. Tako je na koncu i bilo!

Pobjednički komentar - Post s kojim su osvojene ove slušalice, ali i naklonost posjetitelja Bug Onlinea (uočite da baš nitko nije udijelio niti jedan “palac dolje” ovom napisu)

Foto-dokumentirano vađenje iz kutije - Sretni dobitnik NuForce slušalica zadržao je prisebnost i u trenucima najvećeg uzbuđenja, odnosno primitka poklon paketa, nije smetnuo s uma da bi bilo dobro snimiti taj svečani “outboxing” čin. Ili je možda bio podozriv da mu nismo poslali praznu kutiju, pa se i na ovaj način htio osigurati, ako dođe do spora i dokazivanja - jel bio komad cigle u kutiji ili ipak vrijedne slušalice?

2015. LJETO BUG2 / 49

[ mobilne aplikacije ] Airsoft trackeri

trojka koja rastura Mogu li se mobilni uređaji – tableti i smartfoni, iskoristiti u airsoftu koji je u zadnje vrijeme sve popularniji?

Ukoliko ste se imali volje dogegati do Googleovog dućančića s mobilnim aplikacijama, mogli ste vidjeti da itekako mogu i to na razne načine iako su vjerojatno najkorisnije aplikacije za praćenje vlastitih i protivničkih snaga u stvarnom vremenu Drago Galić

Airsoft, vojno-sportska igra s korijenima u Japanu u zadnjih nekoliko godina ima sve veći broj aktivnih sudionika u svijetu, a i u nas. Rast popularnosti prati i sve veći broj mobilnih aplikacija namijenjenih korištenju u igri koje su se pojavile za Android i iOS – dvije trenutno najpopularnije mobilne platforme u svijetu. Ponajprije su to tzv. “tracker” aplikacije, odnosno one koje u stvarnom vremenu (manje-više...) prate poziciju svojih i (u idealnom slučaju) neprijateljskih snaga.

Dobra vijest je da je cijena ovih aplikacija bagatelna, kako je i običaj za ovu vrstu softvera i manje-više svi programi koje ovdje nabrajamo cijenom variraju od jednog pa do maksimalno nekoliko dolara.

Loša vijest je da trenutno ne postoji “killer app” ove namjene, odnosna aplikacija koja je posve debugirana, glatko radi na svim platformama i koja bi postala 50 / BUG2 LJETO 2015.

općeprihvaćeni standard. Ukratko, ukoliko ste programer i tražite svoju nišu na pretrpanom tržištu mobilnih aplikacija, područje taktičkih “trackera” za airsoft je svakako jedno gdje ima prostora za napredak i nove aplikacije. Ipak, i ono što nam je sada dostupno prilično je iskoristivo na susretima iako zahtijeva disciplinu od svih uključenih. Ipak, da budemo iskreni, izuzev sporadično i vrlo rijetko, nismo u praksi imali prilike vidjeti

da se ove aplikacije iole masovnije koriste, kako u nas, tako i vani.

Razlozi tomu su višestruki.

Za početak, većina korisničkih mobitela nije pravljena po vojnim specifikacijama i dovoljno robustna (“ruggedized”) za korištenje na airsoft susretu (kod nas najčešće milsim tipa) koji pred opremu stavlja podjednake zahtjeve kao svaki pravi vojni teren.

Drugi razlog je što većina mobitela sa samo internom baterijom, bez dodatne vanjske baterije, jednostavno nema dovoljno autonomije za 20 ili više sati pokretanja ovih aplikacija koje koriste GPS, WiFi i/ili mobilnu mrežu, poznate “ubojice baterija”, pa bi tableti koji obično imaju veću autonomiju bili bolji izbor, ali njihov problem je relativna glomaznost u odnosu na mobitele.

Na koncu, tu je i problem smještanja mobilnog uređaja da bi bio lako dostupan u svakom trenutku. Jedno od rješenja za mobitele su zapestni nosači s prozirnom folijom u kojima se nose topografske kar-

ovih džepova za mobilne uređaje je ta što ih štite od oštećenja i ogrebotina, a opet ih čine manje-više trenutno dostupnima u realnoj situaciji.

Naravno, u zadnje vrijeme su popularni i nosači za mobitele koji se instaliraju na samu pušku. Imajte na umu da pogodak kuglice sa srednje i bliske udaljenosti u ekran znači njegovo gotovo sigurno pucanje.

Također, mobitel na railu... anti-čru!

A u ponudi je još i...

Jedna od mogućnosti za smještaj mobitela s nekim od programa za tracking je i korištenje zapestnih džepova za topografske karte koji štite uređaj, ali ga istodobno čine brzo pritupačnim

Pored “trackera” za airsoftaše se nude i razne druge aplikacije manje ili više specijalizirane kao što su razni kalkultori energije kuglica ovisno o njihovoj masi i brzini, od kojih su svi otprilike podjednako (čitati – ne baš mnogo) korisni, Airosft IPSC/ APST mjerači/tajmeri kojih konačne performanse obično bitno ovise o kvaliteti mikrofona na mobilnom uređaju na kojem se koriste, te razni programi za navigaciju i snalaženje u prostoru opće namjene koji se koriste i van airsofta.

O njima – neki drugi puta.

te (armband tactical pouch) kojih ima više vrsta i cijena, ili smještaj u tzv. admin pouch, a moguće je i uzeti namjenske nosače za GPS uređaje koji se također pričvrste za podlakticu, odnosno zapešće. Prednost

Rješenje je i korištenje nosača za mobitele na pušci. Prednost je stalna dostupnost informacija, a mane su: izloženost uređaja oštećenjima, ružnoća rješenja, anti-čru!

A može i ovako...

2015. LJETO BUG2 / 51

[ mobilne aplikacije ] Airsoft trackeri

Airsoft Force Tracking PRO

Za prikaz snaga i fortifikacija koriste se jednostavni i pregledni simboli. Označavanje neprijatelja vrlo je jednostavno

Kompas se može staviti kao overlay preko mape trenutnog terena što je zgodno kao pomoć pri navigaciji

Vjerojatno najbolja i najraširenija verzija airsoft trackera.

Dolazi i u besplatnoj varijanti koja se nešto sporije ažurira od PRO verzije, iako se čini da i jedna i druga u zadnje vrijeme pate od nedostatka brige svoga tvorca.

Aplikacija automatski dijeli GPS koordinate među logiranim članovima tima i grafički ih prikazuje na karti. Koordinate članova Plaftorma: Android 2.3 i veći Cijena: 3,4 dolara URL: http://www.seethersky.com/

Medic! Jedna od zgodnih mogućnosti AFT-a je i pozivanje bolničara iz aplikacije. Naravno, računa se da i on ima instaliran Airsoft Force Tracking

Fotorealistični način prikaza mape također je moguć

se ažuriraju jednom u minuti, a svi članovi mogu jednostavno označiti neprijateljske jedinice na ekranu svog uređaja, a ta se informacija trenutno prenosi ostalima u timu. Pored pokretnih meta više vrsta, mogu se označivati i fortifikacije, skladišta, prepreke i ostalo, a koriste se NATO simboli.

Korištenjem aplikacije moguće je izdavanje i zapovijedi, pozivanje bolničara i druge korisne stvari.

Airsoft Force Trakcing PRO na nekim mobilnim uređajima ima problema s očitavanjem GPS koordinata, što je poznat i još neriješen bug, a također je i veliki proždirač baterije, iako nešto manji nego besplatna verzija. Svakako vrijedi pogledati i probati, barem besplatnu verziju.

Personal Eye System

Plaftorma: Android Cijena: Besplatno URL: http://pes.milsistemika.com/ 52 / BUG2 LJETO 2015.

Tipičan pogled na satelitsku (fotorealističnu) kartu terena iz PES-a

Vjerojatno najbolja od tri tracker aplikacije ovdje nabrojane dolazi nam od naših susjeda iz Slovenije. Iako se može koristiti u airsoftu, namijenjen je korištenju i u policiji vojsci, te praćenju osoba, vozila i imovine za sigurnosne i hitne službe. Omogućava topografsku navigaciju na zemlji i moru, praćenje svojih (blue force tracking) i davanje općeg pregleda bojišta/terena.

Verzija na Google Playu je besplatna i namijenjena korištenju prvenstveno u paintball i airsoft susretima, a verzija namijenjena profesionalcima koja daje nešto veću funkcionalnost za povezivanje na servere i međusobnu interakciju zahtijeva pretplatu.

Omogućava slanje poruka članovima tima iz aplikacije, označavanje građevina, prepreka, neprijatelja i događaja na zajedničkoj karti koja može biti fotorealistična/satelitska ili topografska, zadavanje putanje i praćenje pređenog puta, navigaciju preko kompasa i uobičajene druge funkcije.

Za iskorištavanje svih mogućnosti ovog programa, vjerojatno će vam trebati pretplata, ma koliko se borili protiv toga...

BattleTac

Tipičan izgled mape i pregled kooridnata u BattleTacu

Statistika vezana uz rad aplikacije nije pretjerano detaljna, ali je dovoljna

Koncept je praktički isti kao i kod Airsoft Force Trackera, a također dolazi i u besplatnoj, Lite varijanti koja se od platne razlikuje u tome što slabije štedi ekran i bateriju, te prikazuje oglase. Koristi mobilnu mrežu, WiFi i GPS, omogućava download i pravljenje vlastitih mapa za vlastite terene, te koristi NATO simboliku za prikaz snaga.

Također omogućava izdavanje zapovijedi povezanim jedinicama iz padajućih izbornika na ekranu tipa “idi na lokaciju x” i slično.

Postoji i rudimentarno navođenje na označenu metu (bez

Plaftorma: Android/iOS Cijena: 4,32/4,99 dolara URL: http://battletac.com/

Označavanje lokacija i objekata

Primjer slanja timske poruke IM programom koji je dio aplikacije

obzira označili je sami ili smo dobili oznaku od zapovjedništva) te mogućnost slanja IM poruka unutar aplikacije, a postoji i mogućnost jednostavnog stavljanja statusa igrača (SOS, povrijeđen, spreman, mrtav i van igre) te simuliranje radijskih kanala.

Za razliku od AFT-a koji ne postoji u iOS varijanti, BattleTac postoji i za tu platformu, pa je vjerojatno bolje rješenje jer pokriva veći broj uređaja članova u timu.

Kao i AFT, na većini mobilnih uređaja, posebice onih starijih sa starijim GPS sustavima, proždire baterije priličnom brzinom, pa bez vanjske baterije ne očekujte da ćete ga koristiti dulje od par sati na terenu.

Za korištenje aplikacije obavezno je pravljenje accounta što se nekim igračima iz raznih razloga ne sviđa.

Overlay s kompasom i podacima o odabranoj točki.

Uočite da je dodavanje novij meta i jedinica izuzetno jednostavno rješeno

Astronomski i geografski podaci koji mogu biti od koristi u tatkičkoj situaciji

Klasična topografska vojna karta s GPS podacima istaknutim na vrhu ekrana

2015. LJETO BUG2 / 53

[ mobilne aplikacije ] Čitanje stripova na smartfonu i tabletu

Najbolji uređaji za čitanje stripova su oni s većim zaslonom kao što je Nexus 10 (no može i bilo koji drugi noviji ili stariji tablet sa zaslonom dijagonale 10 inča) ili iPad...

U nedostatku toga, poslužit će i bilo koji pametni telefon…

era digitalnog stripa Strip je počeo prilično jednostavno, kao redak komičnih sličica. Od tada pa do danas pretvorio se u pravu umjetnost koju gotovo fanatično obožavaju milijuni.

Baš kao i obožavatelji stripa, tako i oni koji ga tek povremeno čitaju, već su prihvatili njegovu neizbježnu budućnost – digitalizaciju…

54 / BUG2 LJETO 2015.

Matija Gračanin Vremena kada se po novi broj omiljenog stripa jurilo na obližnji, a katkad i na prilično udaljen kiosk, onda kada ih se tražilo u knjižarama ili ih se naručivalo poštom, gotovo kao da su prošla.

Ta su, za neke romantična, vremena prožeta iščekivanjem novih epizoda i uživanjem u listanju neobično mirišljavog papira, doista prošlost. Danas, zahvaljujući općoj preplavljenosti tableta i pametnih telefona sve većih dijagonala, u novim epizodama stripova može se uživati a da se ne pomakne iz udobnosti svojega naslonjača. Stripovi su, baš kao i knjige, postali digitalni.

Nekome se to i ne mora svidjeti, no romantične duše koje naprosto ne žele prihvatiti, barem se tako njima čini, zlu sudbinu koja je prvo zahvatila knjige, a onda i stripove, ionako će uvijek naći načina da ignoriraju digitalno

doba. Oni, pak, koji uživaju u stripu zbog onoga što strip jest i zapravo im nije važan medij pomoću kojega će ga uživati, nego im je jedino važno da prate herojske priče svojih omiljenih stripovskih junaka, trend digitalizacije definitivno su prepoznali samo kao prednost. Istina, penetracija digitalnog stripa nije još velika i prema statistikama, svega je 12 posto kupljenih stripova digitalno. No trend je uzlazni, a budućnost definitivno neupitna.

Jedna od prednosti digitalnog stripa u odnosu na tiskane, a nju će teško osporiti i najzagriženiji zaljubljenici u strip otisnut na kvalitetnom papiru, leži u činjenici da je zahvaljujući digitalizaciji, cijelu svoju biblioteku stripa uvijek moguće imati uza sebe. Ponekad nije važno ni postoji li u blizini ikakva veza s Internetom, a stripovi koji se obožavaju uvijek će biti udaljeni tek dodirom, dva na zaslon pametnog telefona ili tableta. Druga očigledna prednost je činjenica da papir, pogotovo ako se stripovi dobro ne skladište i ne čuvaju, propa-

da. Digitalni stripovi uvijek će biti u savršenom stanju, kao da ih se tek prvi put otvara.

U svijetu e-stripa

Treća prednost je cijena. Ili bi mogla biti. U pravilu, za digitalne se stripove obično mora izdvojiti manje nego za one koji su tiskani na papiru (iako to nerijetko i nije slučaj). Ne samo to, nego se često može naletjeti na raznovrsne akcije pa se za praktički ništavan iznos može kupiti velik broj stripova i tako samo dodatno obogatiti svoju biblioteku, a onda se prepustiti satima čitanja. Isto vrijedi i za modele pretplate koji funkcioniraju slično (ili gotovo isto) modelu koji nude poznati glazbeni servisi.

Jednako tako treba istaknuti kako se diljem Interneta mogu pronaći i sasvim besplatni e-stripovi ili, ako već ništa drugo, barem gratis prve epizode poznatih stripova koji bi vas trebali nagovoriti na daljnju kupnju izravno od samih izdavača ili preko drugih platformi.

No, to što digitalni svijet pruža mnoge pogodnosti ne znači da u njemu ne vlada određeni kaos. Ponajprije se to odnosi na različite formate u kojima se e-stripovi mogu pronaći, ali i na načine na koji se stripovi mogu dobavljati. Isprva sve to može djelovati pomalo zbunjujuće, a uvijek se postavlja i pitanje kako napraviti tranziciju iz svijeta stripa tiskanog na papiru u svijet digitalnoga stripa, i to pogotovo ako se već posjeduje pozamašna biblioteka.

Možda se osloniti na mukotrpno skeniranje kako bi se digitalizirala vlastita kolekcija stripa ili jednostavno iznova kupiti digitalna izdanja stripova koje se već posjeduje? Možda potražiti što se može pronaći na BitTorrentima, unatoč tome što takvo što možda i nije legalno (čak i u slučaju da se traže stripovi koji se posjeduju u tiskanom obliku). Tu ne postoji jednostavan odgovor i pristup je vrlo individualan.

To, u konačnici, možda i nije toliko važno.

Sa sličnom su se nedoumicom suočavali vlasnici pozamašnih biblioteka knjiga koji su, jednako tako, prihvatili e-knjige zadržavajući pritom knjige u tiskanom izdanju. Ipak, prvi korak ulaska i svijet e-stripova podrazumijeva i izbor čitača te načina na koji će se stripovi uopće dobavljati. No, tada počinje i ono prvo privikavanje i susretanje s određenim ograničenjima. Primjerice, kupnja digitalnih stripova zapravo znači da ih se kupuje s DRM zaštitom (Digital Rights Management). To s jedne strane znači da će svaki kupljeni strip biti povezan s korisničkim računom preko kojeg ste ga kupili, što znači da je isti strip moguće čitati gdje god se prijavi s tim računom. No, s druge strane to znači da se strip ne može lako dijeliti ili prebacivati između uređaja (uvijek se mora iznova preuzimati).

The Digital Comic Museum, nije teško pogoditi, veliki je muzej stripa, no koji potpada u javnu domenu jer je prošao vremenski rok trajanja autorskih prava. To znači da su stripovi besplatni, ali i prilično stari…

Izdavači imaju običaj davati i besplatne stripove, a tu izuzetak nije niti Dark Horse Comics (https://digital.darkhorse.com/free/)

Drugi ključni problem je ponuda stripova.

Bez obzira na to što je digitalizacija stripova neizbježna budućnost, proces je prilično spor i nije baš tako jeftin kao što se to na prvi pogled može činiti te unatoč sve višoj cijeni tiska.

Drugim riječima, tko traži poznatije epizode individualnih izdanja, vrlo vjerojatno će ih naći. No, za starije serijale izgledi su već osjetno manji, i to pogotovo ako se računa da su serijali digitalizirani u cijelosti. Zapravo, što se traže stariji i manje poznati stripovi, to su izgledi da će ih se pronaći manji, a jednako vrijedi i za serijale koji su tek parcijalno digitalizirani. Za domaću publiku i naše prostore, gdje nerijetko dominiraju sasvim drukčiji stripovi i junaci, stvar je još gora pa se nerijetko moraju poduzimati ne baš legalne radnje kako bi se došlo do omiljenih stripova ili se jednostavno upustiti u skeniranje vlastite biblioteke stripova.

Pa ipak, kako deveta umjetnost ne poznaje granice, istinski ljubitelji stripova u svijetu digitalnoga stripa sigurno mogu pronaći nešto za sebe. Stoga smo se i sami odlučili upustiti u to i istražiti koji su najbolji načini za uživanje stripova na pametnim telefonima i tabletima. Potražili smo kako doći do e-stripove, gdje ih kupovati i može li se gdje pronaći i koje besplatno izdanje.

Zadatak iskušavanja raznih čitača stripova i platformi preko kojih se stripovi plasiraju nije bio lagan, no muka probira bila je istodobno i slatka jer je zapravo podrazumijevala i sate provedene u čitanju stripova u udobnome naslonjaču (pa i ponegdje drugdje). Pred vama je svojevrsni vodič za ulazak u svijet digitalnog stripa, pa ako ste ljubitelj devete umjetnosti i posjedujete neki od pametnih uređaja (najbolje neki tablet veće dijagonale pogonjen Android OS-om ill iPad novije generacije, iako i pametni telefoni nisu isključeni), svakako nemojte propustiti stranice koje slijede.

2015. LJETO BUG2 / 55

[ mobilne aplikacije ] Čitanje stripova na smartfonu i tabletu Izvan kategorije

Stripovi i animirani stripovi Za razliku od velikih izdavačkih kuća i specijaliziranih platformi koje uglavnom dostupnima čine klasične (i većim dijelom iznimno poznate) naslove, postoje i aplikacije koje se drže korijena, a tu je i sasvim novi val stripovske forme koji je bolje opisati kao animirane grafičke novele nego kao klasičan statični strip…

NARR8 Pojavom pametnih telefona i tableta ne samo da se počela događati migracija s tiskanoga na digitalni strip, nego se počela pojavljivati i sasvim nova forma u kojem se prezentira donedavno posve statični sadržaj koji je tipičan za tradicionalni strip. NARR8 je platforma koja nudi uživanje u animiranim stripovima – formi koja spaja statičnu sliku sa zvukom, animacijom, efektima i drugim multimedijalnim elementima koji, pak, omogućuju i interakciju s pričom. Upravo sve to donosi sasvim novu vrstu doživljaja uzbudljivih priča. NARR8 prilično lijepo izgleda i odlično radi na tabletima.

Sadržaj se redovno proširuje, a svakako je prednost i činjenica da je dosta toga dostupno sasvim besplatno. To se odnosi i na aplikaciju, ali i na animirane priče koje je potrebno preuzimati (treba zato pripaziti na povećan internetski promet). Ovaj noviji način kojim se prezentira strip tek se još mora dokazati, no s obzirom na drukčije multimedijalno iskustvo koje pruža, sigurno je da će naći svoje poklonike.

Dojam Ovakva forma oživljavanja inače statičnog stripa neće se baš svima dopasti URL www.narr8.me ANDROID

ComiXology Comics

Vjerojatno najpoznatija platforma za kupnju digitalnih stripova u travnju je dospjela pod okrilje Amazona. No i prije nego što je kupljena, imala je prilično brojnu publiku, i to ponajviše stoga jer se preko Comicsa može kupovati i čitati stripove poznatih studija kao što su Marvel i DC Comics…

Dojam Izvrsna platforma idealna je za sve koji tek ulaze u svijet digitalnog stripa

56 / BUG2 LJETO 2015.

ANDROID

Windowsphone

Bez imalo sumnje, ovo je najbolji način da se zaroni u svijet digitalnog stripa, tim više što iza ove aplikacije i servisa sada stoji Amazon. No i prije nego što se Amazon dočepao ove odlične platforme, dobro procjenjujući kako je bolje kupiti nešto što je već provjereno kvalitetno nego krenuti u vlastito osmišljavanje nečega što će postati dobro, Comics je bio prilično popularan.

Zašto i ne bi? Ne samo da pruža ogroman broj stripova do kojih je vrlo jednostavno doći, nego pruža i odlično iskustvo čitanja stripova, kako na tabletima veće dijagonale, tako i na pametnim telefonima sa zaslonima nešto skromnijih dimenzija (posebno zahvaljujući značajki Guided View).

Comics je dostupan za Android OS i iOS, a sve počinje registracijom korisničkog računa. Naravno, otvaranje računa je sasvim besplatno, a jednom kad je to napravljeno, valja početi puniti svoju virtualnu biblioteku. Zgodna stvar kod Comicsa je to što nudi besplatne stripove koji, stavi li se ruka na srce, prije za cilj imaju namamiti kupnju nastavaka i drugih stripova, ali zahvaljujući besplatnim

Digitalna platforma

URL www.comixology.com

IOS

IOS

Madefire

GoComics

Još jedna (relativno besplatna) platforma koja plasira hrpicu animiranih stripova. U samoj suštini, riječ je o običnom čitaču stripova koji nudi kupnju sadržaja izravno iz same aplikacije, no ono što Madefire većini čini privlačnim, upravo je sadržaj koji nudi, i to, uz klasične digitalne stripove, nudi i stripove u multimedijalnog formi. Tako se tu mogu pronaći animirane priče s dobro poznatim stripovskim junacima kao što su Batman, Superman, Hellboy i brojni drugi. Osim toga, Madefire nudi još jednu vrlo važnu zanimljivost, a to je besplatni alat za samostalno izrađivanje animiranih stripova pa je tako relativno lako pridružiti se toj platformi i objavljivati vlastite priče.

Cijene stripova prilično variraju pa ih se može kupiti već za dva dolara, a multimedijalne priče mogu stajati i više od deset dolara. Srećom, tu je i malena kolekcija animiranih stripova (među njima se našla i jedina epizoda Star Treka), kao i onih klasičnih, ali u digitalnom obliku.

Strip, iako ga se smatra devetom umjetnošću, počeo je vrlo skromno, tek kao komični dodatak novinama u kojima su čitatelji mogli uživati. Ime strip dolazi od engleskog Comic Strip što bi, doslovno prevedeno, značilo komična traka – otud i ona poznata forma stripa u trakama sličica. GoComics se fokusira upravo na taj tradicionalni strip koji je i danas iznimno popularan, i to ne samo u tiskanim izdanjima nego i na Internetu.

Tako će se tu pronaći legendarni stripovi poput Peanutsa, Garfielda, Dilberta i mnogima duhovitog Marmadukea. Naravno, to je tek vrh ledenoga brijega jer je tu cijeli niz drugih poznatijih i manje poznatih stripova. Svi stripovi su sasvim besplatni (zbog toga treba tolerirati reklame, no one se mogu izbjeći plaćanjem inačice Pro), a svakako je pohvalno i to da je moguće pregledavati stripove do 20 godina unazad. Stoga, svi oni koji uživaju (ili žele uživati) u izvornoj formi stripa i to sasvim besplatno, onda je GoComics najbolji način da se to i postigne.

Dojam Možda nešto manje poznata, no zgodna aplikacija za uživanje u animiranim stripovima URL www.madefire.com

Dojam Odlična aplikacija za uživanje u poznatim stripovima kao što su Dilberta ili Peanuts ANDROID

stripovima može se dobiti jasan osjećaj hoće li vam se Comics u konačnici dopasti ili ne. Zgodno je napravljen i vodič kako se sama aplikacija zapravo koristi; sve je napravljeno u formi stripa. No, ono što nije zgodno, jest način plaćanja. Naime, kako bi Amazon izbjegao plaćanje naknada Googleu i Appleu, nije moguće kupovati preko uobičajenih mehanizama. Potrebno je, stoga, u profilu dodati način plaćanja kako bi se unutar aplikacije obavila kupnja (najprije se strip mora dodati u virtualnu košaricu i proći sličan proces kao što je to kod klasičnih internetskih trgovina). Što se ponude stripove tiče, ona će nekima biti iznimno zanimljiva, dok drugi neće biti presretni. Zastupljeni su stripovi Marvela i DC Comicsa, a tu je i cijeli niz drugih izdavača, pa biblioteka broji otprilike pedesetak tisuća stripova, što je prilično impresivna brojka. Naravno, stripova koji su tradicionalno popularniji publici s naših prostora baš i nema. No to je zajednički manje ili više problem svih sličnih platformi pa se to zapravo i ne može uzeti kao nedostatak. Naravno, svi stripovi isključivo su na engleskom jeziku, a valja znati i to da je stripove potrebno preuzimati te pohranjivati u memoriju telefona (moguće je ograničiti koliko prostora Comics smije zauzeti).

Jednom kupljene stripove moguće je čitati i pomoću web preglednika, pa se na uređaju mogu čuvati samo oni stripovi

IOS

URL www.gocomics.com

ANDROID

IOS

Windowsphone

koje se namjerava redovitije čitati.

Posebno je zgodan detalj to što ComiXology za neke stripove omogućuje preuzimanje pričuvne kopije, no koja nema DRM zaštitu.

Cijene stripova prilično variraju i neke se naslove može dobiti već za dolar, a za neka se izdanja mora platiti i više desetaka dolara, pa čak i nekoliko stotina ako je u Čitanje stripova je na Ponuda besplatnih stripova pitanju kolekcija. prilično visokoj razini pa je jedna je od ključnih prednosti Doduše, valja na ono ugodno i na pametnim Comicsa jer, ne samo da umu imati kako telefonima nešto manjega se dobiva dobar besplatni se kod Comicsa zaslona i posebno dobro na sadržaj, nego se i gotovo u tabletima potpunosti može iskušati sam naglasak daje Comics na individualna izdanja. Sve u svemu, Comics je odličan način da se uđe pronaći. No takvi se stripovi općenito teže u svijet digitalnog stripa. Tražite li naslove pronalaze u digitalnom bibliotekama kao poput Alana Forda, Corta Maltesea ili što je comiXology, ali i drugdje, te je kad kultnog stripa kao što je Incal, kojeg su su ti stripov u pitanju, još uvijek potrebno napravili legendarni redatelj Jodorowsky kupiti tiskano (i nerijetko nimalo jeftino) i fantastični crtač Moebius, nećete ih izdanje.

2015. LJETO BUG2 / 57

[ mobilne aplikacije ] Čitanje stripova na smartfonu i tabletu Izdavači

Aplikacije velikana Ni sami izdavači nisu propustili priliku prilagoditi se novome digitalnom dobu te se pripremiti na neizbježnu migraciju stripa s tradicionalnog papira u elektronsko izdanje. Stoga ni ne čudi da se u trgovinama mogu pronaći i službene aplikacije najpoznatijih izdavača stripova koji svoje naslove prodaju i u e-obliku. Zanimljivo je da se dio njih zapravo oslanja na platformu ComiXology…

Marvel Unlimited Marvel je neizmjerno poznat u svijetu stripa i stoji iza brojnih superheroja uz koje su odrasle generacije (i još uvijek odrastaju). Stoga je sasvim razumljivo kako je i on duboko ušao u digitalizaciju stripova koje izdaje, a samim time i da nudi vlastitu aplikaciju. Marvel Unlimited, umjesto da inzistira isključivo na kupnji individualnih stripova ili cijelih kolekcija, zapravo strategiju svodi na mjesečnu pretplatu. Na raspolaganju su stripovi objavljeni u proteklih 70 godina, što će istinskim ljubiteljima svega onoga što je iz Marvela proizašlo, mnogo značiti.

Za puni doživljaj potrebno je otvoriti korisnički račun (ili iskoristiti neki od društvenih mreža) no prije nego što se račun otvori, moguće je uživati u hrpici besplatnih stripova i tako provjeriti kako radi tehnologija Smart Panels koja olakšava čitanje. Mjesečna pretplata stoji 10 dolara i nudi puni pristup biblioteci (prilično povoljno s obzirom na to da je cijena pojedinačnih izdanja dva dolara), ali je za

Tehnologija Smart Panels definitivno olakšava čitanje pa je uživanje u stripovima moguće na uređajima sa zaslonom bilo koje dijagonale

58 / BUG2 LJETO 2015.

čitanje stripova potrebno imati aktivnu vezu s Internetom. Aplikacija nudi mogućnost i čitanja offline, no moguće je pohraniti svega 12 stripova (za stripove koji su dodani u biblioteku treba izabrati mogućnost Read Offline nakon čega će biti preuzeti i smješteni u taj segment biblioteke).

Sve u svemu, ponudi koju Marvel Unlimited nudi doista je teško odoljeti. Za godišnji plan potrebno je izdvojiti 70 dolara, no za taj iznos u svakom se trenutku na raspolaganju nalaze deseci tisuća stripova. Čitanje je na vrlo visokoj razini, a sama aplikacija nudi i neke druge zgodne stvarčice. Šteta je što se pretplata ne može ostvariti iz same aplikacije (moguće je kupovati individualne stripove), nego se mora posjetiti stranica marvel.com/unlimited, prijaviti se s računom i obaviti kupnju (uplata se obavlja kreditnom karticom, no nije podržan PayPal, iako je pojedina izdanja unutar aplikacije moguće kupovati preko njega). No, to i nije tako velik problem s obzirom na to što se za poštenu cijenu dobiva.

Dojam Ponuda kojoj je teško odoljeti – za 70 dolara godišnje dobiva se pristup golemom broju naslova URL http://marvel.com/comics/unlimited ANDROID

IOS

DC Comics

Lantern, The Flash i brojni drugi junaci, a baš kao i neki drugi izdavači (na primjer Marvel), i DC Comics nudi službenu aplikaciju koja je temeljena na platformi ComiXology, i DC Comics je izdavačka kuća koja je najpoznatija po slavnim superherojima to u tolikoj mjeri da se mogu koristiti isti korisnički podaci kao za Comics. U samoj kao što su Superman, Batman, Green se suštini aplikacije comiXologyja i DC Comics previše ne razlikuju. Način čitanja je podjednako dobar, a tu je i izbor besplatnih stripova, što će mnoge sigurno veseliti.

Razlikuju se u načinu kupnje; kod ComiXologyjeve aplikacije Comics stripovi se prvo dodaju u virtualnu košaricu za kupnju i nakon toga se obavlja kupnja s prethodno unesenim podacima o kreditnoj kartici. Kod DC Comicsa je, primjerice, na Android OS-u moguće odraditi kupnju izravno preko Ponuda trgovine Google Play što je, zapravo, besplatnih praktičnije. Osim toga, aplikacije se stripova razlikuju u ponudi stripova, što je svakako je sasvim razumljivo. DC Comics nudi dobrodošao stripove kojima je i izdavač. Stoga, bonus, baš kao što je i ako ste ljubitelj naslova koje izdaje DC mogućnost Comics i tražite jednostavniji način korištenja plaćanja individualnih stripova, istih onda je ovo aplikacija koju korisničkih Dojam Oslanja se na podataka morate imati. U suprotnom, platformu ComiXology, no kao za nudi jednostavnije plaćanje i tražite li veći izbor stripova, ComiXology stripove DC Comicsa onda je uputnije odlučiti se za Comics URL www.dccomics.com comiXology Comics.

Dark Horse Comics

IOS

Naslovi poput Ratova zvijezda, Hellboya i Sin Cityja samo su dio onoga što se nudi za kupnju i besplatno čitanje kroz službenu aplikaciju

Ljubitelji svega onoga što radi izdavačka kuća Dark Horse Comics ne trebaju mnogo razmišljati, a oni koji ne znaju da ovaj izdavač stoji iza naslova kao što su Star Wars, Tarzan, Terminator, Hellboy, Sin City i brojni drugi, ovu bi aplikaciju trebali barem iskušati. Naime, slično kao i drugi izdavači ili platforme, i Dark Horse Comics nudi hrpicu besplatnih izdanja kako bi se uopće stekao dojam čitanja i, naravno, kako bi se čitatelje namamilo na kupnju drugih epizoda. Istina, cijena stripova nije pretjerana i individualna izdanja mogu se kupiti već za jedan dolar, no ako se ne pripazi, mjesečni trošak mogao bi prerasti preko svih granica. Stoga je prava šteta (barem za krajnje korisnike) to što se i Dark Horse Comics nije odlučio na model pretplate kao što je Dojam Neizbježna aplikacija za ljubitelje određenih stripovskih serijala koja čitanje čini – ugodnim URL www.darkhorse.com

ANDROID

ANDROID

to napravio Marvel. No, ako se želi uživati u stripovima kao što su Star Wars ili Sin City, onda nema mnogo razmišljanja – aplikacija Dark Horse Comics logično je rješenje. Čitanje stripova je solidno riješeno i tu nema posebnih pritužbi (svakako je uputno u postavkama uključiti modalitet Panel Zoom), a i kupnja je jednostavna jer ga se može odraditi izravno iz aplikacije koristeći već dobro poznate mehanizme. Tako je, primjerice, kupnja moguća izravno preko Googleove trgovine.

Zamjerka se može uputiti jedino činjenici da se prikazuju i oni stripovi koje nije moguće ni kupiti niti čitati u svim regijama (pa tako i iz Hrvatske). Bolje bi bilo da stripovi koji nisu dostupni nisu niti prikazani.

IOS

2015. LJETO BUG2 / 59

[ mobilne aplikacije ] Čitanje stripova na smartfonu i tabletu Samostalni čitači

Čitanje vlastite kolekcije Osim čitanja i kupnje stripova preko slavnih platformi ili izravno od izdavača, službene trgovine aplikacijama preplavljene su i aplikacijama za čitanje osobne kolekcije stripova. Bilo da su oni pohranjeni u PDF-u ili nekom drugom tipičnom formatu kao što su CBZ ili CBR, za njihovo čitanje potrebna je i aplikacija koja to čitanje olakšava na uređajima manjeg zaslona, ali i tableta sa zaslonima od 10 inča koji su svojevrsni ideal čitanja digitalnih stripova. Evo, stoga, i nekoliko probranih aplikacija bez posebnog redoslijeda…

ComicRack

Comic Zeal Spada među najbolje aplikacije za čitanje stripova na iPhoneu, ali i na iPadu koji, uz samo pregledavanje poznatih formata e-stripova, nudi i neke dodatne mogućnosti.

Tako je, na primjer, sposoban automatski organizirati serijale stripova, zatim nudi indikator koji upozorava na to koji su stripovi pročitani, a koji nisu; tu je i pretraživanje prema tagovima i naslovima te hrpa drugih tradicionalnih mogućnosti. Zgodan je detalj i to što omogućuje otvaranje stripova s Dropboxa, a podržava i sinkronizaciju s ComicRackom (na Windowsima). Doduše, nije imun na manje probleme kao to što je, primjerice, nešto sporije virtualno okretanje stranica, ili to što uvoz stripova ponekad može neobjašnjivo dugo potrajati, što nisu baš razlozi da se inače odličan čitač ignorira.

No, nekima će to možda biti dovoljan razlog da ne izdvoje pet dolara.

Platforma iOS Cijena 4,99 USD URL www.bitolithic.com/comic-zeal/

Komik Reader

ComicRack je dobro poznat alat za organizaciju i čitanje stripova na stolnim i prijenosnim računalima, ali već neko vrijeme nudi i inačicu optimiziranu za pametne telefone i tablete.

Slično kao i izvorna inačica, i ova nudi solidnu sposobnost organizacije stripova koji su pohranjeni lokalno na memoriji pametnog telefona ili tableta. No, ComicRack je i prilično fleksibilan što se tiče samoga čitanja stripova, i tu prednjači u odnosu na konkurenciju. Podržava sve važne formate u kojima se stripovi obično mogu pronaći, a dobro je to što se kolekcija stripova može sinkronizirati zajedno s drugim sadržajem. U svakom slučaju, ComicRack je najcjelovitiji čitač stripova, no mogao bi se činiti pretjeranim onima koji tek povremeno žele pročitati pokoji strip.

Komik Reader praktički je prvi čitač stripova koji je posebno optimiziran za tablete pogonjene Android OS-om, a to znači da će doživljaj čitanja na njima biti na iznimno visokoj razini. Podržava klasične formate, tu je i preglednik kolekcije stripova s prikazima thumbnailova, a što se samoga čitanja tiče, nudi neke zgodne stvarčice. Uz dobro riješeno zumiranje, mora mu se priznati i da dobro radi s duplericama. Naravno, mogućnosti ima još, pa ako posjedujete tablet s Android OSom, onda je ovo čitač kojemu biste svakako trebali dati priliku.

Uostalom, besplatan je, a tek ako vam se dopadne, autoru možete donirati iznos od dva dolara.

Platforma Android, iOS Cijena Besplatan / 7,74 USD (Android) / 7,99 USD (iPad)

Platforma Android Cijena Besplatan, 1,99 USD (Donacija)

URL http://comicrack.cyolito.com/

URL http://bit.ly/XoyYoN

60 / BUG2 LJETO 2015.

IZDRŽATI ĆE VEĆU KOLIČINU ŠOKA OD VAS ANDROID™ (4.4) KITKAT OTPORAN NA VODU* UZ FUNKCIJU UPRAVLJANJA MOKRIM PRSTOM OTPORAN NA PRAŠINU PO IP67 STANDARDU PODNOSI PAD NA TVRDU POVRŠINU SA VISINE DO 1,8 M EKRAN CORNING® GORILLA® GLASS 2 OTPORAN NA OGREBOTINE 5MP KAMERA SA FLASH-OM I HD VIDEOM

Cat ® B15Q Built Tough Made Smart. catphones.com www.cat.com / www.caterpillar.com ©2015 Caterpillar. Sva prava pridržana. CAT, CATERPILLAR, BUILT FOR IT, njihovi odnosni logotipi, “Caterpillar Yellow” i “Power Edge” zaštitni znakovi, kao i ovdje korišten identitet korporacije i proizvoda su Caterpillar zaštitni znakovi i ne smiju se neovlašteno upotrebljavati. Zaštitni znakovi treće strane pripradaju njihovim odgovarajućim vlasnicima. Poklopac baterije mora biti pravilno postavljen i svi priključci sigurno pričvršćeni. Bullitt Mobile Ltd je nosioc licence Caterpillar Inc.

RECITE ZBOGOM KLASIČNIM TINTAMA

Uključena tinta za razdoblje od dvije godine* Uživajte u iznimno povoljnim troškovima ispisa uz Epsonove pisače sa sustavom spremnika za tintu.

Epsonovi pisači sa sustavom spremnika za tintu opremljeni su dvogodišnjim zalihama tinte.* To vam omogućuje ispis do 12.000** stranica crno-bijelo ili 6500** stranica u boji, bez potrebe da kupujete ili zamjenjujete ijedan spremnik.

Za više informacija posjetite stranicu www.epson.hr/its * Tinta u trajanju od 2 godine, ovisno o korisnikovom prosječnom volumenu ispisa svakog mjeseca (IDC-ov “WW Page Volume Program”, 2013.) ** Navedeni prinosi/CPP izračunati su na temelju Epsonove izvorne metodologije simulacije ispisa testnih uzoraka u skladu sa standardom ISO/IEC24712. Navedeni prinosi/ CPP NE temelje se na standardu ISO/IEC24711.

Navedeni prinosi/CPP mogu se razlikovati ovisno o slikama koje ispisujete, vrsti papira koji upotrebljavate, učestalosti ispisa i uvjetima u okruženju, npr. temperaturi

[ zabava ] Igre za smartfone i tablete

ljetnih top 5 Piše: Miroslav Rosandić

Za trenutke opuštanja predlažemo vam ovih pet besplatnih naslova. Sve igre mogu se igrati i na tabletu i na smartfonu, a sami odlučite želite li biti graditelj, osvajač otoka, genijalac, nogometni menadžer ili dreser morskih pasa

Boom Beach Igra izdavača popularnog Clash of Clans, koja će vam ponuditi zabavno

strateško ratovanje čak i ako solirate, ali tek ukoliko pronađete klan s predanim suborcima, spoznat ćete koliko Boom Beach može biti kompleksan. Utrka za skupljanjima intela i igranja najzahtjevnijih operacija bez kvalitetno timskog rada neće uspjeti. Igra se stalno razvija, dobiva nove borbene jedinice i taktička osvježenja. Može se igrati na duge staze, bez potrebe da se išta plati.

Kvisko I jedan domaći naslov! Radi se u stvari o igrama asocijacija iz legendarne Kviskoteke, tako će svima koji su gledali taj kviz odmah sve biti jasno. Mozgalica kroz koju možete i ponešto naučiti. Može se igrati i u dvoje (na istom uređaju), a za sada postoji samo verzija za iOS uređaje, ali već se radi i na Android verziji. U osnovi je sve besplatno, a za pomoć (ako ostanete bez zlatnika) ili micanje reklama treba platiti.

10/10

SimCity BuildIt

Top Eleven 2015

Legendarna simulacija izgradnje

Vrlo popularna menadžerska nogometna simulacija, koja je

grada u ovoj verziji je odlično prilagođena igranju na ekranima osjetljivima na dodir.

Možda i najbolja prilagodbe klasičnog naslova novom načinu igranju od svih dosadašnjih pokušaja. Tek nakon nekoliko mjeseci kada ostanete bez prostora za gradnju, možda vam padne na pamet da biste nešto platili, prije toga - nikada.

10/10

nastala kao Facebook igra, a ova najnovija verzija posebno je prilagođena smartfonima i tabletima. Standardno vodite svoj tim, natječete se na tri polja (liga, kupa, liga prvaka), trgujete s igračima i stalno ulažete u razvoj svog stadionskog kompleksa. Teško je biti vrlo uspješan ukoliko nemate namjeru niti malo potrošiti pravog novca na virtualne igrače.

8/10

8/10

Hungry Shark Evolution I jedna prigodna ljetna igra,

koja se može igrati i bez veze s Internetom.

Savršeno. Možda ipak nije uputno prije kupanja hraniti svog morskog psa (osim riba, vrlo rado će pojesti nekog od kupača ili ronilaca), kako ne biste sa strahom ulazili u more. Lijepa grafika i mogućnost razvoja morskog psa kojeg vodite, zabavit će vas, no što dalje budete igrali sve će biti teže savladavati brojne prepreke.

9/10 2015. LJETO BUG2 / 63

[ softver ] alternative za windows media center

eksplozija mu Pametni televizori polagano prodiru u domove i iznova mijenjaju način na koji uživamo multimediju pa se tome prilagođavaju i multimedijski centri

Windows Media Center se ili volio ili mrzio, a zbog svoje je nefleksibilnosti često bio marginaliziran i predmetom kritika

matija gračanin

navala androida

Kutije za zabavu U zadnje vrijeme sve je veći broj stvarno zgodnih multimedijskih kutijica pogonjenih Android OS-om koje će svaki televizor učiniti pametnim i ponuditi da na jednostavan način gledate multimediju koja je dostupna putem lokalne mreže, s priključenih USB diskova ili putem Interneta. I dok su te simpatične kutijice stvarno privlačne i mogućnostima i cijenom, ne mogu konkurirati pravom multimedijskom centru niti računalu (može i starijem) opremljenom nekim od softverskih rješenja za izradu multimedijskog centra i s ugrađenim bataljunom diskova. Doduše, i prije nego što su nas počeli zasipati Android reproduktori, postojao je niz drugih rješenja kao što su Popcorn ili WD TV Live. No nijedno od njih nije prava konkurencija centru napravljenom u kućnoj radinosti ili gotovim HTPC-ovima koji nude dovoljno ako ste ih voljni platiti.

64 / BUG2 LJETO 2015.

ltimedije Već od osme inkarnacije Windowsa dodatak za uživanje multimedije u centraliziranom sučelju više nije bio sastavnim dijelom Windowsa nego ga se moralo zasebno instalirati i kupiti. S desetom inačicom, Microsoft je odlučio WMC u potpunosti izbaciti i poslati u mirovinu. Srećom, to ne znači da medijski centar i dalje ne možete napraviti sami, i to gotovo bez ikakvog troška…

Premda je Windows Media Center oduvijek imao svoje poklonike, većinom su ga korisnici uredno ignorirali, radije se odlučujući za neko drugo rješenje za gledanje (i slušanje) multimedije, čak i ako ono nije zapravo bilo prava alternativa Windows Media Centeru. Ipak, stvaranje vlastitog medijskog centra koji rješava brige oko reprodukcije multimedije u kojem god ona formatu bila, zajedno s proširenim mogućnostima, mnogima je oduvijek bila primamljiva.

Zašto i ne bi, kada tako formiran multimedijski centar donosi sasvim novu dimenziju u uživanju kućne filmoteke, glazbene biblioteke i sve dodatno začinjeno gledanjem i snimanjem digitalne televizije ili kanala dostupnih putem Interneta (jedna od ključnih

prednosti)? Windows Media Center nikada nije zaista dorastao tom zadatku (ponajviše zbog vrlo niske razine fleksibilnosti, premda je bio od koristi svima onima koji imaju Xbox) iako je u osnovi nudio vrlo elegantnu reprodukciju videozapisa, glazbe, DVD naslova i dobru no izbirljivu podršku za gledanje televizije.

No te su prednosti s novom inačicom Windowsa anulirane.

Naime, Microsoft je s Windowsima 8, u nizu drugih kontroverznih odluka, tada donio još jednu. Prije svega je uklonio bilo kakvu podršku za reprodukciju DVD (i Blu-ray) naslova, dok je Windows Media Center učinio dostupnim samo kao proširenje u paketu Windows 8 Pro. I to proširenje koje je bilo potrebno platiti 10 dolara. Sada je otišao i

Reprodukcija DVD naslova na Windowsima 7 putem Windows Media Centera funkcionira, dok na Windowsima 8 i 10 nije podržana

korak dalje te je u Windowsima 10 donesena odluka da se Windows Media Center u potpunosti izbaci i pošalje u mirovinu.

To što je Microsoft isključio podršku za reprodukciju DVD naslova (izlika je bila to što mnoga računala ne dolaze s ugrađenim optičkim pogonom i ukupnom cijenom licenci) i nikada nije dodao mogućnost reprodukcije Blu-ray naslova može se razumjeti jer se način na koji konzumiramo multimediju agresivno mijenja. Neki su još uvijek vjerni optičkim medijima koje vole gledati i na linijskim reproduktorima, dok su drugi većinom svoj fokus usmjerili gledanju videozapisa u nekom od popularnih formata. Gledaju li ih na računalu, pametnom televizoru koji nudi mogućnost jednostavne reprodukcije video- i audiodatoteka (obično je tu podrška za DLNA), uz sve brojnije linijske multimedijske reproduktore (sve veći ih je broj pogonjen Android OS-om) ili putem igraćih konzola, manje je važno.

Ono što je daleko važnije jest način na koji se upravlja multimedijom, kako je ona u konačnici prezentirana i kako joj se može pristupiti. Upravo tu svu svoju raskoš mogu pokazati multimedijski centri. Prednost je što za takvo što ne treba utrošiti mnogo novca. S jedne se strane može koristiti već postojeće računalo, a s druge je strane moguće za potrebu izrade pravoga multimedijskog centra iskoristiti nešto starije računalo. Ako imate višak novca, mogu se kupiti nove komponente i sastaviti multimedijsko hardversko čudovište.

Izbor je u potpunost na vama, a izravno ovisi o okolnostima i mogućnostima pa nećemo ulaziti u izbor hardvera.

Mobilni uređaji i tableti sve češće služe za gledanje i slušanje multimedije i postaju okosnicom umreženog, modernog doma

Jedan od zahtjeva koji se postavljaju pred multimedijski centar jest mogućnost korištenja daljinskog upravljača. I dok će se tu morati potrošiti nešto novca, mnogi će se moći okoristiti činjenicom da postoje i aplikacije za smartfone koje simuliraju daljinske upravljače. No ono što će biti zajedničko svima kada se prime stvaranje multimedijskog centra jest izbor najprikladnijeg softverskog rješenja. Tim više što će malo tko priliku dati Windows Media Centeru uzimajući u obzir da će ga s novom inačicom Windowsa rijetki koristiti. Srećom, besplatnih alternativa koje mogućnostima mahom nadmašuju ono što je Microsoft ponudio ima i više nego dovoljno.

Tako se mogu pronaći multimedijski centri koji su više namijenjeni stvaranju klasičnog HTPC računala, preko onih koji se većinom fokusiraju na snimanje i reprodukciju televizijskih kanala, pa do onih koji zapravo nude jednostavan način da pristupate svojoj multimediji preko cijelog niza uređaja. Ponovno, izbor je na vama, a izravno ovisi o tome što želite postići. Bilo kako bilo, sva su rješenja besplatna (s izuzetkom eventualnih proširenja), a neka doista ugodno iznenađuju te imaju i službenu podršku za pametne televizore. Želite li odmah krenuti sa stvaranjem vlastitog multimedijskog centra na računalu koje upravo koristite, ne gubiti ni časa jer se već na stranicama koje slijede nalaze najbolje i najzanimljivija rješenja s kojima ćete sami u tren oka moći napraviti svoje osobno vrelo multimedije.

2015. LJETO BUG2 / 65

[ softver ] alternative za windows media center MediaPortal 2

Medijski portal Napravljen na jezgri legendarnog XBMC-a, ovaj je medijski centar zbog sporijeg razvoja sve manje relevantan iako može ponuditi mnogo. No ključ za njegovo preživljavanje leži u modernizaciji i transformaciji koja će se, kako sve izgleda, zaista i dogoditi s budućim inkarnacijama Posljednja stabilna inačica ovoga zapravo prilično sposobnog medijskog centra objavljena je u prosincu prošle godine i, premda je uvela neke novosti i nadogradnje, to nije ni izbliza ono što se može vidjeti u nestabilnim beta i alfa izdanjima. Ona zapravo jasno pokazuju kojim će smjerom MediaPortal krenuti i, bude li to doista tako, sva je prilika da MediaPortal dobije istaknutije mjesto na sceni medijskih centara. Mjesto koje s pravom i zaslužuje.

Međutim, čak i dok se to ne dogodi, MediaPortal može biti jako dobar izbor za one koji žele napraviti vlastiti HTPC, pogotovo ako uz druge klasične mogućnosti žele imati i dobru podršku za gledanje TV kanala (za to se valja odlučiti pri samoj instalaciji jer će biti konfiguriran TV poslužitelj). Nakon instalacije, koja može i prilično potrajati (sve ovisi

o tome imate li već instalirane sve preduvjete za koje će neki smatrati da previše zatrpavaju računalo, a svakako se pobrinite da imate instaliran neki od paketa kodeka), valja krenuti s konfiguracijom (svi će se potrebni prečaci nalaziti na radnoj površini). Hoćete li izabrati standardni modalitet konfiguracije ili onaj namijenjen iskusnijima, ostaje na vama (za početak je uputno izabrati standardni modalitet).

Najvažnije je dodati mape u kojima se nalaze filmovi, glazba i ostalo čemu želite pristupati putem sučelja Media­Portala te ažurirati bazu, a nije naodmet pregledati i druge stavke, pogotovo ako imate i daljinski upravljač. Nakon što je osnovna konfiguracija završena (bez brige, u konfiguraciju ćete u početku češće svraćati), valja pregledati koje biste ekstenzije mogli instalirati. Proširenja su, naime, jedna od najvećih prednosti ovoga medijskoga centra pa svakako vrijedi provjeriti kako se sve osnovna instalacija MediaPortala može pojačati.

Konačno, treba pokrenuti i sâm medijski centar. Sučeljem pomalo podsjeća na Windows Media Center (doduše, podržava skinove pa je izgled sučelja moguće dramatično izmijeniti), a nudi i slične mogućnosti. Korištenje samoga centra vrlo je jednostavno: odabere se jedna od ponuđenih kategorija i izabere sadržaj za reprodukciju.

Dobro je što nudi mogućnost reprodukcije DVD naslova, što je jedan od tipičnih zahtjeva kod stvaranja HTPC-a (podržani su i Blu-ray naslovi, ali ograničeno, pa se ta mogućnost mora kombinirati uz alate kao što je AnyDVD HD).

Ipak, naglasak je MediaPortala na gledanju i snimanju televizije, a premda se u tom kontekstu ponekad konfiguracija zna poprilično zakomplicirati, u većini će slučajeva sve proći bezbolno. Ugrađeni TV vodič sasvim je pristojno izveden pa je samim time i pregledavanje kanala ugodno, dok je i streamanje internetskog radija i slušanje klasičnog FM radija na visokoj razini (također je podržano snimanje).

Uza sve to, tu su i razni dodaci kao što su igrice ili prikaz vremenske prognoze, mogućnost dodavanja RSS sadržaja, a tu su i mobilne aplikacije (aMPdroid i Couchpotatoes za iOS), mogućnost pristupanja putem web preglednika (WebMediaPortal) te mogućnost pretvaranja smartfona u daljinski upravljač (WifiRemote). Cijela je stvar dodatno pojačana i proširenjima pa je moguće (uz malo petljanja) pristupiti servisima kao što je Netflix. Sve u svemu, MediaPortal je solidno softversko rješenje za izradu vlastitog medijskog centra s naglašenom podrškom za gledanje televizije, a uzimajući u obzir i testna izdanja, ima potencijala da postane još privlačniji - premda Pregledavanje filmova i reprodukcija glazbe je već i sada prilično prilično su jednostavni, a sve može izgledati i moćan. dovoljno atraktivno ako se malo potrudite

ASRock Z87 Extreme9/ac MediaPortal 2 Podrška za TV, proširivost Kompliciran za konfiguriranje, problemi s metapodacima Dojam Premda već i sada vrlo sposoban medijski centar, bit će još bolji u nadolazećim izdanjima URL www.team-mediaportal.com

66 / BUG2 LJETO 2015.

Naglasak je na gledanju televizije pa će ovo rješenje biti zanimljivo svima koji pri ruci imaju i DVB-T uređaj koji se može priključiti na računalo

Glavnoj konfiguraciji pristupa se izvan modernoga sučelja, a moguće je koristiti standardni modalitet te prošireni, koji je namijenjen iskusnima (bit će prikazane i eksperimentalne mogućnosti)

NextPVR 3.4.8

Za ljubitelje televizije Premda zapravo nije riječ o punokrvnim medijskom centru jer je iznimno naglašena podrška za gledanje televizije, može se iskoristiti i za gledanje drugih multimedijskih sadržaja. Ipak, ako vam TV program uopće nije važan, NextPVR možete slobodno preskočiti Premda nije punokrvni medijski centar, teško se oteti dojmu na nema ambiciju u jednom trenutku to postati jer nudi one ključne elemente. Ipak, u njegovoj je srži ono što on primarno i jest: alat za gledanje i snimanje televizijskih kanala. Stoga će najzanimljiviji biti vlasnicima TV kartica, onima koji traže dobar (i besplatan) alat za gledanje i snimanje televizijskih kanala i onima koji nisu pretjerano sretni sa softverom koji su dobili uz TV karticu.

Relativno ga je jednostavno instalirati i konfigurirati, no ne može se sve odraditi automatski (manjem će broju sretnika sve proraditi iz prve). Njegova su najveća boljka sitni bugovi i manji nedostaci, ali kako oni nisu nešto preko čega se ne može prijeći, čim se jednom sve podesi kako valja, NextPVR će raditi odlično i bez većih poteškoća, pritom nudeći i neke specifične mogućnosti.

Nakon kratke instalacije, u omanjem će se prozoru otvoriti sučelje tipično za multimedijske centre. Iz njega je moguće pristupiti televizijskim Premda sama konfiguracija nije složena, neće sve kanalima, raditi automatski pa se treba pripremiti na malo eksperimentiranja elektroničkom

programskom vodiču, filmovima i glazbi, slikama te DVD naslovu ubačenom u optički pogon. Konfiguraciji se pristupa putem skočnoga izbornika (uputno je skočiti na wiki, gdje ćete pronaći prilično jasnu Gledanje televizije mu je u krvi, a premda omogućava pristup i drugom multimedijskom dokumentaciju), pa sadržaju, nije istinski medijski centar prije nego što se počne kopati po dostupnim parametrima, obavezno je proći nekoliko inicijalnih koraka.

Najprije: podešavanje priključenih uređaja, a između ostalog TV kartice. U listi uređaja trebala bi biti prikazana priključena TV kartica, a na vama je da aktivirate pretraživanje kanala koji će biti upamćeni. Iako nije navedena Hrvatska, bit će pronađeni dostupni domaći kanali. Nikako se ne smije preskočiti i segment u kojemu se podešavaju dekoderi, premda je uputno tu isprva ništa ne mijenjati dok ne ustanovite problem sa slikom ili tonom. Nema li slike npr. kod pokušaja gledanja nekoga TV kanala, gotovo je sigurno krivac pogrešni dekoder. Stoga se treba pripremiti na malo eksperimentiranja i potom izabrati odgovarajući dekoder za pojedine formate.

Ostaje još podesiti putanje do mapa gdje se nalazi multimedija na računalu i definirati mapu gdje će biti pohranjene snimke. Nakon toga će sve raditi prilično dobro, pogotovo kod gledanja televizije.

Dovoljno je tek izabrati neki od kanala (dodatnim se mogućnostima pristupa putem skočnog izbornika), a u snalaženju svakako pomaže niz prečaca na tipkovnici koje nadomještaju izostanak daljinskog upravljača. Snimanje je također sjajno izvedeno i tu se nema što dodati - osim istaknuti da omogućuje istovremeno snimanje više kanala koristeći samo jednu TV karticu.

Osim gledanja televizije NextPVR nudi još hrpicu drugih mogućnosti.

Modularne je arhitekture pa je njegove sposobnosti moguće proširiti (pluginove ćete pronaći na službenom webu). Osim toga, nudi i web poslužitelj (kod konfiguracije ne zaboravite na vatrozid), pa je televizijske kanale moguće gledati sa svih umreženih računala (streamanje TV programa oslanja se na VLC, a u web pregledniku je dostupan i EPG).

Premda se ne može mjeriti s punokrvnim medijskim centrima i povremeno pati od manjih bugova, NextPVR se nameće kao sjajno PVR rješenje koje ima ambiciju da bude i više od toga. Stoga, želite li na svim računalima ili uređajima (može i na smartfonima, ali treba uložiti dodatni trud) u lokalnoj mreži gledati televiziju, ali i drugu multimediju, ovo bi vam se rješenje moglo dopasti.

ASRock Z87 NextPVR 3.4.8 Extreme9/ac Dobra podrška za televiziju, streamanje sadržaja Iritantni bugovi, nije pravi medijski centar Dojam Nije tipičan medijski centar, ali će poslužiti svrsi i dopast će se ljubiteljima televizije URL www.nextpvr.com

TV kanalima i drugome medijskom sadržaju moguće je pristupati i putem web preglednika zahvaljujući ugrađenom web poslužitelju (zgodno je i to što prikazuje EPG)

2015. LJETO BUG2 / 67

[ softver ] alternative za windows media center Mobilne aplikacije Penetracija na smartfone Od smartfona se očekuje da posluži kao svojevrsna Slično kao što to produljena ruka za ima Kodi, tako i za multimedijske centre ili Mediaportal postoji kao još jedan medij putem daljinski upravljač koji kojega će se multimedija omogućuje upravljanje servirana s nekoga tim multimedijskim multimedijskog centra centrom s pametnog telefona pogonjenog uživati. Stoga su centri Androidom, pa i više prisutni i na pametnim od toga. Primjerice, telefonima i to na moguće je streamati nekoliko razina: najčešće multimediju izravno na kao daljinski upravljači, telefon (slično kao što je to moguće s AirVideom zatim kao aplikacije za za iOS) i gledati pregledavanje sadržaja, televizijski program pa čak i kao punokrvni (ako je podešen TV multimedijski centri koji Tuner na računalu se pokreću izravno na gdje je instaliran smartfonu ili tabletu…

Mediaportal).

aMPdroid

Kodi Kodi je dostupan na nizu platforma, a jedna od njih je i Android. Ovo nije riječ o daljinskom upravljaču (to je odvojena aplikacija), nego jednostavno puna inkarnacija Kodija koja omogućuje da se gotovo bilo koji podržani uređaj s Android OS-om u tren oka pretvori u portabilni multimedijski centar.

Plex home theater 1.4.1

multimedija svuda Idealno rješenje za sve one koji zapravo i ne žele napraviti tipičan HTPC nego traže elegantan i vizualno zgodan način da uživaju u svojoj multimedijskoj biblioteci koju skladište na tvrdim diskovima.

I to bez obzira gdje se nalazili i koji uređaj koristili...

ASRock Plex Home Z87Theater Extreme9/ac 1.4.1 Sučelje, mogućnosti, sveprisutnost, lakoća korištenja Bugovit, metapodaci troše mnogo prostora Dojam Odličan i lijep multimedijski centar posve prilagođen novoj generaciji korisnika URL www.plexapp.com

68 / BUG2 LJETO 2015.

Plex Home Theater vrlo je zanimljivo rješenje koje će ponajviše odgovarati svima koji zapravo ne žele klasično HTPC računalo (premda ga se može formirati uz klijentsku komponentu), ali zato traže jednostavan način za konzumiranje svoje multimedijske biblioteke neovisno o tome što će se koristiti za reprodukciju.

Njegova je ključna prednost što je prisutan na više platformi, a zapravo dolazi u dvije komponente.

Tu je vrlo važna serverska komponenta,

koja služi upravljanju i onda serviranju multimedije (bilo da je riječ o videozapisima, audiozapisima ili fotografijama, pri čemu će na slabijim uređajima server odraditi i transkodiranje u stvarnom vremenu), s time da je podržana na više OS-ova, što uključuje čak i NAS-ove poznatih proizvođača (QNAP, Synology, ReadyNAS i drugi).

S druge je strane tu klijentska komponenta koja je također dostupna za cijeli niz OS-ova i uređaja (stolna računala, smartfoni i tableti), a ono što Plex čini dodatno zanimljivim jest

Kore

Plex for Android Aplikacija koja omogućuje potpuno uživanje sve multimedije koje će servirati serverska komponenta Plexa i praktički je neizostavna svakome tko se odlučio za Plex. Budući da je Plexov poslužitelj sposoban transkodirati multimediju u stvarnom vremenu, moguće ju je gledati na cijelom dijapazonu uređaja neovisno o njihovim hardverskim (ne)sposobnostima.

Jedan od ključnih elemenata svakog ozbiljnijeg multimedijskog centra jest i – daljinski upravljač.

Uz Kodi dolazi i Kore, aplikacija koja će pretvoriti pametne telefone upravo u daljinski upravljač i omogućiti da se na jednostavan način upravlja Kodijem iz udobnog naslonjača.

Tko ima Kodi, mora imati i ovo (dostupan je i na Androidu i na iOS-u).

Pristupanje i gledanje sadržaja sa smartfona i tableta jedna je od ključnih prednosti, a premda su aplikacije za Android, iOS i Windows Phone besplatne, za punu funkcionalnost se očekuje plaćanje pretplatnog modela

Plex Media Server ključna je komponenta i odgovorna za organizaciju i posluživanje multimedije. Automatski će prikupiti metapodatke s Interneta, svime se upravlja iz web preglednika, a podržava i DLNA

činjenica da ga dobro podržavaju i pametni televizori iza kojih stoje LG i Samsung, a tu je i podrška za uređaje kao što su Roku te Google TV (potonji su manje relevantni na domaćem terenu). Još je jedna prednost podrška za udaljeni pristup multimedijskoj biblioteci, s time da valja otvoriti myPlex račun (tu postoji i PlexPass kao mjesečna pretplata, pri čemu je najzanimljivija mogućnost PlexSync).

Nažalost, u ekosustavu Plexa nije sve besplatno. Serverska je komponenta za sada besplatna (još je u beti), a kako je riječ o stvarno dobro napravljenom rješenju koje će organizaciju multimedije učiniti jednostavnom (automatski će pokupiti sve što je potrebno s Interneta kako bi prikaz

filmova, glazbe i TV serija bio tim efektniji), može ga se dobro iskoristiti. Tim više što je podržan i DLNA, pa multimediju možete servirati bilo kojem podjednako certificiranom uređaju bez potrebe za dodatnom instalacijom bilo čega.

Klijenti su već ponešto drukčija priča. Na stolnim je računalima besplatan, a isto vrijedi i za aplikacije na smartfonima i tabletima. Barem djelomice. Naime, za punu funkcionalnost aplikacije, potrebno je ili pretplatili se na Plex Pass (što već nosi niz pogodnosti) ili platiti aplikacija jednom i to u iznosu od pet dolara. S obzirom na to da Plex doista izgleda i radi sjajno, nema razloga da se aplikacija ne kupi (ili se odluči na pretplatni model) ako se odlučite osloniti upravo na Plex. Klijent na stolnim računalima umije reproducirati sve što vam padne na pamet (uključujući i DVD naslove, no nema podršku za TV kanale), a jedna je od ključnih prednosti i vrlo pregledno sučelje koje je podjednako dobro prilagođeno TV ekranima, računalima i mobilnim uređajima.

To što nema podršku za klasične TV kanale

doista je nevažno. Plex, naime, briljira u podršci za razne internetske servise pa sadržaja sigurno neće nedostajati (ovisno o implementaciji, internetski će servisi biti dostupni i putem standarda DLNA) - treba samo instalirati neki od željenih videokanala. Serverom se upravlja izravno iz web preglednika, a kako je sučelje prilagođeno i totalnim početnicima, nitko s time ne bi trebao imati problema. Na taj je način i dodavanje sadržaja maksimalno pojednostavljeno, a trik je da se svime može upravljati i udaljeno bilo da želite svemu pristupiti putem Interneta ili ste predvidjeli središnje računalo na kojem skladištite multimediju. Bilo kako bilo, Plex je odličan medijski centar s kojim ne samo da ćete u potpunosti ovladati svojom multimedijskim bibliotekom nego ćete u njoj moći uživati gdje se god nalazili. Preporuka.

2015. LJETO BUG2 / 69

[ softver ] alternative za windows media center KODI 14.2

Proširenja i razni dodaci upravo su ono što čini Kodi toliko privlačnim. Njima je i mogućnosti i dostupan sadržaj moguće značajno proširiti

istinski vladar multimedijee Slavni medijski centar otvorenoga koda s kojim je praktički sve i započelo i dalje je neosporeni miljenik korisnika. Ne treba to uopće čuditi jer Kodi nudi praktički sve što bi jedan multimedijski centar trebao nuditi, pa čak i više od toga Riječ je o klasičnom projektu otvorenoga koda (isprva je to bila aplikacija namije­njena prvoj generaciji Xboxa) koji je dostupan za više platformi, a u nekim je segmentima jače podržan na GNU/Linuxu nego što je to slučaj s Windowsima (postoji i Live CD

ASRock Kodi 14.2 Z87 Extreme9/ac Sučelje, golema fleksibilnosti, pluginovi i proširenja Povremena nestabilnost, zna biti složen za konfiguriranje Dojam Nije savršen, no ovo je stvarno moćan i dobro opremljen medijski centar za najzahtjevnije prilagođen novoj generaciji korisnika URL www.kodi.tv

70 / BUG2 LJETO 2015.

Preuzimanje metapodataka postalo je tipična mogućnost, a Kodi to odrađuje gotovo savršeno, uz tek rijetke iznimke

inačica te razne druge izvedenice kao što je Kodi za Android OS). Ipak, Kodi nudi praktički sve što biste poželjeli od jednog multimedijskog centra, pri čemu valja imati na umu da je za neke značajke potrebno uložiti nešto više truda kako bi proradile.

Sama je instalacija Kodija iznimno jednostavna, dok korištenje cijeloga paketa u suštini ne zahtijeva posebno složenu konfiguraciju. Većinom je dovoljno namjestiti izvore odakle će Kodi crpiti multimediju, bilo da je riječ o videozapisima, glazbi ili fotografijama, te eventualno dodatno prilagoditi pokoji parametar. Drugim riječima, ako želite da multimedijski centar jednostavno bude klasična središnja konzola kroz koju ćete na vrlo efektan način konzumirati multimediju bez pretjeranog petljanja, onda za složenijim konfiguracijskim koracima i neće biti potrebe. Međutim, time ćete mnogo toga propustiti.

Naime, jedna od ključnih prednosti Kodija leži u velikoj proširivosti, pa ako trebate nešto što odmah nakon instalacije nije ponuđeno, velike su šanse da već postoji prikladan dodatak. Na vama je samo da ga instalirate. Povrh toga, želite li još više, morat ćete uložiti nešto više vremena da ga konfigurirate onako kako vam to odgovara, za što ponekad treba imati i strpljenja i upornosti. Ono što mu se svakako mora priznati jest da cijeli centar zaista lijepo izgleda.

Sučelje Confluence moguće je maksimalno prilagoditi, nije previše gladan resursa i sve jednostavno radi vrlo glatko. S reprodukcijom nema nikakvih problema, a jednako je to slučaj i s prepoznavanjem multimedijskih formata pa ćete vrlo rije­tko naletjeti na nešto što Kodi ne bi mogao reproducirati.

Zapravo, teško mu se može naći ozbiljnija zamjerka ako se u obzir uzimaju fundamenti. Čak nije problem ni nabaviti kompatibilni daljinski upravljač; postoji i pregled podržanih vrsta upravljača, uvijek se možete osloniti na bežičnu tipkovnicu i miš, a tu je i aplikacija za smartfone). No stvari se kompliciraju kada u priču želite uključiti gledanje televizije. Naime, Kodi tek odnedavno službeno podržava gledanje televizijskih kanala (to ne treba miješati s modalitetom za gledanje TV serija), no opet je potreban dodatan trud kako bi se sve odgovarajuće namjestilo. S jedne je strane potrebno osigurati pozadinski server, a s druge aktivirati odgovarajući PVR plugin.

Nakon malo petljanja i eksperimentiranja, gledanje televizije postat će stvarnost (u ranijim je izdanjima to bilo daleko složenije). Ipak, elektronički programski vodič baš i ne radi savršeno, no zato klasično gledanje kanala, snimanje (zajedno s opcijom namještanja da se snimanje odvija u zadano vrijeme), pa čak i pregledavanje teleteksta radi dobro.

Jedna je od najvećih boljki Kodija njegova povremena nestabilnost, a premda su ti ispadi i nenadana smrzavanja rijetka, ipak ih ima, što svakako narušava ukupan dojam. Međutim, sve su to sitnice u usporedbi s ukupnom kvalitetom, vrhunskom ponudom dodatnog sadržaja koji se instalira kroz proširenja te cijelim nizom drugih sjajnih mogućnosti zbog kojih je Kodi prvi izbor mnogima kada žele napraviti istinski HTPC.

Lenovo® preporučuje Windows.

BUDUĆNOST POSLOVNIH RAČUNALA JE NEPOVRATNO PROMIJENJENA

WINNER OF

od 12.599 kn

THINKPAD ® X1 CARBON Sa svojih 1,3 kg ovo je najlakši 14" POSLOVNI ULTRABOOK™ NA SVIJETU*.

Upoznajte stroj koji prkosi svemu što je dosada vrijedilo za poslovne ultraprijenosnike. Napravljen od gotovo neuništivih karbonskih vlakana, ovaj 14" laptop je iznimno tanak i lagan - 17,7 mm i 1,3 kg. Novi X1 Carbon ne samo da čuva naslijeđe ThinkPada, već ovaj nagrađivani laptop jednako tako postavlja i sasvim nove standarde za poslovne ultraprijenosnike.

Pokretan Intel® Core™ i7 procesorom vPro™ | Windows 8.1 | Do 512 GB PCIe SSD Lenovo RapidCharge baterija | ColorBurst WQHD zaslon | Inteligentni sustav hlađenja *Među glavnim proizvođačima u siječnju 2015. godine.

lenovo.hr

Osjetite čaroliju novog osobnog računala uz Intel Inside®

Lenovo zadržava pravo izmjene ponuđenih proizvoda i specifikacija u bilo kojem trenutku, bez prethodne najave. Lenovo poduzima sve napore kako bi se osigurala točnost svih informacija, ali ne odgovora za bilo koju uredničku, fotografsku ili tipografsku pogrešku. Sve slike su samo ilustrativne. Za punu specifikaciju i jamstvo na Lenovo proizvode i usluge posjetite www.lenovo.com. Lenovo, logotip Lenovo i ThinkPad su zaštićeni znakovi ili registrirane robne marke tvrtke Lenovo. Intel, Intel Logo, Core Inside, Intel Core, Intel vPro, vPro Inside i Ultrabook zaštićeni su znakovi tvrtke Intel Corporation u SAD-u i drugim zemljama. Microsoft i Windows su registrirani zaštićeni znaci tvrtke Microsoft Corporation u SAD-u i drugim zemljama ili oboje. Ostali nazivi tvrtki, proizvoda i usluga mogu biti zaštićeni znakovi ili oznake usluga drugih. © Lenovo 2015. Sva prava pridržana.

[ tehnologije ]

kompjuter n 72 / BUG2 LJETO 2015.

na kotačima 2015. LJETO BUG2 / 73

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

tri dekade digitalizacije Prvih stotinu godina povijesti automobila proteklo je uz zanemariv upliv elektronike, ali posljednja tri desetljeća bilježe eksponencijalni rast elektronički kontroliranih funkcija u automobilima te snage elektronike koja se u automobile ugrađuje. Nekoliko godina unatrag ovaj rast je dobio novi zamah, a slika automobila budućnosti mijenja se gotovo iz dana u dan 74 / BUG2 LJETO 2015.

Marko Guzina

A

utomobili, pogledamo li ukupnu povijest vremena ili tek razdoblje otkad ljudi bilježe povijest - i nemaju neki značajan staž. Većina kao prvi suvremeni automobil prepoznaje uradak Karla Friedricha Benza iz 1885. godine, a složit ćemo se da je od tada tehnologija dramatično napredovala. No na stranu sve ono za što su potrebne ljevaonice, goleme preše, tokarski strojevi i slično, ali kada je došlo do simbioze elektronike i automobila?

Povijest elektronike primjenjive na automobile i njihove motore s unutarnjim izgaranjem možemo povezati s Nikolom Teslom i njegovim patentom iz 1897. godine, a riječ je o kondenzatorskom sustavu paljenja. Slična, uvjetno nazovimo elektronika, koja se sastojala od pokoje diode, tiristora i kondenzatora vrlo se malo mijenjala tijekom narednih 70 go-

dina. Tek su sedamdesete godine prošlog stoljeća svjedočile pojavi prvih kompjutoriziranih ABS sustava. Početak osamdesetih je, pak, uz porast svijesti o zagađenju, primorao proizvođače automobila da posegnu za sklopovima koje bismo danas prepoznali kao elektroniku.

Ta prva elektronika u automobilima odnosila se na kontrolne jedi-

nice koje su upravljale pripremom gorive smjese te njenim paljenjem kod benzinskih motora s unutarnjim izgaranjem. Prvi sustavi elektronskog ubrizgavanja goriva široke primjene bili su zapravo hibridni sustavi koji su na temelju analognih očitanja od tek pokojeg senzora koristili predodređene mape pohranjene u ROM čipovima te na temelju njih određivali

Connect sustav uključuje veliki ekran osjetljiv na dodir, sposobnost automobila da se spaja na Internet te head-up display

Pogoni budućnosti

Nafta, struja, vodik ili hibridi?

Napredna elektronika brine se za sigurnost vozača i putnika, a Mazda CX5 jedan je od modela koji su posebno brižni, zahvaljujući aktivnom sustavu kočenja, nazvanom Mazda SCBS

izlazne vrijednosti za aktuatore.

Ovakvi sustavi su poznavateljima omogućavali dorade kroz „varanje“ na očitanjima koja su dolazila od senzora, ali jednako tako bilo je i nedostataka. Ovako rigidan sustav optimalno je radio s novim motorom, a kako bi se mehaničke komponente trošile, performanse su se udaljavale od idealnih.

Ostavimo li načas po strani ABS, ova rana elektronika bila je vrlo ograničena svojim sposobnostima.

Zadatak postavljen pred inženjere bio je na najbolji mogući način iskoristiti elektroniku, odnosno pomoću nje optimizirati rad motora uz korištenje svega nekoliko senzora. Od ranih osamdesetih godina do kraja devedesetih broj se senzora povećao s tri ili četiri na nekoliko desetaka, a danas možemo govoriti o više od stotinu senzora u luksuznim automobilima.

Prvi mikrokontroleri

Ovaj porast broja senzora omogućilo je uvođenje mikrokontrolera u elektroničke sustave automobila.

Ovakve elektronske upravljačke jedinice (ECU - electronic control unit) u realnom vremenu prate brojne parametre podsustava za koji su zadužene, a izlazni signal ne očitava se iz rigidne tablice, već se izračunava na temelju programa pohranjenog u EPROM-u, ili danas sve češćoj flash memoriji. Ovo od proizvođača traži da osim hardvera ECU sklopa razvijaju i sve složeniji softver koji sadržava stotine redova programa.

Koliko su elektronski sustavi u automobilima današnjice složeni, govori i podatak da su na prijelazu u novo tisućljeće jeftini automobili premašili broj od 10 ECU jedinica, od kojih je svaka imala neki svoj zadatak, a kod luksuznih automobila taj

je broj tek koju godinu kasnije premašio 100. Od proizvođača do proizvođača, pojedine kontrolne jedinice mogu biti objedinjene ili njihovim radom može upravljati jedna, glavna, za pojedini dio automobila. Tako možemo susresti skraćenicu ECU (engine control unit) koja nadgleda sve kontrolne jedinice vezane uz rad motora, a ponekad u pitanju može biti PCM (power-train control module) koji objedinjuje kontrolnu elektroniku motora, mjenjača i drugih komponenti pogona.

Od svega nekoliko senzora i aktuatora, u dva desetljeća je elektronika koja nadzire i upravlja radom motora narasla na 20 do 50 senzora te kojih 30 aktuatora. Danas ECU koji upravlja motorom nadzire tlakove, protoke, temperature, brojeve okretaja, razinu kisika u ispuhu (kod benzinskih motora) ili dušikove okside (kod dizelskih motora). Brzi izračuni na temelju ovih informacija i složenih algoritama određuju količinu usisanog zraka, tome prilagođavaju količinu goriva, mogu korigirati parametre sustava hlađenja i tako dalje.

Nakon motora - ovjes, stabilnost, kočnice...

Kod automobila opremljenih klasičnim mjenjačem možemo očekivati tek praćenje odabranog stupnja prijenosa te korištenja

Moderna hibridno-benzinska pogonska grupa koju potpisuje Volvo

Dizelsko-električni hibridi spremni su i za natjecanja poput ovog Peugeotovog LMP1 bolida

Teško je reći hoće li u narednim godinama vodeći svjetski proizvođači naprasno prekinuti proizvodnju vozila pogonjenih unutarnjim izgaranjem fosilnih goriva, ali čini se da su električna vozila Citroën C3 hybrid air pokazuje da tu i da ostaju. Dok ona se energija može akumulirati u trenutno nisu isplativa niti spremniku stlačenog zraka uza sve moguće državne pomoći i ustupke, a trenutno aktualni pad cijena nafte nikako im ne ide na ruku, za očekivati je razvoj tehnologija koje će otvoriti prostor smanjenju cijena takvih vozila. Prije svega je tu u pitanju cijena i tehnologija baterija koje u cijeni automobila trenutno igraju veliku ulogu.

Osim baterijskih električnih vozila, tvrtke kao što su Toyota, Audi i Honda sve otvorenije zagovaraju vodik kao gorivo budućnosti, a vodikove gorive ćelije kao tome analogni način proizvodnje električne energije. Kao i pri svakom uvođenju nove tehnologije otpor javnosti nije mali, a dodatnu prepreku predstavlja visoka cijena potrebne infrastrukture, primarno stanica za punjenje vodikom.

Vozila koja koriste hibridni pogon u određenoj mjeri predstavljaju zlatnu sredinu, s time da tu nalazimo brojne varijacije na temu. Japanski proizvođači orijentirali su se na benzinsko-električne pogonske grupe, tu i tamo možemo vidjeti dizelsko-električne kombinacije, Peugeot i Citroën prikazali su studiju hibridnog pogona koji umjesto električne komponente koristi komprimirani zrak.

Za pretpostaviti je da će naredno desetljeće na tržište dovesti baš sve ove tehnologije, a tek nakon toga na red bi trebala nastupiti svojevrsna kristalizacija i fokus na rješenja koja su se pokazala kao bolja.

U Volvu vjeruju u tehnologiju kao alat spašavanja života pa razvijaju sustav koji će eliminirati smrtne posljedice od 2020. godine

2015. LJETO BUG2 / 75

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Ekologija

Je li sve "zeleno" i ekološki prihvatljivo?

Nemoguće je iz priče o novim tehnologijama u autoindustriji izdvojiti onu o alternativnim pogonima, a jedno od pitanja koja se uz njih veže jest i ono koliko su zapravo oni dobri za okoliš.

Prvo što se valja zapitati jest koliko energije i općenito utjecaja na okoliš generira proizvodnja jednog električnog automobila i pripadajućih baterija. Ako je vjerovati popularnim procjenama, utjecaj proizvodnje električnog automobila osjetno je veći nego kada je riječ o “tradicionalnom” primjerku. Kada tome dodamo komplikacije prilikom recikliranja, električni automobil postaje sve manje zelen.

Tijekom eksploatacije električni automobil na baterije djeluje kao posve čisto prometalo, ali to je tek dijelom istinito. Da budemo precizniji, utjecaj na okoliš tada ponajviše ovisi o izvoru električne energije. Ukoliko svoj električni automobil napajate električnom energijom dobivenom iz ugljena, zapravo se vozite na ugljen. Analogno tome, ukoliko je električna energija koju koristite proizvedena iz čistih izvora kao što je hidroenergija, energija vjetra i valova ili sunčeva energija, vožnja je tada zaista čista.

Gotovo isto vrijedi i za vozila pogonjena vodikovim gorivim ćelijama, jer je za korištenje aktualnih tehnologija dobivanje vodika energetski zahtjevno, kao i njegovo skladištenje, prijevoz i konačno pumpanje pod visokim tlakom u vozila koja će ga koristiti. Iz toga ispada da “čistoća” takvog vozila uvelike ovisi o izvorima energije korištene u navedenim koracima.

Vozila s hibridnim pogonom priča su za sebe jer nerijetko je riječ o raznim SUV modelima koji svojom veličinom i masom premašuju potrebe prosječnog korisnika.

Iz toga se nameće pitanje bi li državni poticaji za takva vozila bili bolje utrošeni na moderne gradske automobile koji su potrošnjom goriva te utjecajem na okoliš daleko ispod razina “ekoloških” Golijata.

76 / BUG2 LJETO 2015.

Ukoliko električno vozilo punite energijom iz obnovljivih izvora, utjecaj na okoliš je mali, ali energija iz fosilnih goriva znači da zapravo tek izmještate zagađenje

kvačila, no automatske mjenjačke kutije, odnosno sve popularnije robotizirane mjenjačke kutije, zahtijevaju vrlo složenu upravljačku elektroniku. Robotizirani mjenjači danas mogu imati po dva kvačila te osam ili više stupnjeva prijenosa, a parametri prema kojima se ravnaju su brojni pa je odlučujuća “suradnja” između elektronike motora i mjenjača.

Nakon ovoga na red dolazi elektronika koja nadzire funkcije poput ABS sustava, kontrole proklizavanja, elektronskog programa stabilnosti (ESP), ali i sve češće prisutnog elektronski podesivog ili aktivnog ovjesa. Ovo su sustavi važni za sigurnost te njihovo pravilno funkcioniranje iziskuje provjeru senzorskih podataka desecima puta u sekundi te jednako brzu obradu podataka te izdavanje signala aktuatorima. Dok ABS pazi na to da se kotači ne bi blokirali prilikom snažnog kočenja, kontrola proklizavanja brine o tome da

nagli porast snage ne dovede do proklizavanja pogonskih kotača.

ESP je sustav koji u pravilu funkciju ABS-a kombinira s očitanjima položaja upravljača te žiroskopa.

Ukoliko elektronika zaključi da se vozilo ne kreće u smjeru u kojem bi trebalo na temelju položaja upravljača pomoću elektrohidrauličnog sustava koji koristi ABS može aktivirati kočnicu na jednom ili više kotača te tako nastoji vratiti vozilo na očekivanu putanju. Elektronski ovjes, bio on kontroliran hidraulički, pneumatski ili električno, očitava parametre te se prilagođava uvjetima na cesti, a vozač najčešće može postaviti prioritete za sportsku vožnju ili udobnost.

Sustavi aktivne sigurnosti koji počivaju na suvremenoj elektronici uključuju zračne jastuke, kojih u današnjim automobilima ima najmanje dva, a broj može narasti na deset ili više. Zatim je tu sustav automatskog zatezanja

U SAD-u zakonodavci zagovaraju međusobnu komunikaciju vozila kao ključ povećanja sigurnosti

Google Driverless car - prednosti i mane

Samo mijena stalna jest Autonomna vozila (AV) svakako su jedna od onih tehnologija koje imaju potencijal iz temelja izmijeniti svijet u kojem živimo. Prednosti i nedostaci koje ćemo navesti odnose se općenito na AV, ali u određenoj mjeri više na Google Driverless Car, zato što je u pitanju vozilo koje je zamišljeno kao isključivo autonomno, dok veliki proizvođači razvijaju mogućnost autonomnog upravljanja na postojećim “vozačkim” automobilima.

AV trebala bi smanjiti broj nesreća ili ih posve eliminirati izbacivanjem mogućnosti ljudske pogreške iz jednadžbe prometovanja. Nominalno bi AV mogli koristiti svi, uključujući one koji su premladi, prestari, tjelesno oštećeni ili, pak, privremeno onesposobljeni, recimo alkoholom. Ovime bi se isključila potreba prijevoza drugih osoba pa bi djecu u školu vozio autonomni automobil, baš kao i putnike na aerodrom i slično. Ovo bi smanjilo udaljenosti koje vozila trebaju prelaziti, što bi rasteretilo promet. Učinkovitija organizacija prijevoza značila bi i manje vozila u prometu, a tragom toga i manje zagađenja.

sigurnosnih pojaseva koji u pravilu funkcionira ruku pod ruku sa zračnim jastucima. Suvremeni automobili, pogotovo popularni SUV modeli, često su opremljeni sustavom kontroliranog spuštanja na nizbrdicama, a težnja povećanju sigurnosti popularizira sustav automatskog kočenja u slučaju nužde. Čini se da su posljednjih godina najveći korak naprijed načinili različiti sustavi pomoći vozaču, pa dok senzori za parkiranje i nisu neka novost, elektronika koja brine o tome da automobil ostane u svojoj traci jedan je od temelja iz kojih će proizaći autonomna vozila budućnosti. Prilagodivi tempomat drugi je vrlo važan dio slagalice koja će nam uskoro omogućiti poluautonomnu ili posve autonomnu vožnju u automobilima. Ovakvi tempomati sposobni su održavati zadanu brzinu, a prema potrebi i stanju u prometu, samostalno usporiti automobil na brzinu kretanja vozila ispred. Nakon što smetnja prođe, sustav ponovno ubrzava do unaprijed zadane brzine. Još jedan rezultat razvoja elektronike u automobilima je i pomoć pri parkiranju gdje automobil može sam identificirati prikladno mjesto za parkiranje te preuzeti kontrolu nad upravljačem, a vozač se treba

brinuti za kontrolu brzine i pravodobno zaustavljanje.

Težnje za autonomnom vožnjom u Europi

Povezivanje preko Interneta

Ne toliko novi, ali vjerojatno dosad najznačajniji, sustavi su koji brinu za udobnost, a riječ je, naravno, o klima uređaju, podesivim sjedalima, automatskim svjetlima, automatskim brisačima i sličnome. Napredak na ovom polju nije toliki kada je riječ o osnovnim funkcijama, već su prilična novost mogućnosti pristupa postavkama preko Interneta, a uz pomoć odgovarajućih aplikacija, odnosno pametnih telefona. Sve više proizvođača korisnicima dopušta otključavanje i zaključavanje automobila, paljenje motora, programiranje klima uređaja i slične mogućnosti na daljinu. Ovakva tehnologija zasad je rezervirana za luksuznije modele, no nema sumnje da će tijekom godina postajati sve šire dostupna.

Veliki napredak te promjena pristupa očituje se na polju infotainment sustava, dakle onih koji nas tijekom vožnje zabavljaju i informiraju. Sve se više primjećuje stapanje ovih funkcija s, primjerice, postavkama klima uređaja, a informiranje u automobilu poprima posve novu dimenziju pristupom

Mercedes je davno započeo istraživanja i testiranja autonomnog upravljanja

Audi koncept Prologue prikazuje kokpit automobila bliske sutrašnjice

Jasno, još je lakše prepoznati moguće nedostatke, a prvi je taj da strastveni vozači današnjice neće lako prepustiti upravljač računalima jer vožnja trenutno ne služi samo stizanju do cilja, već mnogima predstavlja daleko više. Uz to, široka implementacija autonomnih vozila značila bi ekonomski krah jer bi brojni profesionalni vozači ostali bez posla, a istodobno su takva vozila skuplja od običnih i zahtijevaju složenu infrastrukturu. Kad smo kod infrastrukture, AV se uvelike oslanjaju na GPS sustav pa bi blokiran ili slab signal mogao onemogućiti korištenje, s time da se mnogi već sada plaše mogućeg hakiranja, ali i gubitka privatnosti prikupljanjem podataka.

Nove tehnologije na Starom kontinentu Šezdesete godine su ideju o autonomnoj vožnji dovele do Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je Laboratorij za istraživanje prijevoza i prometnica testirao Citroën DS bez vozača, upravljan signalima iz magnetnih kabela u prometnici. Taj je automobil testnom dionicom mogao putovati brzinom od 130 km/h, uz manja odstupanja u brzini i po pravcu, nego što bi bio slučaj da njime upravlja čovjek.

Istraživanja su se nastavila i sedamdesetih, a analize su pokazale da bi korištenjem ovakve tehnologije na britanskim prometnicama kapacitet narastao 50%, a spriječilo bi se 40% nesreća.

Osamdesete godine su u igru uplele Mercedes-Benz, čiji je robotizirani kombi praznim ulicama Münchena sam mogao voziti brzinom od 63 km/h. Tragom toga za autonomnu vožnju se zainteresirala Eureka, europska organizacija za istraživanje i razvoj te pokrenula projekt Prometheus na koji je od 1987. do 1995. utrošeno 749 milijuna eura.

Projekt Prometheus (PROgraMme for a European Traffic of Highest Efficiency and Unprecedented Safety) zablistao je 1994. godine, kada su robotizirana vozila VaMP i VITA-2 prevalila 1.000 km autocestama oko Pariza te demonstrirala vožnju u konvoju, automatsko praćenje vozila, promjene traka i pretjecanje vozila. Drugi uspjeh postignut je 1995. godine, kada je modificirani Mercedes S klase prevalio približno 1.600 km od Münchena do Kopenhagena i natrag, postižući brzine do 175 km/h. Prosječno se ljudski vozač trebao uplesti u upravljanje jednom u 9 km, a ovaj automobil je prevaljivao i do 158 km bez uplitanja vozača. Postignuća iz ovog projekta postavila su temelje za nastavak razvoja autonomnih vozila.

Neveliki automobil bez komandnih papučica ili upravljača, specifičan je pristup autonomnoj vožnji iz perspektive IT diva

2015. LJETO BUG2 / 77

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Očekivani dolazak autonomne vožnje za mase

Koraci umjesto skoka Na pitanje kada će autonomna vozila postati dostupna širokim masama nema jednostavnog odgovora. U određenoj je mjeri mogućnost autonomnog upravljanja već sada dostupna sustavima zadržavanja u traci te paralelno s time prilagodivog tempomata i aktivnog kočenja. Na žalost, ovi sustavi zasad su dostupni u luksuznom segmentu, dakle nisu nadohvat ruke široj populaciji.

Mogućnost potpuno autonomne vožnje zasigurno će se prvo pojaviti na skupim modelima. Broj prodanih primjeraka te daljnji razvoj tehnologije dovest će do toga da opcija autonomnog upravljanja “iscuri” prema srednjim, a kasnije i nižim segmentima tržišta, s time da i tu možemo očekivati prvo pojedine elemente poput aktivnog kočenja, a tek potom cjelovite sustave.

Alternativno ovome, na tržištu bi se mogli pojaviti primarno autonomni automobili koji niti nisu zamišljeni za vozača, a primjer tome jest Google Driverless Car. Koliko god zamišljen za mase, cijenom će i ovakav koncept biti mnogima nedostupan, a široj publici bi ga mogla približiti suradnja između IT sektora i etabliranih te financijski potkovanih proizvođača automobila.

Iako su elementi autonomnog upravljanja već tu, potpuni sustavi su kod marki kao što je Audi, Cadillac, Mercedes i BMW najavljeni u narednih nekoliko godina, no vjerojatno će proći najmanje desetljeće prije nego što išta od toga postane dostupno mitskoj srednjoj klasi.

Sposobnost automobila da budu samostalni u prometu rast će s vremenom, a iako će na početku tehnologija biti dostupna u luksuznim modelima, za očekivati je njezino pojeftinjenje

Električna vozila su raskrstila s unutarnjim izgaranjem, ali njihovi pogonski sustavi zahtijevaju snažna računala koja će njima gospodariti na pravi način

78 / BUG2 LJETO 2015.

Internetu. U vožnji je sada moguće na velikim ekranima pristupati vijestima, glazbi i drugim sadržajima, tražiti ocjene obližnjih restorana ili sinkronizirati svoj pametni telefon s infotainment sustavom kako biste koristili željene mobilne aplikacije. Kontrolni instrumenti postaju fleksibilni pa ovisno o režimu vožnje i postavkama, mogu prikazivati brzinu i broj okretaja motora ili, pak, te informacije staviti u drugi plan, a kao primarno ponuditi upute navigacijskog sustava. Uz ovo, sve je češće u ponudi i HUD (head up display) koji najvažnije informacije projicira na unutrašnjost prednjeg stakla u vidnom polju vozača.

Električni automobili

Znanstvena fantastika ne staje na tome, a čini se da najviše napretka možemo vidjeti kod raznih električnih vozila jer dok je sama pogonska mehanika relativno dostupna i rijetko dosad neviđena, elektronika koja upravlja vozilom može načiniti ili raščiniti uspjeh pojedinog projekta.

Ovakva vozila nerijetko u manjoj mjeri ovise o onom temeljnom inženjerskom poslu kao što bi bio razvoj motora s unutarnjim izgaranjem, a češće su plod rada programera koji izazovima pristupaju na nešto drugačiji način.

Općenito gledano, dojma smo kako danas moć obrade podataka u automobilima više nije upitna te se prepreke prelaze i problemi rješavaju dodavanjem senzora te podešavanjem programa koji svime upravljaju. Dosad nabrojani elektronski sustavi predstavljaju temelj za naredni korak, a to je potpuna integracija i zatim autonomno upravljanje koje je, koliko imamo prilike vidjeti, već pred vratima. Prvi su timovi zaduženi za razvoj elektronike za automobile i vozila općenito muku mučili s pouzdanošću, sposobnošću obrade

podataka te prozaičnim izazovima kao što je otpornost na vibracije te visoke temperature i vlagu.

Danas je pred razvojnim odjelima kolosalni zadatak prikupljanja podataka od stotina senzora te njihova pravodobna obrada i iskorištavanje u sustavima koji odavno prelaze gabarite onoga što čovjek može vizualizirati.

Autonomno upravljanje

Teško je i pojmiti kako se s količinom informacija nose inženjeri koji rade na razvoju autonomnih vozila, gdje su “redovnim” senzorima pridodane informacije o okolini koje prikupljaju razni radari, laseri, kamere i drugi uređaji. Obrada ovih podataka, stvaranje “slike” okoline u elektroničkom mozgu vozila te zatim donošenje odluka na temelju beskrajno složenih algoritama zvuči kao nemoguća misija. Ipak, korak po korak približavamo se konačnom cilju, a čini se da je to trenutno autonomno upravljanje.

Nekoliko tvrtki već testira svoje prototipe u stvarnom životu, a demonstracija koju je priredio Audi tijekom ovogodišnjeg CES sajma sugerira da nećemo dugo čekati na serijsku proizvodnju. Mercedes i BMW prema demonstriranom, nisu daleko od rješenja spremnog za serijsku proizvodnju. Ovo, pak, otvara neka druga pitanja zakonske prirode, ali o tome u zasebnom tekstu. Pred proizvođačima je još ponešto razvoja te rada na infrastrukturi jer GPS informacije često nisu dovoljne za sigurno prometovanje, a čini se da nije lako “naučiti” automobil da vozi po različito konfiguriranom terenu. Specifičnosti prometovanja u Europi, Sjevernoj Americi ili Aziji iziskuju temeljite prilagodbe za pojedina okruženja, a neki proizvođači polažu nade u “pametne

Upravljanje određenim funkcijama pomoću intuitivnih gesti već je dostupno

prometnice” koje bi trebale sadržavati odgovarajuće uređaje koji bi automobilima pomogli prepoznati prometne znakove i slično.

Danas na tržištu već postoje automobili koji se gotovo sami mogu voziti u određenim uvjetima, a u pravilu je riječ o vožnji autocestom. Kada vozač aktivira pomoć za ostanak u traci te prilagodivi tempomat, njegov posao je tek nadgledati što se događa, a vozila poput određenih modela Mercedesa, Cadillaca, Subarua, Volva i drugih u slučaju opasnosti, prema potrebi će se posve zaustaviti. Sustav automatskog kočenja, odnosno prevencije sudara, već neko vrijeme koriste i marke kao što je Audi, BMW, Fiat, Ford, Honda, Nissan, Renault i drugi, zavisno od modela i tržišta. Tvrtka Volvo ide korak dalje te aktivno radi na razvoju sustava potrebnih da ispune cilj koji su si postavili, a to je do 2020. godine posve eliminirati prometne nesreće sa žrtvama.

Zanimljivo je primijetiti kako u svijetu motocikala elektronika posljednjih godina također napreduje velikim koracima. Kako su zakonodavci daleko manje pozornosti obraćali na zagađenja koja proizvode motocikli, kod njih je elektronika, počevši od elektronskog ubrizgavanja, kasnije doživjela implementaciju i procvat. S obzirom na prirodu tih vozila i njihovu nasljednu nestabilnost pokušaji postizanja autonomne vožnje i nemaju nekog smisla, infotainment sustavi imaju tek ograničenu primjenu, ali zato posredovanje u upravljanju kroz kontrolu proklizavanja, propinjanja te složene ABS sustave itekako ima smisla. Dok je deviza “brže, više, jače” dovela do toga da pojedini motocikli danas razvijaju preko 200 KS, uz koji kilogram manje od tog broja, jasna je potreba za elektronikom koja će paziti na to da vozač ne učini štogod glupo, no

Mazda

i o motociklima više u zasebnom tekstu.

Dinamična budućnost

Na kraju, što nam donosi budućnost? Hoće li automobili za desetak godina svi biti na struju ili pogonjeni hibridnim pogonom, to ne znamo, ali čini se izvjesno kako će autonomna vožnja postati dio svakodnevice, baš kao što je prije više od 100 godina postala vožnja vozilima na vlastiti pogon. Nema dvojbe oko toga da će tehnologija autonomnog upravljanja prvo pronaći put u luksuzni segment vozila, a hoće li tvrtke kao što je Google kroz partnerstvo uskoro takvu tehnologiju ponuditi i širokim masama, ostaje nam vidjeti.

Zapravo, ovo je trenutno područje koje se toliko brzo mijenja da ako odlučite ovaj siječanjski broj čitati na ljeto na plaži, vjerojatno ćete moći odgovoriti na neka od ovih pitanja.

Proizvođači prepoznaju trendove na tržištu potrošačke elektronike te s time povezane navike korisnika, pa je tako postavkama u automobilu omogućeno upravljati preko tableta

Obnovljena Mazda 6 s SKYACTIV-D agregatom donosi osjetno smanjenje potrošnje te zavidno smanjenje ispuštanja dušičnih oksida bez skupih sklopova u ispušnom sustavu, ali u velikoj mjeri s elektronikom posljednje generacije

Čipovi jamče opstanak Računala u automobilima preuzela su brojne uloge, a između ostaloga možemo im zahvaliti i na činjenici da su dizelski motori - u osnovi veliki zagađivači - u vrijeme povećane brige za okoliš, još uvijek s nama. Današnji dizelski motori koriste isti osnovni princip kao i njihovi rudimentarni preci, ali ono što im osigurava pravilan rad, snižene razine zagađenja te mirnoću i snagu na razini benzinskih motora, upravo je elektronika.

Napredak tehnologije materijala te uvođenje turbopunjača kao norme u svijetu dizelskih motora mehanički je preporod, a razvoj elektronskih kontrolnih sustava donosi sigurniju budućnost za žderače nafte. Neke tvrtke, poput Honde, odustale su od ulaganja u dizelske motore, ali Mazda je jedna od onih koji vjeruju u njihovu budućnost. S obzirom na rezultate koje postižu naprednim SKYACTIV-D agregatima, i sami postajemo uvjereni da za dizel postoji sutra. Pojedina mehanička rješenja koja odskaču od normi dio su slagalice, ali nema dvojbe da uspjeh ovog i ovakvih projekta ne bi bio moguć bez moćnih računala koja prate nebrojene parametre te jamče optimalan rad u baš svim uvjetima. Daleko smo stigli od dimilica prošlosti pa nema razloga da suvremeni dizelski motori, poput onog razvijenog u Mazdi, ne bi imali još "utrka u nogama".

Iako su dizelski motori tradicionalno smatrani slabim i prljavima, novi pristup te moćna elektronika omogućuju im visoku snagu, povećanu učinkovitost te smanjeni utjecaj na okoliš, a sport je dobar način promocije

2015. LJETO BUG2 / 79

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Autonomno upravljanje Razvoj potrebnih tehnologija je, čini se, brži nego što smo očekivali pa automobili sposobni posve autonomno upravljati u svim režimima vožnje stižu možda još ove godine. Ovo otvara brojne nove mogućnosti, no ujedno traži brojne prilagodbe pa valja vidjeti kako će napredovati implementacija nečeg ovako novog u društvu nesklonom promjenama

Ne samo da je autonoman, već je i lijep

računala voze bolje Pravne implikacije

Marko Guzina

Autonomna vožnja na sudu Zanima nas na koji će način i koliko pravodobno zakonodavci reagirati na pojavu ovog novog oblika prometovanja. Hoće li zakonodavci priznati odgovornost automobila, odnosno njegove umjetne inteligencije, s obzirom da proizvođači na takav način promoviraju mogućnost autonomne vožnje?

Alternativa tome je nekako zdravorazumska i uključuje potpunu odgovornost vozača za sve što se s njegovim vozilom događa, iako u trenutku nekog teško zamislivog nemilog događaja opušteno pijuckao kavicu i čitao novine.

Ukoliko zakon prepozna automobil kao odgovornog protagonista, postoji li mogućnost da se krivnja za eventualnu nesreću prebaci na proizvođača? Posve nam je lako zamisliti izjave o oslobađanju proizvođača od odgovornosti koje bi kupci potencijalno autonomnih automobila trebali potpisati prilikom kupnje.

Jednako tako, ako je automobil sposoban voziti autonomno, hoće li to značiti da će ga na put do kuće smjeti “nagovoriti” vozač pod utjecajem alkohola? Vjerujemo da će biti zabavno promatrati prilagodbu društva te reakcije zakonodavaca na, čini se, skoru implementaciju tehnologije autonomne vožnje.

Prije nego što na red dođe pitanje odgovornosti vozača, automobila, proizvođača ili više sile, potrebno je autonomne automobile uvrstiti u zakon te im uopće dozvoliti sudjelovanje u prometu na javnim prometnicama. Na međunarodnoj razini ovo će vjerojatno zahtijevati amandman na Povelju o cestovnom prometu, prihvaćenu 1968. godine u Beču.

80 / BUG2 LJETO 2015.

P

"Ali gospodine, suče, ja sam samo čitala, kako mogu biti kriva? "

ojedinci skloni pragmatičnom pristupu vjerojatno će odmah prigrliti i ovaj skok u razvoju tehnologije pa nemamo sumnji kako će prvi automobili sposobni za autonomno upravljanje biti tražena roba.

Kako sada stvari stoje, radit će se o ekskluzivnoj robi koja će potencijalne kupce tražiti među pojedincima dubljeg džepa, odnosno onima čije automobile plaćaju goleme tvrtke naoko nepresušnog budžeta.

Nemalo je zanimljivo pratiti različite pristupe pojedinih tvrtki pa dok Volvo, BMW i Audi rade na koncepcijski klasičnim automobilima koji će nuditi mogućnost autonomnog upravljanja, Google sanja svojevrsne mobilne kapsule koje s automobilima kakve danas poznajemo imaju vrlo malo zajedničkoga. Dokaz različitosti pristupa nalazimo i u tome da je razvojni odjel Googleova autonomnog vozila bio primoran ugraditi upravljač koji uopće nisu željeli tek nakon inzistiranja vlasti u Kaliforniji. Bez upravljača i

mogućnosti intervencije testnog vozača, Google ne bi dobio dozvolu testirati svoj automobil na javnim prometnicama.

Mercedes svoje aktualne modele nudi s vrlo naprednim sustavom koji ne dozvoljava autonomnu vožnju u svim okolnostima, ali vjerojatno je najpotpuniji trenutno u ponudi. Istodobno je ovaj proizvođač na ovogodišnjem CES-u u Las Vegasu prikazao svoje viđenje budućnosti automobila. Mercedes-Benz F 015 Luxury in Motion studija je koja zasad još sadrži upravljač te papučice, pa prema tome i mogućnost da vozač upravlja vozilom. Činjenica da se sjedala mogu zakrenuti suprotno od smjera vožnje daje naslutiti kako vozač nije zamišljen kao primarni gospodar sudbine, već više kao putnik koji će u megapolisima 2030. godine u ovakvom prometalu s još tri putnika moći pronaći malo prostora i vremena za sebe.

Gotovo nimalo futuristička već otrežnjujuće sadašnja, na CES-u je svijetlo reflektora ugledala i Audijeva studija nazvana Prologue. Kako mu ime govori, ovaj markantni automobil nije prikaz

nekog konkretnog budućeg modela, već tehnološki i dizajnerski predgovor onome što u cijeloj Audijevoj ponudi slijedi. Ovaj proizvođač i dalje će se uzdati u prijenos na četiri kotača koji ga je proslavio, izvor snage bit će hibridni pogon, dizajn sugerira sitan odmak od aktualnoga, a unutrašnjost drastično različito novo promišljanje. Jasno, bitno je naglasiti da je na pozornicu u Las Vegasu Audi Prologue izašao nakon što mu je to naređeno posredstvom LG pametnog sata, a Piloted Driving sustav prikazan u njemu trebao bi se do kraja ove godine pojaviti u prvom serijskom automobilu.

Audi možda djeluje najbliže rješenju zagonetke autonomnog upravljanja, no to je možda tek privid stvoren uspješnom komunikacijom s javnosti. Bez javnog pokazivanja postignuća na sličnim projektima zasigurno rade i japanski proizvođači, a u SAD-u je autonomno upravljanje u serijskoj proizvodnji za skoru budućnost najavio Cadillac.

Tvrtka koja škrto govori o svojem projektu na ovu temu tehnološki je napredna i mogla bi iznena-

Specifičnosti terena

'Obrazovanje' diljem svijeta BMW je zbog rasta tržišta prepoznao potrebu automobil naučiti ponašanju u Kini

BMW je prikazao sustav pomoću kojeg će si automobil sam pronaći mjesto u velikoj garaži, a na poziv s pametnog sata dolazi pokupiti vozača

Jedan od problema s kojim se susreću tvrtke angažirane oko razvoja tehnologije autonomne vožnje, bez dvojbe je i konfiguracija prometnica te specifičnosti prometa u raznim krajevima svijeta.

Ne treba posebno isticati kako je voziti ulicama kakvoga grada u Indiji i prometnicama Frankfurta vrlo različito.

Složeni elektronski mozgovi koji su u srži testnih autonomnih vozila različitih proizvođača moraju se naučiti nositi s brojnim tunelima planinskog područja Europe, specifičnostima prometovanja Italijom ili, pak, autocestama s mnogo traka u SAD-u.

Upravo iz ovog razloga tvrtke kao što su Audi, BMW i Mercedes odabiru različite lokacije diljem svijeta kako bi svoje sustave “naučili” voziti u takvim specifičnim okolnostima. Jasno je kako su temeljne vrijednosti i važnost sigurnosti uvijek u prvom planu, no očito je da različita okruženja otvaraju nova pitanja pa se testiranja provode u Njemačkoj, Kini te u Kaliforniji, Nevadi i Floridi u SAD-u, a kako bi čim više različitih scenarija bilo provjereno i savladano.

Sportska vožnja

Autonomna jurnjava Osim autonomne vožnje običnim prometnicama, izgledno je da budućnost donosi i brzu vožnju natjecateljskom stazom dok je računalo za upravljačem.

Nakon uspješnog testiranja modela TT, nazvanog Shelly, na brdskoj utrci Pikes Peak 2010., Audi testiranje krajnjih granica svog Piloted Driving programa razvoja autonomnih vozila gura do krajnjih granica na natjecateljskim stazama Europe.

Platforma za ova testiranja je sportska limuzina RS7 koja je premijeru pred javnosti doživjela na posljednjoj utrci njemačkog prvenstva turističkih automobila DTM. Jasno, izvan konkurencije i na praznoj stazi, testni RS7 je jurio po Hockenheimu, a sustav podešen da automobil drži na krajnjim granicama pokazao se iznimno sposobnim i omogućio postizanje brzina do 240 km/h. Osim temeljito razvijenih komponenti samog Piloted Driving sustava za dostizanje maksimuma na stazi bitna je preciznost, a to su u Audiju postigli korištenjem zemaljskih stanica GPS sustava pa je RS7 u svakom trenutku, mjerivo u centimetrima, znao gdje se nalazi.

Je li ovo bila tek dojmljiva demonstracija postojeće tehnologije ili Audi planira nastaviti razvoj natjecateljske autonomne vožnje koju bismo u doglednom vremenu mogli vidjeti u konkurenciji na utrci DTM prvenstva ili na 24 sata Le Mansa, ostaje nam vidjeti.

Autonomni Audi RS7 osmišljen je tako da natjecateljskom stazom juri na granicama mogućeg

Prije staze u Njemačkoj Audijev autonomni automobil je požurio na vrh čuvenog Pikes Peaka

2015. LJETO BUG2 / 81

Dell preporučuje Windows.

Što više nauče, više će stvarati.

Dell Inspiron 11 3148 serija 2 u 1 objedinjuje snažna svojstva koja će vam omogućiti da ove godine nadmašite očekivanja. Od učenja do kasno u noć do iskustava u stvarnom svijetu, ovdje se učenje susreće s djelovanjem.

Inspiron 11 3148 Serija 2 u 1

Inspiron 11 3148 Serija 2 u 1

Najbolje od osobnog računala i tableta po nevjerojatnoj cijeni.

Performanse prijenosnog računala. Praktičnost tableta.

Predstavlja Intel® Core™ procesor i3

• Intel® Core™ procesor i3 – 4010, 1.7GHz • Windows 8.1 • 4GB RAM, 500GB tvrdi disk

Opustite se.

Vaš Dell je siguran.

3 godine garancije.

www.comtel.hr Saznajte više na:

ZAGREB | NOVA CESTA 60 | TEL +385 1 3688 666 | FAX +385 1 3688 655 | E-MAIL prodaja@comtel.hr

KODEKS d.o.o., Zagreb Dell Preferred Partner, Dell Authorised Service Provider, Izložbeni salon, Tel: 01/3688-666, prodaja@kodeks.hr, www.kodeks.hr LINKS d.o.o. Zagreb, 01 3098 635, www.links.hr | EPLUS d.o.o., Zagreb, 01 6531 568, www.elipso.hr | ACQUISITUM MAGNUM d.o.o. Zagreb, 01 2451 176, www.adm.hr | Instar Informatika d.o.o. Zagreb, 01 5599 669, www.instar-informatika.hr | Jadran Informatika d.o.o., Rijeka, 051 228 014, www.jadraninfo.hr | TecomTrade d.o.o., Zagreb, 01 2958 788, www.tecomtrade.hr | JWARE d.o.o., Osijek 031 274 660 www.jware.hr | M-Computers, Zagreb, 013707 800, www.m-computers.hr | FRISD d.o.o., Krk, 051 222 818, www.frisd.hr | Lama d.o.o., Split, 021 270 270, www.lama.hr | Comel d.o.o., Karlovac, 047 421 111, www.comel.hr | TELEBIT d.o.o. Zagreb, 01 550 7990, www.telebit.hr | Trilit d.o.o. , Zagreb 01 7898 620, www.trilit.hr | ZIT d.o.o., Varaždin, 042 211 744, www.zit.hr | NetCom d.o.o., Rijeka, 051 212 608, www.netcom.hr

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Parrot RNB 6

Nada za starce Kontrolni instrumenti te infotainment sustavi u automobilima postaju pametniji, a pametni telefoni igraju sve veću ulogu integracijom sa sustavima u automobilima. Mnogi proizvođači vozila zakleli su se na vjernost Apple CarPlay ili Android Auto sustavu u Google produkciji, jer bolje je razvoj takvih stvari prepustiti stručnjacima. Ove dvije opcije imaju za cilj u automobil dopremiti svu snagu i svestranost mobilnih operativnih sustava te aplikacija koje oni nude, i to tako da ne odvraćaju pozornost od vožnje ili kompromitiraju sigurnost.

Ukoliko ste vlasnik starijeg automobila, niste imali previše opcija kad je u pitanju uvođenje infotainment i navigacijskog sustava u sadašnjost, ali Parrot tome nastoji doskočiti svojim novim uređajem kodnog imena RNB 6. Ova centralna jedinica zamišljena je tako da podržava Googleov Android Auto, ali i Apple CarPlay te na 7-inčnom ekranu osjetljivom na dodir ponudi blagodati kakve će se nuditi u novim automobilima. Parrot RNB 6 radit će na operativnom sustavu Lollipop 5.0 Android, početak prodaje očekuje se u drugoj polovici ove godine, a cijena bi mogla biti pomalo paprena, prema procjenama preko 800 dolara pa se ugradnja u Yugo 45 neće isplatiti.

Parrot RNB 6 održava auto sustave CarPlay i Android

diti, a riječ je, naravno, o Tesla Motorsu.

Na prvi pogled čini se kako su sve ove tehnologije nastale u proteklih nekoliko godina, no brojni privatni, a još više od država i interesnih skupina financirani projekti tijekom mnogih desetljeća vodili su prema rezultatima koji su pred nama. U Europi se kao zaslužni gledaju projekti EUREKA i SARTRE, a razvoj autonomnog upravljanja u SAD-u poticala je DARPA, agencija za napredne projekte obrane.

Ideja autonomnog upravljanja postoji već dovoljno dugo da je NHTSA, američka nacionalna uprava za sigurnost cestovnog prometa, razradila i klasifikaciju jer nije svaka autonomna vožnja jednaka. Nultim stupnjem smatra se situacija u kojoj vozač ima potpunu kontrolu nad vozilom u svakom trenutku. Prvi stupanj autonomnog upravljanja je onaj kad je pojedina funkcija prepuštena automobilu, a to, primjerice, mo-

Iako se o tome ne govori onoliko koliko o postignućima europskih proizvođača, Tesla Motors nesumnjivo vrijedno radi na mogućnosti autonomnog upravljanja

že biti automatsko kočenje. Drugi stupanj autonomnosti upravljanja nastupa kada su barem dvije vozačeve funkcije prepuštene automobilu, a to je danas dostupna mogućnost kombiniranja prilagodivog tempomata s funkcijom ostanka u traci. Treći stupanj autonomnosti je onaj koji ćemo vjerojatno doživjeti u serijskim automobilima već ove godine.

Opisan je kao vožnja tijekom koje vozač u određenim okolnostima može vozilu posve prepustiti brigu za funkcije relevantne za sigurnost, a vozilo procjenjuje situaciju te uz “dovoljno vremena za reakciju” prema potrebi, upozorava vozača da treba preuzeti odgovornost. Četvrti stupanj autonomnosti najvjerojatnije ćemo trebati pričekati još koju godinu, a riječ je o vožnji tijekom koje vozilo u potpunosti preuzima odgovornost od vozača, od kojeg se niti u jednom trenutku ne očekuje uplitanje. U ovom slučaju vozilo treba biti sposobno samo obaviti sve radnje, uključujući tu napuštanje parkirnog mjesta i parkiranje te treba biti sposobno sve funkcije obavljati bez da je u njemu vozač ili putnik.

Polako, ali sigurno prolaze dani kada je pripiti direktor poslovičnom šoferu dovikivao “vozi me kući i ne štedi konje” jer sada će na vožnju kući trebati potaknuti automobil koji će preuzeti upravljanje. U određenoj mjeri već dostupna, tehnologija autonomnog upravljanja tijekom narednih će se godina zasigurno nastaviti razvijati jer su je brojne moćne tvrtke autoindustrije prepoznale kao neizbježni element u vozilima budućnosti.

Projekt SARTRE

Vlakićima do uštede Europska komisija je 2009. godine pokrenula projekt SARTRE (Safe Road Trains for the Environment) koji je za cilj imao istražiti tehnologije i strategije koje bi omogućile povezivanje više vozila u prometu. Vozač prvog vozila aktivno bi upravljao, dok bi ostala vozila u nizu bila elektronski povezana te ga pratila, između ostaloga, radi uštede goriva.

Nekoliko europskih proizvođača automobila sudjelovalo je u ispitivanjima uz Volvo, koji je vodio projekt planiran na tri godine. Prvi uspješan test obavljen je u prosincu 2010. Godine, s time da su se uspjesi nastavili tijekom 2011. i 2012. godine, kada je tijekom testiranja u Španjolskoj automobil vozio iza kamiona pri brzinama do 90 km/h, uz razmak manji od 6 metara.

Cilj projekta je bio povezivanje vozila u “vodove”, a bez modificiranja postojeće cestovne infrastrukture. Do osam vozila trebalo se povezati elektronski, a radi ograničenja troškova predviđeno je korištenje postojeće tehnologije. Iako zasad nije urodio izravnim plodom, projekt SARTRE je zasigurno bio temelj najavi iz Volva da do 2020. godine nastoji eliminirati nesreće sa smrtnim posljedicama među vozačima svojih vozila.

Volvo je projektom SARTRE stekao vrlo vrijedna iskustva

2015. LJETO BUG2 / 83

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Automoto sport

turbo gladan elektrona Kao i u drugim natjecanjima, oktanski sportovi, odnosno njihovi sudionici, vode se devizom "brže, više, jače" s time da je razvoj mehanike u jednom trenutku stvorio potrebu za elektronikom koja bi sve držala pod kakvom-takvom kontrolom, a ove okolnosti su od utrka stvorile istinski generator tehnologija

Marko Guzina

N

atjecanja su često onaj motiv koji ljude tjera naprijed, a kada je riječ o tehnologiji automobila i motocikala, nema sumnje da su sedamdesete bile zlatne godine koje su pokrenule zlatno doba. Motocikli su, kada je riječ o tehnologiji sedamdesetih i osamdesetih, više profitirali kad su u pitanju mehanička rješenja koja su razvijana za sport, a zatim pronašla put u serijsku proizvodnju. Glede automobilizma, Formula 1 i njezina (prva) turbo era zaslužne su za goleme korake mehaničke prirode, ali i ništa manje nagao razvoj elektronike.

Kasnih sedamdesetih, točnije 1977. godine, u Formuli 1 osvanuli su turbopunjači pa iako njihove prednosti nisu odmah bile očite, pojavila se potreba za elektronikom koja bi prenapregnute strojeve držala na okupu.

Važno je napomenuti da su u pitanju bili agregati zapremine 1,5 litara, koji su podešeni za kvalifikacije, razvijali i preko 1.300 (tisuću tristo) konjskih snaga. Ovako “navinuti” motori izdržali bi dva do tri kruga prije nego što bi mehaničko nasilje od njihovih iznutrica načinilo kašu, ali ne bi trajali niti toliko da se o napajanju nisu brinula za to vrijeme moćna računala koja su upravljala sustavom elektronskog ubrizgavanja. Gladni turbomotori za utrku su podešavani na kojih 900 KS kako bi izdržali potre-

ban broj krugova, a spomenuta računala bila su na rubu svojih sposobnosti.

Vizionar automobilizma i glavni guru Lotusa Colin Chapman nedugo prije svoje smrti, 1982. godine, pokrenuo je projekt razvoja aktivnog ovjesa. Vjerojatno tada nije ni slutio da će njegova izmišljotina tridesetak godina kasnije oplemenjivati brojne SUV modele te luksuzne limuzine, već je motiv vjerojatno bila želja za pobjedom. U nadi da će aktivni ovjes umanjiti negativne efekte prelaska preko neravnina, stvoren je još jedan sustav koji je gladovao za računalnom snagom na četiri kotača. Istini za volju, povijest bilježi kako su se tijekom razvoja ovog sustava pojavile poteškoće jer je ovjes tražio svoje, a turbomotori su već 2015. LJETO BUG2 / 85

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Stagnacija razvoja

Renesansa je iza nas Usprkos tome što se u pojedinim natjecateljskim granama razvoj nastavlja, postoji razlog za određenu dozu pesimizma kada je riječ o prelasku tehnologija iz sporta u civilnu primjenu.

Posljednja tri desetljeća doista su nas razmazila, a iz sporta je u serijsku proizvodnju prošlo čitavo more naprednih tehnologija i elektronskih poslastica, no moguće je da je tome kraj.

Problem se nazire u činjenici da promotori i vlasnici licenci u mnogim glavnim sportovima pravila prilagođavaju nekim svojim navadama, a sigurnost vozača ili pokušaj ograničavanja budžeta često je izlika za dvojbene poteze. Ovo ostavlja tek rijetke "kraljevske" sportove iz kojih se možemo nadati novim tehnologijama, ali promjene pravila primoravaju momčadi na nelogične poteze i izmjene u promišljanju razvoja pa je upitno koliko korisne tehnologije možemo očekivati iz Moto GP i Superbike prvenstva ili Formule 1.

Izvan nabrojanih disciplina sve je više kategorija čiji razvoj je posve zastranio ili su promotori izmjenama pravila drastično ograničili prostor za razvoj pa stazama sada jure vrlo slični bolidi, gotovo identičnih agregata, različiti tek prema sponzorskim bojama. Kad smo kod takvog formata, anomalija u autosportu, američki NASCAR nekim čudom je sve do 2011. godine koristio rasplinjače, a elektronsko ubrizgavanje je uvedeno 2012. godine.

Njemačko prvenstvo DTM ima malo veze sa serijskim automobilima i ne ostavlja prostora za razvoj, ali bolidi od 600 KS svakako su atraktivni

NASCAR je tek 2012. godine uveo elektronsko ubrizgavanje

Reli zvijerke devedesetih bile su mehanički, ali nastavno tome i elektronski, vrlo složene

koristili maksimalne kapacitete raspoloživih računala.

Napredak IT sektora otklonio je poteškoće, a iako je Lotusov sustav crpio snagu agregata i donosio dodatnu masu, 1987. godine u bolid oznake 99T sjeda Ayrton Senna te ostvaruje pobjede na neravnim ulicama Detroita, a zatim i u Monte Carlu. Nedugo nakon toga Lotus odustaje od aktivnog ovjesa, ali štafetu na svoj način preuzima Williams, koji ranih devedesetih postiže zapažene rezultate. Iako je 1994. godina donijela zabranu korištenja aktivnog ovjesa, kotačići su se zakotrljali, a bolidi su dobili složene elektronske mozgove koji su mogli pratiti i brojne funkcije te pomagati vozaču na dosad neslućene načine.

Kraj osamdesetih bilo je doba uvođenja poluautomatskih mjenjača, a iako Ferrari 640 tada pati od poteškoća s mjenjačkom kutijom, do 1995. godine sve momčadi prelaze na ovu tehnologiju. Ovo otvara vrata nove domene u kojoj je posljednjih godina elektronika postala neizostavna, a simbioza s razigranom mehanikom upadljiva je na reli automobilima devedesetih. To je razdoblje kada su brojni senzori pronašli put do serijskih automo-

bila pa nije trebalo dugo da, tada još nedorađena, elektronika dođe na zao glas. Svejedno, usprkos svim otporima poklonika tradicionalnog, povratka na vozila lišena malih računala koja na sebe preuzimaju pojedine funkcije, više nije bilo.

Natjecanja su nam tako priskrbila bezbrojna elektronska pomagala od kojih neka u serijskoj proizvodnji spadaju pod domenu udobnosti, a neka sigurnosti, dok treća zadržavaju prvotnu funkciju, što je osigurati čim bolje performanse. Za potrebe natjecanja osmišljeni su brojni sustavi na kojima možemo biti više ili manje zahvalni, no razvila su se i snažnija, sposobnija računala.

U današnje vrijeme kada sposobnost, odnosno ograničenja u obradi podataka, nisu više u pitanju, na razvojnim inženjerima je da osmisle nove načine kako nam ta beskrajno pametna elektronika može koristiti. Čini se da je trend usmjeren na integraciju komponenti sve složenijih pogonskih grupa, a s obzirom na to da su i bolidi Formule 1 sada pogonjeni hibridnim motorima, postaje jasno u kojem smjeru možemo očekivati nastavak priče.

U Formuli 1 današnjice računala upravljaju nezamislivim

Razvoj prototipa klase LMP1 znatno je bliži serijskim automobilima, a razinom tehnologije ne zaostaje znatno za Formulom 1

86 / BUG2 LJETO 2015.

Utrkivanje na struju

Ferrari 640 prvi je bolid opremljen poluaktivnim mjenjačem koji je ubrzo postao standardnim, a nakon toga i našao put u serijske automobile i motocikle

količinama funkcija, prate rad kog proizvođača tako je postigla bezbrojnih komponenti uz po- uspjehe korištenjem turbo-dizemoć jednako toliko senzora, a lskog motora nove generacije, a podatke u stvarnom vremenu posljednji u nizu, Audi R18 e-tron šalju inženjerima u boksu. Ugra- quattro, opremljen je hibridnim đena elektronika tako upravlja ra- pogonom čijim funkcijama dodom beskrajno složenog agregata minira neizbježna elektronika. s unutarnjim izgaranjem, s time U jednu ruku je problematično da to nije sve. Tu su (ponovno) povlačiti paralele između sustaturbopunjači, zatim ERS sustav va korištenih u natjecanjima i prikupljanja energije te elektro- onih koji se ugrađuju u serijske motor-generator koji energiju automobile jer na stazi postoji može proizvoditi i skladištiti u samo jedan cilj, a to je pobjeda baterijama te ju, prema potrebi, dok u životu prvenstvo ipak ima vratiti u pogonsku grupu. Jasno, sigurnost. S druge strane, nema i dalje su tu razni sklopovi prije- dvojbe da su gotovo se gotovo svi nosa, automatiziranog mjenjača, tehnološki koraci u naprijed morobotiziranoga kvačila, raspo- gu zahvaliti izravno ili neizravno djele sile kočenja i sličnoga, pa upravo razvoju vezanom za sport. moć računala u bolidu Formule Ostaje nam samo nadati se da 1 zapravo prelazi granice poi- rođenje cestovnih automobila manja. Fotografija upravljača iz sposobnih za autonomnu vožnju sezone 2014. donekle opisuje u neće značiti istiskivanje vozača iz autosporta. čemu je riječ.

Istov remeno, nešto manje zapaženo, ali ništa manje upečatljivo, po određenim točkama specifičan razvojni put prate prototipi za utrke Le Mans Series. Riječ je o bolidima pokrivenih kotača koji tehnološki ne zaostaju mnogo za Formulom, s time da na nekim poljima liberalnija pravila dopuštaju više.

I ovdje elektronika iz sjene igra glavnu riječ jer baš niti jedan sustav više nije posve mehanički, ali prototipi klase LMP1 donose specifičnost da ih veliki proizvođači poput Audija koriste za razvoj, civil- Mick Doohan je iz elektronički siromašnog noj primjeni znatno dvotaktnog motocikla znao izvući maksimum, bliže tehnologije. ali skora promjena pravila učinila je elektroniku Momčad njemač- neizostavnom

Motocikl Mugen neskriveno podržava moćna Honda, a napredak u rezultatima je očit

Utrke na struju ne zvuče impresivno, ali mogu biti vraški zanimljive

Brzinom munje U svijetu takozvanih oktanskih sportova sve je jača struja onih koji se žele utrkivati na struju. Jedni u ovome pronalaze nove izazove, drugi cijene financijski dostupnije formate, ali svi sa žarom kroče na nove staze u vozilima pogonjenim električnom energijom.

Vozila pogonjena unutarnjim izgaranjem posljednjih godina ostvaruju neprimjetne napretke, ako ih i ima, a električna postaju bolja naočigled. Odličan primjer ovome je utrka električnih motocikala na legendarnom Otoku Man. Na prvoj takvoj utrci 2009. godine ostvarena je prosječna brzina koja je jedva premašivala rezultat benzinskog motocikla iz 1936. godine. Prošle godine je prosječna brzina premašila najbolji rezultat iz 1981. pa možemo reći da su električni motocikli tijekom posljednjih pet godina ostvarili napredak od 45 godina gledano kroz razvoj motocikala s unutarnjim izgaranjem.

Godina koja je iza nas donijela nam je i prvo prvenstvo električnih bolida pod okriljem Svjetske automobilističke organizacije, FIA. U svojoj prvoj sezoni Formula E koristi identične natjecateljske automobile te ne stimulira znatan razvoj, ali za drugu sezonu je najavljeno otvaranje pravila koje bi potaknulo tehnološku borbu među momčadima. I tako zanimljive utrke možda gledateljima ne donose uzbudljivi zvuk, no napetosti u pravilu ne nedostaje pa ćemo Formulu E rado pratiti i iduće godine.

2015. LJETO BUG2 / 87

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Motocikli Za razliku od elektronike u automobilima, čiji razvoj je potaknut između ostaloga sve strožim zakonima o utjecaju na okoliš, ugradnja računala u motocikle omasovila se kako bi se osigurala sigurnost, uz drastičan porast snage.

Popularizaciju je trebalo pričekati dvadesetak godina, ali motocikli su sada oplemenjeni elektronikom od vrha pa gotovo do samog dna ponude

Kad agregat nudi 205 KS elektronika je prijeko potrebna da stvari ne izmaknu kontroli

u daljini čuju se, kao gromovi...

Skok u snazi

Marko Guzina

Katalizator promjena Tijekom devedesetih godina motocikli “kraljevske klase” utrka Svjetskog prvenstva za Veliku nagradu (Grand Prix) bili su histerični predstavnici dvotaktne tehnologije koja je pjevala svoj labuđi pjev. Četverocilindrični agregati od pola litre razvijali su približno 180 KS i zadavali glavobolje inženjerima, mehaničarima, a najviše vozačima. Momčadi su tako posezale za brojnim, uglavnom mehaničkim, rješenjima kako bi kontroliranje takve snage doveli u doseg (nad)ljudskih sposobnosti vozača. Gotovo jedino elektronsko rješenje za kojim su tada posezali bilo je ograničavanje snage u prva tri stupnja prijenosa, s time da se takvo što i dandanas nalazi na snažnim cestovnim motociklima.

Kad je sezone 2002. premijerno uvedena Moto GP klasa litrenih četverotaktnih motocikala, njihova snaga je prekoračila brojku 200, a govori se o čak 240 KS. Ovo je razvoj i primjenu elektroničkih pomagala učinilo neizbježnom i neodgodivom kako oktanski sport ne bi postao krvavi sport. Narednih desetak godina izrodilo je brojne sustave koji su pronašli put s trkališta do cestovnih motocikala, što i ne čudi jer su tvorničke momčadi imale najveće budžete za razvoj. Dok danas elektronika donosi prestiž, sigurnost pa i udobnost serijskim sportskim, putnim ili, pak, motociklima stvorenima za čistu zabavu, pristup promotora sportu ograničava momčadi u prvenstvima pa je nastavak razvoja elektronike izglednije očekivati izvan sportskih borilišta.

Dvotaktni natjecateljski motocikli su se sve do 2000. godine provlačili uz tek ponešto elektronike

88 / BUG2 LJETO 2015.

Dolaskom na scenu Moto GP klase, čija snaga je dosezala 240 KS, kontrola propinjanja, kontrola proklizavanja i svakojake druge elektronske kontrole postale su nužne

P

riča o računalima ugrađenima u serijske motocikle počinje 1982. godine s odvažnom Hondom CX 500 Turbo. Rasplinjači koji napajaju motocikle u pravilu moraju biti vrlo složeni kako bi pravilno hranili agregate koji rade u vrlo širokom rasponu okretaja. Kada su u Hondi jednadžbi odlučili dodati turbopunjač, nepoznanica je bilo daleko previše da bi razumna količina fine mehanike riješila problem, i tako je CX 500 Turbo dobio elektronički mozak čiji je zadatak bio pomiriti nepomirljivo. Kako je turbo era u svijetu motocikala tek slijepo crijevo iz osamdesetih, isključimo li neke Kawasakijeve modele, elektronsko ubrizgavanje tada nije zaživjelo. Proizvođači su se nastavili služiti rasplinjačima koji su ipak iziskivali manje kompromise od elektronike, u čijem sklopu su u to vrijeme postojale brojne slabe karike, uključujući glomazne potenciometre na mjestu senzora otvorenosti gasa.

Ostavimo li po strani neke

Telemetrija i GPS

Ekvivalent današnje cestovne Superbike replike je prije 20 godina nudio 90 KS manje

Posljednja ludost iz Kawasakija razvija 326 KS uz pomoć mehaničkog kompresora i posve je jasno da je složena elektronika ta koja sprečava da se vozaču dan naglo pokvari

pomalo egzotične modele, od pojave Turbo Honde trebalo je proći koja dva desetljeća prije nego što je elektronsko ubrizgavanje počelo ulaziti u domenu konfekcije na serijskim motociklima. Slično vrijedi i za ABS sustav koji je na dva kotača prvi put ponudio BMW u svojem modelu K 100 iz 1988. godine.

Tadašnji ABS, razvijen suradnjom tvrtki BMW i FAG Kugelfischer, težio je 11 kilograma i prema današnjim pojmovima bio je vrlo rudimentaran. Aktualni ABS koji bavarska tvrtka ugrađuje u svoje motocikle teži kilogram i pol, a zanimljivo je primijetiti kako se sofisticiranost u radu ovakvih sustava može uočiti tek posljednjih desetak godina. Poput elektronskog ubrizgavanja, ABS je do prelaska u aktualno stoljeće bio više nesvakidašnja pojava nego norma, a među prvima ga je koristila Honda ST 1100 iz 1992. te po mnogočemu osebujna Yamaha GTS 1000 iz te iste godine.

Spomenimo kako sada direktiva Europske unije nalaže da svi novi motocikli zapremine preko 125 kubičnih centimetara od 2016. godine moraju biti opremljeni ABS-om.

Eksplozija snage za procvat elektronike

Ono što je elektroniku na motociklima učinilo nasušnom potrebom, bez sumnje je strašan rast snage tijekom protekla dva desetljeća. Uzmemo li za primjer cestovnu inačicu Ducati Superbike motocikla 916 iz 1995. godine, tehnički podaci navode 114 KS na 194,5 kilograma. Za današnji ekvivalent, Ducati Panigale R navodi se masa od 162 kilograma, bez tekućina, te maksimalna snaga od 205 KS. Kao prijelomna godina u borbi između fine mehanike i moćne elektronike spominje se 2002. godina, kada je u svijetu utrka za Veliku nagradu dvotaktnu tehnologiju zamijenila četverotaktna pa je stazama zagospodarila moćna Moto GP klasa.

Kako je razvoj natjecateljskih motocikala učinio za cestovne modele isto što i Drugi svjetski rat za zrakoplovstvo, tehnologije koje su se pojavljivale u Superbike i Moto GP natjecanjima pomalo su nalazile put u serijsku proizvodnju. Danas je taj razvoj usporen pohlepom promotora navedenih natjecanja, ali tehnologija je zarila zube u ponudu cestovnih motocikala pa sada kupci sami traže još, a

Telemetrija se izdašno koristi na utrkama, a Aprilia ju u vrlo složenoj izvedbi nudi i na cestovnom motociklu

Ducati sustav nešto je skromnijih mogućnosti, no trebalo je negdje početi

Naučni pristup jurnjavi Desetak ili više godina unazad ljubiteljima sportskih motocikala dovoljan mamac za kupnju kakve cestovne replike natjecateljskog modela bila je prepoznatljiva livreja u bojama kakve su krasile oruđe omiljenog trkača. Danas je to zamijenjeno željom da “šampioni” ulice raspolažu čim sličnijom elektronikom, a elektronika je ono što je najmanje teško prilagoditi cesti. Razni sigurnosni sustavi i oni koji pomažu lakše zauzdati ili čim učinkovitije osloboditi snagu moćnih agregata, nisu više dovoljni pa cestovni motocikli pomalo dobivaju sustave telemetrije, slične onima koje koriste natjecateljske momčadi.

U sportu, gdje su razlike među suparnicima mjerljive u tisućinkama sekunde po krugu, svaki detalj igra ulogu pa se tako na natjecateljskim motociklima prate brojni podaci, s time da neki služe praćenju stanja i korekcijama u stvarnom vremenu, a neki za analizu nakon utrke. Talijanske tvrtke Aprilia i Ducati nude slične telemetrijske sustave na svojim Superbike replikama, s time da se kao periferija za očitavanje podataka koristi pametni telefon u slučaju Aprilije, ili računalo Mac i USB kabel u slučaju Ducatija.

Potonji nudi mogućnost bilježenja brojnih parametara te njihovu kasniju analizu, što služi prepoznavanju i otklanjanju propusta, odnosno pogreški na stazi, a s ciljem postizanja boljeg vremena. Uz ovo, Ducati nudi i GPS opciju mjerenja vremena, gdje motocikl prepoznaje zadanu točku (ciljna crta) te tako mjeri vrijeme kruga.

Aprilia ide korak dalje pa omogućuje korištenje GPS funkcije za promjenu postavki motocikla u stvarnom vremenu. To znači da će se postavke kontrole proklizavanja, razvijanja snage i ostalih elektronskih pomagala mijenjati zavisno od trenutnog položaja motocikla na određenoj stazi. Osim toga, omogućena je zanimljiva vizualizacija pohranjenih podataka koja neodoljivo podsjeća na računalne simulacije.

2015. LJETO BUG2 / 89

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Elektronski ovjes

Kad ovjes aktivno sudjeluje u vožnji

BMW K 1300S prvi je tržištu nudio opciju elektronski podesivog ovjesa Vespa 946 odskače u ponudi skutera klase 125, kako cijenom tako i činjenicom da je opremljena kontrolom proklizavanja te ABS-om

Pomalo je nevjerojatno da od predstavljanja BMW ESA (Electronic Suspension Adjustment) sustava nije prošlo niti puno desetljeće, a tehnologija ne samo da je evoluirala pod okriljem sposobne njemačke marke, već i drugi, uglavnom europski, proizvođači nude svoje viđenje.

ESA sustav prve generacije bio je inovativan, no u osnovi je nudio tek elektronsko podešavanje postavki ovjesa u vožnji, za što je do tada trebalo zaustaviti motocikl, a nerijetko i posegnuti za alatom. Kasnije je BMW prikazao Dynamic ESA sustav aktivnog ovjesa, gdje vozač odabire način rada, primjerice onaj primjeren dinamičnoj, normalnoj ili opuštenoj vožnji, a elektronika manipulira postavkama unutar određenih granica, uzimajući u obzir parametre vožnje.

Vrijedi spomenuti kako su ovakvi sustavi prvo osvanuli u putnim motociklima, gdje i dalje čine značajnu razliku u doživljavanju modela koji ih nude i onih koji tu opciju nemaju. Tek nešto kasnije su više ili manje napredni elektronski ovjesi dobili svoje mjesto u arsenalu cestovnih sportskih motocikala pa ih danas nudi BMW i Ducati, a u segmentu putnih motocikala pridružuju im se Aprilia, Triumph i KTM.

razvoj se analogno tome nastavlja.

Elektronsko ubrizgavanje danas je sveprisutno u svijetu motocikala, iako je još prije 15 godina bilo prava rijetkost. Danas nije problem pronaći niti skutere klase do 50 kubičnih centimetara koje napaja moderna elektronika. ABS je postao dostupan u klasi 125, a većina proizvođača već ga neko vrijeme nudi kao opciju na modelima preko 125 kubika, dok tvrtke kao što je BMW već sada ABS nude kao dio serijske opreme na svim svojim motociklima.

Kontrola proklizavanja na iznenađujući je način pronašla put prema dolje kroz klase pa tako već neko vrijeme na tržištu postoje

čak i skuteri od 22 KS opremljeni ovom elektronikom koja donosi više sigurnosti. Prema principu da se može očekivati koliko se plati, ABS i kontrola proklizavanja na pristupačnijim proizvodima u pravilu je bazičnija, dok skuplji modeli donose napredna rješenja.

Paket elektronike koji ćemo pronaći na velikoj većini motocikala današnjice koji cijenom premašuju mentalnu granicu od 75.000 kn, u pravilu uključuje ABS, kontrolu proklizavanja, ali i mogućnost biranja načina rada agregata. Takozvani Ride By Wire sustavi, gdje ručica gasa djeluje na elektroniku, a ona zatim posredstvom aktuatora kontrolira leptiraste ventile

Aprilia Caponord Rally opremljena je aktivnim ovjesom, čija elektronika prati brojne parametre vožnje te u stvarnom vremenu obavlja korekcije postavki

Sve više cestovnih motocikala Superbike klase donosi elektronski podesiv ovjes te udobnost i sigurnost koja uz to ide Honda CX 500 Turbo prvi je tvornički motocikl opremljen elektroničkim ubrizgavanjem i pripadajućim računalom

90 / BUG2 LJETO 2015.

Robotizirani mjenjači

Crveno kvačilo zaduženo je za crvene, a plavo za plave stupnjeve prijenosa, a snažno računalo određuje što će se kada pomaknuti i reći 'klik'

sustava ubrizgavanja goriva, znače da nema izravne veze između vozača i agregata. Ovo znači da elektronika sukladno trenutnim parametrima, ali i unaprijed zadanim mapama, isporučuje snagu agregata. To je otvorilo prostor tome da proizvođači u elektroniku ugrade više takvih mapa pa vozač odabirom željene može očekivati maksimalnu, umjerenu ili posve mlaku reakciju na zakretanje ručice gasa.

Moderni motocikli iz postavki koje je vozač odabrao glede žestine ispoljavanja snage agregata, zaključuju unutar kojih okvira bi trebala raditi kontrola proklizavanja i ABS. Ako je vozač odabrao maksimalnu snagu, sustav će smanjiti uplitanje kontrole proklizavanja i ABS učiniti manje osjetljivim.

Suprotno tome, kada je odabrano blago razvijanje snage, često definirano kao postavka za kišne uvijete, kontrola proklizavanja će reagirati na svaki znak nevolje, a ABS biti krajnje osjetljiv.

Otporni na nepažnju

Ludo snažni motocikli današnjice često u paketu elektronike donose još sustava koji se brinu o tome da vozač potraje dovoljno dugo da kupi i idući novi motocikl. Jedna od takvih opcija koja motocikle čini “otpornima na glupost” je i sustav protiv propinjanja na stražnji kotač. Takve elektronske dadilje nalazimo na sve više motocikala kako njihova snaga prilazi brojci 200, a kod sportskih motocikala je već neko vrijeme vrlo česta.

Moćne cestovne replike Superbike modela uz ovo su opremljene i Launch control sustavom, koji je specifično osmišljen kako bi start iz mjesta bio što učinkovitiji. Takvi beskompromisni sportski modeli imaju i vrlo složene ABS sustave, koji između ostaloga u obzir uzi-

maju stupanj nagiba motocikala te preko jednog ili više žiroskopa prate brojne parametre. Ovakvi napredni ABS sustavi često donose opciju sprečavanja propinjanja na prednji kotač prilikom kočenja, a sve s ciljem osiguravanja sigurnosti, ali i čim bržeg vremena na natjecateljskoj stazi.

Motocikli kojima jurnjava nije prioritet, a udobnost i sigurnost jesu, također profitiraju napretkom elektronike. Sve popularniji putni motocikli nešto klasičnijeg ili, pak, avanturističkog kroja, danas su natovareni svakim komadom elektronike čiji se razvoj pokazao smislenim. Uz dosad navedeno, ovo uključuje elektroničke tempomate, integrirane GPS sustave navigacije, gdjegdje se može pronaći audiosustav, a u određenoj mjeri je elektronski, poluaktivni ili aktivni ovjes postao norma.

Zasad još uvijek priličan novitet, kada je riječ o elektronici na motociklima, predstavlja mogućnost povezivanja s pametnim telefonom, ali nakon što se ova mogućnost pojavila na sportskim modelima dvaju europskih proizvođača, nekako smo sigurni da neće proći dugo da i ostali prihvate izazov. Jednako tako, već postoje nagovještaji o tome kako pojedini proizvođači razvijaju nove pristupe integriranju motocikala nižih klasa te posebice skutera kao popularnih urbanih prometala, pa ne sumnjamo da će budućnost biti zanimljiva.

Napose, ipak živimo u vremenu u kojem se sve više vremena provodi na društvenim mrežama, a sve manje u jurcanju za loptom.

Kako bolje privući mlade nade koje će preuzeti baklju strasti za motociklima nego integriranjem onoga što poznaju i žive u svijet na dva kotača.

Okretan i gol, KTM Super Duke R donosi 180 KS uz nikakvu zaštitu od vjetra, ali brižna elektronika čini ga ‘otpornim na glupost’

Tragom automobila Donekle jednostavan komad elektronike, nazvan quick shifter, omogućit će lako mijenjanje stupnjeva prijenosa bez korištenja kvačila, ali napredak tehnologije, točnije prelijevanje iz autoindustrije, donosi nam robotizirane mjenjačke kutije. Recimo najprije da je grupacija Piaggio svojim modelom Mana 850 stvarala presedane korištenjem CVT-a, kontinuirano varijabilnog prijenosa kakav je svojstven prije svega skuterima. Mana 850 je bila revolucionarna po tome što je njezin linearni mjenjač, zahvaljujući elektronici, mogao simulirati fiksne prijenosne omjere, ali dolazak svjetske krize osujetio je moguću popularizaciju ovog rješenja.

Klasična mjenjačka kutija u kojoj aktuatori odabiru stupnjeve prijenosa te upravljaju radom kvačila, a sve pod dirigentskom palicom pametne elektronike, svoje mjesto pod suncem našla je u putnom motociklu FJR 1300A koji proizvodi Yamaha. Pomalo nezgrapno rješenje nije postalo globalni hit, ali opstaje na tržištu pa možda doživi i drugu generaciju u nekom drugom proizvodu ove tvrtke.

Trenutno vrh ponude predstavlja Honda, koja u nekoliko različitih motocikala nudi DCT, odnosno dual clutch tehnologiju.

Posve namjenski razvijena mjenjačka kutija opremljena je dvama kvačilima, od kojih jedno prenosi zakretni moment na tri parna, a drugo na tri neparna stupnja prijenosa. Ovo omogućuje ubrzanja uz minimalni prekid isporuke zakretnog momenta na pogonski kotač, dok napredna elektronika tijekom vožnje predviđa sljedeći korak.

Honda VFR1200F nudi se s tehnološki odvažnim DCT mjenjačem, dostupnim i u drugim modelima

2015. LJETO BUG2 / 91

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

SIGURNOST

kod mehaničara, hakiralo mi Uvođenje računalne tehnologije u automobile donosi i još jedan sustav koji može poći po zlu, odnosno, još jedan potencijalni problem o kojemu treba voditi računa. Iako je informatizacija serijskih automobila već neko vrijeme s nama, posebno u gornjem tržišnom segmentu, sigurnosni aspekti tek se odnedavna počinju istraživati. Može li se hakirati moderne automobile? Može, ali srećom, ne tako lako...

92 / BUG2 LJETO 2015.

Drago Galić

U

najnovijim Toyotama ili Teslama vrti se preko 100 milijuna linija kôda. Usporedbe radi, Android (operativni sustav) ima 12 milijuna linija kôda, a Apollo 11 koji je sletio na Mjesec 1969. imao je ukupno 145.000 linija kôda. Sav ovaj kôd ne vrti se, pak, na jednom centralnom procesoru nego na odvojenim kontrolerima koji obično idu pod imenom ECU, što je kraće za electronic control unit ili po naški, elektronička jedinica za upravljanje, te na centralnom infotainment sustavu. Svaki ovaj kontroler može se promatrati kao zasebno računalo, spojeno s drugim takvim računalima preko zajedničke sabirnice.

Na ove jedinice povezani su razni senzori i aktuatori koji upravljaju raznim sustavima automobila - od aktivacije brisača, preko rada motora do upravljanja kočnicama, gasom i volanom.

Veći broj računala povezanih u jednu mrežu nije neka velika novost - u računalnom svijetu su mreže uobičajena stvar već desetljećima.

Međutim, kod automobila se radi o bitno jednostavnijim protokolima i daleko manjoj otpornosti na zlonamjerne upade. Naime, komunikacija između različitih elektroničkih sustava modernog automobila na razini je komunikacije najjednostavnijih kontrolera u industrijskim strojevima koji u

komunikacijskom kanalu očekuju informacije i upute drugih takvih kontrolera, jer jednostavno nema izvanjskih zlonamjernih upada.

Komunikacija je otvorena i nešifrirana, i bez ikakve autentikacije, te se bilo koji signal prihvaća kao legitiman ako dolazi preko CAN-a -Controller Area Network. Kako automobili sada, poput televizora, frižidera ili perilica postaju “pametni”, odnosno mogu se spajati na Internet preko WiFi-ja, Bluetootha ili fizičkom vezom kad su

Milleru i Valaseku uspjelo je po volji mijenjati prikaz na ploči s instrumentima, uključivši tu i proizvoljni prikaz brzine

Teroristički napad

Kibernetska otmica više vozila

Kako se zaštititi?

Jedan od mogućih scenarija kako bi teroristi mogli iskoristiti ranjivosti u elektroničkim sustavima modernih automobila je koordinirani "cyber-hijacking", odnosno udaljeno preuzimanje kontrole nad više vozila na nekom lokaliziranom području (centar grada, važna križanja u blizini strateških zgrada poput policijskih stanica, vojarni, vatrogasnih i medicinskih ustanova), čime bi se paralizirao čitav promet u gradu ili dio ključnih službi koje onda ne bi mogle reagirati na glavnu terorističku prijetnju.

Diverzije u prometu nisu nova ideja, ali izvedba u predelektronsko doba zahtijevala bi više vozača koji bi osobno morali sudjelovati u stvaranju kaosa na prometnicama. Mogućnost udaljenog preuzimanja kontrole nad elektronikom većeg broja automobila s jednog mjesta, od samo jednog ili šačice operatera, ili čak samo jednog aktiviranog računalnog programa, podiže izvedbenu vrijednost ove ideje na sasvim novu razinu. Stotinjak ovako na daljinu otetih vozila moglo bi s lakoćom zatvoriti krucijalne prometnice i u najvećim gradovima poput New Yorka, Londona, Pariza i drugih koji imaju visoku gustoću prometa na relativno malom prostoru, i gdje se dobro taktički postavljenim preprekama može izazvati pravi kaos.

Lukave lozinke "1234"...

Trenutno se najlakšim načinom za prčkanje po tuđem automobilu čini upad preko infotainment sustava, i to preko Bluetooth uređaja. Istraživanja su pokazala da su u ovom slučaju apsolutno najslabiji dio Bluetooth lozinke koje se koriste za uparivanje uređaja. Više od polovice korisnika defaultnu lozinku za uparivanje (0000) zamijeni "lukavom" varijantnom koja se lako pamti i glasi 1234. Imalo iskusniji hakeri crackeri svjesni su ovoga pa su ove dvije lozinke prve koje se obavezno isprobavaju pri upadu u tuđi infotainment sustav.

Prednost ovakvog upada je to da se ne mora fizički provaliti u automobil, a loša strana (za onoga koji napada) je da treba biti relativno blizu kako bi Bluetooth veza mogla biti uspostavljena.

Jednom uspostavljena Bluetooth veza omogućuje nesmetano prčkanje po infotainment sustavu, što se samo za sebe ne čini pretjerano opasnim, ali postoji mogućnost injektiranja kôda koristeći poznate sigurnosne propuste OS-a koji pokreće infotainment sustav, a koji bi se onda preko CAN sabirnice preselio do ECU jedinica.

Problem je što za njihovo programiranje svi proizvođači automobila koriste dva vrlo jednostavna i dobro poznata jezika - ADS i OFA kojima se može preuzeti kontrola nad ovim jedinicama.

getribu... na servisu ili nekom drugom tipu održavanja, ovo neograničeno “povjerenje” u informacije koje kolaju sabirnicom postaje potencijalni izvor problema...

Dapače, prema istraživanjima provedenima na američkim sveučilištima još u 2010. i 2011. godini, CD pogoni, Bluetooth veza, namijenjena u prvom redu spajanju s mobitelom, i OnStar navigacijski servis, primarne su ulazne točke odakle se može injektirati zlonamjerni kôd u visoko informatizirana vozila i odatle preuzeti kontrola nad njima. Učitavanje zaražene MP3 skladbe s CD-a ili spajanje Bluetooth uređaja s malicioznim kôdom ili provala u OnStar sustav omogućuje upravljanje i pojedinačnim ECU-ovima unutar automobila - od trivijalnosti poput radija ili brisača i svjetala, pa do onih bitnijih sustava koji upravljaju gasom ili kočenjem. S obzirom na beskrajno “povjerenje” u komunikaciji između ECU-ova na zajedničkoj sabirnici, jednom reprogramiran jedan računalni čvor lako može imati utjecaja na ostale.

Antihaking uređaj koji bi trebao zaštititi OBD-II i CAN sabirnicu od izvođenja neželjenih programa, stoji 100 dolara u dijelovima, a razvili su ga Charlie Miller i Chris Valasek

Ranjivost automobila i na Defconu 2013

Dvojica sigurnosnih stručnjaka, Charlie Miller iz Twittera i Chris Valasek iz IOActivea, još 2013. godine su na Defconu demonstrirali što se može napraviti uz malo truda na dvije automobilske “platforme” koje su im bile na raspolaganju - Toyoti Prius i Fordu Escape. Na Priusu su tako uspjeli preuzeti kontrolu na ECU-om koji upravlja servom volana i bez problema, usred vožnje naglo trznuti

volan u stranu. Ovakva izvanjska kontrola volana ne ovisi o brzini pa je u teoriji moguće i tijekom velikih brzina na autoputu dovesti do naglog skretanja vozila i teške nesreće. Na istom vozilu uspjelo im je deaktivirati kočnice tijekom spore vožnje. Također su uspjeli preuzeti kontrolu gasa, odnosno po volji ubrzavati vozilo.

Valja imati na umu da je prije nekoliko godina Toyota bila pod udarom tužbi vozača u SAD-u koji su sudjelovali u raznim prometnim

nesrećama i koji su tvrdili da je vozilo samo ubrzavalo, za što je tvrtka okrivljavala tepihe u autu, loše održavanje, pijane vozače i što sve ne, ali nije mogla posve isključiti mogućnost računalnog kvara. Jednostavno, za razliku od, primjerice, protokola koji definiraju pravila za rad programa u zrakoplovstvu, i koji jamče mogućnost forenzike kada nešto pođe po zlu, takvog standarda i protokola u automobilskoj industriju, usprkos milijunima linija kôda koje danas koriste automobili - jednostavno nema.

Dapače, zahvaljujući primitiv2015. LJETO BUG2 / 93

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima Hakiranje automobila

Zadnja vrata obrane - korisnik

6 lakih komada

Iako je onemogućavanje bežičnog pristupa CAN sabirnici vozila, prema mišljenjima mnogih sigurnosnih stručnjaka, jedan od prvih koraka koji se mora napraviti kako bi se smanjila ranjivost suvremenih automobila, ovo ni u kojem slučaju ne jamči sigurnost.

Prema riječima Richa Stradera, direktora sigurnosti informacijskih tehnologija u Fordu, u ovom je trenutku teško reći da je bilo koji scenarij upada u sustave automobila nemoguć. Ipak, u stvarnosti još nema praktičnih pokušaja iskorištavanja svih sigurnosnih rupa koje su otkrivene u laboratorijima, niti su stvarni napadi otkrili neke nove, za koje još nitko nije znao.

Međutim, kao i kod računalne sigurnosti općenito, krajnja linija obrane sustava je krajnji korisnik. Čak i u slučaju da je vanjski upad u elektronički sustav automobila preko Bluetootha ili WiFi signala nemoguć, ostaje mogućnost stavljanja zaraženog CD-a, DVD-a ili memorijske kartice, s kojih će se onda aktivirati zloćudni kôd, odnosno skidanje aplikacije s Interneta, primjerice za infotainment sustav u automobilu, ili kao lažna nadogradnja za elektronički sustav, a koja sadrži zloćudni kôd. Trojanski konji su stoga vjerojatno najozbiljnija prijetnja sigurnosti vozila, kao i što su prijetnja i sigurnosti naših računala.

Dio proizvođača elektronike za automobile sam pokušava riješiti probleme upada zloćudnih aplikacija u sustav, ne čekajući širi industrijski standard. Poznati proizvođač audioopreme Harman, koji proizvodi Bluetooth uređaje za Hyundai, BMW, Mercedes Benz i druge, ima vlastiti sigurnosni sloj aplikacija koji posve odvaja infotainment sustav (koji se i sam nalazi na CAN sabirnici) od ECU-a koji su zaduženi za upravljanje ostalim podsustavima automobila. Ovo znači da (teoretski) zloćudni kôd, učitan u infotainment sustav u sklopu aplikacije preuzete s Interneta, skriven u MP3 datoteku ili na drugi način distribuiran do automobila, ne može otići do mikrokontrolera zaduženog za upravljanje radom motora, kočnica ili nečega drugoga.

Tvrtka Continental sklopila je savez s CISCO-om i IBM-om radi zajedničkog razvoja vatrozidova koji bi kontrolirali protok informacija između uređaja na CAN sabirnici. Također, za sada su odlučili da njihovi sustavi ne omogućuju punu internetsku povezivost (primjerice - odašiljanje informacija u realnom vremenu o stanju dijelova motora koje bi se slale mehaničarskim radionicama kako bi one unaprijed znale koje dijelove treba zamijeniti). Sustav još nije dovoljno siguran za takav tip širenja informacija.

Dakle, iako se na povećanju sigurnosti sustava radi, zadnja brana uljezima i dalje je korisnik.

94 / BUG2 LJETO 2015.

(Izvor: Car and Driver)

Trojanski konji

1

Napad: Telematika, odnosno udaljeno izvještavanje o stanju automobila (od ove godine dostupno u EU preko OnStar sustava) koje se koristi za izvještavanje policije o nesreći, a može onesposobiti

noj naravi komunikacija među računalnim komponentama u automobilima, ne postoji ni način na koji je moguće nadzirati rad svih ECU-ova i otkriti koji od njih odašilje ili prima problematične podatke ili izvršava zloćudni kôd.

Prema radu Millera i Valaseka, reverznim inženjeringom dolazi se do svih potrebnih podataka za upad u automobilske sustave: “Ispitujući CAN preko kojega ECU-ovi komuniciraju, moguće je poslati vlastite poruke ECU modulima u namjeri da naprave nekakvu akciju te je moguće i posve reprogramirati pojedinačni ECU. Radi se o samostojećim sustavima povezanim preko CAN sabirnice.

Svaki ima brojne senzore i aktuatore (koje je moguće aktivirati)”.

Za potrebe svoje prezentacije na Defconu 2013., Miller i Valasek koristili su vlastiti modul koji su na CAN sabirnicu spojili preko OBD-2 priključka (On-Board Diagnostics System) koji se, inače, koristi za provjeru stanja vozila prilikom servisa. Pored upravljanja kritičnim funkcijama vozila, kao što su upravljač, gas i kočnice, te aktiviranjem sustava pomoći pri parkiranju i kada se vozilo uopće ne parkira (pri velikim brzinama), bez većih problema uspjeli su preuzeti kontrolu i nad manje kritičnim sustavima - prikazom brzine, koji su po volji mijenjali, neovisno o stvarnoj brzini automobila; poruke o greškama; odometar i druge pokazivače na ploči s instrumentima.

U slučaju oba vozila - Toyoti i Fordu, bilo je potrebno imati

fizički pristup sabirnici i OBD-2 priključku da bi se spojili na sve sustave vozila. Dakle, demonstracija nije uključivala preuzimanje potpune kontrole vozila preko WiFi-ja, Bluetootha ili injekcijom zloćudnog kôda preko zaražene MP3 datoteke ili aplikacije skinute s Interneta. Međutim - i ovo je, barem teoretski, moguće.

Internet of things?

Pored poziva automobilskoj industriji da postroži vlastite kriterije prilikom dizajna ovakvih sustava i razvije protokole i standarde koji jamče veću sigurnost elektroničkih komponenti i čitavog vozila od zloćudnih napada, istraživanje ukazuje i na potencijalne opasnosti koje dolaze za budući “Internet of things” - povezivanje svih uređaja koje danas koristimo s Internetom.

U naravi Interneta je opća komunikacija svih sa svima, a ne samo vlasnika sa svojim računalom, perilicom, televizorom ili automobilom. Kako je jasno da integracija sofisticirane elektronike i informatizacija vozila vodi prema njihovom permanentnom spajanju na Internet, tako je jasno i da su opasnosti koje vrijede za bilo koje računalo koje koristimo, sada prešle i na vozila kojima se koristimo.

Iako još nema dokumentiranih slučajeva “in the wild” preuzimanja upravljanja nad tuđim vozilom, postoje anegdotalni slučajevi preuzimanja kontrole nad infotainment sustavima u automobilima. Naime, četveroznamenkasta šifra koja se koristi za uparivanje Bluetooth

ukradeno vozilo i daje dijagnostičke informacije, može se iskoristiti za interferiranje s raznim sustavima unutar vozila. Dobivanjem nadzora nad telematikom daje i mogućnost upravljanja svim uređajima spojenima na CAN sabirnicu. Haker bi tako mogao onemogućiti paljenje automobila, kao da je ukraden.

Obrana: Autentikacija sustava i računala kojima je dozvoljeno spojiti se na telematski sustav automobila. OnStar koristi sustav whitelistinga, odnosno mogu se spojiti samo oni koji su izrijekom navedeni u listi.

2

Napad: Preko OBD-II utičnice. Sustav je direktno povezan s CAN sabirnicom i moguće je napisati kôd koji će se njome distribuirati do drugih ECU-a. Ovo je napad koji jamči kontrolu nad svim sustavima automobila.

Obrana: Donedavno podaci koji su išli CAN sabirnicom nisu bili šifrirani ni na koji način (na povjerenje...). Proizvođači sada koriste šifriranu komunikaciju i autentikaciju (digitalni potpis) datoteka kojima je dozvoljeno pokretanje.

3

Napad: U većini modernih vozila zaključavanje vrata je povezano s drugim sustavima vozila pa se ona zaključavaju automatski kad auto kreće, ili se otključavaju automatski kada se aktiviraju zračni jastuci ili su ključevi unutar vozila. Ova povezanost može se iskoristiti da bi se mehanizam zaključavanja iskoristio za pristup drugim sustavima.

Obrana: Jednosmjerna komunikacija umjesto dvosmjerne. Ovaj sustav bi tako mogao samo primati podatke od sustava o kojima ovisi, a ne i odašiljati instrukcije.

4

Napad: Skidanje MP3 datoteka sumnjivog porijekla omogućuje potencijalno ugrađivanje zloćudnog kôda u nešto što nam se čini samo kao glazba za infotainment sustav.

Obrana: Verifikacija i autentikacija sveg softvera koji se izvodi na infotainment sustavima. Zbogom piratiziranim sadržajima...

5

Napad: Kao što je moguće skinuti neautoriziranu i kompromitiranu aplikaciju sa zloćudnim kôdom za mobitele ili računala, tako je to moguće i s aplikacijama za infotainment sustave automobila.

Obrana: Proizvođači automobila koriste whitelisting za aplikacije kojima je dozvoljeno izvođenje na njihovih sustavima, a GM-ov MyLink izvodi sav softver preko udaljenih servera kako jedna zaražena aplikacija ne bi zarazila i druge instalirane u autu.

6

Napad: Udaljeno bežično otključavanje trebalo bi funkcionirati tako da se vrata otključaju kada vlasnik ključa dođe sasvim blizu vozilu, odnosno, aktiviranje motora je moguće kada on već sjedi u kabini. Korištenjem pojačala hakerima je uspjelo aktivirati vozilo kodiranim ključevima udaljenim i preko 10 metara.

Obrana: Kako enkripcija ključeva sama po sebi nije probijena, već je samo povećan domet signala, ne radi se o značajnom sigurnosnom problemu.

Elektronički sustavi modernog automobila koje je dokazano moguće hakirati

uređaja, ispostavilo se, za većinu korisnika je ili defaultna 0000 ili “lukava” 1234 koja se lako probije.

Jednom probijena šifra lako se iskoristi za uparivanje mobitela, tableta ili drugog računala preko Bluetootha s infotainment sustavom vozila u blizini. Posljedice ovoga mogu biti minorne (jedan korisnik se hvali da je vozeći se pored svog prijatelja na autoputu na taj način iz svog automobila promijenio stanicu u njegovom), pa do dobivanja podataka o vožnji i drugih informacija koje bi se kasnije mogle iskoristiti na štetu korisnika.

Moguće je i pokretanje aplikacija na onim infotainment sustavima koji dozvoljavaju skidanje i pokretanje vanjskih aplikacija, a koje i same mogu biti inficirane zlonamjernim kôdom. Kao jednu od prvih mjera sigurnosti stručnjaci predlažu onemogućavanje bilo

kakvog bežičnog pristupa sustavima na CAN sabirnici, odnosno pristup jedino preko fizičkog ODB/ BT priključka. Na ovaj način samo onaj tko može otvoriti automobil, korisnik ili serviser, može pristupiti i CAN sabirnici.

Favoritka nije u opasnosti!

Za domaće korisnike koji uglavnom ne voze visoko kompjuterizirane automobile, dobra je vijest da su izvan opasnosti Škode ‘favoritke’ i Lade Nive - bez pajsera i upada u kabinu teško da netko nad njima može drugačije preuzeti kontrolu. Oni s automobilima iz gornjeg ranga imaju teoretske izglede biti napadnuti, ali to nije vjerojatno.

Međutim, u mjesecima i godinama koje dolaze, samo je pitanje trenutka kada će se i to dogoditi.

Toyota

Tko je na kraju bio kriv?

U posljednjih nekoliko godina stupce novina punile su, doduše rijetke, nesreće Toyotinih vozila u kojima su vozači inzistirali na tome da je vozilo samo ubrzavalo i kad je otpuštena papučica gasa, odnosno "nije se htjelo" zaustaviti kada je pritisnuta kočnica.

Toyota je za ove nesreće okrivljavala podne prostirke u automobilima, vozače i što sve ne, ali nije mogla u potpunosti isključiti mogućnost da je problem softverske naravi, odnosno u elektronici koju koriste.

Na kraju je sve završilo izvansudskim nagodbama, ali usprkos tome što se u istragu uključila i NASA, nije sigurno gdje leži krivnja.

Kako nije bilo moguće napraviti forenziku sustava kao, primjerice, u slučaju avionskih nesreća, gdje se također često provjerava jesu li elektronički sustavi i na koji način bili umiješani u nesreću? Razlog je jednostavan - aeronautika koristi standarde poput DO-178 za podsustave o kojima ovisi sigurnost letjelica, koji su pravljeni s namjerom da je bugove i neželjeno ponašanje programa moguće trenutno uočiti i u kasnijoj, eventualnoj forenzičkoj, fazi izdvojiti iz "šuma". Automobilska industrija takvih standarda (još uvijek) nema.

2015. LJETO BUG2 / 95

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

Nvidia Tegra Nvidiju poznajemo prije svega po uspjehu u našoj branši - grafičkim procesorima namijenjenim računalima, i to od onih namijenjenih integraciji u matične ploče i prijenosnike pa do onih namijenjenih grafičkim karticama i specijaliziranima za paralelne izračune u njihovoj seriji Tesli, koje u ovom slučaju nemaju veze s istoimenim proizvođačem automobila.

Međutim, Nvidia se najviše gura baš u automobilsku industriju, za koju misli da će u vrlo skoroj budućnosti donositi glavni dio zarade

Jen Hsun Huang na ovogodišnjem CES-u predstavlja Drive PX modul za autonomnu vožnju, spreman za ugradnju u automobile

naša raja u automobilskoj industriji Drago Galić

Tegra X1

Maxwell za aute

I

Prema svim dostupnim podacima, Tegra X1 je skalirana verzija Maxwella (GeForce 900 serija čipova), namijenjena upotrebi u automobilima, ali i mobilnim uređajima relativno male potrošnje električne energije. Podržava DirectX 12, OpenGL 4.5, Nvidia CUDA, Open GL ES 3.1 i AEP. Centralna jedinca je osmojezgreni 64-bitni ARM procesor s ukupno 10 MB L2 cachea raspoređenog u osam banki - četiri po dva megabajta i četiri s po 512 kB. Hardverski je podržan H.265, H.264 i VP9 video, i to HD i 4K Variante. Čip je izrađen u 20-nanometarskoj tehnologiji, a daje izlaz u HD, 2K i 4K razlučivostima u 60 fps.

U slučaju reprodukcije HD videa, može dati četiri različita videostreama u 60 fps za svaki ekran.

Daleko veća od prošlogodišnjeg čipa K1, Tegra X1 nudi performanse veće od teraflopsa, mogućnost obrade 12 videostreamova istodobno i infotainment na 4 HD ekrana u vozilu...

96 / BUG2 LJETO 2015.

ako je na računalima, ponajviše stolnima, dobro poznato ime, Nvidia se usprkos nemalom trudu koji provodi posljednjih nekoliko godina, nije baš uspjela ugurati na tržište mobilnih uređaja poput mobitela i tableta, gdje i dalje vladaju SoC-ovi bazirani na ARM-ovoj arhitekturi i Qualcommova rješenja.

Tvrtka se, međutim, ne predaje pa je tako na ovogodišnjem CES-u predstavila Tegru X1 - SoC nastao na poznatoj platformi, ali namijenjen baš ugradnji u automobilske računalne sustave. Ako je možda čip i prevelik za mobitele ili tablete, nije prevelik za automobile, a prema mišljenju direktora kompanije Jen-Hsun Huanga, pruža veću procesorsku moć od bilo kojeg drugog mobilnog čipa koji bi eventualno nekome pao na um koriIzgled modula Drive CX koji je standardne veličine i spreman za ugradnju

stiti za istu namjenu. Dapače, ako je vjerovati službenim podacima, Tegra X1 je prvi mobilni čip s procesorskom snagom većom od jednog teraflopsa - oko 1,15 teraflopsa prema Nvidijinim podacima.

Usporedbe radi, i7 porodica procesora daje od 4,5 do 6 gigaflopsa po jezgri, iako se ovi rezultati zapravo ne prenose direktno u ukupne performanse jednog i drugog procesora.

Realno gledano, iako je X1 nasljednik Tegre K1, radi se o skaliranoj Maxwell GPU arhitekturi, namijenjenoj stolnim računalima koju je Nvidia predstavila prošle godine. Tegra X1 sa svoje strane tako se sastoji od osmojezgrenog 64-bitnog centralnog procesora koji je jezgra SoC-a, te 256 GPU jezgri. Ukupno je dvaput brži od Tegre K1, predstavljene prošle godine.

Navodno pod punim opterećenjem X1 troši svega 10 vata, što je i dalje nezgodno za mobitele, ali u odnosu na dostupno hlađenje i napajanje u automobilskom okruženju, više nego štedljivo.

Od infotainmenta do robotiziranih automobila

Što bi sve trebala raditi Tegra X1?

Najkraće rečeno - sve. Čip će biti u središtu svih Nvidijinih rješenja za automobile koje tvrtka u sklopu svog Automotive odjela već sada nudi zainteresiranima.

Dva su sve-u-jednom rješenja bazirana na ovome čipu već u ponudi: Nvidia Drive CX i Nvidia Drive PX. U prvom slučaju (Drive CX) radi se o takozvanom digitalnom kompjuteru za “cockpit”, odnosno računalu zaduženom za prikaz podataka na ploči s instrumentima te za infotainment, kako za vozača tako i za sve putnike u vozilu na njihovim ekranima i slušalicama, a Drive PX je vozno računalo koje može primati podatke s do 12 dvomegapikselnih kamera, obrađivati ih u stvarnom vremenu (obrada 1,3 gigateksela/s) te poluautonomno ili autonomno upravljati jednim dijelom vožnje ili kompletnom vožnjom.

Visoka razlučivost svima

Drive CX je u stanju obrađivati slike ukupne veličine 16,6 megapiksela, odnosno, ekvivalent dva 4K ekrana. Zamislimo li da u nekom dobro opremljenom autu imamo ploču s instrumentima pred vozačem te po jedan ekran pred tri preostala putnika, vidimo da svaki od njih uz pomoć ovoga rješenja može dobiti neovisni Full HD video na svom ekranu i sav potreban HD zvuk koji uz to ide.

Za razliku od drugih rješenja ove vrste u autoindustriji, Drive CX dolazi s vlastitim operacijskim sustavom i razvojnom okolinom koja omogućuje razvijanje vlastitih pokazivača brzine, prijeđenog puta, servisnih informacija i drugih podataka koje očekujemo vidjeti na ploči s instrumentima automobila. Drive Studio, kako je ime razvojne okoline, sadrži i mogućnost prepoznavanja glasovnih naredbi i

Potrošnja energije

integraciju GPS navigacije. Pored impresivnih tehničkih karakteristika i procesne snage koju donosi X1, očito je jaka strana paketa integracija i postojanje gotovih Nvidijinih alata koje proizvođači automobila mogu iskoristiti pri prilagođavanju sustava sebi, a bez potrebe za počinjanjem od nule i razvojem vlastitih alata.

Jedna od mogućnosti koju nudi Drive CX je “surround vision”, odnosno pregled okoline u krugu 360 stupnjeva oko automobila, tako da zapravo nema slijepih točaka pri parkiranju ili vožnje unatrag, ali i pri uobičajenoj vožnji.

Problem je što je za iskorištavanje pune mogućnosti tog sustava potrebno 12 dvomegapikselnih kamera, što jamačno podiže cijenu automobila opremljenih svima njima, makar i najjeftinijima.

Ugrađeni softver od ovako dobivenih videostreamova slaže kompozitni video koji, navodno, ne pati od efekta ribljeg oka, karakterističnog za širokokutne prikaze i uklanja “ghosting” - višestruku pojavu istog dijela slike dobivenog s više različitih kamera u područjima gdje im se vidno polje preklapa.

Drive CX, naravno, podržava pristup svim sustavima preko mobilnih uređaja, za sada samo onih opremljenih Androidom ili iOS-om.

Drive CX daje mogućnost ovakvih 3D vizualizacija za potrebe navigacije u realnom vremenu. Grafička snaga jakog igraćeg kompjutera spremljena u automobil

Vožnja budućnosti

Elemental na 10 vata Jedan od tehnoloških demonstratora procesorske snage novih grafičkih sustava je demo Elemetal, koji koristi grafički engine Unreala 4. Radi se o sceni s mnogo poligona, mnogo tekstura i mnogo čestičnih efekata za koje je potrebno napraviti veliki broj izračuna da bi animacija izgledala fluidna i oku ugodna.

Kada se demo prije dvije godine, u svibnju 2013., izvodio na tada aktualnoj Nvidijinoj platformi (GeForce GTX 780), potrošnja grafičke kartice pod punim opterećenjem iznosila je nešto preko 300 vata.

Prije nešto više od godinu dana Xbox One je isti demo uspio glatko izvesti trošeći 100 vata za glatku animaciju.

Sada, na prezentaciji Tegre X1, početkom siječnja, u Las Vegasu na CES-u, platforma je trošila samo 10 vata. Veliko je pitanje može li u ovome trenutku itko parirati Nvidiji s ovakvim omjerom grafičke snage po potrošenom vatu električne energije.

Drive PX, za razliku od CX modula, baziran je na dvama paralelnim Tegrama X1 i zadužen je za obradu slike sa svih 12 kamera u realnom vremenu. U tom smislu, Nvidijino rješenje nema premca među trenutno postojećima u automobilskoj industriji, pa čak ni probna razvojna rješenja koja se rade za natjecanja poput DARPA-inog natjecanja za automatizirana vozila nemaju ovoliku procesnu snagu.

Modul je opremljen s 10 GB DRAM-a i koristi duboku neuralnu mrežu za učenje te ima mogućnost bežične nadogradnje od proizvođača.

Postoji mogućnost projekcije podataka na vjetrobranski HUD, te detaljna identifikacija “meta” na cesti oko našeg auta. Nvidia ovo zove ADAS - Advanced Driver Assistance System, i od “običnih” sustava za vizualnu pomoć vozačima pri navigaciji razlikuje se po tome što je u stanju dati detaljnu klasifikaciju (prepoznavanje) objekata oko sebe.

Prema podacima iz Nvidijinih brošura, u stanju je razlikovati vozilo hitne pomoći od običnog kombija,

razne vrste kamiona, pojedinačne tipove automobila, pješake, bicikliste, djecu u kolicima i invalide itd.

Kako to u praksi treba izgledati možete vidjeti na slici gdje su sudionici u prometu označeni svako svojim tipom oznake, uz podatke o udaljenosti i brzini kretanja.

Iako je procesorska snaga modula takva da daje mogućnost automatske vožnje (auto-piloted driving), Nvidia sama ne nudi ovu opciju kao standardni dio modula, već samo kao mogućnost koju proizvođači mogu iskoristiti da sami ponude i tu mogućnost.

Razlog ovome je jasan - posve automatizirana vožnja dijelom je i političko, a dijelom ekonomsko pitanje koje sa sobom povlači i brojne mogućnosti raznih tužbi.

Bolje je da to automobilska industrija, koja ima daleko veći utjecaj na politiku od pojedinačnog proizvođača grafičkih čipova, u cijelosti “ispegla” sa zakonodavcima...

Ipak, za sve one koji imaju problema s parkiranjem - Drive PX nudi i tu mogućnost koja je već gotovo postala standardna na svim novijim automobilima - automatsko parkiranje.

2015. LJETO BUG2 / 97

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima

telematika

lijevo, desno, nigdje moga stana Od ove godine i na veći dio tržišta EU dolazi telematski servis OnStar, koji je s radom započeo još sredinom 90tih u SAD-u te se proširio na Kanadu i Kinu, ali Europa još uvijek ne prihvaća masovnije ovakve i slične sustave. Što je telematika, po čemu se razlikuje od telemetrije i treba li to europskim vozačima i automobilima...

98 / BUG2 LJETO 2015.

Drago Galić

T Pojednostavljeni grafički prikaz OnStarova servisa i svih pogodnosti koje donosi - automatsko zvanje hitnih službi, navigaciju, pomoć na cesti, handsfree telefoniranje i drugo. Retrovizor s ugrađenim monitorom zapravo je računalno srce koje je potrebno instalirati u vlastito vozilo i koje služi povezivanju s OnStarovom centralom

elematika je multidisciplinarno polje koje koristeći telekomunikacijske sustave odašilje i prima podatke o stanju transporta i vozila koja sudjeluju u transportu te dijelom ili potpuno upravlja ili utječe na upravljanje vozilima u transportu. Razlika između telemetrije i telematike je u tome što telemetrija samo šalje podatke o vozilu u pokretu i u pravilu je jednosmjeran proces, a telematika odašilje i prima podatke i razne druge oblike komunikacije te je dvosmjeran proces. Dio telematike je i telemetrija, ali telemetrija nije telematika. Što ovo u praksi znači? U idealnom slučaju, telematika bi trebala omogućiti stalni nadzor nad stanjem nekog vozila i njegovih putnika, i to kako praćenje rada motora ili lokacije vozila, preko

Izgled automobilske crne kutije (EDR) i spajanje na čitač kako bi se izvukli zabilježeni podaci zadnjih nekoliko sekundi prije nesreće

GPS-a, GLONASS-a ili nekog drugog sustava, tako i praćenje sigurnosnog stanja (vozilo ukradeno, pretrpjelo sudar ili neku drugu nesreću) pa čak i dijelom omogućiti kontrolu nad vozilom.

Komercijalni telematski sustavi tako mogu posve onemogućiti pokretanje vozila označenog kao ukradeno, ili ga usporiti (OnStar, primjerice) kako bi se olakšalo hvatanje kradljivaca, odnosno mogu slati navigacijske instrukcije vozilu ili vozaču.

Trenutno je u svijetu aktivno više komercijalnih telematskih sustava, a na razini nacionalnih i nadnacionalnih zakonodavstava radi se i na programu sveobuhvatne obavezne telematike na europskim prometnicama.

Krenimo redom od vjerojatno najstarijeg svjetskog telematskog sustava OnStar, koji je s radom započeo u Americi, a od ove godine će biti dostupan i u (nekim?) državama EU.

Oko moje pretplatničko

OnStar Corporation, koju je u SAD-u 1995. osnovao GM, nudi OnStar servis kao uslugu pretplatnicima te koristi 2G komunikaciju za razmjenu podataka s centralom u kojoj su pored računala stalno na usluzi i živi, ljudski operateri. O čemu automobil opremljen OnStarovom elektronikom, spojenom na razne senzore, “priča” s nekim udaljenim računalom?

Standardni skup informacija koje šalje su stanje motora (razni parametri), sigurnosno stanje automobila (podaci od senzora aktivacije zračnih jastuka i deformacije karoserije), lokacija, eventualna informacija o tome je li automobil ukraden ili ne.

OnStar je do ove godine bio dostupan u Americi, Meksiku, Kanadi, Filipinima i Kini, a od ove godine bi preko Opela, koji

je dio GM-a, trebao biti dostupan i u barem nekim zemljama EU. Iako se OnStar može dokupiti kao usluga za vozilo koje nema instaliran sustav, u stvarnosti je najbolje kupiti vozilo koje već ima tvornički ugrađenu svu elektroniku povezanu sa svim relevantnim senzorima.

Osim mogućnosti hands-free telefoniranja i glasovnih naredbi te cestovne navigacije “korak-pokorak”, sustav nudi mogućnost i automatskog obavještavanja centrale o nesreći na cesti (ako vozač nije u stanju sam pozvati pomoć), zvanje pomoći u slučaju kvara, dogovaranje s operaterom u svim slučajevima, i slične stvari. Ukradenom automobilu (s dokazom u obliku policijske prijave) moguće je udaljeno onemogućiti pokretanje, odnosno, moguće ga je usporiti.

OnStar je stoga prije svega sigurnosni sustav, ali koji u sebi kombinira integraciju navigacije i glasovnih naredbi automobilskog infotainmenta. Cijena mjesečne pretplate u SAD-u počinje od 20 dolara, a kolika će biti u EU i kada će biti dostupna, još nije posve jasno, iako Opel već od kraja prošle godine spominje OnStar uparen s njihovim RemoteLink sustavom za kontrolu kokpita. Ostaje, jasno, nedoumica tko bi bio davatelj komunikacijskih 4G (LTE) usluga, što je trenutno bitno pitanje.

U SAD-u je to Verizon.

Jedan od problema sa sustavom kojega su njegovi postojeći korisnici itekako svjesni je svojedobna najava (kasnije povučena) prodaje anonimiziranih, navodno, podataka svojih korisnika trećim stranama. Anonimizacija GPS podataka je, znamo iz računalne prakse, gotovo nemoguća jer su to baš oni podaci koji se koriste za otkrivanje identiteta pojedinca.

Također, i bez prodaje po-

ugradi-sam kamere

Snimanje koje može koštati YouTube je prepun snimaka s tzv. dashboard kamera koje vozači ugrađuju u svoje automobile - najčešće iza vjetrobranskog i stražnjeg stakla kako bi imali video kao dokaz u slučaju kakve nesreće za koju vjeruju da nisu krivi. Malene HD kamere velikog memorijskog kapaciteta, koje često dolaze uparene s LCD monitorima i svim dodacima potrebnim za ugradnju u vozilo, mogu se na internetskim stranicama kupiti već za nekoliko desetaka dolara, i uglavnom sve manje-više rade to što i oglašavaju da rade.

Problem je, međutim, ne tehničke, već pravne naravi. U nekim zemljama, kao kod nas, snimka s ovakve kamere ne može se u pravilu koristiti kao dokaz na sudu, osim u izuzetnim slučajevima ako to sud dopusti. Negdje je, pak, kao u Austriji, zabranjeno snimanje ovakvim kamerama na cesti, i umjesto da vas zaštite od kaznene odgovornosti, ovakve kamere, uključene tijekom vožnje, mogu vas stajati globe.

Načelno se može ipak reći da vam, ako smatrate da vam treba, i ovisno o tome u kojoj se zemlji nalazite ili u nju putujete, ova kamera može biti korisna, ali i ne mora.

2015. LJETO BUG2 / 99

[ tehnologije ] kompjuter na kotačima Shematski prikaz VANET-a u gradskom prometu. Vozila izmjenjuju informacije međusobno, s hubovima na cesti i s aktivnom prometnom infrastrukturom

Nizozemskoj pokazalo je da je omjer isplativosti ugradnje i korištenja EDR-a u odnosu na njegovu cijenu 20:1.

Osim autoprijevoznika, u Europi je najvjerniji korisnik EDR-ova britanska policija, koja ih ima instalirane u više tisuća svojih vozila. Iako se dosad više puta spominjala mogućnost uvođenja obaveze instalacije za sva vozila, bilo u pojedinim europskim zemljama ili na razini čitavog EU, zasad nema naznake da će takav zakon i biti donesen u bilo koje dogledno vrijeme.

Vožnja budućnosti snimana i proučavana dataka, ostaje mogućnost da bi podatke koje OnStar ima o svojim korisnicima mogli biti zloupotrebljeni od strane državnih agencija koje bi sa ili bez zakonske osnove ovima pristupale.

Ovo je i inače realni problem svih kibernetskih sustava današnjice.

eCall

Ako je vjerovati ranije zacrtanim planovima, već bi ove godine na razini čitavog EU s radom trebao početi eCall, europska inicijativa za brzu pomoć stradalima u vozilima na području Europe. eCall također zahtijeva instalaciju posebnog uređaja u vozila koji će u slučaju nesreće automatski nazvati 112 i dati podatke o nesreći, a na temelju eventualnih podataka iz dodatnih senzora kao što su senzor otvaranja zračnih jastuka, akcelerome-

tara i drugih senzora unaprijed dati podatak hitnim službama o koliko se teškoj nesreći radi.

Preko integriranih sustava na razini čitavog EU, poziv bi se automatski doveo do nadležne lokalne službe za hitne slučajeve, koja bi onda u najkraćem mogućem roku i spremljena za akciju, na licu mjesta na osnovi podataka o težini nesreće mogla biti učinkovitija nego do sada. Prema analizama, vrijeme dolaska hitne medicinske pomoći bi se eCall sustavom smanjilo 50% u urbanim i 40% u ruralnim područjima, što bi uvelike povećalo preživljavanje unesrećenih i smanjilo broj teških i trajnih tjelesnih posljedica za one koji nesreću prežive. eCall podržava udruga europskih proizvođača automobila (ACEA), a bit će kompatibilan s ruskim sustavom ERA-GLONASS koji se već instalira na području Ruske Federacije, a

RAMTRON EDR - integrirani čip s memorijom koji u sebi sadržava sve osim izvora napajanja i vanjskih senzora potrebnih za automobilsku crnu kutiju

100 / BUG2 LJETO 2015.

trebao bi biti dovršen do 2017. godine.

Crne kutije za automobile

Ime im je EDR (Event Data Recorders), a radi se o uređajima koji se popularno zovu “crnim kutijama za automobile”. Kao što je iz ovoga opisa jasno, rade isto ono što i crne kutije u zrakoplovima - bilježe razne parametre rada motora i vožnje kako bi kasnije, ako se ukaže potreba, podaci tako snimljeni mogli biti korišteni za rekonstrukciju nekog događaja u prometu.

Postoji više tipova EDR uređaja današnjice, a trenutno se najčešće koriste na velikim kamionima i aktiviraju se u slučaju nagle promjene rada motora ili brzine okretanja kotača. Kao i crne kutije u avionima, ne bilježe beskrajno svu povijest kretanja vozila, nego samo zadnjih nekoliko minuta (u avionima je to obično dva sata), a u slučaju udesa zadržavaju samo zadnjih nekoliko sekundi podataka. Kao i kod crnih kutija u avionima, noviji podaci se prepisuju preko starih.

Zanimljivost vezana uz instalaciju EDR-ova u automobile i kamione jest to da se u praksi pokazalo kako vozači koji su svjesni da imaju instaliranu crnu kutiju u svoje vozilo u pravilu sudjeluju u 20% manje prometnih nesreća od onih koji EDR nemaju instaliran ili ga nisu svjesni. Naime, znanje da se iz EDR-a u slučaju nesreće lako može dokazati krivnja vozača - ponajprije prekoračenje dozvoljene brzine, tjera vozače da se drže prometnih propisa.

Prema izvorima sa službenih stranica EU, koji podupire (ali ne obvezuje) korištenje EDRova u vozilima, istraživanje u

Usprkos ovome nedostatku obaveze, logičan slijed u kojemu će se kretati kompjuterizacija automobila definitivno ide prema tome da će sve naše vožnje prije ili kasnije biti praćene od trenutka kada pokrenemo motor, pa do trenutka kada vožnja završi i motor je ugašen. Aktivno praćenje svih vozila u prometu te njihova međusobna komunikacije stvaranjem ad-hoc mreža za razmjenu informacija uvelike će povećati aktivnu sigurnost u prometu.

Iako s porastom računalne snage napredna vozila svojim uobičajenim “trikovima” poput detekcije pješaka, blizine vozila ispred sebe i držanje vlastite trake na cesti (tzv. lane assist sustavi) mogu dodati i druge, naprednije vizualne analize situacije na cesti, napredni sustavi komunikacije osnovnih podataka među vozilima, uz manje procesorske snage, daju daleko sigurnije rezultate.

Američka zakonodavna tijela od prošle godine su odobrila korištenje VANET-a (Vehicular Ad Hoc Networks) za korištenje na američkim cestama, a od 2017. godine ova bi tehnologija navodno trebala postati obvezna.

VANET bi se posebno trebao istaknuti na raznim križanjima sa i bez svjetlosne regulacije prometa, gdje vozač, ili eventualna kamera na vozilu ne mogu detektirati postojanje drugog vozila u presijecajućem ili susrećujućem kursu zbog prepreka u vidnom polju, a komunikacija VANET bi, poput tehnologije TCAS na zrakoplovima, omogućila međusobno obavještavanje sustava VANET na različitim vozilima o lokaciji svakog od njih i mogućim presijecajućim rutama.

U Europi se zasad ne spominje uvođenje, niti obavezna primjena tog sustava.

udzbenik. hr ika

Roditelji i učenici,

3 kbl enika !

do udž

naručite udžbenike za sljedeću školsku godinu do 20. 7. 2015. uz BESPLATNU dostavu Zašto kupiti udžbenike na udzbenik.hr?

rite odabe Samo ,a razred školu i riga. naša b e j o l a ost

• ne morate brinuti o popisu udžbenika, mi imamo sve popise • naručite nove ili rabljene udžbenike ili kombinirajte • prodajte svoje rabljene udžbenike – sve na jednom mjestu • plaćanje karticama ili uplatnicama na rate • mogućnost narudžbe školskog pribora i omota • naručite omote i udžbenike ćemo omotati za vas • pošiljka stiže na kućnu adresu prije početka škole

tri klika

možete izvršiti Narudžbu i tako Sa samo osigurati pravovremenu dostavu udžbenika.

čite m naru e o k i l k Jednim NE udžbenik OMOTA e omote! ili sam

Ne čekajte jesen i gužve u knjižarama.

Naručite udžbenike odmah i osigurajte BESPLATNU dostavu!

NOVO!!! Otkup i prodaja rabljenih udžbenika Zamijenite svoje stare udžbenike za nove, rabljene ili za školski pribor.

Samo na udzbenik.hr vaši stari udžbenici nisu za stai papir!

Udžbenik.hr • Medarska 69 • 10 090 Zagreb • tel.: 0800 8565 fax: 01/659 0081 • e-mail: info@udzbenik.hr

[ Intervju ] Nikica Petrušić i Ilija Petrušić

L ion G ame L ion

8 milijuna eura

zagrebačkom studiju U svega godinu dana zagrebački studio za razvoj igara Lion Game Lion narastao je sa šest na preko dvadeset zaposlenih i dovršio prvi veliki projekt. Proteklog je mjeseca najavio da počinje s radom na vlastitoj igri Raid, za koju je osigurao i investiciju švedskog izdavača u iznosu od osam milijuna dolara. Na prvi rođendan LGL-a, njegovi osnivači za Bug govore o dosadašnjim iskustvima i planovima Lion Game Lion u svega godinu dana narastao je od šesteročlanog studija do ekipe od 21 developera.

Radite li igre, mjesta još ima – ali ne mnogo; studio vjeruje u učinkovitost i ugodan rad kakav može osigurati samo mali studio

102 / BUG2 LJETO 2015.

Ilija Petrušić, Starbreezov glavni level dizajner, na trajnoj posudbi zagrebačkom studiju, s Nikicom Petrušićem, CEO-om Lion Game Liona. Studio vode bratski (djelomice stoga što su braća)

Z

apadno orijentiran, prodajno, investicijski i geografski, Lion Game Lion smjestio se na zapadnom dijelu grada, u blještavom poslovnom Sky Toweru, istom onom finom i skupom uredskom mjestu koje se često spominjalo u posljednjoj HAKOM-ovoj aferi. Svoje su mjesto ovdje developeri ipak zaslužili: studio je osnovan prije točno godinu dana kao podružnica švedskog Starbreeza, čuvenog po prvoj kakvoćnoj igri dosad nastaloj prema filmskom predlošku (The Chronicles of Riddick), no već danas iza

Ante Vrdelja sebe ima uspješno dovršen prvi veliki projekt.

The Bomb Heist posljednji je u nizu DLCova za igru Payday 2, ali i prvo postignuće kojim je Lion pokazao i očekivano zapadnjačku kvalitetu produkcije, igračima, kao i švedskom investitoru koji je pod dojmom ostvarenog i zanesen potencijalom, zagrebačkom studiju nedavno odobrio i prvi vlastiti projekt. O tek najavljenoj igri Raid: World War 2 nema mnogo detalja i autori ih zasad nisu spremni podijeliti, ali zato rado pričaju o tome kako je vratiti se u Zagreb, nakon karijere u Stockholmu.

2015. LJETO BUG2 / 103

[ Intervju ] Nikica Petrušić i Ilija Petrušić

Raid: World War 2 nova je, tek najavljena igra zagrebačkog studija Lion Game Lion, a sve što trebate znati o igri, tvrde tvorci, vidi se na posteru - ako se dobro zagleda

Riješimo se prvo slona u sobi. Radite Raid s budžetom od osam milijuna dolara!

Respektabilan iznos za bilo koju igru, gotovo nečuven za hrvatsku produkciju, no čini li vam se da je vijest u domaćim medijima prošla gotovo nezapaženo?

Nikica: Nama nije do toga. Bitno nam je da smo uspjeli dobiti projekt i da radimo.

Old-skool. Prijavu problema, potreba i novih ideja mali tim rješava podizanjem ruku

104 / BUG2 LJETO 2015.

Ilija: Tko prati vijesti iz svijeta game developmenta, u svijetu i u Hrvatskoj, čuo je za Raid. O igri se dosta pisalo po inozemnim portalima i medijima. To nam je najvažnije, da ljudi koji rade igre znaju da smo tu.

Potencijalne kandidate za širenje studija vidite kao glavnu korist od vijesti o igri?

Nikica: I to, i da pokažemo kako se može.

To je jedan od glavnih razloga zašto je studio otvoren u Hrvatskoj. Želja nam je da se razvoj igara još više proširi, da game dev industrija raste, da postoji još više tvrtki koje djeluju

samostalno. Danas u Hrvatskoj postoje dvije, tri malo veće tvrtke koje rade igre i mnogo manjih studija. Ljudi koji rade igre nemaju mnogo izbora ako žele promjenu.

Lion Game Lion je otvoren u Hrvatskoj i zato da ljudi u industriji imaju izbor. Netko tko radi pet ili više godina na igri i kaže OK, ovo je bilo super, ali sada želim nešto novo, sada ima izbor. Otvaranjem novih studija u Hrvatskoj otvara se i mogućnost cirkulacije ljudi u industriji koja je do sada bila dosta zatvorena.

Koliko ste uspješni u tom segmentu?

S koliko ste ljudi pokrenuli studio, a koliko ih je danas?

Nikica: Počelo nas je šestero. Toliko nas je radilo na DLC-u za Payday 2 i onda smo skoro svaki mjesec primali nove ljude jer smo vidjeli da postoji potreba. Starbreeze je također bio zadovoljan suradnjom s nama i dobivali smo sve više posla. Usporedo smo radili na DLC-u, ali surađujemo sa Švedskom i na drugim stvarima. Danas nas je 21, odnosno od danas imamo još jednog novog člana, kao i jednog studenta iz Varaždina, na praksi.

Planirate li dodatno povećati broj zaposlenih?

Ilija: Dio posla obavljamo suradnjom s freelancerima ili kroz Švedsku. Mislim da nam nije cilj prerasti u velika tvrtku, želja nam je ostati studio otprilike ove veličine, oko 25 ljudi. To nam odgovara, i za produkciju i za budžete.

Kad se prijeđe 25 ljudi, u studiju nastaje potreba za još jednim čovjekom koji koordinira rad, dakle potreban je producent, a time se gubi ovakva optimalna sredina i uvjeti za rad koje pruža mali studio. Danas smo force u kojem se svi poznaju, poslovno i privatno, i raditi na taj način nama je puno ugodnije.

Kako izgleda komunikacija u svakodnevnom radu?

Ilija: Imamo Skype, možemo komunicirati tako ako postoji potreba, no uvijek smo govorili: ako netko ima problem ili nešto treba, neka ustane i digne ruku. To je stara navika koju i dalje potičemo.

Nikica: Ured nam je open space zbog preglednosti, uvijek se lako vidi tko je dignuo ruku.

Dino Lišnjić, Game Programmer

Iz kartičnog poslovanja u svijet igara Dino, niste uvijek bili game developer?

Moj je prošli posao bilo kartično poslovanje, u kojem ne nedostaje izazova, ali kao klinac koji je odrastao uz igranje na legendarnoj C64, svijet kartica i korporacija oduvijek mi je bio nekako preozbiljan. Sad radim igru u kojoj se krade novac! :) Kako ste se našli u izradi videoigara?

Vidio sam oglas za posao i javio se. Haha, šala, nitko nije dobio posao tako, probajte se javiti na neki pa ćete vidjeti tko će vam odgovoriti. Nitko! Osim možda nas. Ustvari je posao pronašao mene, prijatelj koji zna za moju strast prema igranju rekao mi je za ovaj projekt, preporučio me, i evo me tu! Što je točno vaš posao u LGL-u?

Tehnički, moja titula je game programmer, s time da je cijeli tim uključen u dizajniranje novih funkcionalnosti u igri, i to je pravi, kreativni dio posla. Staviti se u cipele igrača i probati dobiti što zabavniji gameplay, poput posljednje stvari koju smo radili – bacač plamena za DLC Payday 2.

S baza podataka do igara i bacača plamena... Prema vašoj procjeni, koliko je to kul?

10/10!

Dosta školski.

Ilija: Da, old-skool! To nam je super, jer dok prolaziš uredom u svakom trenu znaš tko što radi i imaš input. Sasvim je to drugačije iskustvo od ureda u kojem radi mnogo ljudi iza zatvorenih vrata, s producentima i za razgovor moraš unaprijed dogovoriti sastanak.

Donedavno je Starbreeze radio outsourcing projekata vama, a danas ste vi oni koji prosljeđuju posao podizvođačima. Kako izgleda taj proces?

Ako je hokej, onda OK. Sport (na ledu, katkad i u uredu) nije u ugovoru, ali ni na popisu fakultativnih aktivnosti. Od članova zagrebačkog tima zahtijeva se sudjelovanje, izrijekom, kao što se zahtijevalo i od osnivača studija dok su radili i boravili u Švedskoj

2015. LJETO BUG2 / 105

[ Intervju ] Nikica Petrušić i Ilija Petrušić

Osporavajući (i inače besmislenu i seljačku) poslovicu o prvim mačićima, LGL je prvi projekt, The Bomb Heist DLC za igru Payday 2, dovršio s tolikim uspjehom da je dobio zeleno svjetlo i budžet za sasvim vlastitu igru

Nikica: U jezgri tima imamo ključne ljude.

Level dizajnere za mape, za grafiku imamo 2-3 grafičara, i onda s njima sjednemo i sve dogovorimo. Procijenimo koliko im treba pomoći i prema tome radimo outsourcing.

Ilija: Dok smo radili na Paydayu koristili smo kanale Starbreeza, no to se sada mijenja i vidjet ćemo kako će završiti. Za Raid ćemo suradnike tražiti lokalno. Gledamo i Bosnu i Srbiju i Hrvatsku. U regiji postoji mnogo talentiranih developera. Bili smo prisutni i na konferenciji Reboot Develop, gdje smo pronašli otprilike 50% svih kontakata koje imamo u regiji.

Vratimo se na početak. Kako ste uopće započeli suradnju sa Starbreezeom?

Nikica: On je (Ilija) jedan od osnivača Overkilla, autora izvornog Paydaya. Mi smo inače braća...

Jasno. Nisam novinar bez veze, ulovim takve suptilnosti.

Ilija: Na početku karijere radio sam u studiju Grin, no 2009. Grin je završio u stečaju. S osmoricom bivših suradnika iz Grina pokrenuo sam novu tvrtku Overkill i počeo raditi na Paydayu. Suradnici su mi bili ljudi koje sam već poznavao i bilo nam je... lijepo. Radili smo u garaži, bez para, bez hrane, ali znali smo da imamo ideju i da možemo. Kad smo dovršili Payday, Starbreeze je preuzeo Overkill. Tada smo počeli s radom na Paydayu 2 i u to vrijeme nam se u Švedskoj pridružio Nikica i zaposlio se kao level designer. I evo: od nas osmero u garaži, došli smo do ovoga sada.

106 / BUG2 LJETO 2015.

Nikica: Prije Paydaya radio sam u Hrvatskoj, u Croteamu i potom u Pandora Studiosu. Nakon Paydaya 2 počeli smo razgovarati o otvaranju još jednog studija koji će preuzeti dio posla na novim projektima, i ti pregovori nisu išli glatko. Malo smo se svađali, gurali, jer se nismo mogli složiti oko lokacije. Tada smo Ilija i ja gurali ideju da je idealna lokacija Hrvatska, zemlja u kojoj znamo ljude. I znamo da su kvalitetni. Naš je prijedlog glasio: otvorit ćemo Lion Game Lion u Zagrebu. To je bio veliki test.

Gurali ste ideju da se Lion Game Lion otvori u Hrvatskoj!? Ne znam kako da vas ovo pristojno pitam... Jesti li vi normalni?

Nikica: Vraćamo se na početak. Nama je bitno da radimo ono što volimo. Živio sam dosta godina u Hrvatskoj, znam kako je raditi ovdje, prošao sam sve, znam kako je biti na minimalcu, znam kako je biti bez plaće. I onda sam otišao u Švedsku, i razlika je... ogromna. No san je ostao isti: želim da se razvoj igara pokrene i ovdje, zato što ima talenta. U cijeloj regiji ima talenta, ali to se vani još ne vidi dovoljno.

Ilija: Ako pogledamo velike tvrtke, primjerice Blizzard ili Valve, ili bilo koju sličnu, uvijek se na nekoj visokoj poziciji nađe po čovjek iz naše regije. Mnoge poznajem osobno.

Nikica: Glupo je da ti ljudi odlaze od kuće samo zbog toga što se ovdje ne mogu baviti tim poslom. OK, iskustvo u inozemstvu za nas je bilo super, fora je sve to, ali je super

Buljili smo, da ne morate vi: kooperativni FPS smješten u Drugi svjetski rat, u kojem četveročlani tim sastavljen od neizglednih saveznika kraducka zlato, onako kako se vidjelo u filmu “Zlato za odvažne”, uz mehaniku i engine iz igara Payday i da ljudi mogu ostati ovdje i raditi isto. To što imaju vani, pozicije i prilike, mogu imati i ovdje.

Kakva su vam iskustva nakon godinu dana?

Nikica: Našli smo fenomenalnu ekipu, bez koje ništa od ovog ne bi bilo moguće.

To nam je najveći uspjeh. Dokazali smo se i švedskim investitorima i dovršili DLC The Bomb. U početku smo od suradnika morali tražiti da nam vjeruju na riječ, no danas stvari idu mnogo lakše pa dobivamo po nekoliko prijava za posao ili suradnju svakog dana. Tu su nam pomogle i objave vijesti o novoj igri Raid.

U tim se vijestima uvijek ističe ulaganje od osam milijuna dolara, ali ne i uvjeti investitora: ima pravo na naknadu 120% iznosa nakon dovršetka igre, a nakon toga s njim dijelite prava i preostalu dobit 50-50 %. Jesu li to povoljni uvjeti u industriji?

Nikica: Prema mojem mišljenju, to su među najboljim uvjetima koje sam vidio!

Kad sam vidio taj ugovor, kad smo se dogovarali, htio sam plesati od sreće. Danas je teško zadržati vlastiti IP, ili barem dio, a mi imamo 50% tog vlasništva.

Ilija: Nekim standardom moglo bi se smatrati zadržavanje udjela u iznosu od 20%, a mi zadržavamo 50%. Naravno, uvjeti bi mogli biti i bolji, ali realno – zaista ne puno bolji.

Netko vas jako voli u Švedskoj.

Nikica: Definitivno smo se dokazali, a i vrlo blisko surađujemo s kolegama iz Švedske. Upravo smo im pomagali na tek objavljenom DLC-u Meltdown, za koji smo radili modele vozila i oružja, poput flamethrowera, i mnogo drugih stvari. Što god je potrebno, dogovorimo se i radimo. Cijeli je naš tim putovao u Švedsku na Crimefest, a do sada nas je posjetilo i osam kolega iz Švedske, koji su ovdje radili po tjedan-dva.

Djelujemo i osjećamo se kao jedan tim, iako radimo na različitim lokacijama.

I što kažu Šveđani? Sviđa li im se raditi ovdje?

Nikica: Teško ih je natjerati da se vrate! :) Sviđaju im se ljudi, hrana, lijepo vrijeme...

Ilija: Ovdje je i drugačiji mentalitet. Mali smo tim, ali smo vrlo fokusirani. Tako da sve nekako ide... lako. Lako je najbolja riječ.

Radimo zajedno i osjećaj u timu je kao da se poznajemo iz školskih dana. To je sasvim drugačije iskustvo od rada u velikom studiju, gdje uvijek postoje organizacijski problemi: kako ćemo, što ćemo, kad ćemo... i prolazi mnogo vremena od ideje do realizacije.

Spomenuli ste da vam je cilj privlačenje talenata iz regije. Što tražite od kandidata?

Nikica: Za izradu igre koristimo vlastiti engine (Diesel), grafičari rade u Modu, programeri koriste Lua i C++, a animatori softver Maya, kao i naši kolege u Švedskoj.

Trenutno smo u potrazi za još jednim level dizajnerom, animatorom i programerom, no već smo danas dobili oko petnaest prijava.

Pri procjeni kandidata najviše gledamo prošla iskustva i portfelj.

Niste mnogo govorili o novoj igri, Raid.

Smijete li podijeliti još detalja?

Nikica: Nažalost, ne smijemo, imamo takav ugovor. Igra će biti kooperativni FPS, pokretan našim engineom Diesel, i za sada smo prikazali tek poster. No, ako volite igre i zagledate se u poster na nekoliko minuta – on otkriva zaista mnogo detalja o igri!

Želja nam je se razvoj igara još više proširi, da game dev industrija raste, jer u regiji ima mnogo talentiranih developera", uvjeren je Nikica Petrušić, CEO Lion Game Liona. Chains, crnodlaka maskota studija, nosi ime po liku iz igre i oko cijele stvari nema stav 2015. LJETO BUG2 / 107

[ programiranje ] Grafički API

Oxide Games® / Stardock® Ashes of the singularity™ - jedna od prvih DirectX 12 igara koje će iskoristiti višestruko povećanje mogućnosti novih tehnologija za masovne bitke s dinamičkim osvjetljenjem

Ivica u zemlji critica od Mantlea do Vulkana U posljednje vrijeme jako puno se priča o draw callsima kao jednoj od najvažnijih optimizacija novog (sada već starog) grafičkog API-ja Mantlea i modernih DirectX-a 12 te Vulkana. Zašto su ove naredbe za crtanje grafičkim karticama tako važne i kako su moderni API-ji to popravili? tonči jukić

Iako draw callsi nisu jedina promjena koja stiže s novim grafičkim programskim sučeljima, jedna su od najčešće spominjanih prednosti i optimizacijskih rezultata kakvi su napravljeni najprije s AMD-ovim Mantleom, a zatim i Direct3D-om (3D grafički dio DirectX-a) te Vulkanom. Gotovo pa sveti gral raznolikim sadržajem bogatih igara, draw callsi su konačno prestali biti usko grlo rendering procesa.

Iako je cijela priča bitno kompleksnija nego što se može sažeti u ovakvom tekstu, važno je objasniti kakvu ulogu draw callsi imaju u iscrtavanju grafike i kakve veze imaju s centralnim procesorom (CPU-om) koji je ponekad upravo zbog njih usko grlo računala.

U osnovi, draw call je naredba za crtanje koja sadrži informacije o geometriji, texturama, stanjima, shaderima, bufferima i ostalome što grafička kartica treba kako bi iscrtala sliku na ekranu. Za pripremanje tih podataka zaslužan je CPU koji konačno prebacuje tzv. „state

vector“ informacije API-ju poput OpenGL-a na crtanje. Za probleme na CPU strani zaslužne su translacije stanja (pripreme spomenutih „vektora stanja“) koje rezultiraju skupim validacijama i konverzijama naredbi koje se izvršavaju u grafičkom driveru. Trenutno aktualna 3D API rješenja poput Direct3D-a 11 i OpenGL-a nisu posebno efikasni u tom poslu, što stvara dodatne probleme u obliku API overheada.

Kako je poseban draw call potreban za svaki pojedini materijal, objekt i svjetlo u igri, svaka scena s mnogim i kompleksnim objektima s je2015. LJETO BUG2 / 109

[ programiranje ] Grafički API

Idealno usklađeni CPU i GPU s vremenom po sličici od 16,66 milisekundi ili iscrtavanjem od 60 sličica po sekundi

dinstvenim materijalima, dinamičkim svjetlima rezultira sve većim brojem draw callsa. Već sami grafički API-ji ograničeni su brojem draw callsa, a spori procesori taj problem bitno naglašavaju. Iako je raznim trikovima kombiniranja resursa moguće znatno smanjiti broj takvih draw callsa u pripremi igara, ponekad se to radi i Moderan API poput Mantlea, DirectX-a tijekom rada igre ili ponekad 12 ili Vulkana omogućuje mnogo veći jednostavno nije moguće i broj draw callsa i bogatiji prikaz u manjem nužno je smanjiti kvalitetu i vremenu na istom procesoru, što brzinu iscrtavanja vraća na 60 sličica po sekundi raznolikost sadržaja.

Jedan od ciljeva AMD-ovog Mantlea (danas rješenjima prisutnog u DirectX-u 12 i Vulkanu) upravo je bio smanjiti overhead samog API-ja i smanjiti Opterećenje GPU-a opterećenje za procesor pojednostavljivanjem Iskorištenost GPU-a nije uvijek idealnih procesa i smanjenjem upravo za CPU skupog 99% ne samo zbog procesora već i mijenjanja state vectora ili translacije u hardversamog načina na koji moderni API-ji i ske naredbe. To je i teoretski bitno povećalo grafičke kartice rade. Ponekad je čekanje efikasnost draw call segmenta omogućavajući neizbježno i zbog latencija u izvršavanju i preko deset puta više poziva u manjem vrezadataka na samoj grafičkoj kartici. menu nego je ranije bilo moguće.

Jedno od rješenja su i asinkroni shaderi, Na prvoj ilustraciji prikazan je savršeni slučaj tehnika koja će omogućiti još bolju gdje svaka sličica iscrtana u sekundi traje točno iskorištenost grafičkih procesora.

16,66 milisekundi, što odgovara brzini od 60 sličica u sekundi, idealno brzom crtanju. Za svaku sličicu CPU podatke priprema i zatim šalje grafičkom API-ju, odnosno grafičkoj kartici dalje dovoljno brz da sličicu zaista i iscrta u na crtanje. Dok grafička kartica crta prvi sličicu, 16,66 ms, GPU nema izbora nego čekati CPU CPU priprema iduću i tako dalje. da završi svoj posao. Nakon iscrtavanja sličice Iako je savršena situacija s prve slike moguća, za koju ima podatke, GPU jednostavno ne radi gotovo nikad nije slučaj da su centralni i gra- ništa do iduće sličice. Taj problem krajnji korifički procesor savršeno usklađeni. Ponekad je snik vidi kao malo opterećenje grafičke kartice, upravo CPU prespor da nahrani „modernu“ u našem slučaju jedva 78% opterećenja. grafičku karticu sadržajem za crtanje dovoljno Ovaj idealan primjer CPU-a kao uskog grla brzo pa uz izračune raznih mehanika u igri, može biti uzrokovan raznim zadacima koji unosa instrukcija od strane igrača, umjetne nemaju direktne veze s grafikom, ali traže inteligencije i pripreme grafičkog sadržaja CPU vrijeme. Ponekad se ovi problemi pokaCPU postaje prespor za grafičku karticu. Dru- zuju i kad ni najbrži CPU nije dovoljno brz ili ga ilustracija prikazuje takvu situaciju gdje je je 3D API toliko kompleksan da brže i bolje CPU nedovoljno brz pa mu za pripremu iduće nije moguće bez obzira na brzinu procesora. sličice trebaju skoro 24 milisekunde. Iako je i Jedan od načina za rješavanje ovog problema 110 / BUG2 LJETO 2015.

upravo je u optimizaciji API-ja, samim time grafičkog drivera i konačno omogućavanjem znatno većeg broja draw callsa po sličici. Jedna od velikih prednosti novih apija je i bolja mogućnost iskorištavanja mnogih jezgara centralnog procesora.

AMD je u suradnji s DICE-om dizajnirao Mantle koji smo imali prilike prvi put isprobati u Battlefieldu 4. Znatno bolji API omogućio je smanjenje posla za CPU i bitno povećanje broja mogućih draw callsa, što je rezultiralo fantastičnim ubrzanjima za sve korisnike sporijih procesora, koji su unatoč brzim grafičkim karticama, imali problema s brzinom kod igranja. Mantle je omogućio programerima ne samo da u manjem vremenu pripreme jednak sadržaj za grafičku karticu, već i da omoguće dizajnerima daleko bogatiji i raznovrsniji sadržaj upravo cijeli red veličine većim brojem draw callsa.

Kako je vidljivo iz treće ilustracije, u istom vremenu rada procesora moguće je dodati kompleksniju fiziku, umjetnu inteligenciju ili češće osvježavanje mrežnih podataka uz isti broj draw callsa ili kombinaciju svih tih poslova procesora s mnogo većim brojem naredbi za crtanje, pružajući dizajnerima mogućnost za raznovrsnije i kompleksnije scene te ukupno bolje iskustvo za igrače.

Sporiji CPU postaje usko grlo sustava i opterećenje grafičke kartice pada zbog čekanja da CPU odradi svoj dio posla pa unatoč brzoj grafičkoj kartici, brzina iscrtavanja znatno opada na 42 sličice po sekundi

U situaciji i kad imamo bitno bržu grafičku karticu od one za potrebnih 60 sličica u sekundi, ako imamo spor procesor ne možemo takvu iskoristiti. Četvrta ilustracija pokazuje jednaku kvalitetu sadržaja igre, ali bitno povećani broj sličica u sekundi zahvaljujući tome što sada GPU može pokazati svu svoju snagu jer ne čeka CPU koji više nije usko grlo sustava.

AMD-ov Mantle je ugašen kao API za igre i ostat će interni alat za razvoj novih tehnologija AMD-a i njihovih partnera, ali moderni grafički API sustavi naslijedili su i unaprijedili ideje Mantlea pa nam DirectX 12 i Vulkan donose pravo osvježenje i dugo očekivani revoluciju na PC-u koji je dugo godina već opterećen kompleksnošću koju igrače konzole nemaju. Prava snaga PC-a trebala bi se pokazati s novim tehnologijama koje su konačno jako bliske onim rješenjima kakva imaju upravo igrače konzole koje dugo vremena s mnogo slabijim hardverom postižu odlične rezultate.

Buduće video igre temeljene na DirectX-u 12 i Vulkanu (nasljedniku OpenGL-a) bit će u mogućnosti pružiti dosad neviđene razine detalja.

Umjesto povećavanja kvalitete prikaza, moguće je dodatne performanse iskoristiti za brže iscrtavanje i dobivanje većeg broja sličica po sekundi, što je posebno korisno kod igrača s brzim 120 Hz i 144 Hz monitorima

Draw callsi i optimizacije Uzrok manjem broju draw callsa primarno je kompleksan API i zahtjevi koji se postavljaju pa su tehnike za redukciju odavno poznate, poput kombiniranja resursa u teksturne atlase, kombiniranje geometrije i sl. ali takva rješenja imaju svoja ograničenja i probleme kod razvoja, kako za programere, tako i umjetnike koji sadržaj stvaraju.

Moguće je i pretjerati s optimizacijom i koristiti identičnu vrstu materijala površine za bitno različite objekte u igri 2015. LJETO BUG2 / 111

[ znanost i tehnologija ] vasimr

ionskim motorima do Marsa za nekoliko tjedana Ante Radonić

U mnogim medijima ponovo se piše o hvale vrijednom projektu VASIMR (Variable Specific Impulse Magnetoplasma Rocket). Taj projekt to i zaslužuje.

Samo, agencija NASA proteklih godina baš se nije iskazala u redovnom i dovoljnom financiranju istog. Poznati bivši ame rički astronaut Franklin Chang Diaz, koji je čak sedam puta letio space shuttleom u orbitu oko Zemlje, provevši u svemiru ukupno 66 dana, izuzetan je inženjer i fizičar. Projekt VASIMR njegovo je djelo i on je na tom konceptu pogona počeo raditi još sedamdesetih godina. Prije deset godina osnovao je tvrtku Ad Astra Rocket Company čiji je predsjednik i CEO. Bilo je to neposredno nakon što je kao astronaut napustio agenciju NASA da bi se potpuno posvetio tom projektu, projektu kojeg je NASA podržala. Još 2008. godine bio je potpisan ugovor s NASA-om o razvoju

Umjesto mjeseci putovanja do Marsa koji očekuju astronaute ako bi putovali kemijskom raketom, elektromagnetski ionski motor VASIMR skratio bi to na nekoliko tjedana, točnije - svega 39 dana....

prototipa motora za koji se najavljivalo da bi 2012. g. bio transportiran na Međunarodnu svemirsku postaju. Nedovoljno financiranje je izgleda razlog što to nije ostvareno. Sada je NASA objavila kako će ovaj projekt financirati sa oko 10 milijuna američkih dolara u tijeku tri godine (objava je objavljena istovremeno sa mnogim drugim projektima tehnoloških inovacija koje je NASA izabrala za financiranje). Ovo je za Chang Diaza najljepša uskrsna i rođendanska čestitka. Naime, on je upravo u nedjelju, na Uskrs, proslavio svoj 65. rođendan.

Koncept dizajna VASIMR motora spada u jednu od nekoliko vrsta motora na bazi tzv. električne propulzije.

Kod kemijskih raketnih motora sagorjeli plinovi zbog velikog pritiska u komori izgaranja izbacuju se iz sapnice (mlaznice). Što je veća brzina izbacivanja, motor je efikasniji tj. ima veći specifični impuls. Najbolji kemijski raketni motori, danas u uporabi, su oni koji koriste tekući vodik i tekući kisik kod čega se postiže 2015. LJETO BUG2 / 113

[ znanost i tehnologija ] vasimr

brzina izlaska mlaza od četiri i pol kilometra u sekundi. Sa kemijskim raketnim motorima ne može se dobiti veća efikasnost od ove.

Međutim, električna propulzija omogućava postizanje puno većih brzina radne materije.

Ako je brzina deset puta veća, motor će imati deset puta veći specifični impuls. Sa istom masom goriva, letjelica može ostvariti deset puta veću konačnu brzinu.

Grafički objašnjen princip rada VASMR električnog pogona

Tehnološki izazov novog motora

Kod VASIMR motora prvo se u praznu cijev ubacuje plin argon ili ksenon. Isti se bombardira sa elektromagnetskim valovima koji iz atoma izbacuju elektrone pa se tako stvara hladna plazma od iona i slobodnih elektrona.

Pomoću jakog elektromagneta plazma se sabija. U posebnom dijelu plazma se bombardira elektromagnetskim valovima koji su u rezonanciji s putanjama iona i elektrona.

Plazma se zagrijava na oko jedan milijun Kelvina. Ovdje se koristi metoda originalno razvijena kod istraživanja vezanog za nuklearnu fuziju. Snažno magnetsko polje sprečava da vruća plazma dodirne stijenke komore.

Ioni i elektroni orbitiraju oko linija koje su paralelne sa zidovima motora i istovremeno linearno jure kroz motor da bi zatim izašli van. Brzina njihovog izlaska može biti do 50 kilometara u sekundi!

U ožujku ove godine Ad Astra je objavila da će razvijati pogonski sustav VS-200SS koji će moći raditi bez prekida 100 sati. Upravo za njega dobit će novac od NASA-e. Taj sustav imat će motor od kojih će svaki moći koristiti po 100 kW. Motor bi trebalo praktično testirati na Međunarodnoj svemirskoj postaji.

Međutim, zbog velike potrošnje električne energije, motor će moći raditi u vremenskim periodima koji će trajati samo po 15 minuta, koristeći električnu energiju prikupljenu u baterijama svemirske postaje. Svemirska postaja ima četiri para velikih panela sa fotonaponskim ćelijama ukupne površine 1500 kvadratnih metara te postiže sangu od oko 130 kW. Spomenuti pogonski sustav mogao bi povremeno podizati orbitu svemirske postaje koja mjesečno gubi preko 1 km visine zbog otpora atoma i molekula na visini leta od oko 400 km iznad Zemlje. Računa se da, zbog potrošnje goriva za podizanje orbite, u tijeku jedne godine treba utrošiti preko 100 milijuna dolara. Ruski bespilotni automatski svemirski brodovi tipa “Progres” dovoze gorivo koje se tankira u ruski segment postaje i bez njih ne bi bilo moguće redovito podizati visinu orbite postaje. Sa VASIMR motorom godišnji troškovi za taj posao možda bi iznosili samo oko 10 milijuna američkih dolara.

Međutim, taj tip pogona bit će od izuzetnog 114 / BUG2 LJETO 2015.

značaja kod letjelica koje trebaju puno manevrirati u orbitama oko Zemlje kao svojevrsni svemirski tegljači da bi raznosili razne terete u razne orbite. Ad Astra je ponudila i koncept sa hvatanjem određenih opasnih otpadaka u orbitama. Posebnu važnost taj pogon će imati kod efikasnijeg transporta u orbitu oko Mjeseca. Takva bi letjelica dugo prometovala između orbite Zenlje i orbite Mjeseca i samo bi je trebalo tankirati u orbiti oko Zemlje.

Kako do Marsa?

Naravno, posebno se ističe mogućnost korištenja VASIMR motora kod leta na Mars.

Astronaut znanstvenik dr. Franklin Chang Diaz, zagovornik VASMR pogona

Kod leta prema Crvenom planetu, već sa malim povećanjem početne brzine, znatno se skraćuje vrijeme leta. Putanje, koje su najekonomičnije, zahtijevaju let od oko 8 do 10 mjeseci. Međutim, jedna američka međuplanetarna sonda, “Mariner 7”, 1969. godine prošla je pored Marsa nakon svega 4 mjeseca i 9 dana leta. Bio je to najbrži let do Marsa. No, sonda je imala samo 412 kg i samo je projurila pored tog planeta. Kad letjelica treba ući u orbitu oko Marsa, onda je potrebno da je brzina u prilazu što manja kako bi se što manje goriva potrošilo za kočenje koje je neophodno za ulazak u orbitu oko samog planeta (da bi letjelica ostala zarobljena u gravitacijskom polju planeta).

Za let čovjeka prema Marsu biti će važno skratiti putovanje zbog negativnog djelovanja bestežinskog stanja i izbog radijacije u međuplanetarnom prostoru. Za ekspediciju sa kemijskim raketnim motorima računa se ukupno vrijeme misije od dvije i pol godine (računajući i povratak na Zemlju). Najveći dio vremena potrošio bi se čekajući na Marsu povoljan položaj planeta za povratak. Dok stignete do Marsa, Zemlja će odjuriti daleko naprijed jer je brža od Marsa, a uz to ima i manju stazu kruženja oko Sunca. Morate čekati povoljan trenutak za povratak. S puno više goriva i sa većom cijenom misije moglo bi se krenuti natrag bez dugog čekanja na Marsu. U takvoj varijanti letjelica bi “lovila” Zemlju putujući prvo prema orbiti Venere, krateći put i dobijajući na brzini i takva kompletna misija mogla bi se ostvariti u tijeku jedne i pol godine. Usput recimo da ruski kozmonaut liječnik Valerij Poljakov još uvijek drži rekord neprekidnog boravka u svemiru od 437 dana i 18 sati (preko 14 mjeseci), ostvaren 1994/1995. godine na ruskoj svemirskoj postaji “Mir”.

Gdje su problemi?

Kod VASIMR motora problem je njegova velika potrošnja električne energije. U slučaju korištenja divovskih panela sa solarnim ćelijama, pogonski sustavi koji zahtijevaju snagu od 200 kW, mogli bi se koristiti za teretne letjelice koje bi prevozile teret do Marsa.

Međutim, za prijevoz ljudi potrebni su daleko jači pogonski sustavi za koje solarne ćelije ne mogu zadovoljiti potrebu za električnom energijom.

Treba konstruirati nuklearne reaktore koji će proizvoditi potrebnu električnu Pojednostavljeni shematski prikaz VX-200 motora energiju. Ali, ostaje pitanje kada će NASA početi ulagati u razvoj nuklearnih reaktora za potrebe svemiskih letova sa posadom. I nije dovoljno samo razviti takve reaktore. Potrebno je da njihova masa koristi kemijske raketne motore za kočenje i ne bude prevelika (povoljan omjer specifične meko spuštanje na Marsovu površinu. Drugi mase reaktora po kilowattu). Nije isključeno svemirski brod, namijenjen samo povratku da se u takvom budućem tehnološkom ra- na Zemlju, trebao bi se lansirati ranije i takav zvoju nuklearnih reaktora naiđe na tehničke bi već čekao astronaute u orbiti oko Marsa.

Evo jedne kalkulacije za putovanje do Marsa prepreke u ostvarivanju ciljanih parametara. i natrag, a koje bi trajalo 10 mjeseci u slučaju korištenja nuklearnih reaktora snage 12 MW. Gdje startati?

Svemirski brod za Mars trebalo bi sastaviti Svemirski brod bi imao ukupnu masu od preod dopremljenih dijelova i to u području 1 ko 200 tona. Let do Marsa trajao bi 100 dana.

Lagrangeove točke (“Lagrangian 1”) sustava Lander za spuštanje na Mars imao bi 61 tonu.

Zemlja – Mjesec. To je oko 63 tisuće km od Astronauti bi mjesec dana proveli na Marsu. U Mjeseca, na strani prema Zemlji. To je jedna orbiti oko Marsa čekao bi ih svemirski brod za od točaka gdje se gravitacijske sile Zemlje povratak čija je masa 131 tonu. Putovanje od i Mjeseca izjednačavaju. Do tog mjesta Marsa do Zemlje trajalo bi 174 dana.

Evo i kalkulacije za nuklearne reaktore astronauti bi stigli svemirskim brodovima sa kemijskim pogonom jer je tako brže. Di- snage 200 MW. Ovdje je zahtjev da specijelovi broda za Mars moraju dugo putovati fična masa pogonskog sustava i nuklearnih po spirali dok dođu do tog mjesta gdje je reaktora zajedno bude oko 1 kg po kilowattu. polazište za Mars. Kod dolaska na Mars lander Pitanje je bi li tehnološki razvoj mogao dokusa posadom ulijeće direktno u atmosferu čiti takav povoljan omjer. To će biti jako teško Marsa gdje koristi aerodinamičko kočenje postići. Ali, kad bi se to postiglo, putovanje (poseban toplinski štit, padobrani) i na kraju od Zemlje do Marsa u jednom smjeru moglo

Motor VX200 prilikom testiranja punom snagom u komori laboratorija

bi trajati samo 39 dana! Cijela misija, uključujući boravak astronauta na Marsu i povratak, mogla bi trajati pet mjeseci. U ovom slučaju svemirski brod za Mars imao bi masu od oko 600 tona od čega polovina otpada na raketno gorivo. Sličnu masu imao bi i svemirski brod za povratak koji bi trebao čekati astronaute u orbiti oko Marsa.

Između ova dva koncepta jako je velika razlika. Naime, potonji traži puno veći tehnološki razvoj i daleko više novca. Znači, realnija je misija na Mars u trajanju od najmanje 10 mjeseci. Pri tom ne zaboravimo da astronauti kreću u svemirskom brodu koji ih ne može vratiti natrag već poslije uzlijetanja s Marsa moraju u orbiti prijeći u novi svemirski brod.

Kada na Mars?

Američko planetarno društvo “The Planetary Society” najveća je i najaktivnija neprofitna organizacija koja zagovara istraživanje svemira. Ono je nedavno organiziralo sastanak 70 stručnjaka iz raznih oblasti vezanih za svemirske letove s ljudskom posadom kako bi razmotrili problematiku ekspedicije na Mars.

Stručnjaci su donijeli određene zaključke koji će opširnije biti objavljeni u tijeku ove godine. Ono što je posebno odjeknulo to je da bi po njihovom mišljenju agencija NASA, u suradnji s drugim svemiskim agencijama, mogla već 2033. godine ostvariti let astronauta u orbiti oko planeta Marsa. NASA bi koristila onakva financijska sredstva kakva danas troši za održavanje i rad Međunarodne svemirske postaje. Smatraju da bi let u orbiti oko Marsa bilo važno iskustvo prije spuštanja ljudi na Mars. Prvi ljudi na površinu Marsa mogli bi se spustiti najranije 2039. godine. Agencija NASA nema konkretan plan za upućivanje ljudi prema Marsu premda često njeni predstavnici napominju kako će određeni tekući projekti biti važni za pripremanje ekspedicije na crveni planet.

No, stručnjaci kažu da je glavni problem ipak političke prirode. Naime, pitanje je kako bi dugogodišnji projekt ekspedicije na Mars preživljavao promjene američke administracije kod predsjedničkih smjena. Često se događa da nova američka administracija mijenja planove stare administracije pa tako odlučuje što će NASA raditi. Zbog takvih postupaka NASA je nepotrebno trošila čitave milijarde američkih dolara. Na takav način neće se lako domoći Marsa. Ipak, ima nade. Čvrsti međunarodni sporazumi trebali bi osigurati stabilnost tako velikog projekta ukoliko ih bude moguće ostvariti.

2015. LJETO BUG2 / 115

[ znanost i tehnologija ] fizika multiverzumina

Postoje li testovi na najmanjim dijelovima materije, koji se mogu provesti u akcelratorima i drugim uređajima koji bi potvrdili postojanje multiverzuma? Na žalost – ne

neprilike sa svemirom Koncept multiverzuma (mnoštva svemira), kao suprotnost univerzumu (jednom svemiru), dosad se nije pokazao opovrgljivim pa sve više kozmologa od njega odustaje Dario Hrupec

Naše Sunce nije jedina zvijezda, postoje mnoge druge zvijezde osim njega. Naša galaksija nije jedina galaksija, postoje mnoge druge galaksije osim nje. Naš svemir nije jedini svemir, postoje mnogi drugi svemiri osim njega. E, sad... Dok su prve dvije dvije tvrdnje dobro utvrđene činjenice, treća je samo pretpostavka. Bolje reći – čista spekulacija. Da bi ideja bila opravdana znanstvena hipoteza, ona mora biti provjerljiva. Preciznije, mora ju se moći opovrgnuti na temelju opažanja ili eksperimenta.

Koncept multiverzuma (mnoštva svemira), kao suprotnost univerzumu (jednom svemiru), dosad se nije pokazao opovrgljivim pa sve

više kozmologa od njega odustaje. Poznati teorijski fizičar Lee Smolin objavio je početkom godine članak u časopisu New Scientist, temeljen na njegovoj novoj knjizi The Singular Universe and the Reality of Time, u kojem se oštro suprostavlja ideji multiverzuma.

Po definiciji, svemir ili univerzum je sve što postoji, što je postojalo i što će postojati.

Radna je pretpostavka, koja se za opazivi svemir pokazala zadovoljavajućom, da uvijek i svugdje u svemiru vrijede isti zakoni fizike te da temeljne konstante fizike imaju iste vrijednosti. Moguće je, međutim, da postoje daleki i možda nedostupni dijelovi “svega” za koje su fizički zakoni i konstante drukčiji. To bi bili usporedni ili alternativni svemiri koji zajedno čine multiverzum. Pojam multiverzuma uopće nije nov. Već su u antičkoj Grčkoj neki filozofi razmišljali o usporednim svjetovima.

No, moderna teorijska fizika našla je matematičku potporu takve ideje i pokušala njome riješiti neke postojeće kozmološke probleme.

Mnogi teoretičari svesrdno su se uhvatili ideje multiverzuma, primjerice Stephen Hawking, nobelovac Steven Weinberg, Alan Guth i Andrei Linde koji su bili začeli plodonosnu ideju

kozmičke inflacije, slavni popularizatori fizike: Michio Kaku, Brian Greene i Neil deGrasse Tyson. Hawking se, recimo, nada da bi jedan model mulitiverzuma – koji prirodno proizlazi iz njegovih radova iz područja kvantne kozmologije – mogao dovesti do jedinstvenih odgovora o svojstvima našeg svemira. Usput, trenutno u kinima igra Teorija svega, biografski film o Hawkingu iz kojega nećete naučiti ništa o fizici, ali možete saznati ponešto o ljubavi, braku, strpljivosti, patnji i – prevari.

Za razliku od Hawkinga i brojnih teorijskih fizičara koji su prigrlili koncept multiverzuma i nastoje iz njega nešto suvislo izvući, postoje mnogi žestoki kritičari te ideje. Jedan od njih je Lee Smolin, američki fizičar s kanadskog Instituta za teorijsku fiziku Perimeter.

Spomenuti članak zapravo sažima jednu od osnovnih poruka njegove nedavno objavljene knjige: nema multiverzuma! Svemir je jedan jedini, ovaj u kojem živimo. Glavni je Smolinov argument taj da se cijeli niz godina, koliko se ideja multiverzuma teorijski razmatra, nije pojavila nikakva pouzdana naznaka mogućnosti provjere te hipoteze. Hipoteza koja nije provjerljiva, štoviše koja nije opovrgljiva, nije znanstvena hipoteza. Neki kritičari idu tako daleko da multiverzum svrstavaju u pseudoznanost. Zanimljivo je da se istim argumentom može napasti i teorija struna. Ni ona još nije dala nikakvu mogućnost eksperimentalne provjere. U svojoj ranijoj knjizi, The Trouble with Physics, Smolin je napravio upravo to: neumoljivo se okomio na teoriju struna kao područje istraživanja koje je, po njemu, potpuni promašaj.

Sad se prirodno nameće pitanje: imaju li multiverzum i strune uopće smisla? Ima li nade da iz takvih teorijskih istraživanja proizađu odgovori na konkretna pitanja o stvarnom svijetu? Je li u pravu Hawking ili Smolin? Najpoštenije je reći da to zapravo danas nitko ne zna. Možda se pokaže da multiverzum ne postoji. No, to neće značiti da ideju multiverzuma nije vrijedilo istraživati. Iz nekoliko razloga. Prvo, ne možemo unaprijed znati koje će ideje sigurno voditi do otkrića u fizici. Kad bismo to znali ne bismo ni trebali istraživati. Drugo, čak i ideje koje se pokažu krivima (u smislu da ne opisuju stvarni svijet) mogu odigrati važnu ulogu na putu od otkrića nekog segmenta stvarnosti. Ideje se u fizici neprekidno razvijaju, iz jednih se rađaju druge. Teorijska fizika funkcionira na takav način. Cijela prirodna znanost funkcionira na takav način. Daleko od toga da se svaka ideja koju smislimo pokaže istitinitom. Većinom se pokažu promašenima. No, u školi učimo samo o uspjesima znanosti. Otuda često krivi dojam u javnosti da je put znanosti pravac koji neprekidno raste. Bez brojnih padova i ludih ideja koje potom proizlaze iz takvih neuspjeha, znanost i ne bi napredovala.

2015. LJETO BUG2 / 117

[ znanost i tehnologija ] nuklearni otpad

kako paničariti i skupljati

Tipičan izgled skladištab radioaktivnog otpada

Zdenko Šimić

O problemu skladištenja radiokativnog otpada svi imaju neko svoje mišljenje, posebno političari koji se trude dodvoriti fobijama birača. Na žalost, njihovu demagogiju ćemo skupo platiti...

118 / BUG2 LJETO 2015.

Radioaktivnost je novija ljudska spoznaja. Od početka smo joj se divili i to najprije s pretjeranim oduševljenjem, a potom se bojali s još neumjerenijim strahom. Nuklearno naoružanje i hladni rat su od radioaktivnosti napravili simbol zla.

Nesreće u Černobilu i Fukushimi taj su strah samo dodatno učvrstile. Za većinu ljudi je posve nebitno što za toliki strah nema nikakvog opravdanja. Oni jednostavno ne žele nikakvu opasnost od radioaktivnosti. Jasno, ljudi imaju pravo na strah i pitanje je ne samo kako i treba li ih uopće razuvjeravati bez njihove želje. Istina je da svaki strah zasljepljuje i time čini život lošijim. U zadnje vrijeme kod nas je aktualno pitanje zbrinjavanja radioaktivnog otpada, a kako sam dijelom i sam u to sve uključen pokušat ću dati svoj kratki pogled na temu. Problem je istovremeno i trivijalan i nerješiv. Pitanja, kao i odgovori, ovise o perspektivi. Kao netko tko je radio tridesetak godina vezano za rizik od nuklearne energiju

mogu o tome razmišljati smireno, ali sam sve više svjestan da su mnogi oko ovog pitanja itekako uznemireni.

Zašto je povijest važna za strah od radioaktivnosti? Dvije riječi: Hiroshima i Nagasaki.

Kada se gleda u povijest proučavanja radioaktivnosti i među znanstvenicima se može pronaći različite poglede. Na jednoj strani je Maria Curie, dobitnica dvije Nobelove nagrade, koja je jednom rekla: „U životu se ne treba ničega bojati, treba samo sve razumjeti. Došlo je vrijeme da više razumijemo, kako bismo se manje bojali“.

Ona sama je, pak, nosila radij u džepovima i njene bilješke su i danas radioaktivne. Na drugoj strani je Hermann Joseph Muller koji se toliko plašio opasnosti od radioaktivnosti za mutacije da je u svom govoru na dodjeli Nobelove nagrade rekao da nema sigurne doze zračenja. Danas se zna da je to krivo i da su genetska oštećenja prisutna samo za velike doze. Nedavno je otkriveno i da je Muller imao uvid u te spoznaje prije svog govora (http:// news.sciencemag.org/physics/2011/10/attackradiation-geneticists-triggers-furor). Uza svu primljenu dozu i život kakav je imala Maria Currie je doživjela 66. Muller je živio deset godina duže. Premda svakim danom znamo više o tome kako nema rizika od malih doza koje su na razini prirodnih, ili je on zanemariv, ljudi i dalje razmišljaju kao Muller. Time se ne samo plašimo bez razloga već si nepotrebno otežavamo život uz radioaktivnost tako da sve aktivnosti (u prirodi, medicini, industriji, znanosti i energetici) činimo daleko skupljim no što je stvarno potrebno.

Koje je pitanje to s radioaktivnim otpadom? Hrvatska mora zbrinuti radioaktivni otpad iz raznih izvora. Radi se o korištenju radioaktivnih materijala u medicini, industriji, znanosti i nuklearnoj elektrani Krško. Općenito se radioaktivni otpad kategorizira prema aktivnosti kao nisko, srednje i visokoaktivni.

Visokoaktivni otpad nastaje samo u Krškom i to preradom istrošenog nuklearnog goriva (istrošeno gorivo je samo po sebi izvor visoke radioaktivnosti, ali kako još ima uporabnu vrijednost obično ga ne zovemo otpadom).

Prema EU direktivi mi moramo imati plan i program kako se brinemo o tom otpadu.

Za naš dio otpada iz Krškog možemo tražiti vlastito rješenje ili to napraviti u nekoj drugoj zemlji. Otpad iz ostalih izvora moramo sami zbrinuti. Općenito se zbrinjavanje svodi na skladištenje, u fazi dok se prikuplja i obrađuje, te na trajno odlaganje na istoj ili nekoj drugoj

političke bodove lokaciji. Domaći otpad je trenutno uskladišten na Institutu Ruđer Bošković (IRB) ili na nekoj drugoj (uglavnom neprimjerenoj) lokaciji.

U čemu je problem? Problem s radioaktivnim otpadom, premda ima posebnu dimenziju, nije iznimka obzirom na to da nismo u stanju riješiti mnoga druga društvena pitanja. Kada je EC nudila financijsku pomoć da se unaprijedi privremeno skladištenje radioaktivnog otpada na IRB-u tada je svatko, pa i tadašnja ravnateljica, lovio jeftine bodove na strahu od radioaktivnosti. Premda tu nije bilo niti govora o otpadu iz Krškog to se koristilo za dodatno plašenje i pomoć od EC nismo bili u stanju iskoristiti. Nesposobni i loši su još jednom „spasili“ narod da mu ne bude bolje. Desetine godina se jalovo istražuju lokacije u RH da se odredi gdje bi bilo najbolje zbrinuti sav naš radioaktivni otpad jer uvijek na kraju neki političar, ili političarka, iz straha ili iz populizma, „spasi“ „svoj“ narod da ne bi slučajno napravio nešto dobro. Trenutno smo od četiri potencijalno dobre spali na jednu jedinu lokaciju u blizini Dvora na Uni gdje bismo mogli prvo skladištiti, a potom trajno odložiti sav nisko i srednje radioaktivni otpad, uključujući i naš dio iz Krškoga. Propadne li ta lokacija za domaći otpad ćemo morati do daljnjega koristiti onu na IRB-u, za otpad iz Krškog ćemo morati naći rješenje u Sloveniji. To najprije znači da nemamo trajno rješenje za sav novi domaći radioaktivni otpad i da će nas zbrinjavanje našeg dijela radioaktivnog otpada iz Krškog koštati daleko više. Premda prema nacionalnoj Strategiji izgleda kao da bi se u RH moglo

trajno zbrinjavati i istrošeno nuklearno gorivo to je iznimno malo vjerojatno jer se takva odlagališta rade za daleko veće količine visokoaktivnog otpada.

No, jasno je da bi se istrošeno gorivo Autorov selfie u unutrašnjosti skladišta moguće trebalo zbrinuti na domaćoj institucionalnog (medicina, industrija, znanost) lokaciji ukoliko se ne nađe nikakvo radioaktivnog otpada kod Ljubljane drugo (regionalno, europsko ili šire) rješenje, ali to je posve druga priča od nisko i srednjeaktivnog otpada. su čak i malo vjerojatne doze kojima mogu Je li opasnost od otpada uzrok problema? biti izloženi radnici ili okolno stanovništvo Ne, radi se samo o tome da svi, izuzev ljudi u najnevjerojatnijim scenarijima manje od koji o tome nešto znaju, misle da je taj radi- ovih prirodnih. Zapravo, za stanovništvo ta je oaktivni otpad najopasnija stvar na svijetu doza jednaka nuli. Zamislimo li npr. da neka i ne žele niti čuti da se tako nešto nalazi u poplava ili potres nanesu radioaktivnu bačvu njihovoj blizini. Većina se ljudi u svijetu tako u cjelodnevni bliski kontakt s osobom čak i osjeća i ponaša ponajprije zato što smo od tada primljena doza neće premašiti ekstremne radioaktivnost stvorili mit. No, to i dalje ne godišnje doze koje ljudi prime prirodno. mijenja na stvari da su svi ti ljudi stalno izloIma li onda rješenja? Naravno da ima, samo ženi radioaktivnom zračenju. Radioaktivnost je pitanje koliko je rješenje dobro prema raiz tla i svemira prisutna je svugdje na zemlji. zličitim mjerilima. Najbolje bi bilo kada bismo Ljudi prirodno svake godine prime u prosjeku se mi na kraju uspjeli organizirati, informirati dozu koja je jednaka najviše dopuštenoj dozi i uvjeriti, prvenstveno lokalno stanovništvo u na rubu bačve niskoaktivnog otpada (2 mili- Dvoru, da radioaktivni otpad nije opasan, da siverta). Ovisno o terenu i nadmorskoj visini je to naša briga i da će nam se najviše isplatiti dosta ljudi na raznim mjestima (npr. Švedska, da to zbrinemo kod sebe. Tako ćemo napraviti Brazil, Iran, Kina i Indija) primi daleko veću višestruko dobru stvar. Najprije ćemo time dozu. Ekstrem je Ramsar u Iranu gdje tisuće riješiti i zbrinjavanje domaćeg radioaktivnog ljudi prima godišnje doze od oko 100 mSv. otpada, a potom ćemo potrošiti najmanje Brojna istraživanja nisu uspjela pronaći štetno novca za zbrinjavanje našeg dijela otpada iz djelovanje ovakvih doza. Prije 4 milijarde godi- Krškog. Cijela investicija bi se tako napravila na, kada je nastajao život na Zemlji, prirodna u našoj zemlji, a lokalna renta bi pomogla radioaktivnost je bila u prosjeku oko 5 puta nerazvijenom kraju da ljudi bolje žive. veća od današnje. Opasnost od radioaktivHoće li naša neorganiziranost ugroziti sigurnog otpada je dodatno zanemariva zato što nost zbrinjavanja? Na žalost, uz sve poznate skandale, tu nema mjesta za puno optimizma.

No, na sreću, ovdje ključno pomaže činjenica da su tehnike spremanja relativno jednostavne i pouzdane i da se svi u RH i izvan nje boje radioaktivnosti, tako da sve aktivnosti vezane za radioaktivnost sadrže brojne neovisne kontrole koje provjeravaju investitora i našeg regulatora (Državu). Činjenica da radioaktivnost predstavlja problem gdje sve aktivnosti moraju dokazati da zadovoljavaju standarde koje prihvaćaju EU i IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju iz Beča) znači da će provjere dolaziti kontinuirano izvana.

Jasno, naša neorganiziranost će nas koštati, ali to je i dalje značajno manje od onoga što bismo platili osudimo li se na rješenje izvan Hrvatske za otpad iz Krškoga.

Marie Currie, poznata dvostruka nobelovka, prva vjerojatna žrtva izlaganju većim količinama radioaktivnog zračenja

2015. LJETO BUG2 / 119

b e r Zag ad 2015.

1. listop

Pozivamo sve timove s inovativnim i originalnim tehnološkom proizvodom, uslugom ili aplikacijom na najuzbudljivije natjecanje ideja u regiji!

Kakve timove tražimo • • • • • • • • •

Proizvođače digitalnih inovacija i uređaja Developere softvera i online servisa Startupe s globalnom ambicijom Korporativne odjele s vizijom budućnosti Sveučilišne istraživačke spin-offove Inovatore u tvrtkama i istraživačkim institutima Pripadnike poduzetničkih inkubatora Kreativce s podrškom poslovnih anđela Sve kojima treba odskočna daska za američko tržište

PrvoPlasirani tim osvaja

PUT U LAS VEGAS

i izlagački štand na CES-u 2016 za dva predstavnika tima za dva predstavnika tima (uključen trošak avio karte, hotelskog smještaja u Las Vegasu i izlagačkog štanda na Eureka Parku u sklopu CES-a 2016)

Tri prvoplasirana Tima osvajaju

Predstavljanje pred publikom na Bug Future Showu 2016

Svi timovi DoBivAJU

Promotivni prostor u Bugu, Mreži, Bug Onlineu i na Bug TV-u te cjelodnevni nastup pred publikom i potencijalnim investitorima Early Bird prijave primaju se do 15. kolovoza 2015.

Informacije o uvjetima sudjelovanja zainteresirani timovi mogu zatražiti putem stranice w w w . i d e a k n o c k o u t . c o m

Kriteriji za prijavu • Predstavljena tehnološka inovacija mora biti namijenjena krajnjim korisnicima, dakle zamišljena kao rješenje od kojeg bi jednog dana svi mogli imati koristi.

• Prezentiranu ideju mora biti moguće komercijalizirati u naredne tri godine, a da pritom nije trenutno dostupna na tržištu. Izuzetak su aplikacije i online usluge koje postaju javno dostupne tržištu najranije devet mjeseci prije početka CES-a 2016.

• Proizvod ili usluga moraju biti inovativni, s potencijalom značajnog utjecaja na tržište.

• Ideja mora biti prikazana u realiziranoj formi, dakle kao

generalni sponzor

medijski sponzori medijski sponzori iz regije

sponzori

hardverski prototip ili funkcionalna demo aplikacija ili online usluga - koncepti i ideje “na papiru” se ne prihvaćaju.

• Tim ne mora nužno biti startup - prihvaćaju se i prijave tvrtki koje već imaju komercijalizirane proizvode sve dok ideja s kojom se natječu udovoljava ovim kriterijima.

• Nužno je da tim nikada do sada nije nastupio na Eureka Parku na CES-u.

• Tim ne mora nužno biti iz Hrvatske, a nastupiti može na hrvatskom ili engleskom jeziku