Heroj by Merci T

Klub Brbljivica

Predgovor

Nemilosrdni pravednik najmoćnijeg klana Škotske, Jamie Campbell će iskoristiti sva potrebna sredstva kako bi uništio odmetnike i donjeo mir među pripadnicima Visočijskih klanova. Zavođenje je igra koju lako igra kao izgovor, ali kad se Jamie postavi kao prosac kćeri

suparnikovog klana, kako bi pronašao izdaju,

linija između dužnosti i

zadovoljstva je nejasna. Smeđokosa, crvenih punih usana, Caitrina Lamont, mu prkosi. Izazivajući ga kao ni jedna žena do sada. Caitrina nema namjeru da ode od svog voljenog oca i svoje braće, - i to baš zbog mogućeg muža,

samog Campbella. Ali Jamieova sirova i senzualna snaga poljubca

otopit će njen otpor. Kad se njen idiličan svijet razbije, Caitrinina jedina nada za spas njenog klana leži u rukama Jamiea Campbella, samog neprijatelja kojeg krivi za njegov propast. Može li ih strast spojiti? Rođena u baršunastoj tami strastvenih noći. Jačajući ljubav poput čvrstog mača koji vlada Visočijem? Naša brbljivica Mirta prevela je ovu prekrasnu knjigu, za slikice zahvaljujemo Slatkici i naravno našoj Sexy, a za obradu zahvaljujem mojoj malenkosti Prstiću ;p VOLE VAS VAŠE BRBLJIVE SEXY, ZVONČICA, ŠEFICA I PRSTIĆ !!!!

Klub Brbljivica

Usne joj se razdvojiše, a dah zastade. On podiže pogled na njezino lice i nešto se promijeni. Jednim je pokretom obuhvati oko struka i privuče k sebi. Naočito mu se lice zategnu u tvrdu liniju, ali nije bilo zabune oko vreline njegova pogleda. Pogled mu pade na njezine usne. Čeljust mu poče brže pulsirati. Znala je što će učiniti. Mogla ga je zaustaviti. Ali nije htjela. Nikad prije nije poželjela da je muškarac poljubi... do sada. Obuhvati joj bradu, milujući joj kožu žuljevitim vršcima prstiju. Činilo se nemogućim da tako fizički moćan čovjek može tako nježno dodirivati. Nagnu joj usne prema svojima. Ona uvuče dah dok je iščekivanje pucketalo u njoj poput ognja od suhog lišća. Bradavice joj se ukrutiše uz njegova prsa, pritiskajući ih, napinjući se. Cijelo joj je tijelo bilo tako osjetljivo, kao da bi se od jednog dodira mogla rastočiti u bazen tekuće vreline. Toplina njegova glasa očeša joj kožu; fini nagovještaj nekakvog začina slatko ju je mamio. I kad je već pomislila da neće moći izdržati ni trenutka dulje, usne mu dotaknuše njezine. Osjeti oštri trzaj u prsima, zatim udar iznenađenja i trenutak blaženog buđenja, kao kad se latice cvijeta otvaraju pod vrelim suncem. Usne su mu bile tople i baršunasto mekane. Mogla je osjetiti njihov okus. Nagovještaj začina koji je i ranije primjetila cimet - ali još tajanstveniji, produbljen njegovom toplinom.

Klub Brbljivica

Prvo poglavlje " Pravo nije pravda. " - škotska poslovica Dvorac Ascog, otok Bute Škotska, lipnja 1608.

aitrina Lamont virila je u zrcalo dok joj je mlada sluškinja na zatiljku pričvršćivala stražnji dio čipkastog ovratnika. Delikatnog boda, urešen sitnim draguljima, uokvirivao joj je lice poput blistave aureole. Pregrize vragolasti

osmijeh, nimalo se ne zavaravajući u tom pogledu. Kao što su njezina braća često uživala istaknuti, bila je previše odvažna i samouvjerena da bi je ikad zamijenili s anđelom. - Muškarac želi poslušnu, smjernu djevojku za ženu. - zadirkivali bi je, dobro znajući da će je time samo potaknuti da učini suprotno. Napokon spremna, odmaknu se kako bi imala bolji pogled na svoju novu haljinu u malom zrcalu. Oči su joj iskrile od uzbuđenja. Haljina je doista bila veličanstvena. Susretnu pogled svoje voljene dadilje u zrcalu. - O, Mor, nije li ovo najdivnija haljina koju si ikada vidjela? Mor je promatrala pripreme s bremenitom preneraženosti majke koja prvi put šalje sina u boj. Usporedba i nije bila previše nategnuta. Večeras će biti velika gozba u čast otvorenja Gorštačkih susreta, koji su se ove godine održavali u Ascogu. No Caitrina je dobro znala da se njezin otac zdušno nadao kako će joj utanačiti zaruke s nekim od mnogih gorštaka koji će se spustiti u njihov zamak, kako bi odmjerili snagu i vještinu. Hitro, prije nego bi joj to moglo pokvariti ushit zbog ovog dara, odbaci neugodnu misao. - Raskošna?! -

Starija žena frknu u neodobravanju, značajno zureći u duboki

kvadratni izrez steznika, iz čijeg su se čvrstog oklopa od podupirača i satena Caitrinine

Klub Brbljivica

grudi gotovo prelijevale. Mor izgura mladu sluškinju iz sobe i nastavi oštru kritiku. Radije, nepristojna. I nije mi jasno što ne valja s onih dvadeset divnih haljina koje ti vise u ormaru. Caitrina namreška nos. - O, Mor, znaš da nijedna nije poput ove. - Spusti pogled do nabujalog mesa koje se uzdizalo visoko ponad ruba dekoltea haljine. Dekolte je bio zbilja dubok. Gotovo je mogla vidjeti ružičasti rub svojih... Borila se s rumenilom, znajući da će time samo pružiti Mor daljnji razlog za svađu. - Ova haljina je sasvim prigodna. - reče odlučno. - Sve dvorjanke u Whitehallu koje prate modu nose upravo ovakve haljine. Mor promrmlja nešto što je zvučalo prilično kao - prokleti engleski budalaši - , na što se Caitrina odluči oglušiti. Stoljeća neprijateljstva neće biti tek tako zaboravljena time što je škotski kralj postao i engleski1. Podiže blijedo zlatnu svilu, preko koje se preliju dugine boje svjetlosti koja je dopirala kroz prozor i sneno uzdahnu. - U ovoj se haljini osjećam poput princeze. Starica zafrkta. - Pa, dostava takve haljine iz Londona sve do otoka Butea zacijelo je koštala kao otkupnina za kralja. -

Mor zastade i odmahnu glavom. - To je obična

ludost, kad postoje savršeno obučene modistkinje u Edinburghu. - Ali žalosno kaskaju za najnovijim stilovima, -

prosvjedovala je Caitrina. Ipak,

mučilo ju je nešto što je Mor rekla. Ugrize se za usnu jer joj nije bilo palo na um koliko je njezina oca koštala ta darežljivost. - Zbilja misliš da je bila preskupa? Mor cinično podiže obrvu, ne mogavši sakriti koliko se zabavlja. - Ucjena obično nije jeftina. Caitrina trgnu usnama, ponovo se boreći suspregnuti osmijeh. - Nije bila ucjena. Haljina je bila očeva zamisao. Nesumnjivo osjeća krivnju jer me prisiljava izdržati pozornost sve te beskrajne povorke paunova koji će se šepuriti našom dvoranom. Mislim da je i pristao prirediti okupljanje u Ascogu nadajući se da ću u svom tom

škotski kralj Jakov VI., kao praunuk Margarete Tudor (kćeri Henrika VII.), proglašen je (nakon Elizabetine smrti 1603.) i engleskim kraljem (Jakov I.). Time je ostvarena personalna unija između Škotske i Engleske, no obje zemlje zadržat će još cijelo jedno stoljeće svoje zasebne parlamente. (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

mnoštvu - junačina - uspjeti pronaći jednog po svom ukusu – kao da biram bika na tržnici. Zapravo, očevo ustrajavanje da započne potragu za mužem, Caitrinu je brinulo više nego je htjela pokazati. Inače nije bio tako tvrdoglav. To je bio Morin djelokrug. Mor odlučno izbjegnu temu braka i vrati se haljini. - Taj čovjek bi ti ponudio i mjesec, ako bi ti zbog toga presahnule suze. Pretpostavljam da je moglo biti i gore od jedne haljine. - Zaprijeti prstom Caitrini. - Ali jednog dana će se pojaviti netko koga nećeš moći vrtjeti oko tog svog lijepog malog prsta. Caitrina se nasmiješi. - Već jest. - Nagnu se i pritisnu joj cjelov na usahli obraz. Ti. - Ha-ha. - Mor se razdragano nasmija. - Nepopravljiva vragolanko. Caitrina ovi ruke oko starice, položi obraz na grubu vunu svoga arisaidha 2, uživajući u toplom, poznatom mirisu treseta i vrijeska - ognjišta i doma. - Zbilja ti se ne sviđa haljina, Mor? Neću je nositi ako je tako. Mor je uhvati za ramena i pogleda pravo u oči. - Ne slušaj me, djevojko. Ja sam samo glupa starica koja je zabrinuta zbog onoga što bi vukovi mogu učiniti njenom janješcetu. -

Pogled joj se smekša. - Toliko si bila zaštićena, bez ikakvog uvida u

ljudsku pokvarenost. - Gornjom stranom prsta pogladi Caitrinu po obrazu. - Ta haljina me samo podsjeća na to da si potpuno odrasla žena. - Caitrinu iznenade suze koje zamagliše Morine usplahirene oči. - Tako si slična majci. Kad je pobjegla s tvojim ocem, bila je najljepša djevojka u Visočju. Caitrinu nešto stegnu u prsima; iako joj je majka bila mrtva više od deset godina, to ju je još uvijek silno boljelo. Bilo joj je jedanaest godina kad joj je majka podlegla pogubnoj bolesti, a uspomene na nasmiješenu, lijepu ženu koja ju je držala u naručju svakom su godinom postajale sve nejasnije. No uvijek će postojati praznina u njezinom srcu i spoznaja da joj je nedostajao jedan životno bitan dio nje. - Ispričaj mi ponovo, Mor. - Nikad se nije umorila slušajući priču o tome kako je njezin otac okrznuo pogledom neprijateljevu kćer i odmah se zaljubio u nju. O tome 2

ženski ogrtač, koji se nosi omotan preko haljine (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

kako su joj se roditelji mjesecima potajice sastajali dok otac napokon nije uspio uvjeriti njezinu majku da pobjegne s njim. No prije nego joj je Mor uspjela odgovoriti, u sobu uleti Caitrinin mlađi brat. - Caiti! Caiti Rose, dođi brzo! Srce joj potonu, pomislivši na najgore. Tko se ozlijedio i koliko teško? Zgrabi Briana za ramena i hinjenom mirnoćom - s tri brata o kojima se brinula, nažalost, navikla je hiniti - upita ga, - Što se dogodilo? Oprezno ju je odmjeravao. - Obećaj da se nećeš ljutiti. - Kako ti mogu obećati, kad ne znam o čemu je riječ?! Sa samo dvanaest ljeta, Brian je tek trebao razviti uvjerljive pregovaračke vještine. Odustane od pregovaranje i započe s izgovorima. - Nije bila moja krivnja- , izvrdavao je. - Rekao sam Uni... Na spomen imena djevojčice, Caitrina pogodi što nije bilo u redu. - O, Briane! Koliko sam ti puta rekla da te zvjerske pse držiš podalje od mačića?! On posramljeno svrnu pogled prema stopalima. - Rekao sam Uni da sam izveo momke van, a ona je zaboravila zatvoriti vrata konjušnice, a zatim, pa, sve se dogodilo u hipu. Boru se samo igrao, ali se blesava mačka uspentrala na stablo. Caitrina prostenja. - Na koje stablo? Brian napravi grimasu. - Na stari hrast. Caiti, molim te, moraš mi pomoći dohvatiti mačića prije nego Una dozna! Rasplakat će se. - U nelagodi udari nogom o drveni pod. - Mrzim kad plače. Caitrina susretnu Morin pogled. Una je bila njezina unuka, a Mor je bila slaba na djevojčicu. - Potrudit ću se zaokupiti je dok... - , reče Mor, ubadajući prstom Briana u mršava prsa, - ne spustiš tog mačića s drveta. - Dođi, Caiti, požuri - , reče joj, vukući je za ruku iz njezina solara3.

privatna plemićka radna i dnevna soba (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Tek kad su izašli izvan zamka i uputili se prema vratima u krunišnom zidu, radoznali pogledi pripadnika njezinog klana podsjetiše je da je još uvijek u novoj haljini - i da je bez cipela. Iako je nebo bilo vedro, tlo je još uvijek bilo vlažno od jutrošnje kiše i blato joj je šljapkalo između nožnih prstiju. Znajući da tomu trenutno nema pomoći, podignula je skute najbolje što je mogla da ne bi zaprljala rub. - Mogao si pričekati trenutak da presvučem haljinu - , zagunđala je. Brian joj udijeli letimičan pogled. - Zašto? Izgledaš dobro. Ona zakoluta očima. Braća! Ne bi primjetili ni da je odjenula kostrijet! Prošavši kroz vrata, zaputiše se niz stazu, birajući desni odvojak koji je vodio prema šumi - lijevi je vodio do jezera Ascog. Uoči igara, gospodarske zgrade duž obale jezera vrvjele su od užurbanosti, ali dok su ona i Brian hitali prema drveću, bilo je iznenađujuće tiho, osim Boruovog laveža, koji je postajao sve glasniji kako su se približavali velikom starom hrastu. Lamontovi su potjecali od znamenitih irskih kraljeva, a Brian je psu dao ime po svom imenjaku - Brianu Boru, znamenitom, silnom kralju iz prošlih stoljeća. - Ostavio si psa ovdje? Brat joj se zacrvenje. - Rekao sam mu da ide kući, ali nije htio slušati. Budući da je glupa mačka već bila zaglavila na drvetu, uvidio sam da to ne bi bilo ni važno. - Vjerojatno je siroticu prestrašio na smrt. - Okrenu se prema psu i oštro reče, Boru! - On prestade lajati i pogleda je, radoznalo nagnute glave. Ona mu pokaza u smjeru dvorca, koji se više nije vidio od stabala. - Kući! Tiho zacvilivši, Boru joj se njuškom protrlja o skute i pokajnički je pogleda ganutljivim smeđim očima. Ona odmahnu glavom, odbijajući biti ganuta. Pas je, bez sumnje, bio nadaren za kazalište. - Kući, Boru! - Ponovno cvileći, i to još jadnije, veliki irski hrt se pokunji i potrča natrag prema dvorcu. - Ne znam kako to činiš - , zaprepašteno joj reče Brian. - Jedino tebe sluša. Caitrina napući usne, suspregnuvši brzi odgovor koji joj iskrsnu u umu; zato što bi mu jedino ona zapovjedila. Bez nje, psi bi bili divlji poput vukova. Iako bi, po svoj prilici, isto to mogla reći i za svoju braću.

Klub Brbljivica

Zagledavši se u splet grana, uzdahnu kad uspije uočiti malenu grudu narančastobijelog krzna. - Kako se uspio uspentrati tamo gore? - Kad sam se popeo, pokušavajući doći do njega, samo se uspinjao sve više, zato sam i otrčao po tebe. Uplašio sam ga. Ona se iznenađeno okrenu prema bratu. - Ne očekuješ, valjda, da ću se uspeti gore? - A što misliš, zašto sam te pozvao? - Činilo se da je istinski zbunjen. - Mačak neće doći k meni. Tebe voli, a stotinu si se puta uspela na ovo drvo. - Jako davno - , reče ona ogorčeno. - Ako nisi primijetio, davno sam prerasla godine za penjanje po drveću. - Zašto? Nisi uopće toliko stara. Caitrina će morati poraditi na njegovoj umješnosti laskanja, ako se Brian bude nadao da će se ikada moći udvarati djevojci. Iako, s licem poput njegovoga, to vjerojatno neće biti ni važno. Ono što joj je braći nedostajalo u galantnosti i uglađenom ponašanju, nadoknađivao je njihov izgled. Bili su vragolani, svi odreda, ali neizmjerno ih je voljela. Kako je njezin otac mogao i pomisliti da bi ih ikad željela napustiti? Bila im je

potrebna... a i oni njoj. Po svaku je cijenu namjerava ostati upravo tu. Ništa neće postići pokušavajući urazumjeti Briana. - Ne penjem se gore. Pogurat ću te ili ćeš morati pronaći nekog drugog. Izgledao je potišten, gotovo kao i Boru maloprije. - Ali zašto? - Kao prvo, zbog ove haljine. - Molim te, Caiti, nemam nikoga drugoga. Otac, Malcolm i Niall su u lov s nekima od muškaraca, a ostali su zauzeti pripremama za proslavu.

To je bilo čudno. - Mislila sam da su završili s lovom. Brian se namršti. - I ja sam, ali svi su odjurili jutros. Otac je izgledao zabrinuto, a kad sam ga upitao kamo idu, rekao je da idu u lov. Eto, vidiš, nema nikoga drugoga. Molim te, Caiti... Kao da je znao, mačić poče mijaukati. Prestrašena molba ganu je duboko u srce.

Sačuvaj je, Bože, od muškarca i zvijeri! Bijesno okrenu leđa bratu. - O, pa dobro, ali

Klub Brbljivica

morat ćeš mi pomoći. - Čak i ako se sudbina urotila protiv nje, nije imala namjeru uništiti novu haljinu. Opleo je svoje duge, mršave ruke oko nje. - Ti si najbolja sestra na svijetu! Znao sam da mogu računati na tebe. Ona uzdahnu; bilo je nemoguće dugo se ljutiti na njega. Ne više dječak, niti još uvijek muškarac, Brian je bio u tom čudnom međudobu. Već je bio viši od nje, a znala je da će za par godina dobiti mišiće i ratnički stas, poput Malcolma i Nialla - njezina dva starija brata. Jedino je Brian bio beba kad im je umrla majka, a Caitrina je oduvijek brinula o njemu. Iako nije bio udomljen daleko od doma, poput većine mladih dječaka, uskoro će otići kako bi postao štitonoša susjednog poglavara. Osjetila je ubod u prsima, želeći da može zadržati vrijeme u boci. Kratko ga stisnu i podstaknu da joj pomogne u svlačenju haljine - što nije bio nimalo jednostavan poduhvat. Sljuštili su, sloj po sloj, nadsuknju, podupirač suknji, podsuknju, prednji ukrasni dio suknje i rukave, sve dok nije ostala u dugoj potkošulji i stezniku. Morat će podići ruke iznad glave, kako bi svukla i steznik, ali Brian je imao problema s odvezivanjem vezica. Mogla ga je čuti kako osujećeno mrmlja, sve dok na kraju nije odustao i počeo ih trgati i povlačiti. - Ajme meni! - reče mu ona. - Pažljivo. - Pokušavam, ali nije lako. Zašto uopće nosiš sve ove stvari?

Dobro pitanje. Jedno zrelo za prešutjeti ga. - Zato što se žene tako odijevaju. Kad ju je napokon izvukao iz lanenog platna i usi4, steznik se pridružio haljini preko srušenog debla. Iako je duga lanena potkošulja koju je imala na sebi dovoljno skrivala, htjela je čim prije završiti zadaću, prije nego ih tko zatekne. Iako je to bilo malo vjerojatno jer je ovaj dio šume bio prilično udaljen od glavne ceste, bilo bi sramotno biti uhvaćena u rublju. Procjenjivački je proučavala stablo, smišljajući plan. Prošlo je podosta godina. To je bilo najviše stablo u okolici, a mačić se uspio uspeti gotovo na sam vrh. - Trebat će me pogurati. kitove kosti; i danas se kostur najcjenjenijih steznika pravi od njih (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Brian kleknu na jedno koljeno i ona iskoristi njegovu nogu kao stubu do najniže grane. Kora joj je češala stopala dok se penjala s grane na granu, polako se probijajući uzgor, kao po neravnim ljestvama. - Ajme meni! - uzviknu kad nogom nagazi na oštar komad kore. Noge i ruke će joj biti potpuno izranjavane kad bude gotova. Iskolačenih, tjeskobnih očiju, mačić ju je promatrao kako mu se približava i tugaljivo mijaukao. Vidjela je da drhti dok se približavala njegovom nesigurnom sjedalu, pa mu je nježno, umirujuće tepala da ga smiri. Što se više uspinjala, grane su se prorjeđivale i bivale sve tanje, pa je morala zastajati i svaku provjeriti prije nego bi stala na nju. Konačno je uspjela doći blizu mačića, koji je bio otpuzao na oko metar i pol udaljenosti duž tanke grane, za koju je znala da ne bi mogla izdržati njezinu težinu. Umjesto toga, iskoristila ju je kako bi održala ravnotežu i pažljivo otklizala postrance po donjoj grani, čvrsto se stopalima oslanjajući na nju. - Budi oprezna - , upozori je Brian. Oduprla se porivu da ga prostrijeli pogledom, ne želeći gledati dolje. Kao da joj je

bio potreban podsjetnik. Sa svakim novim korakom, srce joj je sve snažnije lupalo. Bila je to pipkava zadaća. Kad se donja grana zanjihala prilagođavajući se njezinoj težini, morala je stati i ispružiti nogu kako bi održala ravnotežu. Još jedan korak... Prsti joj dohvatiše mekano krzno. - Uspjela si ga uhvatiti! - čula je kako Brian uzvikuje odozdo. Preplavi je nalet postignuća. Prisloni sitnu lopticu na prsa i osjeti lupanje srca koje se zacijelo moglo mjeriti s njezinim. Njegove male kandže ubole su je kroz tanku tkaninu potkošulje, kad se smrtimice prilijepio uz nju.

A sad, teži dio. Sad joj je na raspolaganju bila samo jedna ruka za održavanje ravnoteže dok se polako zaputila natrag duž grane. Odahnu s olakšanjem kad je bila na sigurnom, blizu debla. Pogledavši dolje, vidje da se Brian uspeo nekoliko grana niže od nje. - Daj, ja ću ga primiti - , ponudi se.

Klub Brbljivica

Znajući da se neće moći spustiti s jednom rukom, oprezno spusti mačića u bratove ispružene ruke. On gurnu grudicu pod svoj kožni prsluk, spusti se niz par grana i lagano se dočeka na tlo. Ona na trenutak zastade uhvatiti dah i primiriti otkucaje srca, a zatim nastavi krčiti put prema dolje. - Hvala ti, Caiti - , poviče on, - najbolja si. Ona se okrenu na zvuk njegova glasa koji je blijedio, ali već je bilo prekasno. - Pričekaj, Briane, trebam tvoju... -

glas je izdade. Pomoć. Mogla mu je samo

razabrati leđa dok je zamicao iza ugla, izvan granice čujnosti, trčeći natrag prema dvorcu. - Braća - , promrmlja. - I to mi je hvala. Kad ga se dočepam... Pogleda dolje i uvidje da je još uvijek predaleko od tla. Još nekoliko grana i trebala bi moći doskočiti, baš poput Briana. Oprezno zgrabi granu i spusti jednu nogu, pa drugu. Glasni prasak navijesti katastrofu. Na trenutak joj se dok je padala, želudac podiže u grlo, a tijelo izgubi težinu. Zgrabi granu ponad sebe, upravo u trenutku kad joj je ona pod nogama napuknula i pod opasnim se kutom svinula prema tlu. Bit će da je oslabjela pod bratovom težinom. Ako se sad pusti, grana će vjerojatno popustiti do kraja i ona će tresnuti o tlo. Bilo bi previše reći da je upravo uspjela izbjeći pogibelj, ali gotovo da je bilo tako. K tomu, bila je u stupici. Spusti pogled podno nožnih prstiju. Tlo je bilo najmanje pet metara ispod nje - još uvijek predaleko za pokušati skočiti. Morat će pričekati dok se Brian ne sjeti. Zastenja, shvativši da bi tu mogla provesti cijelu noć.

Kad ga se dočepam... - Mislim da si to već rekla. Caitrina dahnu na zvuk dubokog glasa - dubokog muškog glasa. Spusti pogled i oči joj se susretoše s čvrstim pogledom došljaka koji je stajao nekoliko koraka dalje, promatrajući je s ozarenim sjajem u očima. Nije znala koliko je dugo stajao tamo, ali zacijelo dovoljno dugo da bi uspio sjahati s viteškog ratnog konja uz njegov bok.

Klub Brbljivica

Nije znala treba li odahnuti ili se posramiti - vjerojatno pomalo i jedno i drugo. Bio joj je potreban spasilac, ali bilo bi joj draže da nije bio toliko - namršti se, tražeći pravu riječ - muževan. I to tako napadno. Sa svojeg trenutnog položaja visoko iznad tla, bilo je teško točno procijeniti, ali pretpostavila je da je bio za dobar pedalj viši od sto i osamdeset centimetra. Div po bilo čijim mjerilima - čak i gorštačkim. Ako je bio gorštak. Govorio je škotskim, a ne jezikom Visočja, ali učinilo joj se da mu je u glasu čula i nagovještaj irskog naglaska. Bilo je teško prosuditi po njegovoj odjeći. Nije nosio gorštački breacan feile5, ali to nije bilo ništa neobično za bogatog i uglednog čovjeka. A o tomu nije dvojila. Čak i izdaleka, uočila je da su crni kožni prsluk i hlače na njemu bile iznimne kakvoće. No fina odjeća loše je prikrivala surovu ljepotu njegovih širokih prsa i snažne mišiće na rukama i nogama. Upečatljivo tijelo upotpunjeno claidheamhmórom6, koji je nosio prebačen preko leđa, nije joj ostavljao nikakve sumnje da je bio ratnik. I to impresivan, mogla se okladiti u to. Ali osim njegove veličine, još ju je nešto mučilo. Voljela bi da ju je spasio netko tko nije bio toliko dominantan. Sve na njemu je odisalo time; široki zapovjednički raskorak, pečat krajnjeg autoriteta na licu i odvažnost kojom ju je gledao. Njegov stav ju je toliko uznemirio, da je tek naknadno shvatila koliko je bio naočit. I tako bahat - kao da je pomisao na vješto isklesane crte njegova lica padala u drugi plan u odnosu na svu silinu njegove nadmoćne muževnosti. Nije bila jedina koja je proučavala. Tijelo joj zabridje od probuđenosti. Bože mili, kako ju je samo gledao... sve na njoj. Pogled mu je lutao njezinim tijelom, od glave do pete, zadržavajući joj se na grudima dovoljno dugo da joj počnu crvenjeti obrazi. Odjednom postade vrlo svjesna svog gotovo golišavog stanja. Dok je maloprije držala da je potkošulja prikladno pokrivalo,

opasani škotski pled s velikom kopčom (Nap. prev.)

tip mača široke oštrice (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

sad joj se, pod njegovim prodornim pogledom, činila nedostatnom poput paučinaste svile. Činilo se kao da joj može vidjeti golu kožu, pravo kroz laneno platno. Uvijek su je štitili otac i braća; nikad se nijedan muškarac nije usudio ovako je pogledati - kao da je bila sočna šljiva zrela za branje. I Caitrini se to nimalo ne svidje. Možda trenutno nije bila odjevena kao dama, ali svaki je pristojan muškarac mogao vidjeti da je to bila - čak i ako nije primijetio raskošnu haljinu koja mu je bila, jasno kao dan, ravno pred nosom. Tko je bio taj odvažan ratnik koji se držao poput kralja? Mogla se zakleti da ga nikad prije nije vidjela. Sudeći po njegovoj odjeći i oružju, očito nije bio odmetnik. Vjerojatno je bio poglavar iz dalekih zemalja koji je došao na igre - što je značilo da je podlijegao svetoj obavezi Visočja - gostoljubivosti. Ali ako je bio poglavar, gdje su mu bili čuvari? Pa, bio poglavar ili ne, ne bi je trebao tako gledati. - Vaše ime, moj gospodaru? oštro ga upita. - Na Lamontovoj ste zemlji. - Ah, tada sam stigao na odredište. - Došli ste zbog susreta? Uputi joj je dug pogled, zbog kojeg je osjećala da zna nešto što ona nije znala. Između ostalog. Nije joj rekao svoje ime, ali trenutno joj to nije bilo ni bitno. Zaželjela bi dobrodošlicu i samom vragu, - ili, Bože, oslobodi!, nekom od njegovih poslušnika Campbellovih - ako bi joj pomogao spustiti se dolje. Ruke je počeše boljeti od nastojanja da na njima održi većinu svoje težine i ne preoptereti krhku granu. Njezinom spasitelju se očito nije žurilo. - Dobro, namjeravate li samo stajati tamo i gledati me cijeli dan? - upita ga nestrpljivo. Usne mu se šeretski podigoše. - Mogao bih. Muškarac ne naleti često na polugolu šumsku nimfu dok se penje na stablo. Caitrini se zažariše obrazi. - Nisam polugola i ako biste izvoljeli na trenutak podići pogled - - s mojih grudi - - uočili biste da se ne penjem, nego da sam zaglavila i da mi je potrebna mala pomoć.

Klub Brbljivica

Činilo se da ga je njezin svadljiv odgovor samo još više zabavljao. Iako se nije otvoreno smijao, neumoljive su mu plave oči ozareno blistale poput zraka sunčeve svjetlosti koje se probijaju kroz drveće. Bijedni grubijan joj se smijao. Nenaviknuta na ismijavanje - posebice ne od muškarca, Caitrina suzi pogled. Pretpostavljala je da je cijeli prizor bio donekle smiješan, ali trebao je biti toliko pristojan to ne pokazati. Zbog toga se osjeti da je u značajno nepovoljnijem položaju, što je bilo smiješno s obzirom na okolnosti. Pa, i bila je u nepovoljnom položaju. Ali ne zadugo. Kad je spusti dolje, imat će je što čuti. Naljuti se i najoholijim glasom - onim koji je koristila za braću kad bi ih htjela prisiliti da je poslušaju - mu reče, - Samo požurite i pomozite mi sići... smjesta! Kad nestade osmijeha koji mu je privremeno omekšao tvrdi izraz lica, a usne mu se stanjiše u ravnu liniju, ona u taj mah shvati da zapovijedanje možda i nije bilo najbolja taktika. Dugo je zurio u nju, a zatim prekrižio ruke na širokim prsima. Dah joj zastade kad se suoči s upečatljivim izbočinama mišića. Milostivi Bože, baš je bio snagator! - Ne - , reče joj lijeno. - Mislim da neću.

Klub Brbljivica

Drugo poglavlje

aitrina dahnu, isprva više osupnuta nego ljuta. - Nećete? Ne možete me odbiti. On podiže obrvu u neslaganju. - Ali zašto? - Ona glupavo promuca na to, njoj nepojmljivo odbijanje.

On je čitavu odmjeri pogledom. - Radije uživam u pogledu odavde. - Kako se usuđujete?! - uputi mu ubojit pogled, što je bilo lakše reći nego učiniti s

obzirom na njezin položaj. - Vi ste zao čovjek. Od osmijeha koji mu izvi usne prožme je drhtaj. - Da sam na vašem mjestu, zacijelo bih se molio da ste u zabludi. Ona zanemari upozorenje. - Ali past ću - , pobuni se. Promotrio je udaljenost od njezinih nogu do tla. - Ne bih vam to preporučio. - Ne mislite to ozbiljno. - Caitrina je bila zatečena - nikad se prije nije našla u sličnoj situaciji. Zapravo, nije bila naviknuta na odbijanje - posebice ne od muškaraca. Je li bio ozbiljan ili se samo poigravao s njom? Izraz lica mu je bio razdražujuće nečitak. Sve je ovo potpuno pogrešno odigrala. Ali razljutio ju je što je nalazio zabavnom njezinu nevolju i što joj je besramno odmjeravao tijelo. Duboko udahnuvši, prisili se razvući širok, razigran osmijeh i naglašeno zatrepće. - Na trenutak sam pomislila da ste ozbiljni, ali znam da galantan vitez poput vas nikad ne bi odbio damu u nevolji.

Galantan vitez, mo'š mislit'! Teško da bi ga itko mogao zamijeniti s vitezom u sjajnom oklopu. On podiže obrvu. Očito je točno znao što smjera. Ponovo je dugo i prodorno pogleda, što ona osjeti sve do nožnih prstiju. - Možda možemo postići nekakav dogovor. Zbog nečega u njegovom glasu naježi joj se koža na zatiljku. - Kakav dogovor? - Vjerujem da je u ovakvim situacijama uobičajeno ponuditi zahvalnicu. - Pogledi im se susretoše i u pogledu mu nasluti prešutni izazov. - Možda poljubac?

Klub Brbljivica

Ona iskolači oči. Od svih bahatih... Tijelom joj prostruji srdžba zbog njegovog sramotnog postupka, ali nekako je suspregnu. - Vjerujem da je uobičajeno da gospodin u ovakvim situacijama ponudi ženi bezuvjetnu pomoć. On ode natrag do konja, pokupi uzde i poče ga odvoditi. - Kako vam drago. Zurila mu je u leđa dok se udaljavao. - Kamo ćete? Ne možete me ostaviti ovdje. On se okrenu i ljutito podiže obrvu. Nije trebao ništa reći, ta gesta je bila posve rječita; doista bi mogao. Grana podno njezinih nogu zakrcka i savi se još nekoliko centimetara. Moguće da je pošao prema njoj, ali nije bila sigurna u to. Ruke je počeše boljeti od napora podržavanja većine vlastite težine; nije znala koliko će još moći izdržati. Lice joj se žarilo od gnjeva i ogorčenosti. Kasnije će se raspraviti s njim. - U redu. Samo me spustite dolje. On joj se podrugljivo nakloni. - Kako želite, moja gospo. Za tako visoka, mišićava muškarca, svladavao je grane s iznenađujućom okretnosti i brzinom, zaustavljajući se nekoliko grana ispod oslabljene grane koja ju je donekle podržavala. Za svega nekoliko sekundi, obujmio ju je rukama oko struka. Uvukla je dah od nepoznatog osjeta. Ruke su mu bile velike i snažne, i itekako je bila svjesna njegovih palčeva pod svojim grudima. Pogledi im se susretoše. Kroz nju odjeknu šok. Izbliza je bio naočitiji nego je pretpostavila; prodorne oči, modre poput škriljca, tamno smeđa kosa s naznakama crvenkastog odsjaja, kakva je vjerojatno bila u mladosti, široke usne i čvrsta, uglata čeljust. Bilo je to grubo muško lice, ali i nevjerojatno privlačno. S obzirom na njegovo odvratno ponašanje, to ne bi trebalo utjecati na nju, ali svejedno ju zahvati plamac. Iako mu izraz lica nije ništa odavao, nekako je znala da ni on nije bio ravnodušan kako se činilo. Pobravši je s napukle grane, čvrsto ju je i sigurno držao, i spustio niže prema sebi, omogućujući joj da se sigurno odmori na njegovom čvrstom tijelu. S olakšanjem se ovjesila o njega. Ruke su joj bile poput želatine i na trenutak je dopustila sebi pronaći utočište u njegovoj toploj, čvrstoj snazi. Reći - čvrsto - je možda

Klub Brbljivica

bilo podcjenjivanje. Prsa i ruke su mu bili poput granita. No umjesto da je zastraši, snažan dokaz njegove snage prouzroči joj rumenilo i neku čudnu, tešku vrelinu. Nikad prije nije bila ovako blizu muškarca, gdje se činilo kao da je svaki dio njezina tijela bio stopljen s njegovim. Osjećaj je bio... uzbudljiv - štoviše, uznemirujući. Jednu joj je nogu uhvatio među svoja moćna bedra, a grudi pritisnuo na svoja prsa. Čula je ujednačene otkucaje njegovog srca, sve zabrinutija zbog neujednačenog ritma svoga. Bio je tako topao i nevjerojatno je mirisao - po čistoći i sapunu, uz natruhu nekakvog egzotičnog začina. Morala je podići bradu da bi uhvatila njegov pogled i uvidje da je visok upravo onoliko koliko je i zamišljala. Tjeme joj je jedva dosezalo do njegovih ramena. - Možete me pustiti - , izusti neravnomjerno. - Mogu se sama spustiti odavde. Isprva je mislila da će odbiti, ali trenutak poslije je pusti. Srećom, osjećaj joj se vratio u ruke i bila je u stanju pratiti ga ostatkom puta prema dolje. Doskočio je na tlo s najniže grane i posegnuo za njom. Zurila je u njegovu ispruženu ruku i oklijevala. To joj se učini nekako znakovito. Oprezno gurnu ruku u njegovu i skoči. On je uhvati za struk i spusti dolje, kao da nije težila više od mačića kojeg je upravo spasila. Kad su joj noge dotaknule tlo, poželi odahnuti od olakšanja. Umjesto toga, zateče se kako ne može disati, uhvaćena u mrežu njegova magnetskog pogleda - i čudnih osjeta izraslih iz spoznaje da njezinu golotinju od njega dijeli samo vrlo tanki komad platna.

A što ako nije bio uljuđen? Na to je, vjerojatno, trebala misliti ranije, ali nikad nije bila u tako pogubnoj nevolji. I nikad nije upoznala nekoga poput njega. Srce joj je lepršalo poput krila ptice zarobljene u krletci. Ruke su mu još uvijek bile oko nje. Trebala bi uzmaknuti - bio je došljak, čovjek koji joj nije rekao čak ni svoje ime - ali kao da joj je tijelo imalo svoju vlastitu volju. Stajala je tamo, opčinjena povezanošću neusporedivom s bilo čime što je ikada doživjela. No uplaši je ta silina, dovoljno da se osvijesti i povuče od njega.

Klub Brbljivica

- Hvala vam - reče mu brzo, drhtavim glasom. Nervozno zataknu zalutali pramen kose iza uha. Promatrao je taj pokret silinom koja ju je uzrujavala. Zapravo, sve povezano s njim ju je uzrujavalo. - Dalje mogu sama. -

Ali svih njegovih izrazito

mišićavih više od sto i osamdeset centimetara ostade stajati na mjestu - preblizu. Da se nije osjećala tako čudno ranjivo i uznemireno, vjerojatno bi se divila upečatljivom stasu uz koji je trenutno bila priljepljena. - Sad možete ići. Uvidje da je ponovno uporabila pogrešan ton. - Otpravljate me, moja gospo? Niste li nešto zaboravili? Obrazi su joj gorjeli. - Ne mislite, valjda, ustrajati na tom smiješnom uvjetu? Pristala sam pod prisilom. - To je dug časti. - Zastade on. - Lamontova riječ ništa ne vrijedi? Ona dahnu. - Znate moje ime! On se opet nasmija, značajno je gledajući. - Ne tako slučajan pogodak. Kažu da Lamont ima vrlo lijepu kćer. - Namršti se, detaljno joj proučavajući lice. - Ali možda griješim. Nisu spominjali iskrivljeni nos. - Molim?! - Ruka joj poleti prema nosu. – Nemam.. - Zastala je, vrelina joj oboja obraze dok ga je gledala kako se široko osmjehuje. Bahati tikvan opet ju je podbadao. Pa, ne baš bahat, pomisli. Više kao svjestan vlastitog autoriteta i snage. Pocrvenje, prisjetivši se njegovog teškog tijela uz svoje. A sada je želio da ga poljubi. Caitrina se ugrize za usnu, razmišljajući što joj je činiti. Ništa mu nije dugovala, ali pristala je na njegovu - pogodbu - Napad mu je bio precizno usmjeren, udarao je tamo gdje je svaki gorštak bio ranjiv - na ponos. Činilo se da ga njezina borba samo zabavlja. - Što ćemo, moja gospo? Lijeni, široki osmijeh proširi mu se licem; dobila je odgovor. - U redu. Dobit ćete svoj poljubac. Pomisli da mu je tračak iznenađenja prešao licem. Kad je ispružila ruku, na trenutak je izgledao zbunjen, prije nego mu se u hladnom i neumoljivom pogledu ne pokaza razumijevanje.

Klub Brbljivica

Mislila je da je pobijedila kad je prihvatio njezinu ispruženu ruku, ali tada mu u očima ugleda odsjaj iskre odlučnosti. Odlučnosti zbog koje joj niz kralježnicu prostruji upozoravajući drhtaj. Činilo se da joj je njegova velika ratnička šaka progutala prste. Bila je topla, teška, žuljevita - i snažna. Mogao ju je satrti bez napora, ali umjesto toga, palcem joj je milovao dlan i koža na rukama joj se naježi. Okrenu joj ruku, otkrivajući šiljaste ogrebotine na njezinu dlanu. On se namršti. - Boli vas. Zašto mi niste rekli da ste se ozlijedili? Ona posramljeno pokuša povući ruku, ali ju je on čvrsto držao. - Nije to ništa nehajno će ona. I dalje je gledajući, polako joj podiže ruku do svojih usana. Nije mogla odvratiti pogled. Nije mogla disati. Mogla je samo stajati i iščekivati; srce joj je grozničavo tuklo, poput kolibrićevih krila. Osjeti toplinu njegova daha na ruci, trenutak prije nego joj je pritisnuo usne na ozlijeđeni dlan i snažno uvuče dah. Njegov poljubac je zaprepasti; bio je poput munje, poput žigosanja kože. Usnama joj prijeđe preko dlana do osjetljive kože zapešća. Srce joj brže zakuca, kad shvati što je namjeravao. Nije to bio običan rukoljub. Bilo je to zavođenje. I djelovalo je. Nešto joj se čudno događalo u tijelu. Osjeti iznenadnu slabost u nogama, kao da ju je poklopila nekakva težina. Usne su mu putovale od njezinog zapešća do pregiba lakta. Od pritiska njegovih mekih usana i topline usta na goloj koži, rukom joj zamilješe sitni drhtaji. Od nježnog grebanja njegove brade, oživješe joj i zabridješe svi probuđeni živčani završeci. Usne joj se razdvojiše, a dah zastade. On podiže pogled na njezino lice i nešto se promijeni. Jednim je pokretom obuhvati oko struka i privuče k sebi. Naočito mu se lice zategnu u tvrdu liniju, ali nije bilo zabune oko vreline njegova pogleda. Pogled mu pade na njezine usne. Čeljust mu poče brže pulsirati. Znala je što će učiniti. Mogla ga je zaustaviti.

Klub Brbljivica

Ali nije htjela. Nikad prije nije poželjela da je muškarac poljubi... do sada. Obuhvati joj bradu, milujući joj kožu žuljevitim vršcima prstiju. Činilo se nemogućim da tako fizički moćan čovjek može tako nježno dodirivati. Nagnu joj usne prema svojima. Ona uvuče dah dok je iščekivanje pucketalo u njoj poput ognja od suhog lišća. Bradavice joj se ukrutiše uz njegova prsa, pritiskajući ih, napinjući se. Cijelo joj je tijelo bilo tako osjetljivo, kao da bi se od jednog dodira mogla rastočiti u bazen tekuće vreline. Toplina njegova glasa očeša joj kožu; fini nagovještaj nekakvog začina slatko ju je mamio. I kad je već pomislila da neće moći izdržati ni trenutka dulje, usne mu dotaknuše njezine. Osjeti oštri trzaj u prsima, zatim udar iznenađenja i trenutak blaženog buđenja, kao kad se latice cvijeta otvaraju pod vrelim suncem. Usne su mu bile tople i baršunasto mekane. Mogla je osjetiti njihov okus. Nagovještaj začina koji je i ranije primjetila cimet - ali još tajanstveniji, produbljen njegovom toplinom. Ruka mu se pomaknu s njezine brade na zatiljak, prsti mu se omotaše oko osjetljive kože i kliznu joj kroz kosu kako bi joj prislonio usne čvršće na svoje. Poljubac mu je bio čvrst i posesivan - pravi muški - i ni mrvicu sličan smjernom površnom poljupcu koji je zamišljala. Utonu u njega, uživajući u osjećaju njegovih usana na svojima, želeći ga još više kušati. Uzbuđenje je odjekivalo u njoj. On premjesti usne na njezine, pozivajući je da ih rastvori. Tvrdi mu mišići od suzdržavanja nabreknuše pod njezinim prstima i mogla je osjetiti da se bori s nečim. Pusti je, meko stenjući, ostavljajući je napregnutih osjetila. Ostavljajući je razočaranu. Ali najviše od svega, ostavljajući je željnu nastavka. Ta joj spoznaja razbi izmaglicu koja ju je okruživala otkako ju je prvi put primio za ruku. Obraze joj zapljusnu rumenilo poniženja zbog slobodnog ponašanja koje mu je dopustila. Došljak. Njezin otac i braća će ga ubiti ako doznaju što je učinio. - Pobrali ste naplatu - , reče potreseno, okrećući se da ne bi primjetio koliko ju je uzdrmao. - A sad me, molim vas, pustite na miru.

Klub Brbljivica

On je uhvati za ruku i prisili da ga pogleda. - Nisam ništa pobrao, mila moja. Vidjela mu je bijes u pogledu. - Trebam li vas podsjetiti? Širom otvorenih očiju, ona odmahnu glavom. On joj pusti ruku i otiđe do svog konja. Pitala se hoće li je ostaviti bez ijedne riječi. Ta pomisao je bila neobično razočaravajuća. Bila je iznenađena kad je, umjesto toga, izvukao plaid iz bisaga privezanih za sedlo. Zaputi se natrag prema njoj. - Evo - , reče, pružajući joj ga. - Možete ovo odjenuti. Taj izraz pažnje iznenadi je više nego da su mu taj tren narasla krila i aureola, umjesto rogova i trozupca koji mu je bila pripisala. Upravo je shvatila koliko je beznadno bilo pokušati sama odjenuti haljinu. S njegovim plaidom omotanim oko sebe, mogla je spriječiti neugodnost i nespretna objašnjenja zbog povratka u zamak u potkošulji. - Hvala - prošapta mu. On kimnu glavom u znak potvrde i okrenu se otići, ali ga ona zaustavi. - Tko ste vi? Vragolasti osmijeh lebdio mu je na rubovima usana. - Samo jedan običan vitez, moja gospo. - Bez ijedne riječi, uspne se na konja i odjaše prema dvorcu. Gledala je za njim, pitajući se nije li mu se, ipak, oklop presijavao na suncu. ****

Prokletstvo. Ovo se uopće nije odvilo prema planu. Jamija Campbella nije bilo lako iznenaditi, ali ta Lamontova cura je uspjela u tomu. U naručju mu je bila poput tople, šećerne slastice. Mekana i slatka, rastakala se uz njega u zamamnu baricu topline. Duboko udahnu, pokušavajući suzbiti vatru koja mu je još uvijek tinjala u krvi, ali val požude koji ga je zapljusnuo dok ju je ljubio, pokazao se neobično upornim. Već dugo nije doživio tu vrstu gladi – za utažiti je, trebat će daleko više od poljupca. To je zacijelo bio nesretan način upoznavanja djevojke zbog koje je bio ovdje i kojoj se trebao udvarati.

Klub Brbljivica

Bio je u šumi, tražeći nešto posve drugo, kad se zatekao na samom koncu nečega što se činilo da će biti uspješno spašavanje mačića. Dječak je upravo odlazio trčeći, kada ju je ugledao - ili bi trebao reći, njezinu lijepo zaobljenu stražnjicu - upravo kad je mogla pasti i slomiti svoj lijepi vratić. Primijetio je lijepu haljinu prostrtu preko klade, ali tek kad joj je vidio lice shvatio je tko je bila: Caitrina Lamont. Morala je biti ona; njezina sličnost s majkom bila je zastrašujuća. Vidio je Marion Campbell jednom kad je bio dijete, a bilo ju je teško zaboraviti. Marionin otac, poglavar Cawdora, nikada nije oprostio svojoj lijepoj kćeri što je, godinama prije, pobjegla s njegovim zakletim neprijateljem, poglavarom Lamontom. Zavada između klanova i dalje je živjela. Prečesta i uobičajena pojava između susjednih klanova, gdje je zemljište bilo oskudno, a pravo na njegovo posjedovanje predmet spora. Jamie je čuo priče o naširoko i nadaleko opjevanoj ljepoti Caitrine Lamont i ovaj put glasine nisu bile pretjerane. Inače mu je bila draža mirnija, suzdržanija ljepota, ali nešto u toj curi ga je privlačilo, skupa s dojmljivom kombinacijom crne kose, svijetle puti, modrih očiju i crvenih usana. A to tijelo... K vragu, imala je tijelo zbog kojeg bi muškarac plakao od žudnje - duge, lijepo oblikovane udove, zamamnu stražnjicu i bujne, okrugle grudi. Tijelo mu se probudi, kad se preslikovito prisjeti kakav je osjećja bio imati sve te obline pritisnute uz sebe... Bio je to Raj - i Pakao jer je nije smio dotaknuti. Toj naivnoj curi trebalo bi biti drago što ju je baš on pronašao. Iako je sumnjao da je i ona tako mislila. Ionako joj je namjeravao pomoći da siđe sa stabla, ali nešto u njezinu glasu ga je izazvalo - kao da nikad nije ni pomislila da bi je netko mogao odbiti. I osjetio je iznenadni poriv zadirkivati je. Izraz na njezinu licu kad joj je rekao - ne -

bio je

neprocjenjiv; krajnja nevjerica i zbunjenost. Caitrina Lamont je očito bila cura navikla da bude po njezinom. Namjeravao je očitati lekciju toj drskoj bezobraznici, zahtjevajući poljubac. Nije namjeravao ostvariti taj zahtjev - sve dok ga nije pokušala nadmudriti, zauzvrat mu nudeći ruku. Ipak, namjeravao ju je prisiliti da žudi za poljupcem - a ne ju, doista,

Klub Brbljivica

poljubiti. Ali kad joj je prislonio usne na zapešće i ruku, slatki okus njezine kože i još slađi drhtaji nevine strasti bili su mu previše primamljivi da bi im se odupro. Napustivši utočište od stabala, Jamie uspori konja kad ugleda dvorac. Dvorac Ascog, utvrda Lamontovih od Ascoga, bio je jednostavna pravokutna četverokatnica s tornjem i tavanom, okružena čvrstim krunišnim zidom, smještena na maloj uzvisini uz sjeverni rub jezera. S jezerom na jugu, šumama na zapadu i brdima na sjeveru, pružao je mnoštvo mogućih skrovišta. Misija mu je bila otkriti je li ih tko koristio. Alasdair MacGregor i njegovi ljudi bili su u bijegu, a Jamie je imao pismo od ognja i

mača7, koje mu je davalo ovlasti da ih nađe i privede pred lice pravde za nedjela koja su počinil na dan koji je postao poznat kao pokolj kod Glenfruina - klanca tuge. To nije bio prvi put kako su se MacGregorovi bili odmetnuli. Klan je već osamdeset godina bio u povremenom sukobu sa zakonom, ali kralju Jakovu I. je Glenfruin - gdje je poginulo više od stotinu i četrdeset Colquhounovih, a svaka kuća i štala u Lussu bila spaljena - bio kap koja je prelila čašu. Savjetničko vijeće8 dokinulo je klan – čak im je, pod prijetnjom smrti bilo zabranjeno i nazivati se MacGregorovima - i zapovjedilo da ih se ulovi i istrijebi. To je bilo povjereno Jamieovom rođaku, grofu od Argylla. Tijekom posljednjih mjesec dana, Jamie je slijedio trag glasina, ukradene stoke i spaljenih farmi diljem Argylla i pograničnih područja. Iako su svi znakovi ukazivali na to da su MacGregorovi išli prema svojoj nekadašnjoj zemlji u blizini Lomond Hillsa, Jamie je to smatrao previše predvidljivim. Alasdair MacGregor je pametnije razmišljao. Unatoč svojem odmetničkom statusu, MacGregorovi su još uvijek imali mnoštvo prijatelja u Visočju koji bi mogli biti spremni pružiti im utočište - prijatelja poput Lamontovih. Ta stara priča o gorštačkoj gostoljubivost - najcjenjenijom od svih gorštačkih navada - kao i slutnja, doveli su Jamiea u Ascog. Kad je stigao do vratnica, zaustavi ga jedan od Lamontovih stražara. - Vaše ime, sir. 7

Kad bi se prijestupnik oglušio o slovo zakona ili sudski poziv, škotski sudovi su to držali veleizdajom, te su šerifu upućivali tzv. pismo od ognja i mača, koji je time dobivao ovlasti uporabiti bilo koji od ta dva instrumenta (ili oba) u hvatanju nepokorne stranke. (Nap. prev.) 8

A Privy council (eng.) je tijelo koje savjetuje poglavara države, najčešće monarhije. Sastavljeno je od najpouzdanijih kraljevih savjetnika i u osnovi je tajno. (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Jamie susretnu njegov prijateljski pogled. - James Campbell, zapovjednik Castleswenea. Iščeznuše svi znakovi dobrodošlice, a zamijeni ih jedva prikrivena mržnja i jedra doza straha. Bila je to reakcija na koju se Jamie naviknuo u proteklih nekoliko godina. Zbog toga je i oklijevao predstaviti se djevojci. Još jednom se činilo da je njegov ugled bez sumnje, pretjeran – bio brži od njega. Stražar čvršće stegnu ruku oko drške svog mača. - Obavijestit ću poglavara da ima... gosta. - Tu je riječ rekao kao da su mu usta bila puna izmeta. Jamie sjaši i dobaci uzde iznenađenom stražaru. - Sam ću mu reći - reče, pokazujući prema čovjeku koji se upravo pojavio iz oružarnice. Stražar ga pokuša zaustaviti. - Ali ne možete... - Da - Jamie ga je prekinu tihim glasom, onim koji je navijestio da ne trpi protivljenje. - Mogu. - Zaobiđe mlađeg muškarca. - Lamonte! - Zapovjednički mu glas odjeknu ograđenim kruništem. Poglavar se okrenu prema njemu. U pogledu mu bljesnu prepoznavanje i brzo reče nešto dvojici mlađih muškaraca pored sebe. Lamont je bio iskusan ratnik koji je dobro skrivao svoje reakcije, ali ne i mlađi od dvojice muškaraca. Jamie ih je pozorno promatrao i opazi bljesak straha koji je mladac brzo prikrio. Je li to bilo samo zato što im je jedan Campbell ušao u zamak ili su nešto skrivali? Uskoro će to doznati. Lamont se uputi prema njemu. Za čovjeka koji je zacijelo prešao pedesetu, dobro je nosio svoje godine i kretao se sa snagom i okretnosti zastrašujućeg ratnika. - Campbelle - , reče mu on. - Osobno bih vas dočekao, da sam znao da dolazite. Jamie mu se nasmiješi. Oboje su znali da je taj propust bio namjeran. Uzbunjivanje Lamontovih oko svog dolaska teško bi poslužilo svrsi. Ako je Lamont skrivao MacGregora i njegove ljude, kao što je Jamie vjerovao, ne bi mu pružio priliku da potiho nestanu. Uz Jamiea i njegove ljude koji su sve nadzirali, bit će prisiljeni ostati gdje jesu. Lamont se osvrnu i obrve mu se skupiše. - Došli ste sami?

Klub Brbljivica

U vrijeme kada se čovjekova moć mjerila brojem luchd-taighe9stražara koji su ga okruživali, bilo je neobično putovati bez pratnje - ne treba ni spominjati koliko je to bilo opasno. No Jamie nije trebao vojsku ljudi da ga zaštiti. Više je volio raditi sam ili, u ovom slučaju, sa samo nekolicinom odabranih ljudi. - Moji ljudi će stići kasnije. - Nakon što završe izviđanje i uspostavljanje stražarskih točaka. Jamie pokaza prema dvojici muškaraca koji su zaštitnički stajali pored svojeg poglavara. Lamont kimnu glavom. - Moj zakoniti nasljednik, Malcolm i moj drugi sin, Niall. Stariji je nalikovao na oca, svijetle kose i zelenih očiju, ali drugi - Niall - zbog njega je Jamie bio još uvjereniji da je djevojka na stablu bila Caitrina Lamont. Izgledom su mogli biti blizanci, iako je Niall bio nekoliko godina stariji. - Dođite - doda Lamont. - Pridružite nam se na piću u dvorani. Proslava počinje tek za nekoliko sati. Jamie pristade i zaputi se za njima po vanjskim drvenim stepenicama u utvrdu. Kao i kod većine utvrda u kojima se stanovalo, ulaz je bio na prvom katu, ponad zasvođenog prizemlja. Pri napadu, drvene stepenice su se mogle lako ukloniti ili u nuždi spaliti. Unutra je bilo osjetno hladnije i mračnije. Debeli kameni zidovi učinkovito su priječili ulaz i čovjeku i suncu. Uđoše kroz mali ulaz u veliku dvoranu. Dvorac je bio dobro održavan i udobno namješten: šareni tkani tepisi krasili su podove, slike i tapiserije bile su poredane po zidovima, a nekoliko srebrnih svijećnjaka razmješteno po sobi. Lamont nije bio bogat čovjek, ali nije bio ni siromah. Ipak, sve je izgledalo otrcano - godine zavade s Campbellovima uzele su svoj danak. Posjedaše za središnji, povišeni stol, a Lamont naloži sluškinji da im donese osvježenje, koje stiže u hipu, u izrezbarenim srebrnim peharima s ugraviranim grbom i krilaticom Lamontovih - NeParcasNecSpernas- Ne štedi niti odbacuj. Kad je djevojka otišla, Lamont se okrenu prema njemu i bez uvoda ga upita: - Zašto ste ovdje? Što grof od Argylla hoće od mene?

osobna poglavarova danonoćna straža (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Jamie potegnu dug gutljaj piva, gledajući ga preko ruba svog pehara. Izravnost je bila osobina kojoj se divio. Odloži piće na stol i namjerno otegnu s odgovorom. No sva trojica muškaraca su sjedila savršeno mirno, ništa ne odajući. - Domaćin ste igara, zar ne? - Ne razmišljate, valjda, o uključivanju u natjecanje? - Izlanu se Niall, ne mogavši sakriti zaprepaštenje. Jamie ga oštro pogleda, pogađajući razlog takve reakcije. Campbellovi su bili stari i ponosni gorštački klan, ali zbog njihove povezanosti s kraljem, većina ih je doživljavala sličnijima onima iz Nizine. - Ja sam gorštak - reče on, glasom koji je bridio upozorenjem. Činilo se da je Niall želio raspravljati o tomu, ali mudro pregrize jezik. Poglavar započe smirivati bubreću napetost. - Ne bih pomislio da Argyll drži ove susrete dostojnim nazočnosti svog najpouzdanijeg žbi... -

- nakašlja se -

...zapovjednika. Jamie podiže obrvu, potpuno svjestan onoga što je čovjek bio izustio. Žbir je bilo jedno od ljubaznijih imena koje su mu nadjenuli. - Mog rođaka iskreno zanima sve što se događa u Argyllu i na Buteu - reče zajedljivo. Prijeđe prstom preko masivne gravure na svom peharu. - Ali tu je i pitanje vaše kćeri. Sva trojica se ukrutiše; izgledali su kao da žele isukati mačeve. Stari poglavar se prvi oporavi. Oči su mu bile tvrde i bezizražajne. - Zašto bi vas zanimala moja kći? - Došao sam se osobno uvjeriti jesu li glasine istinite. Starac ga je pomno proučavao. Jamie ga je gledao kako se bori sa značenjem te izjave. Iako mu se, možda to ne sviđa, Lamont je bio dovoljno proračunat da mu je bilo jasno kako se savez s Campbellovima - osobito s pouzdanim rođakom najmoćnijeg od svih Campbellovih - ne može tek tako odbaciti. - I zainteresirani ste za nju? -

upita ga poglavar iznenađujuće mirno, iako je

Jamie, po bjelini njegovih zglavaka šake kojom je stiskao pehar mogao vidjeti da je bio sve, samo ne to.

Klub Brbljivica

- Moguće. - Neodređeno slegnu ramenima, zadovoljan što mu je lukavstvo upalilo. Lamontovi su bili sumnjičavi o svrsi njegovog posjeta, ali sad su bili i zabrinuti, zbog čega će jedan dio pozornosti preusmjeriti na djevojku.

Klub Brbljivica

Treće poglavlje

o podneva je Caitrina barem opet bila pristojno odjevena, kad već nije uspjela povratiti dobro raspoloženje. Zanemarila je epizodu iz šume najbolje što je mogla, ali činilo se da joj se sjećanje na onaj poljubac trajno utisnulo

u svijesti, ostavljajući je uznemirenom. Požuri niz stubište prema velikoj dvorani i kad začuje zvukove feštanja, znala je da je zakasnila. Što će, bez sumnje, uzrujati njezinog oca. Zasigurno će protumačiti njezino kašnjenje kao još jedan pokušaj izbjegavanja svoje - dužnosti - . To zbilja nije bilo pošteno. Ona je paradirala pred hrpom gladnih lešinara, a njezina dva brata, njezina dva starija brata, bili su slobodni činiti kako im drago. Malcolm je bio gotovo pet godina stariji od nje i još se nije oženio. Iako su joj se braća zabavljala sa svakom nepodobnom curom na Buteu, ona je od prošle godine bila prisiljena odbijati neprekidan tok prosaca, koji su osvanuli na dvorskim vratnicama. Znala je da otac, ustrajući po pitanju braka, misli da čini ono što je najbolje za nju. Brinuo je da bi joj, u konačnici, mogla dosaditi i ogaditi se briga o njemu i braći, i njihovo preveliko zaštitničko ponašanje. Nikad nije bila izvan Butea, osim u posjetu stricu, Lamontu od Towarda. No njezin otac je griješio. Nije imala želju ići na Dvor zapravo, niti bilo gdje drugdje. Sve što je željela bilo je ovdje. Voljela je svoju obitelj i nije imala namjeru napustiti Ascog u dogledno vrijeme. A ponajmanje, zbog nekog od drskih tikvana koji su je svake noći pohotno gledali preko stola, kao da je bila nekakva nagrada koju treba osvojiti ili zbog nekoga poput onog mladića koji joj je mucajući izjavio svoju vječnu ljubav, ni pet minuta nakon što ju je upoznao. Ne, Caitrina je bila sasvim zadovoljna svojim trenutnim boravištem. Nasmiješi se. Potrudit će se da tako i ostane, čak i ako zbog toga bude morala odbiti sve muškarce u Visočju.

Klub Brbljivica

Iako, ovaj put nije pokušavala kašnjenjem izbjeći prosce; preračunala se, oduljila se kupka i pronalaženje pomoći za odijevanje haljine - drugi puta u jednom danu. Zapravo, veselila se proslavi. Bez obzira na to što joj se nije sviđao očev skriveni motiv - tj. pronaći joj muža - kad se ponudio upriličiti susrete u Ascogu, bila je to čast, a ne treba ni spominjati koliko je to bilo uzbudljivo. I mogla je priznati sebi, određene znatiželje u otkrivanju identiteta njezinog odvažnog ratnika. Zastade na stubištu ispred velike dvorane da bi uhvatila dah i zaviri unutra. Velika soba nalik špilji bila je ispunjena do posljednjeg mjesta šaroliko odjevenim pripadnicima klanova, koji su velikom količinom Lamontovog najboljeg piva bučno proslavljali otvaranje igara. Iako je sunce jarko sjalo kroz četiri prozora, nježna toplina kasnog proljetnog dana nije bila dovoljno snažna za zagrijati zaostalu studen neobično uporne zime i nos joj je ispuni dimni miris treseta iz ogromnog kamina smještenog iza podesta. Caitrina odmah pogledom potraži oca, pokušavajući procijeniti kako je raspoložen. Sjedio je za visokim stolom i izgledao dojmljivo raskošan u svom finom svilenom prsluku. Otud nije mogla vidjeti njegov tanjur, ali nadala se da je poslušao iscjeliteljičin savjet da se drži podalje od bogatih francuskih jela, s kojima ga je, davno, upoznala njezina majka. U posljednje je vrijeme osjećao bol u prsima i Caitrina je bila zabrinuta. Tek što nije zakoračila u sobu, osjeti poznatu prisutnost iza sebe. - Mislim da si zaboravila krunu. Okrenu se i zateče se kako gleda u nasmijane modre oči svoga brata Nialla. Podiže bradu i napravi se blesava, već naviknuta na bratovo zadirkivanje. - Ne znam na što misliš. On joj na brzinu odmjeri opravu i tiho, zadivljeno zazvižda. - Vidi, vidi, samo se pogledaj! Netko bi mogao pomisliti da si pošla u Whitehall, odsjesti s onim prokletinjama od Engleza. - Odmahnu glavom. - Ali budi oprezna; kraljica Anne možda ne želi suparnicu. - Daj, šuti, Nialle! - reče mu, sestrinski ga gurnuvši. Nasmijao se, zgrabio je u čvrst zagrljaj, podigao s tla i zavrtio oko sebe. - O, Caitrina, djevojko, lijep si prizor.

Klub Brbljivica

Ona se zakikota. - Spusti me dolje, ti drski tikvane! - Drski tikvane? - reče on, ponovo je vrteći. Smijala se i ostala bez daha kad su joj noge konačno dotaknule tlo. A vrtoglavicu ne treba ni spominjati. Morao ju je nakratko pridržati dok nije povratila ravnotežu. Ne mogavši se suspregnuti, upita ga, - Nialle? - Molim, dušice? - Je li nešto ne valja s mojim nosom? Obrve mu se nabraše dok joj je proučavao lice. - Zašto pitaš? Sakrije crvenilo koje joj je miljelo obrazima. - Učinilo mi se da je malo iskrivljen. On široko razvuče usne. - Ne bi li trebao biti? Vidjevši mu podsmijeh u pogledu, opet ga udari. - Pokvarenjače. Ne znam zašto se zamaram pitati te bilo što ozbiljno. Zgrabi joj nos između kažiprsta i prstenjaka i malo ga promrda. - Nos ti je bez mane. A, sad - reče, osvrnuvši se prema dvorani - čije će nesretno srce noćas biti posluženo na pladnju? - Pokaza na zgodnog mladića koji je sjedio pored vrata. - Onog mladog MacDonalda ili moguće nekoga od Grahamovih ...- prstom je kružio po sobi -... ili će možda to biti netko od Murrayevih. Ona ga odgurnu, ne mogavši suspregnuti smijeh. - Znaš da nisam zainteresirana ni za jednoga od njih. Niall podiže obrvu dok su mu oči iskrile. - Pa, tako odjevena, sve ćeš ih zainteresirati. Caitrini se živo fućkalo za to, ali nesvjesno se ponovo osvrnu po sobi, tražeći svog nepoznatog spasitelja. Ponovno pogleda prema visokom stolu, vidjevši oca kako sjedi na podestu, s Malcolmom slijeva. Desno od njega bilo je jedno prazno sjedalo, a do njega... Zastade joj dah. Bio je to on i sjedio je na počasnom mjestu za visokim stolom. Dakle, dobro je pretpostavila da je bio čovjek od bogatstva i položaja. - Nialle.. - borila se obuzdati zadihanost koja joj se iznenada uvukla u glas. - Tko je onaj čovjek pored oca?

Klub Brbljivica

Niallu se smrači lice i iščeznuše sve naznake humora. - James Campbell - ispljunu on. Zaguši je čudan zvuk u grlu, a krv joj se povuče s lica. Campbell. Prsti joj, od užasa, nagonski krenuše k usnama. Bože dragi, poljubio ju je jedan Campbell. Nije znala što je bilo gore – spoznaja da je poljubila đavolji okot... Ili što joj se to svidjelo. **** Jamiejeva prisutnost nije prošla nezapaženo među uzvanicima. No uživao je, unatoč prevladavajućoj hladnoći kojom je dočekan. Lamontovi gajdaši ispunili su dvoranu pjesmom, hrane je bilo u izobilju i bila je dobro pripremljena, a pivo je teklo brzo i besplatno. Samo je nešto nedostajalo: Još uvijek nije bilo ni traga od Lamontove kćeri. Sjetan osmijeh iskrivi mu usne. Ne bi se iznenadio da ju je prepredeni poglavar sklonio nekuda, da bi bila sigurna od njegovih kandži. K vragu, Jamie mu to nije zamjerao. Caitrina Lamont bila je dragulj koji bi svaki muškarac poželio. Unatoč tomu što nije bilo gospodarice zamka, morao se diviti Lamontovim domaćinskim vještinama. Poglavar je posjeo svog neočekivanog gosta pored, vjerojatno, jedine osobe u prostoriji kojoj nije smetalo sjediti pored njega: Margaret MacLeod. Margaret - Meg - bila je jedna od najbližih prijateljica Jamiejeve sestre Elizabeth. Ne tako davno, Jamie je namjeravao učiniti Meg svojom ženom. Ali ona je, umjesto toga, odabrala udati se za Alexa MacLeoda - brata poglavara Roryja MacLeoda. Iako je to tada razljutilo Jamieja, gledajući na to s odmakom od gotovo tri godine, znao je da je bila u pravu. Volio je Meg najbolje što je znao i bila mu je dovoljno bitna da je znao kako ona zaslužuje više. - Tako sam sretna što si ovdje, Jamie - ponovi Meg, sa širokim osmijehom na licu. - Tako te rijetko viđamo.

Klub Brbljivica

Jamie pokaza glavom u smjeru njezina supruga, koji je sjedio niže za stolom i razgovarao s Macleanom od Colla, suprugom Alexove polusestre Flore - koja je slučajno bila i Jamiejeva rođakinja. Flora je bila u visokoj trudnoći, pa nije mogla putovati, tako da joj je muž, s kojim je bila u braku manje od godinu dana, došao sam. - Ne vjerujem da tvoj muž dijeli taj osjećaj - naglasi on. Alex i Rory MacLeod srdačno, ali suzdržano su pozdravili Jamiea. To ga nije iznenadilo. U posljednje tri godine, otkako se Jamie borio skupa s Alexom u bitci kod dvorca Stornoway, Jamiejevi interesi i oni njegova bivšeg prijatelja iz djetinjstva su se razišli do točke razdora. Iako su za grofa od Argylla bili vezani manrentima - ugovorima kojima su se klanovi bratimili, pružajući zaštitu u zamjenu za feudalne dužnosti - Alex i Rory i dalje su se držali prošlosti, zamjerajući porast kraljeve vlasti u Visočju. Suosjećali su s MacGregorovima i nije im se sviđalo Jamievo sudjelovanje u njihovom potčinjavanju. No, opet, MacLeodovi, jednako kao i kao Lamontovi, nisu iskusili MacGregorovo pustošenje i pljačkanje. Jamieju je nedostajalo bezbrižno prijateljstvo koje je u mladosti dijelio s MacLeodovima, ali mu je bilo jasno da su takva prijateljstva stvar prošlosti. Iako su se još uvijek uzajamno poštovali, rast Jamiejeve odgovornosti i moći usložio je i prijateljstva. Radio je sam; tako je bilo jednostavnije. Meg nabra nos. - Ne obraćaj pozornost na Alexa. Nije zaboravio što si učinio za njega - reče mu toplo, stavljajući ruku preko njegove i blago je stiskajući. - A nisam ni ja. Jamie kimnu, prihvaćajući neizgovorenu zahvalnost. Nakon što su MacLeodovi pobijedili kraljeve ljude kod Stornowaya, Jamie je iskoristio svoj utjecaj kod Argylla, kako bi spriječio da Alex bude oglašen rogom10 ili optužen za izdaju. - Jesi li sretna, Meg?

put to the horn” (eng.); prema tadašnjem škotskom zakonu, osoba je proglašavana odmetnikom s tri puhanja u rog kod križa na edinburškoj tržnici (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Pogled joj odmah skliznu niz stol prema mužu, a nježan izraz na licu sve je rekao. Uvijek je držao Meg lijepom, ali kad je pogledala supruga, nadišla je puku fizičku ljepotu. Alex MacLeod je bio sretan čovjek. - Jesam - odgovori mu ona, - Nikad nisam bila sretnija. - Tada sam sretan zbog tebe - reče joj iskreno. - A što je s tobom, Jamie? Jesi li ti sretan? Njezino ga pitanja iznenadi. Sreća nije bila nešto o čemu je razmišljao. Kao drugog po redu mlađeg sina, vodili su ga drugi razlozi. Sreća - ženski osjećaj - nije bio jedan od njih. Pravda, vladavina prava, vlast, zemlja, sposobnost skrbljenja za svoje ljude - to mu je bilo važno. - Zadovoljan sam. Meg ga je pomno proučavala. - Zbilja si postao poznat. On se nasmija. To je bila Meg, govorila je bez okolišanja i bez zadrške. - Držim da to ne odobravaš. Ona slegnu ramenima. - Ne vjerujem ni pola od onoga što se priča. On se ironično nasmiješi. - Ne strahuješ da bi se mogao noću prikrasti kroz prozor i ukrasti ti bebu? - zadirkivao ju je, misleći na to kako su majke upozoravale djecu da budu pristojna, inače će žbir Campbell doći po tebe. Meg se široko nasmiješi i odmahnu glavom. - Ne, ali grof se previše oslanja na tebe. Elizabeth mi piše da te gotovo više i ne viđa. - Lizzie pretjeruje. - Dugo je zurio u Meg. Iako su mnogi u ovoj prostoriji odabrali zabiti glavu u glib i zanemariti ono što se događa oko njih, Meg je shvaćala promjenu s kojom su se suočavali Gorštaci. Prošlo je doba neograničene vlasti poglavara - i iskreno, od raspada Otočkog gospodstva11, pokazali su se nedorasli toj zadaći. Poput kralja Jakova, i Jamie je bio odlučan doživjeti ukroćeno Visočje, bez bezakonja i nereda. Nekad je mislio da bi joj to moglo biti jasno. No možda je brak promijenio Meg više

LordshipoftheIsles;najveće ujedinjeno neovisno gaelsko gospodstvo kasne srednjovjekovne Škotske (14-16. st.). Bilo je smješteno na područje zapadne škotske obale i otoka. Njihov teritorij uključivao je Hebride, (otok Skye i Ross), Knoydart, Ardnamurchan, te poluotok Kintyre. Na svom su vrhuncu njegovi poglavari bili najveći zemljoposjednici i najmoćniji gospodari na Britanskom otočju, nakon kraljeva Engleske i Škotske. Raspolagali su i velikom flotom galija (birlinna). Gospodari Otoka bili su posljednji veliki pokrovitelji škotske gaelske kulture. (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

nego je mislio. Posljedica sve veće Argyllove moći i vlasti, a time i Jamiejeve, bila je posvemašnja ljutnja i nepovjerenje – što je utjecalo na mnoga njegova prijateljstva. Nadao se da se to neće proširiti i na Meg. - Samo je zabrinuta za tebe - reče Meg, kao da je osjetila kamo smjera. - Kao i ja. - Za to nema potrebe - reče on odlučno, a zatim doda malo ljubaznije, - Uskoro ću vidjeti Lizzie na Dunoonu. Uvjerit će se da se nema zašto brinuti. Stigao je još jedan pladanj hrane i on pozdravi prekid razgovora koji je uslijedio. Točno je znao kad je Lamontova djevojka stupila u dvoranu. Iznenadni muk spusti se ponad gomile, a sve se muške oči u sobi prikuju na nju dok je polako klizila prema očevu stolu, uznosita poput kraljice - princeze, ispravi sam sebe. Izgledala je suviše svježa i nevina za biti kraljica. Oduzela mu je dah. Sjajna joj je crna kosa bila visoko podignuta, a dugi kovrčavi pramenovi spuštali su joj se niz dugi vrat. Crte su joj lica bile klasično lijepe, ali još upadljivije zbog živopisnog kontrasta njezine kao snijeg bijele kože, svijetlo plavih očiju i rubinski crvenih usana. K vragu, pomisli, stresavši se. Zvučao je poput prokletog trubadura. Kad se približila, Jamie osjeti da mu se ukrutilo cijelo tijelo. Što je to, dovraga,

imala na sebi?! Bljesak ljutnje koji ga zahvati, bio je, koliko silan, toliko i nerazuman. Djevojka mu nije pripadala, no svi su mu nagoni plamtjeli britkom oštricom posesivnosti. Stegnu ruku oko pehara, boreći se suzbiti primitivan nagon da je baci preko ramena i odnese na kat, kako bi se mogla presvući u štogod pristojno. Iako joj široki skuti haljine nisu otkrivali bujne obline, za razliku od one njezine gotovo posve prozirne odjeće od prije, to se nije moglo reći za korzet. Činilo se da je ono malo tkanine tamo bilo rastegnuto do točke pucanja i jedva joj je pokrivalo areolu bradavica. Bujne, mladenačke obline njezinih grudi bile su izložene pred svima. Stiskao je šaku dok ne pomisli da će svinuti srebro. Što je to pokušavala, potaknuti pobunu?! Pričeka dok mu se ne stiša val bijesa, ali odvažni i zadivljeni pogledi nekih od muškaraca u dvorani nisu doprinosili tomu.

Klub Brbljivica

Bila je u središtu pozornosti, ali činilo se da je potpuno nesvjesna toga. Ako je Jamie očekivao da će je Lamont poslati natrag u njezinu sobu, razočarao bi se. Na starčevu licu ogledao se ponos i činilo se da je bio blaženo nesvjestan napasnog zalogaja koji je predstavljala. Pozdravila je oca poljupcem u obraz i šapnula mu nešto na uho - iz njezina skrušena izraza, Jamie pretpostavi da je to bila isprika zbog kašnjenja. Otac joj udijeli nekoliko strogih riječi, ali omekša na prvi znak njezinog nezadovoljstva, kao da nije mogao podnijeti vidjeti je tužnu. - Vrlo je lijepa, nije li? Jamie se namršti na Megin ton, protkan dobrom mjerom duhovitosti. - Da. Ali je mlada. - Nije premlada. Upravo kad je zaustio otvoreno se izjasniti - reći joj da ga djevojka ne zanima - sjeti se svog lukavstva. - Možda. Iznenađena njegovim popuštanjem, Meg podiže obrvu u prešutnom pitanju. On odluči ne odgovoriti joj i ponovo posveti pozornost Caitrini, koja je pozdravljala još neke ljude za stolom. Iako nije bilo uzdignutog podija, Lamontovi su ipak imali visok stol rezerviran za najuglednije uzvanike - poglavare klanova i vođe klanskih ogranaka. Iako će za vrijeme trajanja igara sve zavade biti stavljene po strani, puno se toga moglo reći o aktualnim neprijateljstvima iz rasporeda sjedenja. S jedne Lamontove strane bili su MacDonald i Mackenzie, a s druge MacLeod, MacKinnon i Maclean od Colla. Jamie je također prepoznao grupice Murrayevih, McNeilovih, MacAllisterovih i Grahamovih raštrkane po dvorani. No vidljivo odsutni, bili su prognanih MacGregorovih. Jamie je znao da čak i ako je njegov predosjećaj bio ispravan, odvažni Alasdair MacGregor ne bi bio toliko glup izložiti se pogibelji sudjelovanjem na igrama - ne nakon što je jedva umakao prije dvije godine. Caitrina je tek trebala pokazati da ga je primjetila, očito namjerno izbjegavajući njegov pogled, ali kad se pozdravila s drugim gostima i okrenula sjesti na svoje mjesto

Klub Brbljivica

pored njega, nije ga više mogla izbjegavati. Do trenutka kad ih je njezin otac upoznao, uspio je potisnuti bijes. - James Campbell, moja kći, Caitrina. Po njezinoj reakciji - ili nedostatku iste – shvati da nije bila iznenađena njegovim identitetom. Je li se raspitivala? Ta ga pomisao razgali više nego je trebala. Primi je za ruku i nakloni joj se. Prsti su joj bili tako nježni i mekani u njegovim velikim rukama punim žuljeva. - Gospodarice Lamont. Osmijeh joj je mogao zalediti jezero ljeti. - Moj lairde12. Otac je prostrijeli pogledom, očito je podsjećajući da joj je dužnost biti dobra domaćica. - Ispričavam se zbog kašnjenja - reče ona, čupajući riječi kao da su joj usta bila puna zahrđalih čavala. On je odmjeri odobravajućim pogledom. - Ljepota poput vaše vrijedna je svakog čekanja. - Ali ona zanemari njegov kompliment, sjede i pruži mu vrhunski pogled na svoj zatiljak dok je razgovarala s ocem. Njezina reakcija ga zaintrigira. Uočio je da se najljepše žene hrane komplimentima, kao da je to njihovo prirodno pravo, ali zbog Caitrine se osjeti kao da je upravo pao na nekom nepisanom ispitu. Nije ga uključila izravno u razgovor, prema potrebi je odgovarala ocu, bratu Malcolmu i Meg. Ipak, većinu je vremena otklanjala neprekidan tok obožavatelja koji su se tijekom obroka pojavljivali pred njom, pod ovom ili onom izlikom. Da se Jamie nadao čuti bilo što vezano za svoju misiju, razočarao bi se. Kad god bi razgovor za stolom skrenuo na politiku, zavade ili odmetnike, namreškala bi nos, a lice bi joj poprimilo izraz krajnje dosade. U jednom trenutku, razvije se zanimljiv - iako žustar razgovor pored nje, između njezinog oca, brata Malcolma i poglavara Mackenzieja, o valu prepada diljem Argylla i što je poduzeto glede toga. Jamie je slušao s povećanim zanimanjem, kako se razgovor zahuktavao.

škotski naziv za velmožu, velikaša (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

- Oče - reče Caitrina, polažući ruku na njegovu, - znaš da mi se od priče o zavadama zavrti u glavi. Isprva, činilo se kao da je njezino miješanje osupnulo Lamonta. Kad ga je uminula vrelina rasprave i kad je, neupitno, shvatio da ga je možda nenamjerno spasila od toga da kaže nešto što nije želio da Jamie čuje, Lamont joj se popustljivo nasmija i mrvicu je pogladi po ruci. - O, Caiti! Imaš pravo. Ovo je vrijeme za proslavu, a ne za ratne priče. Ona uzvrati dražesnim osmijehom mladom poglavaru Mackenzieju, koji je očito bio zaslijepljen njezinom pozornosti. - Ponekad mislim da rat nije ništa doli muški izgovor za praviti se važan s oštricom mača i za uporabu svih tih zadivljujućih mišića. Što vi kažete, moj lairde? Šepureći se poput pauna zbog komplimenta, Mackenzie promrmlja nešto nerazumljivo, a Jamie osjeti neobjašnjiv poriv razbiti nešto. Ona vješto prebaci pozornost na Jamiea. - Iako ima onih koji su više nego spremni zaratiti sa susjedima pod bilo kojom izlikom i neće biti zadovoljni sve dok im ne zaplijene svaki mogući pedalj zemlje. Iznenadni se muk spusti nad stol, a ona se napravi blesava. - O, Bože! - uzviknu, pokrivajući usta rukom. - Jasno, općenito govoreći. Jamie podiže pehar, oponašajući zdravicu. - Jasno. Razgovor se nastavi nervoznim nadvikivanjem, a ona nastavi ignorirati Jamieja. On ju je, pak, sa sve većim divljenjem promatrao kako se odnosi prema uzvanicima. Vješto je i spretno izbjegavala obećati ples ili dodatni razgovor. Ništa se u njezinom ponašanju nije moglo protumačiti kao očijukanje ili pretvaranje, čime je rezultat bio još zanimljiviji. Mažena i pažena od muškaraca u svom zamku, bila je drska, pomalo razmažena, nimalo umjetna - i posve dražesna. Nije shvaćala da ju je upravo ta nezainteresiranost činila još neodoljivijom. Bila je poput cvijeta iz staklenika u vrtu divlje kupine.

Klub Brbljivica

Koliko god se zdušno trudila izbjeći razgovor s njim, znao je da je bila jednako svjesna njegove prisutnosti, kao i on njezine: iz načina na koji je hitro povukla ruku kad su se slučajno dotaknuli; iz podrhtavanja ruke i prolivene kapi klareta13, kad su je pritisnuo bedro uz njezino; iz rumenila koje bi joj oblilo obraze kad bi znala da je gleda. Činilo se da je ne može prestati gledati. No svaki put kad bi se nagnula naprijed, borio se s porivom da nešto razbije najčešće lice nekog od muškaraca. Da je bila njegova, iskidao bi tu haljinu popola. Nakon što bi je bezumno opustošio jer ga je napola izludjela. Ali nešto ga je zbunjivalo. Uočio je da je posegnula za očevim pladnjem - kao već puno puta tijekom obroka - i kad ne bi gledao, komade njegove govedine prelivene tamnim umakom zamijenila repom ili pastrnjakom. Kad bi njezin otac svrnuo pogled na svoj tanjur, namrštio bi se i pogledao Caitrinu upitnim pogledom, ali ona bi mu se samo nevino nasmiješila i upitala ga uživa li u gozbi. Kad je Lamont nastavio razgovor s čovjekom lijevo od sebe, Jamie više nije mogao zadržati znatiželju. - Ima li vaš otac naročitu sklonost prema korjenastom povrću? Ona se ugrize za usnu, a obrazi joj poprimiše divnu nijansu ružičaste boje. Nažalost, ne - reče oporo. - Nadala sam se da nitko neće primijetiti. - Pretpostavljam da ste zbog toga odbili i sve one umake? Rumenilo joj se produbi i ona kimnu. Činila se nesklona dodatno objašnjavati, ali Jamie je slutio što je smjerala. Navodno, njezin otac nije smio jesti tešku hranu i Caitrina je preuzela na sebe osigurati da to i ne čini. Lamont je bio svjestan što je činila, ali zadovoljno joj je pustio da bude po njenom. To se, uvidje, vjerojatno prečesto događalo. Nakon nekoliko trenutaka, ponovno ga pogleda. - Zašto mi niste rekli tko ste? - Bi li to bilo bitno? Bijes zaiskri u njezinim dubokim modrim očima. - Naravno! engleski naziv za francuska (bordoška) crna vina (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Spusti pogled do njezinih usana, znajući da je mislila na njihov poljubac. Usne su joj bile čvrsto stisnute, kao da je time mogla potisnuti sjećanje koje je probudio. Ali bilo je tamo, visjelo je u zraku između njih - teško i vruće, i puno obećanja. Bože, gotovo ju je mogao okusiti na usnama. Vrelina mu se skupljala u preponama dok se ukrućivao od te pomisli. Zasmeta ga neuobičajen gubitak samokontrole i on odvrati pogled. - Ne bih rekao - reče. - Bila vam je potrebna pomoći, a kako nije bilo nikog drugog tko bi vas mogao spasiti, znati moje ime ne bi ništa promijenilo. - Neobično doživljavate spašavanje - reče ona suho. On se nasmija, a taj zvuk privuče pažnju - i zabrinuto mrštenje - njezina oca i brata. Dovraga, to ga je iznenadilo. - Uskoro počinje ples - reče Lamont. - Iako to nisu dvorski plesovi na koje ste naviknuli u Inverarayu i Dunoonu. Jamie nije zagrizao mamac. Znao je gorštačke plesove, poput svih ostali u prostoriji. Kad se Caitrina namršti, Jamie uvidje da to nije bila obična sarkastična primjedba. - Ali to su Argyllove utvrde. - Očito je znala da je on Campbell - ali ne i koji od njih. On se zagleda u nju. - Grof je moj rođak. - James Campbell... - , promrmlja ona. Mogao je vidjeti trenutak kad joj je sinulo. Oči joj se raširiše i izlanu: - Vi ste Argyllov Žbir. - Caitrina! - Otac je ozbiljno opomenu. Jamie podiže ruku, zaustavljajući ga. - Nema potrebe. Taj nadimak je dovoljno uobičajen. - Oštro pogleda užasnutu djevojku. - Ja sam zapovjednik straže grofa od Argylla. Ako pod - žbirom - podrazumijevate provođenje zakona i skrbi da pravda bude zadovoljena, tada, jesam. - Primjenjivao je fizičku silu samo kada je to bilo neophodno. Uobičajena mu je radna metoda bila je uvjeravanje, a kad to ne bi uspjelo... pa, Gorštaci su bili tvrdoglava sorta, pa je ponekad tradicionalna metoda rješavanja sporova bila jedina moguća. Caitrina problijedi. - Shvaćam.

Klub Brbljivica

Ali jasno da nije. Njezina reakcija ga zasmeta više nego je želio priznati. Bio je naviknut da ga mrze i strahuju od njega - od toga čuvenja je bilo koristi - ali nikad prije nije osjetio želju objasniti i osjetiti da to netko razumije. Da ona uvidi da su iza napuhanih glasina stajali zavist i neznanje. Nije mu bilo jasno zašto mu je mišljenje ove tanane djevojke bilo važno. Ali bilo je.

Klub Brbljivica

Četvrto poglavlje

ostojno počasti otvaranja igara, sutrašnji dan je osvanuo sunčan i vedar, no Caitrina je i dalje probijala kroz maglu sinoćnjih otkrića. Jamie Campbell. Plaćeni ubojica s Visočja. Pošast Visočja. Campbellov Žbir.

Kako god ga zvali, bio je strah i trepet Visočja; možda čak i veći nego njegov rođak. Argyll nije prljao ruke oružjem, ali na Žbirovim rukama bilo je puno prolivene krvi. A ona ga je poljubila. Njezin otac i braća rijetko kad su s njom raspravljali o zavadama ili politici Visočja bile su to teme koje je najčešće nisu zanimale - ali po prvi put poželje da nisu prekinuli razgovor kad je ušla u prostoriju. Povremeno bi ponešto čula od služinčadi, između ostaloga i za zastrašujućeg Argyllovog rođaka. Govorilo se da Jamie Campbell nikada nije bio poražen u bitci. Da je nemilosrdno progonio svakoga tko bi mu se usprotivio. Da bi bio pokojni svatko tko bi mu stao na put. Da je u Visočju bio moćniji od kralja jer je imao utjecaj na - kralja Campbella - - grofa od Argylla. No uopće nije bio čudovište kakvo je očekivala; činio se tako... uljuđen. Nije izgledao kao nemilosrdno, krvoločno čudovište, nego kao netko tko je jednako uspješno mogao zapovijedati i na dvoru i na bojištu. Kao da je njegov mirni autoritet bio u opreci s njegovim ugledom svirepog čovjeka. Nesumnjivo je bio zastrašujući ratnik – što je rječito dokazivao sam njegov stas - bio je daleko više od snagatora. Doduše, od prvog trena je osjetila da je posjedovao određenu tvrdu crtu - gotovo nemilosrdnu. Nikad nije upoznala muškarca sposobnog toliko se suzdržavati, koji nikad nije dao naslutiti što misli. Više nego jednom tijekom večeri, osjetila je njegov nepokolebljiv pogled na sebi hladan, odmjeren i potpuno nečitljiv. Ona je, s druge strane, bila klupko živaca. Pokazalo se nemogućim zanemariti ga; bila je svjesna svakog njegovog poteza. Jednako tako su mogli biti svezani jedno za drugo, toliko duboko ga je osjećala.

Klub Brbljivica

Usplahirio ju je. Voljela bi odmahnuti rukom i reći da je to bio strah, ali istina je bila daleko više uznemirujuća: Užasna zvijer ju je privlačila. Bio je dovoljno naočit da joj zastane dah. Od svih muškaraca u Visočju, baš ju je morao privući Campbell! Bilo je ironije u tomu, ali bila je previše uznemirena da bi je uočila. Nije znala što bi drugo, nego ga pokušati izbjegavati što je više moguće. Caitrina je provela jutro zauzeta obavljanjem dužnosti domaćice, ali jedva je dočekala priliku nakon ručka malo pobjeći u konjušnicu, prije poslijepodnevnog nastavka igara. Unutra je bilo hladno, a opori su, zemljani mirisi bili neobično smirujući. Dovukla je klupu iz jednog od pregradaka, sjela i primila mačića koji joj je jučer prouzročio toliko problema. Caitrina zadovoljno uzdahnu i uživajući u trenutku mira pomilova njegovo mekano krzno dok je preo i njuškicom joj milovao ruku. Obično bi sjedila pored jezera, ali s tolikim ljudima na igrama, konjušnica je bila jedino mjestu gdje je mogla pronaći malo samoće. Barem je tako mislila. - Tu ste. Ona potisnu uzdah, okrenu se i vidje pored sebe Torquila MacNeila, jednog od svojih upornijih udvarača. Da je bila sklona izabrati muškarca koji dobro izgleda, mladi laird bi bio savršen izbor. Bio je visok, vitak, tamnoplave kose i blistavo zelenih očiju. Nije bio puno stariji od nje, a već je bio poznat kao vješt ratnik. Da se htjela udati, mogla je proći i mnogo gore. Prisili se osmijehnuti, prisjećajući se dužnosti domaćice. - Treba li vam što, moj

lairde? Gutao ju je pogledom. U tomu nije bilo ništa otvoreno prijeteće, ali joj je svejedno bilo neugodno. U pogledu mu nije otkrila divljenje, nego posjedovanje. - Želio sam razgovarati s vama. Na noćašnjoj gozbi je bilo toliko gužve i buke da nisam imao priliku. Caitrina spusti mačića, ustade i otrese skute. Nije joj se sviđao tijek razgovora. Namučila se osigurati da ne iskrsne mogućnost ovakve privatnosti – tako je bilo

Klub Brbljivica

jednostavnije. Polovicu muškaraca je odbila, a da nisu ni bili svjesni toga. Ali osjetila je da MacNeila neće biti tako lako odbiti. Imao je u sebi crtu mladenačke bahatosti koja je obećavala tvrdoglavost. - Namjeravam razgovarati s vašim ocem. - reče, kao da draži psa s mesnatom kosti. Caitrina se napravi blesava – bila je to jedna od njenih omiljenih smicalica. Naravno. Odvest ću vas k njemu. On je zgrabi za ruku i zavrtje prema sebi. - Ne želite znati o čemu? Ona pažljivo izvuče prste iz njegove ruke, jedan po jedan, a zatim mu se nasmiješi. - O, ni malo me ne zanimaju muški razgovori. - Ovaj će vas zanimati. - objavi on, ponovo je odmjeravajući. - Lijepi ste, a nemate ni preuske bokove - što je dobro. Napravit ćemo lijepe, snažne sinove. - Izbaci prsa i s kraljevskim samopouzdanjem izloži, - Odlučio sam vas učiniti svojom ženom. Caitrina stisnu zube i proguta sarkastičan odgovor. Što bi moglo biti romantičnije od usporedbe s prekrasnom rasplodnom kobilom?! - Jako ste ljubazni - reče mu slatko. Doista je čast biti uzeta u obzir za tako uzvišen položaj. Ali prenaglili ste. Jedva se poznajemo. On joj priđe korak bliže. - Za to će biti dovoljno vremena kad budemo u braku. Caitrina proguta knedlu. Kao što je i sumnjala, ovo neće biti lako. Morala je nešto smisliti... brzo. - Gotovo da i ne znam kakav ste čovjek - reče mu oklijevajući dok je uobličavala zamisao. - I još uvijek ste tako mladi. On joj nakostriješeno odgovori. - Dovoljno sam muškarac za vas, mila moja. Privuče je bliže. - Želite li da to dokažem?

To je bilo to. Eto joj izlaza u nuždi. - Kakav sjajan prijedlog! Dokažite mi da ćete biti suprug koji me može zaštititi, time što ćete na kraju tjedna pobijediti u streličarskom izazovu, pa ćemo tada nastaviti razgovor o braku. Nije imao šanse. Rory MacLeod je bio najbolji strijelac u Visočju. Poglavar MacLeod pobjeđivao je ravno deset godina zaredom - samo ga je jednom, prije dvije godine,

Klub Brbljivica

izazvao Alasdair MacGregor, u jednoj od rijetkih prilika kad je odmetnik nastupio na igrama. MacNeil je u taj mah izgledao zbunjeno, ali osjeti trenutak kad je uvidio što je učinio. Kako se njegova bahatost okrenula protiv njega. Izraz lica promijeni mu se iz samouvjerenog u bijesan. Prevarila ga je i to je znao. Ukočeno se prignu, plamtećih očiju. - Tada, do kraja natjecanja. - pogled mu je bio proračunat, na rubu prijetnje - Kada ću doći zahtijevati svoju nagradu. Gledala je kako bijesno odlazi, osjećajući ubod nelagode. Nelagode koja se još više pogoršala nekoliko trenutaka kasnije. - 'Jutro, princezo. Caitrina se trgnu, odmah prepoznavši dubok, hrapav glas. Taj čovjek bi mogao otopiti zamrznuto jezero vrelinom tog svog zavodljivog glasa. Toliko o izbjegavanju dotičnoga. Baci pogled prijeko i vidje Jamiejea Campbella kako stoji na vratima, držeći uzde svoga konja.

Princeza, ma nemoj! - Jutro je već odavno prošlo i ne zovite me princeza. - On joj se široko nasmiješi i Caitrina izgrdi samu sebe što mu dopušta da utječe na nju. Oči joj se sumnjičavo suziše. - Nemate ništa pametnije za činiti nego me uhoditi? Moguće prestrašiti par nemoćnih starica ili djece... On uvede konja u pregradak, izda upute jednom od konjušarskih momaka i zaputi se prema njoj. Dok se približavao, utroba joj se prevrtala poput birlinna14bez kormila u oluji. Možda je bio vrag, ali imao je lice arkanđela. Dovoljno naočit da poželi da nije Campbell. Intenzivno modre oči poput škriljca, orlovski nos, tvrdo isklesane jagodice i široka usta ponad jake uglate čeljusti. Nije mogla odvratiti pogled, privučena njegovom mračnom muževnosti na njoj neobjašnjiv način. Osim što je odjeknula u njoj, osjetila ju je u svakom djeliću, u svakoj pori svojega tijela. Njegova veličina, izraz lica, zastrašujući ugled, trebali su je

vrsta škotskog broda/galije (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

upozoravati na opasnost. Ali nije strah bio taj koji je zazvonio na uzbunu - bila je to jačina njezine reakcije na njega. Nesvjesno ustuknu korak unatrag. - Nije vas bilo potrebno uhoditi - reče on, pokazujući na otvorene kapke nasuprot vratima, za ubacivanje sijena za konje. Dugo je i zamišljeno pogleda. - Treba pohvaliti vašu sposobnost odvraćanja udvarača, ali samoj izvedbi nedostaje finoće. Imajte na umu mladićev ponos, mila moja. Iz pogleda na njegovo lice, ozbiljno ste ga povrijedili i neće to tako skoro zaboraviti. - Ne sjećam se da sam tražila vaš savjet - ona ljutito reče, isturivši bradu. Prokletstvo, to ga se nije ticalo. Ta razdražujuća zvijer samo se nasmija. - Ipak ćete ga dobiti. Krajnje je vrijeme da vam netko napokon kaže istinu. Koža na zatiljku naježi joj se od te otvorene uvrede. - Nemam pojma o čemu govorite. - Ne daju se svi muškarci voditi naokolo za...- On zastade. - Neće se svi muškarci pokoriti vašim prohtjevima. - Recimo, kao vi? - upita ga, ne trudeći se prikriti sarkazam. On joj se još malo približi. Dovoljno blizu da je mogla namirisati sunce i znoj od jahanja. Taj primitivni miris bio je neobično uzbuđujuć i preplavi joj osjetila griješnom žudnjom. Stajao je tako blizu da je mogla vidjeti tamne dlačice koje su mu sjenčile tvrdu liniju čeljusti. Prisjeti se kako je bilo osjetiti njihovo trljanje o nježnu kožu njezina obraza kad ju je poljubio i nešto joj zaleprša nisko u utrobi. - Da, kao ja - reče on promuklo, gotovo kao da je znao o čemu je razmišljala. - Imat ću to na umu. - Okrenula mu je leđa, ne želeći da vidi koliko ju je duboko pogodio. Kad nije otišao, čemu se nadala, upita ga: - Zašto ste išli jahati? Mislila sam ćete sudjelovati u igrama. - Nisam još bio odlučio, ali sad kad sam čuo kakva je nagrada, mislim da ću se priključiti natjecanju u streličarstvu.

Klub Brbljivica

Trebao joj je trenutak da shvati što je time mislio reći. Oči joj poletješe prema njegovu licu, misleći da se šali, ali izraz njegova lica bio je neumoljiv. - Ne mislite to ozbiljno. - Nije joj se, valjda, namjeravao udvarati. Oči mu se susretoše s njezinima i njihova ih silina potrese do nožnih prstiju. - A što ako mislim? Zanemarila je iznenadno lupanje srca. Unatoč tomu što ju je zbunjujuće privlačio, zamisao o udaji za jednog Campbella, a kamoli za ovog Campbella, bila je toliko nezamisliva da nije znala kako reagirati. Nikad nije prestala razmišljati o majčinom jadu zbog izgona iz vlastitog klana. Takvu će sudbinu izbjeći po svaku cijenu. - Gubite vrijeme. - Pokuša se provući mimo njega, ali joj on prepriječi put. Ramena joj se sudariše s neprobojnim štitom njegovih prsa i ona duboko udahnu zbog zaprepašćujuće fizičke probuđenosti. Opet je preplaviše čudni osjeti koje je jučer izazvao u njoj: vrelina, leptirići u trbuhu, lupanje srca, trnci probuđenosti koji su joj ledili kožu. - Zbilja? - on joj tiho reče, dok ju je toplina njegova daha škakljala po uhu, čineći je da drhti. - Činilo se da jučer nisi mislila tako. Caitrina pocrvenje. Kako se usuđuje spominjati taj poljubac?! Poljubac koji nije mogla zaboraviti dok je stajao tako blizu nje dok mu je moćno tijelo isijavalo vrelinom koja kao da ju je zarobila. - Niste imali pravo poljubiti me. - Nije se usudila podići pogled. Stajao je preblizu. Osjećala je tu neobičnu silu... kao da joj je netko izvukao podnu prostirku podno nogu. Kao da je željela da je opet poljubi. Mogla bi okrenuti glavu i osjetiti njegove usne na obrazu, kako joj klize uzduž čeljusti, na svojim usnama... Srce joj je divlje udarao i osjećala se kao da se utapa u nečem snažnijem nego je mogla kontrolirati. Ali nije mogla zaboraviti tko je on bio. Prisili se pogledati ga i posve iskreno reče, - Prije bih se udala za žapca, nego za Campbella.

Klub Brbljivica

Jamie ju je gotovo mogao natjerati da pojede te riječi. Mogao bi se prignuti, pokriti joj usne svojima i ljubiti je dok joj ne dokaže da je u krivu. I Bože, bio je u iskušenju. Zapravo, uputivši se ovamo, nije imao namjeru tražiti sebi ženu, ali kroćenje ove drske djevojke, njezine čudne mješavine oholosti i nevinosti možda bi, dovraga, bilo toga vrijedno. Rijetko kad bi upoznao ženu oko koje nije morao hodati na prstima, od straha da je ne prenerazi ili ne zastraši. Nasmiješi se; ne, nesumnjivo nije zastrašio Caitrinu Lamont. Vraćao se sa susreta sa svojim ljudima, koji su bili pretražili špilje u brdima ponad zamka, ali ništa nisu pronašli, kad je čuo razgovor između Caitrine i Torquila MacNeila. Morao je priznati da je bila pametna. Kao što je dokazala mnogo puta prošle noći, bila je vješta u odbijanju prosaca - ali u njezinoj smjelosti bilo je opasne naivnosti, koja će je jednog dana uvaliti u hrpu nevolja. Činilo se da su svi slobodni muškarci u krugu od dvjestotinjak kilometara potpali pod njezinu čaroliju. Čak i sada, dok joj je raspuštena kosa vijorila oko ramena, sa slamom na smiješno raskošnim skutima za sjedenje u staji, neodoljivo zamišljenog pogleda, njezina je privlačnost bila neporeciva. Uz svu tu netaknutu ljepotu, okruživala ju je i nepogrešiva atmosfera seksualnog obećanja, dodatno nagovješćujući mnoštvo prizemnih užitaka. Ruža koja je čekala biti ubrana. Želio ju je silinom koja je prkosila razumu. Želio ju je na iskonski način, što nikad prije nije osjetio s nijednom ženom. A kad je Jamie nešto želio, to bi i dobio. Ipak, činila se posve nesvjesna napasti koju je predstavljala; koliko je bio blizu da je baci dolje na sijeno i bezumno izljubi. Krv mu uzavre pri pomisli na nju pod njim, na njegove ruke kako joj miluju meku kožu, njegove usne... Gadeći se samom sebi, otjera izmaglicu požude. Bio je čovjek izvanredne samokontrole glede susprezanja strasti, ali još nikad nije sreo djevojku koja je tako silno budila takve prizemne nagone u njemu. I koja ga je, k tomu, mogla tako lako izazvati, bacajući nepromišljeno ljagu na njegov klan. Povukao se i prekrižio ruke. - Dakle, smeta ti moje ime? - Nije li to dovoljno? Naši klanovi su u zavadi, i to desetljećima.

Klub Brbljivica

- Ima li boljeg načina za dokinuti zavadu? Uostalom, tvoja majka je bila Campbellova. Ona pocrvenje od bijesa. - A njezin otac Campbell, laird od Cawdora je se odrekao. Ne osjećam rodbinsku ljubav prema Campbellovima, a vaš rođak je najgori od tog lošeg roda. - Za nekoga tko je tako očito nezainteresiran za politiku, čini se da imaš jako čvrste stavove. - Svi znaju da je Argyll despot koji otima zemlju i kad uništi pripadnike klana pretvarajući ih u bezemljaše, lovi ih kao pse. - Pretpostavljam da se to odnosi na MacGregorove? - reče lijeno Jamie dok je u njemu sve kuhalo. Što je ona znala o MacGregorovima? O pokolju Colquhounovih u bitci kod Glenfruina? Od bezbroj Campbellovih koji su bili žrtve njihova pustošenja i pljačke? Uhvati je za bradu i palcem joj prijeđe preko pomahnitale žile kucavice na vratu. MacGregorovi su razbojnici i odmetnici koji bi bez razmišljanja prerezali taj tvoj lijepi vrat. Imaj to na umu kad osuđuješ moga rođaka. Ona panično raširi oči. - Samo me pokušavate uplašiti. Zaboravljate da su MacGregorovi Lamontovi saveznici. Nije to uopće zaboravio. Zapravo, to ga je dovelo ovdje. - Savjetujem ti da mudrije biraš prijatelje. Ona prkosno napući usne. - Ako su razbojnici, to je zato što nemaju drugog izbora jer su im Campbellovi uzeli zemlju. A vi ih predstavljate gorima nego što jesu. Argyll i želi da ljudi povjeruju u to, kako bi opravdao svoje postupke. Jamie se borio suspregnuti bijes, znajući da je iz nje govorilo neznanje i da nije shvaćala složenost problema s kojima se suočavalo Visočje, niti stoljetni spor oko zemlje između MacGregorovih i Campbellovih - zemlje na koju MacGregorovi nisu imali zakonsko pravo. No osjetio je neobičan poriv objasniti joj to. - Moj rođak nastoji stati na kraj bezakonju koje hara Visočjem i zaštititi nevine, a vjeruj mi, MacGregorovi nisu

Klub Brbljivica

nevini. Ne romantizirajte njihovu nevolju; oni nisu Robin Hood i njegova Vesela družina15 iz legende. Niti su nevini u onomu što im se dogodilo. Ona se otrgnu od njega, teško dišući, iz očiju joj je sijevalo. - Pa zaslužuju biti progonjeni i poklani? Pogled mu otvrdnu. - Zaslužuju biti privedeni pravdi za svoje znatne zločine. Iz glasa joj je kapala poruga. - A što je s tvojim zločinima? Nisu li i Campbellovi optuženi za slične nepravde? Nije li tvoj rođak protjerao ljude paleći njihove zemlje? - Za razliku od MacGregorovih, mi ne kršimo zakon. - Kako prikladno, budući da ste sami taj zakon. Usta mu se stisnuše. - Ja sam čovjek koji želi postići to da možeš jahati okolicom bez straha od napada. - Strahom, silom i zastrašivanjem. On joj priđe na korak bliže, odupirući se porivu da je povuče u naručje i utiša njezine smiješne optužbe. Napregnula mu je strpljenje do krajnjih granica, ova drska djevojka, sa svojim iskričavim očima i crvenim usnama koje su preklinjale da ih se poljubi, djevojka koja mu je rekla ono što se nitko prije nije usudio - nitko. - Svim sredstvima koje dopušta zakon - reče on čvrsto. - Uključuje li to i odsijecanje glava za bogatstvo? Znao je da se to odnosi na nedavnu odluku Savjetničkog vijeća, da se donositelju glave nekog od MacGregorovih ne dodijeli samo plaća, nego i svo pokojnikovo vlasništvo. - Vidio sam strašne stvari na obje strane, od kojih bi godinama imala snomorice. Ti si žena. Muškarci nisu toliko osjetljivi na takvo što. To je gorštački način. - I zbog toga je dobar? - Vlada ga drži učinkovitim. - Misliš, tvoj rođak ga drži učinkovitim, budući da on predstavlja vladu? Ili bi barem to htio.

Merry Men (eng.); grupa odmetnika koja je pratila Robina Hooda (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

- Moj rođak nastoji ujediniti Visočje - uz potporu većine poglavara, kroz povezanost

manrentom. Bez vlasti, alternativa je povratak na nepredvidive klanske zavade. To želiš? - Da nisu Campbellovi, bili bi Mackenziejevi ili Gordonovi, ali nema sumnje da bi netko bio. Ona isturi neodoljivu bradu i hrabro susretnu njegov pogled. - To nije dobro za Visočje, nego za pohlepu kralja Campbella. Jamie stisnu čeljust, bijesan što ga je prozivala zaštićena, razmažena djevojka koja je slabo shvaćala grubu stvarnost svijeta. - Sipaš glasine i pretjerivanja kao da su činjenice. Ali s čim si doista upoznata, Caitrina? Razmažena si djevojka koja živi u staklenom dvorcu, pod okriljem oca i braće.Nekako sumnjam da te otac uvodi u svoje povjerljive stvari. - Njezino rumenilo bilo je dokaz istinitosti njegove primjedbe. - Ali izvan vratnica tvog zamka je stvaran svijet, svijet koji nije crno-bijel, kakvim ga predstavljaš, već mnogo složeniji. Prije tako ishitrene presude, pobrini se doznati činjenice. Okrenula se od njega, tvrdoglavost joj se ogledala u uskim ramenima. - Znam sve što trebam znati. Njezino bezuvjetno odbijanje ne bi ga trebalo smetati, ali jest. Osuda poput ove bila je počesta, ali nekako, čuvši je od ove djevojke, nije mu dobro sjela. Primio ju je za ruku i zavrtio prema sebi, uloviši je uz svoje noge i prsa. Tijelom mu prostrujaše vrelina i ljutnja. Opirala mu se, ali čvrsto ju je držao. Saslušat će ga, ovako ili onako. - A što je s tobom, Caitrina? Što ti želiš? Još više muškaraca koji će podilaziti tvojoj ljepoti? Još nakita i skupih haljina? Ona bijesno dahnu. - Nemaš pojma o čemu govoriš. - Znam da ti otac ne može ništa odbiti, da skitaš okolo odjevena poput kraljice - čak i u konjušnici - ali ta zavada je uzela danak tvom klanu. - Pogled mu preletje od njezine fine svile do zahrđalog alata složenog po izblijedjelim, vapnom oličenim zidovima konjušnice i mogao je vidjeti da joj je iznenada sinulo. - Znam da odbijaš sve muškarce koji ti priđu, da ne bi morala napustiti udobnost i sigurnost svojeg malog kraljevstva. Znam da ti je otac već dugo udovac, a ipak se

Klub Brbljivica

nikada nije ponovno oženio. Što misliš, zbog čega, Caitrina? Je li to zbog toga što je zabrinut da bi se uzrujala, zbog položaja u kućanstvu kojeg si prisvojila? Ona se trgnu kao da ju je pljusnuo. Bilo je jasno da nitko nikad nije razgovarao s njom na taj način. - Griješiš! - ona zapjenjeno reče dok su joj obrazi poprimali grimiznu boju, a lijepe joj se grudi ubrzano podizale. Ali uoči bljesak nesigurnosti. Pusti je, znajući da je dovoljno rekao. Koraknuvši unatrag, provuče ruku kroz kosu, pružajući tijelu priliku da se smiri. Nije namjeravao govoriti tako oštro, ali njezino odsječno odbijanje njegovog udvaranja - udvaranja koje zapravo nikad nije ni namjeravao provesti u djelo - potaknulo mu je bijes. Njezina predrasuda o Campbellovima bila je jako uobičajena u Visočju, ali ova mu je djevojka svojim hrabrim jezikom i naivnim optužbama prodrla kroz oklop kao nitko drugi. Zaputi se prema vratima, okrenu se i još jednom je pogleda. Stajala je kao okamenjena, blijedog lica i šaka čvrsto stisnutih uz tijelo. Snažna i ponosna, ali iznenađujuće krhka. Njegove su riječi ostavile trag. Osjeti ubod krivnje, poriv za utješiti je, ali brzo se prisili potisnuti ga. Rekao je istinu; bilo je vrijeme da je Caitrina Lamont čuje. Otac joj nije činio uslugu držeći je u neznanju glede problema i nemira u Visočju. Ako se Jamiejeve sumnje o Alasdairu MacGregoru pokažu točnima, stvarni svijet će se vrlo skoro obrušiti na nju.

Klub Brbljivica

Peto poglavlje

aoštren nakon sukoba s Caitrinom, Jamie se odluči vratiti u zamak, radije nego se pridružiti ostalima na utrkama na jezeru. Izjahao je rano jutros i osim nekoliko zobenih pogačica i malo sušene govedine za doručak, nije

jeo cijeli dan. Dok je prolazio dvorištem, iznenadi se vidjevši da mu prilazi poglavar Lamont, koji se netom bio spustio niz stube zamka. Jamie mu kimnu u znak pozdrava. - Lamonte. Mislio sam da ćete biti dolje na utrkama. - Morao sam se pobrinuti za neke druge stvari. - Stariji muškarac ga procjenjivački pogleda, primjećujući Jamiejev prašnjavi, vjetrom razbarušeni izgled. - Jutros ste rano otišli. - Moji ljudi i ja odlučili smo otići malo u lov. - Jeste li imali sreće? Iako naizgled bezopasno, Jamie je bio svjestan fine prikrivene dubine njegovog pitanja. Lamonta je zabrinjavala njegova nazočnost i, iako je Jamijevo otvoreno zanimanje za djevojku odagnalo dio sumnje – nije ju odgnalo svu. - Nisam ovaj put. - Ali imat će. Znao je da su MacGregorovi ovdje. Mogao je to osjetiti. Iako se, poradi Lamonta, nadao da griješi. Njegov je rođak odmah htio poslati postrojbe, ali Jamie je uvjerio Argylla da pričeka ozbiljniju potvrdu od te stare priče o gorštačkoj gostoljubivosti – iako je i ona sama pružala dovoljno uvjerljivo objašnjenje zašto bi se Lamontovi toliko izložili opasnosti, pružajući utočište odmetnutim MacGregorovima. U Visočju nije bilo ništa svetije od prastarog običaja gorštačke gostoljubivosti. Kad bi se netko pozvao na nju, klan je bio dužan pružiti utočište čak i najgorem neprijatelju. Dobro poznata priča između Lamontovih i MacGregorovih bila je dokaz njezine moći.

Klub Brbljivica

Prije mnogo godina, poglavar Lamont otišao je u lov sa sinom poglavara MacGregora. Izbila je svađa, Lamont je trgnuo bodež na MacGregorovog sina i ubio ga. Lamont je pobjegao, ali je za njim pošla potjera. Bio je prisiljen potražiti utočište u Glenstraeu – u uporištu upravo onog čovjeka čijeg je sina ubio. Ne znajući da mu je Lamont upravo ubio sina, poglavar MacGregor pristade zaštititi Lamonta od progonitelja. Kad su se pojavili pripadnici MacGregorovog klana i ispričali starom vođi kako mu je ubijen sin, on im je – unatoč jadu i bijesu zbog sinove smrti – u skladu s gorštačkom navadom gostoljubivosti, odbio predati Lamonta. Strahujući da bi njegovi razjareni ljudi mogli nauditi čovjeku, MacGregor je osobno otpratio ubojicu svoga sina natrag u Cowal. Unatoč tragičnom gubitku, otad je spona između dvaju klanova postala neraskidiva, a Jamie je sumnjao da je možda došlo vrijeme da Lamontovi uzvrate gostoljubivost MacGregorima. No slutnja nije bila dovoljna; bio mu je potreban dokaz. Jamie je budno pratio Lamonta i do sad nije bilo znakova ničeg neobičnog. Nije ni očekivao drukčije. Ako je Lamont naslutio Jamiejevu istinsku namjeru, znao je da će ga budno promatrati. Jamiejevi ljudi su nadzirali okoliš: Nitko nije mogao neprimjećen ni ući, niti izići iz Ascoga. No bilo je jasno da je njegov sugovornik imao još nešto na pameti. Tvrdo je i proračunato zurio u Jamieja. - A što je sa svrhom vašeg posjeta, Campbelle? Jamie se nije pretvarao da ga je pogrešno razumio. Poštovao je sugovornikov izazov. - Kći vam je jako lijepa. Stari poglavar suzi oči. - Dakle, ozbiljni ste? - Jesam. - To je trebala biti laž, ali po žestini u glasu i dubokom osjećaj u trbuhu, Jamie iznenađeno spozna da je zapravo bio ozbiljan. To je bio nevoljni odziv, prijeka odluka čovjeka koji je inače sve pomno planirao. Negdje između onog prvog poljupca i sadašnjosti, njegova je varka postala stvarnost. Želio ju je.

Klub Brbljivica

Njegov je ton zacijelo impresionirao Lamonta jer je izgledao kao da mu vjeruje. Zašto bi Argyllov rođak tražio savez s Lamontovima? Kao što rekoste, moja kći je jako lijepa, ali miraz joj je skroman. Vjerujem da bi vaš rođak želio unosniju vezu. Njegov rođak će biti jednako iznenađeni kao što je bio i Jamie. - Moj rođak želi kraj zavade. Pretpostavljam da i vi to želite. - Da - reče nevoljko Lamont. Neprijateljstvo između dvaju klanova bilo je duboko. Jamie se divio njegovoj samokontroli; pokazao je mlaku reakciju dok je u njemu vjerojatno sve kuhalo na pomisao da bi mogao vidjeti svoju ljubljenu kći udanu za jednog Campbella. No bez obzira na to koliko je volio djevojku, dobrobit klana bit će na prvom mjestu. A savez s Jamiejem pomoći će Lamontovima – oboje su to znali. - Ne postoji drugi razlog? - upita ga sumnjičavo. - Želim je. Lamont ga je dugo gledao, zbog čega se Jamie upita koliko je otkrio žestinom u svom glasu. - Ta djevojka zna kao prodrijeti i do najtvrđeg srca - primijeti. - Ali ne želim je vidjeti povrijeđenu. Jamie stisnu čeljust. - Nikad ne bih povrijedio ženu – što god moji neprijatelji tvrdili. Možda smo nas dvojica bili na suprotnim stranama svih ovih godina, ali jesam li vam dao razlog da vjerujete drugačije? -

Zastade, čuvši Lamontov prešutno slaganje. -

Vašoj kćeri neće ništa nedostajati. Štitit ću je svojim životom. Poglavar sporo kimnu, gladeći bradu. - Razmislit ću o tomu. Jamie ga prodorno pogleda. - Jasno, moj rođak će željeti određena jamstva. Lamont se ukruti. - Kakva jamstva? - Vašu odanost, za početak. - Zurio je u sugovornika, pažljivo promatrajući njegovu reakciju. - Bilo je glasina. - Kakvih glasina? - Takvih koje bi mogle čovjeka koštati života. - Kazna za pružanje utočišta izopćenim MacGregorovima bila je smrt i s tim će se Lamont suočiti za skrivanje bjegunaca – bio vezan gorštačkom gostoljubivosti ili ne. Jamie je imao razumijevanja za

Klub Brbljivica

Lamontovu nepriliku, jer je morao odabrati između svoje časti i zakona, ali htio je biti siguran da je starac znao kakvoj se točno opasnosti izlaže. Pogled starog poglavara nije ništa otkrivao, ali mu kimnu glavom. - Nadam se da ne vjerujete svemu što čujete. - Ne uvijek. Jamie se uputi prema stubama, znajući da se možda upravo odao. Ali nešto ga je primoralo da upozori Lamonta. Kvragu, postaje li mekan? Jamie shvati da mu je Lamont drag... a i njegova kći. - Campbelle. On se zaustavi i osvrnu. - Neću je prisiljavati na udaju. Ako želite djevojku, morat ćete je pridobiti. Da, pomisli Jamie, u tome je bila kvaka. **** Nakon njegovog odlaska, Caitrina je dugo ostala u konjušnici, nesposobna disati, čvrsto stisnutih šaka uz tijelo. Jedino je tako mogla spriječiti suze. Nitko nikad nije tako razgovarao s njom. Njegove optužbe odzvanjale su joj u ušima. Jamie Campbell je znao kako učiniti da se osjeća glupo i neozbiljno. Njezina haljina je bila posve primjerena. Zagleda se dolje u ružičastu svilu. Bila je to jedna od njezinih najdražih, a željela je izgledati najbolje što je mogla. Za njega? Bila je glupača. Ogleda se oko sebe; proganjao ju je zahrđali alat i otpalo vapno. Osjećala je mučninu u želucu. Ne. Bio je u krivu. Nije ju ni poznavao, a optužio ju je za– Zastade, shvativši da je i ona njega unaprijed optužila. Ne upoznavši ga prije donošenja presude. Ali ovo je bilo drugačije. Jamie Campbell nije znao ništa o njezinoj obitelji. Ipak, napustivši konjušnicu, Caitrina uvidje da očajnički traži oca – što nije bilo nimalo jednostavno u gomili koja se slila u Ascog zbog igara. Prođe kroz vratnice i zaputi se stazom prema jezeru.

Klub Brbljivica

Zacijelo se stotinjak ljudi tiskalo na tankoj vrpci blatnjave obale i mrvicu širem komadiću vrištine. Stavi ruku ponad obrva, štiteći oči od jarke sunčeve svjetlosti. Plivačka utrka samo što nije počela. Natjecatelji su se postrojili na startu, uključujući i njezinu braću Malcolma i Nialla, ali oca nije bilo nigdje za vidjeti. Trebao bi biti ovdje. Brian se, s čoporom dječaka, pokuša provući pokraj nje, ali ga ona uhvati za ruku. - Briane, jesi li vidio oca? On odmahnu glavom. - Nisam od jutros, zašto? - Moram ga vidjeti. - Jesi li provjerila u zamku? Ona odmahnu glavom. - Nisam. Trebao bi biti ovdje zbog utrka. - Siguran sam da se nije ništa dogodilo - nestrpljivo reče Brian. - Mogu li sad ići? Vidjela je kako mu prijatelji nestaju u šumi. Pusti mu ruku. - Idi. Potražit ću ga unutra. Nije bilo uobičajeno za njezinog oca da ovako nestane. Što se to događalo? Caitrina potrča stazom, prođe kroz vratnice i zastade u pola koraka kad prijeko, na kruništu, ugleda oca kako razgovara s Jamiejem Campbellom. Po napetim izrazima lica obojice muškaraca, mogla je reći da to nije bio prijateljski razgovor. Kad je Jamie nestao u zamku, činilo se da joj se otac malo pokunjio, vidno uznemirenog lica. Potrča prema njemu i baci mu se u čvrst zagrljaj, opet se osjećajući poput djeteta. Koliko puta je učinila isto nakon ogrebotine, modrice ili nekog osobito okrutnog bratskog zadirkivanja? Otac je uvijek bio tu da joj obriše suze i smiri bol. Nepozvane, Jamiejeve optužbe joj se još jednom vratiše u sjećanje. Bio je u krivu. Nikad nije sprječavala oca da se opet oženi. Tako je očajnički volio njezinu majku... Ali još uvijek je bio naočit muškarac i znala je da bi mnoge žene vrlo rado zauzele mjesto njezine majke. Moje mjesto. Stisnu je u prsima i položi obraz na toplu i grubu vunu njegova plaida, osjetivši da je opasno na rubu suza.

Klub Brbljivica

Mrzila je Jamieja Campbella zbog toga što se ovako osjećala; što je zbog njega mislila da je najsebičnija kći u cijelom svijetu. - Žao mi je, oče. - Što ti je, djevojko? Što te je uzrujalo? - Vidjela sam da si razgovarao s onim groznim čovjekom. Otac je odgurnu od sebe, kako bi je mogao pogledati u oči; lice mu je bilo tako žestoko, kakvo nikad prije nije vidjela. - Je li te Campbell bilo čime uvrijedio? Ona odmahnu glavom. - Nije, ništa poput toga - reče, odagnavši poljubac iz misli. Sve vezano za njega me vrijeđa. On je Campbell. K tomu je i Argyllov krvožedni rođak. Njezin otac uzdahnu i odmahnu glavom. - Slušaš glasine, Caiti Rose. Ona isturi bradu, začuvši susprezanje u njegovu glasu. - Jedino tako mogu doznati što se ovdje događa jer mi ti, Malcolm i Niall nikad ništa ne govorite. - Nemaš razloga brinuti. - Kao i obično, potapša je po glavi, ali joj to ovaj put zasmeta. Zbog Jamieja Campbella se osjećala glupo, kao da priča budalaštine. - Znam sve što trebam znati o Jamieju Campbellu. On je Argyllov Žbir, ništa bolji od plaćenog ubojice. Ali već dok je izgovarala tu optužbu, znala je da je zazvučala lažnom. - Tiho, dijete - oštro joj reče otac. - Pazi što govoriš! Jamie Campbell nije nekakav plaćeni razbojnik niti Argyllov snagator. Daleko je opasniji: čovjek je silne fizičke snage jednako kao i lukave političke pronicljivosti. Sam po sebi je moćan i utjecajan čovjek. I opasno ga je prevariti. - Dugo je zurio u nju. - Razgovarali smo o tebi. Caitrini planuše obrazi zbog čovjekove bahatosti. - Bez ikakvog povoda. Rekla sam mu to prije manje od pola sata. - Pa, što god da si mu rekla, to ga nije odvratilo. - Ali sigurna sam da ti jesi. Kad nije rekao ništa, oči joj se raširiše. - Ne očekuješ, valjda, da razmislim o njemu? - zaprepašteno će ona. - Da, djevojko, očekujem. - On presječe njezin prosvjed. - Nisam ti rekao da se udaš za njega, nego da razmisliš. - Ali on je Campbell.

Klub Brbljivica

- Jest, a Campbellovi nam nisu prijatelji. No ne mogu zanemariti korist saveza s tako moćnim čovjekom. Time bi zavada došla kraju. Nije joj promakla trunka napetosti u očevu glasu. Još jednom se prisjeti Jamiejevih riječi, zbog čega je još malo jače stisnu u prsima. Zavada je uzimala danak. Kako je mogla biti tako nesvjesna onoga što se događalo oko nje? Njezin otac nije želio da vidi, ali to nije bila isprika. - Je li doista bilo toliko loše, oče? On je povuče k sebi i pomiluje joj kosu. - O, djevojko, nemaš zašto brinuti. Nikad te ne bih prisilio da se udaš za Campbella, ali želim ga uzeti u obzir. Donesi vlastiti sud o njemu. - Ali ... On spriječi njezin prosvjed. - To je sve što tražim. Jamie Campbell je žestok ratnik i težak čovjek, ali nije okrutan. Unatoč tomu što si možda čula, nije čudovište. Iako nam se to možda ne sviđa, djeluje po slovu zakona. Mogu ga ne voljeti, ali uvijek je pošteno surađivao sa mnom. - Pogled mu se smekša. - Nije čovjek kojeg bih odabrao za tebe, ali to će jako koristiti našem klanu. Kao njegovoj supruzi, nitko ti nikad ne bi mogao nauditi. A tu su i još neke stvari.. - Zastade i duboko uzdahnu, kao čovjek opterećen teškim bremenom odgovornosti. - Moglo bi doći vrijeme kad će nam biti potrebno njegovo prijateljstvo.

Dužnost. Čula je neizgovoreni ukor i doživjela ga kao izdaju. Zašto otac to čini? Mrzio je Campbellove gotovo koliko i ona. Zašto je imala osjećaj da joj je nešto prešutio... nešto važno? - Vrijeme je da se udaš, Caitrina. Ako ne za Campbella, onda za nekoga drugoga. Bio je ozbiljan. Caitrina trenutno osjeti snažnu paniku, izgubljena u neizvjesnosti budućnosti u koju je upravo bila gurnuta. Kamo će je istrgnuti, daleko od svega što je poznavala i voljela. Prisjeti se one užasne praznine kad joj je majka umrla, ali tada su joj otac i braća popunili taj osjećaj gubitka. Bez njih... - Znam da misliš tako, ali nisam spremna, oče. Ne mogu podnijeti pomisao da moram napustiti tebe i braću. - Oduvijek je znala samo za život na Ascogu sa svojom obitelji. Otrgnuti je od njih bilo bi poput trganja njezinog srca napola.

Klub Brbljivica

On je opet zagrli i na trenutak je pomislila da će joj popustiti. No činilo se da joj je ponestalo vremena. - I ja ću strašno patiti kad te budem gledao kako odlaziš, ljubavi moja. Ali moraš otići. Caitrina kimnu glavom dok su joj se suze slijevale niz lice. Bol u srcu bila je nepodnošljiva. Poželje da nikad nije ugledala Jamieja Campbella. Sve je to bila njegova krivnja.

Klub Brbljivica

Šesto poglavlje

ez obzira na to koliko ga je nagovarala, njezin se otac nije dao pokolebati. Spoznaja da se uskoro mora udati, visjela je poput sjekire nad Caitrininom glavom. To joj je pokvarilo uživanje u narednih nekoliko dana i prisililo je

obratiti pozornost na svakog mogućeg prosca, ako ne baš otvorenih očiju, onda barem niti potpuno zatvorenih. To ju je, također, prisililo priznati da je u usporedbi sa zamornom, snishodljivom pozornosti ostalih muškaraca, samouvjereno zapovjedničko ponašanje Jamiejea Campbella - odskakalo. On je odskakao. Ne samo svojim naočitim licem i upečatljivom građom, nego i aurom moći i autoriteta koji su ga okruživali. Ali primjetila je i da mu to služi, svjesno ili nesvjesno, držati ostale na udaljenosti. Bio je jedan od njih, ali izoliran. Nije joj bilo jasno zašto bi je trebala smetati ta njegova izoliranost. Ali jest. Koliko god ga je željela zanemariti i mrziti, nešto ju je u tom čovjeku privlačilo. Tijekom tjedna, zatekla bi se kako promatra njega i način na koji se ophodio s ostalim Gorštacima. U većini slučajeva, bio je sam ili okružen šačicom stražara koje je doveo sa sobom, iako ga je povremeno viđala i kako razgovara s nekim od poglavara. Pretpostavljala je da to nije iznenađujuće; kao rođakova desna ruka, surađivao je s većinom gorštačke elite. Ali stražari i niže rangirani ljudi iz klana uglavnom su ga izbjegavali, gledajući ga s mješavinom straha i mržnje – posebice Murrayevi i Lamontovi, koji su bili saveznici odmetnutih MacGregorovih. Unatoč Jamiejevoj opomeni, znala je da nisu svi MacGregorovi lopovi i razbojnici. Mnogi, uključujući i Alasdaira MacGregora i njegove bliske suradnike, večeravali su u ovoj dvorani prije nego su bili izopćeni. Njezin otac nije odobravao njihova divljanja, ali suosjećao je s njihovom nevoljom, za koju su, bez sumje, mnogi u dvorani držali odgovornima Jamieja i njegovog rođaka.

Klub Brbljivica

Primijetila je da je Jamie često bio s Roryjem i Alexom MacLeodom. Trojica muškaraca predstavljala su dojmljivu sliku: visoki, širokih ramena, mišićavi i neuobičajeno naočiti. Jamie je bio visok kao i Rory MacLeod, ali je bio malo vitkiji – sličniji Alexu MacLeodu, koji je bio nekoliko centimetara niži od druge dvojice, iako još uvijek dobrano viši od stotinu i osamdeset centimetara. Osjetila je da trojica imaju zajedničku povijest, koja ih je razlikovala od ostalih. Tijekom tjedna, primijetila je vidljivu bliskost među njima. Čak joj je zapelo za oko da se Jamie jednom ili dvaput smijao. Moguće zbog toga što se obično držao po strani, ali učinak je bio razarajući, na trenutak joj pružajući uvid u njegovu sasvim drugu stranu – onu pristupačnu. To joj je budilo znatiželju.

On joj je budio znatiželju, proklet bio! No Jamie je najopušteniji bio s Margaret MacLeod, Alexovom suprugom. Kad bi ih vidjela skupa i promatrala neopterećeno međusobno zadirkivanje, Caitrinu bi nešto snažno uštipnulo u prsima. Bio je to osjećaj neusporediv s bilo čim što je ikad prije doživjela – gotovo nerazumno silovit. Nije ga moglo stišati ni to što je znala da je Margaret MacLeod bila tako očito zaljubljena u svoga supruga. Zašto joj je smetalo njihovo bezbrižno prijateljstvo, nije znala... osim da je tomu bilo tako. Što je bilo smiješno jer je nikad ništa ne bi moglo uvjeriti da razmisli o Jamieju Campbellu – usprkos očevu malodušnom zahtjevu. Od rođenja su je hranili mržnjom prema klanu Campbellovih i to neće bilo lako odbaciti. Ta je mržnja bila sastavni dio nje: Lamontovi su mrzili Campbellove. Previše je krvi proliveno između ta dva klana. Ali imala je i osobne razloge. Vidjela je što su učinili njezinoj majci, koliko ju je povrijedilo što je se vlastiti otac odrekao i što je bila potpuno odcijepljena od obitelji. Nikad neće sebi priuštiti takvu patnju. Njezin otac nije mogao ozbiljno očekivati od nje da Jamiea Campbella doživljava ikako drukčije nego kao neprijatelja. Udaja za Campbella bila bi jednaka progonstvu; učinak bi bio isti. Godine mržnje odcijepile bi je od klana. Ali nije bilo sporno samo njegovo porijeko – iako je i to bio dovoljan razlog – nego i osjećaj koji je izazivao u njoj. Promatrao ju je onim neumoljivim modrim očima, koje

Klub Brbljivica

kao da su prodirale pravo kroz nju. Bio je to posesivan pogled pun žudnje, koji ju je ugrožavao kao ničiji dotad – kao da ju je, onim jednim poljupcem, nekako učinio svojom. Zbog toga se osjećala stjerana u kut, osjećajima koje nije razumjela i čežnjom od koje je žudjela pobjeći. Nije mogla poreći njihovu neobičnu povezanost: pojačanu probuđenost, zbog koje je osjećala toplinu, trnce i neuobičajenu napetost i osjetljivost kože. Kad bi, tijekom obroka, slučajno očešao nogu ili ruku o njene, osjećala se kao da će iskočiti iz kože. Činilo se da uživa mučiti je. Kao da je znao što joj čini njegov dodir i koliko bi je poljuljao. No činilo se da ništa što bi učinila ili rekla nije dopiralo do njega. Pokušaj da se prema njemu odnosi s hladnim prijezirom dočekao je svojim čudnim smislom za humor. Nisu spominjali onaj incidentu u štali, ali bio je tu, visio je između njih – jednako kao i sjećanje na njegove usne na njezinima. Sjećanje koje je žudjela zaboraviti, ali što se više trudila potisnuti ga, više ju je opsjedalo. Pokušavala je zamisliti kako je ljube drugi muškarci, ali uvijek bi joj pred očima iskrsnulo samo njegovo lice. Jedino što ju je držalo pri zdravoj pameti bila je spoznaja da će njezinom nemiru uskoro doći kraj. Sutra završava okupljanje. Jamie Campbell će otići s ostalim gostima i život će joj se vratiti u kolotečinu. No za koliko dugo? Otac joj je naložio da se mora udati. Borila se protiv iskre panike, odbijajući trenutno razmišljati o tomu. Kad svi odu, već će ga nekako uspjeti razuvjeriti. Caitrina je sjedila na stijeni, u sjeni stare breze na rubu šume. Gore, u vrištini, upravo je trebalo početi završno natjecanje – streličarstvo. Ukoči se, osjetivši njegovu prisutnost, čak i prije nego je čula njegove podrugljive riječi. - Nedostajem li ti, princezo? Mrzila je da je tako zove, ali nakon prvog puta, nije mu željela pokazati koliko joj to smeta. - Kao i kuga - slatko mu odgovori.

Klub Brbljivica

On se zasmija. - Tvrdoglava djevojko. Ali, mila moja, koliko god bih volio sjediti ovdje i nadmudrivati se s tobom, morat ćeš me ispričati. - Ozareno je pogleda i glavom pokaza prema borilištu. - Čeka me natjecanje na kojem mi valja pobjediti. Ona primijeti da mu je luk prebačen preko mišićavih ramena i štrecnu je nemir. - Ali niste sudjelovali ni u jednoj od igara. S obzirom na to da ste tako neobično skloni lovu, mislila sam da ćete opet izjahati. - Slijediš me, Caitrina? Polaskan sam. Ali ne mogu odoljeti nagradi za ovu igru. Obrazi su joj gorjeli. Mrzila je što nikad nije bila sigurna je li je zadirkivao ili je bio ozbiljan. - Dobro znate da to nije bilo namijenjeno vašim ušima. Čak i kad biste uspjeli pobijediti Roryja MacLeoda, a ne možete, ne bi bilo važno. Moja se ponuda nije odnosila na vas. Osim toga, već sam vam rekla da nisam zainteresirana. On joj uputi dug, mračan pogled. Onaj, od kojeg joj leptirići zaplesaše nisko u trbuhu. - Znam što si mi rekla, ali oči ti govore nešto drugo. Ona uvrijeđeno okrenu glavu od njega. - Slijepi ste i bahati. - Oprezno, djevojko! Mogla bi ozlijediti vrat zabacujući tako kosom. - Uvi joj poput vrpce dugi pramen oko prsta i naglo ga pusti. - Iako je dražesno. - Nakloni joj se, smijući se njezinom bijesnom pogledu. - Brzo ću se vratiti po svoju nagradu. Iako ju je razbjesnio, slijedila ga je pogledom dok je odmicao prema ostalima, hipnotizirana napetošću njegovih mišića dok je široko i snažno koračao. Trgne se i naglo odvrati pogled.

U krivu je. Ništa mi ne znači. Samo se drznuo učiniti ono što nijedan muškarac prije njega nije. Bila je neiskusna u prisnim odnosima s muškarcima (u tomu je bio u pravu). Njegov joj je poljubac bio prvi. Ali Caitrina je namjeravala to promijeniti. Uskoro. Možda je prenaglo odbila Torquila MacNeila. Bio je mlad i hvalisav, ali dovoljno prikladan. I zasigurno privlačniji od nekih drugih muškaraca dovedenih pred nju. Pogled joj je skliznu niz natjecatelje u vrsti. Dvadesetak muškaraca postrojilo se za početak. Pedesetak koraka niže postavljene su vreće napunjene slamom i travom. Na

Klub Brbljivica

svakoj je bila meta od bijelih koncentričnih krugova. Nakon svakog kruga, mete će biti premještene za još deset koraka dalje. Svjesna svoje dužnosti domaćice, Caitrina napusti osamljeni položaj na stijeni i pridruži se grupi žena koja se okupila gledati natjecanje. Kako bi prošao koji krug, srce bi joj sve jače tuklo. Jamie Campbell je bio uspješan. Ali začudo i MacNeil. - Izvrstan je strijelac. Opčinjena natjecanjem, Caitrina iznenada shvati da Margaret MacLeod njoj govori. Osu se rumenilom. - Ispričavam se? Margaret se nasmiješi i ponovi svoju primjedbu. - Tko to? - Caitrina je nehajno upita, glumeći nevinašce. - Jamie. Primjetila sam da ga gledate. Iskrena primjedba izvuče joj optužujuće rumenilo u obraze. Žena ju je pomno proučavala i nesumnjivo primijetila njezinu reakciju. – Moguće. - složi se Caitrina. - Ali nije dovoljno dobar da pobijedi poglavara MacLeoda. Meg se široko razvuče usne. - O, nisam baš sigurna u to. Jamie je pobjeđivao moga djevera već bezbroj puta. Caitrini zalupa srce i nesposobna održati glas mirnim, zacijuče. - Zbilja? Meg kimnu glavom. - Godinama je to bilo žestoko suparništvo. Pređašnji grof usvojio je Roryja i Alexa, a i Jamie je proveo većinu mladosti u Inverarayu. Caitrina se zagleda u Jamieja. On napnu stijelu i odapnu je; odleti u središte mete. Nisam znala da... - Ponovo pogleda Meg, prešutno tražeći od nje da nastavi. - Nakon smrti Jamiejevog oca, on i njegova sestra, Elizabeth, otišli su živjeti s grofom. Nije više mogla sakriti znatiželju. - Nije imao druge rodbine? - Dva starija brata. Njegov stariji brat Colin, koji je bio tek dječarac kad im je umro otac, postao je Campbell od Auchinbrecka. Majka im je umrla godinu dana ranije, a Argyll je jako cijenio njihovog oca. Kao i Jamie, otac mu je bio pouzdan zapovjednik. Pao je u bitci kod Glenliveta, primajući metak namijenjen Argyllu i grof to nikada nije zaboravio. Jamie mu je poput brata. Argyll cijeni njegovo mišljenje više od svih ostalih.

Klub Brbljivica

Veza između Jamieja i njegovog rođaka bila je puno dublja nego je mislila. - Prema onomu što sam čula, iznenađuje me da grof traži bilo čiji savjet. Meg široko razvuče usne. - O, nije on tako loš. Caitrina sumnjičavo podiže obrvu. Meg se nasmija njezinu izrazu. - Bolji je od alternative, od Mackenzieja ili Huntlyja. I Jamie je govorio isto. Slušajući Meg, Caitrina shvatila koliko malo zna o problemima koji su pogodili Visočje. Zbunjena vlastitim neznanjem, promijeni temu. Rekli ste da ima dva brata. Što je s drugim? Megino lice se snuždi. - Jamie ne govori puno o njemu. Iako ste možda čuli za njega.Tvrdo pogleda Caitrinu, kao da se premišlja treba li joj reći više od toga. Osvrnu se oko sebe, provjeravajući sluša li ih još tko, no svi su bili usmjereni na natjecanje. Ostala su još samo četiri muškarca: Rory MacLeod, Jamie Campbell, Torquil MacNeil i Robbie Graham. Pretankih živaca da bi ih pratila, Caitrina jedva dočeka dobrodošlo skretanje pozornosti. Meg tiho nastavi. - Njegov najstariji brat, Duncan, je nezakoniti sin. Bio je očev miljenik i unatoč njegovu porijeklu naznačen je zapovjednikom, ali je pao u nemilost, davno, nakon bitke kod Glenliveta. Argyll je poražen zbog njegove izdaje, a on je bio prisiljen pobjeći iz Škotske. Zovu ga Duncan Dubh. Duncan Crni.- Oči joj se raširiše. Crni Gorštak? Meg se ironično nasmiješi. - Da, postao je jako poznat na kontinentu. No skandal je osobito teško pogodio Jamieja; prema onomu što sam čula, bili su vrlo bliski. - Megino lice se razvedri. - Ali nitko nikada neće zamijeniti Jamieja s njegovim bratom. - Kako to mislite? - Slagali se s njim ili ne, nitko ne može reći da ne slijedi zakon. Iako je to rekla u šali, Caitrina se pitala je li Megin komentar bio istinitiji nego je uviđala. Je li ga to motiviralo? - A njegova sestra? Je li udana? Meg se nasmija i odmahnu glavom. - Još nije. Taj će morati biti dojmljiv čovjek, da bi bio po volji obojici njezine braće i rođaku. Jamie je spomenuo da će mu se Elizabeth i grof uskoro pridružiti u Dunoonu.

Klub Brbljivica

Znala je da je Argyll bio čuvar kraljevskog dvorca Dunoon. Grof je imao brojne dvorce, uključujući i svoje uporište u Nizini, dvorac Campbell, kao i uporište u Visočju, dvorac Inveraray. Posramljena koliko je toga otkrila svojim pitanjima, Caitrina zašuti, ponovno svrnuvši pozornost na borilište – upravo na vrijeme da vidi kako MacNeilova strijela pada daleko od mete. Bio je najdalje od nje, ali na licu mu je mogla vidjeti bijes i gorko razočaranje. Do tad je bio precizno ciljao, opasno dobro za njezin mir, s jasnom namjerom da pobjedi. Caitrina osjeti ubod krivnje, shvativši da je možda bila nepravedna. Olako je shvatila MacNeilovu ponudu, ali njemu je ona očito mnogo značila. Kasnije će ga pronaći i ispričati mu se. Sljedeći je ciljao Robbie Graham i njegova strijela sleti na donji desni rub mete. Izniman pogodak s te udaljenosti, koja se sada vjerojatno popela na najmanje stotinu koraka. Rory MacLeod zakorači naprijed. Bilo je jasno da ga je publika podržavala. Zanjihali su se kad je zategnuo strijelu, skupno zadržali dah kad ju je odapeo i...

Tup. Razlomi se silno klicanje. Strijela je sletjela u središnji krug, blizu samog središta mete. Bilo ga je moguće pobijediti jedino savršenim pogotkom. Kad je Jamie podigao luk i naciljao, Caitrina osjeti kako oko nje raste napet nemir. Nije mogla disati. Gotovo kao da je znala što će se dogoditi. Njegovo samopouzdanje nije ostavljalo mjesta sumnji u uspjeh. Strijela poleti, a ona je ni ne pogleda. Oči su joj bile uprte u Jamieja. Uzdah gomile bio je dovoljno rječit, ali on se u trenutku pobjede okrenu i pogleda ravno u nju, pogledom je prikovavši za tlo. Srce joj je skoči u grlo. Njegov dubok, prodoran pogled kao da je sve primjetio, njezino previranje i sve ono što nije željela da vidi. Tek kad su mu njegovi ljudi i MacLeodovi prišli čestitati, ona pogleda u metu. Pogodio je pravo u središte. Dok je bio okružen svojim ljudima, Caitrina iskoristi priliku kako bi pobjegla. Znala je da će je potražiti i možda je bilo kukavički, ali živci su joj bili toliko osjetljivi da nije vjerovala da bi mogla podnijeti još jedan sukob s Jamiejem Campbellom. Zašto je, jednostavno, ne ostavi na miru?

Klub Brbljivica

Sutrašnji dan nije mogao osvanuti dovoljno brzo. Nespremna za povratak u dvorac i želeći izbjeći gužvu, skrenu s puta i odluta kroz drveće prema jezeru. Na istočnom rubu je bila uvalica, omiljeno mjesto njezine braće za ribolov. Opustit će se tamo neko vrijeme dok ne uspije posložiti zbrku osjećaja od kojih joj se uvijao želudac. Toliko ju je pogodilo ono što se upravo dogodilo, da je sa zakašnjenjem shvatila da je netko slijedi. Začuje šum, lomljenje grane pod nečijim nogama i naglo se okrenu pogledati iza sebe – ali nikoga ne vidje. Puls joj podivlja, a koža na zatiljku joj se naježi. - Tko je tamo? - upita kolebljivim glasom dok je pretraživala drveće. No nije bilo odgovora. Ledene kapljice straha cijedile su joj se niz kralježnicu. Nešto nije bilo u redu. Nije predaleko otišla, ali uz svu tu buku, hoće li je tko čuti? Prisjeti se Jamiejevog upozorenja o odmetnicima. Otvori usta kako bi zazvala pomoć, kad iza stabla istupi muškarac obasjan zrakama sunca, niti pet koraka dalje od nje. Ona izdahnu s olakšanjem, odmah prepoznavši Torquila MacNeila. - Moj lairde, preplašili ste me. Sunce mu je tuklo u leđa, pa mu nije mogla jasno vidjeti lice, ali činilo se da iz njega isijava ljutnja. - Nadam se da ste uživali u natjecanju - reče on, glasom na rubu podsmijeha. - Nisam, ja ...- kršila je ruke, ne znajući što reći. On zakorači prema njoj, dovoljno blizu da vidi kako mu bijes nagrđuje privlačno lice. Povrijedila mu je ponos; mora ga pokušati umiriti. - Želim se ispričati ... - Prevarili ste me. Iako je zvučao poput mrzovoljnog djeteta, Caitrina posegnu i stavi mu ruku na rame. - To nije bilo u redu od mene i duboko žalim zbog toga. On je nesigurno pogleda. - Zbilja? Ona kimnu glavom i ohrabrujuće mu se nasmiješi. - Danas ste izuzetno dobro gađali.

Klub Brbljivica

Na trenutak se malo napuhao zbog njezinog očitog divljenja, a zatim se namršti. Ali nisam pobijedio. - Lice mu se smrknu. - Nego onaj gad Campbell. Jamie Campbell, Jamie Campbell... Ako nikad više ne čuje njegovo ime i to će biti prerano. Proučavala je MacNeilovo lice; nedvojbeno je bio zgodan, ali iz nekog razloga, to joj nije prouzročilo lepršanje u trbuhu niti joj je prenapregnuo sve živčane završetke – što je samo još dodatno razljuti. Obuze je nesmotrenost, za koju nije ni znala da je posjeduje. U Jamieju Campbellu nije bilo ništa posebno i to će i dokazati. Stavi mu ruku na rame, podiže se na prste i lagano pritisnu usne na njegove. I osjeti, izrijekom... ništa. Ni najmanji nalet čežnje niti bilo što drugo. Usne su mu bile mekane i dovoljno ugodnog okusa, ali nije joj zapalio osjetila niti joj je zbog njega tijelo postalo teško i osjetljivo. Bijesna, pritisnu malo jače, pokušavajući pronaći iskru. On zastenja, kliznu rukom oko njezina struka i privuče je k sebi. Osjeti moć njegova tijela, mišiće i snagu, ali se uopće nije osjećala kao da se stapa s njim. To što je bila pritisnuta uz njega, samo je ispuni nelagodom. Nimalo nalik onomu kako se osjećala u Jamiejevom zagrljaju.

Proklet bio! Ovaj mali pokus neslavno je propao. MacNeil je čvršće privuče, a usne mu postadoše zahtjevnije dok joj je pokušavao na silu rastvoriti usne. Ona osjeti bljesak upozorenja. Nekako je izgubila kontrolu nad poljupcem. Povuče usne s njegovih, hvatajući zrak. - Molim vas, pustite me. Oči su mu bile tamne od požude. - Ne bih rekao, mila moja. Nisam čovjek kojeg će sramotiti šala nekakvog glupavog derišta. Prekasno je shvatila da je krivo procijenila. Prisjeti se Jamiejevog upozorenja. Možda je ovo i bila MacNeilova namjera. Svojom mu je glupošću samo pomogla u tomu. Pokušala se istrgnuti, ali bio je prejak. Možda je bio mlad, ali imao je fizičku snagu iskusnog ratnika, što je tek sada osjetila na svojoj koži. Usne mu se ponovo spustiše na njezine i poljubac mu postade svirep i kažnjavajuć. Odbojnost joj se uvuče u dno grla, a strah kakav nikad prije nije iskusila obruši se na nju.

Klub Brbljivica

Dragi Bože, što sam to učinila?! Borila se s njim, uprežući svaki djelić snage, ali to nije bilo dovoljno. Obuzimala ju je panika, kad se iznenada nađe slobodna, zureći u čelično modre oči Jamieja Campbella. Samo što mu oči uopće nisu bile čelične, nego ledeno hladne od bijesa. Srce joj preskoči kad shvati u što gleda. U opasnost. U bijes. U žestinu koja joj je ledila krv. Bio je to onaj čovjek od kojeg je strahovalo čitavo Visočje. Jamie se nije mogao kontrolirati. Opsjeo ga je mračni bijes, kakav nikad prije nije iskusio. Pogled na Caitrinu u tuđem naručju pokrenulo je nešto primitivno u njemu; pogled na nju kako se otima, pokrenulo je nešto ubilačko. Jamie je, sasvim slučajno, opazio kako se MacNeil iskrada s borilišta. Njegovo gladan i grabežljiv pogled probudio je sve Jamiejeve instinkte. Izdaleka je slijedio mladoga ratnika i nije ga začudilo kad je vidio da se prepire s Caitrinom. Jamie se upravo htio umiješati, kad je vidio da je ovila ruke oko MacNeilovog vrata i pritisnula usne na njegove. To ga je potpuno sledilo. Sve mu se zacrnjelo dok se trudio ublažiti razarajući udarac. Osjećao se kao da ga je netko mlatnuo teškim bubnjem u prsa.

Moje. Iz utrobe mu odjeknu zahtjev za pripadanjem, prožimajući svaki djelić njegova bića.

Što je to, dovraga, činila?! Caitrina je bila njegova, a ljubila je drugog muškarca. Tada se nešto promijeni. Vidio je kako ga pokušava odgurnuti, vidio je odlučan pogled na čovjekovu licu i Jamieju padne mrak na oči, a urlik mu zagluši uši. Prišao im je u nekoliko sekundi, nju istrgnuo iz MacNeilovog naručja, njega tresnuo šakom u čeljust silinom malja i začuo zadovoljavajuće drobljenje. Naredni udarac pogodi MacNeila u trbuh i sruši ga. - Što to radiš? - upita ga MacNeil, hvatajući dah. - Prokleto kopile! Djevojka te ne želi. MacNeil nadlanicom obrisa usne, pokušavajući zaustaviti bujicu krvi od Jamiejevog prvog udarca. - Bila je dovoljno voljna. Ona je mene poljubila ili nisi vidio? - Pakosno pogeda Caitrinu. - Samo sam joj pružio ono za što je preklinjala ...

Klub Brbljivica

Jamiejeva šaka zaustavi uvredljive riječi. No drugi je muškarac bio spreman. Uspio je izvući nož s boka kad se bio presavio i sad je usmjerio oštricu prema Jamiejevom trbuhu. Jamie se izmaknu, izbjegavajući udarac, uhvati ga za zapešće i uvrnu ga dok ne začuje lomljenje kostiju i ne izbije mu nož iz ruke. Baci ga na stranu, ponovo udari i ovaj se put MacNeil sruši na tlo. Polako se pokušavao podići. Jamie se uputi prema njemu, namjeravajući ga dokrajčiti, kad se Caitrina ispriječi pred njim. - Nemoj. -

Položi mu ruku na nadlakticu, prisiljavajući ga da je pogleda.

Krvožednost mu je još uvijek snažno tukla u venama i trebao mu je trenutak da razbistri pogled. - Ubit ćeš ga. - Ni ne zaslužuje ništa manje od toga - promrsi Jamie kroz stisnute zube. - Molim te! - Ona mu se približi i primitivni smrad bitke utopi se u njezinom slatkom cvjetnom parfemu. Izgledala je kao da će zaplakati; neprolivene suze blistale su joj u očima, a usne podrhtavale. - Nemoj, zbog mene. Jamie je okamenjeno stajao napetih mišića, svi nagoni u njemu vrištali su da završi ono što je započeo. Zurio je u nju dok je njezina nježna molba pronalazila put poput umirujuće čarolije. Povuče se i provuče ruku kroz kosu. Prokletstvo, što ga je to bilo obuzelo? Nikad se nije ovako osjećao. Uvijek se znao kontrolirati. Uvijek. Okrenu se prema MacNeilu, koji se uspio sabrati. - Odlazi odavde. Ako te opet vidim blizu nje, ubit ću te. Svjestan koliko je bio blizu takve sudbine, MacNeil skupi ono malo dostojanstva što mu je preostalo i otrča, nestajući među stablima. Caitrina se sruši na Jamieja, a njegova se prsa tako čvrsto stegnuše, da je osjećao kao da su u plamenu. Samo na trenutak dopusti sebi uživati u njezinoj zahvalnosti, njezinoj potrebi za njim. - Hvala ti. - Podiže suzni pogled prema njemu. - Užasno sam se uplašila. Smirio se, ali ne u potpunosti. Želio ju je bezumno ljubiti i kazniti što ga je ovako mučila. Kad se samo sjeti što se moglo dogoditi... Razboli se od toga.

Klub Brbljivica

- Zaslužio je još gore za ovo što je pokušao. Što da nisam stigao na vrijeme? Boja joj nestade s lica. Barem je shvatila koliko je bila blizu silovanja. Uhvati je za ramena i prisili da ga pogleda. - Što si htjela postići tako se poigravajući s njim? - Nisam mislila... - Pa, na što si mislila? -

Opet ga čudno stegnu u prsima. - Božjih mu rana,

Caitrina, vidio sam da si ga poljubila! Oči joj bljesnuše i isturi bradu kako bi susrela njegov pogled. Nakon onoga što se upravo dogodilo, morao se diviti njezinom duhu. - Sve je to tvoja krivnja. On razjapi usne. - Moja krivnja? - Nisi me uopće smio poljubiti. Iznenada mu postade jasno. Nije mogao vjerovati da je mogla biti tako naivna. Dakle, to je bio nekakav prokleti pokus? -

Kad se prisjeti kako je mogla biti

povrijeđena... - Zar ti nije jasno što se moglo dogoditi? Lice joj je gorjelo od poniženja. - Samo sam htjela prestati vidjeti tvoje lice. Glas joj se slomi i to se nekako odrazi na njega. Bijes mu nestade. Mogao je razumjeti njezinu zbunjenost – dovraga, i on ju je osjećao. Bila je nevina. Premlada. S vrlo malo znanja o onome što se događa između muškarca i žene. Nije mogla shvatiti da je ta strast i žestoka privlačnost između njih bila posebna. Ali on će joj to pokazati. Primaknu usne, tako da su lebdjele na samo par centimetara nad njezinima. Svojim je dahom mogao osjetiti kako joj se ubrzava dah, kao i drhtaj iščekivanja koji je potresao. Željela je ovo, jednako očajnički kao i on. Usne joj se rastvoriše... Ali nije ih poljubio. Usne mu se spustiše na njezinu čeljust i vrat, probajući med njezine kože. Zakopao joj se u u meku kožu vrata, udišući cvjetni miris njezine svilenkaste kose. Proždirao joj je kožu, ljubeći je, sisajući, ližući, dok je ona drhtala uz njega. Bio je vruć i tvrd, želja mu je čvrsto zatezala prepone.

Klub Brbljivica

Ali nije htio požurivati svoje zadovoljenje. Bilo mu je potrebno da i ona spozna svoju želju. Podiže glavu i primi je prstima za bradu, prisiljavajući je da usmjeri svoj napola spušteni pogled prema njegovu. - Ovo želiš, Caitrina? - Glas mu je bio grub od strasti. Skliznu palcem preko meke izbočine njezine jedre donje usne. Nije mogao dočekati da joj opet okusi. Ali želio je mu ona sama to kaže. Ona dahnu i kimnu glavom. To nije bilo dovoljno. - Reci mi. - Da - prošapta ona. - Želim ovo. Sirova vrelina suknu kroz njega u naletu čistog muškog zadovoljstva. Stenjući, pruži joj ono što je željela – što su oboje željeli – i pokrije joj usne svojima. Dakle, to je bila strast. Ova sveproždiruća potreba. Vrelina. Osjećaj da će umrijeti ako je odmah ne poljubi. Caitrinu ništa nije moglo pripremili na požar emocija koji joj je suknuo tijelom. Gorjela je, a koža joj je bila vrela i osjetljiva na dodir. Kad mu usne napokon dotaknuše njezine, dahnula mu je u usta. Bilo je isto kao i prije, samo jače, intenzivnije. Kako se nešto tako novo i nepoznato moglo činiti tako dobro? Kao da je čekala na ovo cijeli svoj život. Usne su mu bile čvrste i mekane, molećive, ali ne i zahtjevne. Primio ju je za bradu; grubi jastučići njegovih prstiju milovali su je s takvom nježnošću da je osjetila kako joj se srce stišće od žudnje. Nije bilo izgledno da čovjek poznat po svojoj okrutnosti može biti tako nježan. Sve u tom poljupcu bilo je nježno i slatko, ali to nije bilo dovoljno. Nije moglo utišati tu neobičnu žudnju koja je rasla u njoj. Kao da je osjetio njezinu potrebu, opet ju je poljubio, ovaj put je usnama i prstima vješto pozivajući da rastvori svoje usne. Ona dahnu na prvi zamah njegova jezika. Ali u vrtlogu novih osjeta koji su se mreškali u njoj, ubrzo zaboravi nevjericu. On je ponovno okusi, sve dublje i dublje je milujući svojim jezikom. Bilo je iznimno, to združivanje, njegov mračni, puteni okus; stapanje njihovih usta i jezika. Uzvraćao joj je i dražio je dugim, sporim milovanjem; to lagano draženje izazivalo joj je divlje lepršanje u trbuhu i izluđivalo je čežnjom.

Klub Brbljivica

Činilo se da mu se ne može približiti dovoljno blizu. Ovila mu je ruke oko vrata, snažnije istežući tijelo uz njegovo. Osjećala se nevjerojatno, tako vrelo i otežalo, i samo se željela stopiti s njim. Bilo je nešto neporecivo uzbuđujuće u snazi njegova čvrstog ratničkog tijela. Rukama mu prijeđe preko hrpe snažnih ramenih mišića, uživajući u suspregnutoj snazi koju je osjećala pod prstima. Bradavice joj tvrdnuše, napinjući se uz mišićav zid njegovih prsa. Bio je veličanstven. I želio ju je, mogla je osjetiti kako to bubnja u njemu. Ali svoju je strast držao čvrsto za uzde. Znala je da je ne želi uplašiti, zbog onoga što se upravo dogodilo. Ne, Jamie uopće nije bio poput Torquila MacNeila. Nagonski je znala da je nikad ne bi povrijedio. Samokontrola mu je bila hvalevrijedna, ali ju je pervezno izazivala – željela je da se raspadne, baš poput nje. Probajući, ispruži jezik kako bi susrela njegov. On zastenja, pojača stisak oko njezina struka, čvršće privijajući njezino tijelo uz svoje. Intimnije. Osjeti dokaz njegove želje, tvrd i moćan uz svoju zdjelicu i u međunožju joj se skupi vrelina. Podstaknuše je uzbuđeni otkucaji njegovog srca uz njezino. Prepusti se poljupcu, odgovarajući na svaki njegov pokret. Vrelina među njima rasla je do eksplozije. Njezina zategnuta i osjetljiva koža žudjela je za njegovim dodirom. Nesvjesno se trljala njega, tražeći olakšanje koje joj je moglo donijeti samo trenje. Bilo je to ludilo, ali nije se mogla zasititi. Poljubac postade žešći, dublji, vlažniji, gladniji. Osjeti pritisak njegove ruke na struku, na rebrima, kako joj klizi prema oblini grudi. Zadrhtala je, ne misleći da bi ikad mogla tako žudjeti za muškim dodirom. Usne mu se spustiše na njezinu čeljust, na vrat, pa niz prsa. Struganje njegove čeljusti utre put požaru uzduž njezine kože. Zadrhti kad joj od topline njegova daha i vlažnosti jezika zatreperi koža. Ali ništa je nije moglo pripremiti na osjete koji su je zgrabili kad joj njegov jezik kliznu ispod ruba steznika. Dahnu od iznenađenja, a zatim od zadovoljstva, kad joj mokra toplina njegovog jezika klizne preko bradavice. On popustiti vezice na prednjici njezine haljine i nježno joj izvuče grudi iz steznika.

Klub Brbljivica

Glas mu je bio grub i promukao dok joj je palcem prelazio preko nabreklog vrška bradavice. - Bože, kako si lijepa! Na trenutak joj se nametnu stvarnost. Posramljena, osjeti kako joj se vrelina rumenila širi kožom. No trenutak kasnije zaboravi na to, kada joj on usnama pokrije nabrekli vršak, lagano ga grebući zubima. Ona se jače prisloni na njegova usta; strijele užitka zabodoše joj se pravo u srce. Jamie je znao da se igra s vatrom. Samokontrola mu je bila rastegnuta do točke pucanja zbog njezinog nesputanog odziva. Išao je polako, imajući na umu njezinu nevinost, ali osjećao je da će s Caitrinom spoznati granice vlastite izdržljivosti. Nikada nije bio toliko ispunjen požudom, a opet tako neusmjeren na vlastito sladostrašće. Želio je da ovo bude savršeno za nju. Obuhvati joj rukama bujne grudi, želeći ih podići do svojih usana, ali zastade diviti se mekoj koži boje slonovače i osjetljivim ružičastim vršcima. Poželi protrljati lice o njezin duboki dekolte i udahnuti nježni cvjetni miris njezine kože. Ali najprije ju je morao probati. Usnama obujmi jedan nježni vršak i usisa ga duboko u usta, jednim dugim, slasnim povlačenjem. Kurac mu se žestoko trznu na njezino stenjanje. Bila je tako osjetljiva na njegov dodir, da se nije mogao suzdržati. Snažnije ju je sisao, kružeći jezikom i nježno je povlačeći zubima. Njezin okus sladak kao med bio je moćniji od ambrozije. Mogao je osjetiti kako drhti, osjećao je otkucaje njezina pulsa i oštro ubrzavanje daha. Osjeti da ona ne može više čekati i znao je da u njoj raste nemir. Znao je koliko joj je očajnički bilo potrebno olakšanje. Znao jeda ćebiti vruća islasno vlažna kad je dotakne. Bože, mogaoju je dovesti do sladostrašća. Kad mu je sinula ta misao, nije je se više mogao osloboditi. Samo mu je to bilo na pameti. Biti prvi koji će joj pokazati zadovoljstvo. Vezati je za sebe, učiniti je svojom.

Klub Brbljivica

Ustima joj je obrađivao dojku dok mu je ruka klizila preko njezina boka i stražnjice – odupirući se porivu da je pritisne još čvršće uz sebe – i niže, niz duge noge, te skliznula ispod ruba njezinih skuta. Kad joj je dotaknuo golu kožu, osjeti da se ukočila od šoka. Umiri njezino snebivanje nježnim mrmljanjem prošaptanim uz njezinu vlažnu kožu dok ju je nastavljao ljubiti i sisati joj grudi. - Ne boj se, mila moja. Samo ti želim pružiti zadovoljstvo. Prestat ću kad god poželiš. Pusti joj grudi i opet je poljubi u usta, milujući je jezikom, oponašajući što će joj činiti prstom. Osjeti kako joj se tijelo opušta. Ruka mu kliznu niz finu krivulju njezine noge; koža joj je bila mekana poput baršuna. Erekcija mu napnu kožnate hlače. Požuda mu je snažno tukla u ušima, ali on je ušutka, usredotočujući se isključivo na lijepu ženu koja je bila na rubu rastakanja u njegovim rukama. Prstima joj je milovao mekanu kožu unutarnje strane bedara. Ona ostade bez daha i on prekinu poljubac, podižući glavu kako bi je mogao gledati kad je dodirne. Oči su joj bile zamagljene od strasti, ali i neodlučne. Prstom prijeđe preko nje i oči joj se raširiše od šoka. Osjetivši kako je vlažna, borio se suspregnuti stenjanje koje mu je potresao tijelo. Nikad ga ništa nije uzbudilo toliko kao klizavi dokaz njezine želje. Za mene. Opet ju je dotaknuo, zadirkivao, došao bolno blizu njezine srži, blizu mjesta gdje je tako očajnički željela da je dira. Ona zadrhti uz njega, oteža u njegovom naručju jer je izdadoše noge. Milovao ju je, opet i opet, sve dok nije svinula leđa i u nevinoj frustraciji počela pokretati bokove uz njegovu ruku. Kad to nije mogao više podnijeti, uze joj dojku u usta i zasisa je u trenutku kad kliznu prstom u nju. Gotovo svrši od zvuka užitka koji je proizvela. Bila je tako vlažna da se morao boriti sa svojom uzdrhtalom željom. Bio je vruć, i tvrd, i spreman eksplodirati. Najviše od svega želio je skliznuti u nju i osjetiti kako se njezina uzanost steže oko njega i uvlači ga u sebe.

Klub Brbljivica

Ali prvo ona. Sisao je i milovao, ruka i usta radili su mu u savršenom skladu, nemilosrdni u potrebi da joj pruže više zadovoljstva nego što je ikad sanjala. Sila koja ju je je poklopila nije nalikovala ničemu što je mogla zamisliti. Caitrina je osjećala kako osjeti bujaju i bujaju u njoj, sve dok je nisu preplavili. Treperenje u međunožju, gdje ju je dirao, preraslo je u mahnito pulsiranje. Nije znala što učiniti. Propinjala se prema njegovoj ruci, tražeći jači pritisak. Osjećala je kao da poseže za nečim što joj je lebdjelo na samom rubu dosega. Osujećena, grčila mu se u rukama. - Molim te... O, Bože! - Prepusti se, slatka moja. Ne opiri se. Nije mogla ni da je htjela. Ne uz čarobni način na koji ju je dirao. A tada osjeti da je preuzima osjećaj različit od svih prijašnjih, osjećaj najsličniji nebesima, od svih koje je mislila da će ikad doživjeti na zemlji. Ona vrisnu. Cijelo joj se tijelo zgrči. Na trenutak pomisli da joj je srce stalo, a tada se sve razbi u komadiće i na nju se stuštiše grčevi otpuštanja. Kad je sve bio gotovo, ovjesi se o njega, iscrpljena silinom i čudesnošću onoga što se upravo dogodilo. Srce joj zastade. Od onoga što se upravo dogodilo. Otvori oči i vidje da je Jamie Campbell drži u naručju. Na njegovom lijepom licu jasno se vidjelo susprezanje, u čvrstom stezanju čeljusti i žestokom izrazu očiju. Osjećala je njegovo tijelo uz svoje; njegovu tvrdu muškost koja joj je pulsirala uz bok i žestoko lupanje srca koje se tek trebalo smiriti. Sumorna stvarnost onoga što je prije samo nekoliko minuta bilo zaogrnuto strašću, udari je silinom groma.

Bože dragi, što sam ovo učinila?! Preplavi je stid, kad se prisili suočiti s intimnosti koju su upravo podijelili. Dopustila je Jamieju Campbellu da je intimno dira i čini joj stvari koje su pripadale samo mužu. Gurajući ga od sebe, zatetura iz njegovih ruku dok su joj oči gorjele od poniženja. On je pokuša uhvatiti za ruku kako bi povratila ravnotežu, ali ona se otrgnu od njega.

Klub Brbljivica

- Nema srama u ovomu što se upravo dogodilo, Caitrina. - Glas mu je bio mekan i umirujuć, pun razumijevanja. Ali nije htjela to slušati. - Kako to možeš reći? - vrisnu ona, glasa teškog od zapretanih emocija koje su joj zastale u grlu. Zagleda se dolje u svoje grudi, gole, iznad steznika i olabavljene haljine; bradavice su joj bile osjetljive i rumene od njegovih griješnih poljubaca. Ponižavajuća toplina proširi joj se obrazima. Okrećući se, brzo se pokri, pokušavajući donekle vratiti privid čestitosti. Očaj je kapao kroz nju dok je spoznavala istinu: Neke se stvari nikad neće moći vratiti – poput njezine nevinost i privida ravnodušnosti. Kad se okrenula natrag, izbjegavala je njegov pogled, ali primjeti da su mu s lica bili izbrisani svi tragovi strasti. Izraz lica mu je ponovno bio neumoljiv. Mrzila je tu njegovu samokontrolu. To što je mogao biti tako ravnodušan dok se njezin svijet upravo rušio, činilo je sve nekako još više poražavajućim. Što bi bilo potrebno da ovaj čovjek počne

osjećati? - Sve će biti u redu, Caitrina. - Pokuša je primiti za ruku, ali ona je istrgnu. Ničim je nije mogao utješi. - Razgovarat ću s tvojim ocem .. - Ne! - Pogled joj panično poletje prema njegovom. - Da ti nije palo na pamet! Njegov neumoljiv pogled prodirao je kroz nju i on se uspravi do svoje pune visine – što je doista bilo prijeteće. - Naravno, zatražit ću tvoju ruku. Ona odmahnu glavom. - Nema potrebe .. - Da - uhvati je za ruku, ovaj put je ne puštajući - ima. Želim te. Nešto je stisnu u gudima: posjedovanje. - Ne želiš me. Ja sam samo još jedna bitka koju treba dobiti. Nešto što si vidio i odlučio da moraš imati. Lijep ukras za pokazivanje. Uopće me ne poznaješ. On stegnu čeljust. - Znam sve što trebam znati. Pametna si, prirodno lijepa i duboko skrbiš za one koje voliš. Vidio sam kako brineš o ocu i braći. - Zato što ih volim. Ne misliš valjda da bih ikad mogla osjećati isto ...

Klub Brbljivica

- Ne - reče joj on odsječno. - Ne očekujem to od tebe, ali nakon ovoga što se upravo dogodilo, teško možeš tvrditi da si ravnodušna prema meni.

Bože, to je bila istina!Kako sam mogla podleći tako lako? Osjećala je kako joj vrelina počinje pritiskati oči i grlo. Upozorio ju je da je naivna... Caitrina se ukoči. Pogledom mu je pretraživala lice tražeći znakove dvoličnosti. Je li iskoristio njezinu nevinost protiv nje? Osjećala se kao prava budala. - I što god Gorštački Žbir želi, to i uzme, je li tako? Znao si da te nisam htjela, pa si me prevario. Okrutan si baš kao što kažu, ne prezaš ni od čega kako bi dobio ono što želiš. Oko usana mu se pojaviše tanke bijele linije; jedini znak da je prodrla kroz njegov čelični oklop samokontrole. - Budi oprezna, princezo - reče joj grubo. - Već sam te upozorio da nisam jedan od tvojih slatkorječivih prosaca koje možeš vrjeti oko malog prsta. Griješiš glede mojih motiva. Nisam uzeo ništa što mi nije bilo dragovoljno ponuđeno. Zaniječi me ako želiš, ali barem budi iskrena prema sebi. Znala je da je u pravu, ali nije to htjela čuti. - Ne želim se udati ni za koga. - Glas joj je podrhtavao, plašila se da je u njemu bila i natruha histerije. - A pogotovo se ne želim udati za tebe. Mrzim te zbog onoga što si učinio.

Zbog onoga što si me potaknuo da osjećam. U pogledu mu je bilo nešto toliko žestoko, da se morala okrenuti od njega. - Mrzi me ako će ti tako biti lakše, ali to ne mijenja činjenicu da me želiš. Ono što dijelimo..- on zastade. - Nije često. Lako je njemu bilo govoriti. Stisnula je šake uz bokove, boreći se zadržati kontrolu. - Možda si uspio dokazati da te želim, ali to ništa ne mijenja. I dalje si Campbell i Argyllov ulizica – naoružana ruka jednog despota. - Svoj sam čovjek - reče on ravnodušno. - Sam donosim odluke. Da se potrudiš pogledati izvan zlatnih vratnica svoga dvorca, dovoljno bi jasno vidjela istinu. Borim se s odmetnicima i onima koji stanu na put zakonu i redu. - Ubojica si i nasilnik - reče ona, glasom bremenitim prijezirom. - I budala, ako misliš da ću se dragovoljno udati za čovjeka kojeg se plaše i proklinju kao samog vraga. Koji je, ništa više doli plaćeni ubojica.

Klub Brbljivica

Tišina je bila zaglušujuća. Lice mu je bilo kameno, ali na trenutak mu ugleda hladan bijes u očima. Caitrina uvidje da je otišla predaleko. Ali čak i da je htjela, bilo je prekasno za povući rečeno. Prišao joj je prijeteći korak bliže, ali je ostala stajati na mjestu. - Tvrdiš da iznimno dobro poznaješ moj karakter, no čini se da se ipak nisi uplašila? Bio je u pravu. Gledajući ga, uz sve što je znala, po svim je pravilima trebala biti prestrašena. Stajao je tamo, naočit, zastrašujuć i zabranjen, sa svojih više od stotinu i osamdeset centimetara nabildanih mišića i rukama koje su je mogle skršiti u trenu. Vidjela je njegov hladan, nemilosrdan bijes u sukobu s MacNeilom... a ipak, nju je doticao s čistom nježnosti. Podigla je bradu. - Bi li trebala biti? Kad mu pogled susretnu njezin, dubok i prodoran, vidio je i ono što nije htjela da vidi. - Možda i bi.

Bojala se – ne njega, nego sebe. Caitrinu stisnu u prsima. Suze, koje se borila suspregnuti, proliše joj se niz obraze. Samo idi i ostavi me na miru - gušeći se reče. On ustuknu. Ili možda joj se to samo učinilo jer kad ju je pogledao, oči su mu bile poput leda. - Bit će kako želiš. Ali tvoj prijezir je pogrešno usmjeren i požalit ćeš što si me odbila. Jednog dana, Caitrina, pronaći će te surova stvarnost našeg svijeta – i jamčim ti, tada neće biti lijepih haljina i otmjenih papučica.

Klub Brbljivica

Sedmo poglavlje

ije bilo gotovo. Ni približno. Jamie se okrenu i ne osvrćući se, ostavi je u šumi dok mu je vrela navala bijesa odzvanjala venama. Caitrina Lamont je njegova. Možda joj to još uvijek nije jasno, ali bit će.

No trenutno je bio toliko bijesan da se nije želio ostati ovdje nimalo duže nego je

bilo potrebno. Čim se vratio u dvorac, okupio je svoje ljude i uz brzi pozdrav s Lamontom, napustio Ascog i ostavio tu izluđujuću djevojku iza sebe. Nakon onoga što su upravo bili podijelili, zapeklo ga je njezino prezrivo odbijanje. Vjerovao je da je omekšala prema njemu i da je i ona osjetila strastvenu vezu između njih. Možda je pogriješio prisiljavajući je da se suoči s vlastitom željom, ali to mu se činilo najispravnije od svega. Osjećaj kad mu se rasplinula u naručju, neće tako lako zaboraviti. Nikad se prije nije osjećao tako sa ženom. Nikada. Zaprepastila ga je snaga vlastitih emocija i odziva. To mu je do sad bilo najbliže gubitku kontrole. Poriv da je uzme, da klizne u tu zamamnu vrelinu bio je nepodnošljiv. A kad je počela svršavati, val vreline u njegovim slabinama postao je bolan. Pritisak je bio tako jak, da mu je trebala sva snaga koju je posjedovao da mu se ne prepusti. Odmahnuo je glavom, prisjećajući se njezinih optužbi. Mislila je da ju je dobio na prijevaru, ali zapravo, bilo je posve suprotno. Želio je da mu bude žena, ali ne pod prisilom. Zapravo se nadao da bi mu mogla sama doći. Ali bilo je jasno da su njezine predrasude o njemu bile duboko ukorijenjene. Nikad ga ne bi ni pokušala vidjeti nikako drukčije nego kao čudovište – plod priča i pretjerivanja. A Jamie je bio umoran od opravdavanja. Neće puzati pred nijednom ženom – ponajmanje pred razmaženom djevojkom koja nije pojmila opasnost koja ju je okruživala.

Klub Brbljivica

Misli mu se vratiše njegovoj misiji – kamo su i pripadale. Unatoč tomu što je većinu tjedna utrošio pretražujući okolicu i pažljivo osluškujući sve razgovore, Jamie nije pronašao dokaz kojim bi potkrijepio svoje sumnje. No to ga nije odvratilo od uvjerenja da su se MacGregorovi iskoristili čvrsti zavjet gostoljubivosti iskovan s Lamontovima. Jamieju je bio jasan i Lamontov nezavidan položaj – štoviše, suosjećao je s njim.Zavjet gostoljubivosti u Visočju je smatran svetom obvezom i ako su se MacGregorovi pozvali na staru obvezu, Caitrinin otac bi se osjećao vezan čašću pružiti im utočište. No čast neće promijeniti činjenicu da je skrivao odmetnike i time prekršio zakon, otvoreno se izlažući kraljevom bijesu. Kralj Jakov je želio zatrti MacGregorove i neće imati milosti prema onima koji su im pomogli. Lamont će to platiti, iako mu je Jamie namjeravao pomoći koliko god bude mogao. Jamie i njegovi ljudi napustili su Ascog i zaputili se na sjever u luku Rothesay. Ako je Lamont nešto skrivao, zacijelo bi se želio uvjeriti da su Jamie i njegovi ljudi odavno otišli prije nego se otkrije. Zbog toga je Jamie bio oprezan i povukao svoje ratnike iz tog područja, ali će se kasnije vratiti natrag okolnim putem. Nije vjerovao da su ih slijedili, ali nije htio ništa prepustiti slučaju. Preplovili su tjesnac Kyle od Butea, spustivši se u Cowal, mrvicu zapadnije od rta Toward. U daljini je mogao razabrati dvorac Toward– uporište Caitrininog rođaka, Lamonta od Towarda. Odatle se Jamie sam zaputio na sjever, uz poluotok Cowal do Dunoona, naloživši svojim ljudima da sačekaju do mraka, a zatim se vrate na Bute, u dvorac Rothesay. Rothesay je osvojio grof od Lennoxa, prije više od pedeset godina, ali je nakon njegove smrti pripao Kruni. Od Rothesaya, koji je bio udaljen manje od kilometra i pol od Ascoga, nadzirat će to područje i čekati. Jamie će se ponovno pridružiti svojim ljudima čim podnese izveštaj svom rođaku. Noć je padala, a magla iz zaljeva Clyde postajala je sve to gušća, što je više obavijala brežuljak, uspinjući se do vratnica dvorca. Govorili su da je utvrda stajala tu već više od tisuću godina. Dunoon ili Dun–Nain, što je značilo - Zeleni brežuljak - bio je strateški smješten na zapadnoj obali Clydea, na malom rtu, pružajući izvrstan položaj za

Klub Brbljivica

odbijanje napadača – osim za mračnih noći poput noćašnje, u kojoj je bilo teško vidjeti i vlastitu ruku pred nosom. Međutim, Jamiejev dolazak bio je primjećen. Očekivao je da će ga Argyll, napet zbog vijesti o njegovoj potrazi uskoro potražiti. Ali nije ga pozdravio rođak, nego brat. Argyll je bio čuvar kraljevskog dvorca Dunoon, ali Jamiejev brat Colin – kao vođa Campbellovih iz Auchinbrecka – bio je njegov zapovjednik. Tek što se Jamie pobrinuo za svog konja i dok je prelazio dvorištem prema utvrdi, presretnu ga brat. Iznenadilo ga je Colinovo iznenadno pojavljivanje. Na njegovu žalost, nikad nisu bili bliski. Kad je Jamie bio mlad, prije smrti njihovog oca, uvijek se ugledao na Duncana.

Duncan. Ukruti se. Čak i nakon svih ovih godina, gorčina zbog Duncanove izdaje još uvijek je bila svježa. Nakon Duncanovog bijega iz Škotske, njegovo je mjesto preuzeo Argyll – ili Archie, kako ga je tada zvao Jamie. Jamie je bio blizak s Argyllom, onoliko koliko je bilo tko mogao biti s nekim na njegovom položaju, ali moć i autoritet bili su samotni pratitelji. To je i Jamie predobro naučio. Kako je Jamiejeva uloga Argyllovog dozapovjednika narasla, stvarajući barijeru između njega i njegovih prijatelja iz djetinjstva, bilo bi lijepo da je imao brata na kojeg se mogao osloniti – kome je mogao vjerovati. Ali Colin i on, činilo se, uvijek su bili u sukobu. Dijelom zbog ogorčenosti, sumnjao je Jamie, a dijelom zbog karaktera njegovog brata. Colin nije bio blizak ni s kim. - Čuo sam da si stigao - reče Colin. - Čini se da te je predosjećaj ovaj put iznevjerio, mali brate. Iako su donekle nalikovali po izgledu i boji kose, Jamie se suzdrži od isticanja da je gotovo deset centimetara viši i da ima barem dvanaest kilograma više mišićne mase od njega; - mali brat - zvučalo je smiješno. No lako uvredljivi Colin, teško da je znao za ironiju. Jamieju nije promaknulo blago samozadovoljstvo u bratovom glasu. - Coline, nisam raspoložen za tvoje igre pogađanja. Ako mi imaš što reći - reci. Ili tako ili mi se makni s puta, da mogu potražiti grofa. - Nije ovdje. Morao je ostati u Inverarayu, iako ga uskoro očekujemo.

Klub Brbljivica

Jamie se namršti. - Je li sve u redu? Argylla je teško pogodio prošlogodišnji gubitak grofice, nakon teškog poroda njegovog nasljednika. A ni nevolje s MacGregorovima nisu nimalo pomagale. Kralj ga je držao odgovornim za njihov opetovani neposluh. Colin odmahnu glavom. - Dadilja koju su unajmili da se brine za mladog Archieja je pobjegla, pa je morao pronaći drugu. Jamie zastade na vrhu stepeništa utvrde i pogleda brata. - I što mi to, očito, tako nestrpljivo želiš reći? Colin se nasmiješi. - Iznenađen sam što to još nisi čuo - nehajno reče. - Čini se Alasdair MacGregor uopće nije u blizini otoka Butea. Viđen je u blizini jezera Lomond. Jamie se namršti. - Kako možeš biti siguran da je on? - Poglavar MacLaren pisao je Argyllu i zamolio ga za pomoć u obrani svoje zemlje od opetovanih napada – priseže da njegove ljude ne napada nitko drugi doli Alasdair MacGregor. Zabilježeni su brojni izgredi na cesti u blizini Stirlinga i priča se da se MacGregor vratio na padine Balquhiddera. To ima smisla, pomisli Jamie. Nije bio prvi put da se MacGregor pokušavao skućiti na MacLarenovoj zemlji. No činilo se previše očito. Jamie je bio siguran da je MacGregor otišao na Bute, ali osjeti navalu olakšanja. Zbog dobrobiti Caitrine i njezine obitelji, bilo mu je drago ako je bio u krivu. Nije bio jedini. Colin je očito uživao u dokazu da je Jamie pogriješio. Zamjerao je Jamieju njegov položaj uz Argylla, za koji je vjerovao da mu pripada rođenjem. - Dakle, čini se da je tvoj odlazak u Ascog bio gubljenje vremena - doda Colin, prigodno zaboravljajući da je upravo on nagovarao Argylla da neodložno pošalje vojnike u Ascog, bez čekanja na dokaz o Lamontovom sudioništvu. Prošli su preko kruništa utvrde i vanjskim se stubama uspeli u utvrdu. - Što kažeš, kakva je Lamontova kći? Je li lijepa kao što kažu? Jamie se ukoči, znajući koliko bi njegov brat uživao doznavši istinu – da je zaprosio djevojku i da ga je grubo odbila. - Prilično - reče, a zatim promijeni temu. - Polazim sutra ujutro.

Klub Brbljivica

- Nećeš pričekati našeg rođaka? Jamie odmahnu glavom. - Neću dok je trag vruć. Ostavit ću mu poruku. Ušli su u utvrdu i produživši u veliku dvoranu, Jamie se osvrnu oko sebe i u taj mah primjeti sumorno ozračje. Otkako je, prije nekoliko godina, Colinova supruga umrla pri porodu, mjesto je bilo poput grobnice. Iako je Jamie mogao namirisati treset, zrak je bio hladan i vlažan. Bilo je upaljeno samo nekoliko svijećnjaka; tu je bilo malo znakova života. Očekivao je da će Lizzienim dolaskom i njezinim ženstvenim dodirom mjesto malo oživjeti. Namršti se, primjećujući nešto drugo. Lizzie je obično bila prva osoba koja bi ga pozdravila. - Gdje je Lizzie? Colin se namršti. - U dvorcu Campbell. Gdje bi drugdje bila? Jamie osjeti tračak nelagode i odmahnu glavom. - Pisala mi je da će doći, par dana prije nego sam otišao. - Susretne bratov pogled, ni ne želeći izgovoriti svoje slutnje. Već je trebala stići. Colinovo lice otvrdnu od bijesa. - Ne bi se usudio. - Malo je toga što se Alasdair MacGregor ne bi usudio- reče Jamie oporo. - Čovjek je koji nema što izgubiti. - Okrenuo se i hitro uputio prema vratima kroz koja je upravo bio ušao, ne želeći gubiti vrijeme ni minutu dulje. Colin opsova i pođe za njim. - Idem s tobom. - Ne - reče Jamie dok su mu misli već bile na predstojećem putovanju. - Moraš biti ovdje kad Argyll stigne. Idem ja. Ali trebat ću ljude. Moji su još uvijek na putu natrag u Bute. Colin je izgledao kao da bi se mogao svađati, ali očito je shvatio da će netko morati ostati i sve objasniti Argyllu, a Jamieja ništa nije moglo odvratiti od njegova nauma. Uzmi koga god trebaš. Pobrinut ću se da Dougal pripremi zalihe. Jamie se već spustio niz pola stubišta, kad ga brat zazove. - I Jamie ... - On se okrenu. - Donesi mi njegovu prokletu glavu na koplju. Colin je uvijek bio krvoločniji, ali prvi put se Jamie potpuno slagao s njim. - Ako MacGregor takne i jednu Lizzienu vlas, možeš biti siguran u to.

Klub Brbljivica

**** Potresena svađom s Jamiejem i svim nataloženim događajima, Caitrina se nije žurila vratiti u dvorac. No čim je ušla u veliku dvoranu i uhvatila očev upitni pogled dok je razgovarao s još nekoliko poglavara, znala je da joj je želja uslišana: Jamie Campbell je otišao. Tek tako. Kao da se ono između njih nikada nije ni dogodilo. Štrecnu je nešto slično panici dok se borila suspregnuti neželjan val emocija. Dobila je što je htjela. Preplavi je osjećaj gubitka. Reče sebi da je to bila samo posljedica šoka što je tako naglo otišao – niti sekundu nakon onako kataklizmičkog događaja. Grozila se objašnjavanja ocu, ali on prešutno prihvati njezinu odluku da odbije Jamieja. Stisnu je u naručje i poljubi u tjeme, govoreći joj da je dužna činiti samo ono što će je usrećiti. Ali bila je sve samo ne sretna. Gosti koji su se sabrali na susretu u Ascogu već su bili otišli, ali umjesto očekivanog osjećaja mira, osjećala je neprirodnu tišinu – poput zatišja pred oluju. Njezin otac se činio rastresen – gotovo zabrinut – zbog nečega, a ni njezina braća nisu bila ništa bolja. Nešto su skrivali od nje, ali je znala da to nikad neće podijeliti s njom i zamjerala im je što je drže u mraku. Ali najviše od svega smetalo joj je to što, od Jamiejevog naglog odlaska – ili od njihove strastvene epizode – nikako ga nije mogla izbaciti iz uma. U njegovim se rukama osjećala sigurno i zaštićeno, a kad ju je poljubio, osjetila je povezanost drukčiju od bilo čega što je ikada prije doživjela. Što je bilo još gore, shvatila je da je bila nepravedna prema njemu. Spasio ju je, ne jednom, nego dvaput. Ona zadrhti. Da nije stigao na vrijeme, tko zna što je MacNeil mogao učiniti? Još uvijek nije mogla pojmiti udaju za jednog Campbella, ali nesumnjivo je zdušno prigrlila njegov poljubac. I sve ostalo. A ipak ga je napala, optužujući ga za zavođenje, dok je duboko u srcu znala da nije učinio ništa takvoga. I to samo zato što je bila ljuta na njega jer je učinio da želi nešto što nije smjela.

Klub Brbljivica

Za Boga miloga, bio je Campbellov Žbir! Omiljen rođak najomraženijeg neprijatelja njezinog klana. To što je bio naočit i snažan, dominantan i inteligentan, i što uopće nije bio čudovište kakvim ga je zamišljala, nije mijenjalo činjenice – nisu sve glasine mogle biti lažne. Tvrdio je da želi pravdu, pobrinuti se da se na Visočje vrati red, ali nije li to bio samo prikladan izgovor da bi opravdao svoje postupke? Unatoč nepobitnoj privlačnosti prema toj Božjoj kazni, Caitrina nije dvojila da je dobro postupila što ga je odbila. Sve do tog jutra, tri dana nakon što je otišao, kad je gore, u potkrovlju tornja, zatekla Mor kako jeca uz krevet jedne mlade poslužiteljice. - Mor, ja ...- zastade Caitrina. Ugledavši pretučeno lice nesretne djevojke, morala je staviti ruku na usta kako bi zatomila krik. Djevojčino izudarano lice bilo je otečeno do neprepoznatljivosti i prekriveno podljevima i porezotinama. Tamne modrice prošarale su joj pjegavu kožu. Ostala je bez svoga kertcha16, a u dugoj joj je, crvenoj kosi bilo zapetljanih grančica i blata. Rukav potkošulje koji je nosila ispod arisaidha bio je gotovo otrgnut. - Bože dragi, što se dogodilo?! Morin je glas bio mukao od suza. - Napadnuta je u šumi, kad je išla kupiti neke tkanine u selo Rothesay. Caitrina je bila toliko preneražena da je zanijemila. - Ali tko bi učinio takvo što? Njezina stara dadilja odmahnu glavom. - Nije ih prepoznala. No iz njezina opisa, čini se da su to bili odmetnici. - Na Buteu? - zaprepašteno će Caitrina. Mor je čudno pogleda. - Posvuda ima odmetnika, dijete. Imali smo više sreće nego većina, ali nijedno mjesto nije zaštićeno od njih.

Mažena si i pažena djevojka koja živi u staklenom dvorcu. S rastućim užasom prisjeti se Jamiejevih riječi. Mor vlažnom krpom obrisa djevojčinu obrvu, ali se ona od laganog dodira trgnu od boli. Od tog zvuka Caitrinu zapekoše suze u očima. 16

jednostavna bijela kvadratična muslinska marama, kojom su, presavijenom u trokut, djevojke pokrivale kosu (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Činilo se da joj se upravo brutalno predstavio svijet na koji ju je Jamie upozoravao. Njegova nakana da očisti Visočje od odmetnika više nije zvučala tako lažno. Bože dragi, u čemu je još bila u krivu?!

Klub Brbljivica

Osmo poglavlje

pakim napadom na poslužiteljicu Mary, problem neobuzdanog bezakonja u Visočju brutalno je osvijestio Caitrinu. Svetost Ascoga bila je povrijeđena i nikad se više neće osjećati potpuno sigurna i zaštićena. Činilo se da se njezin

svijet promijenio u razmaku od samo nekoliko sati. Odmetnici nisu više bili bezoblični problem; bili su vrlo stvarna prijetnja. Caitrina nikad nije vidjela oca tako ljutitog. Napad na pripadnicu svoga klana doživio je kao osobnu uvredu i odmah poslao grupu ratnika u potjeru za odmetnicima; ali njegovi su se ljudi vratili sutradan, ne uspjevši im ući u trag. Po prvi puta, zabranio je Caitrini odlaziti u obližnju šumu bez u pratnje. Progonilo ju je Jamiejevo upozorenje. Njegovo se predviđanje jako brzo obistinilo, pa se nije mogla ne zapitati nije li bio bolje upućen nego je odavao. I zbog toga je morala preispitati svoj sud o njemu. Vidio je sebe kao silu zakona i reda, i tvrdio da pokušava očistiti Visočje od odmetnika. Po prvi put je shvatila da bi moglo biti potrebe za takvim predstavnikom. Argyll je bio vrag, a klan Campbell njegov okot, no je li istina možda bila složenija od toga? Je li preoštro osudila Jamieja Campbella? Je li ga pogrešno optužila za surovost dok je samo pokušavao uvesti reda u zemlji? Doživljavala ga je samo kao Campbella, a bila slijepa za ono što je bilo pred njom; umjesto toga odabrala je slušati glasine. Bio je tvrd čovjek i žestok ratnik, ali nijednom nije uočila nikakve znakove okrutnosti ili nepravednosti. Ali zašto je to bilo važno? Nakon onoga što mu je izgovorila, sumnjala je da će ga ikada više vidjeti. Ta je spoznaja ispuni dubokim osjećajem žaljenja i tupom boli u prsima koja se nije dala ušutkati. Naposljetku, nekoliko dana nakon napada, Caitrina uvidje da mora nešto poduzeti. Namjeravala je otkriti zašto je otac tražio od nje da razmotri ponudu Jamieja

Klub Brbljivica

Campbella. Ne zbog svoga klana, nego zbog sebe same – iako je shvatila da je možda zakasnila. Upravo je ušla u veliku dvoranu u potrazi za ocem, kad izvana začuje povik da se spuste željezna rešetkasta vrata na dvorskim dverima. Krv joj se sledi. Zatvaranje dveri usred bijela dana moglo je značiti samo jedno: nevolju. Dok joj je srce lupalo, otrči do prozora u velikoj dvorani i vidje stražara koji je nadgledao dveri, kako se upravo ruši preko obrambenog zida dvorca; iz leđa mu je virila strijela. Nije trebala pogledati dolje da bi znala da su napadači već uspjeli prodrijeti unutra. Drugi stražar pokuša spustiti rešetkasta vrata, ali za svoj trud primi pucanj iz arkebuze17 u trbuh. Zavlada kaos dok su se pripadnici njezinog klana borili preuzeti kontrolu nad iznenadnim napadom. Sledi se od užasa, bespomoćno gledajući s prozora, kako povelika vojska – brojala je barem nekoliko dvadesetaka ljudi – nahrupljuje kroz dveri i preplavljuje ograđeno krunište vanjske utvrde dvorca. Očito su stigli spremni za boj; čelik s njihovih kaciga i karičastih oklopa blistao je na suncu. Nosili su mačeve, ali ih je popriličan broj bio naoružan i puškama. Shvati da to nije bila banda odrpanih odmetnika pljačkaša. Ovo su bili dobro opremljeni vojnici, zbog čega su, vjerojatno, i uspjeli praktički ušetati unutra. Nisu nosili znamenje kraljevske garde, što je ostavljalo samo jednu mogućnost – srce joj se spusti u pete – Argyll. Mučan osjećaj uvrnu joj utrobu, dok je pogledom pretraživala gomilu muškaraca u oklopima pored ulaza, tražeći jednog osobitog. Molim te, ne on! Po načinu na koji je izdavao naredbe, odmah je uspjela raspoznati vođu i bremenito odahnu od olakšanja. Čovjek nije bio ni dovoljno visok niti širok da bi bio Jamie. Bitka je bila gotova prije nego što je zapravo i počela. Očevi ljudi nisu mogli ništa učiniti. Čim su vojnici uspjeli probili vratnice, već su dobili bitku. Na Caitrinino veliko

puška s primitivnim paljenjem (kremenjača) i s podugom cijevi, a javlja se krajem 14. stoljeća u Njemačkoj. S vremenom se razvila u složeniji oblik puške – mušketu. (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

olakšanje, uvidje da napadači nisu pokazivali namjeru napasti, već se činilo da nešto traže. Očito su došli s određenom namjerom.

Što su htjeli? I gdje su joj bili otac i braća? Pogledom pretraži dvorište. Eno ih. Njezin otac i dvadesetak njegovih stražara, uključujući Malcolma i Nialla, upravo se pojaviše na suprotnoj strani dvorišta, hitajući iz oružarnice. Nisu se imali vremena prikladno odjenuti za bitku; bili su odjeveni u kožne prsluke i plaidove, odjeću za uvježbavanje, a ne u karičaste oklope i cotune18, ali barem su uspjeli staviti čelične kacige, da zaštitite glave. I činilo se da su bili dobro naoružani. Čula je bijesno odzvanjanje očevog glasa, kad se suočio s vođom Campbellovih. Prepirali su se, ali bilo je teško čuti što govore. U jednom trenutku, čula je kako Campbell jasno kaže, - Znamo da je ovdje. Reci nam gdje je ili snosi posljedice.

O komu to govore? Campbell pokaza na utvrdu i nešto reče, osvrćući se prema njoj. Ona skupi obrve.

Čudno. Činio joj se odnekud poznat. Bilo kako bilo, ono što je rekao, razbjesnilo joj je oca i njegovi stražari iza njega prijeteće zgrabiše svoje dvosjekle mačeve. Srce joj je snažno tuklo, svjesna da se situacija naglo pogoršava. Zacijelo je cijela ta strka upozorila dvorsku poslugu da nešto nije u redu. Velika dvorana se počela puniti ljudima, i srećom, pojavila se Mor, koja je uvijek bila glas razuma, da bi zaustavila rastuću paniku. Stara dadilja poče izdavati zapovijedi poput iskusnog generala. - Požurite! - reče grupici mladih kuhinjskih sluškinja. - Otrčite u kuhinju i donesite drva koja se koriste za kuhanje i ulje za lampe. - Jednoj drugoj reče: - Donesi mi svo laneno platno koje uspiješ pronaći. Caitrinu stisnu u prsima, znajući točno što Mor smjera. Caitrinu je to otac ponovio bezbroj puta: Ako nas ikada napadnu i probiju vratnice, zapalite stube.

Ne! Nagonski je reagirala. Otac, Malcolm i Niall su bili vani. Potrči k Mor i uhvati je za ruku. - Stani! Ne možemo to učiniti. Neće imati kamo otići.

vrsta borbenog kratkog kaputa izrađenog od kože ili platna, podstavljenog pamukom ili vunom (Nap. prev.)

Klub Brbljivica

Mor je zgrabi za ramena i snažno je protrese. - Tvoj otac i braća znaju se brinuti o sebi. Mogu pobjeći u brda i sakriti se u pećinama, ako bude potrebno. Ali nikada neće otići, ako ti ne budeš na sigurnom. Ona odmahnu glavom. Nije to mogla učiniti. – Ali... - Oni obavljaju svoj posao, Caitrina. Ti moraš obaviti svoj. - Spusti glas do šapta i očima pokaza na nekoga na drugoj strani sobe. - Misli na dječaka.

Brian. Ona glasno udahu, mahnito se osvrćući oko sebe i ugleda ga kako se pojavljuje na stubištu tornja, držeći ogroman mač koji je otac čuvao u poglavarovom solaru. Bilo bi smiješno da nije bilo toliko zastrašujuće. On jurnu preko prostorije prema vratima. Pogađajući što je namjeravao, Caitrina se zaleti za njim i uhvati ga za ruku. - Stani, Briane, ne smiješ izlaziti vani. On se pokuša istrgnuti. - Pusti me, Caiti. Izgledao je mnogo stariji od svojih dvanaest godina. Uočila je njegov tvrdoglav izraz lica i brzo razmišljala, znajući da je ponos ovog mladog čovjeka bio na kocki. - Trebamo te ovdje. Ako odeš, neće biti nikoga da nas zaštiti. On pogledom pretraži prostoriju iza nje i vidje dvanaestak preplašenih žena i djece. U ovo doba dana, većina muškaraca bila je vani, zauzeta uvježbavanjem borbenih vještina. Oni koji nisu bili ratnici, lovili su ribu na jezeru, brinuli se za stoku ili rezali treset. - Molim te - preklinjala ga je. On joj kimnu, a Caitrina ovi ruke oko njega, čvrsto ga grleći u znak zahvalnosti i olakšanja. Poslužiteljica se vratila s drvima, platnom i uljem i narednih su nekoliko minuta bili zauzeti pravljenjem baklji, omatajući uljem natopljene krpe oko drvenih štapova. Brian se smjestio pored vrata, budno prateći što se događa vani i rastavljajući stepenice, razvezujući uže i uglavljene drvene klinove kojima su bile pričvršćene. Morali su otvoriti vrata, ali zabravit će ih, čim olabave stepenice i zapale ih. Caitrina je vidjela da se mučio. Željezo je zahrđalo od vremenskih uvjeta i starosti, zbog čega je bilo teško

Klub Brbljivica

ukloniti klinove, a čvorovi na užetu bili su tako čvrsti da ih se nije dalo olabaviti. Prošlo je mnogo vremena otkako su bile potrebne takve drastične mjere; nikada u njezinom životu. Zaputi se prema vratima, namjeravajući mu pomoći, kad začuje Briana kako viče: Ne! Vani odjeknu pucanj, kojeg poprati sveopći kaos i ogroman metež. Brian poleti naprijed kroz vrata, a Caitrina skoči za njim i uhvati ga za ruku, spriječivši ga da se stropošta niz stube. - Briane... - Riječi joj zamriješe u grlu, kad vidje što je izazvao njegovu reakciju. Krik od koga se gušila uspne joj se u grlo. - Oče! - Potpuno oduzeta, užasnuto je promatrala kako joj se otac primio za prsa dok mu je krv bojila ruke grimizom. Zateturao je, a zatim se poleđice srušio na Malcolmove ruke – oči su mu bile otvorene, ali prazne. Nije mogla disati. Nije mogla razmišljati. Bol joj preplavi prsa, a vrele suze nahrupiše na oči. Nije moguće da se ovo događa. Ali lica pripadnika njezinog klana rekoše joj da je to istina. Šok im se pretvori u bijes. Predvođeni Malcolmom i Niallom borili su se kao sumanuti, napadajući žestinom koja je bila dokaz da je ono što je vidjela bila istina: Njezin otac je bio mrtav. Iz mrtvila je otrgnu samo poriv da zaštiti Briana. Borio se izmigoljiti se, ali nije ga htjela pustiti. Zacijelo je Mor vidjela što se dogodilo jer se iznenada pojavila uz Caitrinu i pomogla joj povući Briana natrag, u sigurnost prostorije. - Pusti me - vikao je. - Moram otići k njemu. Patnja u njegovom glasu zrcalila je njezinu vlastitu. Zgrabi ga za obraze i prisili ga da je pogleda. - Ništa više ne možemo učiniti za njega, Briane. - Prsa joj se zgrčiše. Istina je bila gotovo nepodnošljiva, ali trebala je biti jaka zbog Briana. Ne razmišljaj! Trebamo te. Moramo zapaliti stube. Oči su mu bile staklaste i divlje; nije ni znala je li uspjela doprijeti do njega, sve dok joj nije kimnuo.

Klub Brbljivica

Mor je već počela nalagati djevojkama kamo će staviti baklje; nisu imali više vremena za gubljenje. Činilo se kao cijela vječnost, iako su za samo nekoliko trenutaka sve pripremili i zapalili baklje. Stajali su pored vrata, promatrajući i moleći se da drvo plane. Baklje su dogorjele, ali stubište je samo tinjao i dimilo se. Mor opsova iza nje. - Vrijeme je bilo vlažno posljednjih par dana - reče ona. - Drvo se nije dovoljno osušilo. Caitrina je mogla čuti povike odozdo i znala je da njihov trud nije prošao nezapaženo. A nije ni ona. Osjeti na sebi pogled njihovog vođe, ali zanemari zlosutnu studen u sebi. Nekoliko napadača poče se penjati uza stube, a očevi ljudi činili su sve što su mogli kako bi ih spriječili. Znajući da nisu mogli učiniti ništa više, osim moliti se da stube brzo izgore, ona zatvori vrata i spusti brtvu. Caitrina nije trebala gledati preplašena lica oko sebe da bi znala što osjećaju – isto što i ona: apsolutni užas i nevjericu. Mor je zgrabi za ramena. - Odvedi brata na kat i sakrijte se u ormar. Bez obzira što čuli, ne izlazite! - Ali što ćete ti i ostali? - Moramo se razdvojiti. - zastade. - Oni ne žele sluge. - Nego koga? - upita Caitrina, prisjećajući se Campbellovog razgovora s njezinim ocem. Mor je poljubi u čelo. - Ne znam, dijete. Idite sada. - Zatim reče Brianu, - Čuvaj sestru. On mrko kimnu, izraz lica mu je bio tvrd i preodlučan za njegove godine. Njezin slatki mladi brat nikad više neće biti isti. Nitko od njih nikad više neće biti isti. Caitrina je oklijevala, a zatim baci ruke oko starice, još jednom odmarajući obraz na njezinom poznatom ramenu. Mor je još jednom čvršće zagrili, prije nego je nježno odgurnu. Caitrina uze Briana za ruku i oboje otrčaše preko velike dvorane prema stubama. Morala se prisiliti da ne gleda kroz prozore. Sve što su mogli trenutno učiniti bilo je moliti se da ljudi njezinog oca pobijede – da srčanost nadvlada brojčanu snagu.

Klub Brbljivica

Kad su stigli do njezinog solara, Caitrina požuri do ormara, širom otvori vrata i zastenja. - Nikad nećemo oboje stati unutra - reče joj Brian, ponavljajući njezine misli. Ormar je bio krcat haljinama. Kad bi ih pokušali ukloniti, samo bi učinili svoje skrovišta očitijim – iako, Caitrini je bilo jasno da su im, ionako, slabi izgledi da ih ne otkriju. Borila se protiv rastuće panike, ali joj očajnička priroda njihove trenutne situacije nije dala hladno razmišljati. Što bi mogli učiniti? Dvorac Ascog nije bio osobito velik niti razveden dvorac; bilo je malo mjesta za skrivanje. Od zvuka udaraca sjekire po vratima na katu ispod, naježi joj se koža na zatiljku. Ponestajalo im je vremena... i mogućnosti. Brian je gurne prema ormaru. - Ti se sakrij tamo, a ja ću ispod kreveta. Nije bilo vremena za raspravljanje – niti su imali bolji izbor. Ona kimnu i uđe unutra. Ako su se ratnici već pokušavali probiti kroz vrata, to je značilo...

Ne. Prisili se odvratiti misli od bitke vani. Ne smije sebi dopustiti da razmišlja o Malcolmu i Niallu. Morala je zatvoriti oči da suspregne suze. Morali su biti dobro. Vrijeme je sporo miljelo. Bilo joj je vruće u mračnom ormaru, zakopanoj između svih tih teških vunenih i baršunastih haljina. Činilo se da su joj se sva osjetila izoštrila dok je osluškivala sve zvukove s donjeg kata. Srce bi joj preskočilo i od najmanjeg šuma i neprirodno glasno bubnjalo u ušima. Čekanje je bilo beskonačano, iako je vjerojatno prošlo samo nekoliko minuta, prije nego je čula nepogrešive zvukove uspinjanja muških koraka uza stube. - Pronađite djevojku! - uzviknu neki čovjek.

Mene. Marijo, milosti puna; to znači mene! Vrata solara otvore se s praskom i ona zadrži dah. Bespomoćnost njihova stanja, uzaludnost pokušaja skrivanja, brzo se pretvaralo u neobuzdan bijes. Koliko će potrajati prije nego ih otkriju .. - Pusti me! Srce joj zatutnji. Brian. Dragi Bože, otkrili su Briana!

Klub Brbljivica

- Što to imamo ovdje? - reče neki čovjek. - Kladim se, Lamontov okot. Zapravo, ono što je ostalo od njega. Caitrina uguši krik i zarinu nokte u dlanove. To ne može biti istina. - Djevojka mora biti tu negdje - reče drugi čovjek. Zvuk Brianove borbe, dok je pokušavao omesti ljude da je ne pronađu, bio je više nego je mogla podnijeti. Probije se kroz zagušujuće hrpe obješenih haljina i proleti kroz vratnice ormara. Vidjela je jedino široka leđa dvojice ratnika odjevenih u karičaste oklope, od kojih je jedan držao Briana za vrat. - Pusti ga - poviče, skočivši mu na leđa i dovoljno ga snažno udari po sljepoočnici da krikne od boli i pusti Briana. Htjede mu omotati ruke oko vrata, ali visok, krupan čovjek povuče je od njega i stisnu u neumoljiv zagrljaj. Hitajući stići do Briana, nije primijetila da je u sobi bio i treći čovjek. Lice mu je bilo crveno, otečeno i znojno ispod ruba kacige. - Pronašao sam curu zaviče u smjeru vrata. - Pusti me! - Ona se pokuša osloboditi, hrvajući se s njim. Stiskao je šaku oko njezine ruke dok nije pomislila da bi je mogao slomiti. Pohotno je odmjeri od glave do pete i nasmiješi joj se. Pogled u njegovim očima zaledi je do kosti. Bio je to pogled čovjeka odlučnog naplatiti ratni plijen. - Ne još - reče on. Krajičkom oka primjeti pokret. - Briane, ne! - Ali bilo je prekasno. - Miči svoje prljave ruke s moje sestre! Brian nekako uspije izvući mač ispod kreveta i zaleti se prema čovjeku koji ju je držao. Ali oružje mu je bilo preteško za uporabu i uspije prijeći samo nekoliko koraka prije nego ga jedan od muškaraca sustiže s leđa. Vrijeme kao da je stalo. Vidjela je srebrni bljesak oštrice kako se spušta prema bratovoj glavi. Ona poleti naprijed, u naglom naletu snage, ali ne uspije se istrgnuti iz čovjekovih ruku. Brianove oči, iskolačene od šoka od sile udarca koja ga je privremeno ošamutila, susretoše njezine, prije nego se poput krpene lutke sruši na pod. Krik koji joj se otrgnuo iz pluća, nikako nije mogao bio njezin. Poludjevši od bijesa, udarala je čovjeka koji ju je

Klub Brbljivica

držao i uspjela mu noktima zaparati lice, prije nego ju je pljusnuo preko obraza s takvom silinom da se našla na podu. Čeljust joj eksplodira od boli. - Što se ovdje događa? Čovjek koga je već prije vidjela, a pretpostavljala je da im je vođa, stajao je na vratima. - Pronašli smo Lamontovu curu - reče jedan od njegovih ljudi. On upre pogled u nju. - Vidim. Dok je ustajala, držeći se za ozlijeđeno lice, suze su joj se slijevale niz obraze, ali oči su joj zračile mržnjom prema tom čovjeku koji je donio smrt i razaranje u njezin dom. - Kakav to čovjek ratuje protiv žena i djece? Samo Campbell može imati tako malo časti. - Ponosna jednako kao i lijepa? Imaš duha, curo, ali koristi ga mudro. Reci nam gdje je on i nitko više neće stradati. Ona pogleda prijeko na bratovo nepomično tijelo; krv mu se slijevala niz lice iz rane na glavi. Kao da je znao o čemu je razmišljala, vođa prijeđe sobu i stade između nje i Briana, spriječivši je da ode k njemu. - Tko? - zakriješti ona bolećivim glasom. - Koga to tražite? - Alasdaira MacGregora. Ona dahnu. Bože moj, sve je ovo bila neka strašna pogreška! Ona odmahnu glavom. - Došli ste na krivo mjesto. Alasdair MacGregor nije u Ascogu. Čovjekov izraz lica postade tvrd i nepopustljiv. Na trenutak je podsjeti na Jamieja, ali za razliku od Jamieja, ovaj čovjek je u sebi imao nešto okrutno. - Ti si ta koja je u krivu. MacGregor je viđen jučer s tvojim ocem na ovom području, a vjerojatno se već tjednima skriva ovdje. To nije bilo moguće. Njezin otac ne bi bio toliko odvažan – ili lud – inatiti se kralju. Zbog skrivanja MacGregorovih mogao si biti... ubijen. No tada se sjeti zavjeta između klanova. Prsa joj se bolno stisnuše. - Lažete.

Klub Brbljivica

On stisnu usne. - A ti iskušavaš moje strpljenje. Reci mi gdje je i možda me uvjeriš da te pustim. - Oči mu skliznuše niz nju. - Prije ili nakon što dopustim mojim ljudima da se malo zabave s tobom. Tvoj izbor. Odbila mu je pokazati strah, iako se omotao oko nje poput ledene omče. - Ne mogu vam reći ono što ne znam. On je dugo pogleda i slegnu ramenima. - Tada mi nisi od koristi. - Okrenu se prema jednom od muškaraca. - Riješite se dječaka. - Briane! -

Pokuša otići do njega, ali je sputa čovjek koji ju je ranije udario.

Umjesto toga, bespomoćno je gledala kako onesviještenog Briana odvlače iz sobe. Vođin pogled bio je usmjeren na škrinju u podnožju kreveta na kojoj je bio je pomno složen Jamiejev plaid, koji joj je posudio onoga dana kad ju je spasio sa stabla – koji mu je zaboravila vratiti. Ispitivački je pogleda i činilo se da će nešto reći, ali lice mu poprimi čudan izgled. Umjesto toga, reče čovjeku koji ju je držao, - Doznaj što ona zna, ali budi brz. Ovo mjesto je već u plamenu. Ako je MacGregor u dvorcu, istjerat ćemo ga dimom van. Njezin otac. Njezina braća. Njezin dom. Ovaj čovjek joj je tek tako uzeo sve. Nešto se u njoj prelomi. Usmjeri čvrsto stisnutu u šaku prema njegovu licu i tresnu ga svom mržnjom i bijesom koji su bujali u njoj. Nikad prije nije nikoga udarila, ali njezin udarac sleti mu ravno na nos; začula je zadovoljavajuće krckanje kostiju. Glava mu se naglo trznu od udarca. Kada ju je ponovo pogledao, iz nosa mu je tekla krv. Na trenutak je bio zapanjen od nevjerice, prije nego je nastupila snažna i brza odmazda. Rukom je udari u sljepoočnicu. Prasak boli, a zatim se sve zacrni. **** Caitrina nije mogla disati. Sanjala je nekog čovjeka na sebi; težina njegovog masivnog oklopa drobila joj je grudi. Nos joj je ispunjavao smrad znoja i krvi, a žuč joj

Klub Brbljivica

se dignula u grlo. Stenjala je i borila se s masom koja ju je drobila. Grube ruke zgrabile su joj osjetljivu kožu bedara, pokušavajući joj na silu raširiti noge. To nije bio san. Trepćući otvori oči. Čovjek je bio na njoj, jedna mu je ruka bila položena na njezine grudi, a druga zadizala skute haljine. Otvori usta da bi zavrištala, ali nije bila sigurna je li se išta čulo, prije nego je osjetila novi nalet boli na obrazima i oči joj se ponovno sklopiše. Tmina ju je dozivala poput slatkog zova sirene. Željela je nastaviti spavati, pobjeći u sigurnost svojih snova. Ali nešto joj to nije htjelo dopustiti. Morala se probuditi. Nije mogla dopustiti da se to dogodi. Morala se boriti. Otvorila je oči. Lice nekog čovjeka lelujalo joj je ispred očiju. Sve je bilo mutno. Odjednom, nestade težine koja joj je drobila prsa. Duboko udahnu, želeći napuniti pluća zrakom, ali umjesto toga udahnu dim. Tijelo joj potrese kašalj. Učinilo joj se kako neki čovjek psuje, ali od zujanja u ušima, bilo je tako teško čuti. Netko je podiže s kreveta i primi na topla, tvrda prsa. Na trenutak je bila zbunjena; osjećala se sigurnom. Ali tada se sjeti. Čovjek ju je počeo nositi. Otimala se od njega, ali čvrsto ju je držao, umirujući je nježnim riječima. Glas joj je bio poznat, ali lebdio je izvan samog ruba svijesti. Bilo je tako vruće. Otvorila je oči, ali pekle su je i bile pune suza. Nije mogla vidjeti kroz gusti dim. Htjela je vidjeti tko ju je to držao, ali lice mu je bilo nejasno. Izgledao je poput Jamieja Campbella. Oči su joj opet zalepršale. Jamie. Bio je to

Jamie. On je ovdje. Opustila se uz njega, na trenutak je ispuni ushit, prije nego joj se kroz svijesti probije komadić sjećanja: Campbellovi su napali Ascog. Jamie je bio Campbell. Ne. Nije htjela vjerovati u to, ali zašto bi inače bio ovdje?

Požalit ćeš što si odbila moju ponudu.

Klub Brbljivica

- Ti... - gušila se; osjećala je kao da joj je grlo bilo golo. - Ti si ovo učinio - plakala je, osjećajući kako joj se pluća razdiru. - Campbellovi. - Nije mogla govoriti, osjećala se tako strahovito slaba i umorna. - Zašto? - Bol joj se premjesti iz pluća u prsa, opasno blizu srca. Nije čula njegov odgovor. Nije se mogla više boriti i dopusti da je povuče tama.

100

Klub Brbljivica

Deveto poglavlje Dvorac Toward, poluotok Cowal, tri mjeseca kasnije Oštar vjetar puhao je preko vriština, vijoreći duge pramenove kose preko Caitrininog lica dok je silazila iz dvorca niz strmu stazu prema maloj plaži. Čak mu ni žilavi vrijesak koji je prekrivao okolicu svojim nježnim ljubičastim cvjetovima nije odolijevao i naginjao bi se sa svakim naletom vjetra. Skupljajući rukom zamršene uvojke, ona navuče karirani vuneni šal jače preko glave, kako bi se bolje obranila od vjetra i hladnoće. Jesenja studen je, bez sumnje, bila u zraku. S Miholjem iza njih i približavanjem zime, dani će – poput vrijeska – uskoro potamnjeti, postati kraći i hladniji. Uzdahnula je. Smjena godišnjih doba donijela joj je čudnu melankoliju. Vrijeme je prolazilo, htjela to ona ili ne. Dio nje htio se držati prošlosti, bojeći se prekinuti vezu sa svime što je izgubila. Drugi dio, onaj koji se sjećao gubitka majke, znao je da će vrijeme ublažiti žalac, ako već ne i bol. Vjerovala je da ništa ne bi moglo biti gore od gubitka majke – kako je bila u krivu! Otac, Malcolm, Niall – srce joj je stisnu – čak i njezin voljeni Brian... nema ih više. Uz toliko drugih. Trepćući zaustavi iznenadan nalet suza; bol je još uvijek bila svježa, iako je prošlo više od tri mjeseca od onog groznog dana kad su Campbellovi iskalili svoj, posebice žestok način razaranja, na njezinom klanu. Klan je desetkovan u samo jednom popodnevu. Najprije u bitci, a potom u požaru koji je uslijedio. Više od četrdeset Lamontovih ratnika izgubilo je živote braneći Ascog. Preživjeli su pobjegli u okolicu, kako bi izbjegli krvožedne Campbellove. Od njezinog doma ostala je samo izgorjela kamena ljuštura. Život, ljubav i sreća kakve je poznavala bili su samo blijeda uspomena. I to samo zato što joj je otac bio osumnjičen za skrivanje MacGregorovih.

101

Klub Brbljivica

Bilo je teško dokučiti tu nepravdu. Potisnula je većinu onoga što se dogodilo toga dana, zaključala na neko mračno mjesto, koje se nije usuđivala niti pokušati otvoriti. Ali ponekad, kao sada, odlomci uspomena bljesnuli bi joj pred očima. Očevo ubojstvo. Lice Campbellovog vojnika kako lebdi ponad nje. Plamen. Rečeno joj je da su joj braća poginula u požaru. Sve po čemu ih je mogla pamtiti bio je očev poglavarski broš i komadić njegova plaida koji je nosila vezan oko zapešća. A glede ostaloga... Caitrina nije vjerovala da ju je ona pošast od Campbella silovao, ali nije mogla biti sigurna. Nakon svega što se dogodilo, njezina nevinost činila joj se smiješno nevažnom. Ali bilo je nešto, odnosno netko, koga se jasno sjećala. Led je probije duboko do kosti, kao i uvijek kad bi razmišljala o Jamieju Campbellu.

Požalit ćeš što odbila moju ponudu. Jednog dana, Caitrina, pronaći će te surova stvarnost našeg svijeta. Jesu li te riječi bile okrutno proročke ili su, možda, imale dublje značenje? Kad je prvi puta shvatila da su Ascog napali Campbellovi, pitala se je li i Jamie bio uključen u to. S olakšanjem je otkrila da nije bio tamo. Nije htjela vjerovati da bi mogao biti tako okrutan niti da se mogla tako intimno podati čudovištu. Je li bila budala što nije željela vjerovati da bi mogla biti u krivu? No ispostavilo se da je bila u krivu. Bio je tamo. Ali zašto? Je li doista bio sposoban izazvati takvo uništenje njezina klana? Je li njezino grubo odbijanje imalo bilo kakve veze s napadom? Da je poslušala očevo upozorenje – obavila svoju dužnost prema klanu – i prihvatila ponudu Jamieja Campbella, bi li njezina obitelj još uvijek bila živa? Ta su je pitanja progonila više od svega. No, iako nije mogla biti sigurna u Jamiejevu ulogu u napadu na njezinu obitelj, bilo je jasno da je za to bio odgovoran njegov klan. Njena dotadašnja mržnja prema Campbellovima nije bila ništa u usporedbi s onim što je sad osjećala za njih. Mržnja joj se zagnojila poput otvorene rane, čineći je plamtećom i upaljenom. Prisegnula je da će platiti za ubojstvo njezine obitelji. Ta ju je žestoka odlučnost da dočeka pravdu, istrgnula iz gliba vlastitog jada.

102

Klub Brbljivica

Uzelo joj to i posljednji dah, potrudit će se vratiti Ascog svomu rodu. Preživjeli članovi klana bili su sve što joj je ostalo i obećala je sebi da Campbellovi neće imati koristi od krvi njezine obitelji. Napokon je stigla na plažu i zaputila se preko stjenovite obale; kamenčići su joj boli stopala kroz tanke kožne potplate cipela. Ne osvrćući se na hladnoću, stade uz rub vode; dok su joj valovi zapljuskivali nožne prste, udisala je oštri, slani miris morskog zraka. Izloži lice raspršenim ledenim kapljicama, dopuštajući da je umiju, kao i mnogo puta do tada. More ju je privlačilo, kao da je mogla naći odrješenjeu njegovim zapjenušanim modrim dubinama. No njegova pročišćavajuća moć bila je prividna i previše kratkotrajna. Voljela je taj osjećaj izoliranosti i odvojenosti, dok bi stajala na samom vrhu Cowala i gledala preko modrog mora na otok Bute – na dom. Poskoči, začuvši zvuk iza sebe. Napeti živci bili su još jedan trajan podsjetnik na napad. Bila je to samo Bessie, stara pralja i jedna od šačice služinčadi koji su došli s Caitrinom iz Ascoga. Požuri prema njoj. - Daj da ti pomognem s tim, Bessie - reče joj, uzimajući košaru odjeće od nje. - To je preteško za tebe. Starica razvuče usne u mjestimično bezubi širok osmijeh. - Blagoslovljeni bili, gospodarice. Iako će mi Mor oderati kožu, ako vidi da mi opet pomažete. Mor nije mogla razumjeti zašto je Caitrina radije provodila dane sa slugama vani, nego sa svojom tetom i rođacima u zamku. No Caitrina se nije ugodno osjećala sa svojim rođacima Towardima. Jedina preostala obitelj bili su joj pripadnici klana iz Ascoga i njezina jedna veza s prošlošću. Caitrina se zavjerenički osmijehnu Bessie. - Tada će ovo biti naša tajna. Starica se grleno nasmija. - O, dobro je vidjeti osmijeh na vašem lijepom licu, gospodarice. Caitrina kimnu, prihvaćajući plemenito suosjećanje, ako već ne i prikrivenu primjedbu o promjeni njezina raspoloženja. U dugim, mračnim danima nakon napada na Ascog, Caitrina nije bio sigurna hoće li se ikada više smijati. Sve što je nekad poznavala – njezin sretan, bezbrižan život voljene sestre i kćeri – nestao je. Bio je mrtav.

103

Klub Brbljivica

Rintala je uz Bessie gotovo dva sata, ribajući i trljajući rublje dok joj ruke nisu bile izranjavane od lužine iz sapuna. No jedva da je primijetila nelagodu, pronalazeći utjehu u napornom poslu. Posao. Prije nekoliko kratkih mjeseci, taj joj je pojam bio stran, a sad joj je bio spasonosna milost. Kad su završile s pranjem, smotale su mokru odjeću u košaru i Caitrina pomognu Bessie odnijeti je stazom, gore u zamak, gdje će objesiti odjeću da se osuši. Zacijelo ih je Mor promatrala jer čim je Caitrina ušla u dvorište, njezina bivša dadilja bila je tamo s čoporom poslužiteljica, koje su ih oslobodile tereta koji su nosile. Još od napada, Caitrina nije mogla ni trepnuti, bez da Mor nije znala za to. Nekoć bi Caitrina to njezino obigravanje oko nje smatrala gušenjem, ali sad joj je bilo neobično utješno. Toliko toga joj je dugovala. Mor i preostala šačica posluge iz Ascoga, bili su ti koji su prokrijumčarili ozlijeđenu Caitrinu u špilje dok su Campbellovi vojnici još uvijek pretraživali brda, tražeći preostale pripadnike očeva klana i MacGregorove. Uz pluća puna dima, zbog čega je teško disala, primila je i ozbiljne udarce u glavu. Danima je lepršala na rubu svijesti. Kad se dovoljno oporavila za putovanje, preplovili su kratku udaljenost preko zaljeva Clyde, a zatim se sklonili u dvorac Toward, kod njezinog strica, sir Johna Lamonta od Inverynea, koji je, bez pitanja, u svoju obitelj prigrlio razvlaštene pripadnike njezinog klana. Mor pričeka da svi ostali odu, pa uhvati Caitrinu za šake i okrenu ih, otkrivši crvene dlanove i iskrzane jagodice prstiju. Sijede joj se obrve namrštiše. - Pogledaj što si učinila od svojih lijepih ruku! Ovo mora prestati, Caiti Rose ... Caitrina se sledi, bljesak boli bio je gotovo nepodnošljiv. Caiti Rose. Tako ju je otac zvao. Ne shvaćajući da ju je nenamjerno povrijedila, Mor nastavi, - To nije u redu, radiš sa slugama po cijeli dan. Jedva te prepoznajem. - Mor je odmjeri od glave do pete. Iako ne smatraš prikladnim nositi nijednu od haljina koje ti je teta velikodušno ponudila, još uvijek si poglavarova kći. Što bi tvoj otac rekao da te vidi ovakvu? Prije godinu dana, tu bi haljinu koristila kao krpu za pranje.

104

Klub Brbljivica

Caitrina zanemari opasku o ocu i uzdahnu; već su vodili ovaj razgovor. Spusti pogled na pohabani plaid koji je nosila preko jednostavne potkošulje i haljine, znajući da Mor je bila u pravu: jedva da se moglo i prepoznati onu razmaženu djevojku koju su oduševljavale prekrasne haljine i cipele. Nekoliko puta se uhvatila kako čeznutljivo pogledava u lijepi baršun i brokat koji joj je ponudila teta, ali Caitrina se jednostavno nije mogla prisiliti odjenuti pomodnu odjeću i praviti se kao da se ništa nije dogodilo. Takva raskošna odjeća bila je bolan podsjetnik na čaroban život koji više nije postojao. - Prije godinu dana, mnoge stvari su bile drugačije. Mor je tužno pogleda. - Znam, djevojko. Sve bih dala da ti mogu olakšati patnju. Ali možda bi pomoglo kad bi razgovarala o tomu. Caitrina se ukoči. Ne, ne bi. Jedino što ju je držalo na nogama bilo je čvrsto zauzdavanje osjećaja. - Nema se što pričati o tomu - reče odlučno. - Ništa ih neće vratiti. Samo ne želim biti na teret stricu i strini. - Sve njezino preostalo bogatstvo bile su njihove zemlje – koje su sada bile u Argyllovim rukama. Kao da joj već nije bio oduzeo sve što je imala. Ali to će se promijeniti. - Ne gledaju na tebe tako. - Tim gore. Neću iskorištavati njihovu ljubaznost, već su za nas učinili toliko toga. Mor zastade i zagleda se u nju. - Nećeš se moći dovijeka skrivati ovdje, Caiti. Netko će, prije ili kasnije, doznati da si preživjela. Bljesak straha ubrza joj puls. Znala je da je stric nije mogao skrivati dovijeka. Opetovano ju je ispitivao zašto joj je bilo toliko važno ne dopustiti da se zna gdje je ona. Ali kako mu je mogla objasniti da je strahovala, da čovjek odgovoran za uništenje njezinog klana, možda nije dovršio započeto? Iako joj je bio teško razgovarati s bilo kim od preživjelih pripadnika klana, rečeno joj je da ju je Jamie Campbell nakon napada tražio poput opsjednutog čovjeka. Pogleda gore prema dvorcu; debeli kameni zidovi pravokutne utvrde toliko su je podsjećali na Ascog da osjeti stisak panike – kao da se zidovi sklapaju oko nje. Nije mogla disati. Okrenu se oko svoje osi i zaputi se natrag prema moru. - Kamo ćeš? - upita je Mor, glasom bremenitim brigom.

105

Klub Brbljivica

Na jedino mjesto na kome se osjećala sigurnom. - Vratit ću se prije ručka - reče joj Caitrina. - Moram nešto obaviti.

**** Dovoljno je dugo čekao. Jamie Campbell prilazio je dvorcu Toward, znajući da će mjeseci truda i obuzdavanja konačno biti nagrađeni. Nije se zavaravao oko Caitrinine moguće reakcije; vidio joj je užas na licu kad ju je nosio iz tog vatrenog pakla i znao je kako razmišlja. Nije imao ništa s napadom na njezinu obitelj – iako se to nije moglo reći za njegov klan. Proklet bio njegov nepromišljeni brat! No nestala je prije nego je imao priliku objasniti joj. U konačnici se pokazalo da su njegove sumnje bile opravdane. Dva dana nakon Jamievog odlaska u dvorac Campbell, kako bi provjerio što se događa s Lizzie, jedan od njegovih stražara smještenih na Buteu, stigao je u Dunoon s dokazom koji su čekali: Alasdair MacGregor i njegovi ljudi uočeni su u šumi u blizini Ascoga. Jamiejevi ljudi su ih slijedili, ali su im izgubili trag u brdima. Colin je vidio priliku da se dokaže u očima njihovog rođaka i odlučio je ne poslati po Jamieja, nego uzeti stvari u svoje ruke i osobno voditi misiju. Samo da je Jamie pronašao MacGregorove na početku, sve se ovo moglo izbjeći. Srećom, Jamiejev odani stražar odlučio ga je potražiti u dvorcu Campbell, u blizini Stirlinga. Lizzie je doista bila napadnuta na putu za Dunoon, ali ju je spasila nekolicina Murrayevi. Jamie je upravo dogovorio Lizzieinu zaštitu, nalažući unajmljivanje dodatnih stražara u dvorcu Campbell, gdje će biti na sigurnom dok MacGregorovi ne budu pod nadzorom, kad je stigao njegov čovjek. Odmah pogađajući što bi mogao pokušati njegov brzopleti brat, željan zadiviti rođaka, Jamie je vratolomnom brzinom odjahao u Ascog. Ali, jao, kad je stigao, bitka je već bila u punom jeku.

106

Klub Brbljivica

Iznio je Caitrinu iz gorućeg tornja i pobrinuo se za njezinu sigurnost, prije nego je otišao pomoći okončati bitku i staviti požar pod nadzor, pokušavajući, tog crnog dana, spasiti što se spasiti dalo. Ali kad se vratio, ona je bila nestala – potajice su je odnijeli odani pripadnici njezinog klana, ne ostavljajući mu priliku da joj objasni. Da, bit će poteškoća, čak i većih od uloge njegova brata u smrti njezine obitelji, ali odlučio je ustrajati. Ipak, bio je uznemiren. Već dugo je bio u potrazi za njom. Tjednima nakon napada, bezuspješno je pretraživao brda oko Ascoga. Činilo se da je nestala s lica zemlje. No znao je da je preživjela i odbio je odustati. Naravno, razmišljao je potražiti je u dvorcu Toward, ali je njezin stric odlučno nijekao da zna njezino boravište, sve dok nije bio suočen s dokazom koji nije mogao zanemariti, zahvaljujući uhodama koje je Jamie postavio da motre na mjesto. No pregovori s Lamontom od Towarda razvukli su se predugo i Jamiejevo je strpljenje bilo pri kraju. Kratko jahanje od petnaestak kilometara od Dunoona činilo mu se beskonačnim. Čovjek na konju jahao je grebenom strme padine Buachaileana, brda koje je ležao sjeverno od dvorca. Zastao je, zauzdajući konja, procjenjujući dvorac i okolicu prije no što ujaše bez svoje pratnje. Očekivali su ga, ali nikad nije bilo na odmet biti oprezan. Ništa se nije činilo neobično. Skupina ribara vraćala se skifom19 na dokove, ovce su pasle po brdima, skupina mladih momaka igrala je shinty20 na vrištini, seljaci su slobodno ulazili i izlazili kroz vratnice dvorca. Usamljena poslužiteljica lutala je plažom, skupljajući školjke. Pogled mu svrnu natrag na ženu, hvatajući obris dugih pramenova crnih uvojaka koje joj je vjetar raznosio oko lica. Srce mu zatuče u prsima. Žmirkajući na jakom suncu, nije mogao razabrati njezine crte lica iz te daljine, ali duboko u svojoj utrobi znao je tko je ona bila. Djevojka nije bila jedna od poslužiteljica. Završilo je Jamiejevo dugo čekanje. Pronašao je Caitrinu Lamont. mala ribarska brodica s jedrom (Nap. prev.) (gaelski: camanachd, iomain); momčadska igra sa štapovima i loptom; izvorno gorštačka (Nap. prev.)

19 20

107

Klub Brbljivica

Caitrina podiže rub arisaidha, stvarajući priručnu vunenu vreću i spusti još jednu školjku u nabor. Možda bi mogla napraviti ogrlicu za Unu? Djevojčica se voljela pretvarati da je jedna od Maighdean na Tuinne21. Caitrina je odavno prestala vjerovati u sirene, ali pogled na Unu razgalio bi joj srce. Divila se djetetovoj sposobnost da se smije i igra, iako je bilo jasno da Uni – jednako kao i ostatku njezinog klana koji je došao s njom u Toward – očajnički nedostaje dom. Caitrina uzdahnu, znajući da je Mor bila u pravu. Nije se mogla zauvijek skrivati. Koliko god joj je Toward postao utočište, utoliko joj je postao i mjesto za skrivanje. Morala je smisliti kako vratiti Ascog svomu klanu, što nije mogla ostajući kod rodbine u dvorcu Toward. Za mladu ženu bez sredstava, mogla je učiniti samo jedno: mora pronaći moćnog muža, koji će joj pomoći ponovno preuzeti njezin dom. Čeznutljiv osmijeh zaigra joj na usnama. Čudno kako je tako hladno mogla razmišljati o braku dok bi prije nekoliko mjeseci, i na sam spomen da bi trebala pronaći supruga gorljivo reagirala. Izbjegavala je brak jer joj je bilo nezamislivo napustiti obitelji. Ali ni u snu nije očekivala da će oni nju napustiti. Nešto je stegnu u prsima i na minutu zatvori oči, duboko udahnuvši kako bi se smirila. Grlo joj se stezalo kad je kleknula na pijesak, držeći školjke u krilu i započe kopati. Kad je napravila malu rupu duboku tridesetak centimetara, pažljivo odveže komad

plaida sa zapešća. Prigušene smeđe i narančaste boje bile su izblijedjele, a rubovi se izlizali, ali taj je plaid bez sumnje bio dio breacan feilea njezina oca. Stisnu je u prsima, kad kliznu prstima preko mekanog vunenog plaida i prinese ga obrazu. Nekoliko dana nakon napada dok je Caitrina još bila u nesvijesti, grupica sluga ušuljala se natrag u dvorac, vidjeti što je ostalo od njega i pobrinuti se za ukop mrtvih. Požar je to učinio nepotrebnim. U pepelu su pronašli nekoliko predmeta koji su promaknuli Campbellovima, uključujući i ovaj broš i komad plaida.

Djeva od Vala; sirena iz škotske mitologije poznata kao i ceasg; tijela napola ženskog, a napola lososovog, duge bakrene kose i zamamnog glasa. Govorilo se da ispunjava tri želje onomu tko je uspije uhvati. (Nap. prev.)

108

Klub Brbljivica

Ne mogavši više susprezati suze, presavinu tkaninu u uredan kvadrat i položi ga na dno rupe, koju zatrpa pijeskom. Bila je to sahrana koju su joj onemogućili požar, njezine ozljede i neophodnost pronalaženja utiočišta. Po prvi put otkako se oporavila i shvatila da joj je obitelj ubijena, iz nje se izliše emocije i prepusti se burnoj oluji žalovanja. Kad se potop smirio, obrisa oči i priviši školjke uza se, ustade, osjećajući se neobično osnaženom. Njezin dotadašnji život je zauvijek nestao; bilo je vrijeme da pogleda u budućnost – u onu u kojoj će biti pokretač obnove svoga klana. Bili su njezina odgovornost. I neka bude prokleta, ako dopusti da Campbellovi pobijede. Ovako ili onako, pravda će biti zadovoljena. Čuvši prigušeni zvuk kopita po pijesku, podiže pogled prema čovjeku koji se približavao. Isprva pomisli da je to bio jedan od stričevih stražara i podiže ruku u znak pozdrava. Nagnula je glavu. Bilo je nešto poznato... Krv joj se povuče s lica, a pomno prikupljene školjke rasuše joj se pod nogama, zaboravljene.

Ne. Ali bio je to on. Prepozna široka ramena, tamno smeđu kosu prošaranu zlatno crvenim pramenovima, tvrdo, žestoko naočito lice i hladne oči modre poput škriljca, koje su je tako silovito gledale. Široke usne koje su je tako gladno ljubile. A tu je bilo i ono samouvjereno zapovjedničko ozračje, kakvo nikad nije vidjela u drugom muškarcu – apsolutne moći i autoriteta. Jamie Campbell ju je pronašao. Razdirala ju je bol u prsima, od sudara uspomena na napad i na zadovoljstvo koje su podijelili. Na to kako ga je dodirivala. I probala. Na intimnost trenutka kad mu se raspala u rukama. I njegovu odmazdu za njezino odbijanje.

109

Klub Brbljivica

Znala je kakav je čovjek bio, ali bila je dovoljno glupa da podlegne njegovom muškom zovu. Čak i sada, kad nije trebala osjećati ništa osim gađenja, osjeti nepogrešivu privlačnost. Bilo je bolno gledati ga. Kako nešto tako lijepo može biti tako mračno? Je li, zbilja, pomišljala da je bio drugo doli hladnog, nemilosrdnog plaćenog ubojice? Pogledi im se susretoše. Emocije je zarežu poput nazubljenog bodeža dok je zurila u prodorne plave oči čovjeka koji je uništio sve što je voljela. Vrate joj se djelići sjećanja. Njegovo lice. Vatra. Nesvjesno koraknu unatrag. Glas joj je podrhtavao od emocija. - Kloni me se. Pogled na Caitrinino lice potpuno sasiječe Jamieja. Toliko ju je očajnički želio vidjeti i konačno, bila je tu, ali sa strahom u očima. Nakon mjeseci potrage za njom, želje da se uvjeri da je sigurna i zaštićena, bio je to iznenađujuće oštar udarac. Bilo mu je užasno što je mogla vjerovati u najgore o njemu, ali što je drugo mogao očekivati? Bilo bi previše nadati se da se sjeća njegove uloge u njenom spašavanju i u okončavanju bitke. Skliznu s konja i oprezno joj priđe. - Ne želim te povrijediti, djevojko. Ona ustuknu; osjetio se kao da ga je netko mlatnuo u trbuh. - Bože, kako to možeš reći?! - uzviknu ona. - Nakon onoga što si učinio? - Podiže ruku, kao da ga želi zaustaviti i povuče se još jedan korak unatrag. - Kloni me se. N-ne prilazi mi bliže! On stane, ali je bio dovoljno blizu da joj vidi lice umrljano suzama i sve ostale promjene koje je izazvala tragedija. Izgledala je blijedo i umorno, i bila mnogo vitkija nego je pamtio. Njezine svijetle oči isticale su joj se na licu, ali pogled joj je odavao notu tvrdoće koje prije nije bilo – posljedicu opreza i nepovjerenja. Nestalo je besramne i drske djevojke koja ga je nepromišljeno izazivala, a zamijenila ju je izgubljena mlada žena, toliko krhka da mu se srce paralo. Žudio je primiti je u naručje i izbrisati joj bol, osjetivši neodoljivi poriv da je zaštiti i pobrine se da je nikad više ništa ne povrijedi. - Samo želim razgovarati s tobom - reče nježno. - Ništa više.

110

Klub Brbljivica

- Kako možeš pomisliti da bih te ikada više željela pogledati, a kamoli razgovarati s tobom? On je pogleda u oči. - Nemam ništa s onim što se dogodilo tvom klanu, Caitrina. Zbog toga sam i došao; objasniti ti. - Bio si tamo. - Naglasi posljednju riječ s osuđujućom konačnosti. - Vidjela sam te. I to ćeš poreći? On odmahnu glavom. - Neću. Došao sam čim sam mogao, nadajući se da ću uspjeti spriječiti bitku. Ali zakasnio sam. - Očekuješ da povjerujem u to? - reče dok joj je prijezir kapao iz glasa. Njezin mu bijes donese olakšanje. Bila je nedvojbeno krhka, ali ne i slomljena. Prokletstvo, nadao se da nikada više neće morati gledati strah u njezinim očima. - Nakon onoga što si rekao kad si odlazio? - nastavi ona. - Trebala bih povjerovati da mi nisi prijetio, kad si rekao da ću požaliti što te odbijam? Rekao si mi da ništa ne znam o stvarnom svijetu i da će me on jednog dana pronaći. Suze koje su joj se kotrljale niz obraze, izjedale su mu prsa poput kiseline. Ona podiže pogled prema njemu; oči su joj iskrile na suncu, on primjeti tračak snage koja još uvijek gorjela u njoj. - Pa, bio si u pravu, sad znam da je svijet okrutno mjesto. Surovo jasno si dokazao što si htio, a sad me pusti na miru. Njezine optužbe odjeknuše istinitije nego je htio priznati. Tim ju je riječima htio osvijestiti, prisiliti je da razumije i njegovu stranu – ali ne na takav način. - Rekao sam to jer sam bio ljut. - reče joj, oklijevajući joj se približiti. Bože, mogao je osjetiti njezin miris! Slatkasti cvjetni miris mamio ga je da zakopa glavu u njezin vrat i kosu. Poriv da je dotakne bio je neodoljiv. Duboko udahnu da bi se smirio. Trenutno je važnije bilo uvjeriti je da mu povjeruje. - Žao mi je zbog tvog gubitka, djevojko. Moraš mi vjerovati da nisam imao ništa s napadom na tvoj klan. Polako se prignu i položi joj ruku na obraz, pripravan na njezino odbijanje, a kad ona ne ustuknu od njegova dodira, osjeti nezamislivo olakšanje. Palcem joj obrisa suze s lica, uživajući u dodiru njezine kože, meke poput bebine. Usne su joj podrhtavale i

111

Klub Brbljivica

žudio je okusiti ih, svojim joj poljupcem izbrisati nedoumice. Prstima joj podiže bradu, prisiljavajući je da ga pogleda. - Nikad te ne bih povrijedio. Na trenutak se činilo kao da mu je želi povjerovati, ali pogled joj otvrdnu i odvrati lice od njegove ruke. - Dakle, istovremeni dolazak je bio samo slučajnost? Nisi imao nikakve veze s napadom? Nisi znao ništa o optužbi podignutoj protiv mog oca o skrivanju MacGregorovih? Oklijevao je. - Nisam naložio napad na tvoj klan. - A što je s ovim drugim? O tomu da je Argyll vjerovao da moj otac pomaže MacGregorovima? Ni s tim nisi imao nikakve veze? Izdržao je njezin pogled, ne zazirući od istine. Ona dahnu. - Znao si. - Vidio je kako povezuje činjenice. - Nisi došao u Ascog na igre niti mi se udvarati, nego uhoditi moga oca. -

Optuživački se zagleda u njega,

očima širom otvorenima od boli. - Bože, iskoristio si me! - Nisam - grubo će on; ruke mu se ukrutiše uz bokove. Sve u njemu je zahtijevalo da je primi u zagrljaj i prisili je da razumije, prisili je da zaniječe ono što je poput šumskog požara pucketalo između njih. Iako su se svuda oko njih rušili valovi i udarao vjetar, nije bio svjestan ničega osim nje. - Zadaća mi je bila pronaći dokaz da su MacGregorovi u Ascogu, ali ono što se dogodilo među nama nije imalo nikakve veze s Alasdairom MacGregorom. Pogledom mu je pretraživala lice. - Zašto bih ti vjerovala? Zašto bih vjerovala bilo čemu što kažeš? Izdržao je njezin pogled. - Zato što je to istina. - Proučavao joj je lice, pitajući se koliko se sjeća od onoga što se dogodilo. Postade napet, misleći na vojnika. Nikad neće zaboraviti kakav je osjećaj bio vidjeti je bez svijesti, lica punog modrica, krvi koja joj je curila niz blijedu sljepoočnicu dok joj se jedan od ljudi njegovog brata pokušavao ugurati između nogu. Da je stigao samo nekoliko minuta kasnije... Iskonska eksplozija njegovog bijesa bila je posve drukčija od svega što je ikada iskusio. Ovio je ruku oko kopiletovog vrata i sa zadovoljstvom ga slomio jednim trzajem. Jamieju nije bilo žao izgubljenog života, nego brzine kojom je prokletnik umro. A ako se ona ne sjeća, on

112

Klub Brbljivica

neće biti taj koji će je na to podsjetiti. - Bila si u nesvijesti. Sjećaš li se ičega što se dogodilo? Zbunjenost joj zamagli pogled. - Malo. Pažljivo je ispipavao, ne želeći joj prouzročiti još više boli iskopavajući sjećanja na vojnika. - Odnio sam te iz tornja. Bio je u plamenu. Posvuda je bilo dima. - Trgnula se, kao da se iznenada sjetila. - Nisam došao tamo da bih te povrijedio, Caitrina. Pogledi im se susretoše i nešto prostruji između njih – nešto značajno i na trenutak, da ti srce stane. Vjerovala mu je. Ali to nije bilo dovoljno. - Čak i ako je istina to što kažeš, tvoj klan je napao moj dom i ubio moju obitelj. Jamie provuče prste kroz kosu. Nije se usudio ukazati joj da je istina bila još i gora od toga – da je čovjek koji je vodio napad njegov brat. Strepio je od ovog razgovora, ali morao ga je obaviti. - Tvoj je otac odbio višekratne zahtjeve da izruči MacGregorove. - Kako ih je mogao izručiti, kad nije znao gdje su? Jamie duboko udahnu. - Da, djevojko, znao je. Oči joj bijesno bljesnuše. - Lažeš! Vojnici su pokušali reći isto. Kako se usuđuješ širiti neistine o mom ocu, samo da bi opravdao postupke jednog krvožednog tiranina! Jamie stisnu čeljust, ne pokušavajući opravdavati rođakove postupke pred njom– ne sada, kad je bila izvan sebe. Jamie nije bio slijep na rođakove pogreške. Argyll je mogao biti nemilosrdan kad je to bilo neophodno – ali to se moglo reći i za Jamieja. No njegov rođak je bio najveća nada koju je Visočje imalo protiv kralja, koji je nastojao svojim - barbarskim - podanicima oduzeti svu moć. Kralj je želio ograničiti bezakonje u Visočju, a Argyll je bio jedan od rijetkih Gorštaka dovoljno moćan da to i učini. Da nije bilo Argylla, učinio bi to netko od Nizinskih Škota. Blijedile su stare navade apsolutne vladavine poglavara klanova. Problematični klanovi poput MacGregorovih, samo su uspjeli prikazali ostale Gorštake kao barbare i prouzročili

113

Klub Brbljivica

oštriju kraljevu politiku. Jamie se nadao da bi joj mogao pomoći da to jednoga dana i uvidi. - Pronašli smo dokaze da je tvoj otac štitio odmetnike, dajući im hranu i sklonište. Krv joj se povuče s lica. - Ne. Moj otac to ne bi učinio. Rekao bi mi. - Bi li? - Jamie ju je gledao dok se hvatala u koštac sa zaključcima. - Je li te do te mjere uključivao u svoje povjerljive stvari? - Ona se trgnu i Jamie je znao da ju je pogodio u slabu točku. - Zacijelo znaš za zavjet između MacGregorovih i Lamontovih – staru priču o gostoljubivosti. - Strijeljala ga je očima. Znala je za to. - Jesi li primijetila nešto neuobičajeno u tjednima prije igara? Ona bijesno odmahnu glavom, a zatim nesigurnost nagrize njezinu nepopustljivost. Potresao ju je svojim izjavama, ali ponos joj je bio žestok. Nije željela vidjeti sivo, tamo gdje je bilo crno i bijelo. - Ne vjerujem ti. Reći ćeš bilo što da bi obranio svoj klan. Mrzio je što ju je povrijedio, ali nije mogao dopustiti da se to ispriječi između njih. Njegov brat je bio previše gorljiv, ali Campbellovi neće snositi svu krivnju za ono što se dogodilo. - Žalim zbog njihove smrti i možda sam je mogao spriječiti da sam bio tamo reče. - Ali ni tvoj otac nije bio nevin. Odabrao je boriti se, umjesto predati pobunjenike. Ovo je Visočje, djevojko, znao je posljedice prkošenja. Znao je da će se proliti krv. U tom ga je trenutku mrzila. Caitrina poželje zatvoriti oči i pokriti uši kako ne bi morala slušati njegove campbellovske laži. No duboko u sebi, znala je da je govorio istinu o MacGregorovima. Prisjeti se tjedna prije igara i očevog čudnog ponašanja, i sve poprimi užasan smisao. Znala je da joj je otac bio častan do srži. Ne bi odbio pružiti im utočište. Ne bi mogao. Ali, Bože dragi, preuzeti na sebe takav rizik, kad su svi znali dokle je Argyll bio sposoban ići da bi uništio MacGregorove. No to nije bilo bitno. Ispravi kralježnicu. To nije opravdalo ono što se dogodilo. Dakle, smrt mog oca, braće i pripadnika mog klana bila je opravdana? Samo manja neugodnosti u Argyllovom lovu na vještice Alasdaira MacGregora?

114

Klub Brbljivica

- Bila je to plemenita žrtva za koju sam se nadao – i pokušao je – izbjeći. Suosjećam s njegovom neprilikom, ali tvoj otac je prekršio zakon, Caitrina, i dobro je znao što će se dogoditi ako ga uhvate. Osobno sam ga upozorio. - I zbog toga je u redu? Misliš li da je smrt više od četrdesetorice ljudi poštena kazna za skrivanje nekoliko odmetnika? Oko usta mu se pojaviše tanke bijele linije, prvi vanjski znak da ga je nagazila. Najtraženijih odmetnika u zemlji. - MacGregorovi su naši saveznici i nisu svi lopovi i ubojice kako kažeš. - To ovisi o kutu gledanja. Mnogi pripadnici moga klana, kao i Colquhounovi, tomu bi se žestoko usprotivili. Imala je samo nejasno predodžbu o tome što se dogodilo u bitci kod Glenfruina, ali znala je da su MacGregorovi bili optuženi – iako su nijekali odgovornost – za pokolj, uključujući i klanje četrdesetorice muškaraca koje su uzeli kao zatočenike. Kakva god bila istina, krivica je svaljena na MacGregorove. No znala je da uvijek postoje dvije strane priče. Njezin otac je smatrao da MacGregorovi zaslužuju zaštitu; nije htjela preispitivati njegove odluke. - Ti si Gorštak – osim ako to nisi zaboravio. Oči mu se suziše. - Što bi to trebalo značiti? - Gorštak bi razumio svetu obvezu gorštačke gostoljubivosti. Ako je istina to što kažeš, moj otac je bio čašću vezan pružiti sklonište MacGregorovima. Čeljust mu se stisnu. - Dovoljno dobro shvaćam tu obvezu, ali ona ne može biti nikakvo opravdanje za kršenje zakona, Caitrina. - Nemaš li samilosti? Ili nije dopuštena zakonom tvoga rođaka? - Lice mu je bilo kamena maska, tvrdo i nepopustljivo. - Bože, imaš li ti uopće osjećaje?! On zakorači prema njoj i znala je da se jedva suzdržava. - Nažalost, imam - reče joj, ali je njegov neumoljivi glas proturječio toj tvrdnji. - Iako mi se trenutno to ne sviđa ništa više nego tebi. Ona osjeti trzaj svjesnosti od njegovog priznanja i okrenu se od njega, ne želeći da vidi koliko ju je pogodio. Je li osjećao nešto za nju? To nije bilo važno.

115

Klub Brbljivica

Zašto je onda nešto duboko u njoj žudjelo da to bude istina? - Samo otiđi - bijesno mu reče. - Ako tražiš odrješenje, od mene ga nećeš dobiti. On je zgrabi za ruku i okrenu natrag prema sebi; osjećala je pritisak njegovih toplih grudi kroz potkošulju kao biljeg. Znala je da mu je bilo užasno kad ga je otpravila, ali ništa je nije moglo spriječiti da ga izaziva – da ga naljuti, kao što je i sama bila. Ali nije bila ljuta samo na njega; bila je ljuta na nevidljivu silu koja ih je nekako privlačila i nije joj dopuštala da ga zanemari ili zaboravi, a što je željela; što je bila duboko svjesna njega i čudne fizičke živosti koja kao da joj je natapala tijelo vrelinom; njegovog toplog muževnog mirisa; sjene čekinja uzduž njegove uglate čeljusti; široke krivulje usana zbog koje je pomišljala na ljubljenje. Sve je to bilo tako nepošteno. Ni njemu nije bilo lako posljednjih nekoliko mjeseci, ali to je samo dodatno naglasilo njegovu nepripitomljenu naočitost. - Nisam došao po oprost - reče on čvrsto. - Zašto si onda došao? - Iznenada joj sinu. Ja. Došao je po mene. Bijesna, naruga mu se. - Ne misliš ozbiljno da želim imati išta s tobom? - Oči mu zabljesnuše na prizvuk u njezinom glasu, ali nije se obazirala na upozorenje. - Prezirem te. Svaki put kad te vidim, vidjet ću jednog Campbella. Klan odgovoran za smrt moje obitelji. Ništa što kažeš nikada to neće promijeniti. Lice mu se zategnu od napetostii iz njega je isijavao bijes. Njegova hvalevrijedna samokontrola se zakoleba. - Želiš me mrziti. - Položi ruku na njezino grlo, pokrivajući joj pomahnitalu žilu kucavicu, a ona se sledi. - Ali uopće me ne mrziš, Caitrina. - Prignu se prema njoj, a ona mu u dahu osjeti miris toplog začina. Kosa mu se preli na njezin obraz, svilenkasta i topla od sunca. Dah joj je zastajkivao, a srce mahnito lupalo u prsima. - Čak i sad me želiš - otegnuto joj reče, klizeći joj prstom niz vrat do obline grudi, ostavljajući sprženi put vrelog osjeta za svojim tragom. Bradavice joj otvrdnuše u iščekivanju njegovog dodira i zabridješe kad odmaknu ruku. - Vatra koja trenutno kola tvojim venama je za mene. - šapnu joj na uho. - I samo za mene. Nitko drugi nikada neće uspjeti postići da se ovako osjećaš. Pokušaj zanijekati ovo što je između nas.

116

Klub Brbljivica

Tijelo joj je podrhtavalo; bila je bolno svjesna neposredne blizine svakog centimetra njegovog snažnog tijela. Odmahnula je glavom, toliko se čeličeći, da se nije usudila ništa izustiti. - Reci mi da ne želiš da te poljubim. - Približi usne tik od njezinih. Srce joj snažno zatuče u ušima. Nije mogla disati. Svaki živčani završetak joj se rasplamsa. Vjetar ju je šibao po licu, ali sve o čemu je mogla razmišljati bio je svilenkasti osjet njegovih usana i kakvog su joj okusa bile pod jezikom. - Ne želim da me poljubiš - uspije izgovoriti nesigurnim glasom. - Lažljivice - zareža on, a zatim promrmljao nešto o tome kako je prokleto tvrdoglava, prije nego mu se usne spustiše na njezine. Kao da je nešto eksplodiralo u njoj. Iz nje provale sve emocije protiv kojih se toliko naporno borila. Njegov poljubac je bio sve čega se sjećala. Vruć, vlažan i zahtjevan dok su mu se usne brzo, posjednički kretale nad njezinima. Bio je okusa najtamnijeg, najbogatijeg vina, koje joj se ulijevalo u dušu sve dok nije bila pijana od užitka. Utonu u njega, predajući mu dah, usta, tijelo, u jednom trenutku koji je oduzimao dah. Nije to mogla poreći ni da je htjela. Prstom joj je milovao čeljust, nježno je preklinjući. Dragovoljno mu se otvorila, uzimajući ga duboko u usta, uživajući u erotskom osjetu njegovog jezika kako klizi preko njezinog. Milovao ju je jezikom dublje i dublje, kao da je se nije mogao zasititi. Ona mu uzvrati poljubac, ispreplićući jezik s njegovim, uzvraćajući svaki njegov zamah. On zastenja, stisnu je čvrsto uz sebe, dopuštajući joj da osjeti svaki tvrdi pedalj njegova snažnog tijela. Tijelo joj je gorjelo gdje god bi je dotaknuo. Bože, bio je veličanstven! Željela mu je dotaknuti golu kožu, prijeći mu rukama preko čvrstih, ispupčenih mišića na rukama i grudima, osjetiti njegovu snagu pod prstima. Oblikovala se prema njemu, topeći se u njegovoj vrelini. Željela je utjehu koju joj je samo on mogao pružiti. Nahraniti prazninu koja joj je izjedala dušu. Poljubac im postade malo grublji i zahtjevniji. On šire otvori usta, da bi mogao potonuti još dublje. Grube čekinje njegove brade strugale su joj kožu dok mu je jezik

117

Klub Brbljivica

prodirao sve brže, u zločesto senzualnom ritmu. Bio je vlažan i vreo, i ukusno erotičan. Lizanje. Milovanje. Vatra. Želja joj preplavi tijelo, prisjeti se kako ju je dirao i zatitra u iščekivanju. Vrelina joj navre u međunožje; pritisnula se uz njega, žudeći za trljanjem i osjeti kako mu se teška erekcije napinje uz nju. Na trenutak se ukruti. Sjećanje na vojnika kako se nadvija nad njom bljesnu joj pred očima, ali ga potisnu. Jamie ju nikad neće povrijediti. Znala je to sa sigurnošću koja je potpuno zateče. Njime nikada neće ovladati požuda. Ali hoće li njome? Kao da ju je netko polio kantom ledene morske vode. Strastveno se ljubila s muškarcem usred bijela dana – i to ne s bilo kojim čovjekom, nego s neprijateljem. Osjeti da će joj pozliti od težine u želudcu. Kako je mogla ovako izdati svoju obitelj? Na trenutak je, u njegovim rukama, zaboravila sve što se ispriječilo između njih. Odgurnu se od njegovih prsa, oslobađajući mu se iz zagrljaja. Ne razmišljajući, zamahnu rukom i svom snagom ga, otvorenim dlanom, pljusnu posred lica. Pljuska odjeknu glasno poput pucnja iz muškete. Lice mu se gotovo i ne trgnu od udarca, ali na obrazu mu se jasno ocrtavao grimizni otisak njezine ruke. Pokri usta rukom, zapanjena nasilnošću svojega djela, znajući da je tom reakcijom kažnjavala svoje prepuštanje, u istoj mjeri kao i njega. Kakvu to moć taj čovjek ima nad njom? Teško otpuhnu, boreći se za kontrolu, boreći se smiriti snažnu čežnju koja ju je još uvijek pržila. Pogleda ga u oči i njihov intenzitet je potrese do srži. Njegove sivo modre oči zurile su u nju, kao da su mogle prodrijeti kroz nju – do njezinih najdubljih tajni. - Dokazao si svoje - reče mu promuklim glasom, hripavo dašćući. - Mrzim te, ali moje tijelo žudi za tobom. Ako ti je namjera bila poniziti me, uspio si u tomu. Lice mu je bilo maska hladne neumoljivosti. Gledajući ga, nikad ne bi pogodila da takva strast postoji ispod njegove tvrde rezerviranosti – ali osjetila ju je. Prije nekoliko

118

Klub Brbljivica

trenutaka, ljubio ju je s više emocija nego je sanjala da je moguće. Kao da ju je želio više od svega na svijetu. Kao da mu je bila važna. - Uvjeravam te - reče on mirno, - zadnja stvar na pameti bila mi je poniziti te. Posjednički način na koji ju je gledao, rječito joj je rekao što je imao na umu. Želio ju je, a što je bilo najgore od svega, jednako tako je i ona željela njega. Na trenutak se prestane braniti i molećivo ga pogleda. - Molim te, samo me ostavi na miru, kako bi pronašla barem malo mira. On odmahnu glavom. - Oboje znamo da to nije moguće. I strahujući da je bio u pravu, ona pobježe od njega.

119

Klub Brbljivica

Deseto poglavlje

djurila je od njega, kao da je vrag štipa za pete. Jamie pretpostavi i da jest, na određen način. Ali nikad neće moći pobjeći od onoga što je gorjelo između njih.

Pustio ju je – ovaj put. Nije ju trebao poljubiti. Bilo je prerano. Mjesecima ga je okrivljavala za smrt svoje

obitelji; trebao joj je dati vremena da prihvati ono što joj je rekao. Zurio je za njom, nesposoban odvratiti pogled. Iako se promijenila, njezina ljepota je još uvijek bila zamamna. Hodala je s urođenom okretnošću i gracioznošću dok je žurila uz stazu do dvorca; kosa joj je vijorila poput svilenkastog crnog vela. Stari plaid koji je nosila olabavio se i pokupila ga je u naručje. Osjetio je ubod žaljenja. Neugledna potkošulja i haljina koje je nosila bile su potpuno oprečne finim haljinama u kojima ju je bio naviknuo vidjeti. Ono u čemu je nekoć uživala, sada joj je jedva bilo u primisli. Princeza, tako ju je tada nazvao. Sada se ta usporedba činila okrutnom. Promijenila se, i to ne samo u izboru ukrasa. Ne, promjene su bile daleko dublje. Tamo gdje je nekad bila naivnosti i nevinosti, sada je bio oprez i tuga – ali i tvrd bljesak u očima kojeg prije nije bilo. No nešto se nije promijenilo. Još uvijek je posjedovala nevjerojatnu sposobnost da zbog nje izgubi samokontrolu. Što ga je više pokušavala odgurnuti, to ju je više htio prisiliti da prizna ono što je bilo između njih. Činilo se da nije uspijevala zanijekati jedino svoju strast. Mislila je da je to bila požuda. Ali požuda je bila prizemna emocija, a ništa nije bilo prizemno u toj žestokoj privlačnosti i neumoljivoj vezi koja ih je povezivala. On zazvižda konju i moćni vrani pastuh hitro dokasa do njega. Pokupi uzde i zaputi se prema utvrdi, zabrinut što se toliko promijenila.

120

Klub Brbljivica

Dovraga, nikada je nije želio vidjeti tako uništenu, samo je želio da shvati da je svijet složeniji nego je mislila. Nije želio da ovako pati niti da doživi toliku brutalnost. K vragu, da nije bio tako ljut zbog njezina odbijanja, možda ju je mogao zaštititi. Ali zbog povrijeđenog ponosa, prešutio je svoje namjere. Da je rekao rođaku ili bratu Colinu da je namjerava oženiti, obitelj bi joj možda bila pošteđena. I ona bi možda bila pošteđena. Nikad joj neće moći vratiti obitelj koju je izgubila, ali će učiniti sve što bude mogao kako bi to ispravio. Približavajući se, zagleda se gore, u utvrdu, prisjećajući se njezinih oproštajnih riječi. Manje odlučan čovjek mogao bi učiniti što je tražila. Ali Jamie se nije mogao pokoriti njezinoj želji: nije mogao otići i ostaviti je. Caitrina Lamont zavukla mu se pod kožu kao nijedna žena do tada. Iako je prošla put do pakla i natrag, još uvijek je bila vatrena, strastvena, tvrdoglava i ponosna. Ono što je jednom smatrao razmaženosti, zadiralo je mnogo dublje – odražavalo je snagu njezinog karaktera. Bila je drukčija od svih žena koje je ikada upoznao. Pripadala mu je i nije je želio– nije je mogao – pustiti. **** Caitrini je još uvijek lupalo srce, kad je stupila na mračno kameno stubište stare utvrde i počela se uspinjati do male odaje u potkrovlju pripremljene za nju. Bila je ništa više doli soba za služinčad, ali za nju – savršena. Osjećala se sigurno u skučenom prostoru s niskim, vrlo kosim stropom. A budući da je odaja bila na samom vrhu tornja, previsoko za penjanje, imala je veliki prozor koji joj je pružao pogled na Clyde. Stric joj je ponudio veću sobu na nižim katovima, koju je trebala dijeliti sa svojim dvjema malim rođakinjama, ali Caitrini je bila draža samoća i tišina – curice, iako slatke, imale su samo dvanaest i četrnaest godina i bile su sklone brbljanju. Poput Briana. Sjećanja su bila previše bolna.

121

Klub Brbljivica

U par koraka prijeđe mali hodnik do svoje odaje, otvori vrata i brzo ih zalupi za sobom, kao da bi je on mogao slijediti. No neki glasić u stražnjem dijelu glave upozori je, da ako ju je Jamie Campbell želio, u tomu ga ne bi omela obična drvena vrata. Proturnula je. Ništa ga ne bi omelo u tomu. Odmarajući se naslonjena leđima na vrata, zatvori oči i pokuša doći do daha, čekajući da joj se smiri snažno dizanje i spuštanje grudi. Caitrina je mislila da je ostavila iza sebe ono što se dogodilo između njih, jednako kao i nerazumnu privlačnost prema Jamieju. Njegova upletenost – ili ona njegovog klana – u napadu na njezinu obitelj, podignula je nepremostiv zid između njih. Ili barem je tako trebalo biti, ali on ga je srušio riječima zbog kojih je preispitivala ono što je mislila da zna. Još uvijek ga je željela. Koliko god je htjela to poreći, njezin strastveni odgovor na njegov poljubac govorio je drugačije. Postidjela se svoje slabosti. Trebao bi biti posljednji čovjek koji bi je privlačio. I kad bi to bila samo fizička privlačnost; ali strahovala je da je to bilo nešto puno složenije. Činilo se da ne može jasno razmišljati kad bi joj bio u blizini. Emocije su joj bile u previranju zbog svega što joj je rekao, ali uzbunila ju je istinitost dviju stvari: iznio ju je iz zgrade u plamenu – prisjetila se osjećaja zaštićenosti i sigurnosti dok ju je držao u naručju – i ta da je njezin otac zaštitio MacGregorove. Znala je da je njezin otac suosjećao s njihovom nevoljom – kao i mnogi u Visočju – ali Caitrina još uvijek nije mogla vjerovati da je preuzeo toliki rizik, pružajući utočište odmetnicima. Iako je pretpostavljala, da se, s obzirom na časnog i ponosnog gorštačkog poglavara kakav je već bio, njezin otac osjetio dužnim pružiti utočište MacGregorovima, bez obzira na rizik. No zapravo ju je boljelo to što uopće nije bila upućena u to. Držali su je u mraku. Zbog te neupućenosti nije ni znala da bi joj srce moglo biti slomljeno; prisegnula je sebi da se to nikada više neće ponoviti. Gledajući unatrag, uvidje da je bilo znakova upozorenja, od kojih je najočitiji bio uvažavanje iskazano Jamieju Campbellu. Bilo je jasno da je otac tražio od nje da prihvati Jamiejevu prosidbu, znajući da će im možda trebati njegova zaštita.

122

Klub Brbljivica

Obuze je krivnja. Bi li bilo drugačije da je prihvatila njegovu ponudu? Bi li ih Jamie zaštitio? Caitrina nije znala što misliti, ali jedno je bilo sigurno: Morala je učvrstiti svoje obrambene zidove, da bi mogla izdržati Jamiejev daljnji napad. Možda ga se oslobodila ovaj put, ali je znala da će se vratiti. Morala se zauvijek izmaknuti njegovom dosegu – što je značilo ubrzavanje potrage za mužem. Danas će, nakon podnevnog obroka, razgovarati sa stricem. Panično otvori oči.

Podnevni obrok. Pogleda kroz prozor u sunce na obzoru i opsova ispod glasa. Kasnila je. Na brzinu presvuče haljinu, kratko se umije i provuče češalj kroz kosu, prije nego se uputi niz stube. Izađe iz tornja i požuri preko dvorišta do zasebne zgrade u kojoj se nalazila nova dvorana i kuhinja. Velika je dvorana, s posebno konstruiranim kaminom, bila žurno izgrađena prije više od četrdeset godina, kada je kraljica Mary posjetila dvorac Toward. Do dana današnjeg, lučni prolaz između kapele i stražarnice zvali su Vratnice kraljice Mary. Dok se približavala, začuje bučan zvuk proslave i osjeti ubod krivnje. Uz sve što su njezin stric i strina učinili za nju, Caitrina je znala da bi se trebala više potruditi uzvratiti im ljubaznost. Prisili se osmijehnuti, duboko udahnu i uđe u veliku dvoranu. Na trenutak, zvukovi nazdravljanja, plesa i gajdi, topli miris treseta i živopisni arsenal boja šareno odjevenih pripadnika klana, ispuniše ju bolnom čežnjom. To ju je toliko podsjećalo na Ascog, da je morala zastati kako bi se sabrala. Pogledom pretraži sobu, klizeći po moru nepoznatih lica – osim na podestu, gdje su sjedili njezin stric i strina, rođaci, i... Ukoči se od zaprepaštenja. Samo je Jamie Campbell mogao biti dovoljno odvažan stupiti u neprijateljski brlog, nakon onoga što se dogodilo u Ascogu. Trebala je očekivati ovako što. Zbilja nije gubio vrijeme.

123

Klub Brbljivica

Ali nije shvaćala zašto bi ga njezin stric primio. Lamont od Towarda mrzio je Campbellove jednako koliko i njegova rodbina iz Ascoga – ako ne i više. Od spoznaje da je njezin stric sjedio za istim stolom s Argyllovim Žbirom, nakon svega što se dogodilo, tijelo joj zabridje od nemira. Nešto nije slutilo na dobro. Jamie je uočio njezino zaprepaštenje, kad je ušla u dvoranu i primijetila ga kako sjedi na podestu uz njezinog strica. Ukočio se, gledajući je kako oklijeva na ulazu dok je odlučivala hoće li ući ili se vratiti natrag. Je li se promijenila više nego je uvidio? Samo je nekoliko sekundi prošlo prije nego je izravnala kralježnicu i odlučno se zaputila preko dvorane – ni ne pogledavši ga više. Jamie opusti ruku, ne primjećujući da je do tada tako čvrsto stezao pehar. Ne, još uvijek je bila strastvena djevojka koja neće odustati od izazova. No kako se približavala, mogao joj je vidjeti oprez u očima – oprez od koga protrnu. Otpi dug gutljaj cuirma22, znajući da je imala pravo biti zabrinuta. Na klupi pored njega bila je prazno mjesto; no nije bio iznenađen kad je sjela na suprotni kraj dugog drvenog stola – što je moguće dalje od njega. Upusti se u razgovor sa svojom strinom Margaret, lijevo od sebe, i rođakom Johnom, Lamontovim tanaisteom23, desno od sebe. Oboje su bili svjesni svrhe Jamiejeva dolaska u Toward. Iako je Margaret Lamont besprijekorno obavljala dužnost domaćice, on zapazi negodovanje u njezinom ponašanju. Sin joj je bio manje suptilan. John, ogroman ratnik od svojih tridesetak godina, prekriven ratnim ožiljcima, nije skrivao neprijateljstvo, odgovarao je gunđanjem i jednosložnim riječima, i izgledao kao da mu je najžarkija želja bila zabiti bodež pod Jamiejeva rebra. Nije bio prvi put da je Jamie doživio ukočen i zategnut razgovor tijekom obroka. No utjecao je na njega više nego je to sebi htio dopustiti, vjerojatno zbog onoga što mu je trebalo slijediti jer se činilo da se beskrajno razvukao.

cuirm ili cuirim (gaelski); pivo (Nap. prev.)

zakoniti nasljednik (Nap. prev.)

124

Klub Brbljivica

Konačno, Lamont od Toward ustade. Bilo je i vrijeme. - Nećakinjo ..- okrenu se prema Caitrini - .. bi li nam se pridružila u mom solaru. Caitrina pogleda u Jamiejevom smjeru, kao da bi to mogla odbiti. On zadrži neumoljiv izraz. Ona ustade i poslušno krene za stricem, iako, usiljeno se osmjehujući. Naravno, striče. Jamie, Caitrina, Margaret Lamont i John pratili su poglavara u malo predsoblje koje se naslanjalo na veliku dvoranu. Bilo bi uobičajeno da su ih pratili i Lamontovi luchd–

taighe stražari, ali Jamie je zatražio privatnost, znajući da će se Caitrina osjetiti stjerana u kut, kao što je i bila.

Tako će biti najbolje. Nije se ustručavala učiniti što god je bilo potrebno za postići svoje ciljeve, ali nije uspjela odagnati natruhu nemira. Soba je bila mala i mračna, dovoljno velika da u nju stane stol i klupe, i samo još ponešto. Po drvenom podu bio je rasprostrt plavo-zeleni sag. Obloženi zidovi nisu bili urešeni ni bojom, ni frizovima – niti prozorima. Zapravo, osim nekoliko svijećnjaka, jedini ukras bio je veliki svileni stijeg s izvezenim Lamontovim grbom, ovješen na zid nasuprot vratima. U jednostavnoj polici za knjige bile su posložene, činilo se, uglavnom računovodstvene knjige kućanstva. Jednostavnost sobe bila je čudna u usporedbi s bogato urešenom velikom dvoranom na koju se nastavljala, ali ova je soba, nekako, priličila Lamontu. Visok i vitak, rumenog tena i vrištavo crvenkasto-sijede kose, kojoj je uspijevalo uvijek izgledati kao da je raskuštrana vjetrom, Lamont od Towarda bio je miran čovjek od malo riječi. Jamie je uvijek smatrao da mu je ćud bila prikladnija za crkvu nego za bojište. Krajičkom oka pogleda na opasnog Johna Lamonta – za razliku od Lamonta, sin mu je bio rođen za svađu. Jamie sjede na ponuđenu stolicu pored poglavara, primjetivši da su John i Margaret Lamont sjeli svatko s po jedne Caitrinine strane, kao da je pokušavaju zaštititi. To neće nimalo pomoći. - Zacijelo se pitaš zašto sam te pozvao ovdje - reče Caitrini poglavar Lamont.

125

Klub Brbljivica

- Zapravo, pitam se što on radi ovdje - odgovori Caitrina. Zurila je u Jamieja. Mislila sam da sam bila vrlo jasna i ranije. Nemam vam više što reći. - Vjerujem da se sjećaš i mog odgovora - ravnodušno će Jamie, primjećujući nalet bijesnog rumenila, koje joj se pojavilo na obrazima. - Djevojko, poslušaj što ti stric ima za reći - tiho završi. Lamont pročisti grlo. Jamie je mogao vidjeti da mu je bilo neugodno. Prokletstvo, nije mu mogao zamjeriti. - Campbell i ja vodili smo prepisku posljednjih nekoliko mjeseci. Jamie začu njezin oštar udisaj, a pogled strašne izdaje u njezinim očima potpuno ga presječe. Njezina strina brzo primi Caitrininu šaku među svoje i nestrpljivo pogleda muža. Pogrešno si shvatila, najdraža, stric te nije izdao. Lamontove oči uznemireno se raširiše, kad shvati u što je povjerovala. - Strina je u pravu. Nisam rekao Campbellu gdje se nalaziš. Kontaktirao me je po jednom drugom pitanju. Činilo se da se Caitrina mrvicu opustila i čekala da njezin stric nastavi. Ali kao da je Lamont i dalje teško pronalazio prave riječi. Sažalivši se nad čovjekom, Jamie se umiješa. - Tvoj stric je služio kao svojevrsni posrednik. - Mogao je vidjeti njezinu zbunjenost i objasni joj. - Dok sam pretraživao šumu oko Ascoga nakon napada ..- tražeći tebe; to ostavi neizrečeno - .. zarobio sam dva stražara Alasdaira MacGregora – ispostavilo se da je jedan od njih bio njegov rođak Iain. Oči su joj se malo raširiše. - Dakle, smrt mog oca bila je nepotrebna - reče s gorčinom. - Našao si MacGregorove i svejedno ih predao Argyllu ili možda nije ni bilo potrebe za tim? Jamie stisnu usne. Trebao ih je ubiti – i to ne bi bilo ništa više od onoga što je Iain MacGregor zaslužio. Ali to nije učinio isključivo zbog nje. Da bi njih dvoje imali ikakvu šansu, nitko više nije smio umrijeti zbog napada na Ascog. Smrknuto stisnu čeljust. Iain MacGregor je bio jedan od najgorih iz te družine – prokleti ubojica koji je godinama

126

Klub Brbljivica

palio i pljačkao pripadnike Jamiejevog klana. Ono na što su ostali možda bili prisiljeni, on je činio iz čistog zadovoljstva. Alasdair MacGregor, s druge strane, ostavio je na njega drugačiji utisak. Iako su im se, u posljednjih nekoliko godina, putovi ukrstili više puta, tijekom pregovora Jamie ga je doživio kao čovjek koji je držao do dužnosti, zbog čega je, nažalost, postao predvodnikom razuzdane skupine razbojnika – Alasdaira će držati jedinim odgovornim jer im je bio poglavar. Okončavši pregovore, Jamieju ga je gotovo bilo žao. Neočekivano, Lamont je ustao u Jamiejevu obranu. - Ne, nije učinio ni to, Caitrina. Zapravo, Campbell je odvratio Argylla od slanja dodatnih vojnika u to područje, sve dok ne bude dogovorena mirna predaja Alasdaira MacGregora. Kao dokaz Campbellove iskrene namjere, tijekom pregovora nije otkrio gdje su se skrivali zarobljenici. Caitrinin pogled pade na njega. Uočio je njezino iznenađenje. Shvatila je značaj Jamievog uskraćivanja informacija Argyllu. Prokletstvo, to ga je iznenadilo. Nikad prije Jamie nije odbio slijediti nalog svoga poglavara. Bio je to, sam po sebi, dokaz, koliko mu je značila. Isprva, rođak mu je bio bijesan. Tek kad mu je Jamie objasnio svoju namjeru, Argyll se smekšao. Znao je da ga je htjela pitati zašto je to učinio, ali ona se, umjesto toga, ponovno obrati stricu. - I je li dogovorena mirna predaja? Lamont kimnu glavom. - MacGregor i njegovi ljudi pristali su se predati Argyllu, a zauzvrat ga je grof pristao pomilovati i sigurno ga otpratiti na englesko tlo. Alasdair MacGregor vjeruje da će kralj Jakov u Engleskoj biti pravedan prema njemu. - Nema sumnje da će Alasdair MacGregor umrijeti zbog zločina svoga klana, ali barem će njegova krv biti na rukama kralja Jakova. Ona kimnu, ali zadrži pogled na stricu. - To je više nego sam mogla očekivati od Argylla. Ali ne razumijem kakve to ima veze sa mnom? Lamont se opet nakašlja. - Da bi zapečatio pogodbu, Campbell je zatražio tvoju ruku. Cijelo joj se tijelo ukočilo. Jamie je mogao vidjeti da su joj zglobovi pobijelili dok je stiskala nabore skuta u krilu. Bijes i ogorčenje zračili su iz nje, ali glas joj je bio

127

Klub Brbljivica

iznenađujuće miran. - Bojim se da sam već odbila velikodušnu poglavarovu bračnu ponudu. Zapravo, namjeravala sam večeras razgovarati s tobom o jednoj drugoj ponudi. Krv jače zakola Jamiejevim venama i odmah reagira. - O čijoj? - Stisnuo je šake.

Ubit ću ga. Usne joj se stisnuše. - To nije vaša briga. Činilo se da je Lamont bio zbunjen. - To mijenja sve. Nisam bio svjestan da je tvoj otac dogovorio nešto drugo. Mislio sam da je odbio sve ponude. Tko je posrijedi, dijete? Boja joj se uvuče u obraze. - Zapravo... još ništa nije odlučeno. Lamontov pogled preskakao je s jednog na drugo, osjetivši napetost i vjerojatno pogađajući uzrok tomu. - Trebala bi saslušati njegovu ponudu prije nego ga odbiješ, nećakinjo. - Neću se predomisliti zbog bilo čega što bi mogao reći. - Ne budi tako sigurna u

to. - Mislim da ćeš ga htjeti saslušati do kraja, Caitrina, - reče tiho njezina strina, ponavljajući njegove misli. On osjeti kako u njoj raste panika. Okrenula se prema rođaku Johnu, ali i on joj kimnu – iako nije izgledao nimalo sretan zbog toga. - U redu. Dakle, o kakvoj je ponudi riječ? - nestrpljivo upita. Jamie ugleda sažaljenje u očima njezina strica kad joj je odgovorio. - Ako se udaš za Campbella, možeš se vratiti u dvorac Ascog s preostalim pripadnicima svoga klana, pod njegovom zaštitom. Trgnula se kao da je primila udarac i Jamie je znao da je pogodio pravo u sridu. Nakon smrti njezine obitelji, jedino su joj važni bili njezin dom i klan. No koliko će biti spremna žrtvovati se za njih? Izgubila je pribranost; mogao je vidjeti da joj se ruke tresu u krilu. - Jasno mi je. Dakle, nudi ono što zakonski pripada Lamontovima. Nitko to nije glasno rekao, ali svi su znali da je Argyll podnio zahtjev za prisvajanjem zemlje njezinog oca. Kako bi potaknulo hvatanje MacGregorovih,

128

Klub Brbljivica

Savjetničko vijeće donijelo je zakon koji je osiguravao nagradu za glavu bilo kojega MacGregora, ali i sve što je posjedovao ubijeni čovjek. Zbog skrivanja odmetnika, vjerojatno je i sam Lamont postao jedan od njih. I kao takvom, svo će mu vlasništvo biti oduzeto. Bez preživjelih muških nasljednika, Caitrina bi se suočila s dugom, neizvjesnom bitkom, s malim izgledima u konačan uspjeh. - Moj rođak mi je pristao darovati zemlju kao vjenčani dar. -

Taj dogovor je

zahtijevao određene pregovore i nije zadovoljio Colina, koji je vjerovao da zemlja treba pripasti njemu. - U konačnici, naslijedit će je naš drugi sin. Ona problijedi na spomen djeteta. Mogao joj je vidjeti paniku u očima i znao je da je bila na rubu pribranosti. - Ostavite nas nasamo - reče ostalima. Lamont se namršti. - Neću te prisiljavati, djevojko. Jamie ga prostrijeli pogledom, ali mu oprosti uvredu, znajući da je poglavar rekao to zabrinut za nećakinju. - Caitrina? - upita je Margaret Lamont. Ona kimnu glavom. Poglavar otprati suprugu dok ih je John slijedio, ali kad je njezin rođak stigao do vrata, okrenu se. - Ne moraš se udati za njega, djevojko. Ne želim te vidjeti vezanu za proklete Campbellove. - Oči mu se prijeteći suziše na Jamieja. - Samo reci i osjetit će rub moje oštrice. Jamie ustade, ruka mu krenu prema dršci njegova bodeža. - Ako ti prije ne osjetiš moju - ležerno reče. Svrbjelo ga je boriti se, a uz svoju veličinu i snagu, činilo se da bi mu John Lamont možda mogao biti dostojan suparnik. Jamie se iznenadi kad ga Caitrina blago zaustavi stisnuvši ga za nadlakticu. - To neće biti potrebno - reče ona. - Hvala ti, Johne, ali dobro sam. Njezin rođak uputi još jedan otrovni pogled prema Jamieju i zatvori vrata za sobom. Caitrina spusti ruku i okrenu se prema njemu na svjetlosti svijeća. Bože, bila je lijepa! Stajati mirno tako blizu nje, bilo je vježbanje suzdržanosti. Nos mu se ispuni aromom njezina profinjenog mirisa. Žudio je uroniti prste u svilenkasto glatke uvojke

129

Klub Brbljivica

njezine kose, dodirnuti joj mekan, baršunast obris obraza i okusiti medenu slatkoću usana. No nije željela njegovu utjehu. Hoće li ikada doći dan kad će ga željeti? Nikada nije progonio nijednu ženu, nikada nije ni morao. Što ako Caitrina nikada... Ne, hoće. - Dakle, to je tvoj plan - tiho će ona, glasom bremenitim emocijama. - Nemilosrdan si upravo onoliko koliko sam i mislila. Prisilio bi me da se udam za tebe, ne mareći koliko te mrzim. Mišići mu se zgrčiše. Znao je da ga ne mrzi, ali bez obzira na to, nije mu se svidjelo to čuti. - Neću te prisiljavati ni na što. Odluka je na tebi. Ona mu se glasno podsmijehnu. - Kakav je to izbor, kad sve što želim držiš na svom dlanu? Zašto mi ovo činiš? Zbog onoga što se dogodilo? Je li ovo neka vrsta osvete? Usudila sam se odbiti velikog Jamieja Campbella, pa ćeš me sada potčiniti i poniziti. - Zbilja to misliš? Je li ti tako teško povjerovati da te želim? - Ne, nimalo - ravnodušno će ona. - Ali to ne zahtijeva brak. Ako je to sve što želiš od mene, tada uzmi .. Zgrabio ju je za ruku, reagirajući iste sekunde. - Ne - tiho joj reče. - Nemoj to izreći. Sve je zabrljao. Pusti joj ruku i prođe rukama kroz kosu. - Nije to sve što želim od tebe. - Nikad prije nije pokušao izraziti osjećaje pred ženom. Nije znao kako opisati ono što osjeća. - Stalo mi je do tebe. - Ako ti je stalo do mene, nemoj činiti ovo. - I činim ovo jer mi je stalo do tebe. - Da bi dobio Argyllov pristanak, morao mu je zajamčiti – preuzeti osobnu odgovornost – za ponašanje Lamontovih. Ako prekrše zakon, njega će držati odgovornim za to. - Pokušavam ti pomoći. Zar ne vidiš da je ovo najbolji način da dobiješ natrag svoj dom? I mogu te zaštititi. - Ne treba mi tvoja zaštita. - Ne treba? Ona tvrdoglavo odmahnu glavom. - Ne. Ne mogavši odoljeti, on posegnu za njom i prstom joj pomiluje nježni obris obraza. - Bi li zbilja bilo tako strašno udati se za mene?

130

Klub Brbljivica

Osjetio je da drhti, ali mu nije odgovorila. Ostao je miran, postavljajući joj pitanje od koga je najviše strahovao. - Postoji li tko drugi za koga se želiš udati? - I sama pomisao na to, propara mu prsa poput bodeža. Osjeti da ga gleda, da mu proučava lice, kao da je osjetila nešto od njegove muke. - Ja... - počela je, a zatim oklijevajući zastala. - Ne. Ne postoji nitko drugi. On joj priđe korak bliže i spusti pogled na izvijene paperjaste crne trepavice na njezinom blijedom obrazu. Nekoliko jedva primjetnih novih pjega istočkale su joj vrh prćastog nosića. On duboko udahnu, ali je ne dotače. - Pruži mi priliku. Dat ću sve od sebe da te usrećim. - To je bilo najbliže što se ikada primaknuo prosidbi. Ispruži ruku bez razmišljanja i nježno joj zataknu zalutali pramen kose iza uha; prstima joj prijeđe preko baršunastog obraza i oboje ih prestraši tim nježnim dodirom. Malo zastade, pa je upita: - Razmotriti ćeš moju ponudu? Ona kimnu glavom. Kolebala se, ali morao joj je otkriti još nešto. Nije želio da se bilo što ispriječi između njih. - Trebala bi nešto znati, prije nego doneseš odluku. Ona upitno nagnu glavu, privučena nečim u njegovu glasu. - Što to? - Čovjek koji je predvodio napad na tvoga oca.. - prikuje je pogledom - .. moj je brat. - Ne! - Ali krik joj se zaguši u grlu. Prisjeti se zapovjednikova lica. Nešto na njemu ju je podsjetilo na Jamieja, a sada je znala i zašto. Osjeti kiseli okus u ustima. Bože dragi, njegov brat joj je ubio oca! I to, upravo, kad je htjela pomisliti da bi, možda, nešto između njih dvoje i moglo biti moguće... - Ne bih te prisiljavao da budeš u dobrim odnosima s njim, ali smatrao sam da imaš pravo znati. Nije znao što mi...

A što ti značim? No nije ga mogla to pitati. - I to bi trebalo biti opravdanje? Jamie odmahnu glavom. - Ne, ali je, možda, moglo promijeniti tijek događaja. Sad ću te napustiti. Pošalji mi poruku u Dunoon, kada doneseš odluku. Ako je odlučiš prihvatiti, možemo se odmah vjenčati.

131

Klub Brbljivica

- Ali crkveno oglašenje braka .. - Brak je već oglašen. Caitrina osjeti kako joj se omča steže oko grla. - Bio si tako uvjeren u moj odgovor ili mi je barem dopušteno da ti odgovorim? - Samo sam htio biti spreman. Pretpostavio sam da ćeš biti nestrpljiva vratiti se u svoj dom. - Nestao je. Ništa nije ostalo. - Može se obnoviti. - Ne sve - reče ona tiho. Dugo ju je gledao, pogledom koji kao da je prodirao do njezine srži. - Žao mi je zbog tvog gubitka, djevojko. I bilo mu je. Mogla je osjetiti njegovo suosjećanje i razumijevanje, i na trenutak dopusti da je to obavije i pruži joj utjehu. Bio bi joj stijena na koju se može osloniti, ako ga bude htjela. Podigao joj je bradu. - U pravu si; ne može sve biti obnovljeno - priznao je. - Ali možemo pokušati izgraditi nešto novo. Bila je to, na određen način, maslinova grančica. Ona koju nije bila spremna prihvatiti. - Ne želim nešto novo.. -tebe- ..Želim svoju obitelj natrag. - Učinilo joj se da se trgnuo, ali tako je brzo to prikrio da se pitala je li to samo umislila. - Zar ne razumiješ? Ništa mi ih ne može zamijeniti. - Ne navodim te da pokušaš. Ali trenutno, ja sam sve što imaš. Caitrina zanijemi, gledajući kako se vrata zatvaraju za njim. Otišao je. Suze su je pržile u grlu. Odluka je sada bila u njezinim rukama. Nije znala što učiniti. Morala je razmisliti. Otvori vrata i prisili se ravnomjernim korakom prijeći preko dvorane i izići iz nje, ne usuđujući se susresti ničiji pogled. Potrči tek kada je stigla u dvorište. Sunce je tonulo za obzor, a zrak je bio vlažan od hladnoće. Vjetar joj je raščupao povezanu kosu, a suze su joj se slijevale niz obraze dok je posrtala na putu do plaže. Kleknuvši na pijesak, rukama pokri lice.

132

Klub Brbljivica

Kao kroz maglu, postade svjesna da je netko zove, ali to je zvučalo tako daleko. Nekoliko trenutaka kasnije, osjeti da je grle Morine ruke. Od njezinog poznatog mirisa i poput jastuka mekanih grudi, još jače zajeca – jednako kao i kad je bila dijete. Zašto je tada, uopće, imala ikakvog razloga plakati?! - Smiri se, djevojko. Što te je to toliko uzrujalo? Gušeći se, Caitrina joj, isprekidano i nesuvislo, uspije ispričati priču, ali dovoljno jasno da stara dadilja sve poveže. Mor se namršti. - Dakle, tvrdi da je došao zaustaviti napad? Caitrina kimnu glavom. - I ti mu vjeruješ? Koliko god to čudno zvučalo, vjerovala mu je. - Da. Ali nisam bila tamo. Reci mi čega se sjećaš. To je bio prvi put da je pitala Mor o tom danu. Mor se zamisli na trenutak. - Bilo je tako kaotično kad smo se izvlačili iz tornja, morala sam se boriti spasiti Unu. Posvuda je bilo dima – i tijela. Gdje god sam pogledala bila su tijela. Bila sam toliko uplašena, zabrinuta za tebe i dječaka. - Zadrhtala je. Tako mi je laknulo vidjeti kako te Campbellov Žbir iznosi iz tog tornja ..- Zastade, glasa otežalog od emocija. - Spasio te je, ali nisam znala zašto. Pomislila sam da je to čudno, iako, kako te je držao u rukama poput djeteta i poljubio u čelo prije nego te je položio... - Nabra čelo. - Imao je vrlo čudan izraz na licu i rekao je: 'Pazite je za mene, vratit ću se. Moram vidjeti što mogu učiniti. Ima još ljudi unutra.’ - Mor zastade. - Mislila sam da je govorio o svojim ljudima, ali moguće... - Ona slegnu ramenima. - Ne znam. Tada uopće nisam razmišljala o tomu, ali sam ga vidjela kako se svađa s nekim čovjekom. Lice joj otvrdnu. - Čovjekom koji ti je ubio oca. - Njegov brat - ravnodušno će Caitrina. Mor glasno udahnu. - O, djevojko! - Ne mogu se udati za njega. Mor joj pomilova kosu. - Naravno da ne možeš... ako ne želiš.

133

Klub Brbljivica

- Ne želim se udati za njega. Prezirem ga – on je Campbell. Kako si mogla pomisliti... - Caitrina ostade bez glasa kada uhvati staričin sveznajući pogled pravo na sebi. - Caitrina Lamont, znam te od dana kad si se rodila. Vidjela sam kako gledaš tog čovjeka... i kako on gleda tebe. Caitrina osjeti izdajničku toplinu rumenila koje joj se pojavljivalo na obrazima. Rukavom obrisa oči i isturi bradu. - Ne znam što misliš da si vidjela, ali si u krivu. - Jesam li? - Mor odmahnu glavom. - O, Caiti, ne možemo utjecati na to koga ćemo željeti – jednako kao što ni ne možemo naložiti kiši da pada ili vjetru da puše. Nema sramote u onome što osjećaš za tog čovjeka. Caitrina osjeti da joj se nešto zapretalo u prsima. Mor je bila u krivu – time što ju je privlačio Jamie Campbell, izdala je oca i braću. K tomu, nije mogla promijeniti ono što je on predstavljao. - Kako to možeš reći? Znaš li tko je on i što je učinio? Mor kimnu; činilo se da razumije Caitrinine proturječne osjećaje. - Campbellovi su pakostan soj, pohlepan za zemljom i voljela bih vidjeti ljude koji su ti napali oca, obješene, razvučene i raščetvorene, i ne bi me zbog toga mučila nesanica. Ali ne mislim da je Jamie Campbell imao bilo kakve veze s tim. On je Argyllov čovjek – što je, svakako, bod protiv njega – ali stalo mu je do tebe. I to ti može biti prednost. Ne smije se zanemariti to što ti čovjek nudi. Campbellovi su moćan klan i možda je bračni savez s Campbellovima najbolji način za zaštititi Lamontove. Štoviše, bez tog braka nećeš dobiti priliku povratiti Ascog. Koliko god je Caitrini bilo užasno čuti to, tako grubo rečeno, Mor je samo glasno izrekla Caitrinine vlastite misli. Stjerao ju je u kut, ne ostavljajući joj prostora za bijeg. Ako ga odbije, odbila je i svoju dužnost prema klanu. Baš kao i prije. Otac ju je poticao da razmotri ponudu Jamieja Campbella, ali bila je previše sebična – ne želeći napustiti zaštitničko krilo svoje obitelji. Bi li stvari bile drugačije da je prihvatila njegov prijedlog? Previše je boljelo čak i razmišljati o tomu.

134

Klub Brbljivica

Već je jednom zakazala u dužnosti prema svomu klanu; ne smije to ponoviti. Ako je postojao način da zaštiti svoju preživjelu rodbinu i povrati Ascog bez krvoprolića, morala je to prihvatiti. Jamie Campbell je to znao, jednako kao i ona. Osjetivši Caitrinine tjeskobne misli, Mor je nježno prigrli u svoje brižne ruke. Pronalazeći utjehu u tomu, Caitrina zatvori oči i osjeti kako joj odlučnost jača dok je vjetar puhao nad njom, protkan oštrim mirisom mora. Caitrina se polako odmaknu i još jednom zagleda u uzavrelu divlju masu modrih valova i sjenu otoka Butea koji je polako blijedio u narančastom sjaju neba koje je tamnjelo. - Što ćeš učiniti? - upita je Mor. - Ono što moram. Što drugo mogu? - Caitrina joj odgovori, glasom tvrdim poput svjetlucavih sika, koje su se protezale duž obale poput uglačane ebanovine. Ispunit će svoju dužnost, ali jednog će dana Jamie Campbell požaliti što ju je prisilio na ovo. Dat će mu svoje tijelo, ali mu nikada neće pripadati. Sve što je ostalo od njezina srca bilo je zakopano duboko u pijesku s očevim pohabanim komadićem plaida.

135

Klub Brbljivica

Jedanaesto poglavlje

jenčali su se u nedjelju, četiri dana kasnije – dva dana nakon što su se Alasdair MacGregor i njegovi ljudi, u pratnji Jamieja i njezina strica, predali grofu od Argylla u Dunoonu.

U skladu sa svojim uvjetom prihvaćanja ponude, Caitrina je bila pošteđena

prisutnosti grofa i Jamiejevog brata na vjenčanju. Campbellova svita sastojala se samo od dvadestak stražara koji su ga pratili. Svečanost je održana u kapelici dvorca Toward, smještenoj nasuprot utvrde, pored nove dvorane. Preostale klupe popunili su svi preostali članovi njezine obitelji – strina, stric, rođaci, Mor i pregršt pripadnika njezinog klana koji su ih pratili iz Ascoga, iako je njihova nazočnost takvom događaju bila neuobičajena. Ne osvrćući se na strinino negodovanje, Caitrina je odbila uresiti se baršunom i brokatom i umjesto toga odabrala jednostavnu tamnoplavu vunenu haljinu i običnu potkošulju. Jednostavna odjeća činila joj se prikladnija toj sumornoj prigodi. Nije bilo radosti u tom braku – samo dužnost. Caitrina se čeličila protiv neželjenih uboda iščekivanja toga događaja, podsjećajući sebe da je to bio samo brak iz nužnosti. Ipak, kada je ušla u mračnu kamenu kapelicu i zagledala se niz uski prolaz u Jamieja koji je stajao pored svećenika, osjeti žestoko podrhtavanje u grudima.

To su samo živci. Ipak je to bio dan njezina vjenčanja, bez obzira koliko neželjen. Ali to nije moglo objasniti zašto joj je srce gotovo stalo kad su im se susreli pogledi. Osjetila je njegov prodoran pogled sve do nožnih prstiju. Kao da je posegnuo preko prostorije da bi je prisvojio svojim rukama; taj njegov dugi, prodoran pogled bio je krajnje posjednički. Na trenutak se osjećala kao da je sve ovo bilo iskreno – kao da im je bilo suđeno. Dok se nije sjetila kako ju je prisilio na to.

136

Klub Brbljivica

No nije mogla poreći da je izgledao veličanstveno. Kosa mu je padala preko čela i presijavala se sjajno smeđom bojom pod mekom svjetlosti svijeća. Uglata čeljust i tvrde crte njegova naočita lica poprimile su zlatnu nijansu pod treperavim sjenama. Vlažne vitice svilenkaste tamne kose uvijale su mu se na vratu. Stajao je visok i ponosan, nadvisujući svećenika i njezinog strica, koji su stajali pored njega. Iako je bio dojmljiv u finom prsluku i venecijankama24, mekana crna koža nije mogla ukrotiti grubu muževnost njegovih širokih ramena, mišićavih prsa i snažnih nogu. Polako je koračala prema njemu, sve dok nije stajala pred njim, dovoljno blizu da je mogla osjetiti nagovještaj mirisa sapuna koji mu se zadržao na koži. On ispruži ruku prema njoj. Na trenutak, svijet utihnu. U njegovom se otvorenom dlanu suočila sa svojom budućnosti. Žuljevita od mača, šaka mu je bila posuta bijelim ratnim ožiljcima, pružajući nesporan dokaz njegova zanimanja. Možda je imao profinjene manire dvorjanina, ali nije bilo sumnje da je Jamie Campbell živio od mača. Bio je tvrd, nemilosrdan ratnik – Argyllov Žbir – i ako položi ruku u njegovu, postat će mu žena. Srce joj je snažno tuklo u prsima. Pokušavajući ne drhtati, podiže ruku i položi dlan na njegov i osjeti udar topline koji je preplavi kad ga on obuhvati svojim prstima. Zacijelo je osjetio njezinu nelagodu jer se prignuo i šapnuo joj: - Diši. - Toplina njegova glasa škakljala joj je uho, od čega je prože drhtaj. - Sve će biti dobro. Nešto u njegovu glasu dotaknu je iznutra, zbog čega mu poželje vjerovati. Kimnu mu, otpuhnu i okrenu se prema svećeniku, ponoviti zavjete koji će je zauvijek vezati za Jamieja Campbella – ili dok ih smrt ne razdvoji. I onda, prije nego se mogla predomisliti, on je prstima uhvati za bradu i položi joj čedan poljubac na usne, zapečativši njihove zavjete. Poljubac je trgnu iz omamljenosti koja ju je okruživala tijekom ceremonije.

hlače do koljena, nabrane u struku, a na koljenima pričvršćene ukrasnim vezicama; omiljene među srednjom i višom klasom toga doba (Nap. prev.)

137

Klub Brbljivica

Bilo je gotovo i ona mu je bila žena – jedna od Campbellovih. Sama je sebi postala neprijatelj. **** Jamie je sjedio na podestu pored svoje nove nevjeste, promatrajući bučne pripadnike dvaju klanova kako tonu u pijančevanje i nepristojnost, što je proslava, koja je već dugo trajala, više odmicala u večernje sate. Svako vjenčanje, čak i ono neželjeno, bilo je izgovor za proslavu i za pripadnike klana nešto što se očekivalo samo po sebi. Dok se osvrtao oko sebe, bilo mu je teško povjerovati da ovo nije ništa doli sretna prigoda. Mahnuvši poslužiteljici u prolazu, Jamie joj naznači da mu natoči još jednu čašu vina. Bilo je to posve neuobičajeno za njega, ali nije bilo sumnje: Odugovlačio je. Okrenu se svojoj nevjesti sa svoje desne strane. - Još vina? Caitrina odmahnu glavom, što je, otprilike, bio zbroj njihove komunikacije tijekom cijele večeri. Mogao je osjetiti njezinu rastuću napetost, kako je noć odmicala i približavala se njihova prva bračna noć. Među njima je šumilo iščekivanje, tako gusto da je bilo gotovo opipljivo. Dovraga, nije joj zamjerao. Toliko je dugo čekao da mu postane žena, da je bilo čudno što se to obistinilo. A što se više približavalo vrijeme da je u potpunosti učini svojom, Jamie je osjećao da mu iščekivanje kvari bujajuća strepnja. Želio je da im noć bude savršena, ali znao je da mu nevjesta neće biti voljna... blago rečeno. Cijeli se dan osjećao kao da je vodi krvniku. Nije bio posve siguran što očekivati od nje, ali zapekla ga je hrabrost kojom je ta smjela djevojka ispunjavala svoju dužnost. Nadao se da bi mogla osjećati nešto za njega. Da bi, nakon određenog promišljanja, mogla gledati na brak s njim s određenim zadovoljstvom, ako već ne s uživanjem.

138

Klub Brbljivica

Očito se previše nadao. Za njega, inače praktičnog čovjeka, bilo je to neuobičajeno idealističko razmišljanje. Udala se za njega kako bi se pobrinula da njezin dom bude obnovljen za njezin klan i to je bilo to. Dobio je što je htio, no pitao se, po koju cijenu. Hoće li mu ikada oprostiti? Je li činio ispravnu stvar? Kada je, ono, prvi put stupila u kapelu, vidjevši njezine raširene plave oči i blijedu, kremastu kožu, mrvicu se pokolebao. Izgledala je tako nervozno – krhkija nego ju je ikada prije vidio. Pokušao ju je smiriti. Činilo se da je to u početku pomoglo, ali nije potrajalo. Zapravo ju je želio dodirnuti – držati je u naručju i odagnati joj strahove – ali znao je da bi bilo što takvoga, vjerojatno sve još više pogoršao. Kako joj je mogao dokazati da nije čudovište – da je želi zaštititi, a ne joj nauditi? Shvatio je da će za to biti potrebno vrijeme i strpljenje. Iznenada mu je sinulo da će se morati udvarati svojoj nevjesti. To je bilo ironično: Nikad nije bio u poziciji udvarati se ženi, a kamoli vlastitoj supruzi. Nije mu bilo jasno zašto je bio spreman potruditi se, ali bio je. Mogao je jednostavno otići, kao što je i tražila od njega. Možda je i trebao.

Ne. Usrećit će je, po svaku cijenu. Proučavao ju je preko ruba svoga pehara. Što ju je dulje gledao, bio je sve osupnutiji njezinom ljepotom. Kao da je jednostavna odjeća koju je odabrala samo naglasila, a ne umanjila – što joj je vjerojatno bila namjera – svoju privlačnost. No ničim nije mogla prikriti svoju upadljivu živopisnost – besprijekornu blijedu kožu, duboke crvene usne, modre oči i vranu kosu – niti savršenu simetriju crta lica. Čak joj je iz profila mogao primjetiti visoke obrise obraza, bujnu punoću usana, paperjastu mekoću trepavica i blagu kosinu prćastog nosa. Ali njezina prava ljepota kao da je dolazila iznutra. Bila je to vatrenost njezina duha koja ga je uvijek privlačila. Strastvena, drska djevojka iskričavih očiju koja ga je izazvala kao nitko drugi. Žena koja je ustala iz pepela uništenja, spremna boriti se za svoj klan. Zacijelo je osjetila da je proučava jer je primjetio kako joj se slabašno ružičasto rumenilo penje obrazima.

139

Klub Brbljivica

Okrenula se prema njemu. Pogledi im se susretoše, po prvi put od tog jutra. Nepristojno je zuriti. Jamie se nasmiješi, neobjašnjivo zadovoljan što nije izgubila oštar jezik. Suzdržljivost koja ju je okruživala, zabrinjavala ga je više nego je mislio. Podigao je obrvu. - Zurio sam? - Jesi. On slegnu ramenima, ne kajući se. - Vrlo si lijepa. Kompliment se odbije od nje. - Važna ti je suprugina ljepota? On se nasmiješi. - To sigurno nije na odmet. - Prstom je slijedio rub pehara; znao je na što cilja. - No ako pokušavaš ukazati na to da me je privukla samo tvoja ljepota, onda si jako u krivu. Poznajem mnoge lijepe žene. Željela se oglušiti o to, ali očito je znatiželja bila jača od nje. - Zašto onda? On zastade, tražeći prave riječi. - Intrigira me tvoja odvažnost i duh. Nikad nisam upoznao ženu poput tebe. - Hoćeš reći da te ne bih zainteresirala da sam bila poslušna i stidljiva? Izgledala je tako zgrožena, da se morao nasmijati. - Vjerojatno. Možda bi trebala i to probati. Oči joj se suziše. - Uh! To neće ići. Možeš biti siguran da si pronašao goropadnicu za ženu. Gori si od moje brać...- Zastade, širom otvorenih očiju, osupnuta onim što je htjela reći. On je uhvati za ruku, zadovoljan što se nije odmaknula. - Braća su te znala zadirkivati? - upita je nježno. Ona kimnu dok joj je oči preplavljivala tjeskoba. Srce ga je boljelo zbog nje; nije mogao ni zamisliti što je značilo izgubiti cijelu obitelj u jednom danu. To što nije podlegla tugi, bio je dovoljan dokaz njezine snage. Zacijelo ti jako nedostaju. - Da - reče ona tiho. Dao bi sve da joj ih može vratiti, ali jedino to nije mogao učiniti. - Volio bih da je Lizzie danas ovdje. Htio bi da je upoznaš.

140

Klub Brbljivica

- Tvoju sestru? On kimnu. - Gdje je ona? - U dvorcu Campbell. - Lice mu se smrači. - Držao sam da je prerano, da će biti sigurnija u Nizini. - Na njezin upitan pogled, objasni joj. - Kada sam se, nakon odlaska iz Ascoga, vratio u Dunoon, otkrio sam da Lizzie, koja je trebala stići prije mene, još nije stigla. Odmah sam otišao u dvorac Campbell i otkrio da su je MacGregorovi pokušali oteti – kako bi je iskoristili protiv mene. Caitrina dahnu, ne skrivajući zaprepaštenost. - To je strašno. Mora da je bila prestravljena. Jamie se namršti. Trebala je biti, ali začudo, njegova sestra se pokazala iznenađujuće stamena. To mu je bilo čudno, ali nije imao vremena za razmatranje jer je njegov stražar stigao s vijestima o MacGregorovima u Ascogu. - Imala je sreće. Na tom je području bila skupina ljudi koja je odbila odmetnike i osujetila pokušaj. Lizzie je bila uplašena, ali neozlijeđena. Caitrina utihnu na trenutak. - O tome si se trebao pobrinuti kad su tvoj brat i njegovi ljudi došli u Ascog? On je pogleda u oči. - Da. Bio sam upoznat s ondašnjim događajima, samo zato što je stražar koji je prenio poruku mom bratu odlučio slijediti me u dvorac Campbell. Žao mi je što nije bilo ranije. - I meni - reče ona tiho, spustivši pogled. Pogleda u njezinu spuštenu glavu, svilenkasta joj se kosa presijavala na svjetlosti svijeća poput uglačane crne ebanovine. Poželi joj ušuškati glavu pod svoju bradu i reći da će sve biti u redu, ali je znao je da za nju neće biti tako. Ništa nije moglo promijeniti taj dan i vratiti joj obitelj. Niti je mogao promijeniti ulogu svoga klana u njihovom ubojstvu. Ali mogao joj je vratiti dom – a ako mu dopusti, i stvoriti novu obitelj. U trenutcima poput ovoga, i onoga u kapeli, osjetio bi bliskost, ali tako bi brzo uzmaknula, da se pitao je li to samo umišljao. Ipak, to mu je pružalo nadu da bi se na tomu moglo nešto izgraditi.

141

Klub Brbljivica

Naravno, trebali su izgraditi još jednu vezu i primicao se čas da joj pokaže koliko snažnu vezu može iskovati strast. Seksualna privlačnost između njih, možda je bila najbolji način da se zbliže. Iako mu je bilo užasno poremeti prešutno primirje koje su postigli, znao je da više ne može odgađati. Bili su u braku i neka bude proklet, ako to bude samo na papiru. Želio ju je od prvog trenutka kad ju je ugledao i čekanju je konačno došao kraj. - Uskoro ću poslati po Lizzie. Nakon predaje Alasdaira MacGregora, trebalo bi biti dovoljno sigurno da može putovati. - Misliš li da će se zavada okončati? Jamie slegnu ramenima. - Privremeno. Bez vođe i većine njegovih stražara, klan će biti neorganiziran. - Lizzie će biti dobro zaštićena - zastade - Jednako kao i ti. Pročitao je njezinu zaprepaštenost. - Misliš da bih mogala biti u opasnosti? - Ti si moja žena i kao što sam istaknuo više puta, imam mnogo neprijatelja. Svatko tko mi je blizak, potencijalna je meta. No ne dopusti da to utječe na tebe jer nikomu nikada ne bih dopustio da ti naudi. - A ipak putuješ Visočjem sa samo šačicom ljudi. Je li bila zabrinuta za njega? Sama mogućnost mu zagrije srce. - Znam se brinuti za sebe. Izgledala je spremna za raspravu, ali priđe im poslužiteljica s još vina. On je otpravi pokretom ruke. Kucnuo je čas. - Tvoj stric nam je pripremio odaju u tornju. Uskoro ću ti se pridružiti tamo. Ona problijedi i mogao je vidjeti iznenadni bljesak panike u njezinim očima. Zacijelo je još rano - brzo reče. - Ples tek treba početi, i ... - Ako bi ti bilo draže, možemo odmah poći skupa - prekinu je glasom koji nije trpio protivljenje. Njezina djevojačka nevoljkost bila je očekivana, ali neće se dati odgovoriti. Njihov će brak biti konzumiran. Dugo ju je gledao. - O tebi ovisi. Da je ovisilo o njoj, ne bi ni bila u ovoj situaciji, pomisli Caitrina. Bože dragi, njezina prva bračna noć. Puls joj se ubrzavao s odbljescima panike. Tisuću različitih misli letjele su joj glavom, sudarajući se i nasumce se odbijajući jedna

142

Klub Brbljivica

od druge. Suočavala se s trenutkom kojeg se užasavala. Činilo se da, otkad se pristala udati za njega, nije mogla misliti ni na što drugo. Misli joj je prečesto uznemiravalo sjećanje na ono što su podijelili na jezeru. Prisjeti se što joj je činio i zapita se hoće li je opet tako dodirivati – sve dok joj tijelo ne omekša i ne razbije se u svjetlucavo more osjeta. Što je bilo još gore, strahovala je da bi to moglo početi nagrizati pomno izgrađen obrambeni zid koji je podignula. Hoće li biti nježan? Hoće li je boljeti? Pogleda mu u ruke i zamisli kako je dira, miluje joj kožu. Pogleda mu u usne i zamisli kako je ljubi, kako joj jezikom klizi u usta i od želje za njim zaklecaše joj koljena. Kad bi to što je osjećala bio samo strah, ali nije mogla poreći da je bilo i iščekivanje. I to ju je najviše zabrinjavalo. Kad god bi je dotaknuo, oblila bi je tekuća vrelina. Zagleda mu se u oči i u njima vidi suosjećanje, ali i odlučnost. Sumnjala je da bi je, kad bi bilo potrebno, mogao podići u naručje i odnijeti uza stube, kao neki drevni Viking osvajač. Bio je nemilosrdan čovjek i bilo bi joj najbolje to ne zaboraviti. Prikupljajući svu hrabrost koju je mogla, ispravi kralježnicu i ustade od stola. - Tada ću zaželjeti strini i stricu laku noć. On joj kimnu. - Neću dugo. - Ne trebaš žuriti - bezbrižno mu ponudi, osjećajući sve osim bezbrižnosti. Caitrina je odugovlačila s pozdravljanjem, ali u konačnici uvidje da ne može odgađati neizbježno. Vrati se u stari toranj, a Mor ju otprati uza stube do poglavarovih odaja. U čast prigode, stric im je ustupio svoju sobu za tu noć Sutra se vraćaju na otok Bute, u dvorac Rothesay, gdje će boraviti kao kraljevi gosti dok ne započne obnova Ascoga. Soba je bila velika i slabo namještena, a poneki vezeni i punjeni baršunasti jastuk, nagovještavao je strininu prisutnost u sobi. Iako je namjerno izbjegavala pogledati u tom smjeru, itekako je bila svjesna kreveta s četiri stupa i svilenim zavjesama, koji se svojom veličinom isticao nasuprot vrata. Potiskujući iznenadno lupanje srca, okrenula se na drugu stranu, ostavljajući prijeteći komad namještaja iza sebe.

143

Klub Brbljivica

Mor je lepršala po sobi, brbljala o dnevnim događajima i prepričavala najnovije tračeve među poslugom – čineći sve kako bi izbjegla temu nadolazeće noći. Po toj bezbrižnoj veselosti koja joj nije bila nimalo urođena, Caitrina uvidje koliko je njezina stara dadilja morala biti nervozna, što poveća i njezin vlastiti strah. Hoće li biti još gore nego je mislila? Kada joj je pripremila umivaonik da se opere i upalila svijeće – koliko je Caitrina mogla reći, sve do jedne u sobi, kao što je činila svake večeri, Mor joj pomogne svući haljinu. No, obično i uobičajeno poprimi neugodan značaj. Sa svakim komadom odjeće koji je svukla, rasla je Caitrina nervoza i svijest o onomu što će se dogoditi – tako da je, kad joj je Mor navukla svilenu spavaćicu preko glave, Caitrina jedva mogla sakriti drhtanje. Mor ode do škrinje s Caitrininim oskudnim stvarima, koju su premjestili dolje, u stričeve odaje za tu noć. Uzme debeli vuneni ogrtač s male hrpe odjeće i pruži ga Caitrini. - Odjeni ovo, ljubavi. Čini se da ti je hladno. Caitrina uvuče ruke u široke rukave i pojasom ga čvrsto stegnu oko struka. - Hvala. Zbilja je ledeno ovdje. - Ali obje su znale da nije drhtala zbog temperature. Vadeći ukosnice iz Caitrine kose, Mor na brzinu uništi djelo od nekoliko sati truda i dugi, teški uvojci oslobođeni padoše niz Caitrinina leđa. Živci su joj bili toliko napeti i iskrzani, da bi gotovo poskočila svaki put kad bi joj Morini zglobovi slučajno okrznuli leđa dok joj je provlačila češalj kroz kosu. Kao da je svojim kretnjama mogla spriječiti neizbježno, Mor ju je češljala sve dok joj svaki pramen kose nije bio gladak, a svaki uvojak položen u savršenoj simetriji. Bilo je nešto umirujuće u toj ponavljajućoj radnji i Caitrina uvidje da se ipak uspjela opustiti i da joj se smiruje pomahnitali puls. Bila bi zadovoljna da je zauvijek češlja, ali trenutak mira iznenada razbije glasno kucanje na vratima. Ona dahnu, a Mor se ukoči iza nje.

144

Klub Brbljivica

Starija žena odloži koštani češalj na toaletni stolić i skliznu rukama na Caitrina ramena, lagano je ohrabrujući stiskom. - Sve će biti u redu. Bit će malo bolova prošapta joj nježno, - ali neće potrajati.

Bol? Caitrina joj kimnu, ne usuđujući se susresti Morin pogled, uplašena od onoga što bi mogla vidjeti u njemu – od brige i suosjećanja sigurno bi izgubila čvrstu uzdu nad svojim emocijama. Strah koji je uspjevala držati zauzdanim iznenada provali punom snagom. - Momku je stalo do tebe - nastavi Mor. - Neće te nepotrebno povrijediti. Caitrina pokuša progutati, ali velika knedla zape joj u grlu. - Znam - reče, gušeći se.

Nadam se. Začuje se još upornije kucanje na vratima. - Voljela bih da ti je majka ovdje da ti objasni - reče joj Mor. - Ali kako nije, zapela si s izblijedjelim uspomenama jedne starice. Prošlo je dugo vremena otkako sam bila nevjesta – ili žena, ako ćemo pravo. Znaš li što će se dogoditi? Caitrina se ugrize za usnu, a obrazi joj se počeše rumenjeti. - Znam. - Odrastala je uz domaće životinje. A sve joj je postalo jasno kad je zatekla u staji jednu od kuhinjskih sluškinja s jednim od očevih stražara. Snažno nabijanje i stenjanje ostavljalo je malo prostora za zamišljanje. Činilo se tako... Bučno. A tu je bio i onaj vojnik. Žuč joj se uspne u grlo dok se prisjećala kako joj je pokušao raširiti noge i petljao oko svojih hlača. Ledene kapljice straha cijedile su joj se niz kralježnicu, prije nego hitro odgurnu te slike ustranu.

Dragi Bože, mislim da ne mogu to učiniti. Još jednom je stisnuvši, Mor joj oslobodi ramena i zaputi se prema vratima, otvori ih i na njima se ukaza njezin suprug. Caitrina udahnu. Njegov joj se stas učini još više zastrašujućim nego inače. Njegova visoka pojava širokih ramena ispunjavala je okvir vrata. Zanemarivši sluškinjino neprijateljsko mrštenje, zagleda se pravo u Caitrinu, prelazeći pogledom niz njezinu figuru. Iako je bila omotana u debelu i tešku vunu, osjećala je kao da je mogao vidjeti kroz nju. Iako je, kad ga je upoznala, bila odjevena

145

Klub Brbljivica

u daleko manje odjeće, bila je duboko svjesna naboja koji se pojavio u zraku, a još više promijenjenih okolnosti njihovog odnosa. Nije više bila stranac, nego njegova žena. Pripadala mu je. Mogao je učiniti s njom što god je htio i nitko ga nije mogao spriječiti u tomu. Osim Mor. Njezina stara dadilja ispriječi se pravo pred njim, licem u lice, sprječavajući ga da uđe u sobu. Sijedo joj je tjeme jedva dosezalo do sredine njegovih grudi i jedva da mu je bila prijetnja, ali Mor se nije dala obeshrabriti nečim tako sporednim. - Ne zanima me ni tko si niti koliko si ugledan. Ako je povrijediš na bilo koji način, morat ćeš se suočiti sa mnom. - Mor mu se naoko slatko osmijehne. - Jesam li ti ikada spomenula da imam vrlo bogat vrt s biljem? Caitrina glasno uvuče dah. Je li mu to njezina dadilja upravo zaprijetila da će ga otrovati? Jamie je pažljivo promatrao staricu; činilo se da prijetnju shvaća ozbiljno. Dugi trenutak su zurili su jedno u drugo, ne povlačeći se ni za milimetar. Konačno, on kimnu glavom. - Imat ću to na umu. Ali neopravdano brineš. Nisam neiskusan dječarac; imat ću na umu djevojčinu nevinosti.

Nevinost. Je li bila nevina? Hoće li se ljutiti ako nije? Srce joj brže zakuca. - Pobrini se da bude tako. - Mor odstupi da bi ga propustila u sobu. Učini nekoliko koraka prema vratima, prije nego se opet osvrnu na Caitrinu. - Ako me zatrebaš, samo me trebaš pozvati. Prije nego je Caitrina uspjela odgovoriti, umiješa se Jamie, sada vidno razdražen, Paklenog mu ognja, ženo! Upravo sam ti rekao da te neće trebati. Unatoč Jamiejevom izljevu bijesa, činilo se da Mor i dalje oklijeva otići. Ne želeći dodatno pogoršati situaciju između njih dvoje, Caitrina očima podstaknu svoju staru dadilju da ode. - Bit ću dobro, Mor - uvjeravala ju je. - Vidimo se ujutro. - Kad te pozovem - oštro doda Jamie. S još jednim oštrim pogledom, Mor zalupi vrata za sobom, s konačnim treskom koji kao da je zazvonio poput zvona za uzbunu.

146

Klub Brbljivica

Caitrina je ostala sama sa suprugom. Zrak koji se do prije nekoliko trenutaka činio studen, iznenada postade topao i zagušljiv. Soba koja se činila prostrana i prazna, sada se činila mala i prekrcana – bez prostora za bijeg. Vjerojatno sluteći njezinu nelagodu, Jamie ode do stola pored vatre i nalije dvije čaše crnog vina iz boce koju su im ostavili. Ponudi joj jednu. Ona odmahnu glavom. - Uzmi - ustrajao je, gurajući joj je u ruku. - Smirit će ti živce. - Nisam nervozna - nagonski se pobuni, ali svjedno uze čašu. Ljutilo ju je što je tako lako primjetio njezinu slabost. - Tada si jedina - reče on, zureći u vatru dok je naginjao sadržaj svoje čaše. To priznanje je zateče. Uvijek je izgledao tako obuzdan i ravnodušan; pomisao da možda i nije bio nepristupačan kako je mislila, bila je neobično utješna. Oprezno ga promotri. - Zbilja? On slegnu ramenima. - Ali zašto? - ustraja ona. - Zbog čega bi ti bio nervozan? Zacijelo si ovo već činio. Iz njega provali oštar, isprekidan smijeh. - Jednom ili dvaput - razborito reče, ali mogla je čuti prikriven humor u njegovu glasu. Pomisao na njegova prethodna iskustva izrazito je razdraži. Strašna misao poklopi je poput stijene: Je li imao ljubavnicu? Ako jest, neće zadugo. Ipak, to nije objašnjavalo zašto bi je to trebalo uzrujavati. Ona se namršti. - Tada ne razumijem. Očito nije bio sklon objašnjavanju. Umjesto toga, svuče prsluk i odloži ga preko naslona stolca, prije nego sjedne uz vatru. Mogla je vidjeti snažne mišićave obrise njegovih grudi ispod finog lana njegove košulje, što joj probudi treperavi val iščekivanja nisko u utrobi. Ipak, Caitrina odahnu od olakšanja kad se učini da se on ne žuri leći na nju. Očito joj je odlučio dati vremena da se prilagodi njegovoj prisutnosti. Sjedne nasuprot njemu, nježna toplina tinjajuće vatre pružala joj je čudan osjećaj mira. Neočekivano, nije bilo

147

Klub Brbljivica

neugodno sjediti nasamo s njim u vlastitoj spavaonici. Zapravo, osjećaj je bio uznemirujuće prirodan. - Hoćeš li mi reći na što si mislio? - upita ga. Pogled mu susretne njezin. - Nevina si i ne želim ti prouzročiti bol. -

Oči mu

potamnješe od silovitosti. - Želim ti pružiti zadovoljstvo. Prođu je trnci od prigušene putenosti u njegovu glasu. - Važno ti je moje zadovoljstvo? Pogled mu otvrdnu. - Je li tako teško povjerovati da možda marim za tvoju sreću? Iako je znala da ga je nehotice naljutila, iskreno mu odgovori. - Jest, jer si me prisilio na ovaj brak. Bio je vidljivo napet; ukrutio mu se svaki mišić u tijelu. - Imala si izbor. - Jesam li? - tiho ga upita. On je prikova pogledom, nečitljivog izraza lica. No zbog nečega u njegovim očima zapita se je li pogriješila preispitujući njegove motive. Silina zbog koje posumnja da je želio ovaj brak – i nju – daleko više nego je uviđala. On joj ne odgovori odmah, ali svrnu pogled natrag na vatru. Konačno se, nakon nekoliko minuta, okrenu prema njoj. - Možda sam pogriješio misleći da bi ovo mogla ikada prihvatiti. Nadao sam se da bi ova noć mogla obilježiti novi početak. Nikad nisam silom uzeo ženu, pa neću ni sada. - Glas mu je bio promukao i grub. - Ako ne želiš ovaj brak, tada idi. Srce joj stade. Pružao joj je odstupnicu, što je i željela... nije li? Sekunde su prolazile. Ipak, nije se mogla prisiliti da ode. Čekao je, netremice zureći u nju. Ona ustade, a bolno razočaranje u njegovim očima presječe je do srži. Mislio je da odlazi. Ali Caitrina nije znala što učiniti. Trebala bi otići do vrata i ostaviti ga za sobom, tog čovjeka koji joj je prouzročio toliko boli. No umjesto toga, zateče se kako hoda dok nije stajala pred njim, znajući da je na pragu donošenja najvažnije odluke u životu.

148

Klub Brbljivica

Donijela je odluku na osnovu onoga što je znala o njemu, a ne na osnovu glasina. Možda ju je beskrupulozno prisilio da se uda za njega, ali počela je uviđati da su mu namjere uvijek bile časne. Doista, u Jamieju Campbellu postojala je crta časti koja je prkosila njegovom omraženom imenu. Je li bilo moguće da mu je stalo do nje i da se pokušava iskupiti? Toj sili koja ih je privukla, nije više imala snage – niti volje – odupirati se. Duboko udahnu. - Dala sam ti svoju riječ. Neću se više vraćati na to. On ustade sa stolice i nadvi se nad njom. Razdvajalo ih je svega nekoliko centimetara. Okruži je vrelina – od tinjajućeg treseta i od vatre koja je zračila iz njegovog snažnog tijela. Poželje mu položiti ruke na prsa, osjetiti mišiće tvrde poput kamena kako joj se stežu pod dlanovima. Pritisnuti obraz uz njegovu toplu kožu i udahnu mračan, aromatičan miris koji joj je obavio osjetila. Pronaći sigurnost u njegovoj snazi. On ispruži ruku i kliznu joj prstom duž obraza, tako nježno da zadrhta. - Jesi li svjesna što govoriš? Ona kimnu glavom. Učinila je to. Željela ga je i nije bilo povratka. Kao da je provjeravao njezinu odlučnost, skliznu joj rukama oko struka i počne polako odvezivati vezice njezinog vunenog ogrtača – niti jednom ne sklonivši pogled s njezinog lica. Prikovana toplinom njegova pogleda, nije mogla disati. Caitrina je bila naviknuta da je razodijevaju sluškinje, ali Jamie Campbell nije bio sluga, a od intimnost čina prože je uzbuđenje erotskog iščekivanja. On polako premjesti ruke na njezina ramena i skliznu ispod tkanine, gurajući je natrag dok joj ogrtač ne skliznu do nogu u teškoj hrpi. Njegove velike ruke prekriše joj tijelo. On glasno udahnu dok su mu oči proždirale svaku oblinu i obris njezine figure, koja se jasno ocrtavala pod paučinastom svilom boje slonovače njezine spavaćice. Sirova želja u njegovu pogledu prijetila je da će je preplaviti, ali ostala je čvrsto stajati pod

149

Klub Brbljivica

njegovom poraznom vrelinom. Nikada je nijedan muškarac nije tako gledao, posjednički, požudno i s nečim još mnogo opasnijim i primamljivijim. Prstom je slijedio šiljasto ispupčenje njezine bradavice dok nije napeto stršala ispod tanke tkanine. Od njegova dodira preplavi je vrelina između nogu. - Bože, kako si lijepa - reče ogrubjelim glasom. Lagano joj stisnu bradavicu između palca i kažiprsta, a u njoj nešto preskoči. Prisjeti se njegovih usana na njoj i znala je da se i on sjetio toga. Poželje zatvoriti oči i podleći bujajućem osjetu koji joj je pržio tijelo. Palcem joj je nježno milovao bradavicu, trljajući osjetljivi vrh svilenkastom tkaninom, zločesto je pritiskajući dok nije osjetila da se zalelujala – noge joj se pretvoriše u želatinu. Mislila je da će je poljubiti, ali on je iznenadi, s lakoćom je podižući u naručje, kao da nije težila više od djeteta i odnese je u krevet. Nježno je spusti i ona utonu u mekani pernati madrac. On sjede na rub kreveta, koji se ulegnu pod njegovom težinom i hitro izuje čizme. Izvuče košulju iz hlača i jednim glatkim pokretom je povuče preko glave, a zatim je baci na stolac na koji je bio odložio i svoj prsluk. Caitrina uvuče dah, hipnotizirana prizorom pred njom. Bio je lijep. Tvrde linije njegovih prsa i ruku kao da su bile isklesane od granita. Mogla je nazrijeti obris svakog čvrsto oblikovanog mišića pod njegovom zlatastom kožom – glatku im je površinu narušavao samo pokoji nazubljeni ožiljak, koji ga je obilježavao kao ratnika. Ruke su mu bile poput stijene, ramena široka, prsa poput čeličnog štita. Uske trake mišića nizale su mu se preko trbuha. Ustao je, popustio vezice na hlačama dok mu nisu visjele nisko na bokovima. Uoči debelu duljinu njegove muškosti kako mu se napinje prema struku; njegova želja za njom bila je neporeciva. Zacijelo je primijetio kako ga proučava, ali je pogrešno shvatio njezinu zaprepaštenu reakciju. - Nemaš se čega plašiti - umirujuće joj obeća. Ona odmahnu glavom. - Ne plašiš me.

150

Klub Brbljivica

On se nasmija i sjede na rub kreveta pored nje. - Nemoj da te tko čuje, uništit ćeš mi ugled. Caitrina nije mogala vjerovati: Šalio se s njom. Bilo je to tako slatko i neočekivano. Uzvrati mu osmijeh. - Ne bih ni u snu. - Opet ga odmjeri pogledom i tijelo joj omekša od probuđenosti. Bio je tako blizu. Ako samo posegne, mogla ga je dotaknuti. - Samo ne mogu odoljeti ne diviti ti se... tako si lijep - reče mu; te joj riječi izletješe bez razmišljanja. On se namršti, očito ne znajući što bi s njezinom izjavom. - Ja sam ratnik. Ratnici nisu lijepi. Bio je u krivu. Bilo je nesporne ljepote u snazi i moći njegova tijela. Polako posegnu i dotaknu ga, osjetivši kako se trgnuo kad je raširila dlanove preko tvrde širine njegovih prsa. Uoči da mu je počela pulsirati vratna žila kucavica i znala je da mu se svidio njezin dodir. Koža mu je bila topla na dodir i iznenađujuće glatka, razapeta preko čelično tvrdih mišića. Zureći u njega, premjesti ruke na njegova ramena, spuštajući ih preko ispupčenih mišića ruku, koji su joj se refleksno stezali pod prstima. Veličanstven. - Meni jesi - reče tiho. Nešto mu zabljesnu u očima i prignu glavu do njezine, pokrivajući joj usta svojima, u nježnom poljupcu koji je govorio mnogo glasnije od riječi. Usnama joj je dotaknuo dušu, prisvajajući dio nje koji nikada nije bio izložen. Prevlačio je usne preko njezinih, zadirkujući je brzim trzajima jezika – sporim i tromim, kao da mu je na raspolaganju bilo sve vrijeme ovoga svijeta. Poljubi je u čeljust, kliznu usnama do osjetljivog udubljenja na vratu i puhne joj preko orošene kože dok ne zadrhti od želje. Grebanje njegove brade utre joj plameni put uzduž osjetljivog tkiva. Izluđivao ju je uporno je ljubivši dok ga toliko silno ne stisnu, da su joj se nokti ukopali u njegova ramena. Još uvijek je bio nagnut nad njom – tijela im se još uvijek nisu doticala. Žudeći, izvila se prema njemu, želeći osjetiti težinu njegovih prsa; grudi joj je gnječio njegov tvrdi mišićavi zid, komu se maločas divila svojim rukama.

151

Klub Brbljivica

Ponovno je poljubio usta, ovaj put žešće. Kada im se susretoše jezici, ona mu se otvori, prisiljavajući ga da produbi poljubac. Ona zastenja, ne mogavši zadržati nalet zadovoljstva, kako je poljubac postajao divljiji. Vreliji. Imao je okus poput grijeha, taman i začinjen, s natruhom vina. Slatka omama. Mogla ga je zauvijek ovako ljubiti, ovdje, gdje nije bilo ničega između njih, osim njihovih gladnih usana i jezika. Ali nešto se događalo s njezinim tijelom. Nemir koga se sjećala otprije. Gorio joj je svaki djelić kože, bradavice su joj bridjele, a ono osjetljivo mjesto između nogu pulsiralo. Kad joj konačno rukom pokri grudi, ona poskoči. Trljao joj je bradavicu prstima dok se nije izvila prema njemu, preklinjući ga bez glasa. Odveza joj vezice na vratu i rastvori spavaćicu, otkrivši joj grudi. Nije više osjećala stid, žudnja joj je zasjenila sve osim zadovoljstva i iščekivanja koji su joj kolali tijelom. On primi blijedo tkivo u ruku, podiže ružičasti vršak do usta i zasiše. Propara je oštrica užitka. Od njegovih toplih, vlažnih usta na osjetljivom tkivu kroz nju prostrujaše pohotni drhtaji. Strast koju je tako pozorno kovao u njoj, opasno se približila rasprskavanju. Od njegovog grlenog stenjanja od užitka, kad joj je rukama stisnuo grudi i posisao ih svojim nevjerojatnim ustima, preplavi je vrelina. Poče izvijati bokove, kada nagon između njezinih nogu postade neizdrživ. Činilo se da mu je njezina očita potreba skrhala kontrolu. Snažnije joj zasiše grudi, kružio je jezikom, a zubima lagano štipao nabrekli vršak dok se ona cijelim tijelom ne izvi prema njemu. Konačno, kad je pomislila da neće moći više izdržati, on podiže glavu s njezinih grudi i nadvi se nad njom. Spusti prsa na njezina, dopuštajući joj da osjeti nešto od njegove težine. Topli zrak zapuhnu joj kožu, kad joj zadiže spavaćicu i skliznu rukama između njezinih nogu. Odjednom se sledi.

152

Klub Brbljivica

Iznenada osjeti kako je njegova težina guši dok su joj u svijest nadirale slike koje su je proganjale. Njegov nježan dodir iznenada joj postade grub i prijeteći. Žuč joj se uspne u grlo. Dim. Vojnik koji joj silom pokušava raširiti noge. Odgurnu ga od sebe, suze joj zapekoše oči, a ljepotu trenutka razbiše uspomene iz prošlosti. - Prestani! - poviče ona. - Molim te, prestani! Ne mogu ja ovo.

153

Klub Brbljivica

Dvanaesto poglavlje

elja se ovila oko Jamieja poput čeličnih stega. Dugo, isprekidano udahnu, svaki mu je djelić tijela bio nabijen strasti. Nikad se nije tako žudio zabiti u ženu i osloboditi se mučnog pritiska u preponama. Kurac mu je bubnjao, pulsirao od potrebe. Svaki mu je iskonski nagon iz svega

glasa vikao da je uzme. Njezini poljupci. Stenjanje. Slatki pokreti tijela. Njezina prijemčljivost koja ga je dovela do točke pucanja. Žestoko se susprezao, boreći se povratiti nadzor nad sobom, sve dok mu se čelo nije orosilo znojem. Znao je što mora učiniti, makar ga to ubilo. Polako se podiže s nje. - Nemaš me se zbog čega bojati, Caitrina. Nikad te ne bih povrijedio. Izgledala je spremna briznuti u plač. - Samo mi se stalno vraća sjećanje na... Jamie prokune bratovog stražara. Da ta hulja već nije bila mrtva, sada bi bio. - Ne razumiješ. -

Ona ga unezvjereno pogleda dok su joj se suze slijevale niz

obraze. - Mislim da me je... obeščastio. On joj palcem obrisa vrelu suzu. Pamtila je više nego je uviđao, ali ne sve. - Nije te silovao, Caitrina. - Kako možeš biti siguran u to? - Zato što sam ga spriječio. Oči joj se raširiše. - Jesi li? On kimnu glavom. - Bila si u nesvijesti, pa nisam bio siguran čega se sjećaš. Već bih ti ranije to spomenuo, da sam znao o čemu razmišljaš. - Lice mu se smrači. - Ali budi sigurna da je taj prokletnik skupo platio svoj pokušaj. Mogao je vidjeti da ga je razumjela – vojnik je bio mrtav. - Hvala ti - reče mu tiho, podižući pogled do njegovog.

154

Klub Brbljivica

Iako je znao da joj je laknulo otkriti da nije bila silovana, bio je svjestan i da neće tako brzo zaboraviti svoje strahove. No znao je i da bi ih vođenje ljubav zbližilo. Kako bi joj mogao pokazati... Iznenada mu sinu. Uze joj ruku, prinese je svojim usnama i položi joj nježni poljubac na dlan. - Pokaži mi što želiš. - Vidio je njezinu nesigurnost. - Kako to misliš? - Kunem se da te neću dotaći, sve dok to sama ne zatražiš. - Nebesa, budite mi u

pomoći! - Ako želiš da prestanem, samo mi to reci. - Tako će imati kontrolu. Ona ga nesigurno pogleda. - Učinio bi to za mene? - Bih. -

Prinese joj ruku svojim usnama. - Rekao sam ti, želim ti pružiti

zadovoljstvo. Ona pocrvenje. - I jesi, sve dok... On razmisli na trenutak. – Dok se nije nadvio nad njom i skliznuo joj rukama između nogu.Prvo bi se moglo prilično lako riješiti; drugo, pa, ako učini svoj dio, preklinjat će ga da je dodirne. Ispruži se na krevetu pored nje i prevrnu je na sebe, bolno svjesan svakog djelića njezina tijela pripijenog uz svoje. Duge su joj, vitke noge bile isprepletene s njegovima, oblina boka ugniježđena na njegovoj muškosti, bujne grudi pripijene uz njegova prsa, a delikatni ružičasti vršci puteno su ga ubadali. Osjetiti ovu zamamnu ženu kako se prelijeva preko njega bilo je tako izuzetno, različito od svega što je ikada doživio, da se Jamie pitao je li se ishitreno zavjetovao se da je neće dotaknuti. Kratko se pomoli za izdržljivost i pokuša ne razmišljati o tomu – što je bilo lakše reći nego učiniti dok se oblikovala prema njemu. Kada ju je pogledao u oči, mogao je vidjeti da je iznenađena – ali ne i preplašena – zbog čega mu je laknulo. - Hm... Siguran si da se ovo može učiniti ovako? - Ugrize se za usnu. - Je li ovo prirodno?

155

Klub Brbljivica

Bože, da! Pokuša ne stenjati, misleći samo na to koliko prirodan taj položaj može biti. Nije želio razmišljati o njezinoj ruci oko svoga struka, grudima koje su mu poskakivale u rukama dok se nabijala na njegov pulsirajući ...

Prokletstvo! Brišući bludne slike iz glave, odgovori joj: - Postoji više od jednog načina vođenja ljubavi, Caitrina. I obećavam ti da ću ti ih pokazati sve do jednoga. Rumenilo srama koje joj je oblilo obraze, bilo je nešto najputenije što je ikada vidio jer joj je u očima mogao primjeti i usrdnu znatiželju. Držao je ruke čvrsto postrance, odupirući se porivu da njima klizne uz glatku krivulju njezinih leđa i obuhvati joj bujnu stražnjicu. - Bojim se da ne znam što mi je činiti - reče ona, vidljivo posramljena. - Što god hoćeš - odgovori joj on. - Prepušten sam tvojim zapovjedima. Ona razmisli na trenutak, a zločesti osmijeh koji joj zaigra na usnama, posla studen zle slutnje pravo kroz njega. Taj osjećaj, njemu tako stran, mogao se opisati samo kao strah. On, čovjek zbog kojeg su se i okorjeli ratnici okretali i bježali s bojišta, strahovao je od nekakve sitne djevojke. Što je to, dovraga, učinio? Ona mu pogleda u usne, nesvjesno oblizujući donju usnu. Kroz njega jurnu vrelina. - Hoćeš reći, ako te poljubim... - Spusti usne na samo dah od njegovih. Od sočnog meda njezina daha pođe mu voda na usta. - Nećeš mi uzvratiti poljubac? Tijelo mu se ukoči kad mu je položi nježan poljubac na usne. Morao je zgrabiti pokrivač da bi se odupro žestokom buđenju svoga tijela, koje je zahtijevalo reakciju. Htio ju je žestoko poljubiti, svojim joj jezikom duboko prodrijeti u usta i bezumno je proždrijeti.- Neću, ako ne budeš željela - kruto joj odgovori. Osjeti da se opustila, tijelo joj je omekšalo uz njegovo, topeći se. Bilo je to čisto mučenje. Ona ga ponovo poljubi, kliznu mu jezikom po prorezu između usana. U prsima mu je snažno tuklo, a kurac mu se žestoko trzao uz nju.

Gdje je, dovraga, to naučila?

156

Klub Brbljivica

Ako je to učinila nagonski, kako je sumnjao, bio je u nevolji – gadnoj nevolji. No nije imao vremena razmišljati o tomu što ga čeka jer ga je ponovno poljubila. Pritisnula je mekane usne na njegove i kliznula mu jezikom u usta, lijeno i nježno uzdahnuvši. Mekanom mu je rukom pridržavala obraz dok ga je milovala jezikom, onako kako ju je, u svojoj nesmotrenosti naučio. Svim se silama suzdržavao da je ne prevrne na leđa i ne uzvrati joj poljubac, jednakom silinom kojom ga je izazivala. - Poljubi me - promrmlja ona. On zastenja od olakšanja, kružeći jezikom oko njezinoga, uzvraćajući joj, ponirući, probajući je, posvemašnje kao i ona njega. Bila je tako slatka i topla da je se nije mogao nauživati. Krv mu je nabijala tijelom. Erekcija mu je bila tako snažna da je znao da ga je morala osjetiti. Kao da mu čita misli, ona zavrtje bokovima, uglavljujući ga između svojih nogu. Nije mogao disati. Nesvjesna što mu čini, prekinu poljubac i usnama mu se spusti duž linije čeljusti i vrata, utirući mu vatreni put po koži. Raširenim mu je prstima prelazila po grudima i rukama, istražujući svaki greben i ispupčenje mišića s gotovo dječjim oduševljenjem, poput djeteta koje otvara dar na Yule25. Srce mu je snažno nabijalo, kurac mu je snažno nabijao, svaki njegov nagon glasno je zahtijevao da je dotakne, ali ostao je nepomičan dok ga je nevino istraživala. U mislima je izbrojao do deset, čineći sve kako bi odvratio um od onoga što mu je radila tijelu. Što ga je nagnalo na ovo? Ona se malo pridiže s njega kako bi skliznula rukom između njih; rukom mu je klizila preko trbuha, a jezikom duž vrata. Svaki mu se mišić u tijelu napnu. Prevlačila mu je prste preko krutih vrpci na trbuhu, a paperjasti joj je dodir

Vjeruje se da su Vikinzi došli u Škotsku tijekom 8. stoljeća, a kad su otišli, ostavili su za sobom nekoliko tradicija i svečanosti, od kojih je jedna bila i proslava Zimskog solsticija. Prihvaćanjem kršćanstva, ova svetkovina je preimenovana u Božić.(Nap. prev.)

157

Klub Brbljivica

bio tako bolno blizu njega, da je to bilo gotovo više nego je mogao izdržati. Morao je stisnuti zube, kako ne bi opet zastenjao. Ona rukom posegnu niže, do pojasa njegovih hlača i dlanom slučajno očeša pulsirajući glavić njegove erekcije. On stisnu stražnjicu, boreći se protiv poriva da se zabije u nju. Zacijelo je ispustio nekakav zvuk jer je odmaknula usne s njegovog vrata. Primjeti nesigurnost u njezinu pogledu. - Jesam li te povrijedila? On odmahnu glavom i tvrdo reče: - To je samo zato što te toliko želim. Ona očima skliznu dolje do njega, vidjevši kako se napeo ispod kože njegovih hlača. Da je bilo moguće, od toga bi mu se samo još više dignuo. - Bi li pomoglo da te dodirnem? - Da - slaga joj on, iako je znao da će mu od toga biti još beskrajno teže. No to što mu je ponudila bilo je toliko primamljivo da joj nije mogao reći istinu. Njezina sitna ruka omotana oko njega... Odagna od sebe te misli i pripremi se za njezin dodir. - Što trebam učiniti? - Razveži vezice. - Ona učini što joj je naložio. Znao je da ne bi smio, ali morao ju je gledati. Ona iskolači oči, vidjevši ga nagog – potpuno nagog. Pitao se hoće li se predomisli, ali nakon duge stanke ona upitno podiže pogled do njegovog. - Obujmi me rukom. - reče joj on tiho. - Pokušat ću. On zatvori oči i zastenja. O, Bože, kakav dobar osjećaj! Ruka joj je bila mekana i hladna, a on tako vreo. Malo se trgnu u njezinoj ruci, kad mu kap tekućine pobježe s glavića. Obujmila ga je nesigurno, ali slatko... bolno slatko. Ne vjerujući da bi uspio progovoriti, pokri joj ruku svojom i pokaza joj kako ga gladiti. U ušima mu zaurlaše požari i predade se plamenu koji mu je zapalila u krvi. Zapljusnu ga užitak kakav nikad prije nije iskusio.

158

Klub Brbljivica

Gladila ga je sve brže i snažnije, čime izazva u njemu pritisak na rubu rasprsnuća; tijelo mu se ukrutilo i znao je da će svršiti. Uhvati je za zapešće. - Stani - promrsi kroz stisnute zube. - Osramotit ću se zbog tebe. Srce mu je udaralo dok se borio povratiti kontrolu. Ona ga upitno pogleda. Predugo sam bio bez žene - objasni joj on, iako je znao da to uopće nije bio razlog – oduvijek je bio čovjek izvanredne kontrole, čak i u seksu – nego je razlog tomu bila isključivo ova žena. Činilo se da je zadovoljna njegovim objašnjenjem. Nagnula se i ponovo ga poljubila. - Koliko dugo? - Promrmlja mu uz usne. Na trenutak je razmišljao i odlučio joj reći istinu. - Od kad sam te prvi put ugledao. Iako nije znala razlog tomu, Caitrina je bila iznimno zadovoljna tom njegovom izjavom. Nije bila posve sigurna kakve je veze njegova potreba da prestane imala s drugim ženama, ali to i nije bilo važno. Otkako ju je upoznao, nije legao ni s jednom drugom. To mora nešto značiti. Možda mu je bilo stalo do nje. Po njegovom napetom tijelu, vidjela je da mu je ugodila onime što mu je učinila. I ugađanjem njemu, shvatila je, ugodila je i sebi. Osjećala se opušteno, samouvjereno i što je bilo najvažnije, željna nastaviti. Ponovo ga poljubi, trljajući tijelo jako nježno o njegovo. Prošli bi je žmarci tamo gdje bi se dotaknuli. Ali to joj nije bilo dovoljno; žudjela je za njegovom težinom i pritiskom ruku. Snažnije ga poljubi, pokušavajući mu usnama prenijeti svoje želje. Mogla je osjetiti kako potiče strast u njemu, ali znala je da će se, bez obzira koliko ga žestoko uzbudila, držati svog zavjeta. Morat će mu reći. Skliznu mu usnama do uha, preko grube, čekinjaste čeljusti. - Diraj me - prošapta ona. - Molim te, diraj me. - Gdje? - upita je on.

159

Klub Brbljivica

Njegov pjevni naglasak, podsjeti je na bogatu i tamnu lavu i prožme je do kosti. Nijedan muškarac ne bi smio imati takav glas – koji može zavesti kad progovori. Posvuda - odgovori mu. On zastenje i nježno joj obujmi grudi rukama, štipajući joj bradavice dok joj se vršci ne ukrutiše. - Ovako, slatka moja? Ona zabaci glavu, predajući se iznimnim osjetima koje su njegove snažne ruke izvlačile iz njezinog tijela. Ruke koje su smrtonosnom snagom mogle vitlati velikim mačem, ali jednako tako gladiti i milovati s brižnom nježnosti. On sklopi usne oko njezine bradavice, uvuče je duboko u usta i povuče zubima dok joj se tijelo – nagonskom usklađenosti – ne poče kretati uz njega. Osjetila je njegovu vrelu i pulsirajuću erekciju uz svoju zdjelicu. Bio je velik, jednako kao i ostatak njega. Iako ga je osjećala pritisnutog uz tijelo, nije posve uviđala koliko je zapravo bilo velik dok ga nije oslobodila iz stega hlača. Na trenutak je preplavi šok i ne tako mali strah – sve dok ga ne uze u ruku. Prisjeti se kakav joj je bio pod rukama – poput čelika u baršunastoj ovojnici. Ali najviše od svega, prisjeti kakav je osjećaj bio upregnuti svu tu sirovu mušku snagu dlanom svoje sićušne ruke. Imala je moć oslabjeti ga užitkom, a ta je spoznaja bila istovremeno i uzbudljiva i ohrabrujuća, dajući joj smjelost za koju je mislila da nije moguća. - Želim te golu - reče joj dok mu je pogled prodirao u nju sa strasti gotovo zastrašujuće siline. Nije to bila samo požuda, nego nešto mnogo dublje. Nešto što ju je omotalo poput toplog, paperjastog plaida. Nešto za što je mislila da nikada više neće osjetiti: sigurnost. Ona kimnu, a on joj spretno zguli spavaćicu preko glave i složi je pored kreveta. Nije više bila na njemu, nego ispružena uz njega. Nije imala vremena posramiti se svoje golotinje jer joj je ponovo sisao grudi, prinoseći ih licu i milujući joj nosom duboki dekolte. Njegove čekinje blagotvorno su joj trljale grozničavu kožu. Nikada se nije osjećala tako dragocjena. Obožavao ju je svojim ustima i jezikom. Kao da je pokušavao zapamtiti svaki centimetar nje, milovao ju je, ništa ne ostavljajući

160

Klub Brbljivica

neistraženim. Od dugih, sporih pokreta žuljevitih dlanova po njezinoj grozničavoj koži, prolazili su je trnci iščekivanja. Bilo je to izuzetno, divno mučenje. Svaki njegov dodir, svaki potez, bio je sračunat za njezin užitak. Želja joj se, poput vrele lokve, skupljala u međunožju. Bila je topla i mekana i očajavala je za njegovim dodirom. Usne mu ponovo prekriše njezine, u vlažnom, tmastom i putenom poljupcu otvorenim ustima. Prstom kliznu duž unutarnje strane njezina bedra. Ona zaustavi dah u iščekivanju. - Reci mi - prošapta on. Ona se pogurnu prema njegovoj ruci, ali on samo vrškom prsta nježno prijeđe preko nje. - Želiš li da te diram tu, Caitrina? - Bila je u tolikoj muci, da joj cijelo tijelo zadrhta od tog paperjastog dodira. - Molim te! -

preklinjala ga je, pritiskajući mu se o ruku, žudeći za snažnijim

pritiskom. Zajeca kad on konačno skliznu prstom u nju, svojim je spretnim milovanjem dovodeći do samog vrhunca užitka. Povukao ju je u dug, mračan tunel osjeta, u komu je mogla razmišljati jedino o olakšanju od pritiska koji joj je rastao između nogu. Promrmlja joj zločesta ohrabrenja u uho, od čega ona postade divlja. Bila je tako blizu... Ali željela je više. Željela je podijeliti svoje zadovoljstvo s njim. Nagonski posegnu rukom za njim, prsti joj se omotaše oko vrele, baršunaste kože. - Pokaži mi - reče mu. Ruka mu se umiri. Pogled mu susretnu njezin. - Jesi li sigurna? -

Ona kimnu

glavom. Uhvativši je za bokove, nježno ju usmjeri ponad sebe, tako da ga je zajahala. Na trenutak zastade, kad između bedara osjeti njegovu debelu, tustu palicu, ali sve zaboravi kada je nasadi na vršak glavića. Tijelo joj poče drhtati dok je nježno gurao glatki, okrugli glavić u njezin otvor. Ona šire rastvori noge i polako se spusti na njega. On ispusti gotovo bolan zvuk, kad ona potonu prema njemu, uvlačeći tusti glavić u sebe. Zastade kad osjeti mrvicu otpora i dopusti tijelu da se navikne na osjećaj rastegnutosti oko njega, premišljajući se osjeća li bol.

161

Klub Brbljivica

Bio je savršeno miran, nimalo se ne mičući, iako je znala da se jedva susprezao. Uoči silnu odlučnost na njegovu licu; mišići vrata i ramena napnu mu se poput luka. - Uopće ne boli tako jako - zaključi ona. On ispusti zvuk koji zazvuči poput hripavog smijeha. - Bojim se da nismo još gotovi, ljubavi moja.

Ljubavi. Iako je znala da je to bila samo fraza, nježnost izrečena u žaru trenutka, ipak osjeti ubod čežnje u prsima. - Nismo? - upita ga. On odmahnu glavom. Ona pokuša utonuti još malo i zaustavi se. - Bojim se da je ovo najdalje što mogu ići, jednostavno si prevelik. Ovaj put se uspio nasmiješiti. - Riječi koje griju srce svakog muškarca, slatka moja, ali uvjeravam te da će ići. Moram ti probiti djevičnjak. Mogu to učiniti brzo, ali neću ti lagati, boljet će. Ona kimnu glavom. Prije nego je mogla razmisliti o tome, on je rukama uhvati oko struka i prikovavši je pogledom, jednim glatkim pokretom snažno prodre u nju. Duboko u nju. Osjetivši oštro štipanje, ona kriknu. - Oprosti - reče on, glasa tvrdog od suzdržavanja. Tijelo joj se borilo protiv tog prodora i prvi joj je poriv bio podignuti se s njega, ali on ju je čvrsto držao. - Daj sebi malo vremena - podstaknu je. - Pokušaj se opustiti. Bože, nevjerojatan je osjećaj biti u tebi. Palcem joj poče trljati vršak na otvoru međunožja i tijelo joj polako omekša. Ponovo je preplavi osjećaj slatke pospanosti. - To je to - zastenja on, malo snažnije je trljajući. Bio je u pravu: Osjećala se nevjerojatno, neusporedivo s bilo čim što je mogla zamisliti. Nikad nije mogla zamisliti da bi ikad mogla osjetiti takvu bliskost s bilo kim. Kao da ju je ispunjavao, njegova muškost pružala joj je sav pritisak za kojim je žudjela – i još više od toga. Tijelo joj se poče kretati, podižući se i opet tonući na njega. Uhvatila je prirodan ritam. Nikada se nije osjećala tako slobodna.

162

Klub Brbljivica

Po ushitu na njegovom licu, znala je da je zacijelo činila nešto kako treba. Kad joj je puls počelo mahnito tući, on joj obuhvati bokove i pomogne joj kretati se brže nad njim. Vrtjela je bokovima, ponirala, sve jače i jače. Sve brže i brže. Sve dok... Tijelo joj stegnu čvrsti zagrljaj užitka i poče pulsirati. Mora biti da je upravo to čekao jer osjeti da se on opušta i prepušta. - Svršit ću - reče joj tvrdo i još jednom se zabije u nju, prodirući joj do samog središta. Pogledi im se susretoše i srce joj se stegnu od onoga što je tamo vidjela. Nježne emocije bile su čista suprotnost njegovoj uobičajenoj hladnoj neumoljivosti; znala je da joj je otkrio dio sebe koji nikada prije nije vidjela – koji možda nitko nikada prije nije vidio. On povika dok mu se tijelo napinjalo i vrući nalet sjemena rasprsnu se u njoj. Ona se pridiže kako bi mu izašla u susret, izvi leđa i kriknu dok ju je obuzimalo vlastito olakšanje. Bilo je jednako kao i prije, samo puno snažnije. Sporo raspadanje, oštar vrhunac osjeta, kratak trenutak u komu joj je srce zastalo i kao da joj je duša dotaknula nebesa. Ali ovaj put, nije bila sama.

Nisam sama. Željela je da to traje zauvijek i zadržavala je taj osjećaj dokle god je mogla, jašući na svakom valu, sve dok nisu jenjali i zadnji trnci osjeta. Teško dišući, sruši mu se na prsa; koža im je bila ugodno skliska i blistava od znoja. Pritisnu mu obraz na prsa. Slušajući kako mu usporava bjesomučan ritam srca, sklopiše joj se oči. Jamie začuje meko i ujednačeno disanje i znao je da spava. Odahnu od olakšanja. Nije imao riječi za opisati ono što je osjećao i bilo mu je drago što je imao vremena sabrati se.

Prokletstvo, što se ovo upravo dogodilo? Nikada prije nije iskusio ništa slično. Znao je da su se snažno privlačili, ali to nije moglo objasniti povezanost koju je osjetio kad je bio duboko u njoj. Povezanost koja je imala daleko više veze s utaživanjem duše, nego požude. Nikad do tad nijedna žena nije

163

Klub Brbljivica

tako potpuno prodrla kroz njegovu kontrolu, koja je bila poput iskovanog željeza. Otkrila je dio njega za koji nije ni znao da postoji. Milovao joj je kosu, razmišljajući o čudnom stezanju u prsima. O preplavljujućem osjećaju nježnosti prema toj sitnoj ženi u svom naručju. Njegovoj ženi. Mislio je da će to biti dovoljno, ali nije bilo. Želio je više, mnogo više. Želio je njezinu ljubav, povjerenje i poštovanje. Jer bez potonjeg, prvo nije bilo moguće. Ali što ako mu to nikada ne bude mogla pružiti? Bio je neraskidivo vezan za rođaka – za čovjeka kojeg nije mogla podnijeti – a njegov vlastiti brat uništio je njezin klan. Koliko dugo će trebati dok ne zatraži da odabere između nje i svoje obitelji – svoje dužnost? Strahovao je od toga dana, ali je znao da će doći. Jer postojale su neke stvari koje nije mogao – nije želio – učiniti. Ušuška je čvršće pod rukom. Čak ni zbog nje.

164

Klub Brbljivica

Trinaesto poglavlje

aitrinu razbudi kucanje na vratima. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati gdje se nalazi i da je sama. Nije znala treba li biti razočarana ili osjećati olakšanje – vjerojatno pomalo od oboje. Pod jarkim danjim svjetlom, sjećanja

na ono što su noćas podijelili dobila su novo značenje i bilo joj je više nego neugodno zbog njezinog strastvenog odgovora na njihovo vođenje ljubavi. Kad bi joj bio potreban podsjetnik, samo je trebala spustiti pogled na plahte zapletene oko njezinih golih nogu i prisjetiti se koliko je točno besramna bila. Obrazi joj se zažariše. Hitro se prignu podignuti spavaćicu s poda, spusti je preko glave, zaveže vezice na vratu i pozove osobu pred vratima da uđe. Bila je to Mor. Jurnula je u sobu, s hrpom čistih plahti u naručju, naslaganih do nosa. - Laird mi je zapovjedio da te probudim da bi se stigla okupati prije doručka. Položi plahte na Caitrinininu škrinju i poče raspirivati vatru. - Želi poći za sat vremena. Caitrina se lijeno protegnu, oklijevajući napustiti ugodnu toplinu kreveta. - Koliko je sati? Njezina stara dadilja ode do prozora i širom rastvori kapke. Zasljepljujuće zrake sunca preliju se preko poliranog daščanog poda. - Gotovo sredina jutra. - Već! - Caitrina uskliknu, iznenada posve budna. - Trebali smo poći za Ascog u zoru. Zašto me netko nije probudio? - Laird mi je naložio da te pustim da spavaš. - Mor se nije činila ništa sretnija što je jutros morala slušati njegove zapovijedi nego što je bila sinoć. Značajno pogleda Caitrinu. - Rekao je da ti je potreban odmor. Caitrina se okrenu da Mor ne bi vidjela kako joj izdajničko rumenilo puže uz obraze. - Jesi li dobro? - upita Mor oklijevajući. - Nije bio previše grub ... - Dobro sam - odvrati brzo Caitrina. Bolje nego dobro. Nikad se nije osjećala tako... dobro. I dalje je mogla vidjeti kako se Mor mršti, pa pruži ruke, obuhvati njezine i

165

Klub Brbljivica

pogleda je u zabrinute oči. - Zbilja, Mor, dobro sam. Bio je... nježan. -

Štoviše,

iznenađujuće. Potpuna suprotnost žestokom, neumoljivom ratniku, kakvim ga je držala. Noćas je vidjela jednu njegovu neočekivanu stranu i nije znala što učiniti s tom novootkrivenom spoznajom. Još uvijek nije mogla pojmiti što se dogodilo. Iznenadio ju je na toliko mnogo razina. Prvo, svojom osjetljivosti za njezine zaostale strahove od nasrtaja onog ratnika, a zatim i potpunim prepuštanjem kontrole u njezine ruke tijekom vođenja ljubavi. Nikad nije mogla zamisliti da će joj podariti takav dar, kada je sve na njemu govorilo da je dominantan muškarac; sama fizička snaga, prirođeni autoritet i predvodništvo, kao i snažna seksualnost koja je isijavala iz njega. A to što mu je vjerovala da će prestati u bilo kojem trenutku, smirilo je njezine strahove više od svega – znao je što joj je bilo potrebno, čak i prije nje same. Je li nekoć mislila da hladan i nemilosrdan? Možda prema svojim neprijateljima, ali prema njoj je bio pun razumijevanja, nježan... gotovo kao da ju je volio. Zadovoljna Caitrininim odgovorom, njezina stara dadilja kimnu, a kad unesoše drvenu kadu, bila je spašena od daljnjeg razgovora. Dok se opuštala u toploj vodi, misli joj, više od jednom ili dvaput, odlutaše na muža. Nagonski je shvaćala da se nešto promijenilo između njih, ali što? Hoće li joj bilo neugodno vidjeti ga? Hoće li se on pretvarati da se ništa nije dogodilo? Je li se išta dogodilo? Napola je očekivala da svakog trena otvori vrata, ali vidjela ga je tek nakon doručka. Ušao je u veliku dvoranu u pratnji njezinog strica i srce joj poskoči. Ukruti se, iščekujući njegovu reakciju. Pogled mu pronađe njezin, i vjerojatno osjetivši njezinu nesigurnost, nasmiješi joj se. Oduzeo joj je dah. I tom jednom običnom gestom, vrlo vjerojatno, i komadić njezina srca. Trebao bi biti grijeh biti tako naočit. S tim iskričavim očima, bujnom tamno riđom kosom koja mu je padala preko čela i senzualnim usnama izvijenim u široki osmijeh, bio

166

Klub Brbljivica

je neusporediv s bilo kim. Izgledao je opuštenije, nego ga je ikada vidjela. Nikada nije primjećivala koliko je uvijek bio na oprezu. No bilo je tu i još nešto... Uvuče dah. Njegova odjeća. Po prvi put otkako ga je upoznala, nosio je tradicionalni gorštački breacan feile – preko tanke lanene košulje nosio je plaid s remenom, osiguran na ramenu njegovim poglavarskim brošem. Ako ništa drugo, odjeća ga je činila još dojmljivijim. Prepoznala je da je plaid bio sličan onomu koji joj je posudio prvi dan kad su se sreli. Iako je bila toliko naviknuta vidjeti ga u dvorskoj odjeći, podsjetio ju je da je, unatoč svojim svjetovnim nizinskim običajima, zapravo, bio Gorštak. Nije se mogala ne zapitati je li to što značilo. On pođe prema njoj, posegnu joj za rukom i podiže je do svojih usana. - Nadam se da si dobro spavala. Iako svjesna da ih promatraju, nije mogla spriječiti rumenilo koje joj se penjalo u obraze. - Jesam, hvala. - Nema na čemu - zadirkivao ju je. Posramljena, zapetlja se, - Nisam mislila.. - Zastade, vidjevši mu smijeh u očima. Nesretniče - promrmlja. On se nasmija i uhvati je ruku pod ruku. - Ako si spremna, možemo se početi opraštati. To je bilo čudno. Stojeći mu uz bok, ruke položene na njegov tvrdi biceps, osjećala je povezanost s njim. Pa, i bili su povezani, uvidje, kao muž i žena. Nikada neće moći vratiti svoj stari život, ali možda bi, ali samo možda, mogla stvoriti novi – ni bolji niti lošiji, nego drukčiji. Oprosti se sa stricem, strinom i rođakom; bilo je to teže nego je očekivala. Toliko mnogo im je dugovala i znala je da im nikada neće moći uzvratiti njihovu ljubaznost. Stvarnost prodrije u sanjivu čaroliju istkanu od njihove strastvene bračne noći, tek kad je rođak John povuče u stranu dok je Jamie razgovarao nasamo s njezinim stricem u poglavarovom solaru.

167

Klub Brbljivica

- Neće ti biti lako, djevojko, udanoj za Campbella. Učinila si veliku žrtvu za svoj klan, ali ako otkriješ da ne možeš to podnijeti, pošalji po mene. Caitrina spusti pogled. Žrtvovanje. Nije bilo ni upola onoliko koliko je trebalo biti. Ipak, rođakova zabrinutost – čak i ako je bila nepotrebna – ganu je. Probode je u prsima. Takvo što bi učinili Malcolm ili Niall. - Hvala ti, Johne, ali neće biti potrebno. Snaći ću se i sama. On je prodorno pogleda. - Neka te ne zavara užitak bračnog kreveta, djevojko. Zateče je Johnova otvorenost – i više nego precizna procjena situacije. - Želi te, ali Jamie Campbell je zbilja opasan i nemilosrdan koliko se priča. Vidio sam ga u akciji. Nikad neće dopustiti sebi potpasti pod ženski utjecaj. Uvijek će, prije svega, biti odan svom rođaku. Ne dopusti da te onaj kostim zavara - reče joj, pozivajući se na Jamiejev izbor odjeće. Očito nije bila jedina koja je primijetila da je promijenio ruho. - Do srži je Campbell – i kao takav, nikada nam neće biti prijatelj. Caitrina pokuša pokriti nelagodu. Je li bila tako prozirna? Je li njezina opčinjenost mužem bila tako očita? Pomisli na svoj zavjet da se drži na distanci, na zavjet da se osveti Campbellovima i posrami se vlastite slabosti. Kako je samo lako podlegla. No nije mogla ni zamisliti da može biti onako nježan... brižan... gotovo pun ljubavi. Ponos je prisili da isturi bradu i susretne rođakov pogled. - Ne trebaš me podsjećati. Dobro znam za koga sam se udala. - I što sam postala. - Bit će negodovanja - upozori je. Njezin rođak je bio u pravu. Ostatku njezinog klana neće se svidjeti to što je učinila. Osjeti treptaj nelagode. Jamie nikad neće tolerirati nelojalnost ili nepoštovanje – kako bi ih inače doveo u red? - Uvidjet će da je tako najbolje. Morali su. Neće doživjeti majčinu sudbinu – slomljeno srce uslijed progona iz vlastitog klana zbog udaje za neprijatelja. Krajičkom oka primijeti da se Jamie i njezin stric vraćaju u sobu. On se zaputi pravo prema njoj s smrknutim izrazom na licu, kao da je mogao pogoditi o čemu su razgovarali.

168

Klub Brbljivica

John je još jednom dugo pogleda, ovaj put gotovo sažaljivo. - Za tvoje dobro, mala rođakinjo, nadam se da si u pravu. **** Kratko putovanje preko Clydea, od Towarda do Rothesaya, prošlo je bez zgoda i do sredine popodneva, Caitrina je bila smještena u dvorcu Rothesay – nekadašnjem veličanstvenom Stewartovom uporištu, sa svojim jedinstveno oblikovanim kružnim tornjevima – koji će joj biti dom dok Ascog ne bude obnovljen. Bio je mnogo raskošniji od bilo kojeg mjesta u komu je ikada živjela i trebalo joj je malo vremena da se navikne na njega – jednako kao i na to da ima muža. Tijekom sljedećih nekoliko dana, uspostavili su krhko primirje. Ono iskovano u tami noći, gdje ništa nije moglo omesti želju i strast. Kasno navečer bi došao u krevet, svukao odjeću ispred tinjajuće vatre, skliznuo gol u krevet pored nje i čekao da ona dođe k njemu. Jednako kao i prve noć, nikada joj nije dopustio da zaboravi da je to bio njezin izbor – da je ona bila ta koja je imala kontrolu. I poput moljca privučenog plamenu, bila je nemoćna oduprijeti se praiskonskom zovu. U tami, u kojoj nitko nije mogao vidjeti njezinu potrebu, posegnula bi za njim. Klizila bi rukama preko njegova velikog, snažnog tijela, uživajući u snazi koja joj se oblikovala pod prstima i želja bi joj se raspojasala. Svojom bi mu strasti ispričala ono što mu nije mogla reći riječima – o svojoj gladi, svojoj želji za njim. I on bi joj, s nježnosti, njoj nepojmljivoj za tako moćnog čovjeka, utažio tu glad, pružajući joj zadovoljstvo, pokraj svega što je ikad mogla zamisliti. No koliko god joj je suprug u krevetu bio nježan i pun ljubavi i koliko god mu je Caitrina dobro upoznala tijelo, u mnogočemu joj je još uvijek bio stranac. Sretni trenuci intimnosti koje su podijelili, nisu se ponovili nakon one prve noći. Držao ju je u naručju, ali nikad nije pokušao razgovarati s njom, nikad nije podijelio s njom svoje misli. Razgovarali su uzdasima i jecajima, ubrzavanjem daha i zatezanjem mišića – jezikom užitka – dijeleći tajne svojih tijela, ali ne i srca. Znala je kako ga uzeti u ruke i gladiti ga

169

Klub Brbljivica

dok mu se svaki mišić na tijelu ne bi stisnuo od potrebe za olakšavanjem; kako ga izazivati, kako ga dodirivati, ali ne i što je osjećao prema njoj. A ujutro, kad bi se probudila, bolna i zadovoljena, ne bi ga bilo. Kao da bi osjetio njezino suptilno povlačenje i odlučio ne pritiskati je. Gotovo da je poželjela da je pritisne. Gledajući ga kako raspoređuje ljude za početak obnove Ascoga, pitala se je li zamišljala one kratke bezbrižne trenutke. Svakim je svojim centimetrom bio vođa – svakim centimetrom zapovjednik. Svakim centimetrom Campbell. Samo u mraku, zapretana u njegove ruke, zapitala bi se je li u njemu bilo i nešto više. Prešutnim dogovorom, usrdno su izbjegavali bilo kakvo spominjanje njegove obitelji – ili njezine. Ali to je visjelo između njih: njegov rođak, koji je željeznom šakom vladao Visočjem i njegov brat koji joj je ubio oca i uništio dom – a k tomu, i sam Jamiejev zastrašujući ugled. Kao što je njezin rođak John i posumnjao, Caitrina je bila pretjerano optimistična glede razumijevanja svoje rodbine za njezin nezavidan položaj. Znala je da su Mor i posluga koja je bila s njom u Towardu činili sve kako bi ostalima objasnili situaciju, ali Lamontovi nikada ne bi prihvatili jednoga Campbella kao svojega i ogorčenost njezinih rođaka – koji su se spustili u dvorac Rothesay kad su doznali da se vratila – na Jamieja i njegove ljude bila je opipljiva. Pokoravali su se njegovim nalozima, previše zastrašeni da bi učinili drugačije. Njegova moć je bila neporeciva. Kao što je odmah primijetila, činilo se da ga je okruživala. Držao se uznosito poput kralja. Svi su bili svjesni da nije bilo mnogo toga što nije mogao učiniti; ograničavalo ga je samo vlastito strpljenje. Možda je njegov autoritet bio neupitan, ali i istinski prezren. No kad se trećeg dana konačno uputila u Ascog, tek tada je shvatila koliko bi situacija mogla biti opasna. Već je bila prošla polovica jutra kad se sjurila niz kratku stazu koja je vodila od Rothesaya do Ascoga – dvorci su bili udaljeni niti kilometar. Sunce je zakrilio teški sloj

170

Klub Brbljivica

oblaka, a jesenja hladnoća prožimala je zrak. Usporila je korak, kako se približavala. Iako je u Towardu jedino i razmišljala o povratku kući, to se pokazalo puno težim nego je očekivala. Ipak je to bilo mjesto na kojem su, prije samo nekoliko mjeseci, njezin otac i braća izgubili živote i nije bila sigurna je li bila spremna suočiti se s emocijama koje bi mogao izazvati pogled na uništeni dvorac. Očito, shvaćajući njezino previranje, Jamie je nije požurivao, nego joj je rekao neka pošalje po njega kad bude spremna. Ali kad se tog jutra probudila, konačno spremna suočiti se s ruševinama svoga doma, već je bio otišao. Iako je znala da je spavao pored nje, činilo se da mu je prešlo u naviku otići prije nego se ona probudi, čime je još dublje zabijao klin između njihove noćne bliskosti i dnevne suzdržanosti. Umjesto da pošalje po njega, odlučila je otići na svoju ruku, želeći biti sama kad ugleda ruševine po prvi put. Srce joj je snažno tuklo dok se uspinjala na vrh brda koje je služilo kao veličanstvena sjeverna kulisa dvorca Ascog. Oštro udahu i suze joj zapekoše oči kad ugleda pougljenjenu ljušturu Ascoga. Pruge pepela pretvorile su dijelove sivog kamena u crni. Iza unutarnjih vratnica kruništa ostao je jedino kameni toranj – lišen drvenog krova. Zapravo, ničega što je bilo izgrađeno od drveta – niti jedne od malih vanjskih zgrada koje su omeđivale dvorište – više nije bilo. Očaj joj se ispreplitao s olakšanjem. Bila je to sablasna ljuštura mjesta koje je voljela – ali još uvijek je stajala, baš poput nje. Pogledom prijeđe preko ograđenog vanjskog kruništa i ugleda roj radnika kako uklanjaju pepeo i krhotine. Oči joj se zamagliše dok su se u njoj vrtložile uspomene na sretnije dane. Gotovo je mogla vidjeti Briana kako trči za jednim od svojih pasa ili Nialla i Malcolma kako, vježbajući mačevima, pokušavaju mlatnuti jedan drugoga. Jedna joj suza skliznu niz obraz i pade na arisaidh. Bože, kako su joj nedostajali! Težina svega što je izgubila pade joj na ramena. Prožeše je usamljenost i tuga. Obim posla – da bi obnovili dvorac do njegove nekadašnje slave – bio je gotovo porazan. Odgovornost, dužnost – sve što je u njezinom dotadašnjem životu oduvijek dopadalo nekoga drugoga – udariše je punom snagom. Sada je to dopalo nju i nije to mogla izbjeći. Brišući nadlanicom suze s obraza, duboko udahnu i zaputi se niz brdo.

171

Klub Brbljivica

Iako su neke od ruševina bile raščišćene, bilo je još mnoga toga za učiniti i namjeravala je sudjelovati u svakom koraku obnove. Jednako kao i Jamie, kako je pretpostavljala. Ali kad je kroz vratnice ušla u dvorište, iznenadi se što mu nije bilo ni traga. Muškarci, većinom bivši očevi sluge i zakupci, prestadoše raditi i oprezno se zagledaše u nju. Ujede je njihova suzdržanost, ali namjest široki osmijeh na lice i obrati se jednom od muškaraca kojeg je prepoznala. - Lijepo te je vidjeti, Callume. - Također, gospodarice - odvrati on, uzvraćajući joj osmijeh. A zatim se uozbilji. Svi suosjećamo s vašim gubitkom, djevojko. Vaš otac je bio veliki vođa. Ona kimnu, knedla emocija zastade joj u grlu. - Hvala - nekako prozbori. - Jako mi nedostaju. Provuče se kroz gužvu, pozdravljajući poimence ostale i raspitujući se za njihove obitelji. Osjetivši se laganija duhom, započe temu popravaka. Callum je izvijesti da im treba još nekoliko dana za raščistiti ostatke, ali da bi mogli započeti sa sječom stabala za obnovu do kraja tjedna. Otoci su oskudijevali drvom, pa su zbilja imali sreće što im je pripadala obližnja šuma s dostatnom količinom debala. Jedan drugi muškarac, ne mnogo stariji od nje, iskorači i postavi joj pitanje, koje je, očito, svima bilo na umu. - Je li istina, moja gospo? Jeste li bili prisiljeni udati se za čovjeka koji vam je ubio oca? - Nisam - ona iznenađeno odgovori. - Hoću reći, udala sam se, ali moj suprug nije imao ništa s napadom. - Ali on je Campbell - ljutito će Callum. - I Argyllov Žbir. - Da - vrdala je. - Ali... - Glas je izdade. Ali što? Što im je mogla reći? Ovo je bilo gore nego je zamišljala. Lamontovi nikada neće prihvatiti jednog Campbella kao svog vođu. Mislila je samo na to kako povratiti dom svomu klanu. No znala je da je to samo delimično bila istina. Jamie ju je prisilio da se uda za njega, ali nije se nešto silno opirala. Na nekoj prizemnoj razini, koju nije mogla objasniti, željela je vjerovati u njega. Spremno dočeka Callumov pogled. - Sada je i moj suprug. -

172

Osvrnu se oko sebe,

Klub Brbljivica

iznenađena što ga još uvijek nije uočila. - Laird - odvaži se. - Je li otišao u šumu potražiti debla? Jedan od muškaraca pljune u blato. - Ne traži Žbir debla, nego ljude. Caitrina se namršti, nagonski se pobunivši na uporabu tog nadimka, iako je znala da ga je i sama nazivala još i gore. Osjeti čudnu potrebu braniti svog supruga, ali znala je da bi je to samo još više otuđilo od klana. - Ne razumijem. Drugi čovjek progovori. - Čisti šume od ljudi vašeg oca, okuplja ih za Argylla.

Ne. To joj izbi dah. - To mora biti nekakva pogreška. No nije bilo pogreške jer u tom trenutku začuje konjski topot i osvrnu se – kroz vratnice, vodeći šačicu vezanih ljudi, ujaha njezin suprug. I nesumnjivo prepozna neke od vezanih ljudi kao očeve bivše stražare. Jamie obrisa prašinu i znoj s čela i sjaše. Unatoč hladnom jutru, bilo mu je vruće i bio je umoran od jurnjave za Lamontovima od praskozorja. Posljednja osoba koju je želio vidjeti bila je njegova lijepa supruga. Njegova lijepa supruga, koja je zurila u njega s tihom optužbom u očima. Iscrpilo ga je posljednjih nekoliko dana. Prokleto se trudio ništa ne požurivati između njih, ali strpljenje mu je bilo napregnuto do krajnjih granica. Dovraga, strast nije bila dovoljna. Htio je sve od nje. Nakon onakve prve bračne noći, ponadao se da bi mogli biti na novom početku. Nije znao što joj je njezin prokleti rođak rekao, ali jutro poslije ga je naglo otrijeznilo. Osjetio je kako se povlači, kako mu se vješto izmiče. Njihova bliskost u krevetu samo je sve dodatno pogoršala. Pružila mu je mrvicu uvida u to kako bi moglo biti. Kad bi mu samo pružila priliku. Ali počeo se pitati hoće li se to ikad dogoditi. Kako bi i moglo, kad je svaki otrovni pogled koji bi mu uputio netko od pripadnika njezinog klana, samo dodatno produbljivao jaz između njih dvoje? - Što to radiš? - poviče ona, trčeći uzbrdo prema njemu. - Ovo su ljudi moga oca. Okrenula se prema jednom od vezanih muškaraca i bacila ruke oko njega, ne hajeći što je bio prekriven slojevima prljavštine i blata od višemjesečnog života u bijedi. To njezino otvoreno pokazivanje emocija prema očevim stražarima dok je njega danju jedva

173

Klub Brbljivica

uspijevala pogledati, Jamieja je u prsima izjedalo poput kiseline. - Seamuse - nježno reče. - Mislila sam da si... - Dobro je vidjeti tvoje lijepo lice, djevojko - odvrati joj stariji muškarac. - I mi smo jednako strahovali za tebe. Tek smo nakon vijesti o tvojoj udaji - reče podrugljivo, - za Argyllovog Žbira, bili sigurni da si preživjela. - Tako sam sretna što vas sve vidim - reče, dodirujući drugog muškarca po licu – taj je bio daleko mlađi – s takvom nježnošću da se Jamie osjećao kao da mu je upravo zarila bodež između rebara. Tako je očajnički želio bilo kakvu njezinu pažnju da je to mogao gotovo okusiti. No kad se okrenula i pogledala ga, na licu joj nije bilo ni traga od ljubavi i nježnosti – samo izdaja i nepovjerenja. - Smjesta oslobodi ove ljude! Jamie se ukoči, ali se ogluši o njezin zahtjev. Osjeti da mu bijes – za koji nije znao da ga ima prije nego ju je upoznao – raste. Njegova hladna razboritost ustuknu pred tim zapaljivim osjećajem. Nekakav muk spusti se nad mnoštvo dok su čekali njegovu reakciju. Kako će najstrašniji čovjek Visočja reagirati na naredbu jedne obične djevojke? Seamus stade ispred nje. - Ja ću te zaštititi, djevojko. - Od koga? - odvrati mu Caitrina, potpuno nesvjesna situacije.

I to je bila nekakva utjeha, pomisli Jamie, iako, doduše, slaba. Za razliku od ovih ljudi, znala je da je nikada ne bi povrijedio. Iako je zaslužila poštenu lekciju. Ali trenutno nije bio siguran da joj ne bi rekao nešto što neće moći povući. - Mislio sam da sam ti rekao da pošalješ po mene kad budeš htjela doći u dvorac reče joj, ne trudeći se prikriti zlovolju. - Nije bilo potrebe ... - Ubuduće, ženo -naglašeno reče, - učinit ćeš što ti kažem. Obrazi su joj gnjevno gorjeli, ali on mudro odabere ne prepirati se s njom. To se odnosilo isključivo na njezinu sigurnost, ali, proklet bio, ako joj se bude ponovno opravdavao.

174

Klub Brbljivica

Začuje negodovanje pripadnika njezinog klana, ali osjeti i njihovo nevoljko divljenje. Imao je svo pravo učiniti i nešto mnogo gore. Bio je laird i njegova je riječ bila zakon – i teško da je podlijegao naredbama nekakve djevojke. Makar mu bila i supruga. Možda se to nije sviđalo pripadnicima njezina klana, ali nisu se htjeli miješati. Gorštaku je ponos bio vrhovni zakon. Nijedan Gorštak vrijedan svoga mača ne bi podnosio da njegova dama preispituje njegove odluke pred vlastitim ljudima. Vjerojatno shvativši da je otišla predaleko, ona snizi ton. - Molim te - reče mu. Zbog čega si svezao ove ljude? - Ni zbog čega - odvrati Seamus. - Osim što je on truli gad Campbell, koji pali i pljačka ljude u njihovim domovima da bi podebljao džepove jednom tiraninu. - Dosta! - zagrmi Jamie. Prije svega, nije ni bila njegova krivnja što su bili svezani nego to što su se odbili predati pod uvjetima koje im je jamčio. Okrenu se prema zapovjedniku svojih stražara. - Odvedi ove ljude natrag u Rothesay. Možda će promijeniti mišljenje nakon nekoliko dana u tamnici. Caitrina dahnu. - Ne! Ne možeš ... - Da - reče on ubojito mirno. - Mogu. - Ne brini, djevojko - reče Seamus. - Ne plašimo se Žbira. Jamie pogleda starijeg čovjeka s takvom silinom da on spusti pogled, dokazujući da laže. Njezin se suprug obrati publici koja se uokolo okupila vidjeti što se događa. - Vratite se na posao, svi! -

Nakon nekoliko izričitih uputa dvojici koju je naznačio kao

predradnike, dopusti sebi opet spustiti pogled na svoju ženu. Gotovo da je boljelo i samo gledati u nju. - Ako se želiš vratiti u Rothesay, mogu ti dodijeliti jednog od mojih ljudi da te otprati. - Ne treba mi ... Njegov gnjevan pogled je zaustavi. - Molim te - reče ona, stajući ispred njega. Položi ruku na njegovu. S obzirom na to da je ionako bio na rubu, svaki mu živac u tijelu poskoči na njezin dodir. - Nećeš razgovarati sa mnom? Nasamo.

175

Klub Brbljivica

On odvrati pogled, ne usuđujući se pogledati joj ruku. - Zauzet sam. - Sve što tražim je nekoliko minuta. Zacijelo možeš odvojiti toliko? Iako nije bio siguran da želi voditi ovaj razgovor u svom trenutnom raspoloženju, ukočeno joj kimnu i pokaza prema vratnicama. U tišini su se spuštali stazom do jezera. Kad su stigli do ruba vode, on se, bezizražajnog lica, okrenu prema njoj,. - Što si željela reći? - Ili optužiti ga, što je bilo izglednije. - Nećeš mi objasniti zašto si zatočio ljude moga oca? Umoran od toga što je uvijek mislila najgore o njemu, bio je u iskušenju da joj ne odgovori, ali nježna molba u njezinom glasu dotaknu onaj dio njega koji je i dalje tražio njezino razumijevanje. - Vjerujem da sam ti, kad smo se vjenčali, rekao da preuzimam jamstvo za tvoj klan – što me čini odgovornim za njihove postupke. Zadužen sam očistiti Bute od odmetnika i, dovraga, namjeravam to i učiniti. -

Zaprepastio ju je

svojim rječnikom, ali nije mario. Smatrala ga je svirepim, pa neka joj bude. Proučavala mu je lice, kao da mu traži slabu točku. - Mislila sam da si došao pomoći obnoviti Ascog. - I jesam. Ali imam i druge dužnosti. - Dugo je pogleda. - Samo, što ti misliš da radim, Caitrina? - Ja... - promuca ona, širom otvorenih očiju. On je primi za lakat i privuče sebi; tijelo mu se zagropalo od napetosti. Nije mogao biti tako blizu nje, udisati njezin zavodljiv miris, a ne poželjeti je uzeti u naručje i poljubiti. Potvrditi da mu pripada tijelom, ako je već bila odlučna ne dati mu ništa drugo. - Ako ljudi krše zakon, odgovornost mi je pobrinuti se izručiti ih licu pravde. Nije se sramio onoga što je učinio; bez ljudi poput njega, bilo bi bezvlađe i kaos. Mogao je osjetiti kako joj srce lupa. Bez obzira na sve, nije bila ravnodušna na njegov dodir. - Ali što su skrivili? - udahnula je, glas joj je bio tanan. - Misliš, nakon što su pružili utočište MacGregorovima? Pokušali su napasti moje ljude i olakšati ih za nešto srebra koje sam im dao za kupnju materijala za obnovu Ascoga. Očito ju je zaprepastio. - Siguran sam da nisu znali.

176

Klub Brbljivica

- Siguran sam da nisu, ali je li to opravdanje? - Nije, ali nisi li im mogao pružiti još jednu priliku? Nakon što su doznali da samo pokušavaš pomoći. Tvrdo ju je pogledao. - I jesam. Ponudio sam im pomilovanje, ako pristanu predati se i prisegnu mi kao svom lairdu. - Zbilja? - Lice joj se razvedri. - To je divno. - Ljudi tvog oca su to odbili. Lice joj se snuždi. - Ah. - Proguta knedlu u grlu. - Razumijem. I njemu je bilo jasno da je razumjela. Pogrešno ga je procijenila i znala je to. Pustio ju je, ali nije se odmaknula. - I što ćeš sad učiniti? - upita ga. - Ako se ne predomisle, poslat ću ih u Dunoon. - Ne! - Užasnuti joj pogled poleti do njegova. - Ne možeš to učiniti. On stegnu čeljust, kao odgovor na to što mu je opet govorila što smije činiti, a što ne. - Ljudi tvog oca su ti koji mi ne daju drugog izbora. - Molim te - reče ona, ponovo ga dirajući – ovaj put po prsima. To ga zapeče poput žigosanja srca. Morala je zabaciti glavu da ga pogleda. - Molim te. Ne smiješ. Objesit će ih. Krv mu je zabubnja tijelom. Bio je bolno svjestan da ga je vješto uvjeravala svojim tijelom. Znao je što čini, ali, prokleta bila, djelovalo je. Nešto mu se uzburka u prsima. Želio je ostati hladan, ali nije bio imun na njezine molbe. Hoće li ikada biti? I to ga, možda najviše od svega, razljuti. - Dopusti mi da razgovaram s njima - molila ga je. - Mogu ih uvjeriti da budu razumni. Upravo to je i tražio cijelo vrijeme. Ništa više od nje nije želio poslati ljude njezinog oca u smrt. On kimnu glavom. - Pobrini se za to. - Od vlastite slabosti prema njoj, glas mu zazvuči grublje nego je namjeravao. - Ali, Caitrina, ovo je zadnji put. Ne pokušavaj ponovno ometati moju dužnost.

177

Klub Brbljivica

Pitao se tko je imao koristi od njegovih riječi. Ovaj put su im se interesi slagali. Ali znao je da neće uvijek biti tako. Ova žena će rastegnuti njegov osjećaj dužnost do točke pucanja jer će učiniti gotovo sve da joj ugodi. Ona naglo odmaknu ruku, kao da je uvidjela što čini – dirala ga je, nagovarala ga je – svojim tijelom. Caitrina ga nikad nije vidjela ovakvoga. Bio je bijesan na nju. I što je bilo još gore, znala je da to nije bilo neopravdano. Još jednom je na prečac donijela krivi zaključak. Ali kad je vidjela očeve ljude svezane, a zatim čula da je naložio da ih se pošalje u tamnicu, osjećaj mjere odletio joj je kroz prozor i na pameti joj je bio samo njegov zastrašujući ugled. S obzirom na to što su ljudi njezinog oca napali iz zasjede njegove ljude, Jamie je prema njima bio više nego pošten. A ona mu nije udijelila ni tračak kolebanja. Umjesto toga, zahtijevala je, naređivala mu da ih pusti, ne saslušavši njegovo objašnjenje – i time dovela u pitanje njegov autoritet pred vlastitim klanom. A kad to nije upalilo, nesvjesno se, kako bi ga pridobila, ponovo okrenula onomu što nitko od njih dvoje nije mogao zanijekati: njihovoj međusobnoj privlačnosti. Nije bio neosjetljiv na nju koliko je želio, i spoznaja da je imala vlast nad tim žestokim ratnikom, činila ju je donekle nesmotrenom. Ali očito nije bio sretan zbog toga. Djelovalo je, ali po koju cijenu? On se okrenu i zaputi se natrag uz brdo prema tornju. Ona osjeti ubod panike, strahujući da bi, ako ga pusti da ode, moglo biti prekasno. - Pričekaj! - Jurnu za njim. Polako se okrenuo i pogledao je; njegove oči, modre poput škriljca uopće nisu odavale o čemu je razmišljao. - Oprosti. Nisam se htjela uplitati. Samo što ti ljudi... ne možeš razumjeti što mi znači vidjeti ih nakon svih ovih mjeseci, kad nisam znala jesu li živi ili mrtvi. Neke od njih poznajem cijeli život. Seamus me je znao posjesti na koljeno ispred vatre i pustiti me da mu se igram s bradom dok me je zabavljao bezbrojnim pričama o našim precima. Nisam te namjeravala osramotiti, propitujući tvoje postupke pred pripadnicima moga klana, ali jedino mi je prirodno osjećati odanost prema njima. - Prvo bi morala biti odana meni.

178

Klub Brbljivica

Ona osjeti ubod krivnje. Bio je u pravu, ali to nije bilo tako jednostavno. - Tražiš od mene da zaboravim godine mržnje i nepovjerenja između naših klanova. - I ono što

znam o tebi. - Ne, ne tražim. Tražim od tebe da mi vjeruješ. No je li mogla? Tu i tamo je željela. Očito joj se nesigurnost ocrtavala na licu. - Koji sam ti razlog dao da mi ne vjeruješ? - izazva je on. - Jesam li te povrijedio? Lagao ti? Učinio što čime bih zaslužio tvoje nepovjerenje? Ona odmahnu glavom. Naprotiv, iznenadio bi je na svakom koraku. A k tomu, i ta povremena nježnost; ta njegova strana koju je skrivao, ali s vremena na vrijeme bi joj je otkrio. - Želim ti vjerovati, ali... - Ali što? Uvrtala je ruke, ne znajući kako mu objasniti. Kako mu je mogla objasniti da se, vjerujući mu, plašila nepovratnog gubitka jednog dijela svoje prošlosti? Da bi se zbog toga osjećala kao da se odriče svoga klana? - To se ne može promijeniti preko noći. Sve se dogodilo tako brzo. Ne znam u što vjerovati. - Zagleda mu se u oči, nijemo ga preklinjući da je razumije. - Zbunjena sam. - A ipak se ne činiš zbunjena noću. Sasvim spremno mi daješ svoje tijelo. Nešto je stegnu u prsima, a vrelina joj sprži obraze. - To je drukčije. - Je li? - On podiže obrvu. - Kako? Vjeruješ mi tijelom, ali ne i srcem. Ona utihnu. Je li to želio od nje? Bilo je nemoguće. Krv joj je snažno tukla u ušima. Kako mu je mogla objasniti da su noću bili sami, samo njih dvoje? Da dnevni problemi nisu prodirali kroz tamu? Zašto ju je ovako pritiskao? Tražio je nešto što mu nije bila spremna dati. - Dužnost mi je podariti ti tijelo - izletje joj bespomoćno. Lice mu je bilo kamena maska, ali nekako je znala da ga je povrijedila. Možda po iznenadnom stezanju čeljusti ili tankim bijelim linijama koje su mu se pojavile oko usta. Probadao ju je očima. - Nije se činilo kao dužnost kad si jecala, uvodeći me duboko u tijelo. Opetovano. - Priđe joj prijeteći korak bliže i mogla je osjetiti kako iz njega isijava bijes. - Jašući me dok ne svršiš.

179

Klub Brbljivica

Ona se trgnu od brutalne iskrenosti njegovih riječi. - Kako se usuđuješ?! - Vrelina sramote uspuže joj uz obraze. Bilo joj je neugodno zbog strasti – gladi – za njim. Bila je divlja, sveproždiruća i neobuzdana. - Nemaš se čega sramiti - reče joj on ljubaznije. - Volim tvoju strast.

Ali što osjećaš prema meni? Poželi da mu može čitati misli. Bilo je jasno da je ljut na nju jer mu nije slijepo vjerovala. Ali koliko ga je, zapravo, poznavala, osim u krevetu? Jedva da ga je i viđala tijekom dana. Držao se na distanci – osim onoga jutra nakon što su se vjenčali. Tada mu je gotovo mogla vjerovati... Okrenula se, glasa otežalog od emocija. - Što želiš od mene? Udala sam se za tebe, dragovoljno ti dolazim u krevet, nije li to dovoljno? On se trgnu kao da ga je ošamarila. - Nije. Ne mislim da jest. Sve je to pogrešno zazvučalo. Kako bi mu mogla objasniti da mu je vjerovala, samo ne potpuno, kao što je on želio? - To što traži ne događa se preko noći. Potrebno je vrijeme. - Naravno. - Hladnoća u njegovu glasu mogla je zamrznuti jezero u sred ljeta. Možda nam je oboma potrebno više vremena. Što je mislio pod tim? Gledala je kako odlazi, kako mu široka, mišićava leđa odmiču uzbrdo i nije znala što učiniti. Željela ga je pozvati natrag, ali nije znala što mu reći da popravi situaciju. Nakon par minuta i ona ode za svojim poslom, provodeći ostatak dana nadzirući napredak čišćenja i pažljivo izbjegavajući supruga. Kad je došlo vrijeme za povratak u dvorac, otkrije da je prati nekoliko njegovih ljudi. Bio je pristojan za večerom, ali udaljeniji nego obično. No tek je kasnije shvatila koliko udaljeniji. Te noći, prvi put otkako su bili u braku, Jamie joj nije došao u krevet. Stišćući prstima prazni jastuk pored sebe, reče sebi da to nije važno, da je zahvalna na vremenu za razmišljanje; ali tupa bol u prsima govorila je drugačije. Je li ga uspjela zauvijek odgurnuti od sebe? Ili joj je samo davao vremena – za koje je tvrdila da joj je potrebno, a više nije bila sigurna da ga je željela?

180

Klub Brbljivica

Četrnaesto poglavlje

ekoliko dana kasnije, Caitrina je klečala na podu velike dvorane, pokušavajući zadržati oči uprte u čađom umrljan kamen, umjesto na događanja ponad nje dok su muškarci podizali divovske nosive grede

novog krova. Duge daske, položene na kamene nosače, koje su, u konačnici, trebale podržavati gornje katove, trenutno su služile kao privremena skela. Pomoću niza ljestava i užadi, grede su podizane na visinu od desetak metara, na vrh raskriljenog tornja. Nije mogla suspregnuti zabrinutost – iako joj je pod nogama bilo čvrsto tlo. Srećom, kameni pod velike dvorane – izgrađen ponad kuhinjskih svodova – nije bio značajnije oštećen. Ni miomiris svježe posječenog drva nije joj uspio smiriti nelagodu. Bio je to opasan posao i nije mogla podnijeti pomisao da bi se tko mogao ozlijediti. Radeći posljednjih nekoliko dana, rame uz rame s pripadnicima svoga klana, upoznala je mnoge od njih i pomisao da bi se nešto moglo dogoditi... nije željela razmišljati o svemu što bi moglo poći po zlu. Ali sa zimom na pragu, morali su brzo raditi. Kratki dani, s povremenim razdobljima maglovite kiše, nisu činili radne uvjete idealnima. U primisli joj je bila spoznaja da je Jamie činio ovo zbog nje. Bilo bi uobičajeno odložiti obnovu do proljeća, ali znao je koliko je željela – štoviše, imala potrebu – vidjeti Ascog obnovljen do prvotnog sjaja. Ako uspiju staviti krov i time spriječiti prokišnjavanje dvorca, mogli bi nastaviti raditi unutra tijekom cijele zime. Vrativši se na posao, umoči ruke u obližnju kantu s lužinom i iscijedi krpu. Ali kad je završila, tkanina se nije činila nimalo čišća jer se voda potpuno zacrnjela. Pomalo teško ustade, osjećajući se poput starice. Većinu dana je klečala na ledenom kamenu, pa su joj koljena bila ukočena i bolna. Ribanje čađe s podova i zidova činilo se beskrajnom zadaćom. Radila je na tomu puna dva dana, a još se nije nazirao kraj.

181

Klub Brbljivica

- Evo, dajte to meni, gospodarice - reče jedna od mladih poslužiteljica, prilazeći joj. - U redu je, Beth, moram protegnuti noge. - Zgrabivši kantu prljave vode, Caitrina priđe prozoru – trenutno, više rupi u zidu bez kapaka i stakla – kako bi prolila sadržaj van, prije nego se spusti po čistu vodu do bunara u dvorištu. Pogleda dolje, kako bi se uvjerila da nema nikoga i zaledi se. Ili možda bi bilo bolje reći, sprži se jer je preplavi vrelina. U kršnom, snažnom čovjeku koji je zamahivao sjekirom, bilo je nešto što te je prisiljavalo da ga pogledate dvaput, a to nešto se pretvori u opčinjenost kad uvidje da je to bio Jamie. Unatoč studeni, svukao je plaid, a košulja bi mu se zategnula na dojmljivim mišićima leđa, kad bi zamahnuo sjekirom u širokom luku iznad glave i pustio je da padne uz odjek cijepanja. Ona duboko udahnu. Kao da je osjetio njezin pogled, on se osvrnu preko ramena i na trenutak u kojem joj zastade srce, zagledaju se jedno u drugo – razdvojenost između njih bila je opipljiva – prije nego se ona naglo povuče unutra. Leđima pritisnutim o kameni zid, borila se uhvatiti dah, osjećajući se poput budale. I zbog toga što ju je uhvatio kako zuri i zbog svoje reakcije. Kako je mogao tako utjecati na nju? Pa, i prije je vidjela muškarca kako zamahuje sjekirom – doduše, nijednog tako izražajne tjelesnosti. Izražajne tjelesnosti koju je intimno poznavala. U tome i jest bio problem. Vidjela ga je gola, znala je kako je bilo položiti ruke na sve te tople, tvrde mišiće. Znala je kako je bilo osjetiti nalet sve te vreline i snage u svom tijelu. Nedostajala joj je ta povezanost. On joj je nedostajao. Poče se odmicati, kad začuje krik, a zatim i Jamieja, kako grleno uzvikuje: - Pazi! Srce joj je snažno udaralo od panike i vratila se do prozora, strahujući od najgoreg. No kad joj pogled puknu u smjeru nevolje, vidje da je situacija već pod kontrolom. Činilo se da se, kad su se dvojica mladih pripadnika njezinog klana, noseći hrpetinu dasaka između sebe, pokušala uspeti uza nove stube, sva težina svalila na onoga koji je bio uniže. Gdje im je bila pamet?! Bilo je to daleko previše dasaka da bi ih nosila dva čovjeka. Momak je mogao pasti ili još gore, mogla ga je zgnječiti teška drvena građa, ali umiješao se Jamie, podmećući svoju snažnu ruku. Vrlo snažnu ruku. Mišići su mu se

182

Klub Brbljivica

napeli dok je pridržavao težište klizećeg tereta. Oči joj odlutaše s njegovih ruku do snažnog torza i ravnog trbuha, pa naniže do snažnih mišićavih nogu u prašinom prekrivenim kožnim hlačama. Opet je to činila. Zurila. Ali nije je privukla samo njegova fizička pojava. Od njihovog sukoba od nekidan, zatekla bi se kako ga promatra – štoviše, proučava. Bio je poput slagalice koju je pokušavala dokučiti... doduše, potajice. Nije joj dao naslutiti svoje misli, uobičajeno se ponašajući prema njoj, obzirno i susretljivo. Džeći se svojih riječi, davao joj je vremena, bez obzira na to što je tijekom dana bio još češće u njezinoj blizini. Ali nešto je nedostajalo: on u njezinom krevetu. Čeznula je za onim trenucima intimnosti koje su bili dijelili noću – što mu je, kad se povukao, nesumnjivo i bila namjera. Kako je mogla čeznuti za nečim što je tako kratko poznavala? To je bilo besmisleno. Ili možda i nije. Možda joj je bilo stalo do njega više nego je uviđala. I promatrajući ga ovih posljednjih nekoliko dana, počela se propitivati bi li to bilo toliko pogrešno. Nije vjerovala ni da bi njezin otac uspio postići ovoliko u tako malo vremena. Pod Jamiejevim skrbništvom i ravnanjem, napredak u obnovi dvorca nije bio ništa manje nego spektakularan. Nikad nije dvojila u njegov autoritet, ali se počela diviti i njegovom predvodništvu. Predvodio je vlastitim primjerom, a ne ukazom, nikada ne tražeći od svojih ljudi ono što nije bio voljan sam učiniti. Kao i u bitci, bio je predvodnik, prvi koji se suočavao s neprijateljem. Puno je zahtijevao od njih, ali od sebe još i više; uvijek je prvi stizao i posljednji napuštao dvorac. Bilo je razvidno da su Jamie i njegovi ljudi imali određeno iskustvo u gradnji – nimalo iznenađujuće, s obzirom na velik broj dvoraca koje su držali Campbellovi – ali dojmila je se njegova stručnost. Bio je vješt s brojevima, mjerenjima i planovima, pružajući joj time uvid u vještinu i inteligenciju koja je stajala iza hvaljenog ratnika. Doista, njegova zapovjednička vještina bila je vidljiva u neobjašnjivom načinu na koji je

183

Klub Brbljivica

bio svjestan gdje se nalaze ljudi i što se događa oko njega. Kao što je njezin otac rekao, bilo je mnogo više u Jamieju Campbellu od fizičke odvažnosti – i zbilja se i sama uvjerila u to. Pripadnici njezinog klana, za razliku od Campbellovih, nikad prije nisu radili toliko opsežan posao i Jamie je pokazao izuzetnu strpljivost – čak i kad ih je, kao sada, pogreška mogla skupo stajati. Uz pomoć njezinog supruga, dvojica mladih pripadnika njezinog klana uspjeli su iznijeti drvenu građu na vrh stubišta i složiti je uz suprotni zid u velikoj dvorani. Ne želeći da je uhvati kako zuri, Caitrina se vrati svojoj kanti i izlije prljavi sadržaj kroz prozor. Beth i još dvije poslužiteljice koje su joj dragovoljno pomagale, svjedočile su događaju s više nego usputnim zanimanjem i iznenada joj sinu zašto su ti momci nosili toliko tereta – bili su itekako svjesni svoje publike i nastojali su zadiviti mlađahne poslužiteljice. I Jamie je shvatio o čemu je riječ i činilo se da im drži oštro predavanje na suprotnoj strani dvorane. Što god da im je rekao, djelovalo je jer su dvojica posramljenih momaka ozbiljno kimnuli i požurili niz stepenice, ne osvrnuvši se. No Jamie se osvrnuo prema njoj i po izrazu lica vidjelo se da nije bio sretan što je vidi. Prostrijelio ju je mrkim pogledom, jasno joj pokazujući da je spreman sjuriti se k njoj i dati oduška svojem nezadovoljstvu. Slatko mu se nasmiješila, što ga je, činilo se, samo dodatno razbjesnilo. No na sreću, (naslutila je što bi se moglo skrivati iza tog mračnog pogleda), poziv izvana spriječi ga da dođe k njoj. - Moj lairde! Osvrnuo se preko ramena odgovoriti muškarcima dolje, na kruništu vanjske utvrde, i nakon kratkog razgovora, još je jednom razdraženo pogleda i vrati se istim putem niz stube u dvorište. Zaprepastilo ju je koliko su brzo pripadnici njezinog klana postali ovisni o njemu. Sumnjala je da su uopće toga bili svjesni i vjerojatno bi se užasnuli kad bi im se ukazalo na to. Stare predrasude teško će umrijeti.

184

Klub Brbljivica

Iznenadna spozna da je Jamie bio u vrlo teškom položaju jer je premošćivao dvije strane podijeljenog Visočja – gorštak koji je simpatizirao Nizinsku vladu. Nijedna strana ga nije prihvaćala, a obje su bile pune nepovjerenja prema njemu. S jedne strane bili su Gorštaci – nevoljni odreći se razuzdanih ovlasti i načina života koji su uživali stotinama godina. S druge je bio kralj – koji je postajao sve moćniji, dodatno potpomognut snagom Engleske na svojoj strani. Pokušavajući zbližiti te dvije strane, Jamie se udaljio od obje. Težak je bio – i samotan – put koji je odabrao. Ali presudan, uvidje Caitrina. Bez ljudi poput Jamieja, koji su, u opasnim vremenima promjene, usmjeravali pregovore, svi bi mogli završiti kao MacGregorovi. Bila je to otrježnjujuća misao. Vidjelo se da je Beth, kao i ostalim poslužiteljica koje su se okupile oko nje, vidno laknulo kad je Jamie izašao iz dvorane. Caitrina im je mogla vidjeti po izrazima lica da su htjele nešto reći. - Što je, Beth? Djevojka je oklijevala, malo pocrvenjevši, kao da nije znala kako to izreći. - Samo smo htjele reći da... ovaj... sve vam se divimo, gospodarice, zbog toga što ste učinili. Zbog vaše... ovaj... hrabrosti.

Hrabrosti? - U čemu? Beth spusti glas, hitro pogledavši u vrata kroz koja je Jamie upravo bio nestao. Znate, zbog toga što ste se udali za Žbira. Jeste li vidjeli kako je vikao na nesretnog Robbyja i Thomasa? Samo su pokušavali pomoći. - Imao je pravo tako razgovarati s njima; momci su se mogli ozlijediti. - Nije željela naglašavati da su ih mladići, prije svega, pokušavali zadiviti. Ali bilo je jasno da djevojke nisu to doživjele jednako kao ona. Kad bi samo pružile Jamieju priliku. Zastade, zapanjena načinom na koji je razmišljala i koliko je čvrsto stala na suprugovu stranu. Učinio je toliko toga za nju; zašto joj je to tek sada postalo jasno? Ne samo obnavljajući Ascog, nego prije svega, pobrinuvši se vratiti ga njezinom klanu. Znala je da ga je želio i njegov brat, a ipak se Jamie izložio opasnosti Auchinbreckovog nezadovoljstva zbog nje. I to nije bio prvi put. Kad je čuo za napad na Ascog, dojurio je natrag i pokušao ga zaustaviti. Nakon toga se izložio opasnosti Argyllovog nezadovoljstva, uskrativši mu odati položaj MacGregora dok nije uspio dogovoriti

185

Klub Brbljivica

njegovu predaju, znajući koliko je njegova sigurnost koštala njezinog oca. Mogao je ubiti MacGregora, čovjeka kojeg je lovio, ali nije. Učinio je to zbog nje, kao znak dobre volje, a što mu je ona pokazala zauzvrat? Sumnju i nepovjerenje. Istina je teško pogodi. Ako je željela da njezini ljudi prihvate Jamieja – da mu pruže priliku – trebala je početi od sebe. On je bio njezin suprug. To joj je bila dužnost... Ne, to uopće nije bilo pitanje dužnosti nego njezinih zbunjujućih, zapetljanih osjećaja prema njemu. Osjećaja s kojima se bojala suočiti i koji se nisu dali tako lako odagnati. - A kako vas je tek gledao. Protrnula sam do nožnih prstiju. - Beth zadrhti. - Da je mene tako gledao, okrenula bih se i pobjegla. Ostale djevojke bjesomučno zaklimaše glavom i Caitrina se nasmiješi njihovoj dramatici. - O, nije on tako loš. Sve tri djevojke je pogledaše kao da je poludjela. - Nije, nego je još i gori - dobaci neki muškarac. - I bilo bi dobro da to ne zaboraviš, djevojko. Prepoznavši glas, Caitrina se okrenu na tu upadicu i ugleda Seamusa kako se pažljivo spušta niz ljestve. Kao jedan od rijetkih ljudi s iskustvom u gradnji, dobio je zadatak nadgledati opskrbu drvne građe. Jamie mu je ukazao čast tom odgovornosti, što se ne bi reklo po Seamusovoj ogorčenosti. Sukladno obećanju, Caitrina je nagovorila očevog čuvara da se preda Jamieju, iako je gotovo poželjela da nije. Seamus je poticao nered. - Nisam zaboravila, Seamuse - tiho mu reče. - Ali ne možeš zanemariti ono dobro što je učinio ovdje. Nije mi pružio nikakav razlog da mu ne vjerujem. - Ponovo se okrenula prema Beth i djevojkama. - Niti je čudovište kakvim ga prikazuju ljudi. Moramo mu dati priliku. - Kad ih, čini se, nije uspjela uvjeriti, istaknula je: - Sad je on naš laird. - Ne zadugo, ako Bog da - reče Seamus.

186

Klub Brbljivica

Imao je izraz lica od koga je prože studen slutnje. Namršti se, nadajući se da je pogrešno shvatila na što je smjerao. - Proći će neko vrijeme dok ne budemo imali sina dovoljno starog da postane laird, Seamuse. Ako nastave ovako, bit će pravo čudo ako dobiju dijete. Jamie se upravo bio vratio u dvoranu i zaputio pravo k Caitrini, kad je čuo kako ga neočekivano brani i osjeti bljesak nade. To je bio prvi može bitni znak da se smekšava, u gotovo tjedan dana otkako su došli na Ascog. Zapita se je li bilo mudro povući joj se iz kreveta. Htio joj je dati vremena da shvati da su dijelili nešto posebno. Da joj nedostaje, ne samo njihovo vođenje ljubavi, nego i on sam. Ali duge, hladne noći, počele su ga žuljati. Svakodnevno je radio, gotovo do iscrpljenosti, kako bi odvratio misli od svoje lijepe mladenke, ali mu je njezina stalna prisutnost bila poput čička pod sedlom. Bio je odviše svjestan njezine prisutnosti i zatekao bi se kako je gleda u najnezgodnije vrijeme. Jedino što ga je primirilo bila je spoznaja da je i ona gledala njega. Izgledali su više poput dva prepredena lava koja kruže jedan oko drugoga, nego kao muž i žena. Povremeno bi mu se učinilo da gleda potpuno drugačiju osobu od one kakva je bila kad ju je prvi put sreo. Nestala je mažena i pažena djevojka uronjena u svilu i čipku, a njezino mjesto zauzela je odlučna mlada žena, koja je povazdan ribala podove u haljini nedostojnoj sluškinje. Za djevojku koja se nekoć odijevala poput princeze, promjena je bila zapanjujuća. Unatoč tomu što joj je opetovano nudio novu odjeću i nakit, ništa što bi odjenula nije odavalo nikakve znakove bogatstva. Njezina kosa, nekoć upletena u složene kreacije, sad je bila jednostavno svezana na potiljku tankom, pohabanom crnom vrpcom i izgubila je svoj raskošan sjaj. No promjene su zadirale daleko dublje od samog izgleda. Jedno je vrijeme mislio da nije bila svjesna zbivanja oko sebe, ali to je bilo jako daleko od istine. Iznenadilo ga je koliko je bila prijemčljiva za potrebe svojih ljudi. Ženama koje su izgubile muževe u napadu organizirala je mušku pomoć u polju i oko stoke, tješila ih zagrljajem ili stiskom ruke – Caitrina im je uvijek bila na raspolaganju.

187

Klub Brbljivica

Otvoreno pokazivanje ljubavi i naklonosti kojima je obasipala obitelj, čemu je nekoć svjedočio, preusmjerila je na svoj klan. Opravdano ili neopravdano, i Jamie je žudio za tim. Razaranje njezinog doma i obitelji, prisililo ju je da odraste i preuzme više odgovornosti. Divio se ženi kakva je postala, ali nisu sve promjene bile dobrodošle. Nije više imala iluzija, a on nije mogao ništa učiniti čime bi joj vratio mladenačku naivnost. Učinio bi sve da joj vidi radost u očima, neokaljanu tugom i gubitkom. No trenutna mu je briga bila njezino zdravlje. Vidio je znakove umora na njenom blijedom licu i znao je da, vjerojatno, spava jednako malo kao i on. Stravično se ubijala od posla i nije namjeravao samo sjediti i dopustiti joj da se dovede do ruba iznemoglosti. Nekoć je tvrdila da ju je želio posjedovati, imati je kao lijep ukras pored sebe. Ako je ikada i bilo nagovještaja istine u njezinoj procjeni, sada je nestalo. Ponosio bi se imati je uza se, ali ne zbog njezine ljepote, nego zbog snage i izdržljivosti. Zbog njezinog duha i strasti. Zbog energije koja je mogala parirati njegovoj vlastitoj. I zbog toga što je suosjećala sa svojim klanom, čemu je svjedočio bezbroj puta proteklih tjedana. Sve ih je tješila, iako je izgubila više od ikoga od njih. Njegova želja za njom nije imala nikakve veze s posjedovanjem, nego isključivo s osjećajima koje je budila u njemu – dotaknula je dio njega za koji nije ni bio svjestan da postoji. Osjećaji. Čuvstvo. Brižnost. Sve mu je to bilo strano dok nije sreo Caitrinu. Nikad prije nije primjećivao koliko je bio usamljen. Već od prvog puta kad su vodili ljubav, znao je da je drugačija. Žudio je za mnogim ženama, ali nijednu od njih nije poželio zauvijek držati u naručju. Nikad se prije nisu ispreplele strast i osjećaji. Kad je ušao u nju, osjetio je, ne samo fizičko zadovoljstvo, nego zadovoljstvo koje mu je obuzelo svaki dio tijela i duše. Barem je njemu bilo tako. Zapekla ga je njezina tvrdnja da mu se podala iz dužnosti.

Dužnost. Kako jedna riječ može zadati toliko snažan udarac?

188

Klub Brbljivica

Jasno, ironija je bila u tomu što je dužnost držao svojim najsvetijim načelom. Svoju dužnost prema poglavaru, prema klanu, prema obitelji. Prema supruzi. Nikada nije očekivao da će se mu se to vratiti u lice s tako razornim učinkom. Nije želio njezinu dužnost, nego ljubav i strast. Želio je da mu se dragovoljno preda – zato što ga je željela, a ne jer je to morala. Nekoliko dana prije, naljutio se na nju, nestrpljiv što nije uviđala kakav je doista bio. Ali trebalo joj je vremena. Nakon tako teškog gubitka, bilo je prirodno da je bila prestravljena opet voljeti. Prisegnuo je da će se suzdržavati dok mu sama ne priđe, ali svakim danom koji bi prošao, bijes mu je sve više rastao –spreman provaliti u bilo kojem trenutku. Osjećao se kao medvjed probuđen usred zime. Gladan. Prišao joj je bliže, ali još ga nije bila primijetila. Seamus joj tiho odvrati. - Dijete nije..- Zastade usred rečenice, osjetivši Jamiejevu prisutnost i okrenu se susresti njegov pogled. Jamie izvi obrvu. - Ne daj se smesti. Što si htio reći? Seamus se nasmiješi. - Upravo sam htio reći da se svi veselimo danu kada će jedan Lamont iznova vladati Ascogom. Uopće nije namjeravao to reći, ali Jamie je ionako bio na oprezu glede ogorčenog Lamontovog čuvara. - Dan koji ćemo još dugo čekati -uzvrati mu Jamie. - A možda nikada i ne svane, ako ne dignemo ovaj krov. Seamus shvati poruku. - Da, gospodaru - reče i ponovo se uspe uz ljestve, nadgledati ljude koji su dizali grede gore u toranj. Jamieju ne promaknu njegov fin sarkazam – engleski - gospodine - a ne škotski lairde - – a niti Caitrini. Činilo se da će nešto reći, ali Jamie je uhvati za ruku. - Nemoj. Mogu s njim izići na kraj. - Ali ... - Izaziva me. Njegovo ruganje me ne ljuti. Gorštak sam jednako kao i on, iako bi njemu, možda, bilo draže da je drugačije.

189

Klub Brbljivica

Mlade poslužiteljice s kojima je Caitrina stajala, hitro se izgubiše, ali ne prije nego virnuše prema njemu, kao da je bio utjelovljeni vrag. Činilo se da je njihov strah uznemirio Caitrinu. - Ne smeta li ti to? - upita ga. On slegnu ramenima. - Trebalo bi. On uzdahnu, naučivši ponešto o supruginoj upornosti tijekom proteklog tjedna. Neće odustati dok joj odgovori. - Davno sam se prestao truditi promijeniti tuđa razmišljanja. Ljudi će vjerovati u ono što žele. Jesam li negativac ili pobjednik, ovisi o tomu na čijoj si strani. Ona nabra nos. Malen, ne tako iskrivljen nos, koji je trenutno bio zamrljan čađom. Nikada nisam razmišljala o tomu na taj način. - Ne preziru me baš svi, Caitrina. I ja imam obožavatelja - on suho reče. Oči joj se suziše. - Kakvih obožavatelja? - On slegnu ramenima. - Može bitno, ženskog roda? Na to mu se usne razvukoše u osmijeh, uviđajući da je ljubomorna. - O, ima ih raznih - zadirkivao ju je i nasmija se kad joj se usne skupiše u tanku liniju. Žudio je omekšati ih svojim usnama i jezikom. - Jednog dana ću te odvesti u Castleswene, upoznati te s nekima od njih. Čekao je njezinu reakciju. Govorio je o budućnosti, iako nije bilo razvidno jesu li je uopće imali. Ona kimnu, a on odahnu, nesvjestan da je zadržavao dah. Priđe joj korak bliže. - Caitrina, ja... - Provuče prste kroz kosu, oklijevajući joj reći ono što je želio. - Molim? Kako joj je mogao reći da ju je htio natrag u krevetu? Obećao je dati joj vremena....

O, k vragu! - Moramo razgovarati - reče joj umjesto toga. Natruha opreza u njezinim očima potvrdi mu da je bio u pravu što je nije pritiskao. O čemu?

190

Klub Brbljivica

Primi je za šake i okrenu ih dlanovima prema gore. Bili su crveni i suhi, prekriveni ružnim plikovima i razuđenim ogrebotinama. - O ovomu. - Ona pokuša povući ruke, ali ih je on čvrsto držao. - Ovo mora prestati - nježno joj reče. - Ubijaš se od posla. Ako ne usporiš i malo se ne odmoriš, srušit ćeš se. Ona svrnu pogled, ali je primjetio da je tvrdoglavo stisnula usne. - Dobro sam. - Ti si moja žena, a ne nekakva sluškinja koja pere posuđe. - O tomu je riječ? O izgledu? Čeka nas posao koji treba obaviti i nije važno tko će to učiniti. Ovo je moj dom. Nećeš me prisiliti da sjedim, vezem i sviram lutnju dok ostali rade. Taj prikaz obiteljskog života dobro mu zazvuča. Volio bi je čuti kako mu svira. No znajući da trenutno neće cijeniti iskrenost, pokuša drugačiji pristup. - Nije sigurno sa svim onim opasnim poslom na krovu. Mogla bi se povrijediti. Ona još malo isturi bradu i susretnu njegov pogled, ne odstupajući ni centimetra. Ako je dovoljno sigurno za druge, dovoljno je sigurno i za mene. Usne mu se ovjesiše. - Ja ne... Zastade, zapanjen onim što je zamalo prevalio preko usana. Ljubav. Ja ne volim

druge. Je li to osjećao za nju? Jednom ga je Margaret MacLeod optužila da ne zna značenje te riječi. Možda je bila u pravu jer nikada prema nikomu nije osjetio nešto ovako nerazumne siline. Nikada se prije nije morao boriti ovako čvrsto zauzdavati osjećaje jer mu nikada nisu predstavljali ništa bitno. Sve dok nije upoznao Caitrinu. Zacijelo mu je pročitala zapanjenost na licu jer ga je čudno gledala. - Ti ne, što? Znao je da joj njegovi osjećaji neće biti dobrodošli. Prestravit će je. Pobjeći će od njega kao preplašeni zec. Maskirajući izraz lica, odagna uznemirujuće misli i reče joj, Ne želim biti prisiljen zapovjediti ti da se vratiš natrag u Rothesay. Oči su joj plamtjele poput šumskog požara. - Ne bi se usudio. - Ne bih? - Vrlo skoro bi se mogla uvjeriti da je mogao biti jednako tvrdoglav kao i ona. Buntovni izraz na njezinom licu bio je rječit, ali mudro je odabrala ništa ne reći.

191

Klub Brbljivica

Dugo ju je gledao, primjećujući svaki djelić njezina razbarušena, umorna izgleda. Spreman sam biti razuman. Ona nepristojno frknu. - Kako galantno od tebe! A reci mi, molim te, kako ti to definiraš razumno? - Gospodarica si zamka i ponašat ćeš se u skladu s tim. Možeš nadgledati radove, ali to ne podrazumijeva da ćeš na rukama i koljenima ribati podove. I.. - reče on, znakovito joj pogledavši haljinu, - odijevat ćeš se kako priliči statusu moje žene. Bila je bijesna. - Dakle, ti smiješ sjeći drva poput običnog težaka, a ja nemam pravo na istu povlasticu. Povlasticu ribanja podova? Nije mogao vjerovati da su se svađali oko toga. Priđe joj korak bliže. - Vidio sam da me gledaš. Ona pocrvenje do korijena kose. - Nisam te gledala - ljutito mu odvrati. - Ali još uvijek mi nisi objasnio zašto ti imaš pravo na to, a ja ne. - Drukčije je za muškarce. Ona mu priđe korak bliže, dovoljno blizu da je mogao osjeti kako mu njezine bradavice dodiruju prsa. Obuze ga vrelina. Žudio je uzeti je u naručje, znajući točno kakav je bio osjećaj osjetiti tu bujnu mekoću na svojoj koži. Ovo je bilo najbliže što joj je bio danima. Njezin nježan cvjetni miris dopirao mu je do nosa, mameći ga, unatoč njezinom očitom bijesu. - To je nešto najtvrdoglavije, najsmješnije što sam ikada čula. To nema smisla. - Bez obzira na to, tako stoje stvari. - I to je jedino objašnjenje koje ću dobiti? - Već sam ti dao ono najvažnije. - Obrisa joj čađavu mrlju s nosa, gledajući je u oči. - Ne vidiš li da sam zabrinut za tebe? Želim da budeš sigurna. Nešto od njezina gnjeva rastopi se zbog njegova priznanja. - Nisi li me jednom optužio da živim pod staklenim zvonom? Da sam razmažena i zaštićena od stvarnog svijeta? A sad pokušavaš učiniti isto. Ne razumiješ li da nikada više neću biti ta djevojka?

192

Klub Brbljivica

Prstom joj je klizio duž nježne obline čeljusti, zastao ispod brade, a zatim joj zabacio glavu da bi ga mogla pogledati. - Nikad nisam namjeravao prouzročiti ono što se dogodilo, Caitrina. Valjda ti je to sad jasno? Izgledala je pomalo omamljeno, ali kimnu glavom. - Znam da nikad neće biti onako kako je bilo, ali samo te želim zaštititi. Ne možeš nastaviti ovako. - Samo želim pomoći. - I hoćeš, ali ne iscrpljujući se poslom dok se ne srušiš. - Nećeš mi zabraniti biti ovdje? Začu joj natruhu očaja u glasu. - Ne, neću ako učiniš što tražim. - Posegnu u svoj sporran26 i izvadi malu kožnu vrećicu s novcem. - Evo, uzmi ovo. Želim da odeš u selo i kupiš sebi nekakvo platno ili haljinu, ako je uspiješ naći. Poslat ću u Edinburgh po neke finije haljine, ali ovo će morati poslužiti za sada. Danas, Caitrina. Otići ćeš već danas. Činilo se da ga želi odbiti, ali uze vrećicu i gurnu je u svoje skute. Prignu glavu i načini teatralan naklon klecanjem. - Kako želite, moj lairde. Usne su mu se trzale dok je odlazila, kad se na pola puta do vrata okrenula i zaputila natrag prema njemu. - Zaboravila sam kantu. - Ja ću ti je donijeti. - Otiđe je par koraka u stranu i sagnu se podići kantu dok se Caitrina zaustavila upravo tamo gdje je maloprije stajao. Začuje lomljavinu, a zatim i povik. Podiže pogled i instinktivno reagira. Baci se prema njoj, rukom je zgrabi oko struka i povuče na tlo, štiteći je svojim tijelom. Pripremio se. Greda koja je padala, udari ga svom silinom i jauk mu propara pluća. Iako je izbjegao najgori dio, nazubljeni rub grede udari ga u rame dovoljnom snagom da mu propara košulju i duboko ga zareže po ruci. Osjeti kako mu topla bujica krvi curi niz ruku. 26

torbica koja se nosi na škotskom kiltu; (Nap. prev.)

193

Klub Brbljivica

Skotrlja se s Caitrine, boreći se protiv plamteće tutnjave boli u ramenu. Boli od koje ga zahvati omaglica. Dvoranom se razlije kaos. Začuje povike ponad sebe i vrištanje poslužiteljica. Posvuda nastade strka, ali on je vidio samo nju. Caitrina je bila na sigurnom. Bogu hvala! Njegovi su neprijatelji tvrdili da mu venama teče led i da ništa ne može prodrijeti kroz njegovu smrtonosnu mirnoću. Trebali su ga sada vidjeti. Srce mu je lupalo kao u preplašenog zeca. Nikad se u životu nije tako vraški uplašio. Da joj se što dogodilo... nešto vrelo i čvrsto zape mu u prsima. Ako je i postojala ikakva sumnja, više je nije bilo. Bila je to ljubav i volio ju je svakim djelićem svoga bića. Nadvila se nad njim, mrtvački blijedog lica. - O, Bože moj! Što se dogodilo? - Spusti pogled na njegovu ruku; iz otvorene rane šikljala je krv, bojeći mu rukav u crveno. Povrijeđen si. - Suze joj navriješe na oči i kao da joj se lice naboralo.

Plače. Zbog mene. Ali ništa mu ne prodre kroz crnu izmaglicu bola kao taj pogled u njezinim očima. Bio je to pogled koji nije vidio nikad prije. Ranjiv. Izložen. Kao da joj je gledao ravno u srce. Rame ga je pakleno boljelo, ali to je bio najljepši prizor koji je ikada vidio. Jer, odale su je oči, nježna suza koja je pala. Nije ih povezivala samo dužnost.

194

Klub Brbljivica

Petnaesto poglavlje

aitrina se ushodala lairdovim odajama, svim silama se trudeći ostati mirna i skloniti se Mor s puta, ali čekanje je bilo mučno. Krv. Bilo je toliko mnogo krvi. Ona grubo tesana greda koja je pala po njima

bila je široka najmanje tridesetak centimetara. Dovoljno teška da ubije. Zatvorila je oči i duboko udahnula, ali nije mogla smiriti mahnito lupanje srca. Uhvatila ju je panika i još se nije smirila.

Bože dragi, Jamie je mogao poginuti! Otrgnut od nje jednako brzo kao i njezin otac i braća. U tom djeliću sekunde, kad je shvatila što se događa i što je učinio da je spasi, srce joj je bubnjalo u prsima i strgnulo svu prijetvornost s njezine svijesti. Neprijatelj. Žbir. Campbell. Ništa joj od toga nije bilo važno. Bilo joj je stalo do njega. Duboko. Nije željela niti pokušati pretočiti svoje osjećaje u riječi – ne kad su je užasavali. Voljeti nekoga učinilo ju je ranjivom. I ako ga izgubi... Strah joj okuje i zgrči srce. Nije to mogla podnijeti; samo još jedna minuta neizvjesnosti i poludjet će. Nervozno kršeći ruke na svojim skutima, priđe krevetu i pokuša proviriti preko Morinog ramena. Jamie je ležao na boku, okrenut od nje dok mu je vidala rane. - Kako ti se čini? - Jednako kao i prije pet minuta, iako je teško reći s obzirom na to da mi zaklanjaš svjetlo - obrecnu se Mor. Caitrina se hitro odmaknu od treperave svjetlosti svijeća. Iako je tek bilo prošlo podne, maleni prozori propuštali su malo svjetla. - Ali izgledat će mnogo gore, ako ne završim šivanje. - Jesi li sigurna da će ... Ovog puta je prekinuše dva glasa. - Dobro je. - Dobro sam.

195

Klub Brbljivica

Jamiejev glas je bio ujednačen i snažan, od čega ona istog časa odahnu. - Jesi li sigurna da ti ne treba pomoć? - osmjeli se Caitrina, samo kako bi je ponovno presjekli. - Da! - Da! Da nije bilo toliko uzrujana, zabavilo bi je Morino i Jamiejevo neuobičajeno slaganje. Umjesto toga, povuče se na suprotnu stranu sobe dok je Mor dovršavala šivanje rane. Ispunjavajući dadiljine naloge, nekoliko je sluškinja hitalo iz sobe i u sobu, donoseći svježu vodu, platno i ljekovito bilje. Caitrina se nikada nije osjećala tako beskorisna – ili nemoćna. Kako se ovo moglo dogoditi? Bila je to strašna nezgoda... ili nije? Nije joj promaknulo Seamusovo blijedo lice. Nije htjela povjerovati u to, ali ono što je rekao nedugo prije toga, zvučalo je zlokobno u svjetlu ovoga što se dogodilo. Konačno, nakon par minuta, iako su se njoj učinile kao sati, Mor se maknu sa stolca. - Sad ga možeš doći vidjeti, Caiti. Ona požuri natrag do kreveta i konačno je mogla dobro pogledati muža. Sjedio je, leđima naslonjen na uzglavlje. Gola su mu se prsa presijavala, a uske trake trbušnih mišića mreškale pod mekim svjetlom. Još uvijek je nosio hlače i čizme, ali su mu potrgana košulja i plaid bili prebačeni preko stolca pored kreveta. Srećom, Mor je očistila krv, ali duboka, nazubljena posjekotina protkala mu je rame, a od ključne kosti do lakta već se počela stvarati tamna, prošarana modrica. Izgledalo je grozno – i bolno. Ali bio je živ. Cijelo joj se tijelo opusti od olakšanja. Sjede pored njega na rub kreveta i oprezno mu poklopi ruku svojom. - Kako se osjećaš? Jedna strana usana izvi mu se u vragolast poluosmijeh, koji je pogodi ravno u srce. - Doživio sam mnogo gore na bojnom polju. Ne mislim da je išta slomljeno. - Pogleda Mor, tražeći potvrdu.

196

Klub Brbljivica

- Ništa nije slomljeno, iako bi moglo tako izgledati nekoliko narednih dana - reče starica. Kao da je predviđala kakav će bolesnik biti – neugodan – upozori ga: - Ali morat ćeš paziti da ne otvoriš ranu ili će se zagnojiti. Poslat ću ti napitak protiv boli. Posve očekivano, Jamie odmahnu glavom. - Nije mi potreban. Caitrina pogleda Mor, prešutno joj govoreći da mu treba – pa makar mu ga morala osobno uliti u grlo. Stara dadilja glasno pročisti grlo i izjuri kroz vrata, mrmljajući nešto o budalastim momcima i njihovom ponosu, ostavljajući Caitrinu nasamo sa suprugom. Ona se ugrize za usnu, susprežući osmijeh i pogleda Jamieja, koji je, čini se, činio isto. - Ne bih rekla da joj je previše stalo do tvog junačenja. Jamie se nasmije. - Vjerojatno si u pravu, ali nisam zbog toga odbio njezin lijek. Ne sviđa mi se kako se osjećam od njega. Radije ću podnositi bol, nego podleći omamljenosti koju izaziva.

Uvijek na oprezu, pomisli ona. Nakon ovoga što se danas dogodilo, teško da mu je to mogla zamjeriti. Sad kad su bili sami i na sigurnom, pogodi je prava težina svega što se dogodilo. Zabrinutost ju je držala pribranom i sada, znajući da će mu biti dobro, nije više mogla susprezati emocije. Bio joj je potreban. Bilo joj je potrebno osjetiti njegovu čvrstu snagu uz sebe. Bilo joj je potrebno uvjeriti samu sebe da je još uvijek bio ovdje. Također joj je bilo potrebno izbrisati trenutak koji joj je uvrnuo utrobu od straha da će ga izgubiti. Pazeći da ga ne udari u rame, položi obraz na njegova gola prsa, uživajući u toploj glatkoći kože i tražeći utjehu u ujednačenom ritmu njegova srca. Iznenadila ga je svojim dodirom, ali samo na sekundu, a zatim mu se tijelo opusti uz nju. - Strašno sam se uplašila – prizna drhtavo. - Bože, mogao si poginuti! Milovao ju je po kosi; snažne ruke koje su mogle smrtonosno vitlati oružjem, bile su nježne i utješne, poput majčinih prema novorođenčetu. - Ali nisam. Iako bih rado platio tu cijenu. Uspravila se, divljih očiju. - Ne govori to! Nemoj to nikad više ponoviti! Ne mogu to opet proživljavati. Moj otac, braća... - Suze joj skliznuše niz obraze. Toliko je voljela

197

Klub Brbljivica

svoju obitelj, a ostala je bez njih. Kako se mogla izložiti opasnosti da joj srce opet bude slomljeno? Znala je što je činio, s kakvom se stalnom opasnosti suočavao. To je ispuni ledenom jezom. - Ne mogu i tebe izgubiti. Obećaj mi ... - Nećeš - smirivao ju je, privlačeći je natrag k sebi. Na trenutak su šutjeli; tišinu je prekidao samo zvuk njezina neravnomjernog disanja i povremeno šmrcanje, kako su joj jenjavale suze. Bilo je to obećanje za koje su oboje znali da ga ne može održati. Živjeli su u svijetu u kojem je smrt bila način života – posebice za ratnika. - Važna ti je - upita je on nakon minute, - moja sigurnost? Ona se ukoči, ne znajući što želi od nje. - Ja... - Bila je uplašena. Plašila se da će nekako ugroziti svoje krhke osjećaje, ako ih glasno izgovori. Je li mu bilo stalo do nje? Njegov ton nije dao naslutiti o čemu razmišlja. - Da - reče ona umjesto toga. - Više od ičega. To je bilo dovoljno. Činilo se da je bio zadovoljan njezinim odgovorom jer ju je još malo jače zagrlio. Smirilo joj se mahnito lupanje srca, ali nije mogla prestati razmišljati o nezgodi. - Dogodilo se tako brzo. - Da, i da nisam čuo zvuk i pogledao gore... - Nikad prije nije čula takvu emociju u njegovom glasu. Jamie Campbell, najstrašniji čovjek u Visočju, bio je prestrašen – zbog nje. On pročisti grlo. - Kad doznam tko je odgovoran... Sledi se od mračne note u njegovu glasu. - Uvjerena sam da je to bio samo nesretan slučaj. Zurio je u nju i znala je da dijeli njezine sumnje. - Siguran sam da nitko nije imao namjeru nauditi ti. Pažljivim odabirom riječi, jasno joj je dao do znanja kako je sumnjao da ga je netko pokušao ubiti. Molila se da iza toga nije stajao Seamus – čak je i odanost pripadnicima njezinog klana imala svoje granice – prestajala je s pokušajem ubojstva. Ako je Seamus bio odgovoran, za to će i platiti. - Nisam ti zahvalila - uvidje, podižući pogled prema njemu. - Što si mi spasio život. - Ne trebaš mi zahvaljivati. Rekao sam da ću se uvijek brinuti za tebe, i to sam i mislio. - Privuče je pod neozlijeđenu ruku, omotavši ruku oko njezinog struka i čvrsto je

198

Klub Brbljivica

privije uz bok. Ugurala mu je glavu pod bradu i položila ruku na prsa, osjećajući pod prstima tvrde i umirujuće mišiće. Pomiluje zategnutu plohu i rukom prijeđe preko poznatih obrisa njegovih prsa, želeći zauvijek zadržati ovaj trenutak. Uz sve ono što se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci, nikad ne bi ni pomislila da će se opet osjećati ovako – sigurno i zadovoljno. Nije trebala ništa reći. Osjećala je da je znao o čemu je razmišljala jer se i on osjećao isto. Greda koja je pala, postigla je ono što ni jedno od njih nije bilo u stanju učiniti, ogoljela je slojeve izlika i otkrila istinu. Tek kad je bila suočena s užasnim strahom da ga ne izgubi, prihvatila je ono što joj je počeo značiti. - Nedostajao si mi - reče mu, izričući naglas misli. I nije imala želju povući ih. On se ukoči. - I ti meni. - Nisam ti trebala ono reći. Nikad mi nisi dao razlog da ti ne vjerujem. Vjerujem ti, samo... - Tražila je pravu riječ, ali jedino joj je padalo na pamet - komplicirano - . Ali činilo se da ju je razumio. - Jasno mi je. Ne mogu ti obećati da neće biti problema. - Znam. - Ali bez obzira na to što ga njezin klan nije prihvaćao, nije bila spremna dopustiti mu da i dalje izbiva iz njezinog kreveta. Rukom mu skliznu niz trbuh, odsutno prateći napete vrpce mišića. Njegovo uzbuđenje snažno mu je pritiskalo hlače. Na trenutak ga je poželjela prekriti rukom, osjetiti čeličnu palicu pod prstima. Ali prisjeti se da je ozlijeđen. Naglo povuče ruku. - Oprosti. - Obrazi su joj gorjeli. - Nisam razmišljala. - Sjela je i pokušala se odmaknuti s kreveta. - Trebala bih te pustiti da se odmoriš... Dahnula je kad ju je zgrabio za ruku i povukao natrag na sebe. - Ne. - Glas mu je bio mračan i odrješit. Primi je za bradu, podiže joj usne do svojih i položi nježan poljubac na njezine usne. - Ostani. Trebam te. - Ali tvoje rame... - Uvjeravam te, zadovoljstvo koje ćeš mi pružiti, najbolji je napitak protiv boli. Zagleda joj se duboko u oči; pogled mu je bio nježan i prozračan, te joj zagladi pramen

199

Klub Brbljivica

kose s čela. - Umini mi bol, Caitrina. - Ona pogleda u zavoj na njegovoj ruci, ali joj on svrnu bradu. - Učini da zaboravim - prošapta i opet je poljubi. Njegova molba odjeknu joj duboko u srcu. I ona je željela zaboraviti. Zaboraviti nesreću koja ga je gotovo zauvijek otela od nje i budalaste dane koje su proveli odvojeno. On joj razdvoji usne i kliznu joj jezikom duboko u usta, u dugom, putenom poljupcu, a zatim je pusti. Disala je brzo i otežano. - Ne boriš se pošteno. Široko joj se osmijehnuo. - Prošlo je previše vremena. Ona odmahnu glavom. - Prošla su tri dana. - Gotovo četiri. Ona se nasmija. - Nepopravljiv si. On je opet poljubi, skliznu joj rukom niz kralježnicu i zastade na stražnjici, pritiskajući je na svoju tešku nabreklinu. - Nisam, nego očajan. Smiluj mi se, djevojko. Izgledao je tako ozbiljno da se morala nasmijati. - Kako se oduprijeti tako iskrenom zahtjevu? Široko joj se nasmiješi i privuče je u zagrljaj. - Nikako. Zapravo, upravo to je i njoj očajnički trebalo. Dok god mu ne bude ponovo u naručju, neće se osjećati potpuno sigurno. Odglumi strogost. - U redu, ali bit će uvjeta. On podiže obrvu. - Slušam. - Ne smiješ se micati. Vrlo nestašan osmijeh zaigra mu na usnama. - Potrudit ću se. Što još? - Reći ćeš mi ako te bude boljelo. - Ako me bude boljelo gdje? - upita je nevino. Ona ga razigrano pljesnu po prsima. - Rame, nesretniče. Njegov pokušaj da izgleda skrušeno, pokvari mu dječački sjaj u plavim očima. Obećavam. Ponekad je zaboravljala koliko je bio mlad. Zbog njegovog autoriteta i bitkama očvrsnute vanjštine, izgledao je mnogo stariji od svojih dvadeset i sedam godina.

200

Klub Brbljivica

Bože, kako je lijep! Tvrde, muževne crte lica bile su omekšane razigranosti. Kad bi se smijao, čak bi mu se pojavile i sitne bore oko očiju. Učinak je bio posve poražavajući. Oduzimao joj je dah. Ustala je, otišla do vrata i spustila metalnu brtvu da im nitko ne bi smetao. Svakim korakom je osjećala njegov pogled na sebi. - Postoji nekoliko problema - reče joj on. Bio je njezin red da ga upitno pogleda. - Poput? - Naša odjeća. - Naslonio se na jastuk, a na lijepom mu je licu bio širok osmijeh. Bojim se da me ruka previše boli da bih ti bio od velike pomoći u svlačenju. Oči joj se suziše. - Ma je li? On ozbiljno kimnu. - Mislim da ćeš to morati učiniti sama. - A što ćeš ti? - Pa, gledati, naravno. - Jasno - reče mu suho. Okrenuta leđima prema njemu, svuče svoj arisaidh i pažljivo ga prebaci preko stolice. Pogleda ga preko ramena i uhvatiti ga kako zuri u nju. - Ne vjerujem da bih te smjela zagnjaviti da mi pomogneš odvezati vezice. - Možda će mi i poći za rukom. Vratila se do kreveta i stajala leđima okrenuta prema njemu dok joj je odvezivao haljinu, a zatim i steznik. Činilo se kao da mu prsti miluju njezinu kožu dok je razvezivao vezice, zadržavajući joj se na osjetljivim križima, šaljući joj drhtaj probuđenosti niz kralježnicu. Kad je završio, ona se izmigolji iz haljine, pustivši je da padne na pod. Steznik joj je bio dovoljno olabavljen da ga svuče preko glave. Iako je bila odjevena samo u potkošulju, soba joj se učini toplijom, a osjećala je i kako joj se kožom širi rumenilo. Čula je da mu dah zastaje, kako bi koji komad odjeće pao na pod i znala je da je promatra – čak i okrenuta leđima – uzbuđivala ga je. Počela je odvezivati vezice na vratu, ali on posegnu za njom i uhvati je zapešće. - Daj da te pogledam, djevojko - reče joj glasom iz koga nestade sva zaigranost.

201

Klub Brbljivica

Okrenula se prema njemu, užarenih obraza. Možda joj je bilo neugodno, ali zasigurno joj nije bilo svejedno. Bilo je nešto duboko puteno u svlačenju pred muškarcem, znajući da njegove oči prate svaki vaš pokret. Ona polako razveza potkošulju na vratu, a zatim se sagnu izuti papuče, pružajući mu pogled na svoje grudi, koje su lepršale ispod rastvorenog dekoltea potkošulje. On opsova, a ona sakrije osmijeh, uživajući u trenutku ženske moći. On glasno uvuče zrak, kad je zadigla potkošulju uz bedro, podižući nogu na rub kreveta i sporo svlačila čarape s nogu. Tijelo joj se ovlaži, znajući o čemu razmišlja, znajući koliko je jako želi vidjeti tamo

dolje. Oči joj susretoše njegove. Pogled mu je bio vreo, gorio je od siline. - Svuci je prosiktao je. Nastavila je zadizati rub potkošulje i dalje mu dopuštajući da joj vidi samo bedra, a zatim još više, izlažući njegovom pogledu oblinu stražnjice; klizila je tkaninom uz struk, zatim preko grudi, sve dok je nije svukla preko glave i ispustila u hrpicu pored bosih nogu. Virnula je ispod trepavica i vidjela ga kako joj pogledom klizi preko grudi, trbuha, stražnjice, sve do stopala. - Bože, kako si lijepa! - Osim krivog nosa - zadirkivala ga je. On se nasmija. - Posebno zbog tog krivog nosa. A pod njegovim zahvalnim pogledom, i osjeti se takvom. Podiže pogled do njegovog i spusti nogu na pod. On pogleda dolje u njezino međunožje i mogla se zakleti da je bridjela kao da ju je dodirnuo. Potreba za njim bila je utkana u nju. Posegnula je za njim, kliznuvši mu rukom po trbuhu, odvezala mu pojas na hlačama i oslobodila njegovu napetu erekciju iz okova tkanine. Opkoračila ga je na krevetu, zajahala ga, skliznula mu rukama pod napetu stražnjicu i zgulila hlače niz noge, očajnički ga želeći u sebi.

202

Klub Brbljivica

Svo to vrijeme, ruke su mu bile na njezinim grudima, gnječile ih, stiskale, štipale napete vrške. Protrljala je bolan brežuljak o njegov čvrsti ud, žudeći ga osjetiti između nogu. Bila je tako vlažna i vrela, bridjela je od potrebe za njim, ali željela je produžiti osjećaj od kojeg joj je tijelo podrhtavalo. - O, Bože, ubijaš me. Moram biti u tebi. Prekrio joj je grudi usnama, povukao bradavicu zubima i snažno zasisao. Zahtijevajući. Ona zabaci glavu, izvijajući se uz njega i snažnije se protrlja o njega, klizeći njegovom duljinom dok ne postade skliska od potrebe. On je dodirnu palcem, milujući onaj najosjetljiviji dio nje i ona se rasprsnu, stišćući se uz njega, kriknuvši od zadovoljstva. Dok su je još uvijek potresali grčevi, on je primi za bokove i zabije se u nju, uzimajući je tako duboko da je ponovo kriknula. Ništa se nije moglo usporediti s tim osjećajem potpune povezanosti, za koji je sada znala da se temeljio na nečemu mnogo dubljem. Osjeti kako se očajnička žudnja opet diže u njoj i preplavljuje je... on je snažno povuče na sebe; tijela su im se doticala i ljuljala, i od tog trenja i delikatnog pritiska ponovo poleti preko ruba dok su joj slatki drhtaji potresali tijelo. Bila je prekrasna dok joj je golo, zarumenjeno tijelo podrhtavalo od siline olakšanja, lica izmijenjenog sladostrašćem. Mogao ju je zauvijek gledati kako svršava. To je budilo nešto duboko i divlje u njemu. Nije znao kako imenovati taj prizeman i iskonski osjećaj. Jedino je znao da mu je pripadala. Srcem, tijelom i dušom. Dok su joj jenjavali posljednji drhtaji, osjeti kako je omlohavila od siline svog oslobađanja, slaba poput novorođenog jagnješca. Svjestan svoje ozljede, prevrnu je pod sebe i podupre se na zdravu ruku, pazeći da je ne zdrobi. Još uvijek je bio u njoj i željan akcije. Željan osloboditi oluju strasti koju se borio zauzdati. No svjestan njezinih strahova, proučavao joj je lice. - Jesi li dobro?

203

Klub Brbljivica

Lijeni osmijeh igrao joj je na putenim usnama. Ne mogavši odoljeti, zubima joj je uhvatio punu donju usnu i nježno je grickao. Ona ga pogleda zamagljenim pogledom. - Više nego dobro. - Nisam ti težak? Oči joj se izoštriše od iznenadne spoznaje. - Obećao si da ćeš ostati miran. On joj opet povuče usnicu zubima, mrmljajući joj uz usta: - Lagao sam. - Ali tvoje rame. - U redu je. - Zapravo, održavati težinu jednom rukom bilo je teže nego je mislio, ali nešto mu sinu. Opet je poljubi, kliznuvši joj jezikom u usta i kružeći sve dok se nije napela uz njega. Nevoljko se izvuče iz njezine vlažne topline i osjeti nepoželjan nalet hladnog zraka. - Ali ... Ušutka je polažući prste na njezine usne. - Vjeruj mi. Stao je pored kreveta i povukao je prema sebi tako da joj je stražnjica počivala na samom rubu madraca – na savršenoj visini. Bubnjao je od iščekivanja, žudeći se vratiti u tu vlažnu vrelinu. Gledajući je, poduhvati joj noge pod koljenima i podigne ih do svojih bokova, prelazeći joj rukama preko tople, baršunaste kože bedara. Noge su joj bile divne – duge, vitke i kremasto bijele. Nije mogao dočekati da ih omota oko svog struka. Polako namjesti glavić na njezin otvor. Bila je tako vlažna, mekana i ružičasta... i čekala ga je. Pomilova je osjetljivim, okruglim glavićem i ona zastenja. Bokovi joj se izviše upravo onoliko koliko mu je bilo po guštu. No želio je da kaplje iz nje. Ustima ovlaži prst i prevuče ga duž njezina rascjepa. Ona poskoči od te vreline. Vragolasto se smiješio. Njegov užitak može pričekati. On se prignu nad nju, ljubeći joj sićušne ružičaste bradavice koje su stršale gore, a zatim jezikom prijeđe niz mekanu ravninu njezina trbuha boje slonovače. Začuo je kako joj dah preskače i suspregnu se od smijanja.

204

Klub Brbljivica

Usne mu dublje utonuše u mekanu kožu bedara. Imala je okus poput meda i želio je probati svaki ukusni centimetar nje. - Što to...? - Vjeruj mi - prošapta on, glasa promuklog od požude. Puhnu u nju, a ona zadrhti. Udahnu njezin nježan ženski miris, najmoćniji od svih afrodizijaka, i krv mu navre u glavić. Snažno je pulsirao, osjećajući se kao da će svršiti tog trena. Usnama joj je milovao unutarnji spoj bedra i međunožja i osjeti da se ukrutila od iščekivanja.

Dok ne bude kapalo iz nje, obeća samom sebi. Pomaknu usne iznad nje i uhvati joj pogled spušten na pola vjeđa, i ne skrećući pogled, položi nježan jezik na samu njezinu srž. Bokovi joj odskočiše i ona kriknu. Podvuče joj ruke pod mekane obline stražnjice, podiže je do svojih usta i okusi u potpunosti. Dugim, razvučenim poljupcem čistog užitka. Kružio je jezikom i probao je iznutra, lizao i sisao sve dok nije bila zamamno vlažna i vrela. Dok nije zatitrala. Uvijala se na krevetu, kružila mu bokovima uz usta i on pojača pritisak, dovodeći je sve bliže i bliže rubu, palucajući jezikom po najosjetljivijem mjestu. Znao je da je bila blizu. Prekinu taj intiman poljubac, ustade, ponovo joj podignu noge i utonu u nju. Gledao je kako mu kurac, centimetar po centimetar, uranja u njezino tijelo. Kad je do kraja ušao u nju i kad su im se tijela spojila, zatvori oči i zabaci glavu, uživajući u oštroj jačini osjeta koji su mu se mreškali tijelom. Osjećao se ushićeno, potpunije nego ikad u životu. Bio je to raj. Tako se osjeća muškarac kad upozna svoju srodnu dušu, ženu koja mu je suđena. Ona podiže bokove, zahtijevajući više i on se prepusti. Uranjao je i izranjao, svaki put prodirući sve dublje; cijelo mu se tijelo napelo i ispunilo potrebom. Sviđalo mu se biti u njoj, ispunjavati je, učiniti je svojom. Stegnula ga je svojim intimnim mišićima, muzla ga svojim tijelom, i on potpuno podivlja. Nikad se nije osjećao ovako. Progutan. Izvan kontrole. Divlji od strasti. Potpuno nesputan.

205

Klub Brbljivica

Zabijao se kukovima u iskonskom ritmu, a ona je odgovarala na svaki njegov uron dok su joj prekrasne bujne grudi poskakivale sa svakim prodorom. Želio ih je uzeti u ruke i stisnuti, jezikom zapalacati po ružičastim vršcima i promatrati kako joj koža trne od strasti. Ali nije mogao razmišljati. Bio je u plamenu. Svakim djelićem tijela bio je usmjeren na susprezanje, sve dok... Začu je kako stenje. Čuo je nježne krikove zadovoljstva kad je postigla sladostrašće i konačno se prepusti, rasprsnu se duboko u njoj, uz grleni krik koji mu se prolomi iz same njegove srži. Držao ju je priljubljenu uza se do posljednjeg drhtaja, sve dok mu iz tijela nije nestala i zadnja kap zadovoljstva. Kad je sve bilo gotovo, jedino se još uspio srušiti na krevet pored nje, privući je u zagrljaj i pričekati da mu se disanje dovoljno smiri za štogod prozboriti. Ali što se moglo reći? Što su još mogli reći? Riječi su se činile nedovoljne i otrcane nakon tako kataklizmičkog iskustva. Volio ju je svakim djelićem i svoga tijela i bića. Sve do smrtnog časa. Nije joj mogao vratiti obitelj, ali učinit će sve što bude mogao da je usreći. A možda bi joj jednog dana mogao biti dovoljan. Prisegnuo je da ih nikada više ništa neće razdvojiti. Možda zbog ozljede ili zbog vođenja ljubavi, iako je tek bilo poslijepodne, Jamie je zaspao čim je sklopio oči.

206

Klub Brbljivica

Šesnaesto poglavlje - Ali, zacijelo je prerano? - Caitrina povuče pokrivač preko grudi i zagleda se u muža, ne mogavši suspregnuti tjeskobu u glasu. On izbjegnu njezino pitanje nehajnim osmijehom. Srce joj se trgnu, kao i obično; činilo se da se sada počeo često smijati. - Teško da je to nužno - reče joj, ukazujući na njezin pokušaj da se pokrije. - Nema ni jednog dijela tebe koji nisam posvemašnje istražio i trajno pohranio u sjećanje. Ona se zacrvenje. Usprkos vrlo temeljitom vođenju ljubavi tijekom posljednjih nekoliko dana, stare navike – poput čednosti – teško su umirale. Što se nije moglo reći i za Jamieja. Nije bilo ni jedne čedne kosti u njegovom tijelu – njegovom nevjerojatno prekrasnom tijelu. Uvijek je bio tako siguran u sebe; bila je to jedna od stvari kojoj se najviše divila kod njega. Bio je spokojan i samouvjeren, posljedično njegovu položaju, bogatstvu i moći. Odmah je to zamijetila. Uvijek se izdvajao po svom zapovjedničkom ponašanju i autoritetu. Upravo se bio okupao; vlažni ručnik mu se prilijepio uz čvrste mišiće stražnjice i labavo visio oko bokova. Platno pade na pod i ona uvuče dah. Posegnuo je za košuljom i podigao je iznad glave; mišići torza i leđa mreškali su mu se na mekom jutarnjem svjetlu. Nesretnik. Pokušao ju je omesti i to mu je upalilo. Pa, i dvoje mogu igrati tu igru. Dopuštajući da pokrivač sklizne s nje, izvuče se iz kreveta i započe s vlastitim jutarnjim pripremama. Jedva što je navukla potkošulju preko glave, prodahta, osjetivši njegovo čvrsto tijelo iza sebe. Skliznuo joj je rukama oko struka i ona utonu u njega; toplina njegova daha draškala joj je vrat kad joj pritisnu usne na žilu kucavicu ispod uha. Pretpostavi da je i to bio jedan od načina da ga zadrži u krevetu. - Znaš, to ti neće upaliti – promrmlja joj na uho. Ona se očeša bokovima o njegovu rastuću erekciju. - Neće?

207

Klub Brbljivica

- Ne. - Prijeđe joj rukama preko grudi i bokova. Bio je to posjednički, ležeran dodir ljubavnika. Tijelo joj zapljusnu tekuća vrelina. Nikad je nisu prestale uzbuđivati njegove velike, snažne ruke na njezinom tijelu. A kad ju je pustio, užasno se razočara. Uzdahnula je i okrenula se prema njemu. - Ali prerano je da nastaviš svoje dužnosti. Tvoje rame .. - Rame mi je dobro - odbrusi joj zapovjedničkim glasom koji nije trpio raspravu i koji je koristio sa svojim ljudima, ali rijetko kad s njom. - Ali ... - Dosta je bilo, Caitrina. - Oštro je pogleda. - Uzeo sam onaj tvoj prokleti lijek, nisam li? Usne joj zaigraše kad se prisjeti njihove malene bitke. Pridobiti ga da popije Morin lijek, doista je zahtijevalo određeno uvjeravanje. Bilo je za ne povjerovati što je sve mogla postići sa svojim rukama. Ipak, prošlo je samo nekoliko dana otkako se ozlijedio. - Jesi, ali... Prekinuo je njezine prosvjede odmahnuvši glavom. - Obećavam ti da ću biti opezan, ali danas se vraćam svojim dužnostima. - Ispruži ruku i pomilova je po obrazu. - Ne možemo zauvijek ostati ovdje, Caitrina.

Skrivajući se. Podiže pogled prema njegovom, začuvši neizgovoren prijekor. - Znam. - Bio je u pravu. Nije je brinula samo njegova rana nego i prodor stvarnosti u oazu koju su stvorili skupa u ovoj sobi. To što su imali ovdje, nisu usložavale odanost i dužnost prema klanu. Ovdje se ništa nije moglo ispriječiti između njih. Bila je kukavica, ali željela ga je još malo zadržati za sebe. Sjela je na krevet i gledala ga kako privodi odijevanje kraju, osiguravajući breacan

feile na ramenu brošem vođe. Uvidje da je to bio njegov broš vođe Campbellovih, kad je prepoznala veprovu glavu koja je simbolizirala njihovu žestinu u borbi. Kada je završio, povuče je na noge i podiže joj bradu, prisilivši je da ga pogleda. - Vjeruješ mi, zar ne, Caitrina? - Znaš da jesam. - Mnogo puta tijekom posljednjih nekoliko dana željela je pokušati izraziti svoje osjećaje. I sad je bila u iskušenju učiniti isto, ali joj se riječi zapetljaše u

208

Klub Brbljivica

ustima. Osjećaji su joj još uvijek bili previše bremeniti strahom. Ožiljke prošlosti tek je trebalo zaliječiti. I premda je bilo očito da mu je bilo duboko stalo do nje, još uvijek nije bila sigurna u njihovu jačinu. Nije bila spremna usložiti osjetljivu ravnotežu koju su postigli posljednjih nekoliko dana. Bilo je prerano. - Tada ćemo skupa prebroditi ovo. Očajnički mu je željela vjerovati, ali nije se zavaravala da će to biti lako. Molila se da je njihova nova veza bila dovoljno jaka da izdrži svaku oluju koju im je život spremao, jer je strahovala da ih očekuje jedna velika. Ni sat vremena kasnije počela je padati kiša. Caitrina je doručkovala i upravo ubacila zadnji komadić zobene lepinje u usta, kad se prolomi uzvik da je stigao glasnik. Kako to i nije bilo tako neuobičajeno, jedva se osvrnula na to. No s obzirom na to da je Jamie upravo izišao iz velike dvorane i pošao u Ascog, iznenadi se kad ga, nekoliko minuta kasnije, ugleda kako opet ulazi u dvoranu. Po smrknutom izrazu na njegovom licu znala je da nešto nije u redu. Da nešto strahovito nije u redu. Ustade od stola i potrči prema njemu, ne obazirući se na neodobravajuće poglede Seamusa i njegovih ljudi – njihova ogorčenost bila je opipljiva. Njezina novootkrivena intimnost sa suprugom nije prošla nezapaženo. Primi ga za ruku, osjećajući vrtloženje napetosti pod prstima. - Što se događa? Lice mu je bilo tvrdo i nepopustljivo; maska žestoke kontrole. Imao je žestoki izraz čovjeka koji ide u boj. Svakim je centimetrom odavao vođu, svakim centimetrom zastrašujućeg kraljevog posilnoga. - Moram na put - reče joj bez uvoda. - Smjesta. Srce joj je potonu. - Ali zašto? Kamo ćeš? Tko je poslao po tebe? - Iznenada joj padne na um strašna pomisao koja bi mogla objasniti njegovu reakciju. - Je li riječ o tvojoj sestri? Je li se što dogodilo Elizabeth? On odmahnu glavom. - Nije Lizzie. Pismo je od mog rođaka.

209

Klub Brbljivica

Argyll. Srce joj potonu još malo dublje. - O. - Bojim se da ovo ne mogu odgoditi. Moram odmah poći. - Ali još se nisi potpuno oporavio. - Dovoljno sam dobro. Ovo ne može čekati. - Čak nije ni gledao u nju. Misli su mu već bile na onomu što ga je odvodilo od nje. Nikad ga prije nije vidjela takvog – rastresenog, nestrpljivog... nepristupačnog. Mrzila je Argylla, ali nikada više nego trenutno. Mrzila je što je svojim trenutačnim zahtjevom mogao odvojiti Jamieja od nje. - Nećeš mi reći što ... - Kad se vratim. Zapeče je njegova nestrpljivost. Kao da je zaboravio na intimnost koju su dijelili. Ustuknu korak od njega. - Tada te neću više zadržavati. Osjetivši valjda povrijeđenost u njezinom formalnom otpravljanju, on se sagnu i poljubi je u čelo – jednako kao što je to znao činiti i njezin otac. Nikad joj to nije bilo tako odbojno kao sada. - Brzo ću se vratiti i sve objasniti. Ali Caitrina se nije dala tako lako primiriti, ne pristajući da je se i dalje drži u mraku. Iza neznanja su vrebali opasnost i smrt. Htio je poći, ali ga ona uhvati za ruku. - Nećeš biti u opasnosti? On naheri usne u zagonetan osmijeh. - Odjahat ću u Dunoon, Caitrina. To je sve. Tek kad je napustio dvoranu, shvatila je da joj zapravo nije odgovorio na pitanje. Kad se oporavila od šoka zbog Jamiejevog iznenadnog odlaska, obuze je ljutnja. Prljavština i blato prskali su joj po skutima dok je stupala stazom prema Ascogu, ali nije obraćala pozornost na to. Dobro će mu sjesti što ide okolo u blatom poprskanim – krpama. Kao da nije bilo dovoljno to što je otišao bez objašnjenja, jutros su je, kad je pokušala napustiti dvorac, izvijestili da mora ostati unutar zidina dok je odsutan. Čak joj nije bilo dopušteno niti prepješačiti kratki put do Ascoga, kako bi mogla nadzirati napredak obnove. Trebalo joj je točno četvrt sata da se ogluši o njegove naredbe – toliko dugo dok nije pronašla plaid kojim je pokrila glavu i skupinu slugu kojima se pridružila u prolasku

210

Klub Brbljivica

kroz vratnice dvorca. Uzela je kantu i glumila jednu od žena koja odlazi na posao u Ascog. Očito mu nije ni palo na pamet da bi mogla prkositi njegovom nalogu, jer nitko nije obraćao pozornost na sluškinje koje su napuštale dvorac. Ne vjerujući sebi da je u stanju obuzdati ljutnju na supruga, namjerno zaostade za slugama koji su nastavili dalje. Jamie Campbell će se suočiti s ozbiljnom prodikom kad se vrati. Ako je mislio da će biti poslušna supruga koja će krotko slijediti naloge svoga - gospodara i vladara - žena koja će ga ispraćati mahanjem rupčićem i dočekivati ga raširenih ruku i sa smješkom, čeka ga žestoko otriježnjenje. Ako mu je stalo do nje, ukazat će joj dužno poštovanje kao supruzi, kao partnerici. Partnerici. Da, svidjelo joj se kako je to zvučalo. Željela je biti upoznata sa svim i odbijala je da je se ponovo drži u mraku. Kada se prisjetila kako ju je poljubio u tjeme... od svih oholih, pokroviteljskih, neotesanih ... - Lijepo je čuti da si došla k sebi, djevojko. Trgnula se od glasa iza sebe. Trebao joj je trenutak da prepozna Seamusa. Očito je izgovorila naglas svoje misli. Nezadovoljna upadicom, oštro mu reče, Došla k sebi? Kako to misliš? - Bojali smo se da smo te izgubili. - Ne razumijem. - Zbog Argyllovog Žbira. Ona se ukoči zbog tog nadimka, ali kako nije bila raspoložena zastupati muževe vrline, ne skoči u njegovu obranu – očito uzaludno trošenje snage kad je bila riječ o ovom starom očevom čuvaru. Umjesto toga, upita ga: - Želio si me vidjeti zbog nečega, Seamuse? - Da. To i činim, gospodarice. Pokušavam ti reći već neko vrijeme, ali te Žbir nikada ne ispušta iz vida. - Osvrnuo se oko sebe, kao da bi netko mogao iskočiti iza stabla. Čak i dvorac ima uši. Caitrina odmjeri starog očevog čuvara. - Lairdova je dužnost potruditi se biti upoznat sa svime što se događa u dvorcu. Možda je njegov oprez opravdan, s obzirom na nesreću koja nas je oboje umalo stajala života.

211

Klub Brbljivica

Još uvijek nije razgovarala sa Seamusom o onomu što se dogodilo, ali to je bilo prvo što je Jamie jutros učinio. Stari očev čuvar tvrdio je da je skliznulo uže dok je uglavljivao jednu od velikih greda i srušilo drugi komad drva s platforme. Taj zvuk rušenja je i upozorio Jamieja na opasnost i spasio im živote. Pripadnici njezinog klana, svi do jednoga, zaklinjali su se da je to bio nesretan slučaj. Nažalost, Jamiejevi ljudi nisu mogli dokazati suprotno. Bez dokaza, Jamie je bio nesklon dodatno potpirivati gnjev pripadnika Lamontova klana kažnjavajući Seamusa, ali je upozorio starijeg muškarca, da će, bude li još nezgoda - završiti s užetom oko vrata – bilo - dokaza - ili ne. - Da, bila je to strašna pogreška - reče Seamus s drskom iskrenosti. Caitrina nije mogla reći je li to bilo priznanje ili joj je pokušavao ponuditi neku vrstu isprike. Zagledala se u njega. - Seamuse, obećaj mi da se ništa slično neće ponoviti. Znam da je teško, ali moramo se pokušati prilagoditi ... - Ne! - osupnu je žestina u njegovu glasu. - Nikada nećemo prihvatiti Campbella kao lairda. Boli me što govoriš tako, djevojko. Kako je mogla objasniti da je učinila ono što je mislila da je najbolje u danim okolnostima? - Ako si imao bilo što s onim što se dogodilo .. - Ne sada, djevojko. Sve će ti uskoro biti jasno. Ali požuri, nemamo puno vremena. Slijedi me. Pokuša je primiti za ruku i povući u šumu prema planinama, ali se ona ukopa petama, odbijajući se pomaknuti. - Kamo me vodiš? Čemu sva ta tajnovitost? Seamus se ponovo osvrnu oko sebe i spusti glas. - Ne mogu ti sada objašnjavati, previše je opasno – svakog trena se može pojaviti netko od Campbellovih stražara – morat ćeš poći sa mnom i vidjeti svojim očima. Ali vjeruj mi, djevojko, ne želiš to propustiti. Caitrina je oklijevala, znajući da ne bi smjela lutati divljinom sa Seamusom. Nakon onoga što se dogodilo... nešto u njoj pozivalo ju je na oprez. A tu je bio i Jamiejev nalog da ostane u dvorcu. Ugrize se za usnu. Nije previše razmišljala o potrebi za tim,

212

Klub Brbljivica

nego je samo reagirala na tu njegovu drskost. Što ako je iza toga stajao ozbiljniji razlog od njegovog uobičajenog zaštitničkog ponašanja? Zabridjela je od uboda krivnje. Mislim da to nije dobra zamisao. Možda sutra ... Prekinu je bestjelesan glas koji je dopirao iza jednog od stabala, dublje u šumi ispred njih. - Božjih mu rana, Caitrina, moraš li se uvijek protiviti?! Nisam li ti stalno ponavljao da muškarci vole poslušne žene? Naježiše joj se dlake na rukama, a od šoka joj se zaledi svaka kost, svaki mišić, svaki živčani završetak u tijelu. Ruka joj pođe prema grlu, dok je unezvjereno zurila u smjeru bolno poznatog glasa. Odmahnula je glavom. Dragi Bože, to nije moguće. - Ne... Jedan muškarac iskorači iza stabla; visoko mu se tijelo, širokih ramena nejasno ocrtavalo, od slabog svjetla i gustih stabala. - Bojim se da jest, sestrice. Krv joj se povuče iz tijela. Niall. Gledala je u duha. Bilo je to previše za povjerovati. Navala emocija u njezinim prsima bila je nepodnošljiva. - Uhvati je - reče on, iskoraknuvši. - Mislim da će se... Ali Caitrina nije čula ostatak dok se oko nje dizala tama i gutala je.

Boli! Netko ju je pljuskao po obrazu. Caitrina okrenu glavu i izmaknu se ruci. Prestani! Muškarac se nasmije. - Rekao bih da je dobro. Čini se da joj udarac u glavu nije nimalo omekšao ćud. Caitrina otvori oči i zagleda se u poznate plave dubine. Upijala je svaki djelić njegova lijepog lica. Bio je mršav, išiban nevremenom i zaradio je još nekoliko novih ožiljaka, ali nije bilo pogreške. Oči joj se napuniše suzama kad mu položi ruku na grub, čekinjast obraz. - Stvaran si. Usne mu se izviše u vragolasti osmijeh koji je usavršio godinama prije – davno prije nego je dokazao njegov poražavajući utjecaj na seoske djevojke. - Jesam, ljubavi. Krajnje stvaran.

213

Klub Brbljivica

Ona mu baci ruke oko vrata i zajeca u prašnjavu kožu njegova teškog, prošivenog

cotuna. Niall. Dragi Bože, to je zbilja bio on. Osjeti nepojmljivu sreću što joj se brat vratio u iz mrtvih. Kao da joj je svjetlost upravo obasjala mračan kutak srca za koji je mislila da je zauvijek zaključan. A sad je bio ovdje. Njezin bezobrazan, drčan brat gnjavator, bio je živ i po svemu sudeći dobro. Ali mogla je vidjeti da se i on promijenio, jednako kao i ona. Bio je tvrđi, tužniji, gnjevniji. Vruća kugla osjećaja koja joj je zastala u prsima rasprsnu se u bujicu suza koje su je gušile. Niall ju je držao, gladio po kosi, mrmljajući joj umirujuće riječi. - Tiho, Caiti, sve je u redu, ovdje sam. Ona se trgnu, trepćući odagna suze iz očiju, osjećajući se kao da se upravo probudila iz užasnog sna. - Ali kako? - Oči joj se suziše kad iznenada uvidje. - Zašto mi nisi rekao? - Pljusnu ga po ruci. - Kako si mogao dopustiti da tako dugo mislim da si mrtav? On se nasmija. - E, to je moja sestra. Već sam počeo plašiti da je slatka plačljivica u mojim rukama netko drugi. -

Ozbiljno ju je proučavao. - Izgledaš drugačije, Caiti.

Gotovo te nisam prepoznao. - Odmjeri njezinu prljavu haljinu i pohabani arisaidh. - Što se dogodilo s tobom, djevojko? Naheren osmijeh zaigra joj na usnama. - Promijenila sam se. - Vidim. Svi smo postali prosjaci zbog prokletih Campbellovih. Vidjevši Nialla tako ljutitog, poželi da je kupila novu odjeću, na čemu je Jamie ustrajao, ali nije bio baš najbolji čas za istaknuti da su Niall i Jamie dijelili isto mišljenje glede njezine odjeće. Umjesto toga ga upita: - Gdje si bio, Nialle? - Sve ću ti objasniti, ali prvo pođi sa mnom. - Ustao je i pružio joj ruku, pomažući joj da ustane. Osvrnula se i tek joj tada postde jasno da nisu u šumi, nego u špilji. Kameni tunel bilo je je mračan i pljesnjiv, zrak je bio hladan i vlažan. - Gdje se nalazimo? Kako sam dospjela ovdje?

214

Klub Brbljivica

- U špilji smo blizu Ascoga, a ovamo si dospjela tako što sam te nosio. - Niall protrlja leđa. - Za tako sitnu djevojku, zbilja si teška. - Ona ga opet mlatnu, a on se nasmija. - Kad si se onesvijestila... E, pa to je zahtijevalo njezinu trenutnu reakciju. Uspravi kralježnicu na tu uvredu. Ja ne padam u nesvijest. - Ovoga puta jesi. - Niall se opet ozareno nasmija i da nije bila tako sretna što ga vidi, vjerojatno bi ga mogla ubiti. Zausti, namjeravajući mu uputiti par biranih riječi po tom pitanju, ali on je prekinu. - Sasvim razumljivo, s obzirom na okolnosti. - Zazove jednog od ljudi koji su čuvali ulaz u pećinu. - Nije li to tako, Seamuse? - Da, vođo, vrlo razumljivo.

Vođa. Iznenada spoznavši, Caitrina susretnu Seamusov pogled. Naravno. Niall je bio vođa Lamontovih – ili će biti, ako se dozna da je živ. Seamusovo ponašanje odjednom je dobilo smisao. - Dođi... - Niall je uze za ruku i povede dublje u špilju. - Dođi vidjeti zašto sam te doveo ovamo. Prešli su još nekih pedesetak metara i stigli do račvanja. - Budi oprezna - upozori je. - Lako se izgubiti ovdje. Caitrina mu malo jače stisnu ruku i prignu se dok su ulazili u malenu odaju. U držačima na zidovima bilo je nekoliko baklji, a na zemljanom podu priručna slamarica, u čijem je podnožju ležao veliki hrt. Bio je gotovo nalik Boruu. Jedan od očevih stražara bio je prignut... A tamo, pod treperavom svjetlošću baklje, Caitrina doživje drugi najveći šok u životu. - Briane! -

Potrča prema njemu, pade na koljena i u naručje primi njegovo

onemoćalo tijelo. - Caiti! - On se slabo nakašlja. - Znao sam da ćeš doći. Baš kao i Boru. Čekao me je kad sam se vratio.

215

Klub Brbljivica

Uvidjevši koliko je bolestan, nježno ga oslobodi. Detaljno ga je proučavala, primjećujući svaku pojedinost bratovog neurednog izgleda: usko, prljavo lice, ruku u povezu, krvavi zavoj omotan oko glave. Osvrnu se prema Niallu. - Što se dogodilo? Što mu je? Moramo mu dovesti pomoć. Niall odmahnu glavom, ukazujući joj da ne želi ništa reći ispred dječaka. Caitrina ponovno svrnu pogled na Briana ali oči su mu bile zatvorene. Prsa joj propara oštra bol. Zacijelo ga je iscrpilo to što ju je vidio. Ušuška ga u plaid, pazeći da mu bude toplo, a zatim se prignu i poljubi ga u tjeme. U očima joj opet zablistaše suze. Grlo joj se stegnu od sreće. Ovo je bilo za ne povjerovati. Niall i Brian, obojica živi. Osvrnu se oko sebe, napola očekujući da će vidjeti... Pogled joj susretnu Niallov. Očito pogodivši njezino prešutno pitanje, on tužno odmahnu glavom. - Bojim se da ne, Caiti. Malcolm je pao nedugo nakon oca. - Lice mu otvrdnu i postade neprepoznatljivo. - Od ruke Campbella od Auchinbrecka. Brata tvoga supruga. Prože je jeza. Sreća koju je pronašla s Jamiejom odjednom joj se učini pogrešnom. Niall ju je probadao očima kao da ju je izazivao da to porekne. Trgnula se na njegovu tihu optužbu. - Nialle, mogu objasniti ... - I hoćeš, ali ne i ovdje. Posvetila je Brianu još nekoliko minuta, uživajući u samom pogledu na njega. Iako slab i očito ozbiljno bolestan, bio je živ. Rukom mu zagladi toplo, znojno čelo. Bože, kako joj je nedostajao. Znajući da trenutno ništa više ne može učiniti za njega, još jednom ga poljubi u tjeme i zaputi se za Niallom prema većoj odaji, bliže ulazu u spilju. Niall dovuče osušeni panj koji im je služio kao sjedalica. - Sjedni. Ona učini što joj je naložio, a on sjede pored nje. - Znam da imaš puno pitanja i potrudit ću se odgovoriti na njih najbolje što mogu. Ali nakon toga ćeš i ti odgovoriti na poneko moje.

216

Klub Brbljivica

Caitrina proguta knedlu; nije joj se sviđao njegov ton. Podigla je bradu. I sam joj je trebao objasniti mnogo toga. Mjesecima je patila, vjerujući da su mrtvi. Kako ju je mogao ne obavijestiti? - U redu. Niall pročisti grlo i započe pričati svoju verziju onoga što se dogodilo na dan napada. - Nakon prvog vala borbe, nastao je pakao. Campbellovi su preuzeli dvorac, a žene i djeca nadirali su iz tornja. Otac i Malcolm su pali, a ja sam pokušavao ustrojiti ono što je ostalo od ljudi. - Zastao je. Bilo je jasno da mu je bilo teško prisjećati se događaja tog mračnog dana. - U tom trenutku mi je bilo jasno da nemamo izgleda ponovno zauzeti dvorac; najvažnija mi je briga bila spasiti što više naših ljudi, odvodeći ih u brda i pregrupirati ih za naredni okršaj. Ali prije nego sam imao priliku doći po tebe, opet smo bili napadnuti i izgubio sam još neke od svojih ljudi. A tada su podmetnuli i požar. - Pogleda je u oči. - Ne mogu ti opisati u kakvoj sam agoniji bio kad sam shvatio da ste ti i Brian još uvijek unutra. Prisjećajući se toga, Caitrina osjeti da su joj suze zapekle oči. Niall nastavi. - Bio je to pravi pakao. Nikad prije nisam vidio toliko krvi. Sjekli su mi ljude, i s lijeva i s desna. Auchinbreck nije imao milosti jer nije namjeravao uzeti zarobljenike. Znajući da ćemo, u suprotnom, svi umrijeti, odlučio sam osobno poći po tebe i Briana, a preostalim sam ljudima naložio da odu u brda. Trudio sam se ostati neprimjetan, sve dok nisam ugledao dvojicu vojnika kako bacaju Briana na hrpu mrtvih tijela koju su slagali na kruništu kako bi ih spalili. Smijali su se i šalili, a tada sam začuo i tvoje ime. Rekli su da je šteta što nisu imali prilike .. – zastade – ..obeščastiti te prije nego si umrla. Pobježe joj tjeskoban zvuk. Niallov pogled otvrdnu; nikad ga prije nije vidjela takvog. - To im je bilo zadnje što su ikada rekli. Caitrina kimnu s razumijevanjem. Nakon kratke pauze, reče, - Dakle, mislio si da sam mrtva? - Inače te ne bih ostavio ni po koju cijenu. Toranj je bio u plamenu, pa nisam ni pomislio da bi itko mogao izići živ iz njega.

217

Klub Brbljivica

Ipak, Jamieju je to nekako pošlo za rukom. - Kad sam ga odveo od tamo, Brian je bio jako loše, jedva je disao. Udarac u glavu umalo ga je ubio. - Jeste li se skrivali u brdima s MacGregorovima? On odmahnu glavom. - Nismo. Znao sam da će nas onaj Campbellov prokletnik loviti – kad smo odlazili, vidio sam da je i Žbir dojahao. Da smo slijedili naše ljude u špilje, odveli bismo ih pravo do MacGregorovih. Otplovili smo birlinnima u Irsku, s mojim preostalim stražarima. Mislili smo da će biti sigurnije ako nas oni koji su ostali ne budu morali skivati. Nije mogla sakriti čuđenje. - Otišli ste sve do Irske? - Privremeno. Dok se Brian i ostali ozlijeđeni nisu dovoljno oporavili za povratak. Moji ljudi su jedva čekali čuti što im je s obiteljima. Neki su od njih bili prisiljeni pobjeći prije nego su doznali jesu li na ostali na sigurnom. - Kada ste se vratili? - Prije dva tjedna; kad smo doznali da će se Alasdair MacGregor predati, znali smo da je sigurno vratiti se. Pronašli smo utočište u brdima ponad jezera Lomond. Na MacGregorovoj zemlji. - Zašto se niste vratili kući na Bute? - Nisam bio siguran što ću pronaći. Pretpostavljao sam da su ga preuzeli Campbellovi. -

Mrko je pogleda. - Bio sam u pravu. Ali nisam očekivao da će ih

predvoditi moja vlastita sestra. Kako si se mogla udati za njega, Caiti? Kako si se mogla udati za čovjeka koji nam je ubio oca i brata? Optužba za izdaju u njegovu pogledu zareže je poput noža. Trudila se ne usahnuti pod njegovom ledenom oštricom. - Jamie nije imao ništa s napadom. Pogledao ju je kao da nije normalna. - Vjeruješ u to? Jedino zbog čega je, mjesecima prije, došao u Ascog, bio je lov na MacGregorove. - Činjenica je da to nikako nisam mogla znati jer se nitko nije osjetio pozvanim reći mi da štitimo odmetnike - predbaci mu. - Otac je zacijelo znao koliko je to bilo opasno? Morao je znati što će se dogoditi ako se to otkrije.

218

Klub Brbljivica

Niall stisnu čeljust. - Nije imao izbora. Obveza gostoljubivosti je bezrezervna. Znaš za naš dug prema MacGregorovima – za povijesti koja nas veže. Bilo je pitanje časti pružiti im utočište. K tomu, otac je susjećao s njihovom nevoljom. Caitrina otpuhnu. - Znam. - Iako su mu motivi bili plemeniti i dalje joj je bilo teško prihvatiti besmislenost očeve smrti. - Ali griješiš, Jamie nije sudjelovao u napadu. Nije znao da mu brat polazi u napad na Ascog. Zapravo, čim je doznao, Jamie je došao pomoći. Jamie je bio taj koji me je izvukao iz vatre i spriječio da me siluje jedan od ljudi njegova brata. Proučavao joj je lice. - Sigurna si u to? Kimnula je glavom. - Sjećam se da me je iznio. Niall svrnu pogled, zureći u tamu špilje. - Pa zahvalan sam mu na tomu ali nisi se trebala udati za njega. Dovraga, Caiti, ne samo što je Campbell, nego je i Argyllov prokleti Žbir. Kako bi mu mogla objasniti? Kršila je ruke na skutima, pokušavajući pronaći riječi. Nije takav. Nisam znala što drugo učiniti. - Prenese mu događaje koji su doveli do njegove prošnje, uključujući i njezin bijeg u Toward i pokušaj stupanja u kontakt s ostatkom klana u Ascogu. - Vjerovala sam da činim najbolje moguće. On i naš stric posredovali su u dragovoljnoj predaji Alasdaira MacGregora, a Jamie mi je ponudio brak, kao način da povratim naš dom Lamontovima. Naš ga je stric, ne samo podržao nego i posredovao u ženidbi. Nisam imala pojma da ste ti i Brian preživjeli. Bilo je prošlo toliko mnogo tjedana. Zašto me nisi obavijestio? - I bih, ali doznao sam da si preživjela tek kad sam bio u blizini Balquhiddera, gdje me je sustigla vijest o oglašenju tvog braka. Tada je već bilo prekasno za spriječiti taj brak. Seamus ti je pokušavao reći otkako si stigla u Rothesay, ali rijetko si sama, a previše je opasno razglasiti da smo preživjeli. - Kako to da te nisu uhitili sa Seamusom i ostalima? - Nisam imao ništa s tim. Brian i ja smo stigli tek jučer. Ostatak mojih ljudi je još uvijek u brdima ponad Lomonda ali Seamus je došao na Bute reći ti da smo preživjeli. Jedino sam se zbog Brianove ozljede izložio opasnosti dovesti ga ovamo.

219

Klub Brbljivica

- Što mu se dogodilo? - Budalasti momak nije htio slušati. Rekao sam mu da se drži podalje od borbe, da nije dovoljno star, ali tvrdoglav je i ponosan poput Malcolma i nije htio slušati. Ponovno je ozlijedio glavu u borbi. - Kakvoj borbi? - Gotovo da je bila previše prestrašena pitati. Ako su se njezina braća borila na MacGregorovoj zemlji, to je moglo značiti samo jedno – da su se još jednom udružili s odmetnicima. Niall je sumnjičavo pogleda. - Ti ne znaš? Ona odmahnu glavom. - Alasdair MacGregor je prije nekoliko dana obješen i raščetvoren s još jedanaestoricom svojih ljudi – uključujući i šest muškaraca koji su se predali kao taoci, a nisu imali suđenje – kod Market Crossa27 u Edinburghu. Zakazano je još pogubljenja u narednih tjedan dana. Zanijemivši Caitrina, odmahnu glavom. - Nije. Griješiš. Jamie je dogovorio MacGregorovu predaju, pod izričitim sporazumom da će biti odveden u Englesku. Bio je to jedan od razloga našeg braka – znak dobre volje, ako baš hoćeš. Argyll je obećao da će ga odvesti u Englesku. Niall se namrgodi. - I jest. Argyll je odveo MacGregora preko granice, izveo ga kočije, tako da su mu noge dotaknule englesko tlo, a zatim ga vratio u Edinburghu na suđenje. Argyll je održao obećanje – ispunivši uvjete, ali ne i duh sporazuma. Zahvaljujući vještom pregovaranju tvoga muža, Alasdair MacGregor je mrtav.

Ne, To nije moguće. Jamie je ne bi tako prevario. Ne bi je oženio na prijevaru, znajući sve vrijeme da MacGregor mora umrijeti... bi li? Je li imao što s tim? Osjeti tračak nesigurnosti koji brzo potisnu. Ne. Ne onaj čovjek kojeg je poznavala. Nije bio

ili The Mercat Cross; uobičajen naziv za The Cross of Edinburgh; križ na edinburškoj tržnici (Nap. prev.)

220

Klub Brbljivica

jedino Argyllova čvrsta ruka, nego i dobar čovjek. - Ako je to što kažeš istina, moj muž nije znao ništa o tomu. - Uvjeravam te da je to istina. U znak odmazde za Argyllovu izdaju, dignute su pobune od Callandera, preko Glenorchyja pa sve do Rannoch Moora. Čovjek kojeg progone je tvoj muž. Ona protrnu od jeze. Niall ju je gledao kao da je prvi put vidi i ne prepoznaje. Promrsi psovku. - Stalo ti je do njega. Vrelina joj se uvuče u obraze kao dokaz prešutne potvrde. - Bože, Caiti, zar ne znaš kakav je on čovjek?! Pogled joj poletje do njegova. - Znam. Nimalo nalik onomu što se priča. - Više bi se suosjećanja moglo iscijediti iz kamena.- Niall će bezbojnim glasom. Žbir je nemilosrdan u ostvarivanju Argyllove težnje o nadmoći Campbellovih. Caitrina oholo podiže bradu. - Ne poznaješ ga kao ja. Niall se nasmija i to nije bilo ugodno. - Ti si budala, Caiti Rose. Caitrina se ukoči od te uvrede. Nije bilo onako kako je trebalo biti. Braća su joj se vratila iz mrtvih, a oni su se svađali. - Kako mogu pomoći Brianu? Bilo je jasno da je njihov razgovor uzrujao i Nialla, i zahvalno je prihvatio privremenu promjenu teme. - Treba ga njegovati netko stručniji od mene. Potrebna mu je iscjeliteljica. Možeš li je dovesti? - Ovdje? - ona zaprepašteno reče. - Ne misliš ga valjda zadržati ovdje? - Trebao bi biti s njom u Rothesayu. Niall čvrsto stisnu usne. - Što bi drugo mogao učiniti? Ne bi izdržao povratak u Irsku. Nigdje drugdje nije sigurno.

Bili su odmetnici. Jednako kao i nesretnih MacGregorovih koje su pokušali zaštititi. Ali nije moralo biti tako. - Dopusti mi da ispričam Jamieju kad se vrati. On može pomoći. Vi ste moja braća. Ti si zakoniti vođa. Možda može dobiti pomilovanje ...

221

Klub Brbljivica

- Zacijelo si poludjela. Zar doista misliš da nas neće baciti ravno u tamnicu? - Oslobodio je Seamusa i ostale, nije li? - Zato što nisu polagali pravo na zemlju. On je Campbell, neće se dragovoljno odreći Ascoga. I neće se potruditi zaštititi me. Ja sam odmetnik, Caiti. - Ne moraš biti. Ono što se dogodilo ocu, napad na Ascog... Jamiejeva namjera nije bila da se to ikada dogodi. Vjerujem da bi, ako dozna istinu, bio pravedan. - Vjeruješ mu toliko da bi mu povjerila moj život? I Brianov? Caitrina se ugrize za usnu, postiđena sjenom sumnje koja joj se uvukla u svijest. Potresla ju je Niallova vijest o MacGregorovoj smrti ali nije uzdrmala njezinu vjeru u supruga. Vjerovala mu je. - Vjerujem. Niall zastade i zamišljeno je promotri. - Što ako si u krivu? Caitrina susretnu njegov pogled i proguta knedlu u grlu. - Nisam u krivu. - Pa, ja mu ne mogu vjerovati. Barem ne još. Caiti, moraš mi obećati da ćeš tajiti da smo ovdje. - Ali ... - Odmah ću otići odavde - upozori je on. - Ne! Brian se ne smije pomicati. - Istina, opasno je, ali ništa opasnije od oslanjanja na Žbirov osjećaja pravde. Caitrina je bila rastrgana. Vjernost mužu ratovala je s odanost braći – braći za koju je mislila da ih je zauvijek izgubila. Nije ih mogla tako brzo opet izgubiti. A nije mogla ni poreći da ju je zapanjila vijest o smrti MacGregora. Što ako je Niall bio u pravu? Jesu li je njezini osjećaji učinili slijepom za Jamiejevu mračnu stranu? Nisu, ali dat će bratu za pravo – privremeno. - U redu. No vidjet ćeš, kada se Jamie vrati, da nije odgovoran za Argyllovu izdaju. Vidjet ćeš da je častan čovjek. - Ako je išta znala, znala je to. Jamie je bio glas razuma u svim tim iznimno iskrzanim neslaganjima između klanova. Niall je pogleda kao da je želio reći da se žalosno zavaravala, ali pristade. Svrnuše razgovor na Briana; na to kako mu čim prije treba dovesti iscjeliteljicu. Caitrina će ih viđati kad bude mogla, ali znala je da će morati biti oprezna. Ako Jamiejevi ljudi

222

Klub Brbljivica

primjete da je nestala, mogla bi ih dovesti pravo do braće. A kad se Jamie vrati, bit će još teže. Za sada se morala zadovoljiti spoznajom da joj se vratio dio obitelji, a viđat će ih kad bude mogla. No kopkala ju je spoznaja da će se Jamie razbjesniti ako ikad dozna da ga je obmanula i da će time dovesti u opasnost krhak život koji je izgradila iz pepela.

223

Klub Brbljivica

Sedamnaesto poglavlje

adržaj Argyllove poruke proganjao je Jamieja na putu od Rothesaya u Dunoon:

Djelo je dovršeno. Strijela Lyonske Klisure obješen je za svoje zločine u

Edinburghu prije tri dana. Alasdair MacGregor mrtav u Edinburghu? Što se to, dovraga, dogodilo? Poglavar MacGregor trebao je biti u Londonu. Jamie mu je dao svoju riječ. Postojalo je samo jedno objašnjenje: Argyll je pogazio svoje obećanje da će izručiti Alasdaira MacGregora Engleskoj. A ako je tomu tako, ocrnio je i Jamiejevo ime i potaknuo bujicu nasilja, dajući odmetnicima mučenika i još veći razlog za dizanje pobune. Jamie nije želio povjerovati da mu je rođak tako ishitren, ali kad je bila riječ o MacGregorovima...

Prokletstvo! Odjurio je stubama u utvrdu. Iako je bio umoran i prljav od cjelodnevnog jahanja, a ne treba ni spominjati rame koje ga je vraški boljelo, Jamie se nije odmorio niti oprao, nego se uputio ravno u lairdov solar. Ne zamarajući se kucanjem niti formalnom najavom, otvorio je vrata i ušao pravo unutra. Najmoćniji čovjek Visočja sjedio je za velikim drvenim stolom, okružen svitom od desetak stražara; svi su bili nadvijeni nad dokumente i karte. Grof od Argylla podiže pogled, njegovo oštro galsko lice namršti se zbog prekidanja. No vidjevši Jamiejev mračni izraz, pokretom ruke brzo otpravi ostale muškarce, nutkajući ih da ponesu svoje hrpe pergamenata sa sobom. - Nadam se da imaš dobar izgovor za ovu nepristojnost .. – s vrh svog dugog nosa pogleda Jamiejevo gorštačko ruho – .. i što si došao tako odjeven. - Argyll se ponosio svojom uljuđenosti, odmakom od - barbara s Visočja posljednjoj dvorskoj modi.

224

i uvijek se odijevao po

Klub Brbljivica

Jamieju ne promaknu suptilan ukor ali trenutno mu se živo fućkalo za to. Predugo je poznavao Argylla da bi ga obeshrabrilo podsjećanje na njegove ovlasti. Iako je Argyll bio samo nekoliko godina stariji od njega, nakon smrti Jamiejevog oca, a nakon toga i sramotnog ponašanja brata Duncana, Argyll mu je bio više poput oca, preuzimajući mjesto čovjeka koji je izgubio život boreći se za Argylla. Nisu bili vezani samo obiteljskim vezama, nego nečim daleko jačim – časti, dužnosti i žrtvovanjem. Njegov otac je vjerovao u Argylla toliko da je dao život za njega i Jamie to nije uzimao olako. Do sada je Argyll ispunio očekivanja njegovog oca, promaknuvši Campbellove u najmoćniji gorštački klan. Međutim, njegova moć nije smjela biti apsolutna ili neće biti ništa bolji od despota. Jamie je vjerovao u pravdu, čak i više nego je vjerovao u rođaka. - Prokleto dobro znaš zašto - odvrati mu Jamie. - Ako je ovo .. – tresnu porukom po ulaštenom drvenom stolu – .. istina. Argyll baci pogled na izgužvan komad pergamenta, zavali se u stolicu i zalupka vrhovima svih deset prstiju, posve opušten. - Naravno da je istina. - Oči mu pobjednički zasjaleše. - Alasdair MacGregor je uklonjen. Kralj će biti oduševljen. Jamie je znao koliko su silno pritiskali njegovog rođaka da smiri Visočje – a posebice da ukloni poglavara MacGregora – ali to nije bila isprika. S mukom suspregnu bijes i odvrati pogled rođaku. - Kako je moguće da je MacGregor ubijen u Edinburghu, kad je trebao biti u Engleskoj? Argyll podiže jedan kut usana u prividan osmijeh. - Bio je u Engleskoj. Njegov odgovor na trenutak zateče Jamieja. Sumničavo ga pogleda. - Objasni mi kako je to moguće. - Moji ljudi su ga odveli preko granice, postavili ga na englesko tlo i odmah vratili u Edinburgh. Jamie se ukoči dok mu se nevjerica smjenjivala sa snažnim osjećajem izdaje. Zabio mu je nož u leđa čovjek za koga se borio, kojem je pomagao i vjerovao u njega. Kad samo pomisli koliko je samo puta branio svog rođaka... Jamie je bolje od bilo koga znao da je njegov rođak imao mana – uključujući i njegovu opće poznatu samovolju. No

225

Klub Brbljivica

nikad se prije Argyll nije ponio tako nečasno. Pogledom prostrijeli grofa. - Proklet bio, Archie. Kako si mogao? Neću ti dopustiti da se izvučeš s ovim. Napravio si sprdnju od našeg dogovora i od mene. - Venama mu prostruji vruć nalet bijesa. Sjetio se dugih pregovora s MacGregorom i jamstava koja mu je dao. Glas mu je podrhtavao od bijesa. - Dao sam svoju riječ. Argyll nije popustio pod njegovim bijesom, iako je, iz načina na koji se promeškoljio na stolici, Jamie znao da mu je bilo neugodno. - Održao si svoju riječ. Uvjeti sporazuma su ispunjeni. Jamie položi ruke na stol i nagnu se prema rođaku, bješnji na njega nego ikad prije – koliko se mogao prisjetiti – a u prošlosti je bilo puno neslaganja između njih. - Ali ne i njegov duh. Ne priliči ti takva prijevara. Predstavnik si zakona i kraljeve pravednosti. Ako se narod ne može pouzdati u vladavinu prava – u pravdu – nisi ništa doli tiranin. Znakovito ga pogleda. - A ja neću podržavati prokletog tiranina. Po prvi puta, tračak nesigurnosti prijeđe licem njegova rođaka. - Kako to misliš? - Što, dovraga, misliš da želim reći? - zapjenjeno će Jamie. - Ako tako namjeravaš primiriti Visočje, ubuduće ne želim imati ništa s tim. Morat ćeš potražiti nekog drugog za voditi tvoje bitke. Argyll suzi oči. - Ja sam tvoj poglavar. Učinit ćeš što ti kažem. Jamie mu se nasmija u lice. Njegov je rođak, više od svega, bio koristoljubiv – pozivao bi se na svoje gorštačko nasljeđe kad bi mu to bilo od koristi. Prignu se, gledajući rođaka pravo u oči. - Ne pokušavaj to sranje sa mnom, neće ti uspjeti. Možda možeš zastrašiti druge ali ja te previše dobro znam. Neću se boriti za čovjeka u kojeg ne vjerujem niti ću služiti poglavaru koji je nečasan grof. Argyllovo lice otvrdnu. - Oprezno, momče. Previše sebi dopuštaš. Jamiejeva samokontrola popusti i otrgnu se provalom bijesa. - Ne, rođače, ti si taj koji sebi previše dopušta. Svih sam te ovih godina podržavao unatoč optužbama jer sam te smatrao najboljim izborom za Visočje. Sve do sada sam vjerovao da želimo isto: uspostaviti red i zakon tamo gdje su zavade i odmetnici stvorili kaos, osigurati napredak našem klanu i zaštititi Visočje od kralja koji nam želi ukrasti zemlju, skršiti naše ljude i

226

Klub Brbljivica

uništiti naš način života. - Duboko udahu i jezgrovito reče, kako ne bi bilo zabune. - Ali, proklet bio, ako te podržim u tvojim osobnim osvetama. - Učinio sam što je bilo potrebno kako bih priveo kriminalca pravdi. -branio se Argyll. Jamie udari šakom o stol. - Alasdair MacGregor nije dobio pravdu, nego lukavstvo i prijevaru. Jednako tako se možemo vratiti osveti kao načinu rješavanja problema, potvrđujući barbarsko ime kojim nas kralj naziva. Mi smo predvodnici. Moramo pokazati vodstvo. Osvete su upravo ono protiv čega se borim. Ako ovako namjeravaš uvesti zakon i red u Visočje, ne želim imati ništa s tim. - Prije svega, to ne bi ni bilo nužno da si mi doveo tog odmetnika. - Argyllove usne stisnuše se u tanku liniju. - Što ti je i bila dužnost. Je li o tomu bila riječ? Jamie je znao da mu je rođak bio ljut, ali je mislio da razumije. - Objasnio sam ti zašto sam smatrao da je potrebno pregovarati s MacGregorom – nakon one katastrofe s Lamontovima. Kratkim odmahivanjem ruke, Argyll otkloni razgovor o uništenju Caitrinina klana. Jamie stisnu zube. S vremena na vrijeme, zbilja ga je ljutila rođakova okorjelost. - Tvoj brat je prenaglio - prizna mu Argyll. Najveće podcjenjivanje ikada. - I učinio je to u tvoje ime - istaknu Jamie. - Da se nismo obavezali, izgubio bi potporu jednog dijela poglavara. Predajom MacGregora kralju, s tebe je sprana sva ljaga zbog njegove smrti. Krv Alasdaira MacGregora bila bi na kraljevim rukama. Umjesto toga, sve si pogoršao. Bože, Archie, zar ne razumiješ što si učinio? - Riješio sam se zloglasnog odmetnika, ubojice i pobunjenika. - Da - promrsi Jamie kroz stisnute zube. - I svojom si ga prijevarom i lukavstvom učinio mučenikom. To će ujediniti odmetnike kao ništa drugo. Borbe će biti obnovljene. - Krvoproliće je i bilo očekivano. Tvoj brat je otišao pomoći našem rođaku Campbellu od Glenorchyja ugušiti pobunu.

227

Klub Brbljivica

Pa, i to je bilo neko olakšanje. Barem se Jamie neće morati suočiti s Colinom dok je u Dunoonu. Strahovito su se posvađali kad su se prošli put vidjeli, tijekom njegovog napada na Lamontove. Pojavi se sjaj zadovoljstva u Argyllovu oku. - Sva će ta lopovska, ubilačka gamad biti iskorijenjena i osuđena na smrt. Argyllova nerazumna gorljivost i tvrdoglava odlučnost da uništi MacGregorove, ugrožavala je Jamiejevu nadu da će u Visočju doživjeti uspostavu društva koje se pokorava zakonu. Ne po prvi put, pitao se što je stajalo iza rođakove mržnje – gotovo je bila osobna. - Tvoja mržnja prema MacGregorovima učinila te je slijepim za sve ostalo. Ovakvim ishitrenim činom mogao bi izgubiti podršku koju smo pažljivo gradili posljednjih nekoliko godina. Neće ti uzvratiti samo MacGregorovi nego će i drugi poglavari na ovo gledati kao na ogledni primjer onoga što mogu očekivati od tebe – i od mene. Jamie primjeti da mu je rođak bio malo zatečen, moguće shvaćajući istinitost njegovih riječi. - Ne znam zašto si tako uzrujan. Ionako nemaš zavidan ugled u Visočju. Ime ti je već ocrnjeno. - Istina, zbog dobrobiti naše misije bio sam pripravan biti znan kao tvoja nemilosrdna čvrsta ruka, ali nisam pripravan biti znan kao nečasan ili prijetvoran. Nikad se do sada nisam posramio ničega što sam učinio. Ali tvoja smicalica s riječima narušila je moju čast i danu riječ. - Jamie odmahnuo glavom. - Imao sam bolje mišljenje o tebi. Razočaranje u Jamiejevom glasu konačno naruši Argyllovu obranu. Malo je klonuo u stolici. - Alasdair MacGregor mi je dugo vremena bio trn u peti. - Susretnu Jamiejev pogled. - Možda sam i postupio nepromišljeno, žudeći ga ukloniti. Ne mogu reći da mi je žao što je mrtav, ali žao mi je što se to može loše odraziti po tebe. To mi nije bila namjera. Zacijelo to razumiješ? Jamie iznenađeno podiže obrvu. Njegov rođak se rijetko kad ispričavao. Te riječi malo smekšaju Jamiejev prvotni osjećaj izdaje. Vjerovao mu je. - Možda ti to nije bila namjera - istaknu on. - Ali takav je bio učinak. - Uvijek si posjedovao zapanjujuću dozu integriteta.

228

Klub Brbljivica

Iako je Argyll to rekao kao da je bilo nešto sramotno, Jamie je znao da su njegov integritet i odanost bili upravo ono čemu se Argyll najviše divio kod njega. Suprotno uvriježenom mišljenju, njegov rođak – poznat kao Archibald Strašni – imao je smisla za humor. - Dobro ti je koristio - podsjeti ga Jamie. - Istina, jest. - Argyll uzdahnu. - Skupa smo prošli kroz mnogo toga. - Lice mu otvrdnu. - Kad je tvoj brat... - Zastade, tražeći pravu riječ. - Otišao - dopuni ga Jamie, radije nego - izdao nas - što su obojica pomislili. Ako je Duncanovom izdajom itko bio povrijeđen više od Jamieja, bio je to Argyll. - Otišao - nastavi Argyll. - Nikad nisam osuđivao ni tebe niti tvog brata i sestru, iako su me mnogi poticali na to. Jamie kimnu, znajući da je to bila istina. Mnogi savjetnici mladog grofa žudjeli su vidjeti kako Campbellovi od Auchinbrecka gube njegovu naklonost. No umjesto toga, Archie ih je prigrlio i okupio oko sebe, dokazujući odanost prema njihovom ocu, jednako kao što je i Jamiejev otac dokazao svoju prema njemu. - Uvijek sam ti bio zahvalan za ono što si učinio za nas. - odgovori mu Jamie. - I otplatio sam ti to godinama služenja i odanosti – ali to nije slijepa odanost. - Ne misliš me zbilja napustiti - upita ga rođak. - Ne poslije svega. Iako Argyll to nije izrekao kao pitanje, Jamie osjeti njegovu tjeskobu. Ako ga Jamie napusti i položi svoj mač, Argyll je znao da ostali poglavari to neće dobro primiti – od kojih su mnogi držali da je Jamie, osim što mu je bio čvrsta ruka, obuzdavao svog moćnog rođaka. - Daj mi jedan razlog zašto ne bih trebao. Argyll ga pogleda u oči i odlučno reče: - Trebam te. To je bilo rečeno s takvom iskrenošću da je Jamie morao priznati da mu je gnjev donekle ishlapio. - Nema više smicalica, Archie. Nema više osveta. Ako ikad više.. - Neće ih biti - prekinu ga rođak. - Imaš moju riječ. - Grof ustade i ode do komode, natoči dvije čaše klareta i jednu ponudi Jamieju. Argyll ga je pomno promatrao. - Nikad te prije nisam vidio toliko ljutitog. Je li to, kojim slučajem, nekako povezano s tvojom nevjestom?

229

Klub Brbljivica

Jamie zavrtje tamnu tekućinu u svojoj čaši. - Naravno da je nekako povezano s mojom nevjestom. Prihvatila je moju prosidbu temeljem pregovora o predaji Alasdaira MacGregora. Argyll pomilova vršak brade i zamišljeno ga promotri. - Dakle, djevojka te je prvotno odbila, je li? - Jamie stisnu čeljust, na što njegov sumorni rođak prasnu u smijeh. Ne osobito zgodan muškarac, Argyll je oduvijek zavidio Jamieju i njegovoj braći na ležernosti s djevojkama. - Želio bih je upoznati. - Taj osjećaj nije obostran. Campbellovi joj nisu pretjerano dragi, a tebe drži odgovornim za smrt svoje obitelji, gotovo jednako koliko i Colina. Argyll slegnu ramenima. - Možda bi se, jednako tako, trebala osvrnuti i na svog oca. Sukob u Ascogu je bio vrijedan žaljenja, ali ne i bezrazložan. Jamie osjeti da mu je Argyll nešto prešutio. - O čemu je riječ? Varljivo ležerno, Argyll je klizio prstom preko ruba čaše. - Glasine. - Kakve glasine? Argyll slegnu ramenima. - Da nije sav Lamontov podmladak poginuo u bitci. To mu izbi zrak iz prsa. - Molim?! - Priča se da je barem jedan od momaka preživio. Jamie je proučavao rođakovo lice ali činilo se da je iskren.

Bože, ako je to istina! Prože ga uzbuđenje. Kad bi joj mogao vratiti dio njezine obitelji... - Je li itko od njih viđen? Argyll kimnu glavom. - Tko? - Ne znam. - Gdje? - Ako je vjerovati glasinama, negdje oko Lomond Hillsa. Iščeznu uzbuđenje koje je Jamie osjetio trenutak prije, zbog mogućnost pridobivanja ženine vječne zahvalnosti. - U borbi? - Reklo bi se.

230

Klub Brbljivica

Prokletstvo. Ako se bilo tko od Lamontovih borio uz MacGregorove, postat će odmetnici. Iako je bio nestrpljiv vratiti se Caitrini i sve joj objasniti, prije nego se vijesti o njegovoj navodnoj podmuklosti glede MacGregorove smrt proširi otokom Buteom, znao je da će morati pričekati. Jamie pogleda rođaka. - Idem u Lomond. Činilo se da mu rođak nije bio previše iznenađen. - Ta djevojka ti toliko znači? Jamie jednako odvažno pogleda Argylla. - Da. - Kakva je? Jamie promisli na trenutak; kako pretočiti u riječi tako slojevitu ženu kakva je bila njegova supruga? Kako objasniti da je gotovo od prvog trenutka shvatio da je različita od bilo koje druge? - Žilava. Odana. Brižna. Odvažna. - Osjeti kako su mu se prsa stegnula od bujajućih toplih osjećaja. - Ljepša je od bilo koje žene koju sam ikada vidio. - Strastvena. Zacijelo mu je Argyll pročitao misli. - Nikad nisam vjerovao da ću doživjeti dan kad ću te vidjeti zaljubljenog. Čak i kad si me, prije nekoliko godina, zamolio da se založim za Alexa MacLeoda, imao sam osjećaj da to nije bilo toliko zbog Meg MacKinnon, koliko zbog tebe. Ali ovo je drugačije, zar ne? Jamie kimnu glavom. - Da. - A što ćeš učiniti ako ih pronađeš? Promatrao je rođaka, u potpunosti shvaćajući važnosti njegovog pitanja. Argyll ga je na neizravan način pitao je li mu još uvijek bio odan. Jamie uvidje da je bio. Nije oprostio rođaku što ga je iskoristio u svojoj smicalici s MacGregorom, ali iako mu je odanost bila gurnuta do krajnjih granica, nije bila slomljena. Unatoč svim rođakovim manama, Jamie je i dalje vjerovao da je Argyll bio bolji izbor od alternativa i najbolja nada za budućnost Visočja. Ako ga Jamie napusti, Argyllu će to nanijeti štetu, ali od toga će najveću korist imati Mackenzie ili Huntly. Također je trebao razmišljati i o svom i o Caitrininom klanu. Bez Argylla, Jamie ne bi bio u tako dobroj poziciji da im pomogne. Bio mu je potreban rođakov utjecaj, jednako koliko je i Argyllu bio potreban njegov. On konačno odgovori: - Što god mi dužnost nalaže.

231

Klub Brbljivica

- A ako se borio s odmetnicima? - Uhitit ću ga. Argyll se zadovoljno nasmiješi. - Uostalom... - Jamie zastade uzvratiti mu osmijeh. - Čuo sam da namjeravaš biti milosrdan glede Lamontovih. Vrlo milosrdan. Argyll se naglo uozbilji, svjestan da je upravo čuo uvjete obeštećenja za svoj ishitreni čin, kojim je ugrozio sve za što su se zalagali i usput ocrnio Jamieja. Namršti se i suho reče: - O, da, često me hvale zbog mog milosrđa. Jamie se nasmiješi i odmahnu glavom. - A ljudi kažu da nemaš smisla za humor. Argyll izvi usne. Dobro mu je bio poznat njegov zastrašujući ugled. - A što ako ništa ne nađeš? - Ako je ijedan od braće moje supruge živ, pronaći ću ga. Obojica su znali da je u pitanju bilo samo - kada - , a ne - ako - . - Samo se potrudi uskoro ga pronaći, prije nego učini nešto što neću moći poništiti. Moje - milosrđe -

nije bezgranično. Zapamti, bio si zadužen za čišćenje Butea od

odmetnika i jamčio si za Lamontove. U konačnici, ti ćeš biti odgovoran za njihove postupke. Jamie kimnu glavom. Čim prije pronađe preživjele, tim bolje – prije nego ih jedan od braće njegove supruge sve ne dovede u opasnost. Znao je da je to bila krajnja granica do koje se moglo pritisnuti Argylla.

232

Klub Brbljivica

Osamnaesto poglavlje

jedan dana kasnije, Jamie je, iscrpljen i razočaran, projahao kroz vratnice dvorca Rothesay. Bezuspješno je pročešljao planinsko područje sjeverno od jezera Lomond. Ako su jedan ili više Lamontovih sinova preživjeli, odvažili su

se otići preduboko u opasne planine, gdje ih se Jamie, trenutno, nije usuđivao tražiti. Sa zimom koja se nadvijala na njima, morat će pričekati do proljeća i pokušati ponovno. Pod pretpostavkom da ne juri duha. Uvijek je postojala mogućnost da su glasine o preživjelima bile neutemeljene. Cijelim putem natrag na otok Bute, premišljao se što reći Caitrini. Je li trebao pričekati dok ne bude imao dokaz – ili bi joj trebao reći što je čuo, čak i ako se ispostavi da su to bile samo glasine? Je li se usuđivao potpiriti joj nade samo s tim mrvicama? Još uvijek je bila tako ranjiva i tek se počela miriti s njihovom smrću. Bi li je dodatno razočaranje bacilo natrag u mračnu provaliju gubitka? Prokletstvo, još uvijek nije znao što mu je činiti – neobična situacija za čovjeka koji se ponosio svojom odlučnosti. Možda mu se odgovor sam nametne kad je vidi. Nije ga veselilo ni izvjestiti je o MacGregorovu smrti, uz pretpostavku da ga ta vijest nije preduhitrila. Nakon više od tjedan dana razdvojenosti, bliskost koju su dijelili prije nego je otišao, činila se tanana i krhka. Pogledom pretražujući krunište, napola je očekivao da će je ugledati. Što je bliže prilazio Rothesayu, postajao je sve tjeskobniji. Nedostajala mu je više nego je mislio da je moguće. Ali nije bilo ni traga ni glasa od nje. Namrštio se. Nadao se da je i on njoj jednako tako nedostajao, ali očito nije željno iščekivala njegov povratak. Sjahao je i dobacio uzde konjušarskom momku koji je čekao, dok su njegovi ljudi nahrupili za njim. - Gdje je gospodarica?

233

Klub Brbljivica

Dječak odmahnu glavom, izmičući se od njegovog pogleda. - N-n-ne znam, moj

lairde. Momak se sledio od straha; Jamie nije uživao izazivati strah u djeci. Bilo je očito da njegov brak nije nimalo umanjio njegov zastrašujući ugled. Suspregnu nestrpljenje i mirno ga upita: - Nije li moj čovjek donio vijest o našem dolasku? - J-J-jest, moj lairde. Prije otprilike sat vremena. Vidjevši da momak gorljivo želi otići, Jamie ga je otpravi i naloži svojim stražarima da se pobrinu za svoje konje, prije nego im dopusti potražiti hranu i piće. Prošlo je dosta vremena otkako su pošteno jeli. I sam je namjeravao učiniti isto, nakon što razgovara s Willom, čuvarom kojeg je naznačio odgovornim dok je bio odsutan – čim pronađe svoju ženu. Uđe u toranj, prođe kroz praznu veliku dvoranu i stubama se uputi do njihovih odaja. Otvori vrata i osvrnu se po prostoriji, ne vidjevši ni traga od nje. Prožeše ga trnci panike. Gdje je, dovraga, bila? **** Caitrina je jurila uza stube; pluća joj se umalo nisu rasprsnula. Rukom obrisa čelo sjajno od znoja i duboko udahnu, dišući teško i neujednačeno. Nakon što se Mor pojavila u špilji s vijestima o Jamiejevom skorašnjem dolasku, trčala je cijelim putem natrag do dvorca. Njegov iznenadni povratak zatekao ju je nespremnu. Toliko dugo ga nije bilo da se Caitrina počela pitati hoće li se uopće vratiti. I kakve je sreće bila, odlučio se vratiti kada je bila u posjetu braći u špiljama. Brian je pokazivao određene znakove poboljšanja, ali Caitrina ga je očajnički željela odvesti u Rothesay. Ali Niall je bio tvrdoglav. Bez obzira na to koliko se trudila, nije ga mogla uvjeriti da ih Jamie neće baciti u tamnicu, ili još gore, izručiti Argyllu. Papučice su joj odzvanjale po hladnom sivom vapnencu dok se probijala uskim stubištem. Uspela se na gornji kat, prešla hodnik do njihovih odaja i zastala na

234

Klub Brbljivica

trenutak, uhvatiti dah i promrmljati kratku molitvu da nije došao tako davno da bi imao vremena pretražiti toranj. Nesigurnim korakom prođe kroz vrata. Preplavi je navala emocija kad primjeti poznatu visoku, mišićavu figuru. Možda i jest strahovala od njegovih pitanja ali nije mogla zanijekati koliko joj je olakšanje bilo vidjeti ga na sigurnom, živa i zdrava. Neprestance je bila svjesna opasnosti njegova zanimanja. A i neobuzdane mržnje prema Campbellovima zbog koje je bio stalna – i cijenjena – meta. - Vratio si se! - uzviknu s olakšanjem. On se okrenu prema njoj i odmjeri je, u hipu primjećujući svaki djelić njezina neuredna izgleda, uključujući i svježe blatnjave mrlje na rubu skuta. Puls joj podivlja kad primjeti njegovu sumnjičavost. Iako je izgledao iscrpljeno, a lijepo mu je lice bilo išibano hladnoćom i kišom, nikad nije izgledao veličanstvenije. Strašno joj je nedostajao. Ipak, nešto je bilo drugačije... Brada. Teška sjena čekinja uokvirivala mu je tvrdu, četvrtastu čeljust. Pretpostavila je da se nije obrijao otkako je otišao. Iako joj inače nije bila sklona, brada je nesumnjivo naglašavala Jamiejevu sirovu privlačnost. Kao da je naglašavala njegov nemilosrdan ugled. Da je ovako izgledao kad ga je upoznala, prije svih tih mjeseci, možda se i ne bi toliko pouzdala u njegovu uljuđenost. Prisjećanje na njihov prvi susret, preplavi je valom čežnje. Činilo se kao da se taj dan dogodio u nekom drugom životu. Koraknu prema njemu, ali je zaustavi prijeteći, reski ton njegova glasa. - Gdje si bila? Ona navuče širok osmijeh dobrodošlice na lice. - U kuhinji, nadgledala sam pripreme za tvoj dolazak. - Osjeti ubod krivnje zbog laži koja joj je tako jednostavno skliznula s jezika. Proklinjući Nialla što ju je doveo u ovakav položaj, pođe prema njemu, grozeći se što je bila prinuđena varati ga. - Mislila sam da ćete ti i tvoji ljudi možda biti gladni. Nije ga bilo tako lako odvratiti. Pogledom joj prijeđe preko lica. - Obrazi su ti se zarumenjeli.

235

Klub Brbljivica

Usne joj se ukrutiše. - Vatra u kuhinji je bila dobro raspirena. - Zadihala si se. Ona se bezbrižno nasmija i ovi mu ruke oko vrata, znajući da nekako mora zaustaviti njegovo ispitivanje. - Upravo sam pretrčala četiri reda stubišta. - Prije nego ju je mogao upitati još što, zaigrano zatrepta i ugnijezdi se uz njega. - Dakle, tako me pozdravljaš? Hoćeš li me ispitivati cijeli dan ili ćeš me pozdraviti kako spada? Podiže usne do njegovih, a on se ne ogluši na taj nimalo suptilan zahtjev. Srce joj se stisnu od nježne čežnje u njegovom pogledu kojim joj je istraživao uzdignuto lice, prije nego mu se usne spustiše na njezine, vrele i gladne. Tjedan dana suzdržavanja zahtijevao je zadovoljenje. Ona uzdahnu uz njega. Bože, kako joj je nedostajao! Težak, muževni okus ispuni joj osjetila poput moćnog afrodizijaka. Rastvori usne, uzimajući ga duboko u usta. Kružio je jezikom oko njezinog, prodirući sve dublje i dublje, dugim, tromim potezima koji kao da su joj dopirali do nožnih prstiju. Vrelina joj se proširi udovima, poput tople i teške lave. Uroni u njega. Grudi joj se spljoštiše o njegova prsa. Bila je bolno svjesna njegove tvrde nabrekline koja joj se gurala uz trbuhu. Prošlo je previše vremena otkako ga je uzela u svoje tijelo i osjetila kako je ispunjava. Kad su njegove usne dotaknule njezine i kad je preuze potreba zadovoljiti požar koji je gorio između njih, potisnu svoj pokušaj da ga zavarava. Sa svakim zamahom njegova jezika, tijelom su joj strujali sve žešći drhtaji želje. Bilo je to ludilo. Čim bi je poljubio, žudjela bi za ispunjenjem. Postao joj je tako blizak... tako prijeko potreban. Čekinje koje su mu sjenčile čeljust grebale su joj osjetljivu kožu oko usana; on rukama prijeđe niz njezina leđa, kliznu joj preko bokova, obuhvati stražnjicu i čvršće je privi uza se. Od tog suptilnog trenja zabridje od nestrpljenja, a vrelina joj zahvati svaki živčani završetak – postade vlažna od iščekivanja. Osjeti se zamamno mekanom i toplom; tijelo joj se topilo uz tvrdi čelik njegovih mišićavih prsa i nogu. Nikad se neće naviknuti na snagu i moć njegova tijela. Rukama

236

Klub Brbljivica

skliznu po tvrdoj izbočini njegove mišićave ruke, uživajući u sirovoj muževnosti koja ju je činila duboko svjesnom vlastite ženstvenosti. Možda joj se nekoć njegova snaga činila prijetećom, ali sada joj je pružala osjećaj sigurnosti i zadovoljstva za koji nije ni sanjala da je moguć. Ali bilo je više od toga. Taj osjećaj da će poludjeti ako ga ne dotakne. Žudjela je raširenim šakama prijeći preko njegove vrele kože i osjetiti stezanje mišića pod prstima. Nikad nije ni pomislila da bi samo pogled i osjet muškog tijela mogao u njoj probuditi takve bludne potrebe, ali nagonski ju je privlačio – prisvajajući svaki dio nje. On se nevoljko povuče, prekidajući poljubac. Disao je teško i neravnomjerno, jednako kao i ona. Prstom joj prijeđe niz obraz. - Nedostajala si mi. - I ti meni. - Položila mu je ruku na čeljust i zadirkivala ga. - Gotovo te nisam prepoznala. Izgledao je posramljeno. - Obrijat ću se kasnije, kad uhvatim priliku okupati se. Ona odmahnu glavom. - Ostavi je neko vrijeme. Odgovara ti. -

Voljela je tu

njegovu opasnu stranu. Od glave do pete je izgledao kao silan gorštački ratnik, a ne kao uglađen dvorjanin. I u tomu je bilo neporecive mračne, putene privlačnosti. Kao da joj je mogao čitati misli, pogled mu se smrači od vreline. - Morat ćeš pričekati s - pozdravljanjem kako spada. Moram se pobrinuti za određene stvari i vidjeti se sa svojim ljudima. - Pogled mu očvrsnu. - Ali žudio sam vidjeti te i uznemirio sam se kad nisi bila u dvorištu. Caitrina opsova u sebi. Trebala je znati da ga neće biti tako lako omesti. - Oprosti. Kako ti već rekoh, bila sam u kuhinji i nisam čula da si došao. On je izazva nepokolebljivim pogledom. - Navodno. Nije joj se svidjelo braniti se, pa joj sinu zamisao kako preokrenuti situaciju u svoju korist. Uostalom, bez obzira na njihov strastveni zagrljaj, još uvijek mu nije oprostila način na koji je otišao – niti njegove – upute. - Gdje bih inače bila? - Slatko se nasmiješi – previše slatko. - Nisi li naložio da me zadrže u dvorcu?

237

Klub Brbljivica

Samo je slegnuo ramenima ni ne pokušavajući izgledati skrušeno. - Nužan oprez zbog tvoje sigurnosti. Caitrina suspregnu nadiruću ljutnju. - I nije ti palo na um pitati me što mislim o tome? - Zašto bih te pitao? - upita je, iskreno zbunjen. - Ti si moja odgovornost. Obrazi su joj gorjeli i to ne od trčanja. Neka je Bog sačuva od muške tuposti! Očito mu nije ni palo na um da bi mu mogla zamjeriti tu bešćutnu nadmoć. - Žena sam ti. Činilo se da je sad samo zbunjen i pomalo oprezan – očito ispravno predosjetio da je nešto krivo rekao, ali nije mu bilo jasno što. - Jesi. - Nisam ti robinja da bi mi zapovijedao. Ako si htio krotku, poslušnu ženu, bojim se da ćeš se razočarati. - Ustremi se pogledom na njega. - Jako razočarati. Razdragan osmijeh lebdio mu je na usnama. Ona prisegnu da će požaliti ako se nasmije. - Vjeruj mi - reče joj suho, - Nee zavaravam se glede toga. Odlučivši ne biti uvrijeđena, kratko mu kimnu. - Dobro. On joj prijeđe prstima preko brade, razmišljajući o njezinom pitanju. - Zbilja te je to uzrujalo? - Da. - Ali zašto? Samo sam se brinuo za tvoju sigurnosti. - Upitan je način na koji si postupio. Budući da se to odnosilo na moju slobodu, ne misliš li da si se, možda, trebao posavjetovati sa mnom prije nego si izdao naloge? On se namršti. - To mi je posao – izdavanje naloga. Ja se ne savjetujem. Caitrina napući usne i zamoli Boga za strpljenje. - Možda ne sa svojim ljudima ali što je s tvojim rođakom, ili bratom? Izgledao je zamišljeno. - Ponekad - prizna joj. - Ne bi li trebao pokazati istu uljudnost i prema svojoj ženi? Činilo se da ga je ta zamisao iznenadila ali i da mu nije bila posve odbojna. - Možda. - Sljedeći put, ljubazno me obavijesti o svojim željama prije nego odeš. - Ona se nasmiješi. - I dat ću sve od sebe da se predomisliš ako mi se ne budu sviđale.

238

Klub Brbljivica

On se nasmija na to. - Veselim se izazovu, gospođo ženo, ali mene nije lako odvratiti – osobito glede zaštite onoga do čega mi je stalo. Srce joj je zadrhti od te nježne izjave ali koliko god su je odobrovoljili njegovi motivi, neće ponovo pasti u neupućenost u kojoj je nekada živjela. Nije mogla pristati da je se i dalje štiti neupućenosti i dopustiti drugima da donose odluke umjesto nje. - A ja mogu biti vrlo uvjerljiva žena. - Ne sumnjam u to - reče on ironično. - Imaš li još što na umu prije nego odem vidjeti svoje ljude? - Zapravo, imam. - Zašto nisam iznenađen? Ona se ogluši o njegov neprimjeren sarkazam. - Način na koji si otišao, onako iznenada. - Žao mi je što ti nisam mogao objasniti ali u ovom slučaju je moralo biti tako. - Zacijelo si mogao pronaći pet minuta? - Objašnjenje bi zahtijevalo više od pet minuta. - Neka ti bude, ali sljedeći put kad pokušaš otići gotovo bez pozdrava, neću imati toliko razumijevanja. On podiže obrvu kao da proturječi njezinom zahtjevu za razumijevanjem. - Imat ću to na pameti. - Što je bilo toliko važno da si onako otišao? On uzdahnu, provuče prste kroz kosu i nahereno joj se osmijehnu. - Čini se da će moje dužnosti morati pričekati. - Hitro ode do kamina, privuče stolicu i ponudi joj da sjedne. Ona sjedne, a on privuče drugu za sebe i sjedne nasuprot nje. Po ozbiljnom izrazu njegova lica znala je da je bilo ozbiljno. - Neće ti se svidjeti ovo što ti imam za reći. Ali, molim te, saslušaj me prije nego išta kažeš. Caitrini zalupa srce, sluteći što će joj reći. - Alasdair MacGregor je mrtav.

239

Klub Brbljivica

Trgnula se koliko ju je to pogodilo. Bože dragi, Niall je bio u pravu! Nije mu htjela povjerovati, ali evo dokaza, ravno iz Jamiejevih usta. Nepomično je sjedila dok joj je prenosio priču o Argyllovoj izdaji, jednaku onoj koju je čula od brata.

Molim te!, zavapi. Ne dopusti da bude još i gore. - A koja je bila tvoja uloga u tome, moj lairde? - oklijevajući ga upita. - Osim posredovanja u MacGregorovoj predaji? On je primi za ruku i pogleda duboko u oči. - Prisežem ti, Caitrina, nisam znao ništa o rođakovim planovima. Mislio sam da je iskreno namjeravao predati MacGregora kralju Jakovu. Kad sam primio Argyllovu poruku da je MacGregor ubijen u Edinburghu, znao sam da je nešto užasno pošlo po zlu. Također sam posumnjao i zašto. Zato sam i otišao bez objašnjenja – nisam ti mogao ništa reći dok ne razgovaram s rođakom. - Lice mu se smrači. - Razbjesnio sam se kad sam shvatio što je učinio. Caitrina mu je proučavala lice. Izgledao je tako iskreno i očajnički mu je željela vjerovati. Ali je li smjela riskirati? Jamie nikad nije skrivao činjenicu da je bio Argyllov čovjek. Njegov posilni. Može li joj ikada pripadati kad je njegova odanost pripadala Argyllu? Je li Niall bio u pravu? Je li bila budala što mu vjeruje? Činilo se da ga je njezina šutnja zabrinula. - Reci mi da mi vjeruješ. Glas mu je bio odrješit ali ne i molećiv. Bilo joj je jasno zašto. Bio je ponosan, častan čovjek. Odgovorio joj je, rekao joj je istinu i neće je moliti da mu povjeruje. To nije bio njegov način.

Istina. Shvati da je to bila istina. - Vjerujem ti, ali nije važno koliko si znao. Ti si ispregovarao predaju i na tebe će pasti krivnja za to što se dogodilo. Svi će pretpostaviti da si znao što ti je rođak namjeravao. On napravi grimasu. - Tako je. Gotovo to isto sam rekao rođaku. - Činilo se da je zbilja bio ljut na Argylla. Možda se, u konačnici, iz ovoga izrodi i nešto dobro – ako Jamie prekine veze s rođakom. - I kakvo ti je opravdanje ponudio za takvu izdaju? Jamie uzdahnu. - Ne mislim da je uopće razmišljao kako će to utjecati na mene. Bio je pod neizdrživim kraljevim pritiskom da smiri Visočje, posebice Alasdaira MacGregora.

240

Klub Brbljivica

Posljednjih nekoliko mjeseci samo je razmišljao o tomu. No koliko god bila opravdana MacGregorova smrt, ta smicalica ga nije bila dostojna. Nije mogla vjerovati. - I dalje si mu odan? On stisnu čeljust na jezinu uvijenu kritiku. - Jesam. Prvi mi je poriv bio vratiti mu mač ali sam shvatio da bi to bilo kratkovidno. Svjestan sam rođakovih nedostataka. Argyll nije savršen ali i dalje vjerujem da je, u konačnici, najveća nada za Visočje. Ni jedna strana nije potpuno u pravu, Caitrina, ali na kraju, svatko od nas mora odabrati jednu. Njegova primjedba je pogodi – bio je u pravu. Nije bila riječ samo o tomu tko je bio u pravu, a tko ne. I koliko god željela to pojednostaviti, znala je da će, prije ili kasnije, i sama morati odabrati. To je značilo odrasti. Varljiva jednostavnost pripadala je njezinoj mladenačkoj neupućenosti. - Smatram - nastavi on, - da ravnoteža još uvijek snažno priteže na stranu mog rođaka. On ima moć za promjene i želi isto što i ja. - A što je to? - Mir. Sigurnost. Zemlju koja će pripadati našim ljudima. MacGregorovi su Argillova slabost ali je silno odan prijateljima i pravičan je poglavar. - Pravičan? Kako to možeš reći nakon ovoga što ti je učinio? - To se jednostavno dogodilo i uopće nije bilo usmjereno protiv mene. - Izvio je kut usne. - Ne poznaješ ga kao ja. Niti je to željela. - Što vas dvojicu toliko veže? Nekoliko minuta je šutio, a zatim se konačno odluči odgovoriti joj. - Koliko znaš o mom ocu? - Vrlo malo. - Samo ono što joj je Meg povjerila i što je načula tu i tamo. - Poginuo je u bitci kod Glenliveta, primajući puščani metak namijenjen Argyllu, jedva godinu dana nakon što mi je umrla majka. Elizabeth i ja većinom smo živjeli s našim rođakom i bivšom groficom u Inverarayu. Argyll mi je bio poput oca. Moj je vlastiti otac vjerovao je u njega dovoljno da položi svoj život za njega, a to ne shvaćam olako.

241

Klub Brbljivica

Caitrina je znala da je mnogo toga izostavio – posebice o svom najstarijem bratu – ali bit je bila jasna. Jamieja i Argylla vezala je mnogo dublja osobna povezanost nego je to bila shvaćala. Nsu bili samo poglavar i zapovjednik, nego i obitelj, vezani krvi i žrtvovanjem. - K tomu - nastavio je, - moj rođak je uvijek skrbio za Elizabeth i mene. Jedva sam imao osamnaest kad me je naznačio zapovjednikom, i ne mnogo stariji, kad sam ga počeo zastupati u Savjetničkom vijeću. Najzaslužniji je za moj položaj i bogatstvo – pružio mi je priliku za napredovanje, neuobičajenu za trećeg sina. Zvučalo je kao da je Argyllov dug prema Jamiejevom ocu prešao na sina. Ali bilo je jasno i da je veza između Argylla i Jamieja bila dvosmjerna. - Njegovi postupci rastegnuli su moju odanost do krajnjih granica ali još uvijek je ima. Nanio mi je nepravdu - prizna Jamie. - Strašnu. I on to zna. No to se neće ponoviti. - Kako možeš biti tako siguran u to? - Siguran sam. To je sve. Morat ćeš mi vjerovati. Moj rođak nije savršen čovjek ali vjerujem u njega i u ono što čini. Može li i ona njemu tako vjerovati? Kako je mogla u sebi pomiriti osobu koja joj je postala bitna, a koja je istovremeno bila i odani zapovjednik čovjeka kojeg nije mogla podnijeti? - Dakle, to je to. Tek tako si mu oprostio? - Nisam. - Oklijevao je, kao da je htio još nešto reći. - Nije tako jednostavno. Kada dođe vrijeme, moj rođak će se iskupiti. - Kako? Hoće li skinuti ljagu s tvoga imena i javno te odriješiti od sudioništva u svojoj smicalici oko MacGregorove smrti? Jamie se nahereno osmijehnu i odmahnu glavom. - Kao da bi tko povjerovao u to. Rasprava s Caitrinom prošla je bolje nego je očekivao. Jamie je bio u iskušenju priznati joj pogodbu s rođakom ali pri tomu bi joj morao reći i za glasine o njezinu bratu, a još uvijek nije bio siguran želi li to učiniti.

242

Klub Brbljivica

Uzrujala ju je vijest o MacGregorovoj smrti ali ne i osupnula, zbog čega se zapitao je li već znala za to. Uskoro će doznati. Jamie se spusti niz stube i zaputi preko velike dvorane u poglavarov solar, znajući da su ga čekali njegovi ljudi. Zapravo je želio vruću kupku i jelo ali oboje će morati pričekati – jednako kao i propisan pozdrav sa suprugom. Tijelo mu otvrdnu od prisjećanja na njihov strastveni poljubac i na to kako je dobar osjećaj bio opet je držati u naručju. Predobar. Da nije bio u tako žalosnom stanju, možda bi joj pokazao koliko mu je točno nedostajala – iako se činilo da joj njegov grubi izgled nimalo nije smetao. Usne mu se izviše. Njegova malena princeza očito je imala divlju crtu.

Princeza. Čudno kako se prisjetio tog starog nadimka. Pitao se zašto. Mršteći se, shvati da razlog tomu nisu bile nove haljine jer je prekršila obećanje i nije ih kupila. To su onemogućile njegova ozljeda, a zatim i njegova zapovijed da ne izlazi iz dvorca, ali sada, kad se vratio, pobrinut će se to odmah ispraviti. Ne, bilo je to zbog nečeg drugog. Zbog neke suptilne razlike koju nije mogao točno definirati. Prisjeti se kako je nahrupila u njihove odaje i kako mu se olakšanje što je vidi pretvorilo u sumnjičavost. Mogao se zakleti da joj je namirisao vjetar u kosi i osjetio hladnoću na rumenim obrazima. A primijetio je i svježe blato na njezinim skutima. Bio je gotovo siguran da je došla izvana, a ne iz kuhinje. Ali njezino objašnjenje činilo se iskrenim. Možda je bio u krivu. Ali strast i sreća što ga vidi bila je nepatvorena.

U tomu je bila ta razlika: Činila se sretna. Nestalo je sjene tuge koja ju je slijedila od smrti njezine obitelji. Iako bi tu promjenu volio pripisati sebi, nije se mogao ne zapitati je li razlog tomu bio nešto drugo. Otvori vrata solara, uđe unutra i ugleda Willa, zapovjednika svojih stražara i šačicu njegovih drugih ljudi koji su ostali i čekali dok se ne vrati.

243

Klub Brbljivica

Ustadoše kad je ušao. - Moj lairde - reče Will, prilazeći mu. - Lijepo je vidjeti da ste se vratili živi i zdravi. Jamie pokaže ljudima da sjednu i zauze mjesto na čelu stola. - Primio si moju poruku? Poslao mu je vijest o MacGregorovoj smrti, nalažući svojim ljudima da povećaju budnost – ali da ništa ne spominju Lamontovima. Will kimnu glavom. - Jesam, moj lairde. Pojačano smo pretražili područje ali nema ničeg neuobičajenog niti bilo kakvog traga od odmetnika. - A je li se proširila vijest o MacGregorovoj smrti? Stražar odmahnu glavom. - Nije, koliko nam je poznato, iako se Lamontovi ne trse vjerovati nam. Obično naglo prestanu razgovarati kad smo u blizini. Nimalo iznenađujuće, s obzirom na napetosti između klanova. Iako je Zapadno otočje bilo izolirano i vijesti iz Edinburgha putovale su danima, Jamie se ipak iznenadio što vijest o MacGregorovoj smrti još uvijek nije stigla do njih. - Jesi li primijetio ikakve znakove napetosti ili nesloge? - Ne više nego inače. Prebacili su se na raspravu o stanju popravaka u Ascogu, a zatim se ponovo vratiše na Lamontove. - Pažljivo si motrio Seamusa i njegove ljudima? - upita ga Jamie. - Jesam - odgovori mu Will. - Bio je iznimno miran. Jamie se namršti, to mu nije bilo drago čuti. Zmije su najopasnije kad su nečujne. - Većinu dana provodi radeći na krovu u Ascogu - nastavi Will. - Uz preuzimanje većine srušenih stabla. Jamie suzi pogled. - U šumi? Will kimnu glavom. - I nas je to zabrinjavalo ali bio je pod nadzorom i nikada nije iskrsnulo ništa neobično. Nikada nije bio odsutan dulje od nekoliko sati.

244

Klub Brbljivica

- Razumijem. - Jesam li pogrešno razumio vaše naloge? Jesu li Lamontovi bivši stražari zatvorenici? Jamie odmahnu glavom. - Ne, nisu zatvorenici. Mogu doći i otići kad god žele – sve dok su pod nadzorom. Ali mučila ga je sumnja da je starac nešto smjerao i namjeravao je doznati što.

245

Klub Brbljivica

Devetnaesto poglavlje

aitrina zadrži dah kad je posljednja krovna greda bila podignuta na svoje mjesto. Posao u dvorcu Ascog dobro je napredovao dok je Jamie bio odsutan, a njoj bio zabranjen pristup njegovim dvoranama. Dva dana nakon njegovog

povratka, napredak je bio još vidljiviji. Krov još uvijek nije bio nepropusan ali ako sve bude dobro išlo, uskoro će biti. Teška oluja s kopna stišala se dok su bili prelazili Butskom uvalom, donoseći gustu maglu i kišicu, ali srećom, nedostatnu da ih prekine u poslu. Imajući na umu njihov dogovor, Caitrina se trudila skloniti se s puta muškarcima koji su radili, ne želeći iskušavati granice suprugove suzdržljivosti. Znala je da mu nije bilo drago vidjeti je u Ascogu ali s obzirom na to da se držala podalje od opasnosti, većinom boraveći u kuhinji i nadzirući – a ne radeći posao sluškinja – malo toga joj je mogao prigovoriti. Morala je donijeti toliko odluka; koji se lonci i posuđe mogu spasiti, koji namještaj kupiti, a koji bi mogli sami napraviti, kamo ugraditi nove ormariće za namirnice. Bila se popela gore, u veliku dvoranu, razgovarati sa Seamusom o obnovi radnih stolova i polica za podrume i usput se zadržala posvjedočiti postavljanju posljednje krovne grede. Kad su je osigurali, glasan uzvik veselja prolomi se dvoranom i ona mu se pridruži s oduševljenjem. Nagonski, pogledom potraži Jamieja po prostoriji i kao i obično, srce joj zastade kad ga ugleda. Zbog njegove visine i krupnoće bilo ga je lako razabrati među ostalima, ali srce joj preskoči zbog njegovog opuštenog osmijeha i sjaja u modrim očima. Osjećajući njezin pogled na sebi, on se osvrnu i pogledi im se sudariše. Razmijeniše trenutak povezanosti i zajedničkog uspjeha. Ona mu uzvrati osmijeh, osjećajući se laganije i uživajući u trenutku – sve dok ga jedan od stražara nešto ne upita i ne odvrati mu pozornost.

246

Klub Brbljivica

Ona uzdahnu, tužna zbog gubitka. Nakratko se osjećala kao u onih nekoliko dragocjenih dana prije njegovog odlaska. Nešto se promijenilo otkako se vratio iz Dunoona, iako nije mogla točno reći što. Naizgled, sve je bilo kao i prije: Noću ju je držao u naručju i vodio ljubav s njom jednako strastveno kao i prije, a tijekom dana bio je brižniji i pažljiviji nego ikad prije. No, promatrao ju je. Je li što sumnjao? Je li ga nečim upozorila? Vjerojatno je sve to samo umišljala. Ugrizla se za usnu; probadanje u prsima govorilo je drukčije. Možda je to progovarala njezina vlastita krivnja? Razdiralo ju je tajiti od supruga nešto tako važno kao što je bilo preživljavanje njezine braće. Caitrina je željela podijeliti s njim svoju radost; umjesto toga, osjećala se kao da mu je lagala. I jesam mu lagala. Što je bilo još gore, otkako se Jamie vratio, nije se usudila izložiti opasnosti odlaska u špilje kako bi vidjela Nialla i Briana – bilo je prerizično. Morina izvješća joj nisu bila dovoljna. Očajnički su joj nedostajali i bila je zabrinuta za njihovu sigurnost. Jamie je bio zadužen očistiti područje od odmetnika – što će se dogoditi ako ih pronađe i otkrije da mu ih je zatajila? Ne uspjevši pronaći Seamusa, upravo se htjela vratiti u kuhinju, kada ugleda Mor kako joj pokušava privući pozornost s drugog kraja sobe. Po njezinom uznemirenom pogledu bilo joj je jasno da nešto nije u redu. Preplavi je užas. Najprije pomisli na Briana. Ne, nije mogao biti on; bilo mu je sve bolje. Caitrina požuri prema Mor što je brže mogla, dajući sve od sebe da ne oda nikakvu naznaku nemira koji je bujao u njoj. Nije htjela pružiti Jamieju ni najmanji razlog za zabrinutost. Primi hladnu ruku stare dadilje u svoju. - Što se događa? Mor se krišom ogleda oko sebe i tiho joj reče, - Ne ovdje. Caitrinu stegnu u prsima, a srce joj još brže zatuče, potvrđujući njezine strahove: Nešto nije bilo u redu i to strašno. Znajući da bi je i Jamie mogao promatrati, prisili se

247

Klub Brbljivica

osmijehnuti i izvede Mor iz velike dvorane, a zatim siđu niz stepenice do podruma. U kuhinji je bilo previše ljudi pa su hodnikom prošle u smočnicu. U podrumima je bilo hladno, a vlaga je prodirala u kosti. Caitrina stegnu arisaidh malo čvršće oko sebe, ne znajući želi li otjerati hladnoću ili studen slutnje. Pripremi se za udarac. - Je li Brian? Je li se što dogodilo Brianu? Mor je odmahnu glavom. - Nije, moje jadno malo janješce, nisam te namjeravala uplašiti. Brat ti je dobro, koliko je to moguće. - Caitrini ne promače zadrška u njezinom glasu. Mor je, poput nje, držala da Briana treba premjestiti u Rothesay. Svakim djelićem tijela prostruji joj olakšanje – sve dok nije čula njezine naredne riječi. - Taj tvoj budalasti, tvrdoglavi brat Niall će se naći u pogibelji. - Niall? Ne razumijem. - Rekla sam mu da ne ide. Zatiljkom joj se proširi strah poput ledenih prstiju. - Ide? - Presječe je strah i zgrabi Mor za ruku. - Kamo je Niall otišao? Mor se snuždi. Kao da su joj se od nevolje dublje urezale fine linije oko očiju. - Ne znam. Otišao je sa Seamusom i ostalima, i možeš biti sigurna da ne smjeraju ništa dobroga. - Zastala je. - Tamo je bio neki čudan čovjek kad sam jutros stigla. A tek njegov pogled... - Ona zadrhti. - Divlji i ispunjen takvom mržnjom, kakvu nikad prije nisam vidjela. - Taj čovjek... jesu li mu spomenuli ime? Mor odmahnu glavom. - Ali ne sumnjam da je bio odmetnik. Kad bih morala pogađati, rekla bih da je bio MacGregor.

Ne. Niall ne bi bio tako nepromišljen... Da, shvati, bio bi. Nije bilo teško zaključiti zašto se mogao poistovjetiti s MacGregorovima – vidio je uništen svoj dom, oca i brata ubijene, a i sam je postao odmetnik. Niall se promijenio. I dalje je prividno ostao duhovit nevaljalac, ali je u njemu bio sloj hladnog čelika kojeg prije nije bilo. Osjetila je kako u njemu gorčina i mržnja

248

Klub Brbljivica

opasno vrebaju blizu površine. Ali bilo je tu i još nešto. Više ga je puta uhvatila s čudnim izrazom na licu – kao da je bio stotinu kilometara daleko – gotovo kao da čezne za nečim... ili nekim.

Oh, Nialle! Što si to učinio? - Rekla si da su otišli i Seamus i ostali stražari? Mor kimnu glavom. - Da, a laird je zacijelo primijetio da ih nema. Imala je pravo. Jamie će ih sada tražiti. Iznenada, Caitrini pade na pamet još nešto. - Ali što je s Brianom? Tko će se brinuti za Briana? - Niall je rekao da će se vratiti za dan, dva. Brian će do tada biti siguran u špilji; njegovat će ga jedna djevojka iz sela. - Mor predvidje njezino iduće pitanje. - Može joj se vjerovati. Caitrina pokuša razmišljati. Dragi Bože, kamo su mogli otići? Tko je bio taj čovjek i čime je to uspio uvjeriti Nialla da napusti Briana – čak i na kratko? Ali strah joj produbi još nešto: Što će Jamie učiniti kada dozna da su nestali Seamus i ostali stražari? **** Gotovo je nestalo dnevnog svjetla. Izmaglica koja se bila spustila poput teškog

plaida, ovijala ih je u ledenu gustu maglu. Jamie je stajao vani u dvorištu, mrgodnog izraza lica koji je odgovarao sumornom danu. Seamusa i ostalih Lamontovih stražara nije bilo od jutra, a ljudi koje je poslao za njima upravo su se vratili – sami. - Žao mi je, moj lairde - reče mu Will. - Nismo im pronašli nikakvog traga. Jamie opsuje. - Zašto ih niste nadgledali? - Jesmo. Moj čovjek nije vidio ništa neobično. Ostavio ih je jutros u sječi drva. - I do ručka niste primjetili da su nestali? - Nisu se, kao obično, vratili do tad. Žao mi je, moj lairde, trebali smo ih bolje nadgledati. Ali starac je prestao prigovarati. Očito je bio vjeran našoj gospodarici i činilo se da je prihvatio izmijenjene okolnosti.

249

Klub Brbljivica

Jamie odmahnu glavom. - Nisi ti kriv. - Ako je tko bio kriv, bio je to on sam. Sumnjao je da je Seamusovo prisezanje na vjernost bilo predobro da bi bilo istinito. Držao sam čovjeka za riječ. - I pretpostavio, kao i Will, da će biti odan Caitrini. - Kamo su mogli otići? - upita ga Will. Pade mu na um nekoliko mjesta, svako gore od prethodnog. - S onim pobunama nakon MacGregorove smrti, moja prva pretpostavka bi bila da su na Lomond Hillsu. Ali što je moglo potaknuti Lamontove stražare da ugroze svoje živote? Bi li toliko riskirali zbog MacGregorovih? Moguće, ali moralo je postojati drugo objašnjenje. Ukruti se. On bi puno riskirao za jednu Lamontovu. Will se namršti. - Ali zašto sada? Jamie stisnu čeljust. - Ne znam. Ali namjeravam doznati. Okrenuo se na peti i zaputio u toranj, tijela napeta od odlučnosti. Molio se da su mu sumnje bile pogrešne. Nije želio vjerovati da je Caitrina imala išta s tim, ali nešto je skrivala od njega, u to je bio siguran. Potisnu bijes, ne želeći brzati sa zaključcima. Budući da je bilo još vremena do večere, potragu za njom započe u njihovim odajama. Danas se, s dadiljom, vratila s Ascoga ranije nego obično. Prisjeti se da mu je starica izgledala uznemirena zbog nečega, ali kako se Caitrina pojavila dobro raspoložena, nije previše mislio na to. Sve do sada. Dijelom je i poživio ovoliko dugo jer nije vjerovao u slučajnosti. Otvori vrata bez kucanja i stade kao ukopan, vidjevši da mu je žena upravo dovršila kupanje. Trgnula se na njegov glasni ulazak. Naglo se osvrnula prema njemu i mogao se zakleti da je uočio bljesak strepnje u njezinim nedokučivim modrim očima – gotovo kao da je pretpostavila razlog njegovog posjeta. Je li pretpostavila razlog njegova posjeta? Zrak je bio vlažan i sparan, ispunjen mirisom lavande. Sjedila je na stolici ispred vatre omotana pokrivačem dok joj je poslužiteljica raščešljavala duge mokre vlasi raskošne crne kose – guste i svilenkasto mekane poput samurovine. Ona njezina starica je zaštitnički stajala pored nje, odana poput čuvara.

250

Klub Brbljivica

Instinkti mu se rasplamsaše. Rukom otpravi dvije sluškinje iz sobe. - Ostavite nas. Želim razgovarati s vašom gospodaricom. Mor koraknu prema njemu, zaklanjajući Caitrinu od njegova pogleda. - Kao što vidite, nismo još posve završile ... - Smjesta! -

reče glasom koji nije trpio nikakvo protivljenje, uzvraćajući starici

pogled. Mor se ne pomaknu ali mlada poslužiteljica ispusti češalj od roga. Odzvonio je neprirodno glasno na drvenom podu. Caitrina ustade i zaobiđe Mor i sva sočnost njezinih putenih oblina ocrta se ispod tanke, vlažne svile kućne haljine, otkrivajući svo to bujno savršenstvo. Tijelo mu planu; moć koju su njezine slatke ženske čari imale nad njim bila je snažna i neporeciva. Obujmi je pogledom, zaustavivši se na njezinim grudima, gdje se križala tkanina prednjica, otkrivajući duboki procjep između lagano zaobljenog ruba njezina mekanog mesa. Bradavice su joj bile tvrde i napete, i jasno vidljive kroz tanku svilu. Promeškolji se, prepona otežalih od požude, sada još snažnije, kad je okusio njezinu strast. Strast koja je bila otvorena i iskrena – ili barem se tako činilo. Želio je vjerovati da ih ne veže samo požuda nego nešto dublje. I da ti snažni osjećaji nisu bili samo njegovi. Od prvog trenutka kad ju je vidio, znao je da je posebna i da je želi. Poželio je da je još uvijek tako jednostavno. Ali ona se promijenila, a time i složenost njegove žudnje. Jedno vrijeme mu je njezino tijelo bilo dovoljno ali više ne. Učinio je sve što je mogao kako bi zaslužio njezino povjerenje, kako bi joj pokazao da je bio više od imena. No možda je bio budala što je vjerovao da bi jedan Lamont ikada mogao vjerovati jednom Campbellu.

251

Klub Brbljivica

Ali, kvragu, bila mu je žena. Njezin osmijeh dobrodošlice ne dosegnu joj do očiju. Razočaranje mu otvrdnu prsa. - Hladno ti je - reče Caitrina, prilazeći mu. - Dođi sjesti pored vatre. - Pogleda Mor i prestravljenu poslužiteljicu, koja očito nije mogla podići pogled s poda. - Dalje mogu sama - smireno ih je uvjeravala. Djevojka se pokupila van što je brže mogla ali Mor je dugo pogleda, kao da se namjeravala raspravljati. Na molećiv Caitrinin pogled, nezadovoljno prosikta i ostavi ih nasamo, drsko zalupivši vratima. - Ta starica treba naučiti gdje joj je mjesto - zagunđa Jamie. Nitko ga nije toliko puta pozvao na red, još otkako je bio dječak. - Mjesto joj je uz mene - reče mu ona. - Moraš razumjeti... kad mi majka umrla, Mor je bila tu. Ne misli ništa loše, samo misli da me mora zaštiti. - Od koga? Čvrsto mu uzvrati pogled. - Od tebe. Jamie stisnu usne. Neuzvraćena ljubav pekla ga je u prsima. - Nikad te ne bih povrijedio. - Znam, ali kad si ljut .. - Imam li razloga biti ljut? - Reci ti meni. Ti si uletio ovamo poput oluje i sve ih otpravio van. - Nije li muškarcu dopušteno imati malo vremena nasamo sa svojom ženom? Ona izvi finu garavu obrvu. - Ali riječ je o nečem drugom, zar ne? - Zaputi se prema njemu, a njezino zavodljivo njihanje bokovima bilo je još zamamnije jer je bilo nesvjesno. Ovi mu ruke oko vrata i kliznu preko njegovih napetih, zbijenih ramenih mišića, osjećajući napetost u njima. Bila je tako prokleto topla i mekana. Odisala je nježnim, ženstvenim mirisom prožetim lavandom, koji ga zarobi u svoje putene verige. Žudio je privući je k sebi, obuhvatiti joj usne svojima i odagnati razmišljanje o svemu drugom osim o njih dvoje. Same. Gdje se ništa nije moglo ispriječiti između njih.

252

Klub Brbljivica

Nesposoban razmišljati kad mu je bila tako blizu, povuče se korak unatrag. Ona spusti ruke i on se gotovo predomisli zbog njezina povrijeđenog pogleda. Gotovo. - Nestali su stražari tvog oca - reče joj. Nešto joj zatreperi u pogledu. - Nestali? Kako to misliš, nestali? -

Zvučala je

iznenađeno. No je li joj glas zazvučao mrvicu piskutavo? - Mislim, nisu se vratili iz šume u kojoj su trebali biti u sječi stabala. Caitrina uplete ruke u glatku svilu svojih skuta. - Hladno je i vidljivost je loša. Možda su se samo sklonili od nevremena. Jamie odmahnu glavom. - Nestali su. Moji ljudi su pretražili područje. Žila kucavica na vratu zatitra joj malo brže. - I što su otkrili? Znao je da je to rekla s lakoćom koju nije osjećala. Bila je toliko tjeskobna da je to gotovo mogao osjetiti. - Dobro su prikrili tragove ali moji ljudi vjeruju da su tjesnacem Kyle prešli na kopno. Prisegnuli su mi kao svom lairdu i ovime su raskidali savez. Želim znati zašto. - Ako su učinili to što kažeš, a nadam se da nisu, ne mogu dokučiti razlog. Proučavao joj je lice. Izgledala je poput anđela, s tom svojom kremastom kožom, velikim plavim očima i crvenim usnama. Njezina nevina ljepota kao da mu se podsmjehivala. Uhvati je za ruku, čvrsto je stežući. - Ne znaš? - Naravno da ne znam. - Pokušala je povući ruku ali ju je čvrsto držao. - Seamus i ostali nisu imali povjerenja u mene. Glas joj je zvučao tako nepokolebljivo da je morao vjerovati da je to bila istina. S olakšanjem joj pusti ruku. - Drago mi je. Ne bih želio misliti da skrivaš tajne od mene. Ozbiljno je pogleda. - Skrivaš li što od mene, Caitrina? Ona tek neznatno skrenu pogled. Prokletstvo! Evo ga opet, tog izraza nelagode. Što bih mogla skrivati od tebe?

253

Klub Brbljivica

To nije bio odgovor. - Zašto me ispituješ? - upita ga. - Rekla sam ti da nisam znala ništa o Seamusovim planovima. Što to misliš da znam? Jamie je znao što mu je bilo činiti. Bilo mu je grozno što bi joj mogao izazvati dodatnu bol ali imala je pravo znati. Ako joj on ne kaže, mogla bi čuti od nekoga drugoga. Uzeo ju je za ruku i poveo do stolice. - Sjedni. Očito osjetivši koliko je bio ozbiljan, učini što je tražio. On obiđe oko stolice i stade ispred nje, leđima okrenut vatri. Mrzio je sebe što je smatrao da je bilo nužno vidjeti joj lice. - Moram ti nešto reći. Nešto što bi te moglo zaboljeti ali držim da bi to trebala znati. Vidje da se ukočila. Oči su joj se mrvicu raširile i progutala je knedlu u grlu. - Što to? Naviknut na izravnost, Jamie nije bio vičan biranju riječi. Vjerojatno mu je pametnije ni ne pokušavati. Nakašlja se. - Ima nekih glasina. - Ona podiže pogled do njegova; zamahnu garavim gustim trepavicama, mekanim i paperjastim poput gavranova krila nasuprot blijedoj koži. - Glasina da je barem jedan od tvoje braće možda preživio. Ona se ukoči, bezizražajnog lica. Bio je to izraz nekoga tko je upravo doživio šok – nije li? Ili bi tako izgledao netko tko je bio uplašen? Prsti joj pobijeliše, koliko je čvrsto stisnula izrezbarene drvene rukohvate stolice. Mogao se zakleti da je primjetio kako su joj se naježile sićušne dlačice na zatiljku. Sve na njoj je vrištalo krhkost – kao da je bila od stakla koje tek što se nije skrhalo. Zurila je u njega, tražeći odgovore. - Vjeruješ li im? Ima li istine u tim glasinama? - Ne znam. - Reci mi što si točno čuo. Bila je suviše mirna. Suviše razumna. Očekivao je da će odjuriti kroz vrata i niz stube u dvorište, zahtijevajući konja. Očekivao je suze. Očekivao je divlje emocije. Znao

254

Klub Brbljivica

je koliko je voljela svoju obitelj. Koliko ju je njihova smrt bila uništila.

Znala je. Ponovi joj ono što mu je ispričao rođak i reče joj da ih je otišao potražiti u Lomond, ali da nije ništa pronašao. Umjesto da ga nastavi ispitivati, gledala je u njega, optužujućim pogledom s napola spuštenim vjeđama. - Znaš to više od tjedan dana i nije ti palo na pamet spomenuti mi do sada? - Nisam ti želio buditi nadu bez nečeg konkretnijeg. - Držiš me za dijete. - Ne, nego kao nekoga koga želim zaštititi od daljnje patnje. Možeš li me kriviti što ne želim da te još više boli? Tek si se počela oporavljati. - Ne oporavljati - bešćutno mu odvrati. - Miriti se. - Znam da ti je bilo teško, ali ne možeš poreći da si posljednjih nekoliko tjedana bila sretnija. - Ne - reče ona, okrećući mu leđa. - Neću to poricati. - Tada možda možeš razumjeti moje oklijevanje. Ali, bilo je jasno da nije. - I sad si odlučio progovoriti, isključivo zbog Seamusog nestanka. On kimnu glavom. - Razumijem. -

Ona ustade i ode do kamina, ukočeno zureći u tinjajući žar

razgorenog treseta. Je li bila samo ljuta ili je pokušavala izbjeći njegov pogled? Mrzio je sumnju koja je kolala kroz njega ali svaka mu je kost u tijelu govorila da je znala više nego mu je govorila. Ukočila se kad joj se približio. Obujmi joj bradu, prisiljavajući je da ga pogleda. Dječje mekana koža klizila mu je pod prstima poput raskošnog baršuna. - Jesi li znala, Caitrina? - Tiho je upita. - Je li ti se javio itko od braće?

255

Klub Brbljivica

Žila kucavica na vratu lepršala joj je poput krila zarobljene ptice. Mogao je prijeći palcem preko nje i zaustaviti je jednim nježnim pritiskom. Prsti mu se ukočiše. Dah joj zastade u grlu – oklijevala je. Njezina brada podrhtavala mu je pod prstima. - Ne - konačno reče. - Uopće nisam znala za te glasine. Njezino ga poricanje pogodi poput hladne pljuske preko obraza. Modre dubine njezinih očiju bile su poput olujnog mora, šibane emocijama i previranjima. Ako mu je lagala, a svaki instinkt mu je govorio da jest, nije to učinila bez grižnje savjesti – mala utjeha za izdaju. Mislio je da ga voli. Budala. Očima je molećivo tražila njegovo razumijevanje, čak i sada, kad joj je laž skliznula s usana. S tih punašnih crvenih usana, puteno oblikovanih, koje su mu pružile toliko zadovoljstva. Kosa joj se sušila na toplini prostorije, a sitni meki uvojci vrtložili su joj se oko sljepoočnica, milujući joj ružičasti obris obraza. Bože, bila je lijepa! I s žestinom koja mu je uvijala utrobu, htio je da bude njegova. No po prvi put, nije bio iskušenju da je uzme u naručje i ponudi joj utjehu. Odabrala je biti odana svojoj obitelji, a ne njemu. Možda je to trebao i očekivati. No nije očekivao plamteću bol praznine u prsima. Da ga nije toliko boljelo, možda bi čak bio u stanju razumjeti njezinu podijeljenu odanost. Ali nije. Nije ovo više mogao podnijeti. Pusti joj ruku. Možda se nadao nemogućem. Stisnu čeljust, okuraži se za istinu i okrenu se otići. - Čekaj. Kamo ćeš? On joj uputi dug, odmjeren pogled. - Pronaći pripadnike tvoga klana. - Što će se dogoditi s njima? Začu joj strah u glasu ali nije joj namjeravao zajamčiti nešto iza čega nije mogao čvrsto stajati. - Ne znam. - Budućnost njezina brata bila je jednako neizvjesna kao i njihova. ****

256

Klub Brbljivica

Jamie je bio otišao prije dva dana, a još uvijek nije bilo ni riječ od Nialla. Caitrina jedva da je spavala otkako je otišao. Neprestance je u mislima ponavljala scenu iz njihove spavaonice i znala je da je pogriješila. Očajnički mu se htjela povjeriti ali joj je obećanje koje je dala bratu ugušilo nagone. Trebala je vjerovati svom srcu. Istina je već neko vrijeme bila tu negdje ali bila je previše uplašena da je vidi: Voljela ga je. Voljela je njegovu snagu, njegov mirni autoritet, čast, povremenu naznaku bezbrižnog osmijeha koji je pokazivao samo njoj, nježnost kojom ju je držao u naručju i vodio ljubav s njom... i one, ne tako nježne trenutke, kad je bio divlji od strasti za njom. Voljela je način na koji ju je izazivao da pogleda ispod površine. I to što ju je prihvaćao onakvu kakva je bila. Mislila je da je ostala bez srca, da ga je pokopala s komadićem plaida u pijesku. No samo je bilo skriveno iza zastora od straha. Straha da voljeti znači izgubiti. Činilo joj se da se skrivala čitav svoj život. Prvo od onoga što se događalo oko nje, a potom i od svog srca. A on joj, od samog početka, nikada nije izbjegavao reći istinu – bez obzira koliko surova ili neugodna bila. Njegova ustrajnost, razumijevanje, neuništiva snaga, pružili su joj hrabrosti da progleda i pomogli su joj zaliječiti rane iz prošlosti. Kamo sreće da je to ranije spoznala. Morala mu je priznati svoje osjećaje. Reći mu koliko ga je voljela prije nego je otkrio istinu. Je li joj povjerovao da ne zna gdje je Niall ili je znao da je lagala? Rano ujutro trećeg dana, začuje zvuk koji je iščekivala. Uslijedi najava. Približavali su se jahači. Pogleda kroz prozor ali nije mogla ništa vidjeti kroz gustu, sivu maglu. Vrijeme se pogoršalo, kao da se uskladilo s njezinim osjećajem zle kobi. Srce joj je snažno tuklo, a ruke se tresle dok je pokušavala omotati arisaidh oko sebe. Odustala je, samo ga prebacila preko ramena i pojurila niz stube u dvoranu. Kad je ušla, u dvoranu nahrupiše muškarci.

257

Klub Brbljivica

Predvodio ih je visok čovjek, širokih ramena, pod punom ratnom opremom. Zaputio se prema njoj, ali znala je tko je to i potrči prema njemu. - Jamie, žao mi .. Isprika joj zastade u grlu kad je skinuo čeličnu kacigu s glave. Krv joj se povuče iz obraza. To nije bio Jamie. Bio je to njegov brat.

258

Klub Brbljivica

Dvadeseto poglavlje

olin Campbell od Auchinbrecka, čovjek odgovoran za napad na Ascog, i smrt njezina oca i brata, krajnje je drsko stajao u dvorani ni dva metra od nje. Odbojnost joj se popne u grlo ali je vrlo brzo uguši plamen mržnje. Tako se

jasno sjećala zadnjeg puta kad ga je vidjela: u njezinim odajama tijekom napada kako povrjeđuje Briana, a nju prepušta svom čovjeku da je siluje. I sada je imao taj isti hladan, nemilosrdan izraz lica, isti kao i tog užasnog dana. Od ponovnog viđenja, u prsima joj se zapretoše sukobljene emocije: sirova mržnja pomiješana sa spoznajom da je bio brat čovjeka kojeg je voljela. Sada, kad je znala tko je bio, sličnost s Jamiejem bila je još upadljivija – osobito usne i oči. Kosa mu je bila tamnija i iako nije bio visok kao Jamie, bio je sličnog stasa i zračio istim kraljevskim autoritetom. No samouvjerenost kojom je zračio Jamie kod njegova se brata odražavala kao oholost. Nesvjesno je stisnula šake uz bokove, stežući vunenu tkaninu svojih skuta umjesto bodeža za kojim su je svrbjeli prsti. Nikad prije nije osjetila takav ubilački poriv. Colin Campbell je imao sreću što nije nosila oružje. Premda se, po njegovu izgledu, moglo reći da je nedavno bio u okršaju. Ruke i lice bili su mu prošarani prljavštinom i krvi. Imao je skorenu porezotinu na čelu i jednu još veću na zapešću i desnoj ruci. Ali zbog njegovih očiju, divljih od bijesa, drhtaj straha joj zafijuče kralježnicom. Oprez je prisili da se povuče korak natrag ali se prisili ne pokleknuti pred njim. Ohrabri je spoznaja da mu je bila snaha i da će ga Jamie ubiti ako je povrijedi. On preletje pogledom po dvorani i upita je bez uvoda, - Gdje je moj brat? Njegov bezizražajan glas odjeknu joj u svijesti; strese se od odjeka užasnih uspomena ali se prisili uzvratiti mu pogled. S određenim se zadovoljstvom prisjeti kako ga je udarila u lice, što je, očito, i on dobro zapamtio.

259

Klub Brbljivica

- Kao što vidite, nije ovdje. On suzi pogled na njezin bezobrazan ton. - Kada će se vratiti? - Ne znam. - Kamo je otišao? Caitrina osjeti kako se u njoj budi nešto od starog duha. Kako se usuđuje nahrupiti joj u dom i isljeđivati je kao da je bila jedan od njegovih slugana. U njoj se rasplamsa srdžba. - Moj suprug mi ne povjerava detalje rasporeda svojih putovanja. On je odmjeri hladnim pogledom. - Pripazi na svoje riječi, djevojko. Za razliku od mog brata, ja ne trpim žensko nepoštovanje. Čak i ako su obitelj. - Vi mi niste obitelj - ona se otrese na njega ali shvati da je to bila grozna istina. Njegov osmijeh je samo dodatno razbjesni. Zaboravi na uljuđenost. - Ja sam gospodarica ovog zamka i bit ću vam zahvalna ako to upamtite. Smatrajte se sretnim što vas nisam izbacila odavde nakon onoga što ste učinili. Ako je i osjećao krivnju, nije to pokazao ali je ublažio ton. - Tvoj je otac skrivao odmetnike i dobro je znao kakve će posljedice snositi. -

Zastao je i značajno je

pogledao. - Ali nisam bio svjesan što si značila mom bratu. To priznanje je iznenadi. - Bi li to što promijenilo? On ravnodušno slegnu ramenima. - Ne znam. Što je učinjeno, učinjeno je. Ne mogu promijeniti prošlost. I koliko god to željela, nije ni ona. Ako ona i Jamie namjeravaju imati ikakvu budućnost, nekako je trebala pronaći način suživota s ovim čovjekom. Iako se nadala da neće biti prisiljena dugo trpjeti njegovo prisustvo. - Zašto ste došli? Što želite? Isprva je mislila da joj ne namjerava odgovoriti, ali nakon nekoliko trenutaka joj objasni. - Moji ljudi i ja napadnuti smo sinoć dok smo jahali za Dunoon. Da ljudi mog rođaka nisu došli na vrijeme, bili bismo svladani. Caitrina nije mogla suspregnuti osjećaj razočaranja koji je preplavi. Ne bi oplakivala smrt Colina Campbella. Ali razočaranje se ubrzo pretvori u strah kad spozna značaj vremena napada. - Kakve to ima veze s Jamiejem? - Imam razloga sumnjati da bi mogao nešto znati o ljudima koji su me napali.

260

Klub Brbljivica

Led joj je kapao venama ali nije odala koliko su je pogodile njegove riječi. - Zašto to mislite? - Jer smo slijedili neke od odmetnika na Bute. Činilo se da se ostvaruju njezini strahovi: Za to je morao biti odgovoran Niall. Nije se usudila upitati ono što ju je najviše zanimalo: o broju mrtvih među napadačima. - A zašto bi moj suprug trebao to znati? - Bute je njegova prokleta odgovornost. Zadužen je za čišćenje ovog otoka od odmetnika i ako se ne može nositi s tim, ja ću to vraški dobro učiniti umjesto njega.

Bože dragi, ne! - Sigurna sam da griješite - reče mu mirno, pokušavajući smiriti rastuću paniku. Nema odmetnika na Buteu. - Ma je li? Koža joj uznemireno zabridje od njegova glasa. - Naravno da je tako. - Baš čudno, jer bi se mogao zakleti da sam među njima prepoznao tvoga brata. Tvoga brata koji bi trebao biti mrtav. Ona se sledi, boreći se zauzdati svoju reakciju, ali svaka kost u njezinu tijelu htjela se zatresti. - Moja braća su mrtva - odlučno reče. - Trebali biste to znati jer ste ih vi ubili. Usne mu se stisnuše u tvrdu, tanku liniju, a oči mu zablistaše od iščekivanja. Bojim se, ne kako treba, sestro. Ali tu ću pogrešku uskoro ispraviti. Previše uznemirena da bi i dalje zadržala pribranost, Caitrina ostavi Colina u dvorani i povuče se u svoje odaje, nestrpljivo iščekujući Jamiejev povratak. Sumnjala je da se Colin priprema pretražiti brda i špilje, i molila se da se Jamie vrati prije toga. Ako ih Colin prvi pronađe, njezina braća i očevi ljudi neće imati nikakvih izgleda.

Kakva zbrka! Trebala je vjerovati Jamieju. Da jest, možda se ovo moglo spriječiti. Opravdano ili ne, Niall je pokušao ubiti jednog od najmoćnijih ljudi Visočja. Nije zamjerala bratu, ne nakon onoga što je Colin učinio njezinoj obitelji, ali se pitala je li što drugo izazvalo taj iznenadni napad. Nešto što je bilo povezano s onim čudnim čovjekom

261

Klub Brbljivica

kojeg je Mor spomenula. Ništa od toga nije bilo važno – ako ga Auchinbreck pronađe, Niall će umrijeti bez obzira na razlog. Do podneva, molitve su joj bile uslišane. Kad oglase najavu nečijeg dolaska, potrči prema prozoru svoje sobe, upravo na vrijeme da vidi kako Jamie jaše kroz krunišne vratnice dvorca. Želeći izbjeći još jedan sukob s Colinom, pričeka – nestrpljivo – da on dođe k njoj. Minute su se vukle. Konačno, nakon otprilike pola sata, začuje teške korake uz stube i duž hodnika. Trenutak kasnije, vrata se otvore. Iako je gorjela slaba vatra, soba se zagrija od njegove prisutnosti. Osjeti da bijes zrači iz njega. Baci tjeskoban pogled na njega. Usne su mu bile stisnute u tanku liniju, a na njegovu licu vidjeli su se tragovi putovanja. Pitala se je li spavao više od par sati otkako je otišao. Usne su mu bile ispucale do krvi od hladnoće, a bore utisnute oko očiju, kao da je žmirkao na ledenoj kiši. Mokar do kože, izgledao je kao da se danima probijao kroz nevrijeme – koje ga je vjerojatno pratilo. Htjela mu je prići ali zaustavi je prijeteći pogled na njegovu licu. - Jamie, ja ... - Znaš li što se dogodilo? - Glas mu je bio tvrd i bezizražajan. Bože, nikad je nije gledao tako hladno. Postade joj jasno da je shvatio da ga je lagala. Raspori je strah. Ma, mora je razumjeti. Bila je u nemogućoj situaciji, njezina je odanost bila podijeljena između dvije strane.

I nisi odabrala njega, podsjeti je unutarnji glas. Uvijek ga je držala markantnim ali nikad joj se nije učinio tako nedostupnim. Nikad se nije držao tako distancirano od nje. Uvidje da ga je povrijedila. Misli da mi nije stalo

do njega jer mu nisam vjerovala. Kako će mu objasniti? Čekao je njezin odgovor. - Znam, tvoj brat me je izvijestio zbog čega je ovdje. Činilo se da mu je spominjanje brata probudilo savjest. - Žao mi je što si se morala sama suočiti s Colinom. Siguran sam da ti je to bilo teško. Ona isturi bradu, uzvraćajući mu pogled. - Da, bilo je. - Spomenuo je kako si mu zaprijetila da ćeš ga izbaciti.

262

Klub Brbljivica

Obrazi su joj gorjeli jer nije znala kako bi Jamie mogao reagirati. Colin je možda bio vrag ali bio je Jamiejev brat. - Jesam - prizna mu. - Volio bih da sam to mogao vidjeti. Na trenutak joj se učini da je primjetila naznaku osmijeha ali tada mu pogled otvrdnu. - Znaš što to znači, zar ne? Ako otkriju da su pripadnici tvoga klana odgovorni za napad na mog brata, ne samo što su time prekršili primirje, nego će biti optužen i za ubojstvo. Moj brat traži krv, a njihovi postupci su ugrozili sve nas. - Kako to misliš? - Kada smo se vjenčali, jamčio sam za Lamontove. Odgovoran sam za njihovo ponašanje, a moj brat mi želi to naplatiti. Colin je bio bijesan što je Argyll dao Ascog meni jer je vjerovao da mu zakonski pripada. Krv joj se povuče s lica. Niallove ishitrene akcije dovele su Ascog u opasnost. San o povratku njihove zemlje Lamontovima, curio joj je kroz prste. A što će biti s Niallom, Brianom i ostalima? Pogledom prostrijeli muža. - Moraš nešto učiniti. - Malo je kasno sada tražiti moju pomoć, Caitrina. Srce joj zastade kad je čula osudu u njegovim riječima. Kasno. Je li joj govorio da je bilo prekasno za njih? - Žao mi je - reče mu. - Moraš mi vjerovati da nikad nisam željela da se ovo dogodi. On je prostrijeli optužujućim pogledom. - Je li istina ono što je moj brat rekao? Je li tvoj brat Niall s njima?

Jesi li mi lagala? Čula je neizgovoreno pitanje. Oči su joj gorjele kad je nepokolebljivo susrela njegov pogled i kimnula glavom. Strese se od njegove gadne psovke – neuobičajen gubitak samokontrole bio je dokaz koliko je bio ljut. - Kada? - ispitivao ju je. - Nedavno. Otkrila sam da su živi tek kad si bio pozvan u Dunoon. - Oni? Ona razvuče usne u osmijeh. Čak ni trenutne okolnosti nisu mogle umanjiti radost koju je osjećala pri pomisli na to da su joj braća preživjela. - I Brian je preživio, jednako kao i Niall.

263

Klub Brbljivica

Objasnila mu je kako su pobjegli i što se dogodilo nakon bitke – kako su pobjegli u Irsku i vratili se tek kad je do njih doprla vijest o MacGregorovoj predaji. Izostavila je onaj dio borbe uz MacGregorove, ali kad mu je ispričala za Brianove nedavne ozljede, nesumnjivo je shvatio kako su nastale. Pomno ju je promatrao, cijelo vrijeme dok je govorila. - Drago mi je zbog tebe, djevojko. - Čula mu je u glasu da jest. - Znam koliko ti znače. Zacijelo si bila presretna. Ona trepćući suspregnu suze. - Bila sam. Jesam. Još uvijek ne mogu sasvim povjerovati u to. - Da si mi rekla istinu, možda sam mogao spriječiti da se dovedu u bilo kakvu pogibelj. - Htjela sam ti reći ali Niall me prisilio da mu prisegnem na šutnju. - Siguran sam da te prisilio, ali nisi smjela na to pristati, znajući da ćeš mi time zatajiti takvo što. - Nije tako jednostavno. Niall se zakleo da će otići ako ne pristanem – a Brian je bio tako bolestan da sam se plašila da će ga to ubiti. Rekao je da će ih baciti u tamnicu. - A ti si mu povjerovala? - Glas mu je bio varljivo miran. - Nisam. On je ispitivački pogleda, izazivajući je hladnim, prosuđujućim pogledom. - Barem sam se nadala da nećeš - prizna mu ona. - Ali znam tvoj stav o odmetnicima i tvoju posvećnost zakonu. - Ti si moja žena - reče on, glasom tvrdim poput kamena. Po njegovom glasu znala je da ga je povrijedio njezin nedostatak vjere u njega. Znam to. Ali tu je i tvoj rođak. Plašila sam se što bi mogao učiniti ako otkrije da su živi. - Ispostavilo se da tvoji strahovi nisu bili opravdani. - Kako to misliš? - Da se otkrilo da su ti braća živa, Argyll bi ih pomilovao. To mi je obećao. - Ali zašto bi pristao na to? - Mnogo je toga za što se mora iskupiti.

264

Klub Brbljivica

Shvatila je što se moralo dogoditi. Nepravdu koju mu je pričinio, Jamie je naplatio Argyllu obećanjem o pomilovanju njezine braće. - Učinio si to zbog mene? On kimnu glavom. - Nikad mi to nisi rekao. - Nikad mi nisi pružila priliku.

Jer mu nisam rekla istinu. - Gdje su, Caitrina? Oklijevala je trenutak predugo. - Prokletstvo! - eksplodirao je. - Želiš moju pomoć ali još uvijek mi ne vjeruješ. - Vjerujem ti, zbilja. - Osjetila je kako se povlači od nje i zgrabi ga za ruku. Morala je nešto učiniti. Zabaci glavu, pogleda ga duboko u oči i nekako pronađe riječi koje nije bila u stanju izraziti, ali su joj cijelo vrijeme bile u srcu. - Ja... - Glas joj se spusti do šapata. - Volim te. Nešto mu zatreperi u pogledu, a mišići mu se ukočiše pod njezinim prstima. - Kad bih samo mogao povjerovati u to. - To je istina. - Zašto sada, Caitrina? Znam da ti braća toliko znače da bi rekla bilo što da im pomogneš. Ali to nije potrebno. Svejedno bi im pomogao. Caitrina je bila zapanjena. Konačno je smogla hrabrosti izraziti svoje osjećaje, a on ju nije htio čuti. - Ne vjeruješ mi? - Ljubav znači povjerenje. Ne možeš imati jedno bez drugoga. - Ne razumiješ. Obećala sam.. - Dovraga i tvoje obećanje! - Uhvati je za lakat i ljutito protrese. - Reci mi gdje ih mogu naći. Neću im moći pomoći ako mi ne kažeš što znaš. - A Colin, što s njim? Njegovo smrknuto lice nije skrivalo istinu. - Bolje ti je nadati se da ću ih ja prvi pronaći.

265

Klub Brbljivica

Krv joj se sledi. Bio je u pravu. Campbellovi će se razmiljeti po brdima u narednih sat vremena. Ako Colin pronađe njezinu braću, neće imati milosti. Jasno, možda ih i ne pronađe ali taj rizik nije bila spremna preuzeti. Raspravljala se sama sa sobom ali je znala da nema puno izbora. Morala je vjerovati da će im Jamie pomoći. Ipak, nije joj bilo svejedno prekršiti danu riječ bratu. Niall će biti bijesan. Ali što joj je drugo preostalo? Neka radije budu ljuti nego mrtvi. Osjetivši kako se bori sama sa sobom, Jamie joj nježno reče, - Mogu ih zaštititi, Caitrina. Ona mu se zagleda duboko u oči i u njima vidje samo iskrenost. - Obećaj mi da nećeš dopustiti Colinu da im naudi. - Učinit ću sve što bude u mojoj moći da ne budu ozlijeđeni ali to će biti moguće jedino ako mi kažeš gdje su. Nije bilo više vremena za neodlučnost. Kimnu glavom dok su joj se suze slijevale niz obraze. Ako sam u krivu...

Ne. Vjerovala je Jamieju po cijenu vlastitog života. A sada mu je povjerila i živote svoje braće. - U redu. Odvest ću te tamo. - Ne - reče joj odlučno. - Previše je opasno. Mogla je i očekivati takav zaštitnički stav, ali neće pristati na to – ne u nečemu od ovolike važnosti. - Nema drugog načina. Neću ti moći dati dobre upute, a moj brat i njegovi ljudi bit će u zasjedi. Ako te ugledaju, sigurno će te nastrijeliti. Otići ću prva i objasniti im. - Sam Gospod zna što ću im reći. - Bila sam tamo već mnogo puta i nije mi se dogodilo ništa loše. Usta su mu se stisnuše kad mu je otkrila svoju tajnu. - Ali ne i dok moj brat i njegovi ljudi lutaju brdima. Zacijelo još netko zna gdje su. Što je sa staricom? Caitrina se neće dati odvratiti; Mor im neće uspjeti objasniti. - Ja ću ići. Dužna sam im to osobno objasniti. - On je pogleda, spreman raspravljati se, no ona ga prekinu. Molim te, Jamie, moram to učiniti. Obećavam da ću biti oprezna, a i ti ćeš biti sa mnom. On odmahnu glavom. - Ne želim da se miješaš u bilo što od ovoga. - Već sam umiješana - ona će tiho.

266

Klub Brbljivica

Na trenutak je šutio, proučavajući joj lice. - Molim te! - ponovi ona. Na licu mu vidje da se bori sam sa sobom. I u konačnici, on opsuje. - U redu ali moraš mi obećati da ćeš učiniti točno onako kako ti kažem. - Misliš, slijediti naredbe - suho mu odgovori. Nije mu to bilo duhovito. - Upravo tako - prasnuo je. - Ako samo trepnem u tvom smjeru, poslušat ćeš me. Ako kažem - skoči - , učinit ćeš to. - Glas mu postade još zahtijevniji. - Ozbiljno to mislim, Caitrina. Nema rasprave. Nema pitanja. Jasno? Znajući da joj u protivnom neće dopustiti da ode, ona pristade – iako nevoljko. - A što je s tvojim bratom? - upita ga. - Maloprije je izjahao. Nadajmo se, u pogrešnom smjeru. - Tada će biti bolje da ne gubimo vrijeme. - Ona pođe u garderobu i izvuče teški vuneni ogrtač za odjenuti je preko arisaidha. Prebaci je preko ramena i požuri prema vratima, koja je Jamie držao otvorenima. Stajali su tako blizu jedno drugoga, a ipak su osjećali da nikad nisu bili udaljeniji. Na trenutak, kao da je vrijeme stalo. Stajali su na pragu, zureći jedno u drugo u nijemoj borbi. Ona se poželje podići na prste i poljubiti ga, baciti mu se u zagrljaj i utješiti se na trenutak – uvjeriti se da će sve biti u redu. Da će ovo skupa prebroditi. Kad bi samo mogla biti sigurna u to. Za Jamieja je postojalo samo ispravno i pogrešno – i ona ga je izdala slagavši mu – ili barem je tako mislio. Nije shvaćao da nije imala izbora. Niti je povjerovao u njezinu ljubavnu izjavu. Prisegnu sebi da će, čim joj braća budu na sigurnom, učiniti sve kako bi ga uvjerila da je mislila ozbiljno. Konačno, on spusti pogled i zakorači kroz vrata, puštajući je da prođe. Neobjašnjivo razočarana, zaputi se niz hodnik. - Caitrina. Njegov glas je zaustavi u pola koraka. Okrenula se i vidjela da on još uvijek stoji na pragu njihovih odaja i zuri u nju. - Molim? Probadao ju je pogledom, tvrdim i nepopustljivim. - Nikad mi više nemoj lagati.

267

Klub Brbljivica

**** Iako je bilo tek kasno poslijepodne, sumrak se spustio na drveće poput crne zavjese. Sa žestokim dolaskom zime, dani su znatno skratili. A u gustoj šumi, u koju je svjetlo teško prodiralo i po najljepšem vremenu, sablasnom maglom plutao je i jezivo nelagodan osjećaj. Mnogi su gorštaci izbjegavali brda i šume, vjerujući da su mistično stanište vila. Ali Jamieja nisu zabrinjavale vile nego njegova supruga. Caitrina ih odvede do šumovitog grebena nasuprot špilji. S tog su mjesta imali dobar pogled na okolne padine, a ipak su bili dovoljno daleko da ih Lamontovih ne otkriju. Jamie pretraži drveće i primjeti preostala dva Lamontova stražara na dužnosti ponad ulaza u špilju. Već su zarobili jednog njihovog izvidnika, čija je uloga bila uzbunjivanje, a u međuvremenu su Jamiejevi ljudi okružili preostalu dvojicu –čekajući samo na njegov znak da ih zarobe. Obećao joj je dati nekoliko trenutaka nasamo s braćom kako bi im objasnila, ali imao je loš predosjećaj. Nikad joj nije smio dopustiti da dođe, ali vidjevši joj odlučnost na licu, shvati izvor tog svog predosjećaja. Dovraga, divio joj se zbog njezine odlučnosti. Neće joj biti lako suočiti se gnjevom braće. Jednako kao što joj nije bilo lako suočiti se s njom. Bio je bijesan i frustriran, ali najviše od svega osjećao se izdanim. Dva je puna dana, ne stajući, jahao preko Cowala i Argylla, tražeći bilo kakav znak prisutnosti pripadnika njezinog klana, nadajući se da će spriječiti katastrofu. Vijest o napadu na njegovog brata sustigla ga je u Dumbartonu, zapadno od jezera Lomond i sumnjajući tko je bio odgovoran za to, žestoko i lomeći vrat, dojahao je natrag Rothesay. To što je tamo zatekao Colina, samo je pogoršalo stvari. Njegov brat će zahtijevati osvetu i neće mu biti drago kad pomiluju Lamontove. No Jamie nije nimalo sumnjao u to da će njegov rođak održati riječ – bez obzira na Colinove zahtjeve. A cijelo to vrijeme, dok je on bio u potrazi, pokušavajući izbjeći najgori scenarij, njegova žena ga je lagala.

268

Klub Brbljivica

Nije ga boljelo samo to što mu je tajila takvo što nego i to što nije podijelila s njim svoju sreću zbog povratka braće. Nadao se da će jednog dana zaslužiti njezinu toliku odanost ali vjerojatnost da se to dogodi kao da je izmicala. Želio ju je razumjeti, ali nije mogao pobjeći od spoznaje da mu, u konačnici, nije dovoljno vjerovala. Jedan dio nje vjerovao je u ono što su njezina braća tvrdila za njega. Možda je Jamie i želio baciti u tamnicu Nialla Lamonta i ostale stražare, kako bi ih držao podalje od nevolje, ali nikada ne bi učinio ništa što bi povrijedilo Caitrinu. Mislio je da joj je to bilo jasno. I kako je uopće mogla pomisliti da bi mogao nauditi djetetu? Brian je bio jedva dovoljno star za držati mač, a kamoli umrijeti od jednoga. Kad su se vjenčali, prisegnuo je – Lamontovi su bili njegova odgovornost – njegovi ljudi koliko i njezini. Ali ona ga je još uvijek gledala kao pridošlicu. Sada kad su joj se braću vratila, možda joj više nije bio potreban – ili ga više nije željela. Unatoč tomu što je bio ljut, dirnula ga je u srce kad mu je rekla da ga voli. Želio joj je vjerovati. Na tren mu nešto napuknu u prsima i osjeti kao da se svjetlo slijeva u njih. No znao je da bi rekla bilo što da spasi braću i unatoč svemu, nije mogao ne sumnjati u njezinu iskrenost. Ljubav znači povjerenje, a njezini su postupci govorili drukčije. Naježi mu se koža na zatiljku, a koža mu zabridje. Imao je izrazit osjećaj da ga netko promatra. Ne želeći se dovoditi u opasnost da Lamontovi stražari upozore ostale na njihovu prisutnost, mahnu svojim ljudima da preuzmu preostale stražarske točke raspoređene u šumi. Zureći kroz tamu, uspije razabrati samo neobične sjene iza drveća sa svoje lijeve strane. - Znam da si tu, Coline - tiho mu reče. - Možeš se pokazati. Njegov brat izađe iza drveta, dvadesetak koraka dalje. - Uvijek si imao najjezovitiju sposobnost osjetiti opasnost. Jamie podiže obrvu; ne promaknu mu bratov izbor riječi. - Jesam li u opasnosti, brate? Colin prijeteći suzi oči. - Ne dok obavljaš svoju prokletu dužnost.

269

Klub Brbljivica

Bratov pokušaj zastrašivanja možda je uspijevao dok su bili dečki, ali ti dani su davno prošli. - Ne uzimaj sebi za pravo podučavati me što mi je dužnost. Ja sam neovisan vođa. Nisam ti odgovoran. Jamie primjeti da se lice njegova brata zgrčilo od bijesa. - Ali si, kao njegov zapovjednik, odgovoran Argyllu i pobrinut ću se da ti ljudi budu obješeni, razvučeni i raščetvoreni zbog svoje smjelosti. - Možda ali ne ovdje. Ovo je moja zemlja i odgovoran sam za ljude na njoj. Ako ti se ne sviđa, raspravi to s našim rođakom. - I hoću. - Do tada, želim da odeš s moje zemlje. Smjesta. Colin razjapi čeljust. - Ne misliš ozbiljno. - Iskušaj me - reče Jamie smrtno mirno. Dva brata započeše nadmetanje, licem u lice, u mraku, dok su im njihovi ljudi čuvali leđa. Iako je Colin je imao brojčano nadmoćniju silu, obojica su znali da će, ako dođe do bitke, pobijediti bolje obučeni Jamie i njegovi ratnici. A Colin se nije želio dragovoljno izvrgnuti tom poniženju. Jamie pruži bratu priliku da spasi ponos. - Ali znam da će mi oni vjerojatno pobjeći ako se budem morao boriti protiv tebe. - Siguran si da ti to i nije bila prvotna namjera? Kako mogu biti siguran da nećeš dopustiti tim ljudima da odu? - Nikako - odlučno će Jamie. - Već ti rekoh, ovo je moja zemlja i ti ljudi su moja odgovornost. Mržnja u bratovim očima ga zapanji. Jamie je znao da mu Colin neće tako lako zaboraviti ovu, kako je on to vidio, nelojalnost. Colin zapovjedi svojim ljudima da se uspnu na konje, koji su vjerojatno bili privezani malo dalje, kako ih ne bi upozorili na njihovu prisutnost. Uputi se niz brdo, ali se okrenu, još jednom ga optužiti za oproštaj. - Nisam vjerovao da ću doživjeti dan kad će moj preuzvišeni brat uzeti zakon u svoje ruke i okrenuti se protiv svoga roda. Svakim si danom sve sličniji našem gadu od brata. Tvoja lijepa ženica te je uškopila.

270

Klub Brbljivica

Jamie je stiskao i širio šake uz bokove. Mislio je da je imun na bratova podbadanja ali ovo ga je zapeklo. - Sumnjaš u moju odanost, brate? - Prema komu? Tvojoj supruzi ili tvomu klanu? - naruga mu se Colin. - Ne možeš biti vjeran oboma.

Da, dovraga, mogu. Ali bratove riječi nisu prošle bez učinka. Ljubav prema supruzi iskušavala mu je dužnost do krajnjih granica – preispitujući njegov dubok osjećaj za pravdu. Otkako ih je njegov brat Duncan izdao, Jamie je uvijek doživljavao zakon kao nepovrediv – kao dobro i loše. No po prvi put, na pitanje što je bilo dobro, a što loše, nije imao jednostavan odgovor. Pričeka dok ne začuje topot kopita u daljini i na povratak svog čovjeka kojeg je poslao da slijedi Colina, prije nego svojim ljudima naloži pokret. Miljeli su kroz mrak prema špilji, ostavljajući za sobom samo zvuk tišine. Ako sve bude išlo po planu, sve će biti gotovo prije nego i počne. Kad je konačno ušla u špilju, Caitrina se pretvorila u masu napregnutih živaca. Iako je bila uvjerena u ispravnost svoga postupka, to ga nije činilo nimalo lakšim. Niti joj je umanjilo krivnju. Bilo je mračno i vlažno, a studen joj je prodirala kroz teške slojeve vune pravo do kože. Barem će se nešto dobro izroditi iz svega ovoga: premjestit će Briana na sigurno i toplo. Trebao joj je trenutak da joj se oči prilagode jer je jedna jedina baklja treperila blizu stražnjeg zida špilje. Bez sumnje su bili oprezni; bili su zabrinuti da bi jače svjetlo moglo odati njihovo skrovište. Niall joj pođe ususret kako bi je pozdravio. Izgledao je strašno – prljav i neuredan, poput odmetnika koji je postao. Izgledao je kao da je ostario deset godina, otkako ga je posljednji put vidjela. Ali bilo je tu još nešto. Izraz lica mu je bio tegoban i ljut kao i prije, ali sada je bio prožet i nepogrešivim daškom tuge. - Što radiš ovdje, Caiti Rose? - nestrpljivo je upita. - Opasno je. - Znam, ali morala sam doći. Unatoč zlovolji, obgrli je u topli, bratski zagrljaj. - Drago mi je što te vidim, djevojko, ali nisi trebala doći. Campbellovi su svuda po brdima.

271

Klub Brbljivica

Odgurnula se i pogledala ga u oči. - S punim pravom. O, Bože, što si to učinio, Nialle?! Oči mu potamnješe od boli, tako silnom da ju je gotovo boljelo gledati u njega. Ono što je bilo potrebno učiniti. Ali nisam uspio. - Zašto? Zašto si sve ovako riskirao? Ugrozio si živote svih vas. Auchinbreck će te ubiti ako te nađe. - Neće me naći. - Dakle, bit ćeš odmetnik, umjesto da zauzmeš zasluženo mjesto poglavara? Ljudi bi ti bili slobodni. A sad ćete živjeti u divljini kao odmetnici. A što je s ostatkom našeg klana? Nećeš samo ti patiti zbog toga što si učinio. Ugrozio si sve što sam učinila kako bih povratila Ascog našem klanu. Lice mu je bilo poput kamena spremnog puknuti. - Žao mi je zbog toga. Ali nisam imao izbora. - Pogleda je u oči, najsumornijim pogledom koji je ikada vidjela. - Morao sam, Caiti. - Glas mu napuknu. - Bože, silovali su je. Šokirana njegovom izjavom, Caitrina ga samo uspije upitati: - Koga? - Annie MacGregor. Promotri ga, tražeći znak za koji je znala da je tamo. - A što ti je Annie MacGregor, Nialle? - nježno ga upita. Silina kojom mu je gorio pogled, reče joj čak i prije nego joj je odgovorio. - Žena koju volim, ali sam bio prokleto preponosan to priznati. - O, Nialle, tako mi je žao! - Obgrli ga rukama. Samo je stajao ukočeno u njezinom naručju, ali osjetila je da ga preplavljuju emocije – bol i bespomoćnost, i srce joj prepuknu za njim. Za muškarca poput Nialla, muškarca koji je živio da bi štitio, znala je da se mora osjećati kao da je iznevjerio jadnu djevojku. - Bio je to Auchinbreck i njegovi ljudi - reče Niall. - Ostavili su je misleći da je mrtva. - Glas mu se utiša. - Bila je poput ranjene ptice. - Pogledi im se susretoše i od njegove istinske boli stegnu je u prsima. - Bože, bojala me se, Caiti.

272

Klub Brbljivica

Caitrini pozli od suosjećanja s Annie, znajući koliko je i sama bila blizu iste zle sudbine. Iako u doba starih osveta nije bilo neuobičajeno ponižavanje nekog klana obeščašćivanjem njihovih žena, častan čovjek nikad ne bi iskoristio ženu da bi dobio rat. Mogla je razumjeti zašto je Niall učinio ono što je smatrao nužnim, ali time njihova situacija nije bila ništa manje neizvjesna. - Daj joj vremena, Nialle. Uvidjet će da je ti nikad ne bi tako povrijedio ali nećeš joj biti od koristi ako te utamniče. - Ili ako umreš. Ali nije mogla ni izreći te strašne riječi. - Neću dopustiti da ti naude. - Tada će ti biti bolje nadati se da me tvoj suprug i njegov brat neće pronaći. Zacijelo ju je odala krivnja na licu. - Što ti je, Caiti? Blijeda si. - Nialle, ja... Pozornost mu privuče zvuk na ulazu u pećinu. Ona začuje uzastopne povike iznenađenja kad su Jamie i njegovi ljudi nahrupili kroz ulaz. Niall je ošinu pogledom krajnje nevjerice i izdaje, koji je prereza napola. Zgrabio ju je za ramena i snažno okrenuo prema sebi. - Što si to učinila? Preplavi je panika; prestravi je pomisao da ga možda neće uspjeti uvjeriti. - Ne razumiješ; Jamie će ti pomoći. - Do jutra će me poslati u pakao. Ona bijesno odmahnu glavom. - Neće. Obećao je da će te zaštititi. - Kako? Predajući me svom rođaku u skladu s nekakvom svojom pravdom Visočja? Iznenadan val nelagode uzburka joj se u trbuhu. - Ne bi to učinio. Kad su Jamiejevi ljudi nahrupili u maleni prostor, Niall je gurnu u stranu. Izvuče bodež iz korica o boku. - Budala si, Caiti Rose. - Pokušavam ti pomoći. -

Ali on se ogluši na njezine molbe, potpuno se

usmjeravajući na odvraćanje napadača. Neće dopustiti da joj Niallova isključivost naruši povjerenje u Jamieja. Prisegnuo joj je da će ih zaštiti, a nikad joj nije dao razlog da sumnja u njega. No žestoko je pogodi spoznaja da mu je toliko mnogo vjerovala. Argyll. Zadrhtala je. Ne, Jamie je ne bi tako izdao. Braća su joj se tek vratila i ne smije ih ponovno izgubiti.

273

Klub Brbljivica

Kad je oko nje izbio kaos, priljubi se uz kameni zid. Bilo je jako teško vidjeti što se događa – gotovo bez svjetla i u malenom prostoru krcatom krupnim tijelima u pancirnim oklopima. Muškarci su se borili svugdje kamo bi pogledala. U tom malom prostoru, bilo je nemoguće boriti se lukovima i mačevima, pa su radile šake i bodeži. A potonjih se pribojavala. Jamie i njegovi ljudi lako su svladali onu dvojicu stražara na ulazu u špilju i napredovali su prema mjestu gdje su Niall, Seamus i ostali stražari zauzeli položaje. Željela je čvrsto stisnuti oči i blokirati užasne zvukove – bolne uzdahe, udarce šaka koje se zabijaju u u tijelo, glasni okršaj. Samo je željela da sve bude brzo gotovo i sa što je više moguće manje krvoprolića. Bogu hvala, Brian je bio na sigurnom u stražnjoj prostoriji, s Boruom koji je čuvao stražu. Iako su Niall i Lamontovi bili znatno brojčano nadjačani, skučeni prostor špilje išao im je u korist – barem privremeno. Nisu imali kamo pobjeći; bili su stjerani uza zid špilje i u konačnici će biti svladani. Jamie je činio sve što je mogao da ne ubije ljude njezinog brata, ali strahovala je da neće moći spriječiti tragediju ako mu Niall uzvrati. Samo su, otprilike, šestorica Lamontovih stražara okruživala Nialla kad se sukobio s Jamiejem; ratnik na ratnika, obojica s isukanim bodežima. Zadržala je dah; uskoro bi se mogla obistiniti njezina najgora snomorica. Niall nije pokazivao nikakve znakove povlačenja. Ona izađe iz sjene i zaputi se prema bratu. Uhvati ga za ruku ali on je ni ne pogleda; pogled mu je bio usmjeren na Jamieja. - Molim te, Nialle, ne čini to - preklinjala ga je. - Odlazi odavde, Caiti - reče on, istovremeno kad i Jamie. Suze su joj tekle niz obraze. – Ali... - Dala si mi svoju riječ, Caitrina - doda Jamie. - Želim da odeš... smjesta.

Ne mogu!, htjela je vrisnuti. Nije mogla pomaknuti noge. Imala je užasan osjećaj da bi se katastrofa mogla izbjeći ako ostane. Pogleda Jamieja u oči ali to je bilo beskorisno – nije se ni pomaknuo. Svi nagoni su bučili da se svađa, ali dala mu je riječ. Spustila je

274

Klub Brbljivica

ruku i poče se povlačiti, pogleda uprtog u Nialla, koji ju je i dalje odbijao pogledati. Grlo joj se stegnu od emocija. Prostrijeli Jamieja brzim, molećivim pogledom. - Molim te, nemoj ih povrijediti! - Ne želim ... - Iznenada, oči mu se panično raširiše. - Caitrina, pazi! - Koraknu prema njoj ali bilo je prekasno.

275

Klub Brbljivica

Dvadeset prvo poglavlje

ečija teška ruka ovila se Caitrini oko struka i odigla je od tla, dok joj je oštrica dugog, oštrog bodeža bila prislonjena na grlo. - Još jedan korak i mrtva je.

Bože dragi, bio je to Seamus! Rub oštrice zareže joj nježnu kožu ispod čeljusti i ona

vrisnu, više iznenađena nego povrijeđena. Jamie se zaledi u pola koraka. Niall je bjesomučno prelazio pogledom od Jamieja do starog čuvara. - Prokletstvo, što to radiš, Seamuse?! - Pokušavam nas izvući odavde - nestrpljivo mu odgovori stari ratnik. - Koristeći moju sestru? - Koja nas je izdala! Ona je bila ta koja je dovela Žbira ovdje. Caitrina reče- Samo sam pokušavala pomoći.. - Šuti! - zapovjedi joj Seamus, pritišćući joj oštricu snažnije na grlo. Ona dahnu u šoku, osjetivši oštar ubod nakon kojeg joj niz vrat poče curiti vlažan potočić krvi. Rasprši joj se svaka nada da se Seamus možda pretvara. Jamie ispusti zvuk takvog životinjskog bijesa, koji ona osjeti do koštane srži. Jasno, to uzdrma i Seamusa jer mu ruka poče opasno drhtati. - Pusti je - Niall smrtno mirno zatraži od njega iako je Caitrina mogla vidjeti da je u njemu sve kuhalo. - Neću - reče Seamus tjeskobnije. - Pustit će nas da odemo dok god imamo djevojku. Niall spusti oružje i odgurnu ga prema Jamieju, podižući ruke u znak predaje. Zatim tužno odmahnu glavom. - Gotovo je, Seamuse. Pusti je. - Neću! Caitrina je mogla osjetiti lupanje starčevog srca prislonjenog uz njezina leđa i znala je da je unezvjeren – njegov ishitren plan nije se ostvarivao kako je očekivao. Snažnije

276

Klub Brbljivica

ju je stegnu oko struka. Predosjetila je što je namjeravao učiniti, ali to ničim nije mogla spriječiti. Do sada joj se sve ovo činilo gotovo nestvarnim, a sada, po prvi put osjeti strah. Ruka mu se tresla kad joj je počeo prevlačiti bodež preko vrata. Kad se okrenuo prema Niallu, ona začuje divlji očaj u njegovu glasu; glas mu je bio bremenit isprikom. - Djevojka je izdajica. Sve je ovo njezina krivnj .. Zvuk oštrice zapara tamu i tup udarac pokosi Seamusa. Ukočivši se od šoka, pusti je dok se rušio na leđa. Ispusti bodež koji joj je držao uz vrat i on joj sleti pod noge u blato. Ona spusti pogled i užasnuto odskoči unatrag. Stari očev ratnik ležao je staklastih očiju, s Jamiejevim bodežom duboko zabodenim postrance u grlo. U smrtnoj je tišini povezivala što se dogodilo. Da nije bilo Jamiejeve zavidne vještine s oštricom, mogla je ona ležati tamo umjesto njega. Preplavi je žalost. Jamie ga je ubio, ali njezine su ruke bile umrljane krvlju. Osjeti da se našla u suprugovom zagrljaju. - Bože, jesi li dobro? Ona nijemo kimnu, a on joj prisloni glavu na svoja prsa. Udahnu dubok muževan miris – uživajući u toplini i sigurnosti njegova zagrljaja. Netom prije je izgledao tako smireno ali osjeti kako mu srce žestoko udara u prsima. Čvršće ju je privio uz sebe i pritisnuo usne na njezinu kosu. Držao ju je jedan dugi trenutak, kao da je nije htio pustiti od sebe. Htjela mu je zahvaliti što joj je spasio život ali bila je previše užasnuta životom koji je bio izgubljen umjesto njenoga. On je oslobodi, pomalo oklijevajući. Bolno nježno joj rukom prijeđe duž obraza. Na trenutak mu u očima ugleda emocije koje je obično skrivao. Zabaci joj bradu i pregleda vrat. - K vragu, osvijetlite mi malo. - Čovjek mu priđe s bakljom. - Je li ona dobro? - upita ga Niall. - Jest, Bogu hvala, ovo nije duboko. -

Začu mu bijes u glasu i znala je da se

optužuje što joj je dopustio da dođe ovdje. Jamie zgrabi rub njezina plašta i prisloni ga na porezotinu da zaustavi krvarenje. - Drži ga ovako - uputi je. - Možeš li? Ona opet kimnu glavom, a on naloži jednom od svojih ljudi koji je stajao ispred. Odvedi je natrag u dvorac i pobrini se da joj se smjesta pobrinu za ranu. Ne ispuštaj je

277

Klub Brbljivica

iz vida. - Pogled mu se susretnu s njezinim. - Brzo ću se vratiti. - Prignu se i spusti joj još jedan poljubac na čelo. - Dobro - ona nekako uspije prozboriti, a zatim oklijevajući pogleda Nialla. - Idi, Caitrina - grubo joj reče brat. - Pobrini se za tu ranu. Otupjela, dopusti Jamiejevom stražaru da je izvede iz pećine i odvede natrag u Ascog, ne želeći gledati bratovo lice kad bude prisiljen predati se njezinom mužu. Ništa više nije mogla učiniti ovdje; Caitrina je strahovala da je već učinila dovoljno. Jamieju je utroba čvrsto stajala u grlu dok je gledao kako Will odvodi Caitrinu na sigurno. Tek sada, kad je prošla opasnost, obuzeo ga je strah, dok je shvaćao koliko je nedostajalo da je izgubi. Sve se dogodilo tako prokleto brzo – nije imao vremena za razmišljanje. Isplatile su mu se godine ratovanja i brušenja nagona. Kad se stari ratnik okrenuo, to je bilo sve što mu je bilo potrebno. Nije oklijevao; naciljavši svoju metu, bacio je bodež s preciznošću rođenom iz cjeloživotne uvježbanosti. - Zbilja ti je stalo do nje? Jamie se okrenu, nesvjestan da ga je Niall Lamont promatrao. Ruke su mu bile vezane na leđima, a Jamiejevi ljudi su raščišćavali tunele od odmetnika. - Iznenađen si? Sumnjaš u sestrinu privlačnost? Niall zafrkće. - Ne, nimalo, vidio sam kako osvaja i najtvrđa srca. Samo nisam vjerovao da ga ti uopće imaš. Jamie podiže jedan kut usana. Proučavao je Nialla. - Rekla ti je istinu. Namjeravam učiniti sve što je u mojoj moći da ti pomognem. - Zašto? - Nije ti jasno? - Ali Auchinbreck ti je brat. - Istina. Da mi se ranije povjerila, možda sam mogao spriječiti sve ono što se dogodilo. Nisam želio da ti otac umre. Mogu razumjeti tvoj bijes ali moj brat je odgovoran za napad na tvoj dvorac. - Na bijesan Niallov izgled lica, Jamie doda, - Ne kažem da se slažem s onim što se dogodilo, ali to nije bila posve krivnja moga brata. Da

278

Klub Brbljivica

sam bio tamo, možda sam mogao spriječiti bitku, ali znaš jednako kao i ja da muškarci u Visočju sporove rješavaju bitkama. - Tako je - Niall nevoljko reče. - Moj otac nikad nije odustao od bitke. Ali ne osvećujem mu se samo za očevu i bratovu smrt. - Jamie je gledao kako mu se lice izobličuje u emociju koju je mogao opisati samo kao sirovu bol. - Naložio je silovanje nedužne žene. - Niall susretnu njegov pogled, očiju užarenih od bijesa. - Moje žene. Jamie opsova. Nije želio vjerovati da mu je brat sposoban za takav prijezira vrijedan čin, ali nije sumnjao u Niallove riječi. - Žao mi je. Činilo se da je isprika iznenadila Nialla, koji kimnu glavom u znak prihvaćanja. Nedugo zatim ga upita: - Što namjeravaš učiniti s nama? - Ono što mogu - odgovori mu Jamie. - Prenoćit ćemo u Rothesayu, a sutra polazimo za Dunoon. Niall stegnu čeljust. - Dakle, bit će kako sam i očekivao. Nećemo umrijeti od tvoje nego od Argyllove ruke. - Nećete umrijeti ni od čije ruke. Moj rođak je obećao da će biti milosrdan. - Mogu zamisliti - oporo će Niall. - Rastegnut će nas ali ne i raščetvoriti? - Nadam se da ću imati malo više utjecaja od toga - reče Jamie s obješenjačkim osmijehom. U taj tren, iz mraka se pojaviše njegovi ljudi, noseći priručnu postelju, u pratnji ogromnog psa. Niallovo držanje se promijeni u hipu. - Oprezno. Povrijeđen je. - Nialle, što se događa? - upita ga Brian slabim i grozničavim glasom. - Tiho - reče mu Niall. - Vodimo te u dvorac. - Ali Žbir - prosvjedovao je Brian. Pokuša podići glavu ali Jamie je znao da ga ne može vidjeti. Bilo mu je zlo, grozio se straha u dječakovu glasu. - Ne brini, Briane. Caiti će paziti na tebe. - Dok je govorio, Niall pogleda Jamieja koji mu kimnu glavom. Činilo se da je to smirilo dječaka, koji se polako opruži natrag na nosiljku dok su ga ljudi iznosili van.

279

Klub Brbljivica

- Nadam se da neću zbog tebe ispasti lažljivac - reče mu Niall. - Dječaku se ništa loše neće dogoditi. Nije sudjelovao u napadu na mog brata, iako će, kad se dovoljno oporavi za putovanje, morati odgovarati za borbu uz MacGregorove. Platit ću sve potrebne kazne da ga se oslobodi. Niall kimnu glavom. Očistivši pećine od Lamontovih, Jamie izvede svoje zatočenike vani u šumu. Prepuštajući ih svojim ljudima, zaputi se prema mjestu na kojem je ostavio konja. - Campbellu! Jamie se osvrnu preko ramena. - Znam da nemam pravo pitati... Jamie mu kimanjem glave pokaže da nastavi. - Ako mi se što dogodi, hoćeš li se pobrinuti da Brian preuzme poglavarsko mjesto kad bude dovoljno star? Jamieja zateče taj čudan zahtjev. - Taj položaj zakonski pripada tebi. Ne bi li to trebao tražiti za sebe? - Zbilja misliš da možeš uvjeriti svog rođaka? - Mislim - samouvjereno reče Jamie. Niall zastade, razmišljajući. - Ipak bih želio da mi obećaš ako si spreman na to. Jamie duboko kimnu glavom. - Tada ti obećavam. Po prvi put otkad je Jamie nahrupio u špilju, možda po prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci, nada bljesnu u pogledu Nialla Lamonta. **** Caitrina je trpjela mahnitu njegu svoje bivše dadilje, neprestance brinući o sudbini svoje braće. Nedugo nakon što se vratila, čula je kako su muškarci ujahali kroz vratnice dvorca i od brojne služinčadi koja je ulazila i izlazila, ispunjavajući Morine zahtjeve za ljekovitim biljem, melemima, vodom i čistom tkaninom, doznala da su njezin brat i njegovi ljudi bili odvedeni u stari, južni toranj koji nije bio u uporabi.

280

Klub Brbljivica

Mrvicu mirnija, priznala je sebi da je Niall bio u krivu jer nisu bili zatočeni u tamnici. Imala je pravo što je vjerovala Jamieju. Mor se spremala poslati djevojku po još jednom zadatku – ovaj put po još jastuka – kad se Caitrina pridiže i sjede, umorna od Morine skrbi. - To je samo ogrebotina, Mor. Dobro sam, zbilja. - Oštrica ju je zarezala nekakvih pet centimetara po pregibu vrata. Stara dadilja se podboči i napući usne u neodobravanju. - Dovoljno je duboka da ti ostane ožiljak. - Namazala si je svojim melemom i previla. Ako je ostao bilo kakav ožiljak, to će ga ukloniti. - Znat ću da je tu - reče Mor tvrdoglavo.

Da, i ja ću. Trajno sjećanje na moju izdaju vlastitog klana. Ali časno će nositi taj znamen ako joj braća budu pošteđena. Vrata se ponovo otvore i kroz njih nahrupi još jedna mlada poslužiteljica. - Bilo je i vrijeme - reče joj Mor ljutito. - Što ti je toliko trebalo? Poslala sam te po ono ljekovito bilje još prije nekoliko sati. Točnije, prije nekoliko minuta, Caitrina ironično pomisli. - Ispričavam se, gospodarice. Kuhinja je u metežu zbog lairdovog naloga da sve bude spremno za sutra. Caitrina se sledi, svi nagoni joj se rasplamsaše. - Za sutra? Što se to sutra događa? Djevojka je krišom pogleda, a zatim se zagleda u pod. - Mislila sam da znate, moja gospo. Laird vodi zarobljenike u Dunoon. Caitrina osjeti kako joj se krv povlači iz obraza. Ne! To je zacijelo pogreška. Nedugo zatim, Caitrina je ukočeno sjedila ispred vatre, zureći u umirući žar ljuskastog, pepeljastog treseta. Uopće nije razmišljala o nezgodi u kojoj je gotovo poginula, čekajući da je sustigne još bolniji udarac. Otpravila je Mor i ostale iz sobe, znajući da će on brzo doći k njoj – ako zbog ničega drugoga, tada provjeriti njezinu ozljedu.

281

Klub Brbljivica

Borila se protiv rastućeg osjećaja gorke izdaje; prvo će saslušati njegovo objašnjenje. Napokon začuje poznate teške korake. Srce joj je snažno tuklo. Vrata se otvore i zatvore. Ona podiže glaavu i pogleda ga. On prvi progovori. - Tvoja ozljeda... - Reci mi da nije istina - reče mu, prekidajući ga; njezina ozljeda je bila beznačajna u svjetlu onoga što je netom otkrila. Činilo se da ga je zbunio njezin ton. - Što to? Ona rukom stegnu drveni rukohvat na stolici. - Reci mi da nisi uhitio mog brata i njegove ljude. Reci mi da ih ne vodiš svom rođaku. On se uspravi, očito zatečen. - Mislio sam da si me razumjela. To mi je dužnost .. - Dužnost? - sprži je bol. Caitrina poželje zavijati poput ranjene životinje. Potvrda njegove izdaje zareza je dublje nego je mogla zamisliti. Povjerila mu je svoje najdraže, a on ju je izdao. - Nije me briga što ti je dužnost! Nikad ti ne bih rekla gdje su da sam znala što namjeravaš. Prisegnuo si da ćeš im pomoći. Usne mu se skupiše u tanku crtu – znala je da to čini kad pokušava zauzdati ljutnju. Ljutnju, koja kao da je pokazivao samo kad bi bio u njezinoj blizini. - Pomoći ću im. Brian će ostati ovdje dok se potpuno ne oporavi, ali Niall i ostali moraju otići u Dunoon suočiti se s optužbama protiv njih. Nije moguće da se ovo događa. U prsima je toliko snažno stegnu da nije mogla disati. - Pomoći ćeš im tako što ćeš ih predati u ruke krvnika? Bože dragi, Jamie, ubit će ih za ono što su učinili! On izravna pogled s njenim. - Već sam ti rekao da mi je rođak obećao biti pravedan – i milosrdan – prema njima. - Već sam čula za Argyllova obećanja - reče mu ona podrugljivo. - Hoće li biti pravedan prema njima jednako kao i prema Alasdairu MacGregoru? Jesi li me uvjerio da ti pomognem dovesti ih ovamo kako bi ih Argyll mogao ubiti? On je primi za ruku, podiže sa stolice i snažno privuče k sebi. Mogla je osjetiti njegove zategnute mišiće i vrelinu koja mu je isijavala iz tijela. Lice mu je potamnjelo

282

Klub Brbljivica

od bijesa koji je jedva susprezao. - Prokleta bila, Caitrina, znaš da nisam imao ništa s tim. - Znam li? - ona naglo odvrati glavu od njega, odbijajući ga pogledati. - U ništa više nisam sigurna. Šutio je ali je primjetila prijeteće kucanje žile kucavice na njegovom vratu, i znala je da je bio bijesan. No nije ju bilo briga. Željela je da se osjeti jednako povrijeđen i izdan kao i ona. Glas mu je bio dubok i prijeteći. - Već sam te jednom upozorio da se ne miješaš u moje dužnosti. Prisjetila se toga; kad je bio zatočio stražare njezinog oca. - To je bilo drugačije. - Ma je li? Rekla si da mi vjeruješ. Štoviše, koliko se sjećam, ne tako davno si tvrdila i da me voliš.

Kako se usuđuje baciti joj osjećaje u lice, s onim što je namjeravao učiniti?! - Nije tako jednostavno. - Zapravo, jest. - Obuhvati joj bradu i prisili je da mu uzvrati pogled. - U ljubav nema ništa napola. Ili je sve ili ništa. Ili vjeruješ meni i mojim procjenama – ili ne vjeruješ. Tražio je previše. U očima joj se skupi vrelina. - Otkud bi ti to mogao znati? Ti, koji se držiš toliko po strani. Ti, koji ne trebaš nikoga. Što ti znaš o ljubavi? - Mnogo. - Glas mu zapuca poput fijuka biča. - Iako bih trenutno volio da nije tako. Srce joj zastade, a zatim počne bijesno udarati. Strijeljala ga je pogledom, tražeći pukotinu na toj njegovoj neumoljivoj fasadi. - Što to govoriš? - Prokletstvo, Caitrina, zar ne znaš koliko te volim? Toliko da ne postoji gotovo ništa što ne bih učinio za tebe. Ali ne mogu promijeniti ono što jesam. Na trenutak je uživala u preplavljujućoj bujici sreće. On me voli. Riječi koje je žudjela čuti... Ali to nije trebalo biti ovako. Međusobno iskazivanje njihove ljubavi trebao je biti savršeno – trenutak bliskosti i intimnosti bez premca – a ne da od toga osjeća još veću neizvjesnost. Niti je trebalo biti rečeno u srdžbi i osujećenosti.

283

Klub Brbljivica

Umjesto toga, te su joj riječi zazvučale kao zadnja ponuda. Trepćući suspregnu suze i odvrati glavu od njega. - Voljela bih da mogu povjerovati u to. - Možeš. - Lagano joj je podigao bradu i pregledao zavoj na vratu, provjeravajući je li krvav. - Ne znaš li kako mi je bilo vidjeti te s oštricom na vratu? Nikad u životu nisam bio prestravljeniji. Mogao sam te izgubiti. - To je ništa - prekinu ga ona. - Obična ogrebotina. On stisnu čeljust. - Nisam te ni smio pustiti da pođeš, bilo je previše opasno. - Trebala sam biti tamo. Morala sam im objasniti. - Tvoja braća će razumjeti. - Kako to možeš reći? - Jer sam uvjeren da će se sve završiti na najbolji mogući način. Ona podiže bradu. - Nisam toliko uvjerena u to. Ulog je život moje braće. - Glas joj oteža od emocija. - Tek su mi se vratili. Molim te, ne oduzimaj mi ih opet! - Ne oduzimam ti ih - reče on pretjerano strpljivo; svaku je riječ izgovorio s pomnom preciznošću. Bilo je jasno da je bio blizu ruba i da se jedva susprezao. Pokušavam ih zaštiti. - Kako? - upitala ga je u nevjerici. - Tako što si ih uhitio? - Dok god su u mojoj nadležnosti, Colin im ne može ništa. Ako im uspijem sprati ljagu s imena, zauvijek će biti izvan njegova dosega. Bi li radije da sam čekao dok moj rođak ne bude prisiljen poslati svoje ljude za njima? Tvoj brat i njegovi ljudi su odmetnici – ne mogu zauvijek ostati ovdje. U konačnici će se morati suočiti s onim što su učinili. Caitrina se osjećala kao da tuče glavom o zid. Zakon. Dužnost. Uvijek isto. - Je li ti jedino to bitno? Zakon? - Zagleda se u njega, znajući uzrok tom krutom pridržavanju zakona i reda. - Nisi tvoj brat, Jamie. Nemoj nauditi mojima kako bi pokopao sjećanje na svoje. On ustuknu na spomen Duncana. Oči mu planuše i ona se zapita je li otišla predaleko. - Ne znaš ništa o tomu što se dogodilo s Duncanom. Ovo nema nikakve veze s mojim bratom, jedino s tvojima. Mislio sam da želiš obnoviti Ascog za Nialla.

284

Klub Brbljivica

- I želim. - To je jedino moguće uz pomoć mojega rođaka. Nije željela čuti objašnjenje – čak i ako je to donekle bila istina. - Prerano je tvrdoglavo mu reče. Bušio ju je pogledom. - Tražim od tebe da mi vjeruješ. Kad bi to samo bilo tako jednostavno. - I vjerujem ti. Ali ne vjerujem tvom rođaku. Nakon onoga što ti je učinio, nije mi jasno kako mu još uvijek možeš vjerovati. Bože dragi, a što ako si u krivu? - Nisam. Čula je nepokolebljivu uvjerenost u njegovu glasu ali to nije bilo dovoljno. - Pa, nisam spremna preuzeti taj rizik. Zurio je u nju s tim očima modrim poput škriljca, tvrdim i nepopustljivim. - Bojim se da ti ne odlučuješ o tome. Jamie je znao da su mu riječi bile oštre ali bilo je potrebno da razumije. Caitrina je bila zaslijepljena glede Argylla – možda razumljivo, ali ako će biti u braku s njim, morala je prihvatiti njegovu odanost rođaku. Kako je mogla tvrditi da ga voli i vjeruje mu, a istodobno vjerovati čovjeku koji je bio odan čudovištu? A mislio je da je počela vjerovati u njega. Njezina optužba glede njegova brata Duncana bila je neopravdana ali svejedno ga je zaboljela. K vragu, morao je otići odavde. Nitko nije mogao probiti njegovu obranu onako kako je to njoj uspijevalo. Caitrina je imala nevjerojatnu sposobnost učiniti ga ranjivim, izloženim. Učiniti da izgubi kontrolu. Poticala mu je bijes svojim optužbama i upornim nedostatkom vjere. Što je više mogao učiniti da bi se dokazao? Rekao joj je da je voli ali činilo se da je to jedva doprlo do nje. Bio je uvjeren da ispravno postupa, iako zbog toga nije bio gluh na njezine iskrene molbe. Jednostavno nije znao kako joj drukčije objasniti. - Molim te - reče ona; oči su joj bile mekane i molećive. - Ako ti je imalo stalo do mene, nemoj to činiti.

285

Klub Brbljivica

Jamie je pogleda i osjeti kako mu se utroba uvrće. Gotovo ga preplavi poriv da joj ugodi. Žudio je uzeti je u naručje i ljubiti je sve dok mu se opet ne nasmiješi, dok joj pogled ne omekša od nježnosti. Ona se prisloni tješnje uz njega. Nevino ga očeša grudima, što u njemu potaknu već prisutnu plamteću glad – krv mu je bila uzavrela od njihove svađe i straha što ju je gotovo izgubio u pećini. Njegova potreba za njom preplavi ga poput vatrene oluje, zapljuskujući ga tekućom vrelinom. Borio se protiv poriva da okonča svađu na najprizemniji način, jer je znao da time neće ništa postići. Ali, prokletstvo, bio je u iskušenju. Što mu je to pokušavala učiniti? Je li uobičajeno osjećati se ovako kad si zaljubljen? Je li se trebao osjećati ovako izluđeno? Je li ga to trebalo kidati napola i vući u suprotnim smjerovima? Je li se zbog toga trebao osjećati kao da želi počupati kosu od osujećenosti? Ako je tomu bilo tako, nije mu to bilo potrebno. - Stalo do tebe?! Jesi li čula išta od onoga što sam ti rekao? Volim te. Zar misliš da te želim povrijediti? Oči su joj blistale od neprolivenih suza. - Mislim da te nije briga koga ćeš povrijediti. Možda su u pravu kad za tebe kažu da si nemilosrdan Žbir bez srca. Njezina bodlja pogodi cilj. Nije se više mogao susprezati. Njegova pažljivo zauzdana ljutnja zavijori poput stijega u oluji. Privuče je k sebi, ne posve siguran što namjerava učiniti. - Nakon svih ovih mjeseci... Zbilja to misliš? Činilo se da je znala kako je prevršila mjeru. - Ne želim ali što bih drugo mogla pomisliti kad ne želiš biti razuman? - Razuman sam, ali ne mogu zanemariti svoje dužnosti i odgovornosti. - A što je s tvojom dužnosti i odgovornosti prema meni? Zar ja nisam bitna? Njoj je još uvijek sve bilo tako prokleto jednostavno – tako je bilo od samog početka. Nikad nije zadirala ispod površine. - Naravno da jesi. - Pustio ju je i koraknuo unatrag. Ovo nikuda ne vodi. Pitao se hoće li ikada uspjeti probiti prepreku između njih. Želio je vjerovati da će ljubav biti dovoljna, ali je počeo strahovati da tomu nije bilo tako. - Rekla si da ne želiš da se prema tebi odnosim kao prema djetetu, Caitrina.

286

Klub Brbljivica

Željela si upoznati stvaran svijet, sa svim njegovim živopisnim složenostima, u kojem odluke nisu uvijek tako jasne i gdje odanost može biti podijeljena. Evo, to je to. Znam da ti to trenutno nije jasno ali ovo činim zbog tebe. Ona odmahnu glavom dok joj je brada podrhtavala. - Zbog mene? U krivu si ako pokušavaš uvjeriti sebe da ovo činiš zbog bilo čega drugoga osim zbog sebe i svoje dragocjene dužnosti prema tvom rođaku. Nije ni čudo što si toliko usamljen. Ništa ne može prodrijeti do tebe. Nikad neću moći razumjeti kako možeš činiti ovo i tvrditi da me voliš. Stisnuo je čeljust, boreći se ostati miran, ali to je bila izgubljena bitka. - Jedno nema veze s drugim. - Naravno da ima. Odabrao si dužnost prema rođaku, a ne ljubav prema meni. - Bože dragi, što želiš od mene? - upita je grubo. - Čitavog tebe. - Zurila je u njega. - Što da sam tražila od tebe da odabereš između nas dvoje? Bi li odabrao mene, Jamie? Uputio joj je dug, prodoran pogled, bijesan što se poigravala s njim. - Nisi li ti odabrala svog odmetnutog brata umjesto mene? Što ako ja zatražim isto od tebe: tvoj brat ili ja. Očekivano, nije odgovorila na njegov ultimatum. Bio je to nemoguć izbor za njih oboje. Život – i ljubav – nisu bili tako jednostavni. A ako joj to nije bilo jasno, dovraga i s njom. Nadao se da neće doći do ovoga. Da neće tražiti od njega nešto što joj ne može dati. Da će ga voljeti dovoljno da mu vjeruje kako će učiniti najbolje moguće za njezinu braću. Bilo mu je dosta stalno tražiti od nje da vjeruje u njega i nije bio siguran u kakvu ih to situaciju dovodi. Osjećao se napet poput luka, spreman planuti. Ne vjerujući sebi da može ostati i minutu duže, reče joj: - Dakle, čini se, moja gospođo suprugo, da smo stigli u slijepu ulicu. - Još jednom je dugo pogledavši, okrenu se na peti i zaputi prema vratima.

287

Klub Brbljivica

Dvadeset drugo poglavlje

aitrini se uzlupa srce od iznenadnog naleta panike. Napustit će je. Preplavljivao ju je očaj. Morala ga je nekako zaustaviti.

- Jamie! On se zaustavi na vratima, ali se ne okrenu, leđa krutih od odlučnosti. Iznenada se osjećajući bespomoćno, Caitrina uplete ruke u svoje skute, prije nego

se mogla suzdržati. Nije bila bespomoćna. Nije preživjela posljednjih nekoliko mjeseci da bi dopustila da se sada sve raspadne. Neće dopustiti da dođe do toga. Nije željela izgubiti Jamieja ništa više nego svoju braću. Zacijelo su mogli pronaći nekakav zajednički jezik? - Molim te - reče mu ona. - Ne odlazi. Ne ovako. On se polako okrenu prema njoj. - Umoran sam od borbe s tobom, Caitrina. Pusti to, prije nego oboje kažemo nešto što ćemo požaliti. Ona se zaputi prema njemu i zaustavi se tek kad je stajala pred njim – dovoljno blizu da je mogla osjetiti kako iz njega izbija vrelina poput vatrene oluje i čeka da je obuhvati u svoj puteni zagrljaj. Tijelo joj je pucketalo od iščekivanja, kao i uvijek kad je stajala tako blizu njega, žudeći za njegovim blagotvornim dodirom. Poželje mu prijeći rukama posvuda po širokim prsima, osjetiti topli baršun njegove kože ponad tvrdih, isklesanih mišića. Bio joj je utisnut u um i tijelo, i svi su joj nagoni bučili da obnovi intimnost, da potraži utočište u njihovoj dubokoj povezanosti koju nije mogla zanijekati. - Ni ja se ne želim svađati s tobom. - Želim da me zagrliš. Želim da mi kažeš da će

sve biti u redu. Prignula se bliže njemu, utapajući osjetila u njegovom putenom,

288

Klub Brbljivica

muževnom mirisu. Podižući se na prste, skliznu mu rukama oko vrata. - Ne mora biti tako. Stajao je ukočeno uz nju, ali je osjetila da mu tijelo reagira na njezin dodir. Između njih su prštali strast, suzdržavanje i tinjajuća srdžba. - Ne mora? On odmahnu glavom. - Volim te i ako me voliš ... - Prokletstvo, volim te - zarežao je. - Kad bi samo znala koliko. Svaki mu je mišić u moćnom tijelu bio napet od suzdržavanja i znala je da se jedva suzdržava. Nosnice mu se raširiše kad je primaknula usne na dah od njegovih. Mrzila je kad je bio ovakav: hladan, nemilosrdan ratnik. Čovjek koji ne treba nikoga. Željela je da žudi za njom, jednako očajnički koliko je ona žudjela za njim. Željela mu je kliziti usnama duž krute, čekinjaste čeljusti, sve dok se ne opusti od želje. Prevući mu ruke niz krute vrpce trbušnih mišića sve dok ne dosegne tustu duljinu njegovu muškosti i ne učini da zastenje od potrebe za njom. Umjesto toga, rukom zagladi mekanu vunu na ramenima njegovog breacanfeilea, primjećujući kako mu pastelno plave i sive boje plaida ističu oči. Pogled joj još jednom privuče njegov broš vođe Campbellovih kojim je bio pričvrstio plaid – veprova glava bila je oštar podsjetnik na sve ono što se ispriječilo između njih. Zašto ovo mora biti tako složeno? Možda i ne mora. Možda će se u njegovim rukama sve razjasniti – mogao bi uvidjeti da se ništa ne smije ispriječiti između njih. Možda, da je znao koliko ga voli... Ponekad riječi nisu bile dovoljne. - Onda mi pokaži - prošaputala je. - Molim te. Rastapala se uz njega, prilijepila grudi uz njegova prsa, na što je zastenjao. Usne mu se spustiše na njezine i strast se rasprsnu između njih, vrela i hitra poput munje. Prošlo je previše vremena. Bilo je očajničke, sirove hitnosti u njihovim pokretima, kao da su se oboje borili uhvatiti se za nešto što im je opasno izmicalo.

289

Klub Brbljivica

Uzvratila mu je poljubac jednakim žarom, otvorila se kako bi ga primila duboko u usta. Njegov topao, zamaman okus natopi je vrelinom – i gladi. Dotadašnja tjeskoba i gnjev nestadoše kad joj snažni zov želje potisnu sve ostalo iz uma. Njegova ruka kliznu joj niz leđa, nježno obuhvati stražnjicu i podigne je snažno prema sebi, dok joj je tonuo sve dublje i dublje u usta. Vrelina joj navrije u međunožje kad osjeti kako se tamo ukliještila njegova tusta, čelično tvrda palica. Noge joj zaklecaše pa ga zgrabi za ramena i osjeti kako joj se njegova strast prelijeva u prste. Divlje ju je ljubio dok su je zaposjedale njegove ruke. Obujmi joj grudi; njezine bradavice se napeše pod toplim pritiskom njegova dlana. Borili su se jezicima, žestoko i zahtjevno. Jednakom mu je mjerom uzvraćala zamahe, nimalo se ne susprežući. Disanje joj se pretvori u neujednačene uzdahe dok se u njoj vrtložila žudnja i izmicala kontroli. Zastenjao bi joj u usta na svaki nasrtaj njezina gladnog jezika. Podigao joj je nogu oko svog struka i čvršće je pritisnuo na svoju erekciju. Bože, osjećaj je bio tako dobar. Bio je tako tvrd i tust. Vrelina joj se skupljala između nogu. Titrala je gdje god bi je dotaknuo. Gotovo da nije mogla podnijeti taj silni pritisak. Htjela se trljati o njega, sve dok joj ne umine razdiruća potreba. Pazeći na zavoj, svojim vrelim usnama joj je klizio niz vrat i utirao vatrenu stazu osjeta. Od vlažnosti njegovih usana, topline daha i palucanja jezika, koža joj je bridjela i prolazili su je snažni drhtaji. Probudio joj je svaki živčani završetak pa je svaki njegov zamah, svaki dodir doživljavala još žešćim. A kad njegov jezik kliznu ispod ruba njezine potkošulje, kružeći joj vlažnom toplinom po nabujalom vršku bradavice, pomislila je da bi se mogla raspasti. Kad joj uze bradavicu dublje u usta i posisa, a rukom nježno stisne grudi, ona zabaci glavu u potpunoj predaji. Kad je prostrijeli usijana igla želje, vrisnu i sruši se na njega, kao da nema nijedne kosti u njoj. Podigao ju je u naručje; noge su joj beživotno lamatale dok ju je nosio prema krevetu. Čvrsto mu ovivši ruke oko vrata, prisloni obraz na njegov plaid, pokušavajući doći do daha.

290

Klub Brbljivica

Pažljivo ju je spustio na krevet i ona utonu u madrac mekan poput perja. Nagnut nad njom, pogleda je duboko u oči – očima tamnim i zamagljenim od nabujale strasti. Jesi li sigurna u ovo? - upita je.

Kako ju je mogao pitati takvo što? Rukama mu obujmi lice i utisnu nježni poljubac na njegove usne, uživajući u njegovom bogatom, tamnom okusu. - Nikad nemoj sumnjati u to koliko te volim. Ne želim da se išta ispriječi između nas. Usne mu se izviše u osmijeh koji mu ozari oči. - I neće, ljubavi moja. Preplavi je blještavi val sreće, čuvši upravo ono što je željela: pristanak. Znala sam

da će preispitati svoju odluku. Nestadoše sve njegove sumnje i hitro razodjenu sebe, a zatim i nju. Kad su oboje bili goli, želio ju je gledati, ali mu ona to ne dopusti nego ga povuče na sebe. Nagonski ju je pokušao okrenuti na bok ali ga ona zaustavi. - Ne. Želim te osjetiti. Čitavog. - U njihovu krevetu nije bilo mjesta skrivenim strahovima. Primio ju je za bradu i spustio joj nježan poljubac na usne, a zatim joj napeto proučavao lice. - Jesi li sigurna? Umjesto odgovora, ona mu prijeđe rukama preko širokog torza, primi ga za snažna ramena i povuče dolje na sebe – koža na kožu. Bilo je nevjerojatno osjetiti kako je pritišće svojom težinom; osjetiti taj fin pritisak. Bio je tako težak i vruć, da joj je koža gorjela tamo gdje su se doticali. Stopili su se u lokvu tekuće vatre. Poljubio ju je duboko stenjući, od čega joj zatitra u prsima. Bio je to zvuk sirovog užitka i duboke emocije koja ju je pozivala na najiskonskiji način. Usne mu ponovno pronađoše njezine u dugom, lijenom poljupcu, koji kao da joj je dosegnuo do nožnih prstiju. Usne su mu bile meke i uvjerljive, dok je jezikom istraživao skrivene udubine njezinih usta i grla. Tijela su im se trljala jedno o drugo i to trenje joj probudi uskovitlanu strast. Tijelo joj je bilo znojno, duboko svjesno njegove tuste, tvrde erekcije koja je vrelo pulsirala uz njezinu zdjelicu.

291

Klub Brbljivica

Ne mogavši se suzdržati, zgrabila ga je za leđa, za ramena, za tvrdu stražnjicu, želeći da joj bude bliže. Želeći ga u sebi. Jamie je najviše od svega želio kliznuti duboko u nju i olakšati svoj nemir, ali nije htio žuriti. Želio je uživati u svakom trenutku njihova spajanja. Sve njegove sumnje odagnale su njezine riječi razumijevanja. Ništa osim njihove ljubavi nije bilo važno. Razgalilo ga je njezino povjerenje i laknu mu je što je prepoznala istinu prije nego je moglo biti prekasno. Kliznu usnama preko njezinih usana, brade, vrata. Rukama joj je milovao dječje mekanu kožu grudi i bokova. Volio ju je osjećati ispod sebe, grudima joj šišati očvrsnule bradavice i glavićem se trljati o njezin paperjasti brežuljak. Ironično – bezbroj puta su vodili ljubav, ali nikada u tom najosnovnijem položaju. Doživio je to kao konačno prepuštanje uzajamnom povjerenju. Bio je duboko svjestan koliko je sitna i ranjiva. Kao da ga je željela razuvjeriti, ona izvi bokove prema njemu u blagom vapaju. Krv mu navrije u ionako pulsirajuću erekciju, dok ju je dražio kružeći teškim glavićem oko njezina vlažna otvora. Prignuo je glavu i uzeo jednu ružičastu bradavicu u usta, grickajući je i sišući dok se nije počela uvijati pod njim. Koža joj je bila okusa meda i vreline. Prisili je da uspori, kliznuvši joj rukom preko trbuha, niz unutarnju stranu nogu, a zatim natrag, do mekane unutarnje strane bedara. Dodirnu je prstom i ona zadrhti. Bila je tako topla i mekana, vlažna od žudnje za njegovim dodirom. Napela se u iščekivanju. Prevlačio je prst duž njezinog klizavog otvora dok se nije raširila za njega. Oslobodi joj grudi i gledajući je u oči, usnama kliznu niz blijedu oblinu njezine zdjelice. Oči su joj bile tople i teške od želje; disanje joj se produbi kad uvidje što je naumio. Nije mogao dočekati udahnuti njezinu vrelinu, kliznuti jezikom duboko u nju. Poduhvativši je rukama ispod bokova, podiže je do svojih usana. I tada, ne prestajući je gledati u oči, pritisnu usne na njezino žensko središte.

292

Klub Brbljivica

Vrištala je od zadovoljstva dok su joj njegove usne milovale osjetljivu ružičastu kožu međunožja. Dok je ustima probao njezinu vlažnost. I kad je jezikom prodro duboko u nju. Volio je gledati kako je preuzima sladostrašće. Dok joj je glava padala unatrag, izvila je leđa i razdvojila pune crvene usne kad je ostala bez daha. Pritisnula je bokove uz njegova usta, tražeći onu savršenu točku užitka, dok ju je preplavljivalo sladostrašće; val za valom pulsirajućeg užitka. Bilo je to previše. Odmaknuo je usne i nadvio se nad nju. Pogledao je dolje, duž njihovih tijela – njegovog tvrdog i krutog, njezinog mekog i podatnog – polako kliznuo u nju i počeo se zarivati sporim, dubokim potezima. Omotala je noge oko njegova struka i podigla bokove kako bi ga dublje uvela u sebe, dok se njihov ritam pretvarao u mahnite udare koji su odgovarali brzini otkucaja njegova srca. Prepustio se iskonskom zovu. Obli ga vrelina, a krv mu snažno zatutnji tijelom. Bila je tako čvrsta i mekana, cijedila ga je svojim tijelom. Uvlačila bi ga natrag u sebe, čak i kad bi se povukao. Zatvorio je oči dok se u njemu nakupljala silina njegova olakšavanja. Začuo je vlastite krikove kad zadovoljstvo provali duboko iz njega. Dok se ljubav koju je osjećao prema njoj izlijevala u snažnoj eksploziji koja mu je izvirala duboko iz duše. Kad je zamro i posljednji drhtaj, imao je snage samo se srušiti pored nje, pokušavajući povratiti dah i pronaći riječi kojima bi izrazio sreću koju je osjećao. Prevrnuo se na bok da bi je mogao gledati. Prsa mu se stisnuše od ljubavi. Neujednačeno je disala, obrazi su joj bili jarko ružičasti, a usne crvene i otečene od njegovih poljubaca. Prstima joj odmaknu pramen kose koji joj se zapetljao u guste, baršunaste crne trepavice. Usne su joj bile izvijene u lagani osmijeh. Na trenutak je trepćući otvorila oči.

293

Klub Brbljivica

- Tako sam sretna što si odlučio odustati od toga - promrmlja dok joj se san prevlačio preko vjeđa. Nesvjesna da se ukočio pored nje, da mu je upravo zarila bodež u srce, utonula je u sretan san zadovoljene žene.

294

Klub Brbljivica

Dvadeset treće poglavlje

aitrinu iznenada probudi zvuk kretanja podno njezina prozora.

Bože, koliko je sati? Par puta se prevrnu po krevetu i navče jastuk preko glave, pokušavajući utišati žamor. Pospanost ju je mamila da nastavi spavati,

ali iščekivanje koje joj je lebdjelo na rubovima svijesti, prisili je da se razbudi. Otvori oči u sobi koja je još uvijek bila zasjenjena tamom. Ali nije joj trbalo svjetlo da zna da je sama. Ponekad bi osjetila da ga je toliko svjesna, kao da je postao dio nje, neophodan kao zrak i hrana. A kad je bio odsutan, to je osjećala jednako snažno kao da je ostala bez ruke ili noge. Namršti se, pitajući se što ga je odvuklo iz kreveta tako rano. Protegnu ruke iznad glave i vrati ih natrag u krilo, upijajući ugodnu toplinu pokrivača. Studen zore uvukla se u debele zidove kamenog tornja i neće se tako lako predati. Baci pogled na kamin i uvidje da je vatra odavno zgasnula. Poodavno je otišao. Lijen, zadovoljan osmijeh proširi joj se licem dok se prisjećala noćašnjih događaja. Jamie je obično bio vrlo neumoljiv; strahovala je da ga neće moći uvjeriti da ne odvede Nialla u Dunoon. No u konačnici, pobijedila je ljubav. Topot konja i povišeni glasovi, opet joj svrnuše pozornost na ono što joj je poremetilo san. Nešto se događalo dolje u dvorištu. Ležala je na leđima i na trenutak proučavala drveni strop, ali njezina znatiželja nadjača udobnost. Duboko udahnuvši, odgrnu tople pokrivače, prebaci bose noge preko ruba kreveta i pripremi se na šok. No to nije pomoglo. Poskoči i mrvicu zacvili dok je posezala za potkošuljom, a zatim odjuri po papuče preko drvenih dasaka, koje su bile tople i primamljive poput ledenog jezera.

295

Klub Brbljivica

Promrzla do kosti, odjenu se najbrže što je mogla, ukočenim, smrznutim prstima. Kad je završila, zgrabi plaid s kreveta, prebaci ga preko ramena i požuri prema prozoru. Otvori kapke, bridom šake protrlja zamagljeno prozorsko okno i proviri dolje u dvorište. Prve zrake zore zarudjele su na obzoru, a hladna, maglovita kiša zastrla je jutarnje nebo. Na trenutak se osjeti ovijena tom maglom dok je uviđala što se događa podno nje. Muškarci odjeveni za bitku okupili su se na dvorištu, spremni izjahati. Povorku je predvodio njezin suprug. Sjedio je na svom velikom vrancu; prsni mu je štit svjetlucao ponad žutog ratnog odijela. Draguljima optočena drška njegova mača prebačenog preko leđa, bljeskala je pod slabim svjetlom poput svjetionika. Srce joj preskoči kad joj poče svitati. Njezini strahovi pokazaše se opravdanima kad, minutu kasnije, iz tornja izvedoše Nialla i preostale stražare njezinog oca. Nije htjela vjerovati u to. Na trenutak je samo stajala u hladnoj nevjerici. Jamie ju je izdao. Nije odustao od svoje nakane. Ali nakon onoga što su podijelili... Obećao joj je... nije li? Ne gubeći ni časa, istrči iz spavaonice, stušti se niz stubište, pa preko velike dvorane u dvorište utvrde, upravo kad su konjanici izlazili kroz vratnice u dugom dvoredu. - Pričekaj! - poviče. Jamie se zaustavi na zvuk njezina glasa, ali naredi svojim ljudima da nastave. Dok je trčala prema njemu, kapljice ledene kiše zabadale su joj se u lice poput sićušnih strijelica. Stigla je do vratnica upravo kad je Niall trebao proći kroz njih. Ne obazirući se na publiku, zgrabi brata za nogu, prisiljavajući čovjeka koji ga je vodio da se zaustavi, iz straha da je ne zgnječi. - Nialle... - podiže pogled prema bratu dok su joj se suze slijevale niz obraze. Grlo joj se toliko stegnulo da joj je bilo teško govoriti. - Žao mi je. Moraš mi vjerovati, mi u primisli mi nije bilo da bi se ovo moglo dogodi. - Pusti ga, Caitrina - naloži joj Jamie bezosjećajnim glasom.

296

Klub Brbljivica

- Sve će biti u redu, Caiti - reče joj Niall, pažljivo odmičući njezinu ruku od svoje noge i stremena. Na trenutak joj stisnu ruku, ali bio je prisiljen pustiti je kad ga odvedoše. - Pobrini se za Briana. Suze su joj se slijevale niz obraze kad se okrenu prema suprugu, koji je zaustavio konja pored nje. Čvrsto stisnute čeljusti, nepopustljivog i neumoljivog izraza lica – Campbellova Čvrsta Ruka – od glave do pete. - Kako možeš ovo činiti? - zavapi ona. - Mislila sam da smo se sporazumjeli. Klupko emocija pržilo ju je i bolo u grlu. - Vodili smo ljubav. - Pogleda ga u oči, ali u njima vidje samo neumoljivu prevlaku dužnosti. - Rekao si da me voliš. On joj uzvrati pogled. - I ja sam mislio sam da smo se sporazumjeli. Čini se da smo oboje bili u zabludi. Pobrkala si moju ljubav prema tebi s podčinjavanjem tvojoj volji, a ja sam pobrkao tvoj način uvjeravanja s iskrenim osjećajima. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati na što se to odnosilo. Oči joj se raširiše od šoka. - U krivu si. - To nije bilo smišljeno. Nije ga zavela pokušavajući ga uvjeriti. Ne bih to učinila. - Ali čak i dok je žestoko negirala optužbu, pitala se je li to možda dijelom bila istina. Bila je očajna, tražila je bilo kakvu slamku za uhvatiti se za nju. Je li se nesvjesno oslonila na njegovu žudnju za njom? Nije. - Zbilja? - Još je na trenutak zurio u nju. - Nije važno. Kao što vidiš, nije ti uspjelo. Ona svrnu pogled na vratnice kroz koje su prošli ljudi i konji, ostavljajući za sobom oblak blata i lišća dok su galopirali prema moru. Ponovo pogleda Jamieja i na licu mu primjeti čvrsto urezanu odlučnost i uvjerenost. Nepokolebljivo. Obistinili su joj se najgori strahovi. Njezina brižno obnovljena sreća rušila se oko nje. Štoviše, sad bi ponovo mogla izgubiti brata. Uzdala se u njega, a on ju je iznevjerio. Obuze je bijes rođen iz bespomoćnosti. Nije mogla razmišljati. Jedino je željela zaustaviti to što se događalo. - Nikad ti ovo neću oprostiti - prisegnu mu glasom bremenitim emocijama. Preostalo joj je još samo jedno – izazvati ga bacanjem još jedne rukavice. - Ako sada odeš, ako odvedeš moga brata odavde, nikad te više ne želim vidjeti.

297

Klub Brbljivica

Gotovo prije nego je izrekla te riječi, poželje ih povući. Ranjenost u njegovim očima proprži joj rupu u srcu dok je njezin ishitreni ultimatum visio u zraku između njih. Poželjela je da on neće imati snage dovršiti započeto. Ali u srcu je znala da hoće. Upozorio ju je da se ne pokušava ponovo ispriječiti između njega i njegove dužnosti, a učinila je upravo to. Nepopustljivo je zurio u nju, ali ona ne uzmaknu. On prvi pognu glavu. - Kako želiš. - I bez ijedne dodatne riječi, okrenu konja i odgalopira kroz vratnice. Ni jednom se ne osvrnuvši. To ju je, možda, i najviše povrijedilo. Što ju je, nakon onoga što su podijelili, mogao tek tako odrezati, bez imalo oklijevanja ili grižnje savjesti, i to u trenutku kad joj se svijet srušio. Neće joj se vratiti. Da bi spasila braću, kockala se sa svojim srcem i izgubila. Ništa više nije mogla učiniti. Bilo je prekasno. Niall je otišao. Jednako kao i jedini čovjek kojeg će ikada voljeti. Pustoš je propara poput tupog bodeža; tjeskoba je bila nepodnošljiva. Osjećala se kao da joj je srce potrgano na dva dijela. Željela je izliti tugu u bujicu plača, ali presahnule su suze koje su joj mogle donijeti olakšanje. Suhih očiju, gledala je za njim kako jaše u daljinu, gledala je kako njegova ponosna, jaka leđa nestaju u daljini.

Otišao je. Suhi jecaj zastade joj u grlu. Ne opet. Nije mogla to podnijeti. Nije mogla ni zamisliti da će ponovno osjetiti ovakvu bol. Nikada nije pomislila da će se osjećati tako usamljeno. Ljubav ju je iznevjerila. Spusti se na koljena u blato i prljavštinu, i pognu glavu. Tada joj se kroz tugu probi neugodna griža savjesti. Ili je ona iznevjerila ljubav? ****

298

Klub Brbljivica

Jamie se prisili gledati ravno naprijed dok se jašući udaljavao od Rothesaya, znajući da se neće tako skoro vratiti. Upregnuo je svaki djelić snage da odjaše, a nije znao kad će se smoći snage ponovno vidjeti svoju ženu. Biti blizu nje bit će nemoguće; privlačenje je bilo prejako. Bilo bi mu lakše prekinuti sve veze. Kao da je bilo lako odstraniti vlastito srce. U prsima mu je bila praznina koja ga je boljela više nego bilo koja rana koju je ikada zadobio u borbi. Čvrsto stisnu čeljust, pokušavajući suzbiti sirov val boli i gubitka. Zbilja je bilo ironično što je čovjeka koji je bio praktički nepobjediv na bojnom polju, sasjeklo nešto tako obično poput osjećaja. Trebao je u potpunosti izbjeći vezivanje, upravo kako je to činio sa svojim prijateljstvima. Čovjeku u njegovoj poziciji bilo je bolje biti sam. Pokušao je s Caitrinom, nadajući se da će biti drugačije, ali to je bila pogreška. Razočaranje mu je izjedalo želudac poput kiseline. Toliko je želio vjerovati da će uspjeti postići razumijevanje, ali ona je pobrkala seks s povjerenjem i ljubavi. Moguće da to nije učinila svjesno; što je najprije pomislio – nevjerica na njezinu licu činila se dovoljno iskrena – ali očito nije vodila ljubav s njim želeći pokazati da mu vjeruje; što je on bio pretpostavio. Očito je i ona ponešto bila pretpostavila. Bio mu je potreban njezin ultimatum da bi konačno shvatio da, bez obzira koliko se trudio, nikada neće uspjeti zadobiti njezino potpuno povjerenje. Nadao se da će ga jednog dana uspjeti upoznati...

Ne. Uvijek će između njih biti njezina obitelj i to što je on bio Campbell. Ona nikada neće uspjeti pogledati dalje od njegovog imena i ugleda. Bilo mu je bolje samom. Nije se ni trebao vezivati. Činilo se da ljubav nije bila dovoljna. Za čovjeka koji nije sebi dopuštao poraz, neuspjeh mu je teško sjeo na želudac – i to u nečemu za što se tako teško borio. - Moja sestra zna biti jako tvrdoglava.

299

Klub Brbljivica

Jamie se okrenu prema Niallu Lamontu, koji je sjedio u birlinnu pored njega i promatrao ga, a po njegovu zamišljenom izrazu lica, vjerojatno je vidio više nego što je Jamie želio. On gurnu veslo u vodu i zamahnu. - Da. Niall je imao vezane ruke, zbog čega nije mogao veslati, pa se ugodno smjestio, ispruživši noge i naslonivši se leđima na naslon drvenog sjedala. Opuštena poza jedva da je odavala zatvorenika. - Preplašena je. Siguran sam da nije mislila sve što je rekla. - Siguran sam da je mislila svaku riječ. - Jamie izravna pogled s Niallovim. - Misli da sam je izdao odvodeći te u Dunoon da položiš račune za svoje zločine. Niall podiže obrvu. - Možeš li joj zamjeriti? Tvoj rođak nije baš poznat po svojoj samilosti prema odmetnicima. A nisi ni ti, kad smo već kod toga. Jamie to nije mogao poreći. Ali samim tim što će tražiti od svog rođaka da posreduje u Niallovo ime, trebalo joj je reći koliko mu je značila. Želio je vjerovati da ga je bolje poznavala. Da je, čak i ako nije bio poznat po samilosti, bio sposoban za nju. Argyll će biti suočen s Colinovim pritiskom, ali Jamie je bio uvjeren da će, u konačnici, Niall Lamont i njegovi ljudi biti pošteđeni od krvnikove omče. Njegovom se rođaku to neće svidjeti, ali će održati svoju riječ. - Nisam tražio od nje da vjeruje mom rođaku. - Nisi? Jamie je trenutak razmišljao o njegovom retoričkom pitanju. - Čini se da si povjerovao u moju tvrdnju o pomilovanju. Niall slegnu ramenima. - Kakav izbor sam imao? Ali da je u pitanju život moga brata ili sestre, uvjeravam te da ne bi bilo tako. Nevoljko, Jamie prizna da je možda imao pravo. Caitrina nije poznavala Argylla kao on – i mogao je razumjeti da ono što je znala o njemu, možda i nije ulijevalo povjerenje u njegovu umjerenost. Ali donekle ga je mučilo to što je Niall rekao. Jamie mu je proučavao lice. Glas mu je poprimio primjesu čovjeka kojeg nije bilo briga hoće li živjeti ili umrijeti. Čovjeka koji je izgubio vjeru u ovaj svijet. Jamie se prisjeti što mu je Niall rekao o obeščašćivanju njegove djevojke.

300

Klub Brbljivica

Nije mogao ni zamisliti što je Niall Lamont morao osjećati. Kad bi tko tako povrijedio Caitrinu... Cijelo mu tijelo preplavi vatren bijes. Pogleda Niallovo stameno lice, svjestan koliki je zapretan bijes ključao u njemu. Bijes koji bi mogao odvesti muškarca na put bezakonja. Po prvi put, Jamie uvidje što je to moglo nagnati muškarca da potraži pravdu – izvan zakona. A na to ga je prisilio Jamiejev vlastiti brat. Dvaput. Bilo mu je užasno znati da je Colin bio sposoban za takvu brutalnost prema ženi, ali je znao da Colin to nije tako doživljavao. Vidio ju je kao ratni plijen, kao način da ponizi neprijatelja. Mnogi muškarci bi se složili s njim. Jamieju se skupiše usta od gađenja. Nije se slagao s tim. - Mogu razumjeti tvoj bijes, ali zašto MacGregorovi? Zašto si njihov saveznik? Zacijelo ti je jasno da su osuđeni na propast. Kralj im neće oprostiti pokolj kod Glenfruina. - Žena koju sam spomenuo... Jamie kimnu s razumijevanjem, potičući ga da nastavi. - Ime joj je Annie MacGregor. Jamie opsova. - Svjestan sam da su neki od MacGregorovih s vremena na vrijeme bili .. – Niall se nakašlja – .. potpuno van zakona. No kakav su izbor imali, protjerani sa svoje zemlje, ne imavši kamo otići? I ja sam, poput njih, osjetio silinu Campbellovog mača. Jamie stegnu čeljust. Pravi razlog povremenih, višestoljetnih svađa između Campbellovih i MacGregorovih ležao je u sporu oko zemlje – od kada je kralj Robert de Bruce dodijelio Campbellovima baronstvo Lochawe, što je uključivalo i veći dio MacGregorove zemlje. - MacGregorovi se još uvijek pozivaju na pravo na zemlju, koje seže unatrag gotovo tristo godina. Jednom će morati prihvatiti to da je neće dobiti natrag. Suosjećam s njihovom nevoljom, ali zavade, otimačina i haračenje nisu odgovor. - Kakav izbor su imali? Ne možeš izazivati zmiju i očekivati da te ne ugrize. Niall je time sve rekao, ali to neće donijeti MacGregorovima mnogo dobra. Čak im ni zakon više neće pomoći. - To neće promijeniti njihovu sudbinu. I dalje će plaćati za ono što se dogodilo kod Glenfruina.

301

Klub Brbljivica

- Jednako kao što ćemo moji ljudi i ja platiti za napad na tvoga brata. - Pobrinut ću se da pravda bude zadovoljena. -

S obzirom na to da je Colin

sudjelovao u djevojčinoj patnji, možda je i bilo pravedno da upravo Jamie bude taj koji će dijeliti pravdu.

Pravda. Što je ona bila u ovom slučaju? Oduvijek je izjednačavao pravdu s pravom, ali ovaj put odgovor nije bio tako jasan. Niallu Lamontu nije bilo nimalo lako – njegov se izbor, u danim okolnostima, činio razumljivim. Opet se vrati na Caitrininu optužbu. Je li ga nesvjesno poticala Duncanova izdaja i je li zbog toga počeo tako kruto gledati na

ispravno i pogrešno? Nikad nije preispitivao Duncanovu krivnju, a sad se pitao je li to trebao učiniti. Je li preoštro osudio svog najstarijeg brata? Bila je to otrježnjujuća misao. Takva, čije su posljedice odjeknule mnogo dublje nego je Jamie bio voljan uzeti u obzir. Niall ga je promatrao. - Znaš, gotovo ti vjerujem. - Jamie je još malo veslao, prije nego Niall razbi tišinu. - Daj joj vremena. Jamie ga pogleda lukavo i pronicljivo, pokušavajući dokučiti Niallove motive. - Zašto ti je stalo? Mislio sam da ćeš biti sretniji ako me se tvoja sestra riješi. - U pravu si. Vjerojatno si posljednji muškarac za kojeg sam želio da se moja sestra uda. Ali nisam slijep. Vidim što osjeća prema tebi i želim da bude sretna. Jamie kimnu glavom. I ja, također. Samo, nije znao je li on bio taj koji ju je mogao usrećiti. Jer, bez obzira na to što je njezin brat rekao, Caitrina je bila ta koja je trebala vjerovati u njega.

302

Klub Brbljivica

Dvadeset četvrto poglavlje

aitrini je trebalo manje od sat vremena za donijeti odluku. Neće samo sjediti i dopustiti da izgubi brata – ne ponovno. Ne dok je u njezinoj moći nešto učini. Kad je već Jamie ne želi slušati, preostala joj je još samo jedna osoba kojoj bi

se mogla utjecati. Zaškripi zubima i potisnu val gađenja. - Jesi li sigurna u to, Caiti? - Mor je pogleda u zrcalu, dovršavajući joj frizuru. Caitrina ugleda svoj odraz u zrcalu i trgnu se, zaprepaštena promjenom koju je izazvala nova haljina i nekoliko ukosnica. Na trenutak, kao da je gledala u prošlost. No djevojka koja ju je promatrala iz pozlaćenog zrcala nije bila nimalo nalik onoj koja je toga dana proljetos odjenula lijepu haljinu i upoznala naočitog viteza u čarobnom kraljevstvu. To kraljevstvo je zauvijek nestalo – ako je uopće ikada i postojalo. Pažljiviji promatrač mogao je uočiti promjene. Ta djevojka je sada bila žena koja je znala što znači sve izgubiti i smoći snage opet živjeti – i voljeti. Sve bi dala da može vratiti oca i brata, ali nije željela biti naivna, razmažena djevojka kakva je bila prije. Jamie joj nikad nije uskratio istinu, nego se odnosio prema njoj kao ravnopravnoj sebi. Nije više bila slijepa za ono što se događalo oko nje i otkrila je da je život bio složeniji, ali i bogatiji i smisleniji. Bila je to čudna spoznaja. Ruka joj skliznu preko raskošnog srebrno plavog baršuna korzeta haljine, a usne se izviše u blagi osmijeh. Nešto se nije promijenilo: Još uvijek je znala cijeniti lijepu haljinu. Nešto ranije, poslala je Mor u selo s vrećicom novčića koje joj je dao Jamie da joj kupi novu haljinu, ako uopće uspije pronaći kakvu. Na veliko iznenađenje, Mor se vratila s ovom finom dvorskom haljinom sa satenskom podsuknjom od bjelokosti i bogato izvezenim baršunastim korzetom – i tada otkrila da ju je Jamie nedavno naručio za nju. Srce je zabolje, uvidjevši da ju je zacijelo htio iznenaditi.

303

Klub Brbljivica

Kosa joj je bila uvijena u raskošni aranžman i učvršćena vijencem finih sitnih bisera koji joj je Jamie darovao na dan vjenčanja, uz odgovarajuću ogrlicu i naušnice. Nosila ih je po prvi put. U tomu je bilo određene ironije, s obzirom na stanje njezina braka. Ali trenutno nije mogla razmišljati o tomu. Bol što je izgubila Jamieja, previše ju je paralizirala; morala se usredotočiti na ono što joj je bilo činiti. I zbog toga, ustade od stola i odgovori Mor. - Jesam, potpuno sigurna. - Bila je odlučna učiniti što god je trebalo za spasiti svoj dom i obitelj. Preklinjat će, cjenkati se i sa samim vragom, ako će to spasiti život njezina brata. U ovom slučaju, đavao je bio grof od Argylla. Srećom, Jamie nije naložio da ostane unutar dvorskih zidina, ali je zapovjednik njegovih stražara ustrajao osobno je otpratiti, s još najmanje dvanaestoricom ljudi. Poći ću čim moja pratnja bude pripravna i dočim budem imala priliku provjeriti kako je Brian. - Dečkić je puno bolje - reče Mor. Bilo je olakšanje to čuti, ali Caitrini je bilo potrebno osobno se uvjeriti u to. Par minuta kasnije, otvori vrata njegove odaje i obraduje se videći da joj brat sjedi uspravno u krevetu. Bio je okupan, s novim zavojem oko glave – srećom, bez krvavih mrlja. Jedro rumenilo vratilo mu se u obraze. - Sit sam juhe - reče on, odbijajući zdjelu. - Umirem od gladi. Ne možeš li pronaći barem mrvicu govedine? - molio je, tugaljivog izraza lica, pokušavajući nagovoriti lijepu djevojku uz svoj krevet.

Bože, bio je isti Malcolm. No sudeći po nestašnom izrazu lica, predugo je bio u Niallovoj blizini. Srce joj se stegnu, kad uvidje koliko je Brian odrastao u mjesecima njihove razdvojenosti. Razlog tomu nije bio još jedan proslavljeni rođendan – sad je imao trinaest. Poput nje, vidio je smrt i uništenje njihova klana, a ne treba ni spominjati višemjesečni odmetnički život. Ugledao ju je na vratima i širok osmijeh proširi mu se dječačkim licem. - Caiti! - Pokuša nju umilostiviti. - Tako mi je drago što si ovdje. Hoćeš li reći Mairi da mi treba govedina ako mislim povratiti snagu?

304

Klub Brbljivica

- Mor je tako naložila, moja gospo. Rekla je da je dečko preslab za bilo što osim juhe. - Slab! - Brian je ogorčeno prosvjedovao. - Ma nemoj! I bit ću, ako i dalje budem samo na kuhanoj koštanoj srži i vodi. Caitrina suspregnu osmijeh zbog njegova bijesnog izgleda. Mladom ratniku nije bilo drago da ga se zove slabim, bez obzira na okolnosti. Sjela je na rub kreveta i pokretom ruke otpravila poslužiteljicu. - Razgovarat ću s Mor i vidjeti što mogu učiniti da dobiješ nešto malo konkretnije, ako mi obećaš da ćeš ostati u krevetu i odmarati se dok se ne vratim. Iznenada, Brianov izraz lica promijeni se u zabrinut. - Dok se ne vratiš? Kamo ćeš? A gdje je Niall? Zašto me nije došao vidjeti? Nitko mi neće ništa reći. Caitrina se preisptivala treba li mu reći istinu. Iako će mu možda biti teško je čuti, iz iskustva je znala da ga neće zaštititi glađenje po glavi i držanje u neznanju. A nakon onoga što je preživio posljednjih nekoliko mjeseci, zaslužio je znati. - Nialla su odveli u Dunoon. Idem po njega. On samo problijedi na tu njezinu objavu, bez ikakve dodatne reakcije. Srce joj se opet stegnu zbog tog dokaza koliko se promijenio u proteklim mjesecima. Njezin mlađi brat bio je stariji od svojih godina. A njegova suzdržana reakcija, također joj je rekla da je bila u pravu što mu je rekla. Poželje ga pogladiti po čelu i uvjeriti ga da nema zašto brinuti, ali Brian više nije bio dječak – i nije mu htjela pružati lažnu nadu. Umjesto toga, dodala je, - Vratit ću se čim budem mogla. - Ne razumijem kako se to dogodilo. Niall je bio tako uvjeren da nas neće otkriti. Caitrina se ugrize za usnu. - I nisu - prizna mu. - Ja sam rekla Jamieju gdje se nalazite. Oči su mu se raširiše. - Rekla si Argyllovom Žbiru gdje se nalazimo? Ali on je prokleti Campbell. Naš neprijatelj. - On nije takav. - Nagonski ga je branila. Mrzila je taj nadimak –Žbir. Jamie nije bio hladnokrvni ubojica, niti čovjek koji bi, po nalogu svog vođe, ubio bez razmišljanja. Činio je ono što je držao ispravnim. - Jedan je od najčasnijih ljudi koje poznajem.

305

Klub Brbljivica

Obnovio je dom našem klanu i odnosi se prema njima kao prema svom vlastitom klanu, iako ga nisu dočekali raširenih ruku. Činilo se da joj Brian nije bio sklon povjerovati, no nije to ni očekivala. Uostalom, zahvaljujući Campbellovima proveo je posljednjih nekoliko mjeseci kao odmetnik. - Ali zašto sada? Zašto si mislila da je neophodno reći gdje se nalazimo? - Problijedio je. To nije bilo zbog mene? - Ne, nije - uvjeravala ga je. Objasnila mu je kako su Auchinbreck i njegovi ljudi stigli u Rothesay malo prije Jamieja. - Nisam smjela riskirati da vas njegov brat prvi pronađe. Mislila sam da će vas moj muž zaštititi. - Ali si se predomislila? - Nisam, ja ... - Zastade, shvativši što je rekla. Ne. Nije se predomislila. Čak ni nakon njihovog okršaja i dalje je vjerovala da će Jamie pokušati pomoći njezinom bratu i pripadnicima klana; strahovala je od nepredvidljive brutalnosti njegovog rođaka. Kako bi mu to mogla objasniti? - Složeno je - izvlačila se. Brian ju je proučavao. - Misliš da nema dovoljno utjecaja na svog rođaka? Zapanji je njegova lucidna procjena situacije. U tom je trenutku jako podsjeti na oca. Razmišljala je o njegovom pitanju. Jamie je tvrdio da mu je Argyll obećao da će biti milosrdan. Iako su joj svi nagoni upozoravali da ne smije vjerovati Argyllu, bilo je očito da mu je Jamie i dalje vjerovao – bez obzira na Argyllovu prijevaru s Alasdairom MacGregorom. Ako je vjerovala Jamieju, znači li to da treba vjerovati i Argyllu? Bila joj je odvratna i sama pomisao na to, ali neugodno istinita. Znala je kakav je čovjek bio Jamie: Je li moguće da se njegova odanost i dužnost protezala na jednog despota? Jamie je bio u pravu: Prije ili kasnije, morala je odabrati stranu. Ili je bila uz Jamieja i njegovog rođaka ili protiv njih. To nije bilo, jednostavno, crno–bijelo, nego složena nijansa sive. Komu je više vjerovala? Njezino srce je znalo odgovor, ali je bila previše uplašena da bi to priznala, kad bi time mogla počiniti užasnu pogrešku. - Jamie ima utjecaj i obećao je da će se zauzeti za

306

Klub Brbljivica

Nialla i ostale. Ali nisam sigurna da će to biti dovoljno. Ulog je prevelik za toliku neizvjesnost. Nikad mu ne bih rekla gdje ste da sam znala što namjerava. - Trebao sam pretpostaviti - reče Brian s gađenjem. - Navukao te je da mu kažeš, je li? - Ne, naravno da nije - nagonski se branila. - Nikad to ne bi učinio. Samo je pretpostavo da ću shvatiti što je morao učiniti. - Pokušala si ga uvjeriti u suprotno? Kimnula je glavom. - Nije me htio slušati. - Čak ni kad je izvukla svoj posljednji adut. Panika i strah koju je tada osjećala, prisilili su je da se uhvatiti za bilo kakvu slamku. - Rekao mi je da mu je to dužnost. - Što si drugo mogla i očekivati, Caiti? On je prokleti Argyllov Žbir. Čak se i jedan Campbell mora pokoravati svom lairdu. Bože, to je bilo jasno čak i njezinom trinaestogodišnjem bratu. Nelagoda se probi kroz veo izdaje, koja ju je potpuno zaslijepila kad je otkrila što je Jamie namjeravao učiniti. Tražila je od njega da mu dužnost prema njoj bude važnija od dužnosti prema rođaku, a on je to odbio. To joj se učini tako jednostavnim dok ne shvati da je ona, suočena s istim izborom, učinila upravo suprotno. Ljubav se nije svodila na ili–ili izbore, a ona ju je prijetnjama i ultimatumima učinila upravo takvom. Njegova dužnost i odanost prema rođaku bilo je upravo ono što ga je povezalo s njom; nisu se mogle odbacivati po volji. Onako kako je ona to učinila. Gvalja očaja spusti joj se nisko u utrobu, kad joj to postade jasno. Otjerala ga je od sebe, ostavila ga bez izbora, poslije svega što je učinio za nju. Što je više razmišljala o proteklih nekoliko mjeseci, bilo joj je sve gore. Bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Visočju, a oženio ju je kad nije imala ništa. Bez njega, njezin klan bi se raspao. Ne samo što joj je pomogao povratiti zemlju, nego je i sasuo svoje zlato u obnovu Ascoga – napredak je bio nevjerojatan. Nikad to ne bi mogla postići bez njega.

307

Klub Brbljivica

Nije imala njegovo iskustvo, niti sposobnost vođenja. Možda ga Lamontovi nisu voljeli, ali su se uzdali u njega. I dalje su ga trebali, ako se Niall nadao povratiti svoje zemljište. Ali nije bila riječ samo o njezinu klanu. Ona ga je trebala. Onako kako žena treba muškarca, kako duša treba svoju drugu polovicu. Bio je dio nje. Vratio joj je ljubav u život, učinio da se osjeća sigurno i sretno, onda kad je mislila da se nikad više neće tako osjećati. Brianovo pitanje izazove u njoj navalu krivnje. Što je očekivala da će učiniti? - Ne znam. Nadala sam se da ću dobiti malo na vremenu, ali rekao mi je da će se Niall i ostali u konačnici morati suočiti s onim što su učinili, pa čim prije, tim bolje. Primjeti da je Brian uznemiren. Pomisao na Nialla i ostale u Argyllovim kandžama nije mu se sviđala ništa više nego njoj. - Ne preostaje nam ništa drugo nego se pomiriti s tim. Dokle god je Argyll zakon, tvoj suprug je u pravu. - Značajno je pogleda. Pretpostavljam da mu je doista stalo do tebe, ako mu je tvoj brat bio važniji od njegovoga. Caitrina se trgnu. Nije o tomu tako razmišljala, ali Brian je bio u pravu. Auchinbreck će tražiti krv, a Jamie mu je, zbog nje, namjeravao stati na put. - Zacijelo je morao bitivrlo siguran u svoj utjecaj kad te je odbio. - Istina - uvidje ona. Zacijelo je morao biti. Teško proguta knedlu emocija koja joj zape u grlu i osjeti ubod srama, izazvanog tim dubljim uvidom. Uvida, kojeg, nažalost, nije bila svjesna prije samo nekoliko sati. Je li pogriješila što mu nije vjerovala? Bojala se da zna odgovor na to i da bi moglo biti prekasno. - Što misliš da bi mogla postići odlaskom za njima? - upita je Brian. Ona izravna pogled s bratovim. - Ne znam. Ali moram nešto učiniti. - I zbog Nialla i

zbog sebe. Caitrina se osjećala kao da se utrkuje s bujajućim osjećajem propasti. Postajući sve sigurnija da je pogriješila, svaka sekunda putovanja činila joj se kao pokora. Iznevjerila ga je. Tražila je njegovu pomoć, stavila ga u nemoguću situaciju biranja između dviju sukobljenih dužnosti, zahtijevala od njega nešto što joj nije mogao dati, a

308

Klub Brbljivica

zatim mu odbila vjerovati. Jednom je rekla Niallu, da toliko vjeruje Jamieju, da mu je spremna povjeriti njihove živote, ali te svoje riječi nije dokazala djelom. Imala je pravo na ljutnju, ali pokušala je iskoristiti njihovu ljubav za cjenkanje s njegovom dužnosti i duboko je žalila zbog svojih grubih riječi. Nije mogla zamisliti život bez njega. Nije mogla zaboraviti da je on bio Campbell, ali nije mogla zaboraviti niti ono što je učinio za nju i njezin klan. Možda se Campbellovi i Lamontovi nikada neće međusobno voljeti, ali njezina ljubav prema njemu bila je dovoljno jaka za prevladati klansku mržnju. Je li bila i njegova? Ne mogavši se otresti straha da ju je možda ozbiljno shvatio i da je ne želi ponovno vidjeti, snažnije se prignu u sedlu, potičući konja da malo ubrza. - Koliko još? - upita strogog zapovjednika. Unatoč rastućoj tami, vidjela je da se William Campbell mršti. Bilo je jasno da ne odobrava njezino neplanirano putovanje preko Cowala, ali nije se usudio oneraspoložiti damu svoga lairda. Pošli su nedugo nakon podneva i preplovili zaljev Clyde do Towarda, gdje su birlinn zamijenili konjima i prejahali trinaestak kilometara uzduž cowalske obale do Dunoona. - Otprilike samo još dvjestotinjak metara. Trebali bismo biti tamo prije mraka. Njezini ionako već tanki živci, bili su na rubu. Nije joj se želudac skvrčio samo zbog Jamiejeve moguće reakcije. Bila je nervozna i zbog suočavanja s Argyllom. Možda joj se nije sviđao, ali Archibald Campbell je, bez sumnje, bio najmoćniji čovjek u Visočju. Bilo ga je lako mrziti, ali što ako je istina bila složenija? Hoće li potvrditi ili stišati njezine strahove? Uskoro će doznati. Puls joj naglo ubrza, kad stazom skrenuše na sjever i ugledaše sjenku ogromne utvrde. Jednoobrazna kamena utvrda uzdizala se na brdovitom rtu ponad zaljeva, šaljući joj drhtaj strijepnje niz kralježnicu. Strijepnje koja je narastala, što su se više približavali. Središnji toranj debelih kamenih zidova, grubo izgrađenih prije više stotina godina bio je smješten iza vanjskih krunišnih zidova i dominirao vidokrugom; utvrda se izbliza činila još više zastrašujuća.

309

Klub Brbljivica

Poput svoga čuvara. Pogled na utvrdu bio je ispit njezine odlučnosti. Osjetila je tračak nesigurnosti. Što će učiniti, baciti se pod noge njegovom milosrđu? To bi pretpostavljalo da ga je uopće imao. Nije bilo važno. Učinit će što god bude trebalo. Odlučno uzdignutih ramena, sjahala je i okrenula se najbližem stražaru prije nego uspije poljuljati samu sebe. - Vodite me k grofu. Drugi čovjek, koji je, činilo se, bio nadležan, hitro im je prilazio i čuo njezin zahtjev. Pozdravi je, predstavi se kao vratar, a zatim joj reče: - Nisu nas izvijestili o vašem dolaska, moja gospo. Pobrinut ću se da vam priprave odaje, a zatim ćemo izvijestiti grofa i vašeg supruga da ste ovdje. - Hvala vam, ali ne trebaju mi odaje. Moram odmah vidjeti grofa. Moram ga izvijestiti o nečemu što ne trpi odlaganje. Činilo se da je čovjeku bilo nelagodno, očito nenaviknut da dama ustraje vidjeti svoga gospodara i nije bio siguran što bi trebao učiniti. - Bojim se da je na sastanku sa svojim ljudima i ne smije ga se uznemiravati. Srce joj zagalopira, u strahu od predmeta tog sastanka. - Je li moj suprug s njim? - Da. To je bilo sve što je trebala čuti. Zaputi se uza stube dok ju je vratar slijedio u stopu. - Čekajte! - poviče za njom. - Ne smijete ulaziti tamo. Ali Caitrina nije prihvaćala ne kao odgovor. Zabljesnu ga svojim najblistavijim osmijehom. - O, sigurna sam da mu neće smetati. Nesretnik je bio smeten do boli. - Ali... Caitrina se već zaputila kroz veliku dvoranu. Vidje dvoja vrata na suprotnoj strani od ulaza i pretpostavi da su jedna od njih – koja je prva otvorila i osmijehnu se – vodila u

lairdov solar.

310

Klub Brbljivica

Otprilike dvanaest pari očiju zurilo je u nju, kao da je bila priviđenje. Nervoza koju je osjećala tijekom jahanja u Dunoon bila je beznačajna u usporedbi s ovom koja ju pogodi, ali odluči ne dopustiti sebi pokazati je. Prisili se samouvjereno osmijehnuti i uleprša u sobu dostojanstveno poput kraljice – ili, pomisli u valu gorko-slatkog prisjećanja, princeze. - Što bi ovo trebalo značiti? - Čovjek oštrih crta lica, koji je sjedio na središnjem mjestu za stolom, obrati se vrataru koji je nahrupio za njom. Caitrina hitrim pogledom pretraži sobu i razočara se, kad ne uoči Jamieja. Unatoč njihovim trenutnim odnosima, njegova prisutnost bi joj pružila nešto od prijeko potrebne podrške, ali činilo se da će se morati sama suočiti s vragom. Grof od Argylla nije bilo baš ono što je očekivala. Iako je bio odjeven poput kralja – u najraskošniju odjeću i nakit koje je ikada vidjela, i koji je pristajao njegovoj ulozi pouzdanog dvorjanina kralja Jakova – imao je nepogrješiv sjaj u očima i žilav izgled, koji je otkrivao njegovo gorštačko podrijetlo. Tamne su mu crte lica bile oštre i uglate, usne tanke, a izraz lica jednako strašan kao i njegov nadimak, Gillesbuig Grumach28, služeći kao jasan dokaz. Ali izgledao je stariji od svojih tridesetak godina, što vjerojatno nije ni bilo čudno, s obzirom na njegovu bremenitu mladost. Otac mu je umro dok je još bio dječak i rano je bio suočen s napadima – čak i pokušajem ubojstva – onih koji su trebali brinuti o njemu. - Ispričavam se, moj gospodaru - vratar mu se obilato ispričavao. - Dama je ustrajala. Grof suzi pogled, kad se osvrnu prema njoj i bezobrazno je odmjeri. - A tko je ova

dama? Caitrina duboko udahnu i iskorači naprijed. - Caitrina Campbell, milorde. Žena vašega rođaka.

Archibald Strašni (Nap. prev.)

311

Klub Brbljivica

Ako je i bio iznenađen njezinom objavom, nije to pokazao. - Što želite? - Ako biste bili ljubazni, trenutak vašeg vremena, moj gospodaru. - Kada se učinilo da će je odbiti, ona doda kroz stisnute zube, - Ispričavam se zbog neprikladnosti mog dolaska, ali riječ je o nečemu od najveće važnosti. Čekala je, srce joj je tuklo, uvjerena da će je odbiti. No iznenadi se kad on, umjesto toga, pokretom ruke otpravi svoje ljude. Osjeti lagani nalet sreće zbog tog postignuća, koja brzo uminu, kad je kretnjom ruke pozove da mu priđe. Stajala je ispred masivnog stola, pokušavajući ne kršiti ruke i ne vrtjeti nogama, osjećajući se poput nestašnog djeteta suočenog s izricanjem kazne. Iznenada posramljena svojim nedostatkom hrabrosti, izravna kralježnicu i podiže bradu kako bi mu uzvratila pogled. Argyll je promotri svrh svog dugog nosa, primjećujući svaki djelić njezina izgleda, uključujući i blatom poprskane skute i papučice. - Čini se da banuti u moj solar postaje uobičajena pojava u vašoj obitelji – iako ste vi, barem, prikladno odjeveni. Nije imala pojma o čemu je govorio. - Moj gospodaru? On odmahnu rukom. - Nije važno. Što vas je to dovelo ovdje u tolikoj hitnji? - Moj brat i njegovi ljudi. Znam da su ovdje. Došla sam se založiti za njih. Ako ih saslušate, uvjerena sam da će vam biti jasno zašto su tako postupili. Ali najprije bih ih željela vidjeti, ako biste me odveli k njima. Argyll nije žurio s odgovorom; proučavao ju je svojim tamnim očima neugodnom silinom. - Znate li za što su optuženi vaš brat i njegovi ljudi i to da ih je vaš suprug doveo ovamo da im presudim? Stegnula je čeljust, ali nije odvratila pogled. - Znam. Jamie mi je prisegnuo da ćete biti milostivi. Argyll pogladi zašiljenu bradicu. - Sve vam je to rekao, a ipak ste došli ovamo? Kimnula je, opet se osjećajući poput neposlušnog djeteta – i nelojalnog, k tomu

312

Klub Brbljivica

. Argyll je bubnjao prstima po stolu, a neugodno nabijanje samo je još više pojačalo njezinu uznemirenost. - Ljudi vašeg brata iščekuju moju kaznu zatočeni u tornju. Pogleda je s hladnom proračunatosti. - Ali bojim se da ste zakasnili. Vašeg brata više nema29.

u engleskom jeziku, izraz - he is gone - može značiti - otišao je - , - nestao je - , - nema ga više - , ali i - mrtav je - . Naredno poglavlje pojasnit će izbor upravo ovog izraza u prijevodu. (Nap. prev.) 29

313

Klub Brbljivica

Dvadeset peto poglavlje

ema ga više. Caitrina se osjećala kao da je tresnula o kameni zid i trenutačno ostade bez daha. Zakasnila je. Niall je već bio mrtav. Na trenutak je zaslijepi beznađe i tjeskoba nepodnošljivog gubitka; kao

da su joj se obistinili najgori strahovi... ali samo na trenutak. U njoj prevlada nešto mnogo dublje i otkloni taj trenutni očaj. Jamie ne bi dopustio da se to dogodi. Znala je to sa sigurnošću koja je prožimala svaki djelić njezinog bića. Vjerovala mu je. Potpuno. Znala je da je zbog njega Visočje bilo bolje mjesto. Bez obzira na vjernost rođaku, Jamie bi postupio ispravno. A za to osvjedočiti, bila je potrebna Argyllova smicalica. Je li mu to bila namjera? Suzi pogled prema najmoćnijem – i najprezrenijem – čovjeku u Visočju. Vjerovati Jamieju podrazumijevalo je prisiliti sebe priznati da Argyll nije bio čudovište kakvim ga je držala. Jamie ne bi bio odan takvom čovjeku. Argyll je morao imati i neke kvalitete koje su ga iskupljivale – a koje se nisu nužno trenutno očitovale. Argyll ju je isprobavao. Je li smatrao da nije dostojna njegova visokopoštovanog rođaka? Možda je i bio u pravu do prije par minuta, ali dokazat će mu da griješi. - Kakva šteta što smo se mimoišli - bezbrižno reče, kao da joj je brat bio pozvan na ladanje. Očekujete li da će se brzo vratiti? Argyll podiže rudlavu obrvu. Kao da mu nazrije natruhu odobravanja u pogledu. Jamie ga je doveo ovamo da mu presudim; ne želite čuti ishod? Caitrina mu uputi ledeni slatki osmijeh. - Sigurna sam da će mi Jamie sve podrobno objasniti. - Podrobno objasniti što? Srce joj preskoči kad začu iza sebe suprugov dubok, melodiozan naglasak. Okrenu se i zakorači prema njemu, želeći se baciti u njegove snažne ruke i moliti za oprost što je posumnjala u njega; ali zastade u pola koraka.

314

Klub Brbljivica

- Što, dovraga, radiš ovdje, Caitrina? Srce joj zastade i spusti se u pete. Nadu da će mu biti drago vidjeti je ugasi njegov oštar pozdrav i leden izraz lica. Činilo se da gleda ravno kroz nju, kao da je nije ni bilo. Kao da nikad više nije želio imati ništa s njom. Jamie nije mogao vjerovati - spremao se otići kad ga je Will pronašao u konjušnici i obavijestio ga da je Caitrina stigla. Na trenutak se ponadao da mu se došla ispričati – sve dok mu Will nije rekao da je ustrajala vidjeti njegovog rođaka. Argylla, a ne njega. Znajući koliko je prezirala njegovog rođaka – držeći ga djelomično odgovornim za ono što se dogodilo u Ascogu – Jamie je znao koliko joj je hrabrosti trebalo za suočiti se s njim. Morao se diviti njezinoj odlučnosti da spasi brata, usprkos tomu što je time njezin nedostatak vjere u njega bio još izrazitiji. Vidjeti je tako skoro, bilo mu je kao sol na otvorenu ranu. Bila je tako lijepa da ga je gotovo boljelo gledati je. No nešto je bilo drugačije... Tada spozna. Haljina, dragulji, kosa. Po prvi put nakon napada na Ascog, raskošno se odjenula. Opet je izgledala poput princeze. Ne vilinske princeze, nego one prave. Jaka, samouvjerena žena koja se žestoko borila i preživjela. Je li to bilo znakovito? - Čini se da je tvoja nova supruga došla vidjeti brata - reče Argyll, prekidajući tišinu. - Vidim - Jamie tvrdo reče; potvrdivile su se njegove slutnje. Želudac mu se usirio od razočaranja. Prokletstvo, želio je otići odatle i odjahati od nje što je dalje bilo moguće. - Rekao sam joj da je zakasnila - reče Argyll, znakovito ga pogledavši. - Da Nialla više nema. Jamie prostrijeli rođaka pogledom. Argyll je očito htio da Caitrina pomisli da je Niall mrtav, no nije odavala znakove tuge. Okrenu se natrag prema rođaku, ne odajući nikakvu naznaku nestrpljivosti. Dovoljno je dobro poznavao rođaka da zna da ga ne smije požurivati. Kakvu je to igru igrao? - Jasno, očekivao sam da će pretpostaviti da je mrtav.

315

Klub Brbljivica

Jamie baci pogled na Caitrinu, ali nije odavala nikakvu reakciju na te Argyllove riječi. - Jasno -reče Jamie ironično, kad mu iznenada postade jasna rođakova namjera. Izdaje u Argyllovoj mladosti ostavile su traga na njegovu rođaku – odanost mu je bila važnija od svega. Očito je zbog Caitrinininog iznenadnog pojavljivanja imao potrebu preispitati njezinu. Jamie je poštovao rođakove osjećaje, ali mogao je to izvesti bijući svoje vlastite proklete bitke. Argyll mu dobaci pogled koji je govorio da je točno znao o čemu razmišlja i Jamie pomisli da je to loše izveo. Caitrina napokon progovori. - No nisam mu povjerovala. Jamie osjeti nejasan tračak nade i pogledom potraži potvrdu od rođaka. - Čini se da ima vrlo visoko mišljenje o tebi. - Argyllov izraz lica promijeni se u jedva prikrivenu uzrujanost. - A rekao bih da i sam dijelim to mišljenje. - Shvaćam - ponovi Jamie. To iznenadno pokazivanje povjerenja trebalo je biti bitno, ali bilo je nedostatno – i zakašnjelo. Ne dopusti sebi da ga dotakne nježna molba u njezinim očima i svrnu pogled u stranu. - Upravo sam, kad si ušao, htio objasni što me je to nedavno razočaralo. - Argyll svrnu pozornost natrag na Caitrinu. - Čini se da je moj uobičajeno marljiv zapovjednik učinio neoprezan propust na putu u Dunoon. - Zbilja? - oprezno ga upita Caitrina. - Da - reče njegov rođak. - Čini se da je vaš brat pobjegao kad su zastali napojiti konje. Jamie i njegovi ljudi dali su se u potjeru, ali je nestao. - Argyll oštro pogleda Jamieja. Bio je to pogled koji je govorio da je točno znao što je Jamie učinio, ali da nikada ne bi izrazio svoje sumnje – ne kad su posljedice Jamiejevih poduhvata išle njemu na ruku. Argylla neće držati odgovornim. Colin će za to kriviti samo jednu osobu. - Niall je pobjegao? -

Ona se okrenu prema Jamieju; na licu joj se ocrtavala

nevjerica. Mogao je vidjeti kako joj se roje pitanja, ali mudro ih je zadržala za sebe – barem za sada. - A ostali? - Slobodni su vratiti se u Rothesay - reče Jamie. - Upravo sam htio naložiti da ih oslobode kad si stigla.

316

Klub Brbljivica

Caitrina je izgledala zapanjena. - Ne znam što bih rekla. -

Pogled joj pade na

Argylla. - Zahvaljujem vam. - Zahvalite njemu - reče Argyll, mahnuvši rukom prema Jamieju. - Svojim je zlatom platio okajanje njihovih zločina. - Jamie, ja... Prije nego je uspjela još što reći, Jamie je uhvati za ruku i povede prema vratima. Ako bi nas ispričao, pobrinuo bih se da se moja supruga smjesti u svoje odaje. - Ako bilo što budete trebali - Argyll suho reče, - samo me obavijestite. Jamie mu dobaci pomirljiv pogled, ali humor u Argyllovim očima samo ga dodatno razljuti. O da, njegov strašni rođak bio je povremeno prava dvorska luda. Možda je Argyll bio zadovoljan pokazanom odanosti, ali Jamie nije. Komornik joj je pripremio odaje na trećem katu južnog tornja – iste one koje je i Lizzie koristila kad bi boravila u Dunoonu. Donijeli su svježu vodu, a onih nekoliko stvari koje je Caitrina donijela, bile su položene na krevetu, pripravne za noć. Kad je komornik zatvorio vrata za sobom, Jamie je brzo odvratio pogled s kreveta i ukočeno stajao uz kamin. Čim je čovjek otišao, Caitrina pohita i stade pred Jamieja, zamutivši mu osjetila svojim nježnim, ženstvenim mirisom. Hoće li uvijek biti ovako – ta razarajuća potreba za njom? Nesposobnost razmišljanja u njezinoj blizini? Osjećaj da će umrijeti ako je ne uzme u naručje i ne poljubi? - Jamie, tako mi je ža... - Moji će se ljudi pobrinuti da se ujutro vratiš u Rothesay -

on odrješito reče,

prekidajući njezinu ispriku. - Zar se nećeš vratiti sa mnom? Začuje joj drhtaj u glasu, ali zadrži pogled uprt u zid iza njezine glave, odbijajući joj susresti pogled. Čelični škripac čvrsto mu obujmi prsa. - Mislim da si posve jasno izrazila svoje želje. Vratit ću se Castleswene. Ne moraš strahovati da ću te ometati u bilo čemu što želiš učiniti. -

Bio je jasan. Vodit će odvojene živote. Utroba mu se prevrnu.

Pomisao na nju s drugim muškarcem...

317

Klub Brbljivica

- Ali... - Ali što, Caitrina? - reče joj oštro, konačno je pogledavši. - Nije li to ono što si htjela? Njezin ranjeni pogled pogodi ga ravno u prsa. Duboko, isprekidano udahnu i prisili se skrenuti pogled. Kvragu, moram otići odavde! Prokleto mnogo je boljelo. Boljelo ga je znati koliko je voli, ali da to ipak nije bilo dovoljno. Trenutno mu je bila zahvalna, ali nije želio njezinu zahvalnost. Želio je njezinu ljubav i povjerenje – njezino srce i dušu. Želio je da mu vjeruje. Nikad nije mario za bilo čije mišljenje... osim za njezino. Okrene se otići. - Molim te, ne odlazi! - Srce mu se trgnu kad je pritisnula sitnu ruku na rukav njegovog prsluka. - Ne želim to. - Možda ne sada -

grubo joj odgovori. - Ali što će biti sljedeći put kad se ne

složimo ili kad moja dužnost bude zahtijevala nešto što nećeš odobravati? Što tada, Caitrina? - Nije mogao suspregnuti bijes. Nije mu bilo lako oprostiti joj nedostatak vjere i ishitreno odbijanje njegove ljubavi, ali zapravo ga je najviše potresao njezin odgovor. Hoćeš li me opet otpraviti od sebe? - Bože, žao mi je, Jamie! Nikad ti nisam smjela postaviti takav ultimatum. Pogriješila sam pokušavajući se cjenkati s tvojim osjećajima prema meni. To mi je jasno. Ali bila sam toliko prestrašena zbog pomisli da ću izgubiti brata... Nisam znala što drugo učiniti. Zar ne možeš to razumjeti? Da, pretpostavio je da može. Dovraga, divio se njezinoj strasti, prijemčivosti, bezuvjetnoj odanosti i ljubavi koju je osjećala prema svojoj obitelji. Samo je želio da bude takva i prema njemu. A ni bol, u trenutku kad je odbacila njega i njegovu ljubav nije bila ništa manja. Začuje zvuk i spusti pogled. Prokletstvo. Ne suze. Mogao je podnijeti gotovo sve osim suza. Šaka ga je svrbjela da ih obriše, ruke da joj pruže utjehu, ali se prisili ne posegnuti za njom. - A što da je bila riječ o tvojoj sestri? - tiho ga upita. - Bi li bio toliko susretljiv da je situacija bila obrnuta?

318

Klub Brbljivica

Prostrijeli je pogledom. Skupi usne; možda je i bio spreman složiti se s njom, ali ne u svemu. - Ne, ne bih - prizna joj. - Ali ne bih tražio od tebe da odabereš. - Nisi li? Osjećala sam se kao da tražiš od mene da biram između tebe i vlastitog brata. Možda si mi trebao reći što planiraš, a ne da sam to morala doznavati od posluge. On se namršti. Imala je pravo. Bio je naviknut ni s kim ne dijeliti svoje odluke. - Žao mi je zbog toga. Možda sam ti trebao detaljnije objasniti. Ali zašto si uvijek spremna povjerovati u najgore o meni? - Godine prakse. Znala sam da će mi biti teško udati se za Campbella, ali kad sam shvatila da te volim, mislila sam da će to biti dovoljno. Ali nije. Stare napetosti neće tek tako umrijeti jer ja to želim, na tome će trebati poraditi. Njezin uvid ga iznenadi. Nije mogao očekivati da će odbaciti svoje predrasude samo zato što ga je voljela. - Što to govoriš? Vidje kako su joj se ruke ukrutile uz tijelo. - Želim znati sve o tebi, Jamie. I ako to znači upoznati tvog rođaka, voljna sam pokušati. Jamie utihnu, potpuno preneražen. - Učinila bi to zbog mene? Kimnula je glavom. - Imam povjerenja u tebe. Nisam ni znala koliko, sve dok me tvoj rođak nije pokušao prevariti. Ali to je uvijek bilo prisutno u meni. Začuvši joj ranjivost u glasu, on osjeti kako popušta i očajnički joj poželje vjerovati. - Pogriješila sam - nastavila je. - I sigurna sam da će se to ponoviti. Ali imaš vrlo visoke zahtjeve od sebi bliskih ljudi. - On se ukoči, znajući da je mislila na njegovog brata. - Moram znati da ćeš mi moći oprostiti. On osjeti nagovještaj osmijeha. - Hoćeš reći da znam biti krut i nepopustljiv? Usne su joj se trzale u osmijeh. - Možda mrvicu. -

Podijeliliše trenutak

razumijevanja, prije nego joj izraz lica opet postade ozbiljan. - Volim te, Jamie. Vratio si mi radost i ljubav u život, kad sam mislila da ih više nikad neću osjetiti. Pogriješila sam misleći da ću te ikada moći prisiliti da biraš između mene i odanosti i dužnosti prema svom klanu, kad je to isto. Nikad više neću to ponoviti. Dovoljno mi je znati da imam tvoju ljubav. - Glas joj se snizi do potresenog šapata. - Ako je još uvijek imam.

319

Klub Brbljivica

Podiže pogled do njegovog. - Imam li je još uvijek, Jamie? Molim te, reci mi da nije prekasno za nas! Usne joj zadrhtaše i njegov otpor se skrha. Pogleda je duboko u oči i palcem joj obrisa vlagu s obraza. Čeličio se na budućnost bez nje, ali mu je laknulo što se neće morati suočiti s tim. - Da. Imaš je, djevojko. Uvijek si je imala. Osmijeh joj se probi kroz suze. - Tada je jedino to bitno. Imaš moju vječnu ljubav i odanost. Prisežem ti da nikada više neću sumnjati u tebe. Jamie izvi obrvu. - Nikada? Ugrizla se za usnu. - Pa, gotovo nikada. I ne zbog bilo čega važnoga. On se nasmija i privuče je u zagrljaj. To je bilo dovoljno dobro. **** Caitrina je ležala u krevetu, uživajući u toplini i sigurnosti suprugovog zagrljaja. Ugnijezdila se golom stražnjicom uz njega i kad joj je lagano stisnuo dojku koju je bio obuhvatio rukom, meškoljeći mu se približi. - Prava si pohotnica - promrmlja joj na uho, a od topline njegova daha niz kralježnicu joj prostruju želja za koju je mislila da nije moguća odmah nakon žestokog vođenja ljubavi. - Treba mi odmora. Nabreklina uz njezinu stražnjicu proturječila je njegovim riječima. Zavrtje bokovima uz njega. - Lažljivče. - On zastenja, kliznuvši joj rukama niz trbuh do međunožja i obujmi je svojom vještom rukom. - Razmišljala sam - reče mu, pritiskajući bokove uz njegovu ruku. - Dalo bi se zaključiti. - Ne o tomu, nesretniče. - Zaigrano ga potapša po ruci, ali prizna da je bila donekle radoznala oko njihovog trenutnog položaja. Vrelim poljupcima joj je utirao put niz vrat i potiljak, od čega joj tijelo iznova omekša u titravom naletu užitka. Žešće je poljubi dok joj je lagano stiskao bradavicu među prstima. - O čemu?

320

Klub Brbljivica

Ona otvori oči. - Pokušavaš me omesti. - Aha. - Opet je poljubi u rame. - Uspijevam li u tomu?

Bože, da. Osjeti kako joj se tusti glavić odstraga gura između nogu dok je uranjao prst u nju. Glava joj je pade unatrag na njegovo rame, kad je njegovo vješto milovanje dovede do samog ruba još jedne silovite oluje užitka. Vrelina joj se izli u vene, teška i lijena, kad joj povuče bokove unatrag, tako da su joj se leđa lagano savila i omogućila mu da se smjesti na njezin otvor. Nemilosrdno ga je izazivala, trljajući ga vlažnosti vlastitog tijela, ali ga nije uzimala u sebe. Osjećaj je bio nevjerojatan, a njegova nabreklina tako velika i tusta između njezinih bedara. Po njegovom hrapavom disanju, znala je da ga je izluđivalo njezino izazivanje. Naposljetku je zgrabi za bokove i nježno uđe u nju, rastežući je, ispunjavajući je. Ona zaječi, osjetivši ga. Bože, kakva poročnost! Rukama joj je prelazio preko grudi i po međunožju, milujući je dok je ulazio i izlazio iz nje, dugim, sporim zamasima – dopuštajući joj da osjeti svaki pedalj njega. Obuze je neopisiv užitak. Čvrsto joj privuče leđa k sebi, zarinu se duboko u nju i umiri se. Ona dahnu od nevjerojatnog osjećaja trnjenja tijela oko njega dok joj se pojačavao drhtaj oslobađanja. I kad je pomislila da ne može više podnijeti, on kliznu još malo dublje, držeći je čvrsto uz sebe, sve dok se ona ne rasprsnu, tako sporo i silovito, kao da će to zauvijek potrajati. Zario se duboko u nju, čvrsto joj privivši bokove uz svoje dok je, u brzom slijedu pokreta, glasno zavikao svoje olakšavanje. Dugo nakon što je izblijedio posljednji drhtaj, sjetila se što mu je namjeravala reći prije nego ju je tako učinkovito omeo. - Pustio si ga da pobjegne, zar ne? Na trenutak se ukočio iza nje, što joj je bila dovoljna potvrda. - Zašto to misliš? - Nikad ne bi dopustio da ti zatvorenik umakne. - Laska mi tvoje povjerenje u moje sposobnosti, ali uvjeravam te da nisam nepogrješiv. Ona frknu. - Reci mi istinu. On slegnu ramenima. - Ali zašto? Jesi li te brinulo što bi tvoj rođak mogao učiniti?

321

Klub Brbljivica

- Nisam. Argyllu se to ne bi svidjelo, ali bi održao obećanje. Samo sam mu olakšao odluku, dajući izbor tvomu bratu. Caitrina nije mogla vjerovati u to. - Hoćeš reći da je Niall radije odabrao biti odmetnik nego vratiti se u Ascog? Ali zašto bi to učinio? - Mislim da mora obaviti još neke stvari - nježno joj reče Jamie. Caitrina proguta knedlu. Zbog onoga što se dogodilo, zaključi. Borba je postala osobna i Niall neće stati sve dok netko ne plati za ono što je bilo učinjeno ženi koju je volio. Srce joj se slomi zbog njega, a u isti mah i zbog nje same. - On te voli, Caitrina. Znam da mu nije bilo lako donijeti tu odluku. Ona se nasmiješi, čuvši zabrinutost u suprugovu glasu. - Znam, ali hvala ti što si mi rekao. - Koliko god je željela da je Niall odabrao vratiti se u Ascog, koliko god je htjela biti mu podrška i štititi ga, morao je donijeti vlastitu odluku. Ali znala je i što to znači: Niall je bio odmetnik, izgubljen za nju i za njihov klan, vjerojatno zauvijek. - Nikad neće moći zauzeti svoje zakonsko mjesto poglavara. - Tako je. Brian će biti sljedeći poglavar – kad bude spreman. Do tada ću ja nadzirati Ascog umjesto njega. Nije znala što bi rekla. - Učinit ćeš to? - Brian je imao predispozicije biti dobar poglavar, a pod Jamiejevim tutorstvom i vodstvom, znala je da će jednog dana postati silan. On kimnu glavom. - Zakonski mu pripada. - A Argyll? On široko razvuče usne. - Moj rođak ne voli gubiti zemlju, ali u ovom slučaju je pristao. No nešto joj još uvijek nije bilo jasno. - Zašto si to učinio, Jamie? Zašto si odlučio pustiti Nialla da pobjegne? On se osloni na ruku, kako bi je mogao gledati u oči. - Pravda. - A pravda ne bi bila zadovoljena ovdje u Dunoonu? - Ne bi u ovom slučaju. Zakon neće biti od pomoći tvomu bratu.

322

Klub Brbljivica

Podigla je obrvu, iznenađena što čuje takvo bogohuljenje iz njegovih usta. - Nije li pravo isto što i pravda? - Mislio sam da jest. - Ali više ne? On široko razvuče usne i spusti joj nježni poljubac na usne, zastavši na trenutak prije nego podiže glavu. - Mislim da postoji određen prostor za tumačenje. Jednom me je jedna djevojčica optužila da me vodi prošlost. - Duncan. - Pokazalo se da bi njezina ocjena mogla biti donekle istinita. - O, zbilja? On se vragolasto osmijehnu. - Možda malo. Srce joj poskoči, uvidjevši što je Jamie učinio za nju. Ugrozio je svoju dužnost kako bi pomogao Niallu. Znala je što je, nakon bratove sramote, osjećao prema odmetnicima – a ipak je pomogao njezinom bratu, iako je znao da se Niall bori uz MacGregorove. - Što je s MacGregorovima? On odmahnu glavom. - Neumoljiva si poput brata. Nema tog suosjećanja za njihove nevolje koje bi moglo iskupiti njihove zločine, ali... - Zastao je. - Učinit ću sve što budem mogao kako bi im osigurao – kao i bilo komu drugomu – pravedno suđenje. Licem joj se razli širok osmijeh. Kako je ikad mogla posumnjati u njega? Argyll je bio sretan što ima nekoga poput Jamieja na svojoj strani. Jednako kao i ona. A pretpostavi da je Jamie bio rođakov neophodan glas razuma. Ako Argyll pretjera, tu će biti Jamie da se pobrine za to. Caitrina se ugrize za usnu kako bi suspregnula smijeh. A ako Jamie to zaboravi, ona će biti tu da ga podsjeti. Donijela je odluku i odabrala svoga muža. Mogla se pouzdati u njega da će učiniti najbolje za budućnost Visočja. Problemi s kojima su se suočavali nisu bili lagani. Jamie je koračao strmom poveznicom rascjepkanog Visočja i voljela ga je jer je bio nepokolebljiv i pravičan čovjek. Caitrina se smijala, sretnija u tom trenutku nego ikad prije u životu. Sve što je oduvijek željela stajalo je točno ispred nje. Dom. Sigurnost. Ljubav. Nikad neće zaboraviti prošlost, ali mogla je stvoriti novu budućnost. I bila je spremna na to.

323

Klub Brbljivica

Pogleda ga duboko u oči. - Volim te, Jamie Campbellu. On joj položi nježan poljubac na mekane usne. - I ja tebe volim. Iako nikada nisam mislio da ću čuti te dvije riječi skupa. - Koje? - Ljubav i Campbell. Ona mu se ozareno nasmiješi. - Navikni se na njih. Slušat ćeš ih dovijeka.

Kraj Obrada i prevod : Klub Brbljivica

324