Klub Brbljivica
Klub Brbljivica
Connor Grant je svoju prvu ljubav ostavio u visoravnima, obećavajući da će se vratiti posle službe u kraljevoj vojsci. Sedam godina kasnije, još uvjek se bori za krunu i njegove pobjede su legendarne- kako i na bojnom polju tako i u krevetu. Ipak, nikada nije zaboravio svoju preljepu djevojku. I sasvim je sigurno da nikada nije očekivao da će je vidjeti u sred tog sjajnog britanskog kraljevog dvora. Preljepu, prerkasnu , iskušavajući ga da pređe granicu bez povratka. Te noći kada ju je napustio, Mairi MacGregor je Connora zauvjek oterala od sebe. Sada, njeno srce pripada samo Škotskoj. U sklopu tajnog saveza, ona putuje za London u potrazi za informacijama...... ali se nalazi lice uz lice s čovjekom kome nikada više ne može vjerovati. Iako Mairino tijelo još uvjek žudi za Connorovim dodirom, ne može mu oprostiti njegovu izdaju! Ali izdajnik vreba u njihovoj blizini, i kako bi zaštitila svoje voljene gorštake , Mairi se mora udružiti s njim i početi mu vjerovati. Čak iako to znači da zbog njega ponovo izgubi svoje srce..
Drage naše Brbljivice joše jedna prekrasna knjiga iz ovog serijala, a za njen prevod veliko HVALA našoj Robeli, slikice su nam našle naša Slatkica i Sexy i obrada Prstić.
VAŠ KLUB BRBLJIVICA – ZVONČICA, ŠEFICA, SEXY I PRSTIĆ
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 1
- Ti si djevojka; moja kći i neću dozvoliti da se boriš. Mairi MacGregor stajala je u Banket kući sa svojim ocem, gledajući u njega očima punim ljutnje i nevjerice. Ona je bila djevojka. Koji je to glupi razlog da joj zabrani da se sutra vrati kući s ostatkom obitelji? Pa što ako je djevojka koju je njezin brat Rob spasio iz ruku Nizozemskog admirala Petera Gillesa u Opatiji Sv. Christophera bila kćer Kralja Jamesa, i upravo dolazi u Chamlochlin? Ako bi princezini neprijatelji napali Mairin dom, ona je htjela biti tamo i pomoći da ih se zaustavi. Međutim postaojao je i veći razlog zašto nije htjela ostati u Engleskoj. Bilo je toplije nego u paklu na Sudnji dan, ali i radi plemića koji su sjedili oko nje ispod velikih murala oslikanih od ruku najdražeg slikara Protestantskog kralja, gledajući prezirno njezinu gorštačku haljinu i barbarske običaje. - Oče, ako taj nizozemski admiral napadne Chamochlin, željela bih se boriti. Njegov ljutit pogled se u trenu promjenio u jedan potpuno ispunjen upozorenjem. Nikada više da mi nisi tako nešto predložila. - Ali znaš da dobro baratam mačem!- svadljivo je odgovorila, prepriječivši mu put kada se pomaknuo da ode. Da, znala je baratati mačem, a nije se niti bojala suočiti s jednim. Bilo je mnogo trenutaka kada je morala, a nisu bili na treninzima njenog oca. Međutim nije mu mogla reći da su njezin brat Colin i ona dio pobunjenika koji su se borili sa Covenanterima i Cameronima, tim Škotskim prezbiterijancima koji su željeli da njihova religija bude jedina u Škotskoj. Protestanti, dosta njih je sjedilo u Parlamentu, vjerovali su u gorštačke načine, da starješina vlada svojim klanom. - Odbijaš jer sam ja žena! - Da, prokleto si u pravu!- izrekao je glasnije nego je htio. Ljutito je pogledao u Lorda Oddingtona koji je prolazio pokraj njih gledajući preko svog ramena. - Ostat ćeš ovdje,- rekao joj je spustivši ton. - Collin će isto ostati. Ne znam gdje se vas dvoje kod kuće iskradate, ali ovoga puta to nećete napraviti. Širom je otvorila oči na njegovu sumnju, ali nije mogla odustati od moljenja. – Ali... - Nećeš me nagovoriti, Mairi.- Njegov pogled se smekšao. – Ti si moja kćer i poslušat ćeš me. Ostat ćeš ovdje dok ne bude sigurno da se vratiš kući. Volim te i sve ću učiniti što je u mojoj moći da te zaštitim. Otišao je na drugi kraj dvorane da se pridruži njezinoj majci, ostavljajući Mairi samu i s psovkama na ustima.
Klub Brbljivica
Dovraga i bestraga, ali ona neće samo sjediti. Ona je Callum MacGregorova jedina kći i kao takvoj bili su joj zabranjeni rigorozni treninzi u kojima su njezina tri brata uživala. Međutim to ju nije zaustavilo da nauči baratati mačem ili ispucati strijelu. Znala se boriti. Željela se boriti. Nije uvijek bilo tako. Jednom, jako davno, željela je život svoje majke, biti zaštićena i obožavana u rukama ratnika. Željela je miran život, s muškarcem koji će joj svakoga dana govoriti kako je lijepa, sve do kraja njihovih života. Život sa djecom u domu koji joj je obećao sagraditi, gdje su nježnost i ljubav značili više od religioznih i političkih ratova.S Connorom Grantom je gradila te snove, ali ih je on brzo srušio kada se prijavio u službu Engleskog Protestanskog kralja Charlesa. Nije ga vidjela sedam godina. Zauvijek ga je izbacila iz svojih misli, iz svojeg života. Međutim, večeras se vratio. Mairi nije bila u očevim odajama kada je kapetan Grant stigao u Whitehall i javio njezinoj obitelji vijesti kako su Nizozemci krivi za napad na Opatiju. Ostala je u sjeni, nadajući se da ga može izbjegavati dok se ne vrati kući. Ali ona nije išla kući. Sve one godine koje je provela na učenju kako se obraniti od svih mogućih oružja, čak i prevara, nije ju moglo pripremiti za ovaj dan. Željela je biti slijepa kako ne bi vidjela ljubav iz djetinjstva, gluha da ga ne čuje. Ali kako bi joj to pomoglo? Znala je njegovo lice bolje od svog. Rasla je gledajući u njega, zaljubivši se u njega. Znala je svaku njegovu emociju koja se tako očito prikazivala na njegovom licu. Način na koje su njegove oči govorile za njega, jasno kao bilo koja riječ. Još uvijek je čula njegov spor govor u svojim snovima, više kao predenje lava nego glas dječaka. Opsjedao ju je zadnjih sedam godina i ona ga je mrzila radi toga. Mrzila ga je jer mu je predala svoje srce kada je bila premlada da se uspije zaustaviti. Što joj je srušio snove o njihovoj budućnosti. Connor Grant je bio dio njezinog života kojeg je htjela zaboraviti. Ali nikada neće zaboraviti kako je izgledao onog dana kada je napuštao Camlochlin – odlučan, bez obzira na njezine suze koje je tako glupo prolivala za njega. Nije ga sada htjela vidjeti niti pričati s njim. Nije bila sigurna da bi mogla zadržati onaj osjećaj prevare s kojom ju je ostavio kada ju je napustio... kada je napustio Škotsku, a možda i vjeru. Oči su joj se okrenule prema ulazu. Dolazio je. Otišao je na razgovor s Kraljem, koji je vjerojatno završio, pa je dolazio sada ovdje. Rukama je okretala malenu nit na svojoj haljini sve dok hrapava vuna nije pokazala njezinu kožu. Međutim to je bio jedini vidljiv znak njezinog unutarnjeg nemira. Disala je smireno, čak je ponudila ženi koja joj je prilazila umjeren smješak. - Ako Lady Oddington nastavi očijukati s mojim suprugom,- Connorova majka Lady Claire Stuart reče, dolazeći do nje, - neću imati izbora već ću joj iskopati oči. Pogledavši sažaljivo na Lady Oddington, Mairi je uzdahnula. –Mislila bih da će biti pažljivija oko njega, nakon što ste slučajno stali na haljinu Lady Channing i skoro je skinuli s njezinog tijela.
Klub Brbljivica
- Draga moja, to je bila Lady Somerset. Lady Channing je ostala bez svoje perike kad se moj prsten zapeljao u nju dok sam prolazila. Mairi se po prvi puta te večeri nasmijala, ali čim je pogledala prema vratima njezino veselje je nestalo. - Ne smiješ biti ljuta na njega,- Claire je nježno rekla. Naravno, mislila je na Mairinog oca. Davno joj je prestala pomagati da shvati i stranu njezinog sina. - Znaš da se znam boriti, Claire. - Da, ali ga moraš poslušati. On te voli. Oh, koliko je puta u svom životu čula te riječi? Znala je da ju otac voli, ali volio je i svoje sinove, a njih je puštao u borbu. - Bit ću s tobom ovdje, ako te to imalo tješi. - Da, tješi me,- Mairi joj je iskreno odgovorila. Ako već mora ostati, sretna je što će imati prijateljicu uz sebe. Nakon što je izgubila četiri kćeri na porodu, Claire ju je zavoljela kao da je Mairi njezina. Nakon što je Connor otišao ona je htjela imitirati Clairin život. Prije nego što je uživala u Whitehallu ili dobila titulu Lady Huntley od Aberdeena, Claire je bila pobunjenik, borila se protiv otimača krune njezina rođaka Charlesa. Naučila je Mairi sve što zna o borbi. Iako gledavši njezin izgled sada, obučena u haljinu boje vina, njezini pramenovi boje lana odmaknuti od lica i postavljeni u krunu kovrči na glavi, bilo ju je nemoguće zamisliti kako zamahuje žlicom, a kamoli mačem. - Znam da ne voliš pričati o njemu... Mairi je čvršće stegnula nit. Dovraga, možda i nije tako dobra ideja što njegova majka ostaje. -... ali nadala sam se da vas dvoje možete... Nakon toga više ništa nije čula osim zvuka viola koji je dolazio s balkona iznad njih i prasak grmljavine koji je tresao zidove. Nije vidjela nikoga osim muškarca na ulazu. Dragi Bože, kako je moguće da je postao još lijepši? Za razliku od ostalih smrtnika, obučenih kao šareni paunovi u svoje dotjerane svilene kostime i cipele na petu ukrašene bijelim mašnama, Connor je imao visoke, vojne čizme i hlače boje kože koje su prijanjale uz njegove duge, mišičave noge. Ukoričen claymore mač visio je s jednog boka a pištolj s drugog, te su pružali dojam opasnosti i autoriteta. Stajao je odmaknut od drugih kao leopard, okretan i samouvjeren. Spoj njegovih naslijeđa, visok i elegantan kao njegova kraljevska engleska strana, ali čvršćih kostiju i markantniji nego bilo koji Englez, zahvaljujući svojoj gorštačkoj krvi koja je kolala njegovim venama. Nosio je svoj vojni šešir s nojevim perijem ispod ruke, puštajući da mu kosa boje jantara slobodno pada po njegovoj isklesanoj vilici. Njegov crveno bijeli kratki kaput proširen snagom i mišićavosti više nego metrima nabora. U nemogućnosti da napravi nešto drugo, Mairi ga je samo gledala kako pozdravlja Lorda Hollingsworta i njegovu ženu. Izgledao je starije, iskusniji u stvarima koje ona nikada neće razumjeti. Međutim njegov osmijeh se nije promjenio. Bio je šarmantan, senzualan i zaigran u isto vrijeme. I da bude gore, taj neodoljiv osmijeh bio je upotpunjen
Klub Brbljivica
rupicama sa obije strane; na desnoj je bila dublja nego na lijevoj tako da joj je trebalo samo malo ohrabrenje da bi se pojavila. Tada su je njegove oči, skrivene iza svilenih pozlaćenih pramenova, pronašle i prešle po njoj kao vruća pegla. Nit u njezinim rukama je popucala. -Hoćeš li pokušati, Mairi? Trepnula je i pogledala u Claire. Pokušati što? Bolje nego da prizna kako nije čula niti riječ jer je Connor ušao u dvoranu, Mairi je kimnula. – Da, naravno. - Hvala ti, draga moja. To mi puno znači.- Claire se nagnula da ju poljubi u obraz, pa ju primila za ruku i povukla. Dovraga. Mairi je pokušala ukopati svoje pete kad je shvatila gdje ju prijateljica vodi, ali ju je Claire vukla naprijed. Dvorana je postajala sve manja. Osjećala se kao da hoda kroz ohlađenu melasu. Svaki korak koji ju je dovodio bliže Connoru grčio je njezin želudac od čega je htjela otrčati na drugu stranu. Smiješno! Ona se ničega nije bojala. Što nije, u tri navrata, utrčala glavom bez obzira u sukob kada su pobunjenici razbili vrata svojih neprijatelja? Zašto je dozvoljavala da joj se dlanovi znoje od Connora Granta, da teško diše da joj srce luđački kuca u grudima? Jer je jednom davno on bio razlog njezinog smiješka, razlog što je sanjala i što se nadala. Kad je otišao više nije mogla disati. Naposlijetku je ipak uspjela, a tako će i ostati. Prezirala je njegovu kraljevsku uniformu koja se protezala po njegovim širokim ramenima kao nametljiva ljubavnica, ali nije mogla poreći da je izgledao markantnije u njoj nego s gorštačkim tartanom koji je prije nosio. Činilo se da dame uživaju u njegovom izgledu, ako je broj dama koje su ga okruživale mogao biti indikator. Buljeći u njih, Mairi se zapitala koliko je tih naizgled pristojnih Engleskih drolja Connor odveo u krevet odkada je otišao iz Camlochlina. Nekoliko sigurno, ako su tračevi išta značili. Kako je mogao zamjeniti njezino srce s njihovima? Da li je preferirao njihove uske haljine ili možda blijeda obojana lica upotpunjena srcolikim rumenilom na obrazima? Gad. - Tu si!- Claire je primila sinovu ruku kada se sagnuo da ju poljubi. Mairina koljena su malo pokleknula od njegove prisutnosti. - Gospođice MacGregor,- rekao je, uspravljajući se od svog pozdrava ali joj ne upućujući niti smješak niti ružan pogled. - Kapetane. Njegova vilica, ispunjena zlatnom nekoliko dana starom bradom, postala je snažnija tokom godina. Ili je samo takav bio prema njoj? - Pripazi se Lady Hollingsworth.- Claire se primakla bliže svome sinu. Njezine oči, koje su pratile bludnicu kako hoda po dvorani prema njezinom suprugu, bile su jednako ljutito plave kao i Connorove kada je pogledao u Mairi. –Ta ima kandže.
Klub Brbljivica
- Budi uvjerena.- Connorov glas je prešao preko Mairinih obraza kao nježan lahor. – Ravnodušan sam prema kandžama. Mairi je iskrivila usta prema njemu i zaustavila zvuk prije nego što joj je izašao iz usta. Njegove riječi su dokazale da je bitanga, kako se priča. Baš kao što mu ona ništa nije značila, tako nisu ni ostale žene koje su dijelile krevet i smijeh s njim. Ponosna je na sebe što nije ustuknula na njegov hladan pogled koji je trajao više od jednog trenutka. - Želite li nešto reći, gospođice MacGregor? - Ne kapetane, ne vama. Oči su mu se ispunile ushićenjem ali ne i toplinom. –Ah Mairi, barem si ostala dosljedna. - Barem je jedno od nas,- parirala mu je, hladno kao i on. Prestao se smješkati. –Vidim da ti je jezik ostao oštar kao i tvoje oštrice. Od njegovog ležernog promatranja njezine haljine, bolje reći rupe na njoj, okretao joj se želudac. Prokletstvo, nije željela biti ovdje, razgovarati s njim. Napokon ga je izbacila iz glave, napokon je nastavila sa svojim životom bez njega. To što ga je ponovno vidjela samo ju je dovodilo u iskušenje da se prisjeti. Jednom davno ništa drugo nije htjela nego da postane njegovom ženom, ali se borila s tim sjećanjima jednako strasno kao što se borila protiv izumiranja gorštačkog načina života. Radi njega je postala ratnica. Kada ju je ponovno pogledao, uz tutanj grmljavine koja je zatresla zidove, ispustila je dah koji nije znala da zadržava i napravila jedinu stvar za koju je znala da će ju zaštititi. Napala je. - Recite mi, kapetane Grant, da li uvijek predhodite oluji? Naklonio joj se vrlo engleski i nadodao njezinoj uvredi. –Samo kada vi čekate na mojoj destinaciji. Mairi je pomislila na bodež zavezan oko njezinog bedra, ali je na svoju žalost shvatila da ga ne može ubiti tu pred njegovom majkom. Umjesto toga okrenula se prema Claire i podarila joj svoj istreniran osmijeh. - Trebala bih naći Colina.. - Oprostite, gospođice MacGregor. Engleski glas joj je skrenuo pažnju. Noć je postajala sve gora. Nasmijala se Henryu de Veri, sinu grofa od Oxforda, dok je pozdravljao Lady Huntley. Mairi ga je upoznala dan nakon što je njezina obitelj stigla u Whitehall. Njegovo obilno znanje o svemu i svima u palaći mamilo ju je da provodi vrijeme s njim. Ako ima nekih prezbiteranaca u palaći on bi znao. Nažalost, sada se pribojevala da je možda previše vremena provodila s njim. Pratio ju je u stopu kao neko štene tako da joj je bilo teško ući u gostinjske sobe i ukrasti vrijedne informacije za svoje pobunjenike. - Nadao sam se da ću s vama moći popričati prije nego što rasčiste stolove i da vas upitam za prvi ples.
Klub Brbljivica
- Naravno, Lord Oxforde.- Uvidjevši način da ga iskoristi kako bi se oslobodila od trenutnog društva, primila ga je ispod ruke i lagano povukla. –Ali zapamtite, znam samo jedan ples koji ste me naučili. - Onda mi dopustite da vas naučim još neke.- Lord Oxford je pogledao u Connora. – Osim ako već niste obećali nekome drugome? Connor mu je uputio ukočen osmijeh te se maknuo njima s puta. –Vaša je cijelu večer. Mairi ga je htjela dobro ošamariti, a tada to napraviti i sebi. Zašto je njegovo ležerno odbijanje osjećala kao udarac u prsa? Znala je da ju više ne voli - nijedan muškarac ne bi mogao biti odvojen od svoje djevojke sedam godina! Da li je on stvarno postao toliko bezosjećajan? - Da sam tako nešto obećala...- usprkos grčenju svojeg želuca, izgovarala je potpuno civilizirano -... Barem bi kapetan Grant shvatio ako pregazim svoje obećanje. Željela je dokaz da ga je njezin trn proboo. Željela ga je povrijediti, da mu vrati za svaki proplakan trenutak. Međutim njemu se vratio osmijeh na lice, kao da je znao tajne običnih smrtnika koje su ga zabavljale. - Da, ne samo da bih shvatio,- rekao je, -nego bih to i očekivao.-Željela je izreći nekoliko psovki, ali ih je zadržala i dopustila Lordu Oxfordu da je odvede. Neće pokazati Connoru nikakav interes. Pravit će se kao da nije ovdje. Jednostavan način koji je usavršila prema onima koje mrzi. A njega je mrzila.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 2 Connor je gledao kako Mairi odlazi sa svojim obožavaocem te stisnuo zube da ne opsuje na glas. Želio ju je lupiti u guzicu da joj ubrza odlazak. Ako ga misli kritizirati slijedećih pedeset godina, neka. Ako je odlučila plesati sa svakim muškarcem, neka i to napravi. Izgubio je previše godina žaleći za njom. Više nije bila njegova tako da je mogla raditi što hoće. Ali dovraga, pomislio je gledajući kako pleše s Oxfordom, još uvijek je bila najljepša djevojka koju je ikad upoznao. Ljepša nego što se prisjeća. Izdvajala se od svih žena ovdje, obučena u svoju gorštačku haljinu sa samopouzdanjem kraljice, njezina brada prkosno uzdignuta što je naslijedila od svog oca. Godine baš i nisu previše utjecale na nju. Njezine duge crne kovrče još uvijek su mamile uzdahe dok su padale preko njezinih nabreklih grudi. Njezina koža bez mana kao kada je bila mala. Samo su njezine oči, još uvijek plave kao nebo iznad Camlochlina, postale hladne. Muzika se s balkona spustila dolje, ispunjujući ga sjećanjima na njegove duge dane ovdje prije nego su on i njegovi ljudi poslani u Glencoe da održavaju mir između MacDonaldsa i Campbella. Nije se želio vratiti, najviše jer je znao da će Mairi doći na krunidbu, ali i zbog toga što se nikada nije osjećao dijelom otmjenosti i luksuza kraljevih odaja. On je bio gorštak tako da se nije dobro osjećao okružen lažnim pristojnostima i pretjeranim plemićima. Nedostajala mu je Škotska, a nije ga bilo samo tjedan dana. Želio je biti u svom šatoru, na hladnoj tvrdoj zemlji, radije nego ovdje, s njima... s njom... naročito s njom, čak i na jedan dan. Bio je sretan što se MacGregori ujutro vraćaju kući. Nije želio ostaviti svoj dom u gorju... ili nju, jer ih je oboje volio. Ali nije imao izbora. Kao četvrti rođak kralja, njegova dužnost bila je da služi svoje obiteljsko ime. Dužnost koje se nije odrekao već ju je s ponosom prihvatio. Ratnička krv je tekla njegovim venama; njegov otac, zapovjednik MacGregorove brutalne vojske, zajedno s njegovom majkom, koja je riskirala svoj život kako bi pomogla vratiti Charlesa na tron. Njegov ujak imenjak, Visoki Admiral Connor Stuart, koji se jednom davno usprotivio generalima i pretrpio bol i mučenje u Tornju. Sada je na njemu bio red da obrani tron pa je otišao bez ijedne riječi. Međutim Mairi mu nije nikada oprostila što se pridružio Protestantskom kralju. Pisao joj je, molio da mu se pridruži u Engleskoj, ali ona je odbila svaku njegovu molbu. Nije mu ostavila izbora nego da ju zaboravi. To je ona htjela, što mu je rekla da će ju razveseliti. Tako da se natjerao da ju zaboravi te se držao podalje Camlochlina, zadržavši se u vojsci duže čak i kada je njegova dužnost bila izvršena. - Nadala sam se da će ovo proći bolje.
Klub Brbljivica
Connor je pogledao prema svojoj majci i slegnuo ramenima. – Nadam se da će te daljnje pokušavanje još više razočarati. Majka ga je nježno pogledala, uzdahnula i pogledala prema podiju. – Ona ostaje ovdje. - Što?- Connor nije shvatio da je to izgovorio sve dok se njegova majka nije trgnula na njegov ton i tiho mu odgovorila. - Callum ju ne želi u Camlochlinu ako Nizozemci dođu tražiti kraljevu kćer. Colin ostaje s njom iz istog razloga. - Koji je to razlog? - Njihova strast za oštricama. Connorov se izraz smrknuo. – Pobogu, nastavila si s njezinim lekcijama čak i nakon što sam te ja... i njezin otac zamolili da prestaneš. - Nema ništa loše u tome da zna baratati mačem.- Majka ga je ljutito pogledala. - Osim što je baratanje mačem na treningu potpuno drugačije nego u borbi. Ona to ne zna jer inače ne bi niti pomislila ulaziti u borbu s ratnicima koji su nedavno poubijali hrpu časnih sestara. Njegova majka je uzdahnula, sažaljivo ga pogledala te se nasmijala vidjevši svog supruga kako se probija kroz gužvu da im se pridruži. – Connore dragi, toliko toga se promjenilo od kako si otišao.- Nije mu dala priliku da odgovori na njezinu izjavu već se nasmijala svome suprugu. - Kako je prošao tvoj sastanak s kraljem?- Graham Grant ga je upitao nakon što je poljubio svoju ženu. – Hoćemo li se boriti protiv Nizozemaca? Da, o tome bi trebao razmišljati. Novi Engleski katolički kralj imao je jako opasne neprijatelje koji su zasigurno planirali skorašnju pobunu. - Ne prije nego što James dozna tko je naručio napad na Opatiju.- Već su znali za prognanog grofa od Argylla i njegov navodni povratak u Englesku kako bi prikupio vojsku protiv kralja. Vojvoda od Monmoutha sigurno nije daleko. Ali Princ William od Orangea bi najviše dobio ako bi maknuli Jamesa. Connor je nakratko pogledao u kraljevog nećaka i zeta koji su sjedili na drugoj strani dvorane. Kao kraljeva navodno prvorođena, Williamova žena Mary, bila je slijedeća u redu za tron. Njihov razgovor se naprasno prekinuo kada su ih Lord Hartley i njegova kćer Eleanor došli pozdraviti. Connor se nasmijao kako je pristojnost nalagala, ali su mu misli i oči ponovno pobjegle na Mairi. Ona ostaje, i nema sumnje da će mu pokušati zagorčati život na sve moguće načine. Od samog pogleda na nju bolio ga je želudac. Zakleo se samom sebi da više nikada neće riskirati svoje poštenje radi njezinih konstantnih odbijanja, ali vidjevši je ponovno, to ga je dovodilo u iskušenje. Ona je bila njegova prošlost. Ona je provela sve dane u njoj – neustrašiva, brzopleta, prepuna strasti za sve u što je vjerovala, uključujući
Klub Brbljivica
njih. Znao je misliti na nju u najcrnijim noćima, kada su on i njegovi ljudi ostali bez hrane i kada su morali zaspati u snijegu, gledajući u zvijezde. Ljubav za njom ga je tjerala da se bori kada više nije imao snage. Mislio je da će mu ipak oprostiti što ju je ostavio. Skoro ga je uništilo kad nije. Godinama si je govorio kako joj može i bude odolio ako je ikada ponovno sretne. On je bio kapetan kraljeve vojske, cijenjen radi svojih vještina u borbi, njegove ogromne kontrole pod uvjetima u kojima bi ostali muškarci posustali. Međutim zaboravio je na vatru koja je pulsirala Mairinim venama. Kada ga je pogledala napunila je noć energijom koja je prolazila kroz njega kao strijela puna požude. Skoro se nasmijao na njezin pogled, kada ga je trenutak prije izvrijeđala. Još uvijek je bila vatrena kobila koju je htio ukrotiti. Od te pomisli osjetio je kako mu se muškost steže u stisnutim hlačama. Pljesnuo je rukama ispred sebe i pogledao u Lorda Oxforda. Što je on znao o sinu Charlesa de Vere, osim što ga Connor nije volio? Oni su bili zakleti protestanti, popularna religija u Engleskoj. Zbog toga je Mairin interes za njega bio čudan, pošto je ona žestoko mrzila protestantske i prezbiteranske Covenantere kao i njega. - Zašto stojiš ovdje umjesto da kreneš za njom?- otac mu je rekao nakon što su Hartleyi otišli. – Pa ti si gorštak, sine. Uzmi što želiš. Connor je uzeo piće sa tacne i nasmijao se ocu. – Ovo nije gorje. Ovdje se od muškaraca očekuje da budu civilizirani. Najvažnije...- ispio je čašu,-...Ne želim ju. - Tvoje oči govore nešto sasvim drugo. - Krivo si ih protumačio,- odgovorio je nekako lijeno kako bi dokazao da ga ova tema dosađuje. - Jesi li vidio moje ljude?- pogledao je oko sebe, prekidajući razgovor koji nije htio voditi. - Jesam, otišli su u Troubadour i rekli da ti kažem da se nađete tamo. Oh, hvala Bogu na mojim ljudima i taverni. Nije mislio ostati ovdje dok je Mairi plesala sa desecima različitih prosaca. - Idem k njima pa se kasnije vratim.- Namignuo je svojoj majci od čega joj se vratio osmijeh na lice usprkos njezinom pogledu, i otišao. Prelazio je preko podija i pogledao u Oxforda koji je vodio Mairi prema stolu. Kada se sjela, Connor je prešao pogledom po njezinom prekrasnom profilu. Njezino lice se ukorijenilo u njegovo srce. Svaki dio nje. Bacio je pogled na primamljivu rupicu pa je po drugi puta ugledao pregib njezinog koljena, te podigao pogled na njezin dekolte.Postala je žena bez njega. Dah mu je zastao na njezin senzualan treptaj dok je podigla pogled prema njemu pa ga odmaknula, uskraćujući mu ono što je nudila Oxfordu. Još jedan osmijeh. Još uvijek ga je mrzila, čak i kada mu je izvadila srce. Ne. On nije više ona jadna pijanica koja želi što nije njegovo, usprkos velikom broju žena koje su u zadnjih sedam godina pokušale osvojiti njegovo srce ali nisu uspjele. Budala. Koliko ih je samo odbio jer im kosa nije bila dovoljno crna kao u Mairi, oči niti
Klub Brbljivica
blizu onim plavima? Proklinjao je nju i svoju slabašnu odlučnost pa je otišao bez ijednog pogleda unatrag. Izašao je van i pogledao u tamne oblake bez kiše. Dovraga, ovo će biti još jedna teška noć. Hodajući prema Parlament ulici mogli su se čuti odjeci njegovih čizama po kamenu. Ona ostaje. Kako da ju izbjegava kada žive pod istim krovom? Želio je biti što dalje od nje. Dalje od iskušenja da joj se nasmije, da ju gleda, da ju zadavi. Njegov težak dah odjekivao je kroz uske ulice prema Troubadouru. Trebao je piće i djevojku u krilu. Došao je do male taverne i gledao kako izbacuju nekog van na guzicu. Već se bolje osjećao. Ovdje je bilo ono što njemu treba... da bude u društvu nečistih, neciviliziranih muškaraca koji bi rađe dobili udarac u glavu nego nosili perike. - Connore! Connorov mrki pogled se promjenio u širok osmijeh dok je prilazio svom dragom prijatelju u zagrljaj. –Drago mi je da te vidim, Tristane. - I meni, stari prijatelju.- Mairin brat ga je potapšao po leđima. –Iako ti moram reći,rekao je odmičući se, - izgledaš nekako blijedo. Znači vidio si moju sestru. Connorov osmijeh se malo umanjio dok je stavio ruku oko Tristanovog vrata te ga vodio prema stolu gdje su njegovi ljudi sjedili. - Da, ali pričajmo o nekim lijepšim stvarima. Vidim da si već upoznao neke moje ljude. Čim su stigli do stola muškarac s tamnim kovrčama i malo kose na licu ustao se na noge. – Kapetane,- Connorov konjanik, Edward Willingham reče, nudeći mu piće prije nego mu je Connor pokazao da sjedne. – Nadali smo se da će te nam se pridružiti. - Da,- Richard Drummond, Connorov poručnik, uzdigao je čašu prema njemu i ispio. Prešao je rukavom preko usta, pa pokazao djevojci da donese još. – Vaš prijatelj MacGregor nam je rekao kako će te sigurno biti loše volje kad odete iz Whitehalla. Connor je mrgodno pogledao Tristana prije nego se sjeo u stolicu. Zadnje što je htio je da njegovi ljudi saznaju kako je jednom voljeo djevojku više nego osjećaj pobjede nakon borbe. – Da, druženje sa svim tim engleskim mekušcima nekako ti pokvari raspoloženje. - Ja sam Englez. Connor je podigao glavu i pogledao u još jednog muškarca kojeg nije vidio nekoliko godina kako ga tapša po ramenu i sjeda pokraj njih. Pored njih, Drummond je namršteno pogledao u svoju čašu. – Jer je to svarno nešto oko čega se trebaš hvaliti, Kapetane Sedley? - Naravno da da, Scote.- Nicholas Sedley, kapetan u mornarici princa Williama, maknuo je pogled sa djevojčinih ljuljajućih bokova te se nasmijao, onaj osmijeh koji je Connor vidio na njemu prije nego što je srušio Drummonda na treningu kada su došli u
Klub Brbljivica
Whitehall na dužnost. - Dok si ti cijepao drva iza svoje kolibe, mene su mukotrpno pripremali i učili vještine koje ti ne možeš niti izgovoriti. Drummond, usprkos što je imao niži čin, pogledao je sažaljivo prema Connoru i kimnuo. –Mekušci. Kako je lijepo kad se smiješ – čak i na račun prijatelja. Nije se Nick uvrijedio što su ga nazvali kukavicom. Bio je jedan od onih muškaraca koji je jako dobro znao koliko je vješt u svemu, od borbe do kreveta. - Čujem da si održavao mir između nekih klanova u Glencoeu.-Sedley se okrenuo prema Connoru sa sjetnim pogledom. – Što nema ništa vrijednije tvoga mača nego zaustavljanje nekih gorštaka da se međusobno ne poubijaju? - Moglo bi biti.- Connor se uspravio na svojoj stolici, sporo i znatiželjno se osmijehnuvši. Ako William od Orangea planira povlačenje, Sedley bi to vjerojatno znao. Međutim, da li bi išta rekao Connoru? –Imam razloga vjerovati kako se Admiral Gilles vratio u Englesku. - Oh?- Sedley je podigao svoju crnu obrvu.- Nije li Gilles desna ruka Vojvode od Monmoutha? - Tako sam čuo.- Connor je pogledao u Richarda i Edwarda, upozoravajući ih bez riječi da ne govore ništa o napadu na Opatiju Sv. Christophera, dok je druga djevojka stavljala novu rundu ispred njih. -Ako Gilles stvarno služi Monmouthu, onda imam razloga da se zabrinem njegovim dolaskom. Osim ako admiral nije doputovao s princem. Sedley je odmahnuo glavom. - Nisam o njemu ništa čuo, a ni o Monmouthu. Kako dovraga nije kapetan Williamove mornarice ništa čuo o maloj pomorskoj floti koja u tajnosti dolazi na Englesku obalu? Sedley mu neće reći što zna. Vjeran je svojoj strani, a zašto i ne bi bio? Obojica su bili protestanti. Connor je razmišljao o drugom pitanju kada mu je lijepa plavuša sjela u krilo. - Oh, kapetane Grant,- naprćila je usne i stavila ruke oko njegovog vrata, - vratio si se u Englesku i nisi me došao posjetiti? Connor se nasmijao njezinim sočnim rozim usnama, - Danas sam se vratio, Vicky. - Mogao si me pozvati da te poslužim. Da, zašto dovraga nije? Vickyini nježni prsti pomogli su mu u prošlosti da izbaci Mairi iz glave. Zašto sada gubi vrijeme razmišljajući o Mairi? Trebalo mu je četiri godine da si prizna kako ju je izgubio, tri da zaliječi rane. Proklet bio ako bi i pomislio dopustiti joj da se vrati u njegov život – bilo gdje blizu njegovog srca. Naći će načina da ju izbjegne. Ništa lakše u palati sa stotinu soba i stotine tisuća kvadrata posjeda. - Hoćeš li me kasnije pozvati? Trepnuo je, prisjetivši se da mu je Vicky još uvijek u krilu. – Možda neki drugi put,rekao je te ju nježno odbacio sa sebe.
Klub Brbljivica
Sedley ju je jedini promatrao kako odlazi, njegove upale sive oči potamnile su od sirove želje. – Hoće li ti smetati ako ju ja pitam da mi pravi društvo? - Samo naprijed.- Drugi puta u jednoj večeri dao je pristanak da ostane bez djevojke. Ovaj put je to i milsio. Sutra će vidjeti ako je i što Sedley znao o Gillesu. Sada jednostavno želi uživati u druženju sa svojim ljudima, i najboljim prijateljem. Imaju puno toga za nadoknaditi, puno priča za podijeliti – njegove puno manje šaljive od Tristanovih, u to je bio siguran. - Nisi mi napisao pismo više od godinu dana. Kako stvari stoje kod tebe? - Ide nabolje.- Tristan se nasmijao dok je Connor podigao piće do svojih usana. Želio bih da to mogu isto reći i za tebe. Nakon ispijanja Connor je kimnuo, razmišljajući o narednim danima i Mairi MacGregor u njima. Vražji dani, i on je to želio.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 3 - Nisam znala da poznajete kapetana Granta. Mairi je pogledala u profil Lorda Oxforda dok su izlazili na topli, vlažni noćni zrak. Dragi Bože, što ovdje nikada ne pada kiša? Pobogu pa ovo je Engleska! - Sjedili ste s Lordom i lady Huntley i sa mnom. Znate da smo prijatelji. Nakratko se nasmijao, očigledno samome sebi. - Doista, to je istina. Odlučio sam zaboraviti na njihovog sina i njegov osobit utjecaj koji ima nad ženama. Dovraga, baš je bila umorna. Noge su je boljele od plesanja, a živci pucali jer je vidjela Connora i što ga ponovno nije vidjela kao podsjetnik na ovu noć. Zamišljala je njihov ponovni susret stotinu puta. Ona, jaka i nepopustljiva na njegov šarm. Ali on nije nimalo bio šarmantan. Bio je hladan i nezainteresiran, čak ju je i uvrijedio. Nije željela razgovarati s njim. Samo je željela otići u krevet i zaboraviti ovaj dan ali i naredne koji dolaze. Nije smjela dopustiti Lordu Oxfordu da ju otprati do njezinih odaja, ali čovjek ne prihvaća ne. - Kako to mislite, njegov osobit utjecaj?- Oh, zašto ju to uopšte i interesira? Nije mislila to pitati. Nije željela znati. - Crvenilo na obrazima žena. Ostajanje bez daha. Iskra u očima.- Oxford se okrenuo prema njoj. - Jednak utjecaj koji ima i na tebe. Mairi bi mu se nasmijala u lice da joj već na ustima nije bilo poricanje. - Kapetan Grant nema nikakav utjecaj na mene. Čak mi se i ne sviđa! - Dosta je zgodan.- sada je odmaknuo pogled, skrivajući ožiljak koji mu se protezao od oka do čeljusti na suprotnoj strani lica. Jadan čovjek. Bilo joj ga je žao. Niti jedna dama ovdje nije ostala bez daha kada je njega ugledala. Nije bio ružan. U biti, bio je dosta ljepuškast samo da nije bilo te smiješne perike na njegovoj glavi. Njegove oči su bile dosta velike i tamnosmeđe, obrubljene bujnim i tamnim trepavicama, a nos mu je bio dosta mali za jednog Engleza. Istina, bio je zatupljujuć kao zahrđala oštrica mača, napadajući ju sa bezbroj komplimenata i njegovim ogromnim, a opet beskorisnim znanjem o svemu što je englesko i to od prvoga dana kada mu je pokazala ljubaznost. To je napravila samo da dozna informacije o njegovoj obitelji. Do sada joj nije dao nikakve razloge za sumnju da je išta gore od protestanta. Zapravo, saznala je da je brat od Grofa od Oxforda sakupio vojsku nazvanu Horse Gard Blue da se bori na kraljevoj strani kada je Charles bio vraćen na tron. Lord Oxford i njegov otac su bili prezauzeti uvlačenjem novom Katoličkom kralju u guzicu da bi spletkarili protiv njega. De Veresi su više voljeli dvorski život od religije, dok Zealoti nisu. Pa što ako ju je uspavljivao svojim ričama? Bio je drag prema njoj, a to je više nego što bi mogla reći o drugim kraljevim gostima.- Lorde Oxforde, više volim muškarce koji drže svoju riječ od onih koji poliraju svoje osmijehe prije nego napadnu djevojke s njime.
Klub Brbljivica
Kada mu je pogled postao nježan, opsovala je u sebi. Možda ovo nije bila najpametnija rečenica. Očigledno mu se sviđala. Kako da mu kaže da ona ne gaji iste osjećaje prema njemu bez da mu ne uništi i to malo samopoštovanja što mu je preostalo? - Molim vas, zovite me Henry kao što sam vam već nekoliko puta rekao.- Primio ju je za ruku i prinio je svojim usnama. Nakon dugog poljupca pogledao je u nju. - Onda se ne trebam bojati da će mi vas on preoteti? - Naravno da ne. Hoću reći, ja nisam vaša da me izgubite.- Nježno se nasmijala da ublaži udarac. - Mislit ću lijepo o vama kad se vratim kući, kao što mislim o svim svojim prijateljima. Izgledao je kao da mu je upravo rekla da mu je otac nađen mrtav u dvorištu. Dovraga. - Ne vraćam se kući kao što sam planirala pa se nadam da me možete naučiti još plesova. - Naravno.- Ozario se, nada mu se povratila. - I možda bih mogao, ako bi nastavili s druženjem, pridobiti i nešto više. Mairi se nasmijala kad su stigli do njezine sobe. Dovraga, ovo će biti jako dugi dani. - Vidjet ćemo, Lorde.- Lagano ga je potapšala po ruci, otvorila vrata i ušla unutra prije nego je uspio išta izgovoriti. Zatvorila ih je i zaključala, nije mu previše vjerovala da neće ući kad ona spava. - Što ćeš vidjeti? Mairi se prestrašila i okrenula na zvuk bratovog glasa. – Coline, što se uvijek moraš prišunjati tiho poput vjetra? Raširio je ruke sjedeći na stolici pokraj prozora. - Ja sam već bio ovdje. Trebao bih li slijedeći puta glasnije disati kako bih najavio moju prisutnost? - Da, trebao bi.- Uzdahnula je te se odmaknula od vrata. Bilo joj je drago da ga vidi. Baš prije nego što je njezin klan stigao do Engleske granice kako bi prisustvovali krunidbi Jamesa od Yorka, on, Rob i još nekolicina krenuli su zaobilaznim putem. Nije ga vidjela nekoliko tjedana pa joj je jako nedostajao. Od trojice braće bila je najprisnija s Colinom. Puno su toga imali zajedničkog, uključujući lojalnost prema Škotskoj, ljubav prema maču i tajne previše opasne da ispričaju svome ocu. - Što radiš ovdje? - Mislio sam da želiš znati kako je prošao Connorov sastanak s kraljem. - Baš obazrivo od tebe, pošto si čekao tri sata da mi kažeš.- Prešla je po sobi i natočila im oboje po čašu vode. Prihvatio je piće i pričekao da sjedne na krevet. - Izgledaš mi potpuno smeteno radi istog čovjeka koji je pretpostavljam bio upravo ispred vrata. - Sastanak, Coline,- pažljivo ga je podsjetila da ne okrene razgovor prema nečem osobnom. Colin je posjedovao čudnu vještinu tako što je pročitao misli i izraze bez da je
Klub Brbljivica
čuo priznanja. Ako počne pričati o Oxfordu i njegovom interesu za nju, njezin brat bi na neki način spojio njezinu indiferentnost prema Engleskom Lordu na dotičnog Škotskog kapetana. Colin je jedini koji zna koliko je Connorova izdaja utjecala na nju. Bio je uz nju, nudio joj svoju utjehu dok je plakala. Neće dopustiti da pomisli, niti na sekundu, da kapetan Grant još uvijek ima utjecaja na nju. - Kralj je zatražio da ja ostanem s njim nakon što mu je Connor predao vijesti o napadu Nizozemaca i otišao. Mairina se obrva zaintrigirano podigla. – Znači da James ne vjeruje Connoru? Colin ju je zbunjeno pogledao. – Zašto to misliš? - Jer je Connor služio protestantskom kralju sedam godina,- Mairi ga je podsjetila, ne uspjevši sakriti opaku notu u svome glasu. Colin se nasmijao dolazeći do nekog zaključka za koji je Mairi bila uvjerena da je krivi. –Želio je da ostanem kako bi me upitao da li ima preživjelih u Opatiji. - Jesi li mu rekao za gospođicu Montgomery? - Nisam.- Colin je spustio pogled skriven iza svojih tamnih trepavica. –Ali sada znam za sigurno da je ona njegova kći. Vjeruje da je mrtva, a Rob želi da tako ostane. Naš brat misli kako su njezini neprijatelji ovdje a s tim se i Connor slaže. Ne smijemo ništa reći. Ako saznaju da lady Montgomery nije umrla u požaru, onda će ju nastaviti tražiti. - Rekao si ocu kako su tvoju grupu Gillesovi ljudi pratili do Ayra. Znači oni znaju da je ona živa. Colin je odmahnuo glavom. –Nisu sigurni. - Oh, zašto ju je Rob morao dovesti u Camlochlin? - Jer je to jedino mjesto gdje će ona biti sigurna, Mairi. - A ako je otac u pravu i Nizozemci napadnu naš dom... Coline, moramo insistirati da se vratimo kući s njim i ostalima. Ne želim biti ovdje, gdje je sigurno. Želim se boriti protiv tih neprijatelja... - Baš radi toga nas ostavlja ovdje,- brat joj je ukratko odgovorio. - On sumnja u našu upletenost sa pobunjenicima. Zna da se nećemo sakriti ako Nizozemci napadnu. Znam da mrziš o tome slušati, Mairi, ali ti si djevojka i on... - Oh, nemoj završiti. Znaš da se mogu boriti jednako dobro kao i ti.- Kad ju je skeptično pogledao, odstupila je. - Pa, bolje od ostalih. Moraš reći kralju da je Davina Montgomery živa. Neka ode po nju u Camlochlin i neka ju sakrije negdje drugdje. Želim ići kući. - Možda mu kažem,- priznao je, - ali ne iz tog razloga. Mislim da je najsigurnija kod nas tako da to neću ugroziti. Ako mu kažem, biti će radi toga što misli kako mu je kćer mrtva i pati na isti način kako bi i naš otac patio. Ima pravo znati istinu. Mairi mu se nasmiješila. - Govoriš kao da osjećaš nešto prema njoj.
Klub Brbljivica
- Svi koji će upoznati lady Montgomery, imat će osjećaja prema njoj. Zagonetan odgovor. Baš priliči Colinu, da dvosmisleno odgovori. Nijedan neprijatelj nikada ne bi znao što on misli – još jedna stvar koju je dijelila s'njim. - Znači nije ti krivo što si ovdje umjesto uz nju da ju štitiš? - Rob ju može zaštititi,- Colin joj je tiho rekao. –Milsim da je njezinom ocu u ovom trenutku važnija moja protekcija. On je vjeran katolik, pa iako nitko do sada nije ništa loše rekao, netko je već pokušao nauditi njegovoj prvorođenoj nasljednici. Imao je pravo. Izgleda kao neka pobuna. Ne bi se previše s tim zabrinjavala da je Charles još uvijek kralj, jer je on protestant, ali imati katolika opet na tronu, oh... - Što mi možemo napraviti? - Samo držati dobro otvorene oči i naćulene uši. Najvjerojatnije je princ William od Orangea iza napada na Opatiju, ali kralj neće krenuti bez dokaza jer krivnja možda leži iza Vojvode od Monmoutha ili Grofa od Argylla. - Što Connor misli o svemu ovome? On je ipak jedan od kraljevih kapetana. - Mislim da Connor nije razmišljao o ničemu drugome od kad se vratio u Whitehall, nego o tebi.- Kada se Mairi nasmijala, Colin ju je utišao svojim ozbiljnim pogledom. Sestro, imao sam priliku pričati s njim kad smo putovali i mislim... - Molim te, Coline.- Podigla je ruku da ga zaustavi. - Ne želim pričati o njemu. - Nisi mi rekla da te pozvao da ideš s njim u Englesku. - Jer nisam imala namjeru ići tamo. Nisam željela živjeti u Engleskoj. To je jako dobro znao. Što bih ja radila ovdje, osim što bi znojila svoju guzicu?- Ignorirala je njegova nakrivljena usta. –Ne, moj dom je u gorju. On je odlučio otići. Bilo je arogantno i bezdušno od njega da me pita da napustim svoje rodno mjesto, znajući koliko ga volim. - Nije mislio da bi ostali ovdje cijeli vaš život. - Nije?- naglo se ustala s kreveta. –Pogledaj koliko je dugo ostao, Coline. Kako si mogao saznati gdje se Cameroniani tajno nalaze a nisi mogao vidjeti kako su njegove molbe samo bile izlaz iz krivnje za odlaskom? Pitao me da dođem ovdje znajući da ću odbiti. - Pa.- Brat ju je nježno stisnuo za ruku pošto se i on ustao sa stolice. –Zapela si ovdje s njim dok nas otac ne pozove natrag. Pokušaj ne upotrijebiti jedan od onih bodeža koje si tako vješto sakrila ispod suknje, na njegovom trbuhu. - To ti ne mogu obećati,- rekla mu je dok se kretao prema vratima. –Dovodi me u iskušenje da upotrijebim svoj bodež čim otvori usta. Colin ju je još jednom zbunjeno ali i pomalo ljutito pogledao preko ramena. Umjesto da se presvukla i otišla ravno u krevet, otišla je do prozora i pogledala u tamno nebo. Namršteno je pogledala na pun, mliječni mjesec koji je osvjetljavao dvorište – isto svijetlo koje sjalo na Connorovom licu kada ju je po prvi puta poljubio ispod obronka u Bla Bheinnu, prvi puta kada joj je rekao da ju voli.
Klub Brbljivica
Dragi Bože, neće o tome razmišljati. Taj period njezinog života je završio. Nastavila je dalje.. Iako nije mogla prestati razmišljati gdje je Connor noćas otišao. Najvjerojatnije se otišao naći s jednom od svojih mnogobrojnih ljubavnica te je još uvijek i sada s njom, ljubeći je kako je nju ljubio... Ne, nije ju bilo briga. Da je pristala prošle zime na prosidbu Duncana MacKinnona, ili od Hamisha MacLeoda godinu prije, vjerojatno bi sada bila u Torrinu ili Portreeu umjesto ovdje. Međutim, više nije željela biti supruga, kontrolirana od muškarca, osobito od onog kojeg nije voljela. Njezine misli su se vratile na Connora i na pitanje koje si je postavljala od onog dana kada je otišao. Da li će ikada ponovno voljeti?
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 4 Connor se naslonio na zid i gledao kako se MacGregori opraštaju s Mairi i Colinom. Stvarno je ostavljaju ovdje. Trebao je ostati u Glencoeu. Mogao je reći kralju da su ga napali na putu, uboli u nogu i da neće doći na krunidbu. Dovraga i sam bi se povrijedio da je znao da ona ostaje. Pogledao je u osobu koja je stajala iza njih. Oxford. Što se to događa među njima da on tako nestrpljivo čeka da njezin otac ode? Zahvaljujući Tristanu, Connor je saznao da ga Callum MacGregore ne simpatizira. Istini za volju, Callum Macgregor nije simpatizirao skoro niti jednog Engleza. Osjećaj, kako je Connor mislio, koji je Mairi dijelila s ocem. Bio je u krivu. Kada se vratio prošlu noć u Whitehall, ona je već otišla... kao i njezin plesni partner. Oxfordovo nestrpljivo šetanje, zajedno sa virenjem prema njima svakih pet udaha, jako je nerviralo Connora. Kao da je već bila njegova. E nije. Od slijedeće pomisli se još više namrgodio. Da li ju je Oxford poljubio? Da li je Mairi to dopustila? Pogledao je u nju dok se grlila s majkom. Ne može gajiti iskrene osjećaje prema Henryu de Veri. Ili možda može? -Connore. Odmaknuo je pogled sa žena i primjetio kako starješina MacGregora polagano hoda prema njemu. Callum MacGregor se ništa nije promjenio u ovih sedam godina. Još uvijek je bio visok kao planina i jak kao stijena. Krajićkom oka Connor je primjetio kako je Oxford nestao. Pametno... a i to nam dosta govori. Da nema ništa između njih, ne bi bilo razloga da se skriva od njezinog neodobravajućeg oca. Iako Mairu nije baš previše diralo da li on odobrava ili ne. Uvijek je mislila svojom glavom i napravila po svome, većinu puta samo da bi dokazala kako je sposobna kao i njezina braća. Na koliko se drveća popela prateći njega i Tristana, ili kako se popela na konja koji je bio previsok za nju ili kad su je uhvatili kako je naciljala strijelu prema nekom djetetu koje ju je omalovažavalo? Skoro se nasmijao prisjetivši se toga. - Imam jednu molbu,- njezin otac je rekao. - Samo trebate pitati. - Pazi na moju kćer. Sve samo ne to. Connor nije želio paziti na nju. Želio je pobjeći u tavernu, pobjeći na bilo koje mjestu gdje nju neće vidjeti. - Naravno,- nekako je odgovorio. – Ovdje će biti sigurna.- Callum je kimnuo, zadovoljno ga potapšao te se okrenuo da ode. Najednom je zastao, kao da je nešto pomislio pa se vratio do njega. – Neće joj biti drago što se toliko brinem za nju, tako da joj nemoj reći, u redu?
Klub Brbljivica
- U redu,- Connor je obećao, iako nevoljko. Savršeno. Mislit će da je pratim radi nekog glupog razloga koji nema nikakve veze s njezinim ocem. Pomišljao je vratiti se u Glencoe. Mogao bi tamo stići za dva dana. Što bi joj se moglo dogoditi kad je njegov otac tu da ju pazi? Omela ga je kretnja na ulazu. Oxford je čekao kao mačka koja misli skočiti. Connor mu nije mogao zamjeriti što čeka da osvoji tako smionu djevojku. Vratio je pogled na nju. Razumio je zašto bi ju neki muškarac želio stisnuti uz svoja prsa, čak i kada se opire te joj ušutkati proteste svojim poljupcima. Od pomisli da ju Oxford ljubi uzavrela mu je krv u žilama od čega je još i više želio biti što dalje od ovog mjesta. Nakon kratkog vremena, Mairi je gledala svoju obitelj kako sjedaju na konje i odlaze kući bez nje. Nije plakala – što je bilo dobro jer bi vjerojatno došao u iskušenje da joj priđe – ali je izgledala dovoljno jadno od čega se odmaknuo od zida. Oxford je prvi stigao do nje. Kada su se okrenuli da se vrate unutra, Oxford je nježno stavio svoju ruku oko njezinog struka, Connor je krenuo prema njima. Prošao je pokraj Mairi bez riječi i stao kraj svoga oca iza nje. Čuo je svoju majku kako govori nešto o tenisu, ali nije znao što. Vratio je pogled na Oxfordovu ruku i poželio da izvuče svoj mač i odsječe ju. - Kapetane.- Dva njegova čovjeka su ga pozdravila, podsjećajući ga tko je. Nije mogao ići uokolo i rezati plemićima udove. Pazit će na nju i štitit će ju od neželjenih prosaca, ako će to biti potrebno i to je sve. Neće izgubiti kontrolu – ili išta drugo – radi nje. Maknuo je pogled sa njezinog struka i pogledao prema Colinu kojeg su dva osobna Jamesova čuvara odvodili prema stepenicama. - Dopušten mu je još jedan sastanak kod kralja. - Da.- Graham je kimnuo. – Prošlu noć kad ste bili zadubljeni u svoje čaše, kralj se pojavio za našim stolom i rekao Callumu i Kate da je ranije razgovarao s Colinom i da mu je on veliko osvježenje nakon dosadnih, guzoljubaca koje obično mora tolerirati. - Da li je spomenuo o čemu su razgovarali?- Connor je upitao, okrečući se prema svom ocu. - Nije. Znači Colin ti još nije rekao? - Ne nije. Kada su ušli u palatu Connor je skoro zaboravio o čemu je upravo razmišljao čim je čuo Mairin glas. - Lord Oxforde, dobro sam, stvarno, ali mislim da ću se nakratko povući u svoju sobu. - Dopustite da vas otpratim,- ruka koju je Oxford maknuo s njezinog struka se vratila.
Klub Brbljivica
Ovoga puta ju je Connor odmaknuo... svojim prstima, ne mačem naravno. Zadatak mu je da ju pazi. To se odnosi i na njezinu reputaciju, kao i na njezinu sigurnost, a toga se on pridržava. - Gospođici MacGregor ne treba nikakva pratnja.- Nije mislio zvučati baš toliko prijeteće, ali kako god zvučalo Oxford se povukao. S druge strane, Mairi nije. - Kapetane,- rekla je, skupljajući šake. Veličina tih šaka ništa nije značila jer je svojim jezikom najbolje baratala. - Nemate nekakvu djevojku da okrenete svoju pažnju na nju, a ne ovdje gdje nije poželjna? - Ne.- Ponudio joj je smješak pun izazova. - Jedino si ti sada ovdje.- Od one iskre u njezinim očima, stisnuo mu se želudac i ubrzao puls. - Ili možda,- rekla je, smješeći mu se, - još uvijek ne prepoznaješ kad te odbiju. Oh, mrzila ga je – ali je priznao da je sam kriv za to. Izgledala je tako zanosno dok je jedva skrivala svoju ljutnju da je morao stisnuti zube kako ne bi zajecao. Njegova majka, koja je stajala iza njega, samo je pročistila grlo i povukla suprugovu ruku da nastavi hodati. - Kapetane Grant, moram inzistirati... Connor se okrenuo prema Oxfordu i zaustavio mu riječi pogledom koji je bio smrtonosniji od mača. Kada se okrenuo ponovno prema Mairi, nje više nije bilo. - Ostani ovdje,- zaprijetio je Oxfordu preko ramena te krenuo za njom. Sustigao ju je kada je stigla do Shield Gallery. - Gdje ideš? Tvoje odaje su u drugom smjeru,- rekao je, usporavajući pokraj nje. - Idem što dalje od tebe.- Nije ga niti pogledala već je nastavila brzo hodati. - Da li si smetnula sa uma da neko vrijeme moramo ovdje biti zajedno. - Ti možeš otići. Nasmijao se na ljepotu njezinog profila, čak i kada su njezine riječi probijale njegovu utrobu. Bio je imun na njezine bodlje, barem je tako sam sebi govorio. – Ne mogu otići. Stvari su se promjenile. Odjednom je stala i pogledala u njega. – Ništa se nije promjenilo. Bio si i ostao bezosjećajan i nemaran bijednik. Na trenutak je izgubio kontrolu pa je došao u iskušenje da joj dotakne lice. Ali znao je taj sjaj u njezinim očima. Odgrizla bi mu prste. Nije se čudio što je najviše privlačilo ono što ga je i držalo toliko podalje nje. Njezina strast, čak i u tome koliko ga je mrzila, palila je njegovu želju kao vatra suho granje. Dolazio je u iskušenje da se bori za ono što je nekada bilo njegovo. Međutim samo se budale nastavljaju boriti kada je bitka završila. On više nije bio budala. - Mislio sam na kraljevstvo.- Gledao je u njezine obrve i način na koji su bacale sjenu na njezine oči. Da li je pokušavala prikriti razočaranje? Bilo ju je teško pročitati,
Klub Brbljivica
imala je urođenu mističnost, skrivajući osjećaje iza svog bijelog lica i usana od kojih je muškarac zaboravio na sve. Baš kao što je to radila sada. - Da, na kraljevstvo.- Odmaknula je pogled i ubrzala. – Mora da si jako razočaran što je Katolik sada na tronu. - To bi trebala govoriti svome pratiocu, Lordu Oxfordu, a ne meni. Ili te više nije briga? - Za što? Ignorirao je njezin zajedljiv ton i nastavio. – Svjestna si da je on Protestant, ili nisi. Većinu vremena provodiš s njim.- Smješkaš mu se kaoda stvarno razmišljaš o njemu kao o svojem pratiocu. Naglo je zastala i okrenula se prema njemu. – A zašto tebe to interesira? Što si ti umišljaš tko si ti, Connore Grant?- Kad je otvorio usta da odgovori, naglo ga je prekinula salvom riječi. – Malo je prekasno da se brineš oko muškaraca u mom životu, ne misliš li tako? To je istina. Uvijek se brinuo. Uvijek se pribojavao Tristanovih pisama, pa mu je nakon njih bilo lakše kad je saznao da se Mairi nije udala. – Ne, ne mislim. Što god ti tražila zaboravljam da si ti djevojka o kojoj se treba brinuti. Stisnula je zube i mrko pogledala u njega. Neki drugi bi se povukao, ne bi bio spreman na borbu, ali Connor je jedva dočekao. Ona je imala snažnu volju kobile koju niti jedan muškarac ne bi mogao pripitomiti. To je bila prva stvar koju je zavolio o njoj. - Nisam trebala tvoju brigu, kapetane. Mogu se sama obraniti od svega što krene prema meni. Tvoja majka me naučila baratati mačem a ti si me naučio kako ne spuštati štit. Kada se pomaknuo da je slijedi, spustila je ruku ispod razreza haljine. Connor je na treutak vidio njezino bedro ali i sjaj oštrice. - Ostavi me na miru,- upozorila ga je, stavljajući bodež ispod njegove brade. Connor je podigao ruke i napravio korak unatrag, ponoseći se svojom samokontrolom što ju nije razoružao i zagrlio. Odavno se zakleo da će učiniti kako ona zahtjeva. Gledao je ljuljanje njezinih bokova dok je odlazila i nestala u drugom dijelu palače. *** Mairi se okrenula iza sebe. Connor je napokon otišao. Stala je i naslonila se na zid kako bi disala. Nijedan drugi muškarac ju nikada nije doliko razljutio. Uvijek je bio nekako arogantan, čak se i s dvanaest godina hvalio da je rođen od strane dva ratnika a ne jednog, tako da je dvostruko vještiji. Ali da se raspituje o Lordu Oxfordu i da ju nakon toga uvrijedi tvrdeći kako se samo brine o njoj, e to je prešlo sve granice. Znači, njegovo
Klub Brbljivica
je lice mučilo njezine snove, a on je sada bio stariji, višlji i širi. Što to znači kada mu je lažno srce ostalo isto? Podižući haljinu, vratila je bodež i sjećanje na Connora Granta. Ona je bila MacGregor, stvorena od snažnijih stvari nego nekih klecavih koljena. Ako ju je odlučio razbjesniti svaki puta kad ju vidi, neće se buniti. Ako ga ubije, neće ju okriviti. Od zvuka muških glasova Mairi se povukla u sjenu. To su bili Lord Oddington i Somerset. Mairi je gledala jednog od njih kako izvlači ključ iz kaputa, pogledava oko sebe, i stavlja ga u ključanicu samo nekoliko koraka od nje. Što su naumili? Kada su ušli unutra, izašla je iz sjene i na prstima hodala prema vratima. Došla je do njih i prislonila uho.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 5 Sljedećih nekoliko dana za Connora su bili užasni, a noćas nije obećavalo na ništa bolje. Stojeći na kraju dvorane, pijuckao je vino i gledao na podij. Zakleo se ako će još jedan trenutak morati gledati nju i Oxforda kako se zajedno smijulje, da će glave popadati. Zajedno su jeli, šetali po vrtu i plesali svaku noć u zadnje tri večeri. Connor nije bio ljubomoran. Jednostavno se osjećao pomalo... zaštitnički prema njoj. Pa znao ju je cijeli svoj život. Napravio je sve što je mogao da ne priča s njom, ali to nije bilo dovoljno. Njezina prisutnost u Whitehallu bila je dovoljna da ga omete. Zahvaljujući svojoj riječi koju je dao njezinom ocu da će ju čuvati, primjetio je da je većinu vremena bila smetena, čak i kada se smijuljila sa svojim obožavateljem. Mairi se smijulji! Nikada se nije smijuljila s njim. Ugledao je kako joj pogled bježi na neke druge lordove, najviše na Oddingtona i Somerseta. Što li to smjera? Vidio ju je kako stoji kod Oddingtonove sobe, te kako bježi kad se ona otvaraju. Što li je čula? Što li je prisluškivala? - Prema nekima,- njegova majka je rekla, pojavljujući se pokraj njega i promatrajući gdje gleda, - ti jako dobro plešeš. Zašto ne pitaš Mairi... - Neki drugi put. Claire je pogledala prema stropu. – Onda barem sjedni s nama. Tvoj otac i ja smo te jedva vidjeli ovih godina i sada kada imamo šansu provesti s našim sinom, ti svake noći nestaneš u tavernu. Nedostajao si nam Connore. Pogledao je u svoju praznu čašu, želeći da je ponovno puna. Bila je u pravu. I njemu je nedostajala obitelj. Nedostajao mu je brat Finn. Nedostajao mu je Camlochlin. Nije mogao nastaviti izbjegavati svoju obitelj jer je Mairi previše vremena provodila s njima. Oči su mu se vratile na nju, njezina ruka na Oxfordovovoj dok su plesali, njezin osmjeh ozaren, njezine oči bistre i žive. - Lord Hollingsworth i njegova supruga su me pozvali da večeram danas s njima.Loše se osjećao što ponovno odbija majku, ali nije bio spreman sjediti s Mairi kroz sedam slijedova hrane i slušati njezine sladunjave komplimente prema čovjeku kojeg je Connor htio razbiti. - Ali, Connore... - Zaklinjem se da ću sutra večerati s vama pa mi možeš ispričati što se sve događalo kod kuće. Prije nego mu je rekla slijedeću riječ kako bi ga zaustavila, Connor je podigao njezinu ruku prema svojim ustima i brzo otišao. Dva sata i tri slijeda kasnije, sudbina Kralja Charlesa I, oslikana na slikama iznad Connorove glave, bilo bi dobrodošlo osvježenje od društva s kojim je sjedio. Koja tragedija bi bila ostajanje bez glave ako bi ga to odvojilo od Lorda i Lady Hollingsworth?
Klub Brbljivica
Starac sa debelom čeljusti koja se sjajila od masti njegove pečene patke i koji je konstantno trabunjao o tko zna čemu. Gospođa, koja je sjedila pokraj svog supruga i lizala prste dok je njezin pogled nudio kako bi radila istu stvar Connoru. Dva puta je osjetio stezanje od njezinog nemoralnog pogleda. Da je znao bolje, kasnije bi se našao s njom i uzeo što mu se nudi. Bilo bi dobro za njega da istrese frustraciju u nekom toplom i željnom tijelu – a sudeći po nadimajućim grudima Lady Hollingsworth kada ga je god pogledala, pomislio je kako bi primila što god on nudi. Ali nije znao. Vjerojatno je radi toga, kada su se stolovi rasčistili nakon četvrtog slijeda da naprave mjesta za ples – i da bi kasnije stalo više hrane – otišao do stola njegove obitelji i uhvatio Mairinu ruku koju je ponudila Oxfordu. - Oprostite mi, kapetane,- Englez je pristojno ali revoltirano promucao. – Gospođica MacGregor i ja smo baš krenuli... Connor ga je ignorirao i povukao Mairi prema plesnom podiju. Kada je uprla svoje pete da se zaustavi, lagano ju je povukao pa se zabila u njegova leđa. - Što to radiš?- zahtjevala je odgovor od njega odgurujući ga slobodnom rukom. - Mislim da je očigledno što radim, Mairi. Mislim plesati s tobom. - Ja ne želim plesati s tobom. - Primljeno na znanje,- rekao je, ne mareći da li ona to želi ili ne. Samo je Bog znao koliko će ona ostati ovdje, a on nije planirao cijelo vrijeme gledati kako njezina romansa s Oxfordom cvjeta. Njezin otac ne bi dopustio takvu stvar. Ovo je bila njegova dužnost da to na vrijeme zaustavi. Kada su došli do drugih plesača koji su čekali da muzika krene, stao je i napokon se potpuno okrenuo pema njoj. Kada se pokušala osloboditi, učvrstio je stisak i spustio glavu bliže njezinom licu. – Ima stvari koje se trebaju izreći među nama, jednom zauvijek. Nije to htio reći. Nije znao što da joj kaže a što već prije nije izrekao u bezbroj pisama. - Ne zanima me što mi želiš reći. Pogled joj je obećavao osvetu za koju je znao da će i dobiti. Od njega mu je krv uzavrela u žilama, što pogledi lady Hollingsworth ili neke druge žene ne bi nikada mogli učiniti. Slegnuo je ramenima. – Žao mi je, ali ćeš bez obzira na sve slušati.- Kada se začuo prekrasan zvuk lutnje, pustio joj je ruku i stavio svoju iza leđa. Naklonio joj se, kao i ostali muškarci svojim partnericama, i iskoristio trenutak prije nego što je uspjela razmisliti što će reći. Ali nije pobjegla. Promrmljala je nešto u svoju bradu, pogledala po dvorani i napravila prvi plesni korak oko njega. Mala pobjeda u onome za što je Connor bio siguran da je samo početak Mairinog rata. Kada je ponovno stala ispred njega ispružio je svoju ruku i čekao, ostajući lagano
Klub Brbljivica
bez daha jer je oklijevala. Ako pobjegne od njega, zaslužio je sramotu koja pripada budali. Dužnost ili ne. Od dodira njezine kože srce mu se strašno ubrzalo. Dovraga, kakav je on bio jadnik da ga samo jedan njezin dodir toliko oslabi da joj više ne može odoljeti? Zaklopio je svoje prste oko njezinih na isti način kao prije kada je bila njegova, i promatrao kako je i ona udahnula na njihov dodir. - Vidim, još uvijek vježbaš mačevanje,- rekao je trljajući svojim palcem po njezinom dlanu punom žuljeva, pa zagrizao snažno zubima da zaustavi daljnje glupe izjave. - Zar si me dovukao ovdje da me pitaš o mojim navikama? Kada je prošla ispod njegove ruke, procjenio je njezine bokove i stražnjicu ispod nabora gorštačkog tartana. Kada ga je ponovno pogledala malo joj se nasmješio. – Da, puno si se promjenila u sedam godina. Nećeš valjda izvaditi još jedan bodež i staviti mi ga za vrat?-Zakoračio je iza nje i dotaknuo svojim leđima njezina. - To ovisi o tebi,- Mairi mu je rekla preko ramena. – Moram te upozoriti, u iskušenju sam da to učinim upravo sada. Nježno se nasmijao, a lady Amberlaine, koja je bila okrenuta prema njemu, nasmijala mu se i provokativno namignula. - Što bi tvoj Lord Oxford pomislio o tvojim ne baš ženskim sklonostima, Mairi? Okrenula se na peti, spremna da napusti podij i njega. Dovraga, tako ju je lako naljutiti, naročito kada se radi o njezinom damskom ponašanju. Bilo mu je malo krivo što je koristio njezine slabosti protiv nje, najviše jer je to uključivalo Oxforda. Primio ju je odostraga i primaknuo bliže sebi baš kad su muzičari promjenili tempo za volte. - Znam da mrziš biti žena, ali dovraga dobra si u tome.- Ignorirajući njezin lagani uzdah i brzo disanje, primio ju je jednom rukom nisko za bok a dlan druge ruke prislonio na njezina leđa. Odgovorila mu je oštrim pogledom upućenim na ljubomornu Lady Amberlaine koja je plesala sa svojim mužem. Nevoljko, Mairi je postavila svoju ruku na Connorovo rame te se pripremala na okret. - Tvoja ljubavnica se nada da ćeš me ispustiti. - Neću.- Connor je pokušao zvučati kao da nije pogođen njihovim dodirom, za razliku od nje. - A Lady Amberlaine nije moja ljubavnica.- Okrenuo ju je preko svoje vanjske noge i podigao svoju unutrašnju prema naprijed. - Možda se samo ne sjećaš da si spavao s njom, kako i bi sa toliko dama koje padaju pod tvoje noge. Zvučala je ljubomorno. Da li je to moguće? Zašto bi bila? Mrzila ga je. Je li? A ako je i bila ljubomorna, zašto je to kojeg vraga njemu pasalo? Možda ga nije toliko mrzila koliko tvrdi? Ima načina da se to dozna. O svojem stanju će razmišljati kasnije. Na slijedećem taktu, prebacili su se na drugu nogu a Mairi se pripremila na skok.
Klub Brbljivica
- Da je Lady Amberlaine ikada bila moja ljubavnica,- rekao je, podižući je u zrak objema rukama i smješeći se njezinom ubojitom izrazu lica. – Sjetio bih se. Spustio je Mairi natrag na pod, a njezino tijelo se nedolično pritisnulo na njegovo. Dovraga, baš je lijepa. Nije trebala crveni prah da iscrta svoje obraze. To je dolazilo prirodno. Zakoračila je unatrag i opalila ga po licu. Connor je stajao na plesnom podiju držeći se za obraz i gledao kako mu partnerica odlazi. Osjetio je oči Lady Amberlaine na sebi, kao i sve ostale na plesnom podiju. Nije ga bilo briga. Zapravo, nije se mogao suzdržati od osmijeha. Mairi se nije vratila za stol nakon odlaska s plesnog podija. Morala se sakriti od stotine očiju koje su gledale u nju, od svih žena koje su joj se smijale ili je htjele udariti jer je ošamarila Connora. Kako joj je mogao reći da bi se sjetio da je spavao s Lady Amberlaine? Da li je toliko hladna i proračunata budala? Koliko ga je mrzila! Mrzila je njegov jezik koji je postao toliko oštar i hladan dok su njegove usne ostale nemoralno pune i primamljive. Mrzila je kako su se njegove obrve spajale kada je bio ljut na nju, od čega su mu njegove ledeno plave oči bile prodornije. Ali kada je pogledala u te oči, u to lice koje je nekada znala bolje od svog, nije ju bilo briga koliko je okrutan. Na trenutak je željela napraviti sve samo da bude ponovno s njim. Nikada! Nije ga više htjela. Bila je mlada i glupa kada se zaljubila u njegov širok, privlačan osmijeh, obećanje njezine budućnosti u njegovim očima. Ali sada je bila starija i pametnija, znala je koliko muškarčevo srce može biti lažno. Izašla je u dvorište i podigla glavu da ju lagani povjetarac pročisti od Connora Granta. Međutim ništa ju nikada neće od njega očistiti. Napravila je sve da svoje srce oslobodi od njega, ali on je ostao. Kako da ga zaboravi kada ju je sve o njemu podsjećalo na ono što najviše voli? Dom. Vidjevši ga ponovno bilo je kao da se vratila kroz vrijeme, u prošlost. Zašto se prošlu večer, dok je Lord Oxford beskrajno trabunjao o različitim vrstama ptica koje su obitavale u kraljevom volariju, izgubila u sjećanju na Connorovo trčanje po šljunčanoj obali Camas Fhionnairigha. Njegov osmijeh, dok je pogledao preko ramena kad ga je lovila, koji se gubio u vjetru koji je dolazio sa Cuilliansa. Uzeo joj je lutku i nije ju htio vratiti. Večeras kada se trebala koncentrirati na plesne korake prisjećala se dana, kada su se ona i Connor utrkivali konjima po sniježnim padinama. Nosili su krzno da im bude ugodnije na grubom terenu njihove tajne pećine, smještene duboko u brdima Sgurr Na Stria. Tada su po prvi puta vodili ljubav, dok se vjetar odbijao od zidova pjevajući pjesmu koja je pripadala samo gorštacima. Tjedan dana kasnije rekao joj je da odlazi iz Camlochlina. Morala je ostati jaka. Ti dani su prošli i nikada se više neće ponoviti. Mora mu odoljeti i zaboraviti što joj je nekada značio. - Ostavi me,- nježno je opsovala, stiščući šake na prsima kao da želi isčupati sjećanje na njega sa svoje duše. Izdržala je dane i dane agonije vidjevši slike njegovog mrtvog tijela na bojištu ali i slike njega živoga i golog u naručju neke bludnice, spremnog da joj
Klub Brbljivica
da ono što je pripadalo drugoj. Preživjela je sve to. Pobjedila je i neće si dopustiti niti da pomisli da mu se vrati. - Mairi. Okrenula se na zvuk njegovog glasa. Stajao je blizu nje, mokar od kiše koja je napokon pala i tih kao njezino srce. Mokra kosa mu je padala po licu, štiteći je od snage njegovog nježnog pogleda. Na trenutak ga je vidjela baš onakvog kakav je bio prije, bez utjecaja bludnih čari Engleske, dječaka lijepšeg od ljetnih vrijeska na prostranim livadama. - Vrijeme je da okončamo ovu ružnu stvar među nama. Neće si dopustiti povratak. Obrisala je kišu sa svojih obraza. - Ono što je između nas je izdaja i prevara, Kapetane. - Tako to ti vidiš,- nježno ju je ispravio i pomaknuo se korak bliže. - Mnogo puta sam ti pisao da mi se pridružiš. - Znao si koliko volim Škotsku. Stisnuo je zube kao da je htio zaustaviti riječi. Borio se da ih ne izusti i kad je uspio onda je rekao, - Tražila si moju odsutnost kada sam se htio vratiti kući. To si ti htjela. - Jesam,- izustila je. Sveci pomozite joj, sada nije htjela razgovarati o tome. Otvaranje starih rana samo je vraćalo bol. - A ti si bio presretan što ostaješ ovdje, demonstrirajući godinu za godinom što ja tebi istinski značim.Pomicao se kao utvara zarobljena između sjena i munja, fantom koji je oživio iz njezinih snova... i njezinih noćnih mora. Nije se pomaknula kada je stao pokraj nje. Nije niti disala kada joj se obratio. - Bila si mi sve,- prošaptao je na kiši. -.Kako to nisi znala? - Gospođice MacGregor? Na zvuk Oxfordovog glasa, oslobodila se Connorove čarolije te se odmaknula od njega. On ju je samo pratio svojim tamnim pogledom. Nagnula je glavu i vidjela Henrya kako postavlja svoj šešir iznad perike i kako izlazi na kišu. - Da li je sve u redu?- upitao je, prilazeći im brzo. Zrak se prorijedio od Connorovog ledenog pogleda koji je zaustavio na Oxfordu. – Zašto ne bi bilo? Pitanje na koje bi svaki muškarac sa zdravom pameti odbio odgovoriti. - Oprostite mi ako sam vas uvrijedio, Kapetane.- Oxford se nasmiješio što mu je zategnulo ožiljak koji se protezao okomito po njegovom licu. - Ali vaša reputacija prema nježnijem spolu je znana. Samo sam zabrinut za daminu čast. Mairi nije znala kojeg bi jače opalila. Connora, jer je bio takav gad da se drugi muškarac treba zabrinuti za njezinu čast ili Henrya koji je bio tolika budala da isprovocira
Klub Brbljivica
Connora koji bi mu mogao izbiti par zuba. Connor je možda rođen s plavom krvi ali se bori kao gorštak. Lord Oxfor, koji je niži, ne bi imao šanse. Connorov osmijeh nije bio srdačan, ali ga barem nije opalio. – Znači dijelimo isti cilj, Oxforde. Što se tiče moje reputacije, da sam vjerovao svakom traču u svojoj službi kralju, morao bih te uhapsiti što si u savezu sa Covenantersima. Oxford je ispustio neki čudan zvuk pokraj nje ali ga Mairi nije niti pogledala. Umjesto toga, pogledala je ljutito u Connora. Proklet bio, što li to radi? Sve će upropastiti. Ako je Oxford znao o nekom članu zabranjene prezbiterijanske religije, sada joj više neće reći. - Stvarno Kapetane, očekivala sam više od vas. Što ste god čuli o Lordu Oxfordu nije istinito. - Znači braniš ga? Oklijevala je, ne zbog vjerovanja Oxfordu već radi Connorovog tona koji joj je govorio da ako kaže da, onda će se on okrenuti i zauvijek otići. Ali to je ona htjela, to je željela, nije li tako? - Da,- rekla je podignuvši odlučno bradu. Nije se pomaknuo. Izgledalo je kao da je na trenutak prestao disati te mu je pogled postajao sve grublji. Ali onda, - U redu.- Okrenuo se bez da je ikome od njih išta rekao i otišao prema kapiji. Mairi ga je gledala kako odlazi. Jedan mali, zaboravljeni dio nje želio ga je pozvati da se vrati. - Stalo mu je do tebe. Podigla je glavu, prisjetivši se Lorda Oxforda. –Nije,- rekla je, i provukla ruku ispod njegove, dopuštajući mu da je odvede natrag u dvoranu. – Stalo mu je do Engleske. Bože, Mairi nije htjela raspravljati o njemu. Još uvijek su joj klecala koljena od njegovih riječi. Bila si mi sve. Svaki dan joj je govorio da ju voli. Da ju želi oženiti i umrijeti u njezinom naručju. To mu ništa nije značilo a nije niti ona. - Njegove oči su uvijek na tebi. Jasno je da on... - Stvarno bih trebala presvući ovu mokru odjeću.- Zaustavila ga je prije nego li je rekao nešto što nije željela ćuti. - Vjerojatno izgledam kao pokisli štakor. Pogledao je u nju te izgledao kao da se topi. - Vi ste prekrasni, gospođice MacGregor. Mairi se nasmijala. Možda bi mogla naći sreću s nekim drugim. Možda bi ju netko drugi mogao voljeti više od Connora. - Lorde, baš ste velikodušni sa svojim komplimentima. - Henry.- Primio joj je ruku i prinio svojim usnama. – Moje duboko poštovanje je najmanje što vam mogu ponuditi u zamjenu za vaše društvo.
Klub Brbljivica
Dovraga, bio je drag. Pomalo bolesno drag, ali bolji od varljivih odgovora Kapetana Granta. Zadnji puta je pogledala prema kapiji. Bila si mi sve. Kako to nisi znala? Mislila je da je znala. Bila je u krivu.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 6 Troubadour je bio prepun vojnika koji su se vratili na Jamesovu krunidbu, ali su im zidovi palate bili malo previše profinjeni za njihov ukus. Smjeh se orio oko njega, ali se Connor nije pridružio veselju. Zašto je dovraga plesao s njom? Pokušao civilizirano pričati s njom? Oxford, sam sebi je odgovorio. A nije imalo nikakve veze s njezinim ocem. Dovraga, više nije mogao sam sebe varati. Bio je ljubomoran. Još i gore, uvjerio se da ga ne mrzi toliko koliko tvrdi. Da je možda jednako ljubomorna na njegovu pažnju prema nježnijem spolu. Patetično. Ne samo da ga je potpuno zaboravila, već se okrenula prema drugom pašnjaku. A zašto i ne bi? Dovraga, zašto ne bi i on po tom pitanju? Ali Englez? K tome još i protestant? Nije želio priznati, zasmetalo ga je kad je Mairi branila Oxforda. Koliko ga dobro poznaje kad bi stala uz njega dok se njegov značaj dovodi u pitanje? Koliko su vremena proveli zajedno prije nego što se Connor vratio u Whitehall? Zašto se nije bolje raspitao o grofu i njegovom sinu u vrijeme kada je služio Charlesu? Znao je da je bilo prenagljeno optužiti čovjeka da je u savezu sa Covenanterima, ali bolje to nego razbiti Oxfordu zube. Protrljao je čelo koje ga je počelo boljeti, ispio viski i naručio drugi. Mairi više nije bila njegova, niti je htio. Još je uvijek tvrdoglava kao i kad ju je ostavio, kada je vjerovao da ju je prevario... izdao. Pomislio je na ženu s kojom je zadnje tri godine dijelio krevet. Zar bi trebao čekati da se Mairi odluči da ga želi natrag? Dovraga, što nisu četiri godine čekanja da mu oprosti bile dovoljne? Izdana, ne bih rekao! Ona je njega izdala! Obećala je biti njegova žena, roditi mu djecu, živjeti, smijati se i ostariti s njim – i tada ga otjerati iz svog života u hladnom, bezkompromisnom pismu samo šest mjeseci nakon što je otišao. Naravno, borio se za nju, nadajući se glupo da će shvatiti kako je ono što su imali ono pravo. Volio ju je od kad zna za sebe, prije nego je njega i Tristana počela pratiti gdje god da oni krenuli. Da, Connor se žalio što ju Tristan vodi sa sobom, ali mu baš i nije previše smetalo. Imala je oštar jezik i prije nego je izgubila prvi zub te je prihvatila i hrabro izdržala kazne kao svaki dječak, kada su ih uhvatili da kradu kokoši od starog Johna MacKinnona. Prisjetio se kada ju je prvi puta poljubio. Imao je dvanaest godina, ona samo devet. Nakon toga su se smijali, kao da im je neko nevidljivo krilato stvorenje ušlo u utrobu i golicalo iznutra trbuh. Niti jedan drugi poljubac u njegovom životu kao odrasle osobe mu nije pružio takav osjećaj. Lupio je čašom o stol. Ako želi Oxforda, nadam se da će biti prokleto sretni zajedno. Ništa ne može – ne želi – napraviti oko toga. Naravno da nije mogao pretući kraljevog gosta – čak niti tog napudranog arogantnog čovjeka koji je spomenuo Connorovu prošlost. - Kapetane!- Mladi Edward Willingham sjeo je u stolicu do njega. – Pijete bez nas?
Klub Brbljivica
- Što te mući Connore?- Richard Drummont zauzeo je stolicu na drugom kraju stola. – Zamišljen si od kada smo se vratili u Whitehall. Connor im se nasmješio. Bili su mu više od poručnika i časnika. Bili su njegovi prijatelji, Drammond koji se borio uz njega kada je Connor saznao tko stoji iza Rye House zavjere da ubije Charlesa i Jamesa prije dvije godine. Edward se pridružio njegovoj trupi prije samo osam mjeseci te je bio uz njega svo vrijeme. Ali usprkos tome, neće im ispričati o Mairi. Ono što mu je sada potrebno je da ju jednom i zauvijek izbaci iz svoje glave i da se koncentrira na važnije stvari. - I ja postajem nervozan ovdje, Kapetane,- Edward se složio, iako Connor nije odgovorio. – Ovdje je previše mirno. Ljudi su previše pristojni. - Smirenost je prolazna, Edwarde,- Connor mu je rekao i pogledao po blago osvjetljenoj taverni. – Nizozemski masakr u Opatiji Sv. Christophera je dokaz tome. Ali koliko god ovdje bilo dosadno, moramo ostati.- Nisu se mogli vratiti u Glencoe dok je Princ William svaku noć sjedio za kraljevim stolom djeleći s njim vino i razgovore. Connor nije bio samo kraljev kapetan, već i njegova obitelj. Izbacit će Mairi iz svojih misli i učiniti ono za što je bio treniran. Zaštititi tron. – Iako je sada trenutno ovdje mirno, bojim se da to neće potrajati. Iskoristite svoje slobodno vrijeme kako bi saznali informacije o svemu što se tiče Nizozemaca, Vojvode od Monmoutha pa čak i Williama od Orangea. Što god saznate prenesite meni. - Možemo li početi od sutra?- Richard ga je upitao, hvatajući ruku lijepe plavuše koju je povukao sebi u krilo. Zahihotala je na nešto što joj je šapnuo u uho. Connor je ispio još jedan viski i odmaknuo pogled. Dovraga, dosta je prošlo od kada je zadnji puta poljubio nježnu kožu ženskog vrata. Bilo je mnogo djevojaka u Glencoeu koje su mu se nudile, ali on je tamo bio da ih zaštiti a ne da ih odvede u krevet. Opsovao je u sebi i ugledao djevojku u sjeni pokraj vrata. Djevojka noći, ovdje da muškarcu ponudi užitak za samo nekoliko šilinga. Promislio je. A zašto dovraga nebi? Koji bi muškarac zdrave pameti tugovao za nečim što je već odavno mrtvo? Nasmješio se djevojci pokraj vrata koja nije željela ništa više nego da ga noćas usreći. Izašla je iz sjene. Bila je lijepa, sa kestenjastom kosom skupljenom na glavi i uvojcima na čelu. Oči su joj bile jednako tamne s obećanjem seksualih užitaka od kojih bi svaki muškarac zaboravio na svoje muke. Ustao se sa stolice, kratko rekao svojim ljudima da će ih vidjeti ujutro i krenuo prema njoj. - Dobra večer, djevojko. Odmjerila ga je svojim zadovoljnim pogledom, kao neka mačka koja cilja na svoj ukusan obrok. - Kapetane.- Kimnula je i pogledala u njegov kaput. – Možemo li ići prošetati? Na neko mjesto s manje...- Podigla je prste na njegova prsa i prelazila njima preko gumbiju kaputa. -... ljudi?
Klub Brbljivica
Nije gubila vrijeme na stidljive formalnosti. To je dobro. Nije htio pričati niti razmišljati. Samo je što prije želio otići s njom prije nego promjeni mišljanje. Stavio je ruku oko njezinog tankog struka i vodio je prema izlazu. - Ah, u žurbi ste?- Pogledala je u njega i nasmijala se. – Nadam se ne previše. I Connor se nadao, iako je morao priznati da je njegova 'žurba' bila ogromna zahvaljujući razmišljanju na Mairi cijeli prokleti dan. Nije mislio da bi ona cijenila njegovo slaganje s njom, pa se samo lagano osmjehnuo. Na način kako se njegov otac, jednom ozloglašena bitanga, mogao nasmijati na tako apsurdnu pretpostavku. - Izuzetno ste lijepi, Kapetane Grant. Spustio je pogled prema njoj, međutim nije ju čvršće zagrlio radi njezine pohotne želje u očima. Spustio je svoje usne na njezin uho i rekao. – U nepovoljnom smo položaju, djevojko. Ti znaš moje ime ali ja ne znam tvoje. Odmah je shvatila svoju pogrešku. Connor je morao to priznati. Kao što je i posumnjao, tijelo joj se ukočilo a osmijeh nestao. Pokušala se odmaknuti ali ju je samo primaknuo bliže, hodajući s njom prema vratima. Netko ju je poslao da ga zavede. Tko? To će sigurno saznati. Izašao je iz taverne direktno na nadolazeću šaku. Connor je skoro pao. Skoro. Protresao je glavom, razgibao vilicu i pogledao u Colina prije nego ga je primio za vrat. Djevojka se oslobodila i nestala u tamnoj ulici dok se Connor okrenuo i zabio Mairinog brata na zid. - Radi čega si to napravio, Coline? Mairin brat se jedva pomicao pod snažnom rukom koja mu je zaustavila dovod zraka. Oči su mu sijevale od ljutnje i prkosa. Vjerojatno će budala pasti u nesvijest prije nego pokaže slabost. Postat će pravi vojnik. - Rekao sam ti što je tvoja reputacija u spavaćoj sobi napravila mojoj sestri, ti bezosjećajna budalo. Razmetat ćeš se svojim udvaranjima u njeno lice?- Napokon, Colin je podigao nogu da ga lupi u trbuh. Promašio je kad ga je Connor jako zatresao. - Ti nisi moj čuvar, štene jedno.- Connor se približio toliko blizu da mu je nos skoro dodirivao Colinov. – Tvoja sestra nije moja prokleta žena. - Hvala svim svecima za to,- Colin ga je upozorio. – Jer bi te već davno probio mačem. Connor se morao nasmijati toj odvažnosti. Nije ga htio povrijediti ali ga nije niti htio pustiti pa da izvadi bodež. – Pustit ću te. Ako me pokušaš ponovno udariti šakom, udarit ću te toliko jako da ćeš letjeti do palate. - Baš bih to htio vidjeti. Connor ga je lupio sa slobodnom rukom po glavi, ne baš jako, samo onoliko da ga upozori. - Što ti uopće radiš ovdje?- upitao je, puštajući ga i okrećući glavu u pravcu kojem je kestenjasta djevojka otrčala.
Klub Brbljivica
Colin ga je mrko gledao ali ga nije pokušao udariti. Lagani udarac u glavu je upalio. - Kralj me poslao po tebe. Pozvao nas je da mu se pridružimo u Stone Gallery. Connor se ponovno okrenuo prema njemu. – Zašto? - Pozvao nas je, Connore. Nisam ga pitao zašto. Nas, na koga točno misliš, Connor ga je želio upitati ali nije. - Tko je bila ta žena?Colin ga je upitao. - Ne znam, ali ona je znala mene. - Interesantno. Nastavili su u tišini hodati prema Whitehallu. Nijedan nije primjetio ogromnog čovjeka kako se povlači u tamu.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 7 Mairi je sjedila za kraljevim stolom u Stone Galleryu, čekajući da se popune dva mjesta nasuprot nje. Nije se ugodno osjećala u mekanoj luksuznoj stolici niti radi Clairinog tihog razgovora s njezinim mužem. Čak joj niti Grahamov nježan osmijeh nije smirivao živce. Odmaknula je čašu s vinom koja je bila postavljena ispred nje. Nakon njezinog ranijeg susreta s Connorom znala je joj treba potpuno čista glava. Bože, kako joj je bio blizu. Da li bi dopustila njegov poljubac da je pokušao? Umjereno je disala te se nasmijala kraljevoj ženi koja ju je promatrala. Nadajući se da će ispuniti svoje misli s nečim drugim nego ostatkom većeri, pogledala je oko sebe. Galerya je bila prekrasna, debeli srebrno grimizni brokati razvajali su tri prostorije. Vijenci puni cvijeća ukrašavali su blagovaonicu, ispunjujući njezine nosnice prekrasnim mirisima. Dugi stol za kojim je sjedila sa ostalim gostima bio je okupan zlaćanim svjetlom koje je dolazilo iz ogromnog kamenog ognjišta sa isklesanim jelenima i konjima. Međutim ona nije htjela biti ovdje. Connor je izbjegavao sjediti za njezinim stolom od kako je došao u Whitehall, ali to će se ubrzo promjeniti. Nije mislila da može izdržati slijedeća četiri slijedova jela gledati u njega, slušati njegov glas, njegov glasan i zarazan smijeh. Nedostajao joj je njegov smijeh. - Nestrpljivo očekujete povratak svome obožavatelju, gospođice MacGregor. Odmičući pogled sa ulaza, Mairi se okrenula prema kralju te se pristojno osmjehnula.Nemam ovdje obožavatelja, Vaše Visočanstvo.- Još joj uvijek nije bilo ugodno direktno pričati s kraljem pa je spustila pogled. - Draga moja, imate više nego što mislite.- James se okrenuo prema svojoj malenoj ženi. Podjelili su suptilne poglede između sebe što je dokazivalo da su već o njoj razgovarali. – Zašto mislite da ste ovdje neopoželjni? - Jer sam Katolik. - Istina, ali ne posustajte.- Kraljeve tamne oči raznježile su se na nju. – Takvo razmišljanje će se ubrzo promjeniti, sada kad sam ja kralj. Mairi se nasmijala i razmišljala kako to misli uspjeti. Njezin osmijeh je nestao, zajedno sa mislima kada je ugledala Connora i Colina kako prilaze stolu. - Oprostite nam na kašnjenju, Vaše Visočanstvo,- Connor je izrekao te se naklonuo s poštovanjem i sjeo preko puta nje. Na trenutak ju je nezainteresirano pogledao ispod pramena kose koji se spustio na njegov obraz. - Drago mi je da ste nam se pridružili, Kapetane. Srećom, kraljičin nježan glas okrenuo je Mairinu pažnju na nju. Bila je jako sitna, upola manja i očigledno upola mlađa od svog muža. Bez imalo promišljenosti u svojim velikim očima ili tračka superiornosti koja bi pokvarila ljepotu njezinog talijanskog naglaska, zaželjela im je dobrodošlicu. Sviđala se Mairi. - Nismo imali priliku da se pravilno upoznamo,- Mary od Modena je nastavila. – Vaš ujak, kraljev viši admiral, pričao nam je o vašoj službi kod bivšeg kralja, jel tako gospodaru?-
Klub Brbljivica
Njezin muž je kimnuo i prekrio njezine tanke prste svojom velikom šapom. – Nadamo se da će te služiti novom kralju s jednakom odanošću. Mairine oči su se zaustavile na njemu, isčekujući njegov odgovor. Bio je odan i to je sigurno, ostavljajući sve koje voli radi Protestanta. Nije sumnjala da će udvostručiti te godine kako bi služio Katoliku. Naravno jedino ako je postao izdajica svoje vjere. - Čast mi je, Moja Kraljice. Mairi je okrenula glavu i ugledala Williama od Orangea kako ružno gleda u Connora. Nije joj se sviđao Nizozemski princ. Svih ovih godina od kada se borila protiv neprijatelja, naučila je jako dobro od kud dolaze spletkarenja i šaputanja. Željela je istog trenutka otići do Connora i ispričati mu sve što je saznala. On nije bio kralj ili princ. On je bio zakon, kapetan kraljeve vojske. Izgledao je kao dio savršenstva. Možda bi mogao učiniti više od nje da zaustavi muškarce koji su izdali svoju izvornu vjeru. Ne, nikada mu ne bi mogla reći bez da otkrije što je zapravo radila zadnjih šest godina. Osim toga, nije imala razloga da ikada više razgovara s njim. - Drago nam je to ćuti.- Ponovno je kraljica odgovorila za svog muža, demonstrirajući Mairi kako usprkos svome sitnom stasu nije nikakav mali miš. – Uhvatio vas je pljusak, Kapetane? - Da, bojim se da je. Mairi ga nije trebala pogledati da zna kako se smijao dok je govorio. Ali je ipak pogledala, prokleta bila. - Oprostite na mome izgledu.- Njegova rupica na licu se produbila dok je prolazio svojom rukom po zlatnim uvojcima da ih odmakne od lica. – Nisam... - Oprošteno vam je,- kraljica je odobrila, zvučeći pomalo bez daha. Ne dovoljno da njezin muž primjeti, ili ako je primjetio nije pokazao. Ali Mairi je primjetila. Prepoznala ga je i mrzila samu sebe jer je i sama to osjetila na sebi. – Kiše ove godine kasne. Zahvalni smo da su napokon krenule jer usjevi trpe. - Da, ali prebrzo prestaju. Srećom, razgovori su se okrenuli sa Kapetana Granta na važnije stvari koje su uključivale kraljevstvo. Mairi je svoju pažnju slijedeća četvrt sata usmjerila na hranu. Osluškivala je razgovore oko sebe, pokušavajući čuti one koje su ju interesirale. Kada se kralj obratio Princu Williamu prestala je žvakati. - Znaš li Admirala Petera Gillesa? On zapovijeda jednom od tvojih flota.- James je dopustio svome nećaku trenutak da razmisli o svome odgovoru. - Čuo sam o njemu, Ujače. Ne znam svakog čovjeka posebno u svojoj službi. Mairi nije podigla glavu sa svog tanjura na kraljev odgovor ali je mogla osjetiti u njegovom tonu kako mu je odbrusio. – Imam razloga vjerovati da su njegovi ljudi napali opatiju u Dumfriesu i spalili je do temelja, ubivši sve do jednog. - Na čiji račun imate razloga vjerovati u to? - Na moj,- Connor je rekao princu, nehotice skrečući Mairin pogled na sebe. - Znači vidjeli ste da je napravio to nedjelo?- William je skeptično upitao.
Klub Brbljivica
- Nisam trebao. Oni koji su ga vidjeli su ljudi od povjerenja. - Opatiju?- William nije sakrio svoj ironični ton. – Ako je to istina onda vas uvjeravam, da ću o tome saznati kad se vratim kući te se u skladu s tim pozabaviti s Gillesom. Ali s dužnim poštovanjem, zašto bi jedan vojnik uništio opatiju punu časnih sestara? Kada je Kralj James ostao tiho, Mairi je shvatila što je princ učinio. James nije mogao reći istinu – da je jedan od njegovih neprijatelja ubio njegovu prvorođenu kći, jer nitko nije smio znati o postojanju Davine Montgomery. - Možda taj Adiral Gilles jednostavno mrzi časne sestre.- Mairi je podigla obrvu prema kralju te ponudila hladan smješak Princu Williamu. – Katoličke časne sestre. Connor joj se nasmješio, ali ga je Mairi ignorirala. Princ nije bio baš markantan čovjek, iako Mairi nije jednako mogla reći za njegov nos. Izgledao je kao da mu lakat strši između očiju i bilo je teško odmaknuti pogled s njega. - Ako je Admiral Gilles kriv za takav zločin protiv Katolika, što tražite od mene da učinim? Stisnula je šake ispod stola jer je izgovorio njezinu vjeru kao da je otrov. Svi za stolom su bili tiho, čekajući njezin odgovor. Razgovarala je s kraljevskom obitelji, te je postojalo stotine različitih načina da odgovori s poštovanjem i časti radi njegova položaja. Mairi nije bilo briga o položajima – niti o Engleskoj – ali je voljela svoju obitelj. Njezino ponašanje za ovim stolom bilo je prikaz MacGregora od Skya. Radi toga je dostojanstveno pognula glavu i odgovorila. - S dužnim poštovanjem Vaše Visočanstvo, da je Admiral Gilles kriv za taj zločin, onda će ga snaći Božja kazna za terore. Ne vaša. Nepromjenjen nakon njezine lagane uvrede, William se naslonio u stolicu i prekrižio noge. - Ako je kriv,- nastavio je, - Onda vjerujem da ga baš boli briga što Bog misli. Mairi ga je bezosjećajno pogledala kroz tamne trepavice. Nije mislila da je čudno što je branio admirala kojeg nije niti poznavao. Znala je stvari o Williamu od Orangea. – Onda sam sebe proklinje, a nema ništa gore od toga. - Osim ako ga sam Bog nije postavio. - Nećače.- Kralj je napokon progovorio glasom punim upozorenja.- Toleriram tvoja kalvinistička vjerovanja, ali neću dopustiti da se o njima ovdje govori. Prekini s time prije nego što me uvrijediš. William je lagano problijedio. Pognuo je glavu prema svome ženidbom dobivenom ocu ali ne prije nego što je njemu i Mairi uputio hladan pogled. Čim je završio slijedeći slijed hrane ispričao se i otišao. Mairi je željela znati gdje on odlazi pa mu je, vidjevši kako se njezin brat sprema krenuti za njim, uputila prikriven osmijeh. Ostatak večeri je ignorirala Connora, ali i to je postalo teško kada se Lady Hollingsworth pojavila za stolom bez svog supruga te se naklonila kralju. Svi muškarci za stolom isčekivali su da li će njezine grudi ispasti iz dubokog dekoltea. Međutim udana djevojka je tražila Connorov pogled.
Klub Brbljivica
Mairi je praktički poskočila sa stolice kada je Lord Oxford došao po nju. Drago joj je bilo što je došao, iako je počeo odmah pričati i nije stao dobrih četvrt sata. Hodali su cijelom dužinom Stone Gallerya, što je stvarno bio dug put, koja se protezala od Privy Gallery do Bowling Greena. Bivši kralj, njezin pratioc joj je pričao, imao je rimokatoličku kapelicu i sakristiju. - Centralno stepenište koje vodi od Privy Gallery do dvorišta su stepenice Adama i Eve. Nazvane su po slici Adama I Eve koja se nalazi na samom vrhu stepeništa. - Interesantno.- Mairi je nekako uspjela prikriti svoj nezainteresiran uzdah. Prije nego se vrati u Camlochlin, znat će više o Whitehallu nego što bi svaki MacGregor trebao znati. - Je li to Vojvoda od Queensberrya, Markiz of Dumfriesshirea?-Pokazala je prema maloj grupici ljudi na drugom kraju gallerya. Nije baš previše čula prisluškujući na vratima Lorda Oddingtona, ali je uspjela prepoznati vojvodino ime i riječ 'Cameroniani. - Da to je on. Jesi li ga upoznala? - Ne, još nisam. - Onda idemo tamo.- Oxford je stavio njezinu ruku pod svoju. – Siguran sam da ćeš mu se jako svidjeti. Sigurno ne odmah, Mairi je pomislila dok ju je Henry vodio prema njima, ali nekada biti žena ima svoje prednosti. Baš kao što je i pomislila, Queensberry, visok i mršav, kojem je duga i široka perika nadodavala još koji centimetar, nije bio nimalo sretan što ju upoznaje. - MacGregor, kažete?- Odmjerio ju je svojim uskim i iskrivljenim smješkom te tamnim pogledom koji joj je dovoljno govorio što misli o njezinom imenu. –Ako se ne varam, tvoja obitelj se borila na strani Markiza od Montrosea 1645. - Da, protiv Covenantera izvan Selkirka,- Mairi je odgovorila sa osmjehom. – Gdje su Škotski rojalisti poraženi. - Mora da vas boli kad pričate o tome. - Baš i ne.- ravnodušno je slegnula ramenima. – Moja majka je Campbell. Moj ujak Rober Campbell bio je 11-ti Grof od Argylla. Njegov osmjeh je odmah postao srdačan. – Campbell! Draga moja , što to prije nisi rekla? - Vaša milosti,- zahihotala je, od čega joj se okrenuo želudac, - Upravo jesam. Muškarac se nasmijao, obojica, uključujući i Henrya koji je ostao bez daha kad im se nasmijala. - Plešete li, gospođice MacGregor?- vojvoda je upitao primajući je za ruku. - Plešem, zahvaljujući strpljivoj poduci Lorda Oxforda. Quensberry je odmjerio Henrya i njegov blijedi ožiljak. – Usudio bih se reći da mu tu privilegiju većina žena ne bi ponudila. Mairina krv se uzburkala na tu neopravdanu uvredu, međutim njezin osmijeh ostao je hladan kada je pogledala u vojvodu. – Ja nisam većina žena. Prije nego što ju je Quensberry odveo na podij ugledala je Henryev topao osmijeh.
Klub Brbljivica
- Stvarno, to je istina,- vojvoda je odgovorio, spuštajući glavu bliže njezinom uhu. – Vi ste inteligentni i osjećajni. Vrline koje je teško naći u jednoj prekrasnoj ženi. - Vaša milosti, baš ste ljubazni.- Potapšala ga je po njegovoj podlaktici. – Moram vam reći, divim se tome i u vama. Zato sam i rekla Lordu Oxfordu da nas upozna. - Oh?- Pogled mu je postao topao. Ramena su mu se ispravila od ponosa. Pobogu, muškarce je tako lako pridobiti. - Kada ste prije pet godina dopustili Richardu Cameronu da na gradskom križu u Sanquharu proglasi kako se odriče Kralja Charlesa, samo sam razmišljala kako ste hrabri. Njegov osmijeh se raširio, otkrivajući red žutih zuba. – Moram priznati da nisam odmah znao da je to učinio. To je izazvalo njegove slijedbenike i radi toga je budala poginula na Aird Mosu. A mene je stavilo u zavadu sa Charlesom pa čak i Jamesom. Morao sam puno toga napraviti da povratim njihovu vjeru u mene. - Znači da se vi niste slagali sa Cameronovim propovjedanjima kako čovjek mora odbiti zakletve vjernosti nesavezničkog vladara?- Mairi ga je pogledala i naprčila usne. - Nisam to rekao.- Stavio joj je kažiprst na usne kako bi ju ušutkao. – Ima drugih koji bi zauzeli njegovo mjesto. Boreći se sa potrebom da izvadi jedan od svojih bodeža i ubije vojvodu na mjestu, Mairi mu se približila i nasmijala. Saznat će ime prije nego što večer završi. Da li je novi vođa Cameroniana ovdje, u njezinoj prisutnosti? Da li da išta napravi ili da pričuva informaciju za svoju pobunjeničku braću u Skyu? Gdje je dovraga Collin? Pogledala je prema drugom muškarcu koji je pratio vojvodu i nju prema stepenicama. Oči su joj isti tren pronašle Connora. Zaustavljen izvan jednih od desetaka veličanstvenih vrata Whitehalla (nije znala kojih, ali Henry sigurno je), smijući se sa Lady Amberlaine. Mairina krv se zaledila. Nije primjetila da su joj se i noge ukočile dok vojvoda nije rekao njezino ime. Maknula je pogled s Connora baš kada se on okrenuo prema njima i pogledala u lorda i lady koji su čekali da ih se predstavi. - Mogu li vam predstaviti Grofa od Dorseta i njegovu šarmantnu ženu Antoinettu,vojvoda je ljubazno izrekao. Mairi je pristojno kimnula i odgovorila na nekoliko pitanja o vremenu. Ubrzo su je zaboravili pričajući s vojvodom, na što je ona samo mogla čekati da završe s razgovorom... i promatrati po dvorani. Kapetan Nizozemske mornarice zamjenio je mjesto s Lady Amberlaine pored Connora. Sedley, prisjetila se njegovog imena jer ga je čula u šapatima nekolicine žena, dama i posluge. Bitanga, baš kao i Connor koji je zabacivao glavu od smijeha radi nečega što je Sadley rekao. Dovraga i bestraga, izgledao je tako neodoljivo lijepo kad se smijao, tako srcedrapajuće nezaboravno. Nekada se tako smijao s njom. Sada se smijao s protestantima.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 8 - Malo sam istraživao Admirala Gillesa. Connor je maknuo pogled s Mairinog plesa s Vojvodom od Queensberrya i pogledao u Nicka Sedleya koji je sjedio s njim. Ušli su unutra ponajviše jer je Connor htio znati kojeg vraga Mairi radi sa ljudima za koje se priča da su Covenanteri – čak i Kameroniani. - Definitivno je zakleo svoju vjernost prema Vojvodi od Monmoutha. Ako si čuo da je Gilles došao u Englesku, onda je sigurno da će i Monmouth uskoro doći. Bio je znatiželjan zašto Princ William nije koristio taj izgovor kada ga je James ispitivao u Stone Galleryu. - Pretpostavljam da će Monmouth zauzeti stav protiv kralja,- Connor mu je rekao. – On je nezakoniti sin kralja Charlesa i vjeruje da je kruna trebala pripasti njemu, ali nisam čuo da je Gilles okupio vojsku da mu pomogne. Sadley ga je pogledao preko svoje čaše. – Što si onda čuo? Connor je protresao glavom. Njegov pogled se vratio na Mairi. – Da je napao opatiju na granici. - Tvoj svjedok je možda pogriješio. - Istina,- Connor je odgovorio. Znao je Nicka godinama, ali to nije bio razlog da mu vjeruje kako ne pokriva princa. Očigledno je da William od Orangea nije bio iskren kada je rekao da ne zna o upetljanosti Gillesa u masakr kod Sv. Christophera. Dovraga, Connor nije htio vjerovati kako je Sedley znao za to a da nije učinio ništa kako bi to zaustavio. Oči su mu pratile Mairi dok je zaobilazila vojvodu, a njezina vunena haljina se njihala po njezinim nježnim nogama. Bila je drska prema princu a to može biti opasno. Morati će bolje paziti na nju. Volio je njezinu neustrašivost, divio se njezinoj drskoj gorštačkoj samouvjerenosti, ali William je bio jako opasan čovjek. Connor je to dobro znao. - To je kći od starješine klana MacGregora od Skya? Connor je trepnuo i okrenuo svoj pogled prema Nicku. –Da, je. - Ako me sjećanje ne vara,- njegov stari prijatelj je rekao, promatrajući je, - to je ona o kojoj si stalno pričao kada si tek došao ovdje. Connor se promeškoljio u svojoj stolici. –Tada sam bio jako mlad, mlađi i od Edwarda u to vrijeme. - Znači, ništa više nije bilo među vama? - Nastavili smo dalje,- Collin mu je ukočeno rekao. - Cijelu noć gledaš u nju. - Njezin otac me je zamolio da pripazim na nju. - Lijepa je.- Nick ju je promatrao onim istim zamagljenim sivim očima koje su svake noći dovele drugu ženu u njegov krevet. - Makni se od nje, Sedley,- Connor ga je upozorio. Imao je dovoljno muškaraca u njezinom životu o kojima se treba brinuti. Nije mu bilo niti na kraj pameti dodati na listu još i raskalašenog Nick Sedleya.
Klub Brbljivica
- Da ne znam ... - Ne znaš,- Connor ga je prekinuo. – Eno Lady FitzSimmons. Nisi li mi jednom rekao da ima lijepa usta i da ih zna jako dobro iskoristiti? - Sada te gleda.- Connor se nasmijao, promatrajući nju pa se okrenuo prema svome prijatelju. – Možda nisi zadovoljio. - Čisto sumnjam.- Sedley se ustao sa stolice, poravnao svoju vojničku jaknu i krenuo za njom. Kad je ostao sam, Connor se potpuno posvetio Mairi koju je vojvoda odveo do svog stola. Trebao bi biti u Troubadouru sa svojim ljudima a ne ovdje sjediti sam, želeći da ga Mairi pogleda. Koji vrag je bio s njim? Koliko puta čovjek može maknuti nešto s uma a kasnije dozvoliti da se konstantno vraćaju? Nije ga samo sjećanje na Mairi oslabljivalo, već njen izgled sada, ponosna, prekrasna i odvažna. Njegovi živci su titrali od iskre u njezinim očima kada je pričala s njim. Borba na koju ga je tjerala da pobjedi. Divlja kobila koju je htio pripitomiti. Podigla je glavu, kao da je ostjetila njegove oči na sebi, te susrela njegov pogled preko pune dvorane. Želio joj je reći da mu je nedostajala. Jednom dijelu njega će uvijek nedostajati. Želio joj je reći kako mu je njezin otac rekao da pazi na nju, kako nije očajna pijanica kako izgleda, nesposoban da kontrolira svoje srce. Prva je odmaknula pogled i vratila osmijeh prema vojvodi. Sjedeći za drugim krajem stola, Oxford nije izgledao nimalo sretan. Od toga je Connoru bilo lakše. Skoro mu je promaknuo njezin odlazak kada je Lady Eleanor Hartley sjela u stolicu pokraj njega. - Ako budeš plesao sa mnom, obećavam ti da te neću ošamariti.- Connor je potisnuo zjevanje te joj se zaigrano nasmijao. – Možda sam ga zaslužio. Ugledao je krajičkom oka kako se Mairi ustala sa stolice pa se okrenuo prema njoj. Oxford je skoro skočio sa stolice kako bi došao do nje čim je ostala nasamo. Kimnula je glavom na nešto što je rekao, potapšala ga po ruci i otišla. Odlazila je u krevet. Sama. - Kapetane Grant? Prisjetio se da je Eleanor još uvijek tu te ju nakratko pogledao dok se ustajao. – Oprostite. Moram nešto obaviti.- Mairi se ne bi smjela vratiti u svoje odaje bez pratnje. Colina nije bilo nigdje na vidiku, tako da je bilo na Connoru da je sigurno otprati do njezinih odaja. Prije nego li je napustio dvoranu, pogledao je po zadnji puta u Oxforda da se uvjeri kako ga on neće pratiti. Kada je izašao pogledao je prema stepenicama pa prema hodniku koji je vodo do njezinih vrata. Isprva ju nije vidio od čega mu je srce počelo luđački lupati. Međutim, tada ju je ugledao na sjevernoj strani kako polako hoda prema plemićkim sobama. Dovraga. Potrčao je po stepenicama što je tiše mogao, zastajući i ulazeći dublje u sjenu, kada je zastala i pogledala preko ograde. Sigurna da ju nitko nije vidio, nastavila je hodati prema
Klub Brbljivica
vojvodinoj sobi. Istog trenutka Connoru se sledila krv u žilama. Zar se nalazi s Queenberryem radi nekog ljubavnog sastanka? Zar je prestala mrziti protestante i Covenantere? Skupio je oči i gledao kako diže suknju, izvlačeći nešto za što je on sumnjao da je bodež, i krenula s time po bravi. Nasmijao se ali nakon toga i namrštio. Nije se nalazila s vojvodom. Provaljivala mu je u sobu! Nije se pomaknuo, nije niti disao kad je otvorila vrata, još jednom je pogledala oko sebe i nestala unutra. Da li je luda? Zar je njegova vatrena kobila poludjela od kada ju godinama nije vidio? Zašto mu nitko iz njegove obitelji ili njezine nije rekao? Vraćajući film, sjetio se kako mu je majka spominjala nešto da on dosta toga ne zna od kada je otišao. Kvragu, zašto je nije natjerao da mu više kaže? Nastavio je hodati i zastao kod vrata. Stavio je uho na njih i slušao. Ništa. Pažljivo je stavio prste oko željezne kvake i otvorio vrata. Ušuljao se unutra i poželio da ima više svjetla od te lagane sive svjetlosti mjeseca koja je prolazila kroz okna. Baš kad je htio zazvati njezino ime i da joj naredi da izađe prije nego što je pronađu čuo ju je kako prekapa iza lagano odškrinutih vrata. Tiho je krenuo prema njima, stajući lagano na hladno drvo. Nježno srebrno svjetlo padalo je na stol u sredini ogromne radne sobe. Cijeli zid iza stola bio je ispunjen knjigama. Veliko hladno ognjište bilo je na desnoj strani. Ali Mairi ni traga. Ušao je unutra, naćulivši sva osjetila. Namirisao ju je prije nego li ju je vidio, vrijesak i lavanda i ostali mirisi divljeg cvijeća koji su dolazili s njezinog gorštačkog tartana. Podigao je ruku na vrijeme da zaustavi težak predmet koji je prilazio njegovoj glavi. Krećući se brzinom svjetlosti, primio ju je za ruku i povukao prema sebi. Koljeno u blizini njegovih intimnih djelova skoro ga je bacilo na koljena, ali ju je snažno primio za ruku, znajući da ga želi povrijediti najviše što može. Htio joj je izgovoriti ime, ali ga je iznenadila šaka njezine slobodne ruke koja je završila na njegovoj čeljusti. Oh, baš je bila prkosna! Divljački se borila s njim, čak mu je i pokušala zariti zube u ruku koja ju je još uvijek držala. Bez drugog izbora već da ju obuzda što je brže moguće, okrenuo ju je i čvrsto stisnuo njezina leđa na svoja prsa. Njezina ruka, koja je još uvijek grabila, bila je okrenuta iza nje. Stavio je svoju slobodnu ruku oko njezinog struka, pridržavajući time njezinu drugu ruku. - Drago mi je vidjeti da se možeš brinuti sama o sebi, Mairi,- nagnuo se na nju te joj šapnuo u uho. Kada je shvatila tko je iza nje, prestala se boriti – na trenutak. - Kojeg vraga radiš ovdje? - Baš sam i ja tebe to htio pitati.- Kako je samo dobro mirisala. Njezina kosa uz njegov nos, meka i gusta baš kako se i prisjećao. Njezino tijelo, zarobljeno u njegovom nepopustljivom zagrljaju, zagrijavalo mu je krv. Htio ju je okrenuti prema sebi, osjetiti njezine grudi na svojim prsima, njezin topli dah na svome licu, ali bila je preopasna. I – nije više bila njegova. – Kojeg vraga radiš, pretražujući vojvodinu sobu? - Pusti me, Connore prije nego ... Iza vrata radne sobe, otvorila su se druga vrata. Netko je ušao u odaje. – Ššš!Stavio je ruku na njezina usta, riskirajući ugriz.
Klub Brbljivica
Čula je zvuk i poslušala, njezino tjelo se napinjalo od čega je ludio od želje. Naposlijetku ju je pustio ali ju povukao dublje u sjenu, slušajući zvukove iz druge sobe. Morao je biti vojvoda. Bio je sam sudeći po zvuku koraka. Connor se u sebi molio da Queenberry nema što tražiti u ovoj sobi i da će direktno otići u krevet. - Vidi što si učinio,- Mairi ga je šapćući osuđivala. - Ja?- upitao je jednako tiho. –Ne bih bio ovdje da nije bilo tebe. - Nisam te tražila da me slijediš. Vjerojatno bih već bila gotova i na pola puta do svoje sobe da nije bilo tebe. Pod je zaškripio baš ispred sobe pa su oboje utihnuli. Connor se koncentrirao što je bolje mogao kako bi našao najbolji razlog ako ih otkriju zašto su ovdje, ali Mairi se pomaknula bliže njemu, njezina toplina prelazila je na njegovo tijelo, njezin miris ispunjavao njegove nosnice. Bilo mu je drago što joj ne može dobro vidjeti lice, usne, jer bi došao u iskušenje da ju poljubi. Da, baš je bio jadan. - Bila bi gotova? Što si tražila? - To se tebe ne tiče. Sve što je radila ga se ticalo. Dovraga, još uvijek mu je stalo do nje. Od pričanja samo ispada veća budala. - Ideja da odeš u zatvor Mairi, to me zabrinjava. - Stvarno, Connore, zatvor? Jer se nalazim u tuđoj sobi? Mogao je čuti zloban osmijeh u njezinom tihom glasu. - U sobi čovjeka s kojim sam cijelu noć plesala? Možda sam ga samo čekala kako bi mogli provesti privatan trenutak zajedno. Connor je razmišljao koliko bi se čulo da ju počne daviti. Odmahnuo je glavom, odlučujući da neće riskirati. - Bilo bi teško podjeliti takav trenutak s njim kad bi dobio u glavu sa svječnjakom da te on ulovio, a ne ja, imam li pravo? Nije odgovorila jer je imao pravo. Napokon. Osluškivali su zvukove iz druge sobe. Srećom vrata se nisu otvorila. Čekali su, a sekunde su prelazile u minute a zvukova je bilo sve manje. - Što si radila ovdje? Neću otići dok mi ne kažeš. Uzdahnula je, njezin sladak dah došao je do njegove brade. - Dobro. Tražila sam nešto. - Što? - Ime? - Čije ime, Mairi? Ponovno je uzdahnula ali je znao da trebaju brzo otići, prije nego li je uhvati u zagrljaj i poljubi. - Quensberry je spomenuo kako će netko zauzeti mjesto Richarda Camerona. Htjela sam vidjeti da li ovdje ima nekih pergamenata s imenom koje zvuči poznato. Poznato? U koje smislu? Kako bi netko koga Queensberry zna bio njoj poznat? Živjela je u Skyu, dovraga, okružena planinama i vodom! Što je ona znala o
Klub Brbljivica
Cameronianima? Opsovao je samoga sebe što nije pisao više pisama svojima. Sada nije bilo vrijeme za to. Trebaju pobjeći iz vojvodinih odaja. Ali o tome će s njom sutra popričati. - Mislim da je legao u krevet. Kimnula je i zakoračila prema vratima. Ispružio je ruku ispred nje kako bi ju zaustavio i stao ispred nje. Zaobišla ga je a on se zabio u nju. Connor ju je mrko pogledao ali to ona nije vidjela. Neće joj dopustiti da ide prva. Netko bi mogao tamo čekati. Primajući je ovoga puta za ruku, povukao ju je iza sebe, ignororajući tihu psovku koja je prelazila preko njezinih usana. Polako je otvorio vrata, osluškujući tišinu. Kada je vidio da je sigurno nastaviti, otvorio je jače vrata i ispružio ruku iza sebe da primi Mairi. Ona nije bila tamo. Osjetio je kako je brzo prošla pored njega i gledao ju kako nestaje u noć. Sve u jednom dahu, ostavljajući Connora s ničim više od sumnje kako je ovo već i prije napravila.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 9 Kad se Mairi slijedećeg jutra probudila, vidjela je kraljicu i sedam stražara pored svog kreveta. Connor je bio među njima. Trebalo joj je par minuta da shvati kako ne sanja. Nakon toga se sjela na krevet i povukla prekrivač do vrata. –Što...?- Pogledala je u Connora, koji je bio dovoljno pristojan da makne pogled. - Kralja nema, gospođice MacGregor. Mairi je odmahnula glavom, nije bila sigurna da li je kraljicu dobro shvatila. Nema? Kako nema? Odmaknula je kovrče sa lica i protrljala oči, pokušavajući shvatiti što se to dovraga događa. Zašto je Connor u njezinoj sobi? - Nestao je, a i vaš brat s njim. Mairi je trepnula, taj tren je shvatila što se dogodilo. Colin. Oh, dragi Bože, učinio je to. Rekao je kralju da je njegova kći još uvijek živa, pa je vjerojatno kralj inzistirao da ju ode vidjeti. - Znate li možda gdje su mogli otići... ili gdje su odvedeni?- nježni glas Mary od Modene je podrhtavao. Voljela je svog muža. Mairi je to vidjela noćas u njihovim nježnim dodirima. Što da joj kaže? - Da li ih je netko vidio ili čuo kako odlaze?- Osjetila je Connorov interes, osjetila njegove oči na sebi ali ih je izbjegavala. Neće mu dugo trebati da shvati ono što ona već zna. Hoće li on to reći drugima? Možda Sedleyu? Nije mu vjerovala. Kako bi i mogla kada joj je ostavio toliko slomljenih obećanja pod njezinim nogama? Ali sada to nije bilo važno. Sada mora postaviti svoja pitanja i znati za sigurno da je u pravu i da njezin brati nije otet zajedno s kraljem. - Nitko,- kraljica je pristojno odgovorila. Postajala je nervoznija, već je sumnjala kako Mairi nešto zna ali izbjegava odgovor. - Oprostite na mojoj neukosti, Vaše Visočanstvo, ali stražari su postavljeni oko cijelog Whitehalla i nitko ih nije vidio? - To je točno, gospođice MacGregor. Znale li možda kako je to moguće? Mairi je odmahnula glavom. - Žao mi je, ne znam. Na trenutak je pomislila kako će se kraljica izvikati na nju. Njezine male ruke stisnule su nabore haljine a usne su joj se stisnule prije nego li je pogledala u Connora. - Prati svaki njezin korak i sve mi prijavi.- Na izlasku pogledala je u Mairi. - Doviđenja, gospođice MacGregor. Željela je protestirati ali nije mogla. Svi su otišli. - Gdje su? Jedan je ostao. Oh, nije ju bilo briga niti da je sam kralj naredio, ali neće dopustiti da ju Connor prati u stopu po cijele dane. Noćas je bilo dovoljno. Kada se vratila u sobu nakon njihovog kratkog, ali bliskog susreta u Queenberryevim odajama, borila se da ne zaspi u suzama. Proklet bio! Otkrila se i stavila noge na rub kreveta. - Izlazi!- Naredila mu je u spavaćici, marširajući do vrata da mu ih otvori.
Klub Brbljivica
- Mairi!- Njegova naredba ju je zaustavila. - Razmisli što si upravo učinila. Ako išta znaš, moraš to reći kraljici. Ako je ona zabrinuta na kraljev nestanak, kako će tek ljudi reagirati na vijesti? Koliko će trebati Princu Williamu da ih okrene protiv Katoličkog kralja? - Što to tebe zabrinjava, Kapetane? Na trenutak je izgledao kao da će ju zadaviti. Došlo joj je da se malo odmakne, ali nije. - Znači ti misliš da sam ja protestant? - Zašto ne bi bio? Dugo si s njima živio. Crte lica su mu se učvrstile. –Vjeruj što god hoćeš o meni. Znam da je tebi stalo, zato reci kraljici gdje je njezin muž. - Ja ne znam gdje je on. - Da li njegov nestanak ima ikakve veze s onim tvojim njuškanjem u Quensberryevoj sobi noćas? - Već sam ti rekla zašto sam bila tamo. - Da, jesi. Htio bih znati zašto te Cameroniani interesiraju. Dovraga, noćas je previše rekla. –Moj život više nije vaša briga, Kapetane. Pogledao je u njezine oči iza nekoliko zlatnih pramenova. Izgledao je ozbiljno... i opasno. - Dobro. Mislim da znam gdje Colin odvodi kralja. Sam ću reći kraljici. Odgurnuo ju je s puta, ali mu je opet prepriječila put. - Riskirao bi živote moje obitelji ako bi joj rekao u prisustvu njezinih čuvara?- Stisnuo je zube i u sebi prokleo. - Znači na putu su prema kući. - Mojoj kući,- ispravila ga je, iznenađena što nije prije shvatio. – Engleski Kralj je na putu prema mojoj kući sa malo ili bez zaštite, ali koliko ja znam na sigurnom s mojim bratom. Ne smiješ ništa reći pred stražarima. Nikome ovdje ne smijemo vjerovati.- Čak ni tebi. Gospode, molila se da je u krivu. Možda je promjenio svoju vjeru. To ne znači da bi izdao svoju obitelj, nije li? - Želim da se prisjetiš kako je vjerojatno kraljevu kćer izdao netko vrlo blizak njoj. Colin mi je rekao da nitko nije znao o njezinom postojanju osim onih koji su je čuvali. - Još je netko znao. - Da, još netko,- složila se. Usta su joj se osušila zbog njegovog pogleda, nagnuo je malo glavu u stranu te se nasmijao, kao da je razmišljao o onome što je on znao želeći saznati kako ona to zna. Koje god njegovo razmišljanje o Covenanterima i Williamu od Orangea bilo, on ne smije saznati što ona u tajnosti kod kuće u Skyu radi. – Zato su Colin i kralj otišli po noći. Zato ti moj brat nije rekao da ide. Tvoji ljudi su je vidjeli. - Oni ne znaju tko je ona. - Da si ih poveo sa sobom, saznali bi te bi znali gdje se nalazi. Ako je samo jedan zakleo svoju vjeru neprijatelju, koliko bi im trebalo da krenu na Camlochlin? Zakuni se da nećeš nikome reći.
Klub Brbljivica
- Zar misliš da sam toliko glup?- Dok je čekao na njezin odgovor, pogled mu je prešao preko njezinog mršavog tijela. Zacrvenila se i razmišljala da prekriži ruke preko svojih grudi. Neka gleda. Neka požali što ju je ostavio, što ju više nikada neće dotaknuti. - Nisam uopće mislila na tebe,- lagala je. –Ili je to toliko teško za shvatiti, Kapetane Grant? Njegova podignuta obrva i zadovoljstvo na njegovim usnama dokazivali su koliko uživa u njihovim raspravama. Možda uživa u tome što je jedni muškarac koji to može. – To nije toliko teško koliko pokušavanje da sam sebe uvjerim kako nisi najhladnija djevojka u Engleskoj, Irskoj i Škotskoj zajedno. - Da?- nježno je upitala, odbijajući mu pružiti zadovoljstvo kako ju njegovo cerenje provocira. – Znači priznaješ kako si ekspert sa ženama?- Uvijek je nekako znao spustiti glavu i pogledati ispod svojih obrva, ili je to možda bio njegov spori govor, uvjeren kako može parirati sa svim što mu ona kaže od čega su joj klecala koljena. - Pa, još nisam bio u Francuskoj, tako da ne mogu reći da sam ekspert. Stisnula je prstima svoju spavačicu kako ga ne bi zadavila. –Ne moraš biti skroman, Kapetane. Oboje znamo koliko si vješt u odvođenju djevojaka u krevet i nakon toga bježanja od njih.- To je bilo dovoljno da mu makne osmijeh sa lica. Trebala se osjećati pobjedonosno. Ali nije.- Sada, ako bi mogao- ... nastavila je hodati prema vratima te ih širom otvorila... – pronađi nešto one pristojnosti koju si nekada posjedovao i odlazi da se mogu obući. Osjetila je olakšanje kada je krenuo prema vratima. Biti u istoj sobi s njim, nasamo... ponovno – bilo je opasno za njezin zdrav razum. Međutim, kada je došao do vrata, jednom rukom ih je zatvorio a drugu stavio oko njezinog struka. Tvrdoglava djevojko,- rekao je, povlačeći je prema sebi. Spustio je usne na njezine i oteo njezino protestiranje snažnim poljupcem od kojeg su joj zaklecala koljena. Kvragu, možda se ponaša kao Englez, ali se ljubi kao gorštak. Jedan maleni dio nje se želio braniti, ali nije se mogla pomaknuti, nije mogla disati. Njegov jezik je istraživao njezina usta tražeći povrat svog vlasništva nad njom, koje niti jedan muškarac osim njega nije imao. Od brzih otkucaja srca joj se zavrtilo u glavi. Ili je možda to bilo od njegovog mirisa, njegovog izražajnog i posesivnog načina na koji ju je uhvatio, kao da nikada nije izgubio to pravo. Ali je. Prošle noći je bila budala što je dopustila da njezini stari osjećaji za njega izađu na površinu. Nije joj on nedostajao niti onaj život koji je oduvijek željela, ali joj je bio uskraćen. Nije ga htjela natrag... niti one snove koji su nekada gorjeli u njoj. Odmaknula se, nagnula glavu da ga pogleda u oči te ga nakon toga snažno ošamarila da mu je glava odletjela unatrag. Na trenutak je samo od boli kružio vilicom. Međutim, nakon toga je vratio svoj gladan pogled prema njoj i digao je s poda u svoje ruke. Odgurivala se, razmišljajući u strahu kako je samo brzo vratio njezine snove natrag u život. Nikada nije ništa drugo željela nego da ponovno bude njegova, da se svako jutro probudi uz njega, te da ga gleda kako se svaku večer igra sa svojom djecom. Nikada nije poželjela poljubac od nekog drugog, nečiji dodir, ne nakon Connora.
Klub Brbljivica
Nije se mogla obraniti od njegovog vještog napada, a čak i nakon što joj je glas u glavi govorio da ga zaustavi ona je ipak stavila ruke oko njegovog vrata. Snažno ju je naslonio na vrata, od čega su oboje ostali bez daha. Njezini prsti prolazili su po njegovoj kosi dok je on podizao njezinu nogu oko svog struka, zadržavajući je između hladnog drveta i njegovog čvrstog tijela. Kako da se brani kada ju je tako lako pripitomio u samo nekoliko poteza? Proždirao joj je usne svojima dok nije zastenjala, želeći ga, trebajući ga, jer joj je nedostajao više nego ikada. Ne! Bila je jača od ovoga. On ju je učinio snažnijom. Pobjedila je to sjećanje na njega. Zaklela se da mu više nikada neće vjerovati. Neće se vratiti! Bez obzira koliko je bilo dobro biti u njegovom naručju, u njegovoj blizini. Odgurnula ga je. On se odmaknuo, teško dišući, oči su mu sjajile dok je prelazio njima preko njezinog lica kao dragulji zarobljeni između svjetla i tame, ostavljajući je bez daha i bez zdravog razuma. - Mairi, ja...- što god je htio reći nije uspio jer ga je zaustavilo snažno kucanje na vratima. - Gospođice MacGregor? Mairi je zatvorila oči kad je čula glas Lorda Oxforda. Kada ih je ponovno otvorila, Connorovo prekrasno lice je još uvijek bilo tamo, tako blizu. Kako da mu odoli ako ga mora svakoga dana gledati? On je bio vrijesak koji se njihao po livadama, snažan vjetar koji je fijukao po maglovitim planinskim lancima. - Reci mu da ode,- šapnuo joj je pored sljepoočnice. Odmahnula je glavom. Dobro je da je Oxford došao. Očajnički je željela Connora da bi ga uspjela odbiti, ali njezino srce nebi preživjelo da ga ponovno izgubi. A izgubila bi ga. Možda ju podsjeća na dom, ali njegovo srce pripada Engleskoj. - Ostavi me,- dahtala mu je uz čeljust, gušeći se u riječima kako su izlazile iz nje. Odmaknuo je glavu kako bi ju pogledao, kao da je nikada prije nije vidio. Okrenula se kada je prišao vratima. Bez da je pričekao da se malo upristoji, odmaknuo ju je iza sebe i otvorio vrata. - Oxfored, kojeg vraga u ovo vrijeme radiš ispred njezine sobe?- Kako nije mogla ništa vidjeti, prislonila se na Connora da čuje Henrya. Jadan Henry. Kako bi se neki mršavko uspio nositi protiv ovakve sile? Udarila je Connora laktom u leđa. - Došao sam da ju otpratim na doručak.- Nakon što ga je piknula laktom malo se pomaknuo u stranu pa je bolje čula. - To ću ja napraviti,- Connor ga je obavijestio. – Ugodan vam dan. - Zalupio je vratima te se okrenuo prema njoj. - Da li te svaki dan prati na doručak? Ponovno kucanje na vratima zaustavilo je njezin odgovor. Ovoga puta se Connor nije trudio da ju sakrije kada ih je otvorio. Nije mu se niti obratio, već je pogledao preko njegovog ramena i rukom pozvao drugog čovjeka. - Poručniće Drummond, odvedite ovog čovjeka dolje i ne dopustite da se više vrati ovdje. Ako odbije, odvedite ga kraljici.
Klub Brbljivica
Mairi je gladala kako se naslonio na vrata nakon što ih je zatvorio i postavio svoj pogled ravno na nju. - Možeš ti bolje od ovoga, Mairi.- Okrenula se. Sada se nije htjela svađati s'njim. Njezini osjećaji su nakon njihovog poljupca bili previše načeti. Njezine usne su još uvijek drhtale, kao i ostatak njezinog tijela. Koji gad! Kako se samo usuđuje, pokušava se vratiti u moj život? Kako si samo uzima za pravo govoriti da je neki čovjek slabašan i nikakav u usporedbi s njim? Htjela je nastaviti sa svojim životom, zaboraviti ga. To joj je bilo potrebno, a sada se vratio kako bi joj uništio svaku šansu da bude sretna s Lordom Oxfordom – ili nekim drugim. - Izlazi van. - Neću. Neće? Taj arogantni ...! Stišćući šake, zastala je i pogledala oko sebe. - Kako to misliš da nećeš? Želiš li bodež posred očiju? Osmjehnuo se oduševljeno; željela mu je skočiti u naručje. – Naredili su mi da pratim svaki tvoj pokret, sjećaš li se? Bio je u pravu. –To će se promjeniti kada kažem kraljici ono što znam. Slegnuo je ramenima, - Do tada... Ugrizla se za jezik i otišla od njega. - Dobro, Kapetane. Nisam mislila da ste jedan od onih kojem zadovoljstvo ovisi od prisiljavanja žena na ispunjavanje vaših naredbi. Nasmijao se, a taj zvuk je prošao kroz nju kao pjesma koja opsjeda livade. - Kako li sam samo uspio zaboraviti tu pretpostavku za vrijeme svih ovih godina moje prevare? Otvorila je svoj sanduk i izvadila čisti safirno plavi tartan, te grimizno- plavi prsluk. - Nema sumnje, postao si jako vješt u skrivanju svojih najtamnijih osobina.- Bilo joj je teško zadržati ležeran ton radi sjećanja na njegova senzualna, zahtjevna usta i griješan dodir. Prije nego li se uspjela zaustaviti, pomislila je da li su i druge žene koje je odveo u krevet uživale u njegovoj dominantnoj strasti. Bio je pažljiv s njom kada su prvi puta spavali, ali tada su bili mladi, neiskusni. Prije nego što je otišao ponovno su spavali zajedno, želeći se uvjeriti kako ga neće zaboraviti dok nije tamo. Željela ga je tjednima... i nije zaboravila. Ostao je naslonjen na vrata, gledajući u njezine listove dok je podigla spavačicu. Stvarno će ju gledati dok se presvlači! Dok je podizala meku tkaninu gledala je u njega, a njegov je osmijeh nestao. Na koji način bi ju sada uzeo da mu dopusti? To sada neće saznati, ma prokleta bila, jedan dio nje je ponovno želio spavati s njim. Željela je ponovno osjetiti njegove snažne ruke na sebi, ponovno čuti njegov dubok, malaksav glas kako joj govori da je samo njegova dok ulazi u nju. Ruka joj je zadrhtala kad je posegnula za bodežom na njezinom bedru. Srećom, njegovi refleksi su bili brzi dok je njezina oštrica poletjela te se zabila nekoliko centimetara od njegove glave. Zabrinuto je pogledao u dršku iznad svog ramena pa u nju. - Tvoje ciljanje se poboljšalo. - Okreni se jer te slijedeći neće promašiti. Kvragu, izgledao je kao da će krenuti na nju. Ostali noževi su bili skriveni u kovčegu. Neće ih uspjeti na vrijeme izvući. Nije niti htjela. Ali srećom, okrenuo se prema
Klub Brbljivica
vratima bez ijedne riječi. Brzo se skinula, gledajući ga cijelo vrijeme. Prsti su joj se tresli dok je zakopčavala malene kamene gumbiće. Bilo je malo teže sa njezinim dugim tartanom ali je uspjela staviti broš bez da se povrijedila i zavezala remen oko struka. - Gotova sam,- rekla je pomalo zadihano, i sjela na krevet da obuje čizme dok je on izvlačio nož iz vrata. - Sviđa mi se tvoja skromnost, Mairi,- rekao joj je vraćajući joj njezino oružje. Nadam se da ćeš tako žestoka biti i s Oxfordom ako nešto pokuša. Uzela je prvu stvar koju je mogla i bacila prema njemu. Uhvatio je spavačicu i pridignuo ju do nosa. - E ovo je,- rekao je, mirišući tkaninu te ponovno postavljajući svoj vatreni pogled na nju, - pravo smrtonosno oružje.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 10 - Nadala sam se da će ti usmjerena pažnja Kapetana Granta na tebe ubrzati priznanje. Ali da je uspio u manje od sat vremena?- Kraljica je gledala Mairin naklon pa nakon toga pogledala u Connora iza nje. - Ne voli te baš previše. Stajali su sami u privatnom kraljičinom salonu, kao što je Mairi i tražila. Connorova lijepa prznica zahtjevala je da i Connor bude s druge strane vrata, ali on je to odbio. Brinuo se kako će kraljica reagirati kada sazna gdje je Mairin brat odveo kralja. Bio je tu kako bi zaustavio da ijedan Macgregor ostane bez glave, naročito Mairi. - Da, ne baš previše, Vaše Visočanstvo,- složio se. - Pitam se zašto?- kraljica je bila zbunjena. Nije očekivala odgovor, već se sjela i čekala da oni sjednu nasuprot nje. –Moj suprug,- rekla je minutu kasnije, potpuno okrećući svoju pažnju na Mairi. – Što mi imaš za reći? Mairi nije ustuknula na kraljičino ispitivanje. Connor joj se htio osmehnuti. – Bojim se, više nego što vi želite znati. Kraljica je trepnula, ali koje god je strahove Mairino upozorenje uzburkalo u njoj to nije pokazala. - Kako da znam da je to što govoriš istina? - Imat će te potvrdu od Kapetana Granta za svaku riječ koju izgovorim, ili neću ništa reći. Connor je pogledao u kraljicu, ali prije nego joj je kimnuo pogledao je u Mairi. - Ne znam da li je to dovoljno, jer ga jedva poznajem. Tvoje loše mišljenje o njemu tjera me na sumnju kako je jedan od vas pouzdan. Da, Connoru se isto tako nije sviđalo njezino loše mišljenje o njemu, ali sada nije bilo vrijeme da se s tim zabavi. Ili na golicavo sjećanje njezine noge oko njegovog struka i slatkih usana, gladnim za njegovima kao i njegove za njezinima. - Zašto si mi pokušala zatajiti ovu informaciju kada sam bila kod tebe?- Kraljičino pitanje mu je vratilo misli na bitnije stvari. - Jer nismo bili sami, a ono što vam kažem mora ostati tajna. Samo se nekolicini nas može vjerovati. - Recite onda, gospođice MacGregor. - Dobro. Vaš muž je na putu u Camlochlin. - Camochlin? - Moj dom,- Mairi je razjasnila. - Zašto je novi kralj na putu u Škotsko gorje? Mairi se promeškoljila u stolici. - E tu stvari postaju malo.... delikatnije. Vidite, vaš suprug odlazi u gorje da se sastane sa svojom kćeri. - Njegove kćeri su ovdje u Whitehallu, gospođice MacGregor. Kapetane...- kraljica se okrenula prema njemu, - ... zašto si ju doveo, da se poigrava sa mnom?
Klub Brbljivica
- Nisam, Moja Kraljice,- rekao je nježno. - Gospođica MacGregor govori o kraljevoj pravoj prvorođenoj kćeri. Cijeli svoj život je skrivena u Opatiji, odgojena u tajnosti kao Katolik. Kao da se pomalo ozarila. Pogledala je u njega očima širom otvorenim i pomalo blijeda. – Masakr u Opatiji. James je bio jako tužan odkada je saznao za to. - Mislio je da je njegova kći jedna od mrtvih.- Mairi je nastavila. - Ali nije. Moj najstariji brat ju je spasio od Admirala Gillesa kojeg su poslali da ju ubije. Brat i njegovi ljudi našli su se s Kapetanom Grantom koji je bio na putu za Whitehall. - Znači vidio si ju?- kraljica je upitala Connora. – Da li je istina? Da li je ona kraljeva kći? - Vjerujem da je, iako mi sama to nije rekla. - Vaš suprug je to potvrdio mome bratu. Čuvši to po prvi puta, Connor se okrenuo prema Mairi. Dovraga, Colin mu to nije rekao. Zašto? - Zašto mi nije rekao?- Glas Mary od Modene je postao tih, skoro nečujan. - Nitko za nju ne zna. - Kako su je onda neprijatelji pronašli? Mairi je po prvi puta pogledala u Connora odkako su došli kod kraljice. – Mora da ju je jedan od njezinih čuvara odao. - Razumijem,- kraljica je promrmljala. – Bila si u pravu što mi to ranije nisi rekla. Ali kako sa sigurnošću možeš znati da kralj nije otet? Možda je tvoj brat htio pomoći pa su i njega oteli. - Da je moj brat pokušao nešto zaustaviti, onda bi to i učinio,- Mairi ju je uvjeravala. – Znam da su svojevoljno otišli jer nitko ništa nije vidio. Moj brat je vrlo oprezan. Jedino što me zabrinjava je to da su otišli sami. Colin zna koliko je put opasan, baš kao i kralj... - Nisu otišli sami,- kraljica ju je prekinula. – Trideset kraljevih ljudi je s njima. - Onda su stvarno otišli za Camlochlin. - Hoće li kralj tamo biti siguran? - Nigdje na svijetu nije sigurnije, Vaše Visočanstvo,- Mairi je rekla s ponosom u glasu. - To je dobro za čuti,- kraljica je s olakšanjem odgovorila. – Ako je sve ovo istina, mom suprugu će trebati prijatelji koji su mu vjerni. - Ima ih u MacGregorima,- Mairi joj je obećala. - Kao i u Grantima,- Connor je nastavio, pogledavši u Mairi i primjetivši kako ona gleda u njega. Namignuo joj je, a ona je okrenula glavu. Dovraga, nije ju mogao maknuti iz glave. Nije ju smio poljubiti, dodirnuti. Ne kada je znao da mu može odoljeti. Pa pokazala je svih ovih godina koliko je čvrsta. Ali da ga odbije radi Lorda Oxforda? Kvragu, čim je čula njegov glas postala je hladna kao žena koju su pronašli s ljubavnikom. - Imam još jedno pitanje za vas, gospođice MacGregor,- kraljica je rekla, želeći njezinu pozornost ali i Connorovu. – Iskreno za oboje. Ako nikome ovdje ne možete vjerovati, kako znate da možete meni vjerovati, ako sam kralj nije mogao?
Klub Brbljivica
- Jer ga volite,- Mairi joj je jednostavno odgovorila. –Vidjela sam to u vašim gestama, u vašem pogledu za večerom. Kraljica se nasmijala po prvi puta. –Znači znaš o ljubavi? Mairi je pročistila grlo i pogledala Connora. – Moj otac i majka djele jednake poglede. - Razumijem.- Kraljici je i dalje ostao osmijeh na licu te je ponovno pogledala prema Connoru. - Koliko znam vi ste odrasli u gorju, kapetane. - To je istina,- priznao je. –Moja obitelj živi u Camlochlinu. - S MacGregorima. Connor nije znao u kojem pravcu njezina pitanja idu, ali sudeći po njezinom interesu za njega i njezinom lukavom osmijehu, vjerovao je da idu u pravcu prema Mairi. Nadao se da je u krivu. - Znači sigurno je za pretpostaviti da ste vas dvoje odrasli zajedno. - Jesmo,- priznao je, iako baš i nije htio. Nije mu se sviđalo kamo ovaj razgovor ide. Dok je postavljala ranija pitanja, Connor se ugodno iznenadio shvativši da je pametna poput Mairi, jer je kralj s toliko neprijatelja trebao odvažnu i inteligentnu ženu. Ali kada je razgovor krenuo prema njemu i Mairi, nije želio da ga se preispituje. - Mislim da je za sada nabolje,- rekao je, pokušavajući je odmaknuti od trenutne teme natrag na prijašnju, - ako Vaše Veličanstvo kaže svojim sljedbenicima kako je kralj otišao u Edinburgh kako bi se našao s novim Rojalističkim Parlamentom. - Da.- Nasmijala se. – Iako je nekih par tjedana ranije, nitko neće posumnjati. Imate moju zahvalnost, Kapetane. I vi isto- okrenula se prema Mairi,- jer ste mi rekli da je kralj na sigurnom iako ste mogli to zadržati za sebe. Imam još samo jedno pitanje za vas prije nego mi Kapetan Grant ispriča o kraljevoj kćeri. Mairi je kimnula i čekala da nastavi. - Zašto vaš kapetan nije otišao u Camlochlin s kraljem, niti mu je rečeno da idu? Mairi se nasmijala. – To je sigurno bilo Colinovo maslo.- Nastavila je kad je kraljica zbunjeno podigla obrvu. – Ni moj brat ga baš previše ne voli. - Hmm.- Kraljičin mudar pogled zastao je na Connoru. – Interesantno. Zajedno su napustili odaju četvrtinu sata kasnije. Mairi je koračala prema stepeništu dok je Connor zatvarao vrata. Nijedno od njih nije progovorio ni riječ. Ubrzao je korak iza nje i uživao u pogledu. Do sada, dan nije bio tako loš. Upravo su proveli više vremena zajedno nego u zadnjih sedam godina, a ona ga nije ubila. Dobro, gađala ga je bodežom, ali nije mu pokušala okončati život. Ipak je to razlika. Možda, kako mu je njegovo blesavo srce govorilo, neće biti toliko teško provoditi svaki dan zajedno. - Više me ne moraš pratiti u stopu, Kapetane Grant,- rekla mu je bez okretanja. Ili ne. - Znaš li onda drugi put do Banket kuće, gospođice MacGregor? - Možda kroz tamnice? Mogao bi pogledati? Nasmijao se i stavio ruke iza leđa. – Ovdje nema tamnica. Sada zatvaraju ljude u zatvor. Sjećaš se? Jučer smo o tome razgovarali. To me podsjetilo, što... - Dobro, onda ne moraš sa mnom pričati,- prekinula ga je.
Klub Brbljivica
- Ne pričam. Ti pričaš sa mnom. Zaustavila se i okrenula prema njemu. Puno puta u svom životu gledao je te oči kako prolaze kroz čovjekovu dušu te ga tjeraju da pobjegne radi svoje neadekvatnosti. Bila je odlučna ali i tvrdoglava djevojka, vjerna Škotskoj kao i njegovo srce njoj. Od njezinih pametnih usta i sočnog jezika, do malog arsenala kojeg je skrivala ispod haljine, sve na njoj ga je očaravalo koliko god se on protivio. Tako je uvijek bilo. Zarobila mu je srce te ga nikada nije pustila. Došao je do nje, mičući ruke s leđa. Stisnula je zube zbog njegovog nakrivljenog smješka. Dovraga, od te iskre u njezinim očima htio ju je potpuno osvojiti. Koliko god se borio protiv toga, kada god bi se svađala s njim taj osjećaj se vratio. - Ono što se dogodilo između nas u sobi bila je pogreška koju ću požaliti do kraja svog života. Nije primjetio kako je stavio ruku oko njezinog struka dok njezine sočne usne nisu bile jako blizu njegovih. Morao je to iskoristiti. Kada se pokušala izvući iz njegovog zagrljaja, savio ju je u leđima i stavio ruku na njezin potiljak kako bi ju smirio. Jezik mu je poletjeo između njezinih zubi te ga je gurnuo duboko unutra. Iznenadilo ga je da tako otrovna usta imaju toliko fin okus. Želio je više, pa je okretao jezik oko njezinog kao razbuktali plamen. Zvuk koraka mu je skrenuo pažnju. Nažalost, morao ju je prestati ljubiti te se okrenuo da vidi kraljicu i njezina četiri čuvara, trojicu koju je jako dobro znao. Pustio je Mairi kad ga je kraljica pogledala. Nije baš bio potpuno svjestan Mairinih ruku na njegovim ramenima dok mu nije okrenula glavu da ju pogleda. Tada ga je snažno koljenom lupila u međunožje. Dok je padao na pod učinilo mu se kao da se jedan od čuvara nasmijao. Najvjerojatnije Nick Sedley. - Hajde, Kapetane, ustanite se.- Kraljice se zaustavila iznad njega. - Na doručku ću izreći objavu i želim da budete prisutni. Gospođice MacGregor...- nemilosrdno je nastavila prije nego ju je stigao poslušati te se okrenula prema Mairi, - ...izgleda da vam treba pratioc koji će vas štititi od vašeg pratioca. Štititi je? Nije li on taj koji leži na podu? - Morat ćeš nam kasnije više ispričati o 'staroj prijateljici', Grante.- Connor je pogledao prema Sedleyevom nekako razvratnom pogledu. Može mislit kako bude. Odbio je kad mu je poručnik pružio ruku da mu pomogne ustati. - Tko je ona?- Richard je upitao dok se Connor ustajao. - Ona je kći stariješine MacGregora,- Edward je odgovorio umjesto njega. – Ne sjećaš se kada je prije nekoliko dana sjedila za njihovim stolom? Recite mu, Kapetane Sedley...- lagano je udario kapetana, - ...govorili ste o boji njezinih očiju. Čim se potpuno ustao, mrko je pogledao u Sedleya. –Njezine oči nisu tvoja briga. - Da?- Sedley ga je izazvao kad ga je Connor zaobišao. – Onda je ona vaša? - Da,- Connor je potvrdio. – Ona je moja.- To nije bila istina, ne više, ali ako će to držati Sedleya podalje nje, onda dovraga s istinom.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 11 Bože pomozi, ovaj dan jednostavno ne može biti topliji. Mairi je žmirkala na suncu te je bila sretna što ju je ruka Lorda Oxforda pridržavala kada joj se zavrtjelo u glavi. Kimnula je na nešto što je rekao, pa čeznutljivo pogledala prema hladovini. Kako je dovraga netko mogao ovdje živjeti? Nedostajao joj je hladan povjetarac i debela deka koja ju je grijala po hladnim noćima. Kada je tek došla u Englesku, mislila je da su svilene lepeze, kojima su dame mahale, samo glupo prikrivanje njihove stidljivosti. Ali sada je i ona koristila jednu lepezu. Nije joj pomoglo niti to što je cijeli dan vodila borbu sa svojim mislima. Bila je potpuno iscrpljena – a za to može zahvaliti Connoru Grantu. Kako se samo usudio poljubiti je, i to ne jednom već dva puta, kao da je ona njegovo vlasništvo? Trebala se snažnije boriti prvi puta kada se to dogodilo u njezinoj sobi. Ali kako da se dovraga bori kada su je njegove gladne oči proždrljivo gutale? Bože pomozi, ali ljubljenje s njim je kao... buđenje u Camlochlinu na prvi dan proljeća, kada su boje prekrivale livade a miris vrijeska ispunjavao hladan i svjež zrak. Taj poljubac joj je probudio osjetila kao da je cijelo ovo vrijeme spavala sve do trenutka kada su njegove usne dotakle njezine. Koliko ga je obožavala, prateći ga od prvog dana kad je prohodala. Mislila je da više nikada neće biti sretna nakon što je otišao, ali svoju snagu je pronašla u oštrici, to joj je povratilo strast, ne prema muškarcu već ovoga puta radi povoda. A sada se vratio, vraćajući na površinu njezine stare snove, njezine zaboravljene želje. Plašilo ju je koliko je brzo podlegla njegovim čarima, spremna i željna da mu se ponovno preda. Uspjela je ostati smirena kad je bila pred kraljicom. Trenutak za divljenje jer je i on bio prisutan, on koji joj je sa svojom prisutnošću golicao maštu. Nikada mu neće priznati, ali bilo joj je drago što je tamo bio s njom. Ne radi nervoze što sjedi s kraljicom, već jer se brinula o pričanju u ime svoje obitelji. Podržao je svaku njezinu riječ, baš kao i prije kad su bili djeca i kad je trebala stajati ispred svog oca kad je napravila neku nepodopštinu s njim i Tristanom. Možda je izdao Škotsku, ali nikada neće izdati njezinu obitelj. Bila bi glupa da drugačije pomisli. Osim toga, već je znao da je kraljeva kći odvedena u Camlochlin. On je donio vijest njezinom ocu. Ali ipak, bilo bi joj draže da je ostao izvan sobe kad je razgovarala s kraljicom. Borba je ponovno počela kad je rekao kraljici o njezinoj pokćerki koju nikada nije upoznala. Njegov osmijeh, malaksav kao ljetni povjetarac, ubrzao joj je otkucaje srca i uzburkao krv. Njegov profil uz svjetlost vatre bio je očaravajuć kao i njegov ostatak. Sa ravnim nosom i snažnom zlatnom vilicom – isklesanom po nekom antičkom grčkom bogu – bio je oličenje muškosti. Od samog pogleda na njega osjećala se nježnom i ženstvenom. Kad je Mary od Modene završila sa svim svojim pitanjima Mairi je bila spremna otrčati do svoje sobe. - Gospođice MacGregor? - Da?- Okrenula se prema svom pratiocu. Zašto se ne može zaljubiti u ovako dragog Henrya?
Klub Brbljivica
- Upitali ste me za Grofa od Essexa i mislim da niste čuli niti jednu riječ koju sam rekao. Malo ste mi crveni. Jeste li dobro? - Možda bi trebali ući,- predložila mu je kad je u svojoj glavi vidjela Connora kako oblizuje usta prije nego što ju ljubi. - Bojim se...- Lord Oxford je zastao da se nakloni starijem paru koji je prolazio pokraj njih, - ... da će unutra biti još gore, draga damo. - Ali sunce... - Pogledajte!- Pokazao je prema svom ocu i mladoj dami pokraj njega. –To je moja sestra, Elizabeth! Sjećate li se? Rekao sam vam da danas dolazi.- Rekao mi je? Mairi se nije mogla prisjetiti dok ju je primao za ruku. - Dođi, želim da ju upoznate. Bio bi joj draži da ju nije vukao i tjerao da brže hoda po ovom suncu, ali i radi ove perike na njegovoj glavi od koje je izgledao kao da mu prokleta ovca leži na glavi. - Nije li vam vruće ispod te perike?- odjednom je ponovno osjetila vrtoglavicu dok ju je vukao prema njima. - Lizzy!- Lord Oxford ju je najednom pustio ta je skoro odletjela u drugu stranu. Kada si stigla? Mairi se uspravila, odmaknula tartan s vrata i zamahnula lepezom. Sve bi dala da sada stoji na kiši kao onda nakon plesa s Connorom... Podigla je pogled, psujući kapetana Granta što je okupirao njezine jedine osvježavajuće misli. Henry, Elizabeth i njegov otac su gledali u nju – čekali nešto. Trepnula je. Da li ju je Henry predstavio a ona nije čula? - Gospodaru. - Naklonila se grofu pristojno. Kad se ispravila strašno joj se zavrtjelo u glavi. – Lady Eliz...- Noge su je izdale ali je uspjela ostati prisebna dok je padala u ruke lady Elizabeth de Vere. Iskreno, Lady Elizabeth ju nije uhvatila već je ispružila ruke kako Mairi ne bi pala na nju. - Makni se s mene!- Ladu Elizabeth je vrusnula u Mairino uho te ju odgurnula. –Henry, je li ona pijana? - Naravno da nije, Lizzy. Ona je... - To je radi vručine.- Mairi ju je htjela mrko pogledati ali joj je sunce smetalo za oči, oslijepljujući je. - Nije me briga!- Savršeni zlatni uvojci Lady Elizabeth poskakivali su oko njezinih ušiju dok se okretala prema svome ocu. – Ne želim da me dodiruje krivovjernica! Mairi je širom otvorila oči te se molila Bogu da ne padne u nesvjest. Sjena se nadvila nad nju, pa je na jedan blaženi trenutak, zaboravila njezinu izjavu i uživala u hladu. Sve dok nije pogledala tko joj je pružio tu blaženu hladovinu. - A tko je, molim vas, ovo?- Ogromne zlatne oči Lady Elizabeth raznježile su se na Connora te pratile njegovu ruku koju je stavljao oko Mairi. - Kapetan Grant.- Connor joj je rekao i lagano joj se naklonio. - Ah, sin Grofa od Huntleya. Mairi je poželjela šamarom izbrisati smješak s Elizabethinog lica. Ako zna tko je Connorov otac, onda zna da je Connor gorštak. Baš prikladno od nje da njega ne smatra krivovjernikom. Ali opet, možda više i nije.
Klub Brbljivica
- Titula dobivena brakom,- Henry je suhoparno rekao. Mairi je osjetila kako se Connor zgrčio, ali kada je okrenula glavu da ga pogleda, ugledala mu je ozaren osmijeh. – Titula dobivena kad je moj otac pomogao da se Kralj Charles vrati na tron. - Da,- Elizabeth je odgovorila oduševljeno. – Vi ste kraljev rođak! Hoćete li mi pokazati posjed. Tek sam stigla i ja... - Možda neki drugi puta, moja lady,- Connor ju je prekinuo, što je oduševilo Mairi. – Kad odvedem gospođicu MacGregor sa sunca.- Bez da im je više rekao ijednu riječ, sagnuo se i podigao Mairi u svoje ruke. Od njegovog naglaska jedva je uspjela ostati svjestna. Dovraga, neće se onesvjestiti pred Elizabeth od Vere. Iako nije ništa bolje što ju nose. - Connore, spusti me.- Nadala se da ju neće poslušati, a to nije imalo nikakve veze s tim koliko joj je ugodno u njegovim rukama, ili koliko ju nježno nosi. Dobro, to je jedan od razliga. Drugi je bio da jednostavno više ne može disati u ovom vunenom tartanu te je osjećala kao da su joj se kosti počele lagano topiti. Bojala se ako on napravi ono što ona traži od njega, da neće moći stajati i da će pasti na pod. Ipak, biti odnešen kao invalid.... i još k tome da te gleda vještica zlatne kose. To je bilo dovoljno da joj krv proključa. Mahala je lepezom, proklinjući sunce i njezinu slabost. –Dobro sam i mogu se brinuti sama o sebi. - Nisi dobro.- Pogledao je prema njoj, tako blizu nje, pa je Mairi odlučila kako je on štetan za njezino zdravlje baš kao i sunce. – Prestani biti toliko tvrdoglava i zahvali mi što sam te izbavio od one griješne trojke. - Hvala ti,- rekla je tiho. Kada se nasmijao, pogledala je u Henryevu sestru preko njegovog ramena i vidjela kako ih još uvijek gleda. Nije joj se sviđala. Da li se Connoru sviđala?- Izgleda da se sviđaš Lady Elizabeth. Slegnuo je ramenima, lijeno pomicanje mišića koje je Mairi osjetila sve do nožnih prstiju. - Nisam primjetio. Koji je to prokleti odgovor? Zar je slijep? Poželjela je da ju spusti na tlo kako se ne bi osjećala kao dijete kada mu kaže da je lažov. - Lijepa je, Connore.- Suzila je oči čekajući na njegov odgovor.. Pogledao je preko svog ramena prema Elizabeth. - Misliš? Mislim li? Čak i dok je vrištala na nju, Mairi nije mogla poreći njezino lijepo lice i tijelo. Vjerojatno nije trebala ništa drugo napraviti nego zatreptati svojim raskošnim trepavicama da svaki muškarac padne na koljena. Da, ali koja žena ne bi željela Connora? - Pa, nije me niti briga što ti misliš o njoj.- Prekrižila je ruke i okrenula glavu od ushićenja u njegovim očima. Htjela je ukopati svoje lice na njegova prsa, kada je ugledala kraljeve goste kako ju zabrinuto i prezirno gledaju. - Zašto ne čuvaš kraljicu?- upitala je, meškoljeći se da ju spusti. - Već je obavjestila ljude o kraljevom odlasku u Edinburgh. Mene više ne treba. - Niti ja, zato ubrzaj korake kako ne bih došla u iskušenje da ti bacim još jedan bodež prema glavi.- Srce joj se stisnulo u grudima kada je čula njegov smijeh i kad su je
Klub Brbljivica
njegove ruke povukle bliže. - Kako sam uspio ostati živ s tobom? Sjećaš li se kada smo još bili djeca – mislim da si imala jedva pet godina. Uzeo sam ti lutku s kojom si se igrala pa si me lovila i na kraju plakala jer me nisi mogla uloviti? Oh, dovraga s njim, zašto spominje naše djetinjstvo? - Ako se slažeš, Connore, ne želim... - Bilo mi je žao što sam ti to napravio, pa sam ti vratio tvoju dragocjenu lutku. Nježno si je uzela natrag, poljubila je u glavu i zavitlala njome u moju glavu. - Nikada te nisam lupila s lutkom,- inzistrirala je, odbijajući se vratiti s njim u prošlost. - Ti si uvijek bio lažov i sada si. - Izgubio sam dva zuba. - Pa? Izrasli su ponovno, nisu li? Poslali su me u krevet bez večere radi tebe. - Nisam to znao,- priznao je tiho. Mislila je da će se izvinuti. –Od toga mi je barem malo lakše. Lutka je bila od drveta a moja usta su toliko otekla da sam jedva pričao i nisam mogao jesti dva dana. Unatoč njezinoj volji, nasmijala se – malo. Međutim Connor je to primjetio. Znači sjećeš se tog dana. - Ne. Samo sam razmišljala da li imam išta napravljeno od drveta u sobi da te sada mogu udariti. Da te ostavim bez riječi, e to bi me zadovoljilo. Njegov širok osmijeh pao je na nju kao sjeverni vjetar, stimulirajući njezina osjetila, zaslijepivši njezino srce. Proklet bio. - Hajde, Mairi,- rekao je tihim šapatom od čega su joj mišići zadrhtali. –Ako prestanem razgovarati s tobom, tko bi ti pomogao oštriti tvoj jezik? - To bi bilo vrijedno žrtvovati. - Ne misliš tako. Ali mislila je. Nije htjela razmišljati o onim dugim ljetnim danima spunjenim njegovim smijehom. Kada je bio njezin. Vježbao li on ili vodio ovce s njezinom braćom, njegove oči su uvijek pronašle njezine, nježno joj govoreći da bi radije bio s njom nego s nekim drugim. Ali to nije bila istina. Nije se htjela prisjećati. Tada su bili djeca.Glupa, nevina djeca. Što li je radila u njegovim rukama, uhom prislonjenim na njegovo srce? Trebala bi biti u Škotskoj, kilometrima dalje od njega. Trebala bi ga zaboraviti. Međutim, iako ga je njezin um odbijao, biti u njegovim rukama je bilo prekrasno. - Dovraga Connore! Što se dogodilo?- Clairin glas spasio je Mairi od zanesenog uzdaha. Njezino olakšanje se ubrzo pretvorilo u poniženje kada je pogledala preko njegovog ramena da vidi svoju dragu prijateljicu i kraljicu s njom, koja je bila iznenađena na Lady Huntleyino psovku. - Nije ništa strašno.- Connor ju je uvjeravao dok su se one žurile prema njima. – To je od vručine. Mairi je primjetila kako je kraljica pogledala u nju pa u Connora, te se lagano nasmijala. Dovraga, sviđala joj se kraljeva mlada žena. Bila je pametna i strastvena i staložena prema oboje. Mairi je prezirala izgledati tako slabašno u njezinim očima.
Klub Brbljivica
- Hvala vam, kapetane Grant.- Promeškoljila se u njegovim rukama. – Puno mi je bolje. Možete me sada spustiti. Nije niti usporio, već im je dobacio frustrirajući uzdah. - Jako je tvrdoglava. Dragi Bože, ubit će ga. Polagano, bolno. - Izgledaš mi malo blijedo, draga.- Claire je posegla rukom prema njezinom obrazu. - Treba je izvući iz ove debele deke koju nosi,- kraljica je konstatirala. – Odvedi je do mojih odaja. Reći ću svojim šveljama da joj pripreme novu haljinu. - Ne treba,- Mairi je odbila. – Stvarno, Vaše Visočanstvo, to nije potrebno.- Nema šanse da obuće englesku haljinu. Krajićkom oka primjetila je Connorovu rupicu na licu. Gad. Uživao je u njezinom poniženju. - Možda,- rekao je sa smješkom koji mu je htjela izbrisati s lica, - bi gospođica MacGregor željela da ju ja svaki dan unosim unutra. - Radije bih da me urone u kipuće ulje,- promrmljala je, nije ju bilo briga da li je tko čuo. Kada se nasmijao, lupila ga je laktom u trbuh i pomolila se u sebi da joj Bog da strpljenja kako ne bi ubila Clairinog i Grahamovog najstarijeg sina, mudrosti kako bi se prisjetila da on nije dobar za nju te snage da uspije odoljeti njegovom poznatom izluđujućem šarmu.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 12 Mairi je stajala ravno dok su joj kraljičine osobne sluškinje zakapčale beskrajne gumbe po leđima njezine posuđene trodjelne haljine. Bilo bi joj draže da se sama obukla, kao što to radi kod kuće, ali njezina kraljevska domaćica inzistirala je na pomoći jer se engleske haljine nisu mogle obući bez barem još jednih para ruku. Nije uživala u dotjerivanju kao neki Engleski snob, ali morala je priznati kako je tkanina prekrasna, čak mekša od vune i puno tanja. Prešla je rukama po lijepim naborima i stisnula zube. Kako može dopustiti da ju obuku kao jednu od njih? To što joj se kraljica sviđa je jedna stvar, dopustiti da ju Engleska promjeni je druga. Connor je podlegao njezinim ogromnim dvoranama i elegantnom stilu života. Ona neće. Ali opet, zašto je ona ovdje umjesto u svojoj sobi, da kvači broš na svoj tartan? Nije mogla dopustiti da čak i pomisli da je ovdje zbog Connora, i da mu bude još lijepša u engleskoj odjeći. Ne, to je od vrućine. Gorštački tartan je bio predebel za ovo sunce. To je to. Oblačenje u odjeću koju Connor više voli nema veze s tim. Raširila je dlanove po svom trbuhu i pokušala udahnuti. - Možda,- jedva je dolazila do zraka te rekla sluškinjama, - bi mogli ostaviti par nezakopčanih gumba. Malo je stegnuto. - Ali moja damo, ima dovoljno mjesta. Nije uopće jako stegnuto. Mairi je pogledala u ženu iza sebe. Naravno da je bilo previše stegnuto. Jedva je disala, a nije mogla dopustiti da Connor bude razlog tome. Kada je sluškinja spustila pogled na njezine noge, Mairi ju je bolje pogledala. Izgledala je nekoliko godina mlađa od Mairi. Njezina narančasto- žuta haljina bila je lijepo sašivena ali jednostavnih linija. Njezinoj kosi boje jantara, koja se nazirala ispod mrežastog pokrivala za glavu, nedostajalo je ukrasa i modernih kovrči ovog vremena. Nije bila kao ostale vještice koje su šetale prostranim hodnicima. - Kako se zoveš? - Judith, moja damo. - Izgovorila je s dobro izvježbanom pristojnosti. Ja sam druga kći Viscounta and Lady Astor. - Judith,- Mairi je rekla, neimpresionirana njezinom titulom. - Ja sam Mairi MacGregor. Ti nisi moja sluškinja, tako da me prestani zvati moja damo. Od toga se osjećam staro i naborano. Vrata sobe su se otvorila, spasivši Mairi od bisernih kopči za kosu za kojima je Judith posegnula. - Zašto to toliko tra...- Clairin glas je ulazio u sobu zajedno s njezinim koracima. Mairi, izgledaš prekrasno. - Znala sam da će joj grimizna svila lijepo pristajati.- Kraljica Mary se nasmijala, ulazeći iza Claire. - Gledaj kako joj savršeno pristaje. Mairi nije bila iznenađena što ih vidi zajedno nakon što su popodne presrele nju i Connora. Baš kao i kraljica, Claire je bila snažna žena koja je svoj život, srce i sreću držala pod kontrolom. Potpuno prirodno je da se njih dvije slažu, naročito zbog toga što kraljica vjerojatno nije imala prijateljicu u cijeloj palati – iako Mairi nije primjetila
Klub Brbljivica
njihovo prijateljstvo do ovog popodneva. Nasmijala se kad joj je kraljica prišla i lagano povukla nježnu svilu na njezinom boku. Stvarno su svi bili u krivu. Haljina je bila previše stegnuta. - Još uvijek sam iznenađena što je pristala da je obuče.- Claire se stala s njezine druge strane, polizala svoj kažiprst i srednji prst te joj zagladila kovrču koja joj je pala preko čela. - Možda je odbacila svoje nezgrapne, manje laskave haljine radi ljepuškastog Lorda Oxforda.- Kraljica je namignula prema Claire i stala iza Mairi da joj zakopča ostatak gumbiju. Mairi je stisnula zube i izbjegavala kraljičin nježan osmijeh. Connorova majka je jako htjela da se Mairi uda za njega, vjerojatno isto koliko i sama Mairi. Pokušala je braniti svoga sina tokom godina, ali na kraju je postalo previše teško govoriti o njemu tako da su obije prestale. - Lord Oxford je već pitao da li te može večeras pratiti u kazalište,- kraljica je nastavila. Njemu se sigurno sviđaš. - Kazalište?- Mairi je ukočeno upitala. Još jedan engleski mamac koji je željela izbjeći. - Nikada prije nisam bila na nekoj predstavi. - Od sada ćeš vidjeti mnoge. Gospođice MacGregor.- Kraljica ju je primila za ramena te ju okrenula prema sebi. - Da mi nisi rekla gdje mi je muž otišao, cijelo vrijeme bi umirala od straha da su ga neprijatelji odveli, možda i ubili. Vjerovala si mi i radi toga sam ti dužna. Ako ti se sviđa Lord Oxford, onda ću razgovarati o tome s mužem čim se vrati. - Zahvalna sam vam, Vaše Visočanstvo.- Mairi je omahnula glavom i pogledala u stranu. - Ali ja ne želim muža. - Koješta.- Kraljica se nasmijala i kliknula jezikom po nepcu. - Ne postaješ nimalo mlađa. Koliko ti je godina? - Dvadeset dvije. Kraljica je raširila oči. - Moramo ti brzo naći muža! Možda sina od Baroneta od Aylesforda. Ne mogu se sada prisjetiti njegovog imena. - Pogledala je preko Mairine ruke u Claire. - Lady Huntley, da li se vi možda sjećate njegovog imena? - Kapetan Nicholas Sedley. On je jako zgodan. Mairi se polako okrenula da ju pogleda. Da li je poludjela? Kapetan Sedley je mornarički časnik u floti Princa Williama. Ne može biti gori odabranik za nju. - Tako je! Sedley!- Kraljica se malo odmaknula od Mairi da je dobro pogleda te da vidi da li se još nešto treba na njoj izmjeniti. - Koliko sam čula, dolazi iz jako dobre obitelji,rekla je više Claire nego Mairi. - Naravno, nakon što objavimo zaruke s njim ili Lordom Oxfordom, morat će prekinuti sve veze s vašim sinom, Lady Hartley. Njegovo ponašanje s njom je nepristojno.- Pogled joj se vratio na Mairi. - Naročito nakon što si mu jasno pokazala da ti se ne sviđa. Slažeš li se? Mairi je trepnula. Prekinuti sve veze s Connorom po naredbi trona? To je njoj trebalo. Trebala bi se radovati. - Ma ne... Hoću reći... ne želim se udati za nijednog od njih.- Ali dovraga, stvarno ne postaje mlađa. O braku nije niti pomišljala sve dok
Klub Brbljivica
ponovno nije vidjela Connora. Bila je sretna životom koji ima: ratnica – dobro, ratnica u tajnosti. Nije više htjela majčin način života. Željela je Clairin način. Iako se i Claire udala za muškarca kojeg voli... koji jednako voli i nju. - Trebale bi te ostaviti da završiš s oblačenjem.- Claire se pomaknula da ju poljubi u obraz, te pokazala Judith da nastavi s poslom. - Nemoj dugo, draga,- Viknula je odlazeći prema vratima s kraljicom.- Imamo zaleđeno vrhnje večeras na večeri koje će se otopiti ako zakasniš. Kada su ostale ponovno same, Judith je uzela četku i započela češljati Mairinu dugu kosu. - Kraljica je u pravu, moja damo,- sluškinja je izgovorila iza nje.- Mairi,- ispravila se.Grimizno vam baš lijepo stoji... Mairi. Izgledate lijepo, ali... mogu li otvoreno govoriti? - Naravno. - Bojim se da će svi jedino primjetiti tvoj sumoran pogled. Bože pomozi, što je toliko prozirna? Ne želi se vjenčati samo zato što godine idu te ju nitko na to neće niti prisiliti. Željela je ići kući, možda se udati za gorštaka.... jednog koji nikada ne bi izabrao Englesku umjesto nje. Ako nema takvog, onda će se nastaviti boriti za očuvanje njezine religije i gorštačkih običaja. - Sara, kći Barona od Pembrokea i ja smo vas promatrali,- Judith je posramljeno priznala dok je uzimala bisernu kopču sa stola koja je pasala Mairinim posuđenim naušnicama. - Stvarno?- Mairi se okrenula i zainteresirano podigla obrvu. Judith je kimnula, njezine velike zelene oči prelazile su po Mairinoj kosi, razmišljajući gdje da joj stavi kopču. Najednom je podigla ruke. - Koliko je ima! Duga je do struka! Kao što sam i govorila – ti nisi kao druge žene ovdje. - Nisi niti ti. Judith je izmjenila smješak s njom. - Ti ne pudraš svoje lice niti mažeš usne. Tvoja odjeća je pomalo jednolična i otrcana. A još je nismo vidjeli razbarušenu od zabranjenog poljupca nečijeg muža. - Niti ćeš je ikada vidjeti,- Mairi se zaklela, diveći se sluškinjinoj transformaciji. U sekundi se preobrazila iz malog miša u brbljavicu. Mairi je skoro požalila što je željela da se ona osjeća ugodnije. Međutim, srčana Judith joj je odmaknula uznemiravajuće misli iz glave, kao kakva bi se frizura sviđala Connoru. - Trebat će puno kopči,- rekla je dok joj je Judith počela vezati kosu. - Bojim se da za to nemamo vremena. - Imate sreće što je kraljica izabrala dva moguća zaručnika, obojicu mladih. Kapetan Sedley je jako zgodan, ako mogu biti otvorena. Međutim, on je kao i njegov otac, ima nešto vražije u sebi i živi u Nizozemskoj. Da se mene pita, izabrala bih Lorda Oxforda, usprkos njegovom licu.- Prije nego je Mairi odgovorila, Judith je ispustila potišten uzdah. - Bojim se da će meni izabrati nekog starog i istrošenog. - Koga bi ti izabrala?- Mairi je upitala, žaleći ju što mora živjeti u nadi da se uda za nekog polu- mrtvog plemića. - Izgleda da moja prijateljica Lady Hartley ima pravo glasa kod kraljice. Možda bih joj mogla nekog predložiti a ona da to prenese kraljici.
Klub Brbljivica
- Oh, to bi bilo jako lijepo od vas!- Judith je izgledala kao da bi mogla zagrliti Mairi čak ju i poljubiti. - Da vidim. Nisam o tome baš previše razmišljala.- Tapšala je četkom po bradi pa se širom nasmijala. - Kapetan Grant bi bio dobar. Mairi je progutala knedlu. Pokušala je udahnuti ali ju je prokleta haljina gušila.Kapetan Grant? Sigurno znate za njegovo prevrtljivo srce. Nikada vas neće voljeti onoliko koliko voli svoju dužnost. Puno je ljepši od Kapetana Sedleya te je vjerojatno odveo više žena u krevet. - Ne bih znala ništa o tome. Bio je neko vrijeme u Glencoeu. Koliko znam, prije toga nije bio tako razvratan sa sluškinjama ovdje. Međutim u pravu ste što se tiče odanosti prema njegovoj dužnosti. Izgleda da se više brine o kralju i njegovoj sigurnosti – bare dok je kralj Charles bio živ – nego tko je u njegovom krevetu. Ne mogu pričati o nekom drugome, ali Saru i mene nikada nije pokušao zavesti. Zapravo, sada kada razmišljam o tome...- Judith je pogledala u Mairi, - ... vi ste jedina djevojka kojoj je posvetio toliko pažnje. Mairi se nije zacrvenila niti neće. Međutim dlanovi su joj se oznojili a soba se činila toplijom, pomalo zagušljivom. Pa i izgleda kako stalno hoda oko nje, kako ju prati dok ona misli da je sama, odbija izaći iz sobe nakon što ju poljubi. Dragi Bože, taj poljubac... - On je samo jedna obična bitanga koja želi ono što ne može dobiti. Zapamti moje riječi, Judith, jer ga ja jako dobro poznajem. Kapetan Grant je vrag. Možda nije toliko očit kao Sedley, ali je jednak kao on. On te ne želi samo odvesti u krevet. On će ti ukrasti srce i biti ćeš puna života, a nakon toga će te bez okretanja ostaviti kao što vojnik ostavi mrtvog neprijatelja na bojištu. Najbolje bi ti bilo da se makneš od njega što dalje možeš. Prestanimo više pričati o njemu, želim znati više o onom zaleđenom vrhnju kojeg imamo za večeru. Četvrt sata kasnije, Mairi je napustila kraljičine privatne odaje i krenula sama po hodniku. Nije gledala lica lordova i dama koji su prolazili pokraj nje. Nije htjela gledati kako joj se smiju, niti slušati njihove ironične šapate kako se gorštak pokušava uklopiti u prekrasne labudove oko sebe. Dovraga, osjeća se kao da manje pripada u ovoj svilenoj haljini nego u svom tartanu. Sa samo dva bodeža osiguranih na bedru i listu, osjećala se ranjivijom nego ikada. Kada je primjetila Lord Oxforda i njegovu sestru na kraju hodnika samo je ubrzala korak. - Gospođice MacGregor.- Henry joj je primio ruke i približio ih svojim usnama te ju promatrao svojim tamnim očima. - Izgledate prekrasno. Slažeš li se, Lizzy? Lady Elizabeth joj je dobacila kratak beznačajan pogled te prebacila svoj interes na njezine nokte. - Nisam znala da gorštaci posjeduju nešto takvo kao ovu finu svilu, ali ako ju to spriječi da ponovno padne na mene, odmah ću se zahvaliti onome koji joj je tu haljinu posudio. Mairi ju je odmjerila sa stisnutim osmijehom. Oh, što bi sve dala da se nađe s Lady Elizabeth u polju na tatinoj obuci. - Onda možete zahvaliti kraljici kada ju slijedeći put vidite. Njezin odgovor izmamio je željeni efekt od Henryeve sestre. Mucala je dok se Mairi okretala prema zmijinom bratu.
Klub Brbljivica
- Lord Oxforde, da li ste me došli otpratiti na večeru, ili vašu sestru u toalet? Izgleda pomalo bolesno. - Oh, Lizzy, da li si dobro?- Oxford ju je pokušao primiti za ruku ali ju je ona snažno odmaknula. - Da, budalo! Idi! Odvedi je a mene ostavi na miru! Naći ću nekog pratioca! Pobogu, žena se stvarno znala naljutiti. Zadovoljna što je Elizabeth tako reagirala, Mairi je provukla ruku oko Henryeve te se nasmijala hodajući s njim. - Nemoj te se zabrinjavati s Lizzy,- Henry joj je nježno rekao. - Ponekad zna biti malo razdražljiva. Ništa što jedan bodež ne bi riješio. - Ne zabrinjava me,- rekla je ljubazno se osmjehnuvši. Kvragu, mora pričati s Claire. Henry je bio dosta dobar čovjek, ali ako ju kraljica pokuša natjerati da se uda za njega, vjerojatno će na kraju ubiti njegovu sestru. I, pobogu, nije joj se svidjelo kako je skoro zadrhtao kada je oštrokonđa vrisnula na njega. Connor se sigurno ne bi povukao, međutim nije ga htjela ponovno imati u mislima. Čak ni kada je ušla u dvoranu te ga nije vidjela među gostima, nije se zapitala gdje bi mogao biti. Henry je bio pristojan prema Connorovom ocu, koji ga je htio sasjeći na pola jer je bio toliko bestidan da ponovno sjedne za njihov stol. Sat vremena je trabunjao o rimskom caru Neronu koji je donjeo led s planina te ga pomješao sa voćnim preljevima, a kasnije, kako su kalifi u Bagdadu prvi koristili mlijeko i šećer kao glavne sastojke. Mairi je htjela da zašuti. Kada je večera završila te su se svi ustali kako bi pratili kraljicu prema kazalištu, Mairi je shvatila kako joj nedostaju Connorovi duhoviti i brzi odgovori. Proklet bio.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 13 Kraljevo kazalište ili kako se još uvijek ponekad znalo zvati Borilište, jer su se nekada ovdje borili pijetlovi, bilo je manje nego što je Mairi zamišljala. Redovi balkona ispunjavali su prostoriju kako bi svi mogli dobro vidjeti pozornicu i glumce. Uzbuđena vika gostiju bila je toliko zarazna da je Mairi brzo zaboravila na Connora. Kraljica je sjedila na suprotnoj strani red više od njih, u privatnoj kabini sa kraljevim kćerima, Mary i Ann i njihovim muževima. Mairi je promatrala stotine lica i ugledala nekog koji joj je pobudio interes u zadnjih par dana. - Tamo je Lord Hollingswort. Žena mu je jako lijepa, ali izgleda kao da nije baš previše zainteresirana za svog supruga. - Vjerojatno jer Lord Hollingsworth više preferira hranu i prijatelje od nje. Pobogu, Mairi je promatrala prsatu drolju. Onda nije čudno što je tri dana pratila Tristana, pa kasnije prešla na Connora. - Pričalo se kako su ona i prognani Vojvoda od Monmoutha bili ljubavnici. Mairi je podigla obrvu dok su Lord Holingsworth i njegova žena pronašli svoja mjesta te sjeli. - Vojvoda od Monmoutha, kažeš?- Još jedna interesantna informacija koju će podijeliti sa svojom braćom pobunjenicima. Htjela je nastaviti ispitivati Henrya kad joj je pogled zastao na red balkona ispod kraljice gdje je ugledala Connora kako sjeda u kabinu koju su već ispunili njegovi vojnici. Gdje je bio cijelu večer? Pogled joj se zastao na osobi pokraj njega. Srce joj je prestalo kucati. Moralo je stati, jer nije mogla udahnuti niti izdahnuti. Ukočila se promatrajući te zlatne uvojke, te lavlje- oči i kanđe koje su išle uz njih. Ne, samo ne Lady Elizabeth. Ne ona. - Gospođice MacGregor, opet vam nije dobro? Udahnula je i ispustila neki jadan zvuk od kojeg je htjela zaplakati. Ali neće. Nikada više neće ispustiti suzu radi Connora Granta. - Dobro sam,- rekla mu je smirenim glasom. - Eno Lizzy.- Mahnuo je a Mairi je došla u iskušenje da ga baci preko ograde. Izgleda da se dobro oporavila. Zar mu je toliko stalo do njezine 'razdražljive' prirode da bi izrekao njezin oporavak sa toliko oduševljenja u glasu? Ili je možda postojao drugi razlog zašto bi prokazao na očigledno? Okrenula se prema njemu, pogledavši ga onim pogledom od kojeg bi svaki muškarac pokleknuo. Henry de Vere nije bio iznimka. Htio je pokazati protivnikove pogreške razmećući se Connorovim najnovijim osvajanjima, direktno u njezino lice, pokušavajući testirati njezine osjećaje prema tom gadu. Vjerojatno nije zaslužio jačinu njezinog slijedećeg udarca ali nije ju bilo briga. Connor nije bio pored da umjesto njega primi udarac. - Možda si samo ti taj koji napravi sve da ju naljutiš. Ili...- trepnula je, okrečući pogled i ozaren osmjeh prema njegovoj sestri, - ... možda, kao i većina djevojaka na dvoru, ona treba drušvo vojnika da ju zadovolje.
Klub Brbljivica
- Gospođice MacGregor... Ignorirala je podrhtavanje Henryevog ljutitog tona te ga lagano potapšala po ruci. U svakom slučaju, Lorde, zadovoljna sam što je ponovno sretna. Njezin lažan osmijeh je nestao kad je odmaknuo ruku od nje. Nije pričao s njom sve do drugog čina. Nije ga niti čula kad je krenuo – kad smo kod toga nije čula niti glumce. Pogledala je u pozornicu nekoliko puta kada joj je pogled odvukao neki raznobojan kostim, ali njezin pogled se uvijek vratio na isti balkon. Primjetila je svaki osmjeh kojeg su glumci izmamili iz Connora, svaki trenutak koncentriranja na njegovoj obrvi. Njezino oštrom pogledu nije promaknuo nježan dodir Lady Elizabeth po njegovoj ruci, ili način na koji mu se smješila kao neka ošamućena sobarica. Connor je primjetio više puta kako ga gleda, ali je svaki puta maknula pogled, prekidajući njihov kontakt. Da li je ranije bio s lady Elizabeth? Zar je propustio večeru i zaleđeno vrhnje da bi bio s njom? Zašto nije pogledala prema stolu de Vera da vidi da li Elizabeth sjedi sa svojim ocem? Oh Bože, nije htjela razmišljati da su zajedno, goli, oznojeni... Ali je, a to ju je skoro izludjelo. Međutim iskreno, zašto bi bila izenađena što ju je Connor poljubio... dva puta... i onda iste noći odveo Elizabeth de Vere u krevet? Vjerojatno ga mnoge žene svake noći čekaju pred njegovim vratima. Htjela se ustati i vrisnuti na njega, ili nestati duboko u svojoj stolici proklinjući samu sebe jer joj je stalo. Nije mogla ostati ovdje i gledati kako se nešto dublje rađa između njega i njegove trenutne ljubavnice. Ali gdje bi dovraga otišla? Nije znala kako da dođe kući, a da je i znala ne bi mogla putovati sama. Proklinjala je Colina što ju nije poveo sa sobom. - ... tako da sam odlučio da vam oprostim. Gospođice MacGregor? Mairi?- Oxfordovo izgovaranje njezinog imena vratilo joj je pažnju na njega. Dovraga nije čula niti jednu riječ. - Oprostite mi, razmišljala sam o svom domu. - Mairi, rekao sam da ste mi postali jako dragi, tako da sam vam odlučio oprostiti. - Hvala vam, gospodine.- Nasmijala se i počela okretati glavu prema pozornici kada joj je uzeo ruku i pritisnuo na svoje usne. - Prošetajte sa mnom kasnije po vrtu. Želim vas nešto upitati.- Upitati je? Svi sveci pomozite joj, želi ju pitati za brak! Njezin pogled odmah se okrenuo prema Connoru. Njegove oči su već bile na njoj, tamne i ubojite gledale su njezinu ruku na Henryevim usnama, promatrajući svaki poljubac koji je postavljao na nju. - Gospodine, ja... - Bio sam strpljiv i pristojan, Mairi.- Njegov ožiljak se zacrvenio na licu. - Ali ako odbijete šetati sami sa mnom, natjerat će te me da vas poljubim pred svima. Njezin pogled ponovno se vratio na Connora. Što će li napraviti ako ju Henry poljubi? Hoće li ga to uopće dirnuti? Trbala bi dopustiti Henryu da ju poljubi, možda bi mu mogla i uzvratiti poljubac i pokazati Connoru, jednom zauvijek da joj više ništa ne znači. Ali to neće moći. O tome će razmišljati kasnije. - Previše bi riskirali, Lord Oxforde, uvjeravam vas. Jedan od nabližih prijatelja moga oca bi bio među onima što gledaju. Ako vas Lord Huntley ne pozove na dvoboj, moj
Klub Brbljivica
brat će sigurno kad se vrati. Neću vam dopustiti da toliko riskirate. Ako mi se želite udvarati, morate pitati moga oca. Znala je da se Henry nikada neće složiti s tim. Zadnji puta kada ga je njezin otac prezirno pogledao, skoro se zapleo o svoje noge u brzini da ode što dalje od njega. Ne bi niti pronašao Camlochlin, a da ga i nađe, njezin otac nikada ne bi pristao da se uda za protestanta. - Mairi, ja... Dragi Bože, ovo neće uspjeti. Mora koristiti drugi taktiku, onu koja joj se potpuno gadi, ali koja je nužna. Samo se nadala da posjeduje dovoljno pristojnosti kako bi reagirao kako dolikuje. - Molim vas, gospodine. Plašite me. Kada je povukla svoju ruku s njegovih usana, pustio ju je bez premišljanja i izgledao prikladno pokajnički. - Nisam vas htio uplašiti. Oprostite mi. Dovraga, zašto je morao biti toliko drag? Kimnula je te mu se nasmijala prije nego što je pogledala natrag na pozornicu. Uzdahnula je od olakšanja jer je jedva izbjegla njegovu prosidbu te shvatila kako ponovno gleda u Connora. Prije je izgledao ljutito, ali sada joj se smješkao postavljajući ruku oko Elizabethinog ramena te se nagnuo da joj nešto kaže. Mairi je stisnula šake i zadnji puta maknula pogled s njega. Možda bi ipak mogla preobratiti Henrya te ga nekako zavoljeti. Predstava je bila gotova, pa je Mairi proklela Connora što joj je pokvario predstavu svojom pojavom. Bila je sretna što napušta skučeno kazalište, željna da ode u svoju sobu, daleko od Connora i Henrya, da napokon svuče ovu prokletu usku haljinu. Došla je do izlaza s rukom ispod Henryeve te nabasala na Connora i njegove ljude. Naravno s njim je bila Lady Elizabeth, s jednom rukom ispod njegove a drugom posesivno postavljenom na njegovu podlakticu. Mairi se borila sa željom da joj iskopa oči... nakon nje i Connoru. Nije bila iznenađena kada ju je Henry pustio i otrčao do svoje sestre. Mairi je jedva čula njihov kratak razgovor jer je smišljala neki oštar komentar koji bi dobacila Connoru. Ništa joj nije palo na pamet, a to je bilo i bolje jer je izgledalo kao da i on njoj želi dobaciti nekoliko britkih riječi. Stisnula je zube i gledala u njega dok su ostali komentirali predstavu. On je bio jedini čovjek koji nije pobjegao od njezinog oštrog i prodornog pogleda. Umjesto toga se samo nasmijao, spreman na nadoilazeću borbu, siguran da će izaći iz te borbe kao pobjednik. Gad. Željela ga je dobro opaliti jer ju je natjerao da sjedi dva sata gledajući kako on uživa s Elizabeth de Vere, od svih ljudi. Ali neka joj Bog i svi Sveci pomognu; radi njega je svaki muškarac u kazalištu bio beznačajan. Bio je tako elegantno odjeven, visok i mršav. Prekrasna fasada, jer ono što je ležalo ispod bilo je čisto zlo. Odrastao u hladnim planinskim lancima gorštaka, njegovo tijelo je pulsiralo tom snagom. On je bio sve što je njezino srce željelo. Koliko će se još moći boriti s tim dok se potpuno ne preda? Stajao je mirno, bez daha sve dok nije laganim širenjem nosnica uvukao u sebe njezin miris. Nije trebao reći niti jednu riječ. Njegove oči su je proždirale u novoj haljini,
Klub Brbljivica
iscrpljujući ju da mu ne može odoljeti niti se obraniti od njega. On je bio sila kojoj se ona ne može suprotstaviti tako da se odmaknula, ne zato što mu se nije htjela baciti u naručje, nego zato što je to htjela. Njegove rupice na licu su nestale. Njegove oči su sjajile ispunjene odlučnošću i željom, njegovi mišići su se opirali laganim pomacima ramena, njegovo disanje ubrzano. Želio je krenuti za njom, ali se zaustavio. Kapetan Nicholas Sedley, s druge strane, nije. - Mislim da nisam imao zadovoljstvo formalno se predstaviti.- Zaobišao je Connora kao mačka i posegnuo za njezinom rukom. Connor ga je bez riječi promatrao, smrtonosnim pogledom, dok je Kapetan Sedley nježno poljubio njezinu ruku te se predstavio. Mairi ga je pažljivo odmjerila. Znači ovo je bio kraljičin drugi izbor na listi prikladnih ženika za Mairi. Bio je prilično zgodan, kose crne kao ugljen s očima boje sumraka, ali kraljica je bila luda ako misli da će se Mairi udati za njaga. Ne samo što je zakleo svoju vjernost neprijatelju Engleske, već ju je njegova zavodnička karizma odmah podsjetila na Connora. Srce ovog čovjeka nije bilo vjerno niti jednoj ženi. Ipak, pomislila je vračajući pogled na Connora. Nije posjedovao lažan izraz koji je namjerno mamio žene u njegov krevet. Nije niti trebao. Varao je osjećaje svojom prirodnom jednostavnošću njegovog blistavog osmjeha, njegovom hladnokrvnom samouvjerenošću te svojom ogromnom kontrolom koju je posjedovao. Connor Grant nije trčao za suknjama. Ako ga je neka odbila, vjerojatno je uvijek neka čekala sa strane. - Kad se vratimo bit će plesanja u dvorani,- Kapetan Sedley ju je podsjetio. Nadam se da će te mi učiniti čast da... Connor ga je lagano odgurnuo, razdvojivši se od Elizabeth, i stao na njegovo mjesto ispred Mairi. - Želim pričati s tobom. - Ne želim čuti ništa što mi ti želiš reći. - Nisam te pitao da li želiš, ali ćeš slušati. Nasmijala se, ali je zvučalo nekako isprazno u njezinim ušima. Protiv svoje volje, pogledala je u malenu grupu ljudi oko njih. Izgledalo je kako Lady Elizabeth vratila svojoj naizmjeničnoj uštogljenosti. Connorovi prijatelji, uključujući Kapetana Sedleya imali su jednak znatiželjan pomalo iznenađen izraz lica. Napola je očekivala kako će ga njegov poručnik potapšati po leđima i viknuti bravo! Henryevo lice bilo je jednako crveno kao i njegov ožiljak. Izgledalo je kao da će reći nešto što će kasnije grdno požaliti. Mairi bi mu vjerojatno zapljeskala da to učini, jer je Connor bio višlji i trenutno izgledao opasnije od stotine ljudi spremnih za borbu. Odgovorila je prije nego je Henry uspio otvoriti usta. - Ne bih vas htjela odvući od ...- okrenula je svoj jednako smrtonosan pogled na Lady Elizabeth. - ...drugih aktivnosti. Connorov opasan izraz u sekundi se pretvorio u čisto uživanje. Mairi je imala osjećaj kako ju je jednostavno pročitao kao knjige koje je joj je njezin ujak Robert čitao. Bila je ljubomorna, a on je to znao. Očajna da pobjegne prije nego bude natjerana da sama sebi prizna kako je on u pravu, prošla je pored njega zaboravljajući na Henrya i sve druge. - Laku noć.
Klub Brbljivica
Otišla je iz kazališta s Henryem iza sebe. Međutim skoro ju je Connorov pogled povukao natrag. Skoro.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 14 Jutarnje sunce padalo je na Connorova ramena dok je ulazio u teren za mačevanje i pozvao Edwarda k sebi. - Gdje je Drummond? Trčeći pokraj njega da održi korak sa kapetanovim impresivnim hodom, Edward je pogledao po terenu, njegove tamne oči žmirkale su na suncu dok se suha zemlja prašila oko njih. - Bio je ovdje prije nekoliko minuta. Sigurno vas je vidio da dolazite. - Onda ćeš vježbati sa mnom. Edward je glasno izgovorio, - Ja? Connor ga je pogledao i stisnuo zube. Dovraga, Edward je jedva imao koju dlaku na licu. Međutim, Connor se morao boriti, morao je treniranjem izbaciti nešto svoje frustracije koja ga je izjedala iznutra. Cijelu noć se okretao po krevetu te se borio sa svojim jastukom; mučen slikama Henrya de Vere kako polagano ljubi Mairinu ruku, kao da ima cijelu noć ispred sebe bez nekoga da ga zaustavi. Bez da ga ona zaustavi. Mučen zastrašujućom istinom kako ništa ne može učiniti, osim da ubije boga u Oxfordu. Tada bi ga odveli u Toranj, možda čak i u Newgate zatvor gdje bi morao živjeti sa spoznajom da je izgubio kontrolu, svoj život i sve ostalo što je postao radi ljubomore. Dovoljno je znao sebe da može priznati kako je stvarno ljubomoran, ali neće tako reagirati. Ne smije, da ne osramoti svoju obitelj, svoga kralja i sebe. Zato se još uvijek trebao boriti s nekim koji bi mu bio dostojan protivnik. Svi njegovi ljudi su bili vješti s mačem, ali ovog puta Connor je trebao nekoga poput Roba MacGregora. Stvarno mu je nedostajala borba s gorštacima. Skoro se po prvi puta toga dana nasmijao kad je ugledao Drummonda, koji je barem bio Škot, kako ulazi u teren. - Poručniće!- povikao je. Njegov protivnik mu je mahnuo, a Connor mu je rukom pokazao da dođe kod njega. - Ubrzaj korak, Drummonde,- naredio mu je, izvalčeći svoj mač iz korica. - Započnimo. - Još mi nije prošla pauza. Connor je uzdahnuo te zamahnuo oštricom prema poručnikovoj glavi. Borili su se četvrt sata – gdje je Connor uvijek završavao jačim udarcima – dok Drummond nije podigao ruke da se odmori. - Ako vas Sedley ili onaj Oxford ljute...- poručnik se naslonio na mali zidić koji je razdvajao teren od dvorišta te stiskao rukom svoja ramena, - ... zašto ste onda dovraga izabrali moju guzicu da njome obrišete pod ovog sunčanog jutra? Connor se nasmijao, odmičući se od zidića spreman za drugu rundu. - Ti si ovdje. Sedley nije.- Podigao je mač prema svom vojniku i prijatelju te mu njime gestikulirao da se vrati na teren. - A što se tiće onog Oxforda...- blokirao je udarac s lijeve strane i zadao snažan udarac od kojeg bi presjekao Drummondovu utrobu da se nije pomaknuo,- ... nije mi jasno zašto njega spominješ. - Reci mi onda da li ti ovo zvuči poznato.- Njegov poručnik je nisko zamahnuo, promašivši Connorove noge.- Oxford se priljepio za ženu koju voliš.- Podigao je oštricu prema gore i zakačio Connora po ruci, posjekavši njegovu košulju i kožu ispod nje.
Klub Brbljivica
Bol njegove rane i krv koju je ispustila nije bilo ništa novo za Connora. Stotinu puta su ga posjekli dok je vježbao sa svojim ocem i Callumom MacGregorom. Međutim nije mu bilo drago što ga je posjekao Richard Drummond. Prokleta Mairi. S još jednim snažnim udarcem, kojim je htio završiti borbu, Connor je izbacio Drummondov mač iz njegovih ruku i pobjedonosno zakoračio unatrag. - Ne volim ju. U ovih sedam godina vidio sam ju samo nekoliko puta. - A prije toga?- Richard je upitao, stavljajući dlanove na koljena kako bi lakše disao. - Što vam je ona bila prije toga? Connor je stavio svoj mač u korice i gledao u čovjeka koji se u zadnjih sedam godina borio uz njega. Dovraga, umorio se od stalnog nijekanja. - Bila mi je sve. Uspravljajući se, Richard je kimnuo i ispucao leđa. - Nikada nam nisi pričao o njoj. - Morao sam je zaboraviti. Drummond se vratio do zidića i naslonio svoju zadnjicu na njega. - Onda je ona razlog što niste nikoga uzeli za ženu? Većina bi vas htjela, znate. Dovraga, nije htio voditi ovaj razgovor s Drummondom, ili s bilo kim drugim. Nije si htio priznati da je ona stvarno razlog zašto je on izabrao bitke dok su drugi muškarci stajali pred svećenikom, obećavajući svoja srca djevojkama u koje su se zaljubili. On nije dobio taj dar. Jer je njegovo srce, što više nije mogao nijekati, pripadalo onoj koja ga je odbila. Kako da prizna tako nešto svome prijatelju? Umjesto toga je pogledao u teren. - Hajde kapetane, pa dovoljno se dugo poznajemo.- Richard se nasmijao te ga potapšao po leđima. - Nije baš toliko loše. Da, gore je od toga. - Svi mi, jednom u svom životu, padamo kao ranjenici na bojištu radi neke žene. - Ja nisam, Drummonde.- Kad mu je poručnik ponudio ohrabrujući smješak, Connor ga je htio baciti preko zidića. - Mogao bih tvojom guzicom pobrisati cijeli teren samo da ti dokažem. Drummond je slegnuo ramenima. –To ništa neće promjeniti. I dalje će te ju voljeti. Dovraga, jasno vam se vidi na licu kad je god ugledate, Kapetane. Što će te učiniti u vezi toga? - Ja ne... - Evo cijenjenog Kapetana Granta! Connor je podigao glavu i vidio Sedleya kako ulazi u teren sa Lady Elizabeth de Vere pod rukom. Kada je ugledala Connora, mahnua mu je i pustila Sedleya. Dovraga, zadnje što mu sada treba je njezino konstantno brbljanje, naročito kad se večina stvari koje je govorila vrtilo oko nje. I kojeg ju je vraga Sedley dovodio unutar zida? Ovdje su i drugi muškarci vježbali, neki na konjima ali svi sa oružjem. - Izvadi je van, Sedley! - Oh, ali kapetane,- uzviknula je trčeći prema njemu. –Tražim vas cijelo jutro!Uzdihano je došla do njega te mu pritisnula dlanove na vlažnu košulju. –Nadala sam se da ćemo se nas dvoje odvesti do St. James Parka. Voljela bih...
Klub Brbljivica
- Lady Elizabeth.- Primio joj je ruke i nježnog ih pomaknuo sa svojih prsa. –Ne možete biti unutar terena. Mogli bi ste se ozlijediti.- Mrko je pogledao u Sedleya preko ramena. - Po zadnji puta, Kapetane, odvedite ju negdje drugdje.- Ovo je bio drugi put da ju je Nick doveo Connoru i ostavio ju s njim. Neće sigurno ostati s njom jer mu je ovo poslijednja večer. - Onda nakon čaja?- trepnula je svojim ogromnim očima boje topaza te iskrivila usne dok joj je nečiji mač prošao preko glave. Connor je promatrao kako oštrica bezopasno pada na pod blizu nje, tada ju je onako bljedunjavu iznjeo na svojem ramenu izvan terena. Posjeo ju je snažnije nego što je mislio te joj želio reći da ode, kada je ugledao Miari s njagovom majkom i kraljicom kako ga gleda. Nitko od njih nije izgledao sretno. - Kapetane,- kraljica je prva izgovorila i krenula prema njemu. Njegova majka ju je pratila ali je Mairi ostala na svom mjestu. - Izgleda da uživate nositi djevojke oko sebe. Pogledao je u Lady Elizabeth koja mu se nasmješila. - Vaše Visočanstvo, samo sam izvodio grofovu kćer sa terena. Mary od Modene oštro je uzdugnula obrvu. - Opasno mjesto za jednu damu. - Glupača,- njegova majka koja se nikada nije bojala reći što misli, promrmljala je dovoljno glasno da ju svi mogu čuti. Elizabeth se odmah uvrijedila, iako je uspjela zadržati oktavu niže od vriska. - Lady Huntley, ja... - Lady Elizabeth,- kraljica ju je prekinula. - Odmah da ste otišli u svoju sobu. Lady Huntey i ja ćemo vas otpratiti do sobe kako bi mogli nasamo porazgovarati s vama o opasnostima vaših radnji. - Naravno, Vaše Visočanstvo.- Elizabeth je pognula svoju glavu te krenula za ženama bez ijedne riječi. Prije nego što je otišla, pogledala je oštro prema Mairi. - Gospođice MacGregor,- kraljica je nadodala kad je Mairi krenula za njima.- Ostat će te ovdje s Kapetanom Grantom dok se ne vratimo. - Ali ja...- Mairi je izgovorila kad je kraljica napustila teren, ne obazirući se na njezino protestiranje. Mairi je ipak dovršila rečenicu, iako nekim tišim i poraženim tonom. - ne želim čekati ovdje. Connor nije znao da li da se nasmije ili da ju mrko pogleda kao što je i zaslužila. Dovraga, kako je uspjela izgledati ljepše nego jučer? Nego u svom dragocijenom gorštačkom tartanu? - Mairi, izgledaš...- zastao je, kao da su mu riječi zapele negdje između srca i usana. Jesu, jer ih nije izgovorio toliko dugo. - ...prekrasno.- dovraga, kada će prestati ostajati bez daha na njezinu pojavu? Nosila je jednostavnu košulju ispod koraljne spavaćice, ležerno odvezane ispod grudi, kao zadnja moda svlačenja među engleskim damama. Njegove oči su na trenutak ostale na tom mjestu pa ih je polagano podizao prema slatkom vratu, izloženim za poljupce zahvaljujući njezinim dugim uvojcima koji su bili podignuti na vrh glave. Dovraga, trebala
Klub Brbljivica
mu je kanta hladne vode da se polije po glavi prije nego što se zatrči do nje i obeća joj cijeli svijet. Već je to napravio, ali ga je ona odbila. - Osjećam se jako nelagodno kada me tako gledaš. Nježno se nasmijao. - Kako? - Kao da sam užasno glupa, kao neka zadnja drolja koja ti se ponudila.- Postavila je svoj hladan pogled na lady Elizabeth u daljini. Srce mu je skoro iskočilo iz grudi na njezinu očitu ljubomoru. Već ju je vidio prošle noći u kazalištu, ali bio je preokupiran svojom ljutnjom na Oxfordova usta koja su slinila preko njezinih. Kvragu baš je bio jadan. Pogledao je preko svog ramena na poručnika, koji je primjetio njegov pogled ali je pokušao izgledati zaposleno čisteći svoj mač. - Izgledaš... vlažno,- Mairi je rekla, odvračajući njegovu pažnju ponovno na sebe. Pogledao je svoju znojnu košulju. - Vježbao sam. - Pokušavao me ubiti, bolje rečeno!- Drummond je potvrdio, pa je brzo otišao svojim putem kada ga je Connor ljutito pogledao. - Mora da si bio jako zanimljiv.- Mairine oči sjajile su ispod njezinih trepavica, ali joj je osmijeh ostao hladan kao gorštačka zimska noć. - Tvoja nova zanimacija nije mogla skinuti ruke s tebe. Evo je opet. Ta prekrasna iskra koju je neželjeno ponovno otkrila. Stvarno se trudila da ju sakrije od njega, ali sada više nije sumnjao u ono što je posumnjao one večeri kada su plesali. Ali da li je to značilo da još uvijek gaji osjećaje prema njemu? Ili je samo posesivna na ono što je jednom bilo njezino? - Moram priznati, privlačnija je nego što sam mislio.- Gledao je, trudeći se da se ne nasmije. - Želi da je odvedem na vožnju po St. James parku nakon čaja. Za razliku od njega, Mairi je bila vješta u skrivanju svojih osjećaja, međutim on ju je mogao bolje pročitati od ostalih, a sada je bila jako ljuta. - Vodiš li je? - Nisam još odlučio,- odgovorio joj je, uživajući u njezinoj ljutnji i razlogu za njom previše da bi prestao. Promatrao je kako se smiruje te nije mogao odoljeti a da se ne nasmije. Njegova kobila nikada nije dugo ostala nepripitomljena. - Slažem se kako naše odluke koje uključuju naše prosce moraju biti dobro promišljene,- rekla je. - Jer i ja moram jednu odluku donijeti. - Da?- Želio ju je uzeti u ruke i poljubiti. Kimnula je. - Kraljica je odabrala dva moguća muža za mene, tako da moram odlučiti koji mi se više sviđa. Lord Oxford ili tvoj prijatelj Kapetan Sedley. Connor se želio nasmijati ali mu je nešto u njezinom izrazu zaustavilo otkucaje srca. Govorila je istinu. Ne! Nema šanse! - Sedley!- zaurlao je, preplašivši dva konja koje su vodili pokraj njih. Mairi je isto zakoračila untrag, ali joj je stavio ruku na leđa. Kada se Sedley pojavio pokraj njega, naredio mu je da ga prati dok je Mairi vodio prema palati. - Gdje idemo, Grante? ..... - Kod kraljice.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 15 Connor nije usporio sve dok nije pronašao svoga oca u Shield Galeryu te predao Mairi u njegove ruke. Barem će njegov otac držati Oxforda podalje dok se on ne vrati. Kada je sa Sedleyem stigao do kraljičinog privatnog salona, naredio je dvojici niže rangiranih vojnika ispred njezinih vrata da ga najave – i to jako brzo. Nakon kratkog vremena, kraljica je uvažila da ga posluša pa je ušao unutra, povlačeći Sedleya s njim. Obojica su joj se naklonila ispred stola, gdje je ona pisala pismo. - Izgledate ljuto, Kapetane Grant,- rekla je nakon što ga je nakratko pogledala i puhnula na tintu. - Što vas muči? Nije bilo pristojnog načina za ovo – ili barem nije niti jedan smislio dok je dolazio ovdje. Stavio je ruke na leđa i zaustavio oluju koja je buktila u njemu. Ona je kraljica tako da će joj se uljudno obratiti. - Vaše Visočanstvo, htio bih razgovarati o gospođici MacGregor i njezinoj budučnosti. - Nastavi. - Koliko sam shvatio vi ju namjeravati udati za Lorda Oxforda ili Kapetana Sedleya. Sedley je izgledao zaprepašteno te pomalo bolesno kada je pogledao u njega. - To je točno. Connor se osjećao kao da mu je topovska kugla napravila rupu u trbuhu. Kapetan Sedley odlučno odbija. Mary od Modene nije niti pokušala suspregnuti osmijeh koji joj se pojavljivao na licu. Zašto bi on odbio? Ona je krasna žena sa... - Jer je on već zaručen. Kad se Sedley skoro nasmijao na njegovu smiješnu laž, Connorov oštar pogled ga je zaustavio. - Nisam znala.- Kraljica je ponudila Nicku osmijeh isprike. Kad je htio otvoriti usta da nešto kaže, Connor se ubacio umjesto njega. - Da, za jednu dragu djevojku u Nizozemskoj. Ona željno očekuje njegov povratak. Sedley je slegnuo ramenima, pa se složio s njim i kimnuo. - To nam malo komplicira stvari, nije li tako?- Kraljica se uspravila na svojoj stolici i maknula trunku sa svojeg napuhnutog rukava. - Onda smo završili. Gospođica MacGregor će se udati za Lorda Oxforda. - Ne može se niti za njega udati. Mary od Modene se prestala dotjerivati te mu podarila nestrpljiv pogled. Kapetane, da li je grofov sin isto zaručen? - On je protestant. Mairi mrzi protestante. Ona neće biti sretna s njim. - Meni se čini jako sretnom kada je s njim. - Ona njega ne voli.
Klub Brbljivica
Sada se kraljica nasmijala i odmaknula glavom prema njemu. - Koje veze ljubav ima s brakom?- Prije nego što je odgovorio, pogledala ga je kroz napola stisnute oči. - Da li te je zamolila da dođeš kod mene i da me moliš u njezino ime? - Nije. - Onda zašto, Kapetane Grant, da li ste ovdje u mojim odajama, bez uniforme...- Tek je tada shvatio da je ostavio svoju uniformu na terenu. - ... da se svađate s kraljicom o nečemu što se vas uopće ne tiće? Možete otići. - Vaše Visočanstvo... - Doviđenja, Kapetane.- Podigla je svoje pero te se vratila pisanju. - Idemo, Connore,- Sedley je nježno rekao, stavljajući ruku na njegovu podlakticu. –Idemo. Nick je zatvorio vrata iza njih te stavio ruku na Connorova ramena. - Zaručen, eh? Koja zastrašujuća pomisao. Mogao si joj jednostavno reći istinu? Da sam ja bitanga koja bi tvojoj gospođici MacGregor samo slomila srce? Connor je samo odmaknuo glavom dok su hodali po dugačkom hodniku. - Nije dovoljno dobar razlog. I samo da znaš, ona nije moja....dovraga, eno Lady Elizabeth.Sakrio se ispod stepenica da ju izbjegne. Nick mu se smijao kad se vratio ponovno do njega. - Znači da ju ne vodiš u St. James park? - Ti ju odvedi. - Ali ja sam zaručen! Connor je bio u iskušenju da ga udari mačem po glavi. - Idemo u tavernu na piće. Ja plačam kad si me već spasio od ženidbe za ženu koju ti još uvijek voliš. Connor se mislio prepirati s njim oko ovog zadnjeg, ali nema smisla. To je bila istina. - Kasnije,- umjesto toga je rekao. Prvo je htio pronaći Mairi da joj kaže kako se neće udati za Sedleya ili Oxforda. Ako bude, e to će biti samo preko njega mrtvoga, ili bolje rečeno, preko njih. *** - Zamrzit će me.- Claire Stuart je napustila svoje skrovište, debelu zavjesu, i sjela u prvu stolicu. - Neće ako bude sve išlo po planu.- Kraljica je zgužvala svoj pergament i bacila ga u vatru. Na njemu su ionako bile samo škrabotine. - A ako neće? Što ako odluči da se neće boriti da ju ponovno osvoji? Ako povjeruje da nema nikakvog smisla, mogao bi... - Borit će se za nju. Claire se nasmijala, razmišljajući o svome sinu kojeg je jako dobro poznavala. - Da, znam da je još uvijek voli. Vjeruj mi, nikada nisam osjetila takav strah u sinovom glasu nego kada si mu rekla da može otići.- Obije su se zahihotale. –Tako je tvrdoglav. Neće joj reći kako se osjeća, a s druge strane ju ne može zaboraviti. Ona je ista.
Klub Brbljivica
- Tu će pomoći Oxford i njegova sestra. Ne trebamo ohrabrivati Oxfordovu simpatiju prema njoj. Već je potpuno očaran njome. Ubrzo će Kapetan Grant napraviti smion potez. Kad smo već kod Gospođice MacGregor, jesi li primjetila ljutnju u njezinim očima kada je vidjela Oxfordovu sestru na kapetanovim ramenima? Claire je kimnula, pa su se nastavile smijati dok kraljica nije nastavila. - Kapetan Sedley je napravio što sam od njega tražila pa je dva puta odveo Elizabeth de Vere tvome sinu. Djevojka je ostalo sama napravila. - Već trči za njim,- Claire se složila. - Tvoj sin je jako zgodan čovjek. Nasmijala se. - Stvarno sam se iznenadila,- Claire je trenutak kasnije izgovorila, - Sedleyovoj sposobnosti da odglumi kada je saznao za njegov brak s Mairi. Nisam bila sigurna da će nam on pomoći. Poznaje Connora toliko godina, ali teško je vjerovati onome koji tako vješto laže. - Ali, Lady Huntley,- kraljica je istaknula, - Mi nismo ništa bolje, i to prema tvom rođenom sinu! - Pobogu, to je istina,- Claire se ponovno složila. –Ali to je za njegovo dobro. On i Mairi su stvoreni jedno za drugo. - A mi ćemo im pomoć da to bolje vide. Claire je bila zadovoljna što je došla u Englesku, zadovoljna što je upoznala ovu dragu, pametnu ženu koja je pristala da joj pomogne a uz to i uživa u tome. Ako sve bude po planu, za nekoliko mjeseci će planirati vjenčanje za dvoje ljudi koje najviše na svijetu voli. *** Osjetio je olašanje našavši Mairi tamo gdje ju je i ostavio – kod njegovog oca. Barem nije bila s čovjekom koji bi joj mogao postati budući muž. Hoće vraga, rekao je sa sebi, nastavljajući hodati prema njoj. - Želio bih pričati s tobom,- rekao joj je kad je stigao do njih. Zahvalno je kimnuo ocu što joj nije dopustio da ode te vratio pogled na nju. - Oduzet će ti samo sekundu vremena. Izgledalo je kao da će odbiti ali se tada predomislila vidjevši kako mu se stišće vilica, izazivajući je da odbije. - Dobro, pričaj. - Ne ovdje.- Bez daljnje diskusije, primio ju je za ruku i odvukao prema sjenovitom mjestu nekoliko metara od gostiju. Nije razmišljao što će joj reći, pa je radi toga ćim su ostali sami samo glupo izgovorio, - Nećeš se udati za Oxforda. Kad je podigla svoju tamnu obrvu, znao je da je krivo započeo. - Razgovarao sam sa kraljicom. - Jesi li?- cinično se nasmijala. –Što je onda s Kapetanom Sedleyem? Odmahnuo je glavom, siguran da će otvaranjem usta samo dublje zaglibiti.
Klub Brbljivica
- Da ti onda zahvalim što si me osudio na samački život? Hoćeš li nakon ovoga odjahati u Skye i reći mom ocu da mi ne dopusti udaju za Hamisha MacLeoda ili Duncana MacKinnona? Hamish MacLeod? –Duncan MacKinnon je zatražio tvoju ruku?- upitao je, nespreman na lavinu ljutnje i panike koja ga je obuzela. - Kada je to bilo? Zašto mi to tvoj brat nije rekao u njegovim pismima? Pogledala ga je širom otvorenih očiju. - Tristan ti je pisao pisma? Kvragu, trebao je razmisliti što će joj reći prije nego što je započeo ovaj razgovor. Ali od kada on to nije mogao kontrolirati svoja usta? –Sad već dosta dugo nije,- ispravio se. - Pisma o meni? Ovoga puta je duboko udahnuo, pokušavajući pažljivije nastaviti. Zadnje što sada želi je da sazna kako nikada nije prestao pitati o njoj. - Nisu uvijek bila o tebi.- Kada ga je mrko pogledala, maknuo je pogled na njezine ruke očekivajući bodeže u njima. - Samo sam želio znati da li si sretna. - Izgubio si to pravo. Baš kao što ni sada nemaš prava ulaziti u moj život i odlučivati za nešto što se tebe ne tiče!- Glas joj se povisivao dok je pričala, skrećući pažnju Grofa od Essexa i njegove žene koji su promatrali sliku na kraju hodnika. Nastavila je pričati tiše ali uvjerljivije. - Udat ću se za koga hoću, a to nećete niti ti niti kraljica promjeniti. - Znači udala bi se za protestanta?- izazivao je iako joj je u stvarnosti želio zavrnuti taj lijepi vratić. Vjerojatno bi se udala za bilo koga samo da njemu napakosti. - Jer ako i bi...prekinuo ju je kad je htjela odgovoriti, - ...onda si ti ta koja izdaje Škotsku, ne ja. Otvorila je usta, ali na trenutak ništa iz njih nije izašlo, tada, - Ja? Izdajica Škotske? Ja sam ta koja se bori sačuvati je a ti se boriš sačuvati kraljeve koji odbijaju... - Kako to misliš da se boriš?- Dovraga, bodeži, špijuniranje... Kada je zatvorila svoja usta srce mu je stalo u petama. Ponovio je svoje pitanje nadajući se drugačijem odgovoru od onoga na koji je sumnjao. - Zna li tvoj otac za ovo? - Završila sam priču s tobom, Connore. Njegovi prsti na njezinoj ruci zaustavili su je kada ga je pokušala zaobići da ode. Njegov prijeteći pogled tražio je od nje odgovor. - Dobro,- rekla je oslobađajući svoju ruku od njegovog stiska. - Imala sam nekoliko okršaja s nekim Cameronianima, samo to. Ništa što bi mu pomoglo ako sazna. Dovraga. Protrljao je rukom po svojoj vilici te zatvorio oči da povrati kontrolu kako ne bi viknuo na nju. - Okršaji koji su uključivali oružje? - Ne bi ulazio u jedan bez oružja, Connore,- rekla je kao da je on to trebao znati, ipak je on kapetan, te je nakon toga frustrirajuće uzdahnula. - Ništa preopasno... ili često. Nije ostalo mnogo Cameroniana izvan Edinburgha. Zadnji puta sam upotrijebila svoj mač ovog proljeća izvan Glen Garrya. Connor nije mogao vjerovati što čuje. Uvijek su je mačevi interesirali, čak i kada ju je njegova majka trenirala. Ali nikada, nikada ne bi pomislio da je toliko glupa da... Nije mogao niti pomisliti o tome. Mairi kako se bori protiv muškaraca koji su je odlučili ubiti. Dovraga i bestraga, poludjela je.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 16
Henry de Vera naslonio je svoja leđa na hladan zid blizu Mairi i Kapetana Granta. Srce mu je luđački kucalo te se sa svakim udarcem slamalo. Prstom je dotaknuo ožiljak koji mu je unakazio lice. Ne, sigurno je krivo čuo. Mairi mu to nije učinila. Morao se odmaknuti. Više nije želio slušati što si oni govore. Morao je nestati prije nego li ga primjete, razmisliti o tome i razmotriti što da učini. Ostavljajući Shield Gallery iza sebe polako se kretao prema stepenicama. Noge su mu bile slabe, ruke teške, lice... Šarmirala ga je svojim osmjesima koje mu niti jedna druga žena ne bi ponudila. Radi nje. Kako nije prepoznao taj svileni glasić? Mislio je da ga nikada neće zaboraviti – ili njezine oči, tako plave i hladne kada mu je proljetos razrezala lice u Glen Garryu. Na očev nagovor prisustvovao je tajnom sastanku Cameroniana, koji su se pribojavali da bi Charles mogao kraljevstvo prepustiti svome katoličkom bratu Jamesu. Bili su u pravu... ali su i otkriveni. Noć je bila tamna a cesta još mračnija, ali se on zakleo kako nikada neće zaboraviti te oči ispod njezinog maskiranog lica. Jadan Edgar, njegov kočijaš, posegnuo je iza njegovog ramena da osvjetli malu skupinu koja im se približavala. Zamahnula je svojom oštricom i ubila Edgara na mjestu. Henry je znao da ne smije izlaziti iz kočije, i sada se svaki dan kaje zbog te njegove hrabrosti. Onako bijesan brzo se kretao, znajući točno gdje ona stoji kada se Edgarova baklja ugasila zajedno s njim. Sustigao ju je u mraku prije nego što su ga ona ili njezini kompanjoni uspjeli zaustaviti te ju svojom rukavicom snažno udario po licu. Nije ga mogla vidjeti, jer kad je uhvatila slijedeći bodež i zamahnula prema njegovom vratu ne bi promašila. Iako taj udarac nije bio smrtonosan, pao je na zemlju stiščući rukama svoje krvavo lice. - Izdajnička svinjo,- viknula je na njega prije nego što je pobjegla. - Žao mi je što nećeš preživjeti da upozoriš druge kako su oni slijedeći. Mislila je da ga je ubila. On je to isto želio umjesto da ga je ostavila tako uplašenog i oštećenog za cijeli život. Mairi. Želio ju je od prvog trenutka kada ju je ugledao u Whitehallu, tako ponosnu i samouvjerenu, dok su druge žene kritizirale nju i njezinu gorštačku haljinu – baš kao što su kritizirale i njega. Bila je najljepša žena koju je ikada vidio, a kada mu se nasmijala, neuznemirena njegovom ružnoćom, skoro je pred njom pao na koljenja. - Ne,- progunđao je, skidajući periku sa svoje glave. To mu nije mogla napraviti njegova draga i osjećajna Mairi. - Henry? Okrenuo se na sestrin glas. Nije sada želio s njom razgovarati. Iako bi samo ona pričala – o svom prekrasnom kapetanu Grantu. Taj gad je bacio oko na Mairi od kad je došao. - Izgledaš užasno. Nije mu trebalo da ga podsjećaju na to. –Idem u krevet, Lizzy.
Klub Brbljivica
- Usred dana!- viknula je za njim. –Jesi li bolestan? Nadam se da nisi nešto pokupio od one svoje gorštačke droljice. - Ona nije drolja,- branio ju je nemoćno, pošto je Mairi slinila za Grantom baš kao i ostale. Tvrdila je da ne mari za njega, ali kada se god on pojavio – što je bilo prokleto stalno – njezin pogled je bio na njemu. I što si taj Grant umišlja da je, kad ju je odnosio sa sunca i od njegove obitelji jučer? Henry ga je htio udariti jer je toliko bestidan. Zašto ga onda Mairi nije udarila umjesto njega ako tog gada ne voli kao što uporno tvrdi? - Henry hoćeš li mi odgovoriti ili samo tako jadno stajati? Trepnuo je prema Lizzy. Da joj kaže kako je Mairi bila ta koja mu je ostavila ožiljak? Trebao je nekog za razgovor, nekoga kome vjeruje da mu da dobar savjet oko ovoga. Da ode svome ocu i da mu kaže kako Mairi MacGregor ubija Cameroniane u svoje slobodno vrijeme? Možda da kaže Vojvodi od Queensberrya? Da napiše pismo samom Vojvodi od Monmoutha? Što ako zatraže od njega da je ubije? Da li bi on to mogao? - Lizzy, želio bih o nečemu sa tobom popričati. Trebam... - Jesi li vidio Kapetana Granta?- prekinula ga je, promatrajući galeriju ispod. –Trebao me voditi do St. James Parka ali izgleda da je nestao. Henry ju je ljutito pogledao. Čak ni njegova sestra nije mogla prestati razmišljati o zlatokosoj bitangi. To mu je uzbukalo krv pa je stisnuo zube. Znao je da mu je ožiljak jasniji kada je iznerviran. Nije ga bilo briga. - Elizabeth, mislim da tvoj kapetan voli drugu. Oči su joj se istog trena raširile i ispunile suzama. Samo se malo pokajao na svoje riječi. Zašto bi samo on patio? Lizzy će zaboraviti Granta. Još uvijek je lijepa, a ne kao on. - Tko?- zahtjevala je skupljajući usne. –Odmah ćeš mi reći tko je ona,- Glas joj se podigao. Kada je krenula prema njemu, bacio je periku na pod da oslobodi ruke ako se treba obraniti. Njegova sestra ima vražju narav te ga je već jednom udarila kada nije bilo po njezinom. - Gospođica MacGregor,- izvalio je. –Upravo su sada zajedno. Stala je, usta su joj se otvorila i ponovno zatvorila. Henry je na trenutak pomislio kako će zabaciti glavu prema natrag i vrištati, međutim uspjela se pribrati te mu ponudila ljutit osmjeh. - Znači to je razlog tvoje loše volje?- Odmahnula je glavom od gađenja. - Ti ju voliš a ona tebi tako vraća? Što ćeš učiniti u svezi toga, Henry? - Što bih mogao? Sagnula se da pokupi periku te mu ju je vratila. - Jadan Henry. Izgubio si puno više od lijepog lica kada su te napali. Nekada si bio samouvjeren i odlučan u namjeri da dobiješ što želiš.- Primakla mu se bliže, njezin dah je dodirivao osjetljivu kožu ožiljka. –Ako još uvijek kuca srce onog čovjeka negdje u tebi brate, onda je odvedi u krevet i pokaži joj, a ako te niti tada neće htjeti onda je ubij.
Klub Brbljivica
Odmaknuo se od nje bez daha. Kolike noći je sanjao kako ubija kučku koja mu je to napravila? Sanjao kako joj skida tu masku s lica da joj otkrije lice prije nego što joj oštricom pređe preko njega i zavrne joj vratom? - Hajde sada.- Sestra mu je hihotala pokraj uha. –Znam što si prije dvije zime napravio onoj seljanki u Nottinghamu koja je svima ispričala da nosi tvoje dijete. Zatvorio je oči, prisjećajući se. Ne bi mogao isto to napraviti Mairi. Možda mu je zadala ožiljak, ali bila je dobra prema njemu. Svidjeo joj se, u to je bio siguran. On i Grant. Možda nije trebalo ubiti Mairi. - Učini nešto s njom, Henry,- Lizzy ga je tiho upozorila, te ga nježno poljubila u lice prije nego što se odmaknula. - Ili ću ja.
***
Connor je zaustavio Mairi prije nego što je ušla u dvorište. Nije završio s njihovim razgovorom, iako je ona mislila drugačije. Nije mu obećala da se neće udati za Oxforda – ili za gorštačke prosce, ali što je gore od toga, nije se nimalo zabrinjavala sa mogućim posljedicama suočavanja s muškarcima u borbi – ili ovdje u Whitehallu. Naježio se od prisjećanja na slike nje kako se smije i pleše s Queensberryem i kako nakon toga ulazi u njegovu sobu i pretura po njegovim stvarima. - Tko još zna da napadaš Cameroniane u njihovim domovima, Mairi? - Domove u kojima su održavali tajne sastanke sa članovima starog Parlamenta. Mogu li te podsjetiti da su se pod Richardom Cameronom odrekli svoje vjernosti prema Charlesu i osudili Jamesa papistom. Sada pokušavaju regrutirati nove ljude sa sjevera. Netko ih mora zaustaviti, Connore. - Znači da regrutiranje ljudi protiv onih koji nisu prisustvovali crkvama koje su vlade odobravale, ili novačenje gorštačkih plaćenika kako bi pljačkali njihova svetišta nije dovoljno Mairi?- Connor ju je upitao. –Zar je u redu dozvoliti smaknuća bez suđenja?Odmaknuo je pogled i spustio glas da ga skoro nije čula. - Ostavi istrebljenje cijele populacije kralju i njegovoj vojsci, osim ako želiš uprljati ruke krvlju koju nikada nećeš moći sprati s njih. - Zvučiš kao da suosjećaš s njima, Connore. Baš se pitam da li kralj zna kako si ti na strani njegovih neprijatelja? Prokleta bila, kako može imati tako loše mišljenje o njemu? - Zna da sam sudjelovao u smaknućima, Mairi. Zbog toga jako žalim, htjela ti to čuti ili ne. - Ali oni su bili izdajnici kralja kojem si ti sedam godina služio!
Klub Brbljivica
- Da, bili su,- tiho se složio. –Da, ali su bili i muškarci koji su jednostavno vjerovali u drugi način. Stvorili su od njih odmetnike, a kao što to moj otac i tvoj jako dobro znaju, vlada ne tolerira odmetnike. - Ali ovo je drugačije,- nastavila je svadljivo. –Moja obitelj se borila za njihova osnovna ljudska prava, nisu htjeli promjeniti crkvu. Nas mrze jer smo mi katolici. - Da, ali naša mržnja prema protestantima nimalo nas ne razlikuje od njih. Na trenutak je bila bez riječi, kao da je razmišljala što reći. Molio se da ga posluša. Ona ne zna što sva ta krv na njezinim rukama radi njezinom srcu. Što je gore, ako se nastavi boriti na kraju će biti ubijena. Dovraga, kad je postala tako tvrdoglava? Gdje je nestala djevojka koja je htjela samo miran život sa svojom obitelji i mužem koji ju obožava? - Zašto sam ti ispričala?- Krenula je da ga napusti, prijeteći mu preko ramena, Ako zucneš ikome, kunem se da ću te ubiti na spavanju. - Za razliku od tebe,- rekao je ponovno joj prilazeći, - Nikada tvoj život ne bih doveo u opasnost. - Čak niti zbog Princa od Orangea?- upitala je mrko ga gledajući. E sad je pretjerala. Primio ju je za ruku i zaustavio. Već je bio umoran od njezinih stalnih optužbi da je izdao nju i Škotsku. - Iako se suosjećam sa svima koji su optuženi radi onoga u što vjeruju, nisam u dosluhu sa Williamom, Mairi. Dovraga, pa znaš me jako dobro. Osjetio je kako mu srce preskaće kada se okrenula prema njemu sa širom otvorenim očima, progonjena sjećanjima koje je htjela zaboraviti. - Ne poznajem te Connore. - Da, poznaješ me. Samo si previše tvrdoglava da to shvatiš. Nikada ne bih napravio ništa da te povrijedim. - Malo je kasno za to, nije li? - A što je s tobom?- nastavio je jednako smisleno. –Misliš li da sam svih ovih godina bio sretan bez tebe? Nešto se u njezinom izrazu lica promjenilo, malo se raznježila, dovoljno da to primjeti. Međutim neće joj više ništa priznati. Vjerojatno bi mu se nasmijala direktno u lice, znajući sa jednakom sigurnošću koja je i njega ispunjavala svaki puta kad je bio blizu nje, kako je dovoljno glup da ju još uvijek voli. - Tko još zna, Mairi? Mrko ga je pogledala i izvukla svoju ruku iz njegove. - Tvoja majka zna, tako ako želiš nekome reći, uključujući i mome ocu, molim te prisjeti se toga.
Klub Brbljivica
Promatrao ju je kako ljutito odlazi, želeći je pozvati da se vrati, želeći joj reći kako mu je značila više od nekog kralja ili zemlje kojom je vladao. I dalje mu je puno značila. Umjesto da ju zaustavi okrenuo se prema sunčanom satu gdje je njegova majka pričala s Lordom Douglasom od Paisleya. Dosta toga nije znao o Mairi od kako je otišao iz Camlochlina. To će se promjeniti.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 17 Mairi je mrzila plakati. Skoro sedam godina nije plakala. Nakon šest mjeseci plakanja zbog njega, zaklela se da nikada više neće proliti suzu radi njega. Ali sada nije mogla vjerovati koliko je slaba jer su suze curile po njezinom licu. Samo radi toga jer ju je pitao da li misli kako je bio sretan bez nje. U tom trenu je izgledao jadno kao što se ona osjećala cijelu godinu kad je otišao. Nikada nije pomislila da je on bio ovdje tužan... bez nje. Obrisala je obraze. On je izabrao ovaj život, dužnost ili ne. Da, tražila je od njega da se drži podalje nje, ali nije niti pomišljala da će on to stvarno napraviti. Da li je bio nesretan? Zašto joj to nije rekao nego ju je tjerao da mu kaže nešto što nije htjela? Što ako je rekao te svoje slatke riječi samo da bi ju natjerao da mu kaže za pobunjenike? Oh Bože, on susjeća sa Covenanterima! Međutim, njegovi razlozi su razumljivi. Čula je za ta smaknuća naređena od strane Kralja Charlesa. Govorilo se da su tako krvavi da ih čak i sam James nije odobravao. Connor je sudjelovao u tim masakrima. Naježila se, priznajući samoj sebi da ubijanje tolikih ljudi, bili oni Covenanteri, Cameroniani ili Katolici nije bilo u redu. Zar je Connoru dosta ubijanja i borbe? Zar je napokon spreman završiti svoju službu prema Stuartima i vratiti se kući? I Bože, što ako se vrati u Camlochlin? Kako će živjeti kad je on tamo svaki dan, obučen u svoj tartan, njegov osmijeh širok i sjajan dok mu vjetar prolazi kroz kosu i odnosi njegov smijeh po gorju? Što ako oženi neku gorštakinju? Što ako nju poželi natrag? Zašto joj Tristan nikada nije rekao kako je Connor pitao za nju u njegovim pismima? Zar bi bilo nešto drugačije? Kako se može suočiti sa stotinama muškaraca s mačevima ali ne i s nekoliko jednostavnih riječi od Connora, da pomisli kako ju ponovno može voljeti, od čega joj ponovno klecaju koljena? Glava ju je počela bojeti od svih tih pitanja. Nije željela razmišljati. Nije se ponovno željela izgubiti u tim mislima. Bilo je previše bolno kada ga je izgubila. To ju je plašilo... a mrzila je biti uplašena. Još više je mrzila plakati. Čula je prigušen zvuk muških glasova iza visokog kipa krilatog anđela. Nizozemski naglasak bilo je teško ne primjetiti. Princ William. O ovome bi se trebala brinuti. Zahvaljujući posjeti Clairinog brata, Visokog Admirala Connora Starta u Camlochlin, ona i Colin su saznali dosta toga o zetu kralja Jamesa. William, princ od rođenja, upravljao je Holandijom i još nekoliko provincija Nozozemske republike. Dok je izvana izgledao kao da se slaže sa svojim ujacima Charlesom i Jamesom, između njih bilo je mnogo neslaganja. Njihova bitka je bila vjerska, sa Anglikanskom Engleskom i Francuskom. Vjerni Calvinistički Protestant William nije predao svoju vjeru već je oformio vojsku i ostao sam protiv dvije najveće sile. Mairi je načula šaputanja u Whitehallu o njegovoj hrabrosti i odlučnosti. Morala je priznati, on zaslužuje takva priznanja ali je jednako i pametan. Pametan jer je zaustavio rat tako što se oženio ujakovom kćerkom i uspostavio pakt između Nizozemske i Engleske. Međutim, William nije došao na krunidbu svoga punca da bi slavio. Najvjerniji nizozemci su teško stradali od katoličkih oštrica, a sada je Katolički kralj na tronu.
Klub Brbljivica
William se imao čega bojati, ali francuski kralj Louis za sada je ostao jedini oštar trn prema njegovoj strani. William se nadao da će dobiti Jamesovu podršku u antifrancuskom savezu. To se vjerojatno nikada neće dogoditi, naročito nakon napada na Opatiju. Primakla se bliže kipu, glumeći da ju promatra. - ... ništa ne zna o ranijem sastanku s Parlamentom. Zar je to Lord Oddingtonov glas iza anđelove noge? Nije važno. Preispituju kraljičinu objavu o kraljevom nestanku. To nije bilo dobro za Colina i kralja. - Tragovi su nestali odmah izvan Londona, tako da ne znamo kojim putem su otišli. To je bio Oddington, izdajnički gad, Mairi se nasmijala na Colinovo smiono prikrivanje tragova. Barem William nije znao gdje su krenuli. Primaknula se još bliže anđelu, te naglo stala pogledavši ravno u ljutite oči Princa Williama. - Gospođice MacGregor, izgubili ste nešto? Odmahnula je glavom te mu se nasmijala. –Samo sam... - Koliko dugo stojite ovdje? Mairi se suočila tokom godina sa velikim brojem svojih neprijatelja, ali niti jedan nije bio ovoliko opasan ili inteligentan kao ovaj. Njegove tanke usne zategnule su se ispod velikog nosa, prijetnja u njegovim očima nije se mogla izbjeći. Pokušala se smiriti, ali ovaj čovjek je vjerojatno naredio da se časne sestre spale i sada je izgledao kao da želi da je i ona bila među njima. - Tu ste, gospođice MacGregor. Nadam se da me niste dugo čekali.- Okrenula se, sretna što vidi Connora više nego što je željela priznati. - Nisam, Kapetane, tek sam stigla. Zaigrala mu se rupica na licu kada mu je ponudila umiljat osmijeh, ali joj je od toga srce zaigralo u grudima. - Vaša milosti,- Connor je pozdravio te se stao između njih. –Da li vam se sviđa ovdje u Whitehallu? - Iskreno Kapetane,- princ je rekao, odmaknuvši se jedan korak unazad kako ne bi iskrivio vrat dok je gledao u gorštaka za glavu većeg od sebe. –Sviđalo bi mi se malo više privatnosti. Connor je pogledao iza kipa ali Oddingtona više nije bilo. - Doviđenja,- William ih je pozdravio, pogledavši u Mairi koja je stajala iza Connora prije nego što je otišao. Kada su ostali sami, Connor je duboko udahnuo te se okrenuo prema njoj. Mairi mu je pogledala u oči, pročitavši jasno u njima strah i ljutnju pa je znala kako se pokušava smiriti prije nego što progovori. Ako je on bio u dosluhu s Nizozemskim princom, sada sigurno nije tako izgledao. - Što to dovraga radiš? - Ništa ne radim. Samo sam nabasala na njih. - Na koga? - Na Princa i Lorda Oddingtona. Namrštio se, izgledajući primamljivije. - Prisluškivala si. Promatrao sam te...
Klub Brbljivica
Prestala ga je na trenutak slušati te ga samo razmatrala. Često ju je promatrao. Bez obzira što je radila, uvijek je mogla osjetiti njegove oči na sebi. Isprva ju je to ljutilo, naročito nakon njegove pratnje u Queensberryevu sobu. Nije joj trebala pratnja, ali da li je postaojao neki drugi razlog njegovog stalnog pogleda na njoj? Možda njezina preuska Engleska haljina? Srce joj je luđački počelo kucati pa je opsovala te ludosti u svojoj glavi. - Ne volim kad me se špijunira,- rekla je, prije nego što bi izrekla nešto poput ovoga, - Zašto si me ostavio? Skoro sam umrla bez tebe! - Ne voli niti Princ. Kimnula je, pokazujući da je u pravu. Dovraga, bio je ogroman i tako muževan dok su mu se sunčeve zrake odbijale o njegovu kosu. Bila bi uvrijeđena da je neki drugi muškarac stao ispred nje da ju zaštiti, ali radi Connora se osjećala nježnom – uvijek je bilo tako – a taj osjećaj joj je jako nedostajao. Prokleta bila. - Izgledao je jako ljuto. Mairi je trepnula, gledajući direktno u njegove oči. –Tko? - Princ.- Lagano se nasmješio dovoljno da primjeti njegovu desnu rupicu na licu. - Baš kao i ti. - Ja sam se smijao. Znala je ona svaki njegov osmijeh, a ovaj koji je podario Williamu bio je sve samo ne ljubazan. Što bi napravio da je Princ digao ruku na nju? Zatresla je glavom da makne te dječje maštarije iz glave. Možda ipak nije u nekom tajnom dosluhu sa Protestantima, ali to nije razlog da mu se sada smiješi. - Sumnjaju da kralj nije otišao u Edinburgh.- Odmaknula je pogled od želje koju je vidjela u njegovim očima, ili možda želje u svojim očima koju nije željela da on primjeti. - Što si čula?- Ton mu je u sekundi postao ozbiljan. - Oddington mu je rekao da su tražili tragove. Nisu ih mogli naći,- dodala je a njegova se vilica učvrstila. - Barem sada sa sigurnošću znamo da je Lord Odington u dosluhu s Williamom. - Po čemu?- Connor je istaknuo. - Jer sumnjaju da je kraljica lagala. To ne znači ništa. - Onda bi mogli... - Ne,- prekinuo ju je. - Mi ne možemo ništa. Isti tren ćeš završiti s onim što radiš te ćeš ostaviti kraljeve neprijatelje njegovim ljudima.- Dalje više ništa nije čula. Samo je stajala i gledala u njega, osjetivši kako joj krv ključa u venama. Jednu stvar je više mrzila od Cameroniana, a to je da joj govore kako nešto ne može ili ne smije učiniti jer je žena. - Želiš li onda da ti ispletem jedne čarape dok sam ovdje? Ako je primjetio ironiju u njezinom glasu nije ju pokazao. Kada je kimnuo samo je pogledala oko sebe da nađe nešto što mu može baciti u glavu. - Dovoljno je loše što si se borila s nekoliko Cameroniana, ali prisluškivati čovjeka za kojeg vjerujemo da je naručio ubojstvo časnih sestara je sasvim druga stvar Mairi. - Jer sam djevojka.
Klub Brbljivica
Pogled mu je pao na njezine prste koji su čvrsto stiskali tkaninu, a onda ga je vratio na njezin čvrst i ljutit pogled. Nasmiješio se, od čega se samo još više razljutila. –Nema ništa loše u tome što si žena, Mairi, naročito kada ti to jako dobro pristaje. - Možda bi mi manje smetalo da sam žena kada bih provela više vremena s čovjekom koji je barem svjestan svojih muda kada posrne. Osmijeh mu se promjenio prilazeći joj, sada je bio više primitivniji i opasniji. - Želiš li onda da ti se ispričam što se brinem za tebe? Primaknuo joj se bliže, od neke snažne sile ostala je bez daha, bez zdravog razuma. Neće ustuknuti. - Zašto bih to htjela kada je tvoja isprika ispunjena uvredama. Iskreno Connore, Engleska je od tebe učinila zastarjelog... Njegova ruka provukla se oko njezine te ju je u jednom brzom pokretu odvukao iza kipa u svoj zagrljaj. Ljubio ju je, utišavajući njezine proteste, naginjujući svoju glavu kako bi produbio nasrtaje svog jezika. Ona se u trenutku izgubila. Nije joj smetalo da je žena s čovjekom koji se tako dobro ljubi. Još uvijek je bila ljuta na njega pa ga je ugrizla za usnu kako bi ga podsjetila kako nije potpuno poražena. Odmaknuo se, brišući rukom krvavu usnicu. Njegove oči bile su ispunjene nekom griješnom vatrom koje su obećavale kako će joj učiniti puno više od samog poljupca. Ovoga puta se odmaknula i ispružila svoje dlanove kada je krenuo prema njoj. - Ako me opet poljubiš, kunem se da ću... Njezina prijetnja je nestala pod njegovim usnama, njegovim jezikom dok su je njegove ruke stiskale uz sebe. Nije se mogla boriti. Nije htjela. Luda, glupa jadnica.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 18 U Troubadouru je bilo manje gužve nego zadnji puta kada je Connor bio ovdje. Smrad ustajalog vina i pive tako rano napalo je njegova osjetila i stisnulo želudac, ali trebalo mu je sat ili dva da razmisli što da napravi, što može napraviti da zaustavi kraljicu i njezinu namjeru da vjenča Mairi i Oxforda. Dovraga, mora nešto učiniti. Želio ju je natrag, a ovoga puta je neće napustiti bez borbe. Još uvijek nije rekla kako se neće udati za tog gada, čak i nakon njihovog jučerašnjeg strastvenog poljupca. Osmjeh mu se pojavio na licu kada se prisjetio koliko je bila ljuta kad ju je odvukao u tamu i poljubio. Iako nije bila toliko ljuta drugi put. Možda je i bio budala, ali nije vjerovao da ga ona mrzi barem njezina usta nisu davala nikakvu indikaciju, niti njezine ruke kada su mu obujmile vrat od čega su mu zaklecala koljena. Sjeo se za jedan prazan stol, umrljan mokrim čašama i prolivenim pićem i pogledom prošao po taverni. Nasmiješio se prema Vicky ali odmaknuo pogled od nje da joj ne bi davao daljnjeg povoda. Nije vidio ženu koja mu je ponudila noćni užitak kada je zadnji puta bio ovdje. Nije ju poznavao niti je znao kako mu zna ime, ali nije mogao dugo razmišljati o tome jer mu je Mairi opet ispunila misli. Još uvijek ju je htio zadaviti što se borila u jednom od mnogih vjerskih ratova, ali je barem, po pričanju njegove majke kada ju je ispitivao, Mairi jako dobro baratala mačem te se uvijek vratila neozlijeđena. Connor nije bio protiv žena koje znaju mačevati. Skoro svaka žena u Camlochlinu je znala, zahvaljujući njegovoj majci i Mairi, koje su bile vješte ratnice prije nego su naučile šivati. Ali od pomisli na Mairi u pravoj borbi krv mu se ledila u žilama. Kako dovraga može toliko mrziti Protestante i još uvijek razmišljati da se za jednog uda? - Tu si!- Nick Sedley se sjeo u stolicu pokraj njega i naručio dva piva. –Tražio sam te na terenu. Normalno svaki dan vježbaš. Ovaj mir te malo smekšao. Connor se nasmijao i povukao svoju vlažnu vojnu jaknu na prsa. - Vježbam od zore, ti si tad još sanjao. - Nisam sanjao u zoru,- Sedley se suprotstavio posežući ali i promašivši djevojku koja ih je posluživala. - Ja sam radio ono o čemu si ti mislio kad si noćas legao sam u krevet. Connor je podigao svoju čašu, pokazujući da je u pravu. - Zašto si me tražio? - Ah da, to.- Sedley je ispio veliki gutljak te se naslonio na svoju stolicu. - Nešto me interesiralo pa sam pomislio da mi možeš pomoći. - Što te interesiralo? - Pomislio sam, pošto dobro znaš gospođicu MacGregor, da bi mogao znati zašto je kralj odveo njezinog brata u Edinburgh a ne svog kapetana? Connor ga je pogledao. Dovraga. Zar je William od Orangeo poslao svog kapetana da ga ispita? Od kada je Nicka interesiralo išta drugo od slijedeće djevojke u njegovom krevetu? I zašto je pretpostavio da je Colin otišao s kraljem? Kraljica to nije spomenula, iako
Klub Brbljivica
je William to mogao lako pretpostaviti kad Colina nema. To bi značilo da princ bolje zna tko je došao u Whitehall nego što priča. - Mir je,- Connor mu je jednostavno odgovorio. - Kralj putuje s drugim kapetanom i ljudima Generala Gilberta. Zar je trebao povesti svoju cijelu vojsku da se nađe s Parlamentom? Sedley se nasmijao.- Bilo bi zanimljivo gledati sve te lordove kako prljaju svoje hlače. Ali ipak je malo čudno... - Što?- Connor je upitao, gledajući pažljivije u njega i nadajući se da je u krivu. - Neki ovdje bi trebali prisustvovati tom sastanku s Parlamentom, ali neće. - Da, to je čudno.- Dovraga, Connor je pomislio, njegov prijatelj stvarno ispituje situaciju za Williama. - Ne bih mogao znati odgovor na to. To ćeš morati upitati kralja kad se vrati. Ovoga puta je Sedley podigao svoju čašu da pokaže kako je Connor u pravu. Obojica su dobro znali da vojnici ne preispituju kralja. - Oh, još nešto,- rekao je iza ruba čaše, - Mislio sam da bi želio znati kako je tvoja gospođica MacGregor napustila Whitehall. - Što?- Connor se uspravno sjeo. - Gdje je otišla? - Mislim u St, james Park. S Lordom Oxfordom. Zaškripala je stolica kad se Connor naglo ustao i otrčao prema vratima. Connor je poželio razbiti par glava dok je trčao prema staji da uzme konja. Kako je to mogla učiniti? Kako je mogla otići s njim? Znao je da ju ne bi trebao pratiti. To bi joj samo dokazalo koja je on ljubomorna budala. Osim, naravno ako ju je Oxfor ljubio. Ako je, onda Connora nije briga što Mairi misli o njemu. Oxford će izgubiti par zubi. Izbjegavao je Lady Hollingsworth dok je izlazila iz staje te uzjahao prvog konja koji je bio osedlan, udario petama u njegove slabine i odjahao kroz Istočnu kapiju. Nije mu trebalo dugo da dođe do privatnog parka od dvjestotinjak tisuća kvadrata. Pronaći Mairi a da ga ona ne primjeti će biti puno teže. Nije ju želio špijunirati. Ne baš. Samo je htio saznati da li je ona stvarno predala svoje srce Engleskom plemiću. Kad ih vidi same sigurno će mu to dati odgovor. Ali, da li je želio znati? Zakleo se ako ju vidi kako se hihoće s Oxfordom na nekoj dekici kako će ju zauvijek pustiti na miru. Sveci učvrstite njegovo jadno srce jer se nadao, molio da ju ne vidi kako hihoće. Pomalo nevoljko, tražio ju je po sunčanim puteljcima i kroz gusto postavljena stabla oraha i veličanstvenoh hrastova, nejasno svjestan pjesmi šojka i smjehu koji je dopirao s deka na travi koje nisu pripadale Mairi. Baš kada je pomislio da ih neće pronaći, uspio je. Stajali su na kraju malenog mosta, blizu drveća koje ga je zaklinjalo, promatrajući preko ograde kanal ispod mosta. Pažljivo je sjahao s konja te se pomaknuo bliže, skrivajući se iza drveta. Oxford je pokazivao na nešto u vodi od čega se ona nasmijala. Dovraga i bestraga. Što li on tu radi? Kako joj može dopustiti da ga pretvori u neku jadnu budalu? Pa on je predvodio ljude u borbu, Bože sveti! Kraljevi su mu vjerovali da se suoči sa njihovim neprijateljima hrabrim, odlučnim srcem, tijelom i umom u potpunoj kontroli. Te tri stvari ga
Klub Brbljivica
nikada nisu napustile, sve dok se Mairi nije vratila u njegov život. Trebao bi otići. Ako je ona sretna i ako želi Oxforda, onda bi trebao otići i poželjeti joj svu sreću. Međutim nije se mogao pomaknuti. Gledao ju je kao da je ona san koji je postao java. Koliko je puta gledao njezin profil uz azurno nebo ili divlju klisuru obojanu u ljubičasto? Znao je krivinu njezinog drskog nosa, zavodljivu i punu donju usnu, bolje nego put do kuće. Kada se nagnula na ogradu, pogled mu je zastao na njezinoj stražnjici pa je udahnuo jedan tih i gladan udah. Svaka žena s kojom je bio od kako je otišao iz Camlochlina ga je ostavila hladnog. Međutim, Mairi mu je uzburkala strast jednim laganim osmjehom, jezikom... i ugrizom. Podigao je prste prema donjoj usni, još uvijek pomalo otečenoj od jučerašnjeg ugriza. Volio je njezinu živahnost i njezine oštre ponekad i nemolosrdne riječi, ali mu je nedostajao njezin osmjeh. Nedostajao mu je način na koji ga je prije gledala, kao da je sunce izašlo kad ga je ugledala. Može li ju ponovno osvojiti? Nasmijao se kad je odmaknula svoju ruku od Oxfordovog dodira. Neka sam budala, ona je to i zaslužila. Snažan zvuk pucketanja grane iza njega natjeralo ga je da se okrene, ali bilo je prekasno. Jedino je vidio sjenu i tada mrak padajući na tlo. - Siguran si da je to on, Linnete?- Čovjek koji je stajao nad Connorom pogledao je u svoju sestru i ispustio kamen kojim ga je lupio. - Ovdje ima mnogo kapetana. Linnet je spustila kapuljaču s glave te se brzo nagnula da ga bolje pogleda. Bože sveti, bio je prelijep. Prisjetila se kako joj se nasmijao one noći u Troubadouru, te njegove duboke rupice na licu golicale su joj maštu. Šteta, uzdahnula je te se ustala. –To je on. - Što da radimo s njim? - Ubij ga, za to su nam i platili.- Pogledala je groz guste grane što je kapetan gledao prije nego što su oni došli. - Ne možemo ga ovdje ostaviti. Odnesi ga u uličicu iza Troubadura i ostavi ga tamo. Provjeri mu odjeću. Ako što ima, uzmi. Izgledat će kao pljačka. - Što ako nema novaca? Pogledala je nestrpljivo u brata. - Onda mu uzmi čizme. I Henry,- rekla je prije nego što je otišla, - budi nježan. Nije ostala promatrati brata kako mu zabija bodež u trbuh. Nije bila nimalo sretna što su to morali učiniti, usprkos količini novaca koje su dobili da to izvrše. Ubijanje vojnika kraljeve vojske kažnjavalo se vješanjem. O Bože, ne dozvoli da ju uhvate. Znala je da joj čovjek koji je sve to platio neće pomoći. Nije bila toliko glupa da ne zna kako su njegove lijepe riječi dok su zajedno bili u krevetu bile čista laž. Samo ju je iskoristio. Ali ona je i njega iskoristila. Trebali su joj novci da odvede Henrya iz Londona prije nego što pronađu tijela dviju prostitutki koje je ubio. Proklet bio njegov izopačen seksualni apetit. Trebala bi sama otići iz Londona i ostaviti ga ovdje da odgovara za svoja djela, ali je obećala njihovom ocu da će se brinuti za njega. Uzdahnula je,razmišljajući o torbi ispod svoje haljine te se nasmijala na zveckanje novčića. Da ide sama mogla bi s tim novcima otići do Francuske. Razmišljala je o tome dok je napuštala park. Pa nije ona Henryeva majka.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 19 Tenis je baš bila neka čudna igra, Mairi je pomislila, dok se hladila svojom lepezom na stolici. Ništa se takvo nije igralo u Camlochlinu. Izgledalo je jako naporno, igrači su trčali da stignu lopticu koja je bila izrađena od čvrsto omotana tkanine te ju vraćali natrag s nekim čudnim reketima od jasenovog drveta. Dok je bio ovdje, njezin otac se žalio da ova igra nema nikakvu svrhu osim da se igrači oznoje. Baš joj je nedostajao, i majka isto. Nedostajao joj je Rob i njezina ujna Maggie – čak i Tristan. Nasmijala se kad je Claire dobila poen protiv Lady Margareth, kćeri Lorda Ashleya. - Uživaš li u igri, draga moja?- upitala ju je kraljica koja je sjedila pokraj nje. - Da, ali se čini kako je malo nepotrebna na ovoj vručini. - To je zbog visokih zidina,- Mary od Modene se složila. - Oni blokiraju proljetni povjetarac. Nećeš se valjda ponovno onesvjestiti? Mairi je odmahnula glavom, posramljena sjećanjem kad ju je Connor odnio sa sunca. Gdje je on? Nije ga vidjela od jutros. Znala je da nije s Lady Elizabeth jer je malena droljica sjedila na kraju terena. Dragi Bože, ovo je bilo teško poslijepodne. Pristala je da ode s Henryem do parka nakon što ju je praktički cijeli sat molio. Nije htjela ići, ali je pristala jer je odlučila da mu je bolje reći izvan palaće kako se on njoj ne sviđa kako se on nadao. Nije to uspjela učiniti, ne kad joj je cijelo vrijeme pričao kako mu se život promjenio nakon nesreće. Nije joj smetalo, jer je većina muškaraca u Camlochlinu imala slične ožiljke. Ali jadan Henry nije zadobio svoj ožiljak u borbi. Njegov rođak mu je to napravio dok su trenirali. Srećom, u očevom dvoru nalazila se jako dobra iscjeliteljica, koja je napravila za njegovo lice sve što je mogla. Ipak, nije baš puno mogla napraviti s odbijanjem djevojaka od njega niti njegovim nedostacima. Mairi je bila jedina, kako Henry govori, koja mu je pokazala ljubaznost. Kako da mu slomi srce nakon toga? Mora mu ubrzo reći. Ne smije mu reći da bi radije provela svoj život jadna i sama kao on, ili da je Connor Grant razlog tomu. Kako da se uda za nekog drugog nakon Connorovih poljubaca, njegovih zagrljaja njegove ljubavi prije svih drugih? Dragi Bože, njegovi poljupci su palili vatru u njoj koja je bila smrtonosnija nego one prije njegovog odlaska. Više nije bio dječak niti se ljubio kao jedan. Ono što ju je kopkalo, kao kopriva u cipeli, bilo je s koliko je žena to uvježbavao? Ali kad ju je ljubio, to ju nije interesiralo. Znala je nakon sedam dana, da ju niti jedan drugi muškarac neće moći usrećiti. Niti jedan joj se neće suprotstaviti kao Connor, tako samouvjeren i odlučan. Dovraga, bio je jako privlačan. Koliko god to mrzila priznati, a mrzila je, jedan dio nje još uvijek je žudio za tim gadom. - Sigurna si da si dobro, draga moja?- kraljica ju je upitala, vraćajući njezinu pozornost na igru. - Toliko snažno mašeš svojom lepezom da će te zaboljeti ruka.
Klub Brbljivica
- Dobro sam, stvarno,- uvjeravala je svoju domaćicu ljupkim smješkom. - Ova tanka haljina pomaže. Iako se bojim da mi kod kuće neće biti od koristi. Kraljica je zapljeskala kada je Claire osvojila još jedan poen. - Dosta je dobra. Mairi se složila, gledajući kako Claire zamahuje reketom kao svojim mačem koji cilja na nečiji vrat. U odnosu na sitnu kraljicu, koja je više uživala gledajući svoje goste kako igraju tenis nego da se i sama priključi, Claire je bila snažna. - Trebali bi ste je vidjeti kako koristi mač,- Mairi je rekla ponosno. - Da, čula sam kako se nekada borila uz bok svog brata. Nije teško povjerovati u to kad i sama vidim njezinu snagu. Nakon svih onih treninga njezinog sina, očito je da dijele istu ljubav prema oštrici. Mairi se malo zameškoljila u stolici. - Njegov otac, zajedno s mojim, pobrinuli su se da vježba svaki dan. On je odličan mačevaoc. - Srećom pa ću vidjeti kako se bori. Kralj ga se sjeća još od Rye House Zavjere, kad su zavjernici planirali ubiti njega i njegovog brata Charlesa. Kapetan Grant je bio prvi koji je uhvatio Lorda Williama Russela, jednog od onih umješanih u zavjeru. Bivši kralj ga je jako cijenio. Prije dvije godine vijest je stigla u Camlochlin o Connorovom junaštvu kad je ulovio jednog od zavjernika. To nije iznenadilo Mairi, da je Connor riskirao svoj život kako bi spasio svog kraljevskog rođaka. Ipak to ju je jako razljutilo. Mrzila ona njega ili ne, nije željela da umre. Od same pomisli bi plakala dva dana. - Vjeran je tronu, Vaše Visočanstvo.- Možda mu je trebala reći o pobunjenicima? Dovraga i bestraga, zašto nije mogla ništa tajiti od njega? Tako je bilo i kad su bili djeca, on kao njezin najbolji prijatelj kojem je vjerovala više od ikoga. Okrenula je glavu kad joj se kraljica nasmijala te još brže mahala lepezom. Nije o njemu htjela razgovarati. Kad je god razgovarala o njemu, njegovi osmjesi i poljupci ispunjavali su njezinu glavu od čega joj je bilo još toplije. - Izgleda da ga jako dobro poznaješ. Reci mi,- kraljica je nemilosrdno nastavila, - kakvu ženu bi on htio za suprugu? Mairina lepeza je stala baš kao i njezino srce. Okrenula se prema kraljici znajući da je problijedila. - Supruga? Za Connora? - Da.- Kraljica je kimnula. - Za Connora. - On...- Dragi Bože, morala se smiriti. Trebala je razmisliti, da kaže nešto pametno a ne da zamuckuje. Gospode, mrzila je zamuckivanje. - Ja... On...- Ponovno je snažno zamahnula lepezom. - Zar je zatražio jednu? - Ma ne.- Kraljica se nasmijala. - Ali on ima dvadeset pet godina. Pobogu, zašto svi gorštaci imaju averziju prema braku? Zašto kraljica želi sve poženiti? - Mislim da nitko ovdje nije dovoljno dobar za njega.Mairi je pogledala prema Lady Elizabeth pa se namrštila. - Pa zašto? Mairi ju je nakratko pogledala ali i zašutjela. Kako da na to odgovori? - Vaše Visočanstvo, vaše gošće su razmažene bludnice,- to baš ne bi dobro prošlo, u to je bila
Klub Brbljivica
sigurna. Nije joj mogla reći zašto se niti jedna nije mogla udati za Connora bez da joj objasni razlog. A to sigurno nikada neće priznati kraljici. Dovoljno je teško priznati i samoj sebi. - Da izaberem neku Škotsku damu onda? - S dužnim poštovanjem,- Mairi je nježnije pričala, a to je bilo jako teško jer je željela vrištati. - Zašto ikoga izabrati? Kod kuće nam je dozvoljeno birati muževe i žene. Kraljica je odmahnula glavom i potapšala Mairi po koljenu. - Ovo nisu Škotske visoravni, draga moja. Lady Huntley je moja prijateljica i kraljeva rođakinja. Zadovoljstvo mi je naći za njezinog sina nekog iz dobre obitelji. On zaslužuje imati ženu kojoj će doći kući, mnogo djece...- Connor, otac djece koja nisu njezina? Dovraga, onesvijestit će se pred Engleskom Kraljicom. - Oprostite na smetnji, Vaše Visočanstvo. Mairi je podigla glavu i ugledala Richarda Drummonda kako stoji nad njima. - Mogu li nakratko popričati s gospođicom MacGregor. Kraljica je kimnula glavom, dopuštajući mu da govori. - Radi se o kapetanu Grantu, moja gospo. Nitko ga ne može pronaći pa sam se nadao da možda... - Kako to misliš da ga nitko ne može pronaći?- kraljeva žena je ljutito upitala. Connorov poručnik nije izgledao previše zabrinuto, ali je Mairi primjetila njegove prste kako stišću dršku mača. - Nitko ga nije vidio od popodneva, Vaše Visočanstvo. Po Hunfriesu, koji ga je zadnji vidio u staji, krenuo je u St. James Park. - Sam?- Mairin pogled primjetio je Lady Elizabeth kako ju promatra. - Vas je tražio. Mairi nije znala od čega joj srce tako snažno lupa, od pomisli da je krenuo za njom i Henryem ili zbog činjenice da se ona vratila prije nekoliko sati a on nije. - Gdje ste ga tražili?- Kraljica se ustala i pozvala Claire. - Svugdje, moja damo,- Drummond joj je rekao. - Moji ljudi ga još uvijek traže. Više od četrdeset ljudi pretražuju park, a ostali pretražuju palatu. Znači, gospođice MacGregor, vi ga niste vidjeli. - Vidjela koga?- Claire je upitala. - Tvoga sina,- kraljica ju je informirala. –Izgleda da je nestao. Mairi je potpuno shvaćala taj izraz straha u očima njezine drage prijateljice dok joj je poručnik sve ponovno ispričao. Dobro je, Mairi je sama sebi govorila. Jednostavno su ga promašili. Mora biti negdje. Mora biti dobro. - Jeste li provjerili Troubadour?- Claire je zahtjevala. –Tamo je provodio vrijeme. - Moji ljudi su prije sat vremena pretražili tavernu, lady Huntley. Nije bio tamo. - Ponovno pretražite! Ako nije u palaći ili na posjedu ... Ma dovraga s tim,- Connorova majka je vrisnula i krenula. - Nađite moga muža i osedlajte nam konje,- viknula je preko svog ramena. - Netko neka mi donese mač!
Klub Brbljivica
*** Connor je otvorio oči ali zaželio da nije. Boljela ga je stravično glava. Sve oko njega bilo je mračno pa nije znao da li je to noć ili je oslijepio od boli. Ležao je na nečemu što ga je probijalo kao mač. Gdje je dovraga? Malo mu se razbistrila glava da se prisjeti kako je bio u St. James parku... Dovraga, netko ga je udario. Pokušao se pomaknuti ali je osjetio kao da ga probija oštrica. Polako je krenuo rukom i osjetio nešto poput riblje kosti. Bez upozorenja smrad pišaline i trulog mesa ispunio mu je sva osjetila. Stavio je ruku na nos i pokušao sjesti. Odjednom je postao svjestan neke nove boli. Posegnuo je rukom na trbuh i opsovao od ljepljive tekučine na svojim rukama. Krv. Proboden je i ostavljen da umre. Prokletstvo, netko će umrijeti radi ovoga, ali prvo se mora vratiti u Whitehall. Skupivši svu snagu, pomaknuo se ulijevo. Još malo. Mačka se nakostriješila i pobjegla od njega, srušivši nešto što je palo na zemlju. Bar se nadao da je mačka a ne neki ogroman štakor. Još malo se pomaknuo ali mu se jako zavrtjelo u glavi. Glava mu je pucala a trbuh gorio ali se nekako uspio izvući iz hrpe smeća gdje su ga bacili. Tko mu je dovraga to napravio i zašto? To je bila zadnja pomisao prije nego su mu se oči ponovno zatvorile te je pao u nesvjest. - Ovdje je!- Richard Drummond je viknuo te primaknuo svoju baklju bliže Connoru. Baš je htio provjeriti da li diše kada su kapetanovi roditelji i petorica stražara okružili ugao iza Troubadoura. - Oh, dragi Bože.- Claire je podigla ruke prema ustima ugledavši svoga sina kako mirno leži. - Da li je živ? Njezin suprug se progurao pokraj nje i zastao iznad svog sina. Njegovo lice u trenutku blijedo, disanje jedva čujno da bi znao odgovor. - Živ je!- Drummond im je rekao, podižući obraz s Connorovih poluotvorenih usta. - Disanje mu je teško. Bože sveti, proboden je. Graham više nije čekao već se spustio na koljena i primio svog sina u ruke. Moramo ga brzo odvesti natrag u palatu. Drummonde, dovedi mog konja. Požuri!
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 20 Tišinu na travnjacima koji su vodili prema ulazu u Whitehall prekinula je gromoglasna tutnjava konja. Kapetan Sedley je predvodio ali je Mairi bila prva koja je sjahala i potrčala prema vratima. Ona je pretraživala park kada ih je Connorov časnik, Edward Willingham pronašao te im saopčio vijest o pronalasku Connora – jedva živog. Obavještena da je odnesen u odaje svojih roditelja, otrčala je po stepenicama moleći Boga za njegov život. Ne smije umrijeti! Ne može si zamisliti život bez njega. Nije bitno gdje, ili da li su zajedno samo da je on živ. Kada se popela na drugi kat zastala je vidjevši stotine Connorovih ljudi u hodniku. Primjetila je njihova tmurna lica. Kraljica je sjedila u teškoj stolici malo dalje od njih i razgovarala s Richardom Drummondom. Mairi je krenula prema njoj. Kada ju je kraljica ugledala, ustala se te se našla s njom na pola puta. - Da li je živ?- Mairi se pomaknula prema vratima ali ju je kraljica zaustavila. - Moji privatni liječnici su s njim. Proboden je, iako nije smrtonosno ali sada ima temperaturu. - Moram ga vidjeti!- Kako je kraljica izgledala kao da će ju odbiti Mairi je nastavila. Nije ga mogla izgubiti bez da se pozdravi s njim. Bože, ne dopusti da umre! - Molim vas, Vaše Visočanstvo. Molim vas, dopustite mi da ga vidim. - U redu.- Kraljeva žena pokazala je čuvarima ispred vrata da ju puste. - Hvala vam.- Mairi je primila njezine ruke i obije ih poljubila. - Hvala vam. Usmjerili su je prema spavaćoj sobi gdje je svjetlost od ognjišta ispunjavala sobu nježnim nijansama jantara. Zrak je bio težak i ispunjen mirisom kadulje i timijana. Dvojica kraljičinih liječnika stajalo je pokraj kreveta, blokirajući joj pogled na Connora. Graham i Claire su bili tu, a kad je ugledala Mairi, Connorova majka ustala se sa svoje stolice i krenula prema njoj. Zagrlile su se, obije u mogućnosti da izgube više nego što su mogle podnijeti. Kada ju je Graham zagrlio, Mairi je obrisala suze. - Što se dogodilo?- Čak i kada je to izgovarala, okrenula se prema krevetu privučena željom da ode do njega. Graham joj je ispričao sve što su znali, a liječnici su se odmaknuli dopuštajući joj da dođe bliže. Izgledao je mirno i prelijepo, to lice koje je znala od rođenja. Glava mu je bila omotana zavojima, a rana na trbuhu labavo zamotana kako bi se mogla drenirati. - Sutra će ga sašiti ako sve bude u redu,- čula je Claire negdje iza sebe. Ako sve bude u redu. Mairine ruke su drhtale kad je posegnula na njegov obraz. Koža mu je bila toliko vruča da je pomislila kako iznutra gori. - Moraš se oporaviti Connore,- rekla je nježno. –Nismo još završili, ti i ja. - Vjerujemo da je bila pljačka,- njegov otac je rekao, dolazeći do nje. –Radi čizama. Ostavili...- Zastao je kao da nije mogao izustiti te riječi. I nije. - ... su ga da umre na smetlištu iza taverne.
Klub Brbljivica
Mairi je zatvorila oči od strašnog bijesa u sebi. - Znači, tko god je uzeo njegove čizme imat će ih na sebi.- Ako ih ugleda, uzet će ih natrag, i pljačkaševe noge s njima. Toliko je godina provela ljuteći se na njega, ali sada su ti razlozi izgledali smiješno. Zašto joj je trebalo da ga skoro izgubi kako bi otvorila oči? Još uvijek ga je voljela. Bila je glupa što ga je toliko dugo odgurivala od sebe, oslijepljena bolom u srcu da bi mu dala šansu da ga popravi? Može li on popraviti njezino srce? Može li opet vjerovati njegovim obećanjima? Što ako joj više ništa ne želi obećati? Što ako je volio Lady Elizabeth? Oh, dragi Bože, o tome će kasnije razmišljati. Sada samo želi da otvori oči i da joj dobaci jedan od svojih uobičajenih osmjeha. Sveci pomozite joj, jer ne bi mogla živjeti u ovom svijetu lišena njegovih osmijeha, čak i bez onih koji su je ljutili. - Connore...- sagnula se do njegovog uha, - ... oporavit ćeš se. Ti si gorštak, to da nisi zaboravio. Jak si i nećeš dopustiti nekom malenom bodežu da okonča tvoj život. Čuješ li? Moraš mi se vratiti, Connore. - Dođi, draga.- Claire ju je primila za ruku. - Sjedni i moli se sa mnom. Zajedno ćemo se boriti protiv anđela smrti nad njim. Njihovo bdijenje se nastavilo dugo u noć, a Mairi i Claire su se izmjenjivale stavljajući mu hladne obloge na glavu. Kraljica je neko vrijeme sjedila s njima, obećavajući da će poslati sve svoje ljude u potragu za pljačkašem. Srećom nije spominjala priče o braku. Većinu vremena je provela u tišini, moleći se kao i ostali za Connorov brzi oporavak te gledajući sa smješkom u Mairi dok se brinula za njega. U jednom trenutku, kada je kraljica otišla, Mairi je zatvorila oči da malo odspava. Odbila je svoj krevet kad joj je Claire, pa čak i kraljica, rekla da se povuče u svoju sobu kako bi se malo odmorila. Ne dok on ne otvori oči. Ne dok ne progovori i ne obeća joj da će preživjeti. Nije znala da li se ono što su nekada imali moglo vratiti, ali željela ga je natrag u svoj život. Bio joj je više od prve ljubavi. Bio je njezin prijatelj i jako joj je nedostajao. Spavala je neko vrijeme prije nego što ju je zvuk probudio iz njezinih snova o Connorovim strasnim pogledima, njegovim punim usnama koje su joj svaki dan govorile koliko je lijepa. Otvorila je oči, ne znajući koliko dugo je spavala, i pogledala u njega. I dalje je mirno ležao, prekriven tankim pokrivačem od struka naniže. Iznad pokrivača bio je gol. Promatrala je njegove čvrste mišiće abdomena, širinu njegovih ramena. Tijelo mu se promjenilo. Onaj dječak je nestao. Pomaknuo se. Precizije, njegovo tijelo se malo trznulo a usne rastvorile, kao da je riječ htjela pobjeći iz usta prije nego što je izgrjela od temperature. Mairi je iskočila iz svoje stolice i primila njegovu ruku u svoju. - Connore?- šapnula je, čekajući, nadajući se da će odgovoriti. - Probudi se. Isplakala sam sve suze ovoga svijeta radi tebe, Connore Grant, a znaš koliko prezirem plakati zato se probudi. Nije se pomaknuo. Nije znala koliko ga je dugo gledala, ili kada je opet zaspala u krevetu pokraj njega. ***
Klub Brbljivica
Connor je otvorio svoje oči prije nego je svanulo i pogledao u strop. Nije se sjećao kako je došao ovdje. Osjećao se užasno, ali nije bio mrtav – radi toga je bio zahvalan. Pokušao se pomaknuti, ali nešto na njegovoj ruci ga je zaustavilo. Pogedao je na tamne uvojke čiji su vrhovi ležali na njegovim prsima. Njegov um mu je govorio da je to Mairi, ali on je još uvijek možda sanjao. Ruka mu se nije micala, shvativši nakon nekoliko minuta da je potpuno utrnuta. Ako je ovo stvarnost, onda ju ne želi probuditi. A ako nije onda ne želi probuditi sebe. Pomaknula se bliže njemu, te podigla svoje lice dovoljno da on ostane bez daha. Mairi. Što je ona radila u krevetu s njim? Sigurno sanja. U svakom slučaju, mora ju dodirnuti. Podižući svoju slobodnu ruku prstima je prošao po nježnim uvojcima koji su se kovrčali na sljepoočnici i padali nježno na lice. Otvorila je oči a on joj se nasmijao. - Sanjao sam te,- šaptao je, prelazeći prstima preko njezinog lica. Nije se odmaknla. Nije se uopće pomaknula. Samo je gledala u njegove oči kao netko tko je promatrao svoj dom iz kojeg je jako dugo izbivao. Tada mu se nasmijala a njegovo srce se rastopilo. - Živ si. - Gospođice MacGregor,- šapnuo je, ne želeći pričati glasno da se ne probudi. Zar ja to vidim olakšanje na tvojem prekrasnom licu? - Da. Vidiš olakšanje. Promatrao ju je dok se saginjao da joj poljubi glavu, ignorirajući bol. Neće ga odbiti, niti on želi biti odbijen. - Nisam ti mogla dopustiti da umreš prije nego što ti kažem što mislim o tebi, Connore Grant. Nasmijao se, ali će svoje mane slušati kasnije. Sada ju samo želi okusiti i poželjeti joj dobrodošlicu natrag. - Connore...- odmaknula je glavu i prekrila njegove usne svojim prstima, - ...disao si nekoliko sati u smeću. Kada je pogledao u nju, ne shvaćajući baš na što misli niti da li želi, odmaknula je pogled i rekla. - Nisi baš svjež. Naravno. Najvažniji poljubac u njegovom životu a njegov dah nije svjež. Morao se nasmijati te je naslonio glavu natrag na jastuk. - Dobrodošao natrag, sine moj.- Kada je čuo majčin glas, okrenuo se prema njoj i nasmijao, a Mairi je ustala iz kreveta. - Drago mi je da te je neko tako drag prvi pozdravio. Promatrao je Mairi kako sjeda pokraj nje, zacrvenjena, ali iščekujući njegov odgovor. Da sam znao što me čeka, davno bi već dopustio da me probodu. Obije žene su se nasmijale. - Sjećaš li se što se dogodilo? Connor se okrenuo na drugi stranu kreveta baš kad se njegov otac ustao iz stolice na kojoj je spavao. Spustio je ruku na Connorovo rame i lagano ga potapšao. - Kasnije ćemo proslaviti tvoj oporavak. Reci nam sve što znaš dok ti je još sjećanje svježe. Tražio si Mairi u St. James parku. Kako si završio iza Troubadoura?
Klub Brbljivica
- Tamo ste me pronašli?- Connor ga je upitao prisjećajući se napada. Ispričao im je kako je pronašao Mairi s Oxfordom te ih promatrao iz skrivenog mjesta da vidi da li je Oxford častan. Baš kad je htio krenuti prema njoj pojavio se napadač. - Znači proboli su te u parku?- majka ga je upitala. - Ne znam. Dobio sam udarac u glavu te sam se onesvijestio. Nisam mu vidio lice,Connor im je rekao, znajući njihovo slijedeće pitanje. - Međutim, siguran sam da je bio muškarac. Žena me ne bi mogla tako jako udariti. - Morao je biti muškarac,- Mairi je nadodala, - da odnese tvoje tijelo do taverne. - Netko je morao tako nešto primjetiti,- njegov otac je rekao, - bio ti na njegovim leđima ili konju.- Krenuo je prema vratima. - Reći ću Kapetanu Sedleyu da pošalje svoje ljude okolo i neka sve ispitaju. - Oče,- Connor ga je pozvao zaustavljajući ga,- neka to napravi poručnik Drummond. Otac mu je kimnuo i izašao iz sobe. - Što je Connore?- Mairi ga je upitala, čitajući ga kao jednu od knjiga svog pokojnog ujaka. Gledajući u nju, divio se kako je lako uz nju bilo zaboraviti, barem na trenutak, najgori dio svega ovoga; da je njegov prijatelj možda stoji iza svega. - Moju majku i njezinog brata je izdao najbolji prijatelj. Nikome ne možemo vjerovati. - Koji razlog bi Sedley imao da ti naudi?- majka ga je upitala. - Što bi on dobio tvojim ubojstvom? - On je čovjek Williama od Orangea. Lagao mi je o Admiralu Gillesu. U to sam siguran, a zadnje me ispitivao o Colinu i njegovom odlasku s kraljem u Edinburgh. - Kako on zna da je moj brat s kraljem? - Ne znam. Vrata su se otvorila te su dva liječnika ušla i krenula pravo prema krevetu. - Lord Huntley nas je obavijestio da ste se probudili.- Oboje su ga, izmjenjivajući se, bockali i pipali, a kad je zjevnuo inzistirali su da svi izađu van kako bi se mogao odmoriti. - Trebaš li nešto?- majka ga je upitala ljubeći mu čelo. - Da, malo mente.- Namignuo je prema Mairi pa ponovno zijevnuo kad mu je majka obećala da će se vratiti kasnije. Izašla je prije Mairi, ostavljajući ih nakratko same. - Jesam li ti već danas rekao kako izgledaš prekrasno u toj haljini? Paše ti Engleska, Mairi MacGregor. Nije znao zašto joj je osmijeh nestao. Htio je komentirati ali su mu se oči već zaklapale. Dovraga, nije želio spavati. Želio je ustati i primiti je ruke. Čuo je kako je nešto rekla ali nije bio siguran što, nakon toga je pomislio kako su se vrata zatvorila. Otišla je, ili je to ipak bio samo san?
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 21 Mairi je polagano hodala preko dugačkom Shield Galerryu, ne znajući kojim putem krenuti. Da li da ode na večeru, sama za stolom svoje obitelji ili u Connorovu sobu, gdje bi on bez sumnje uživao u tome kako njoj paše Engleska? Da barem nije dopustila kraljici da joj odnesu tartan i čizme na čišćenje. Sada nije imala ništa za obući osim onoga što joj je krajica dala. Danas je to bila brokatna haljina plave boje sa zelenom čipkom. Bila je stvarno prekrasna, ali Engleska joj nikada ne bi pasala. Slomilo joj je srce što Connor tako misli. Prisjetila se njegovih pisama u kojima ju je tražio da mu se pridruži ovdje. Morao je znati da ona nikada ne bi napustila Škotsku. Sama ideja izgledala je za nju kao izdaja. Ovo nije život koji je ona htjela s njim, a dolazak ovdje joj je to samo i dokazao. Nije se osjećala ugodno sa svim tim smješnim lordovima i damama koji su pudrali svoja lica i smijali se dok su drugima zabijali nož u leđa – koji su je gledali kao nekog tiranina zbog njezinog imena i religije. Kazalište i zaleđeno vrhnje bilo je lijepo, ali njoj to nije ništa značilo u usporedbi sa zalascima sunca iznad planinskih vrhova i hladnog vjetra s okusom vrijeska na njezinom licu te obitelji koja ju je voljela. Nigdje drugdje ne bi bila sretna. Engleska je bila Connorov dom, ali njoj nikada. Možda, pomislila je brišući suzu sa lica, nije željela Connora već snove koje joj je uzeo. - Gospođice Macgregor. Okrenula se vidjevši Lorda Oxforda kako žurno hoda prema njoj. Stvarno bi trebala porazgovarati s njim o svojim osjećajima. Može to biti i sad. Nasmijala mu se kad je došao do nje. - Nedostajali ste mi prošlu večer,- rekao je primajući njezinu ruku. - Nadam se da nećete cijeli dan provesti uz krevet Kapetana Granta.- Ljutilo ju je što nije pitao o njegovom stanju. S druge strane, Henryu se ona sviđala a imati tako zgodnog kapetana stalno za petama izludilo bi svakog muškarca, naročito onog koji je za sebe mislio da je ružan. Vjerojatno je Henryu laknulo što se riješio Connora na nekoliko dana. - Gospodaru, proboli su ga i ostavili.. - Da znam. Svi u palati znaju. Moja jadna sestra je izvan sebe. Mairi se namrgodila. Nije htjela slušati kako Connorova ljubavnica tuguje za njim. Morali su biti ljubavnici. Zašto bi onda Elizabeth svaki puta kad bi se mimoišle na hodnicima siktala na nju? Sama pomisao na to ju je ljutila. Kako Connor može išta osjećati za takvo razmaženo derište? Lijepa je, Mairi je sama sebi odgovorila. I uz to Engleskinja. - Nadao sam se zajedničkoj večeri. Mairi je pogledala u Henrya i nakon toga prema stepenicama koje su vodile prema Connoru. Usprkost njegovim osjećajima prema Elizabeth morala bi ga obići. - Poznajete li Thomasa Marshalla? Odmahnula je glavom. - Trebam li ga poznavati? - Vjerojatno ne, ali sam nedavno saznao jako zanimljive informacije o njemu.
Klub Brbljivica
Dragi Bože, samo ne još jedna dosadna lekcija o nekom mrtvom engleskom patriotu. Zahvaljujući Henryu, saznala je nepotrebne stvari o Engleskoj koje nikada nije trebala saznati. - Stvarno bih trebala... - Preuzeo je poslove Richarda Camerona. Jeste li čuli za Cameroniane Gospođice MacGegor? Kimnula je, primajući ga za ruku koju joj je ponudio. - Čula sam za njih.- Srce joj je luđački kucalo u prsima. Napokon je imao neke informacije koje je željela znati. I nije moglo biti bolje. Marshall, novi vođa Cameroniana! Čekaj da njezina braća pobunjenici čuju za to! - Hajde,- rekao je nježno, odmičući je od stepenica. - Ispričat ću ti što znam, ali me možeš zaustaviti ako ti dosađujem. Znam da nekada samo blebećem o stvarima koje su drugima neinteresantne. - Oh, gospodaru,- Mairi je rekla, pogledavši zadnji puta prema stepenicama. Connor će biti par sati dobro. Ova informacija joj je previše vrijedna da ju ne dobije. - Ma vi meni nikada ne dosađujete. Vi ste jako inteligentan čovjek. Svatko tko to ne vidi je budala. - Da,- složio se, smijući se i tapšajući njezinu ruku hodajući prema dvorani. Slažem se. *** Kada je Mairi nakon dva sata stigla do Grantove sobe, prebacila je svoje duge uvojke preko ramena, provjerila kopče na glavi koje su joj držale kosu od lica i pokucala. - Uđi.- Clairin glas ju je pozvao unutra. Nakon što je ušla prvo je pogledala u Connora. Laknulo joj je kad je vidjela da izgleda puno bolje. Zapravo je izgledao toliko dobro da su joj koljena zaklecala. Naslonjen na hrpu jastuka i rukama ugodno postavljenim na njegovim prekrivenim nogama, okrenuo se prema njoj da bi ju pomalo iritantno pogledao. Mairi je nakratko zastala ali ne zbog toga što ga nije ranije posjetila ili radi toga što je radila nešto što on nije odobravao, sakupljala informacije koje će joj pomoći u njezinoj borbi protiv Cameroniana. Zaustavilo ju je skakutanje zlatnih uvojaka. - Gospođice MacGregor.Lady Elizabeth je izgledala jednako iznenađeno vidjevši nju na vratima. - Trebala si biti s mojim bratom. Mairi je postavila ruke ispred sebe i podignula obrvu. - Od kada ti to znaš što bi ja trebala raditi, Lady Elizabeth? Kako je dovraga znala? Zar je zadala zadatak svome bratu da me drži podalje od Connora kako bi se ona mogla brinuti o njemu? Podmukli gadovi, oboje. Proklet bio Henry što sluša svoju sestru kao ovca pastira te što pokušava učvrstiti vezu njegove sestre i Connora. - Zar te odveo na još jedan provod po St. James Parku?- Connor je praktički zarežao s kreveta.
Klub Brbljivica
Iznenađeno ga je pogledala radi njegovog tona, pa trepnula kada je shvatila istinu. Radi toga je bio ljut? Što je bila s Henryem? Želudac joj se stisnuo pa je grčevito rukama stisnula haljinu. Njezina ljutnja prema njemu zaslijepila ju je da vidi ono što je bilo ispred nje, od prvoga dana kada je plesala s Henryem. Connor je bio ljubomoran. Da, možda je posumnjala u to kada je rekao da odlazi kraljici radi zaruka s Oxfordom ili Sedleyem; pa nije ona glupa. Međutim ona je to samo odbacila kao njegovu posesivnost. Zasigurno ju je ljubio kao da ima pravo na to. Dovraga, ovdje je jako vruče. Brzo je izbacila njegove usne iz svoje glave. Ne bi bilo dobro da sada izgubi zdrav razum s Lady Elizabeth u sobi. Bilo je puno više od posesivnosti. Connor je skoro izgubio svoj život tražeći ju po parku. Zar je to značilo da ju još uvijek voli? I što će ona napraviti ako je to istina? - Lord Oxford je htio o nečemu razgovarati sa mnom,- iskreno mu je odgovorila. Razgovarali smo i završili. - Što je bilo toliko važno?- dobacio joj je. - Zar ti je pričao o kraljičinim željema? Brak. Oh, bijesnio je. Skoro mu se nasmijala ali je Claire ustala sa svoje stolice te ih prekinula. - Connore želim ti nešto reći. Nasamo,- nadodala je pogledavši u Henryevu sestru. - Kasnije.- Podigao je svoj dlan da ju zaustavi. Nakon toga je, ne skidajući pogled s Mairi, rekao svojoj majci da izađe i povede Lady Elizabeth sa sobom. Da je itko drugi pokušao izvesti Lady Elizabeth iz sobe, jedino bi mogli tako da je iznesu, ali Claire Stuart joj je samo trebala dobaciti jedan upozoravajuć pogled da bi ta droljica krenula. Kada su ostali nasamo, Mairi je došla do kreveta i privukla stolicu te sjela. - Nismo razgovarali o braku. - Zašto niste? Slijegnula je ramenila i prekrižila ruke na krilu. - Možda se on ne želi vjenčati za mene? Njegova vilica, ispunjena dvodnevnom bradom, se učvrstila definirajući onu prokletu desnu rupicu na licu. - Izbjegavaš odgovor. Zašto mu nisi rekla... - Što, da se neću udati za njega jer volim tebe? Nasmijala se kad je odmaknuo pogled i progutao knedlu. - Nisam mu to rekla. - Mudro. Pogledao ju je ispod svojih obrva ali nije izrekao niti riječ. - Zašto nisi rekao Lady Elizabeth da izađe iz ove sobe i da se više nikada ne vrati? - Radi,- rekao je, dobacujući joj još jedan hladan pogled, - toga što me previše interesiralo da čujem kako ćeš ti provesti poslijepodne s njezinim bratom. Jadno, znam,počeo je zamuckivati kad se širom osmjehnula. - Ne naslađuj se s tim. - Oprosti.- Spustila je pogled ali joj je osmijeh ostao. Prokletstvo, ona je bila jadna jer je uživala u njegovoj nelagodi. Zar ga je stvarno toliko interesiralo što ona radi da bi radi toga trpio Elizabethino društvo? - Proboden sam, Mairi.
Klub Brbljivica
Podigla je glavu. Izgledao je previše zdravo iako je mogao nestati. Od te pomisli je zatvorila oči i duboko udahnula. - Da, Connore, znam. - Zašto si onda bila s Oxfordom? Zar ga voliš, budi iskrena? Mogla bi mu odgovoriti pozitivno ali bi ju tada zamolio da ode. Jedan dio nje govorio joj je da to učini. Ne bi mogla podnijeti da se ponovno zaljubi u njega, da sanja život s njim u Camlochlinu, a on da ponovno izabere Englesku umjesto nje. - Ne, ne volim ga. Otišla sam s njim jer je imao neke informacije o Camero...- zastala je, kao da je tek sada shvatila ono što je Elizabeth rekla.- Znao je što treba reći.- Nije shvatila da govori na glas te pogledala u Connora koji je očekivao ostatak. Oh, ovo mu se neće svidjeti. - Govorila si o Cameronianima,- rekao je prije nje. Kimnula je i primjetila kako dolazi do istog zaključka kao i ona. - Njegova sestra je htjela provesti vrijeme s tobom tako da je njega iskoristila da me drži podalje. Pronašao me je kad sam krenula prema tebi te je dobro znao što mi treba reći da odem s njim. - Ali, Mairi...- ispravio se i ozbiljno ju pogledao, - ... kako je mogao znati tko su tvoji neprijatelji? Što si mu rekla? - Ništa. Nikada mu nisam niti spomenula Cameroniane. - Sigurna si? - Jesam. Samo sam ih tebi spomenula.- Na trenutak je razmišljala o tome. Onda, Možda nas je čuo ili je primjetio moj interes prema njima kada sam pričala s Vojvodom od Queensberrya. Nešto joj je htio reći ali ga je prekinulo lagano kucanje na vratima. Oboje su pogledali prema vratima i ugledali Claire kako ulazi. - Da li je sve u redu?- Nasmijala se svome sinu i kasnije Mairi. Pričekala je da kimnu te se sjela u svoju stolicu. - Dobro. Sada vam oboje moram nešto priznati,- Sjela se uspravno i prekrižila ruke na koljena. - Kriva sam za nešto pomalo zločesto, a kraljica mi je pomagala.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 22 Mairi je nakon sat vremena napustila njihovu sobu osjećajući se pomalo zbunjeno i nimalo sretno na Claire i njezino priznanje. Znala je da ju Claire voli i da je željela da se ona i Connor pomire, ali da kuje planove s kraljicom Engleske kako bi uspjela u tome? To je bilo podmuklo! Čak su išle toliko daleko da uključe Kapetana Sedleya u njihove planove da ih naprave ljubomornima. Smiješno. Mairi nije posjedovala niti trunku ljubomore u sebi. Dobro možda je ako se bodež koji je htjela upotrijebiti na Elizabeth de Vere broji. Pomislila je na Connora koji je izgledao pomalo uvrijeđeno kad je upitao majku da onda Lady Elizabeth nije toliko zaluđena njime radi njihovog plana te njegovog osmjeha kada je pogledao u Mairi koja ga je izbezumljeno gledala. Nakon toga je ipak izgledao iskreno zadovoljan sa vijestima kako Mairi nije obećana Lordu Oxfordu. A što je s onim crvom od čovjeka? Kako li je Henry znao da treba iskorostiti Cameroniane da ju odvuče od Connora? Zar je shvatio kada je pričala s Queensberryem? Ako je tako, zašto joj ranije ništa nije rekao? Zastala je jer joj je još jedna stvar pala na pamet. Zar je Henry nekako posumnjao da se ona bori protiv slijedbenika Richarda Camerona? Kako je to moguće? Nije mu nikada spomenula niti njih niti Covenantere. Ne, nije znao da ona pripada pobunjenicima? Nitko to nije znao osim Colina, Claire i sada Connora. Oh, Connor. Mairi je bila jako sretna što je preživio – toliko sretna da se osjećala bunovnom. Odvratan osjećaj koji nije osjetila već godinama. Naučila je štititi svoje srce. Nikada više neće dozvoliti jednom muškarcu da ju toliko usreći da bez njega ne može živjeti. Međutim ništa ju nije moglo pripremiti na ponovni susret s Connorom, njegov polagan govor kada joj je rekao da mu je značila sve u životu, na ponovan poljubac i nakon toliko godina ljubomoru. Pobogu, kako mu je mogla dopustiti da ju obori s nogu samo jednim smješkom? Pouzdala se u svoju obranu koja joj je pomogla u onim dugim danima i još dužim noćima kada je bila sama u krevetu dok su druge djevojke njezinih godina već bile udane i s djecom u svakoj ruci. Nije htjela ponovno voljeti Connora Granta, ali ga više nije htjela niti mrziti. Pa što onda ako on voli Englesku? Naći se načina da ostanu prijatelji. Mogu li? S druge strane, zar prijatelji žele iskočiti iz svojih stolica da bi mogli ljubiti nečije rupice na licu, njegovu bradu, njegove usne dok konstantno zahvaljuju Bogu što ga je ostavio na životu? Zar prijatelji uživaju u ljubomori drugoga? Uzdahnula je hodajući po stepenicama, ne znajući da li joj srce lupa od veselja ili straha. Ako je Connor pomislio da ju ponovno zavede, da mu dopusti? Zar bi mogla ponovno vjerovati njegovim obećanjima? - Gospođice MacGregor? Okrenula se i primila za ogradu vidjevši Princa Willama iza sebe. Da li bi ju on gurnuo po stepenicama ispred kraljevih gostiju? - Vaša Visosti? - Kako je Kapetan Grant?- srdačno joj se osmjehnuo. - Bolje li je danas? - Dosta bolje.
Klub Brbljivica
- To su dobre vijesti,- rekao je ispruživši ruku. - Gdje idete?- Pogledala mu je oprezno u ruku. Nije mu se sviđala, ali nije bio toliko glup da ju povrijedi u javnosti. A ona nije željela da on pomisli kako ga se ona boji. Prihvatila je njegovu ruku te se pristojno nasmijala. - Samo malo na svježi zrak. Jako je vruče u sobi Kapetana Granta. - Znači u dvorište?- Prije nego je uspjela odbiti ili prihvatiti, ubrzao je korak vodeći nju sa sobom. - Dopustite mi da vas otpratim. I meni bi dobro došlo malo svježeg zraka. Zašto bi on želio njezino društvo? Zar je mislio kako ona nešto zna što bi mu pomoglo u njegovom zadatku? Zar misli da je toliko glupa da mu kaže? Ostala je s njim, odlučivši da bi ovo moglo biti jako zanimljivo. Uostalom, u dvorištu ima više pari očiju nego igdje drugdje u palati. Ako joj je princ želio nauditi vjerojatno bi poslao nekoga drugoga da obavi prljavi posao za njega, kao što je zasigurno poslao Admirala Gillesa da ubije kraljevu kćer. Kukavica. Ako je želio zasjesti na tron odlučila je to zaustaviti. - Bila bi mi čast, Vaša Visosti.- možda bi mogla saznati štogod o tebi. - Kako vam se sviđa London?- upitao ju je kad su izašli van. - Sve je ovdje jako organizirano i pristojno. Čak i drveće raste u redovima.- Nasmijali su se gledajući u redove drveća sa obije strane puteljka. –Toplo je i nema previše planina.Mogla je i dalje nabrajati ali je željela da on vodi razgovor. - Usudio bih se reći, moja domovina nije toliko lijepa. Vi s druge strane,- dodao je nježnijim tonom, spuštajući usne prema njezinom uhu, - vi ste kao osvježavajuće proljeće. Toliko se iznenadila njegovom prisnošću da se skoro odmaknula od njega. Što to on trabunja? - Vaša Visosti, laskate mi.- Nagnula je glavu prema gore kako bi mu mogla pogledati ravno u oči te se lagano nasmiješila. Da, tokom godina je naučila kako biti žena ima svoje prednosti, čak i ako su bile pomalo ponižavajuće. Usprkos tome, to joj je pomoglo da sazna informacije od muškaraca koji su imali razloga da drže jezik za zubima. Ponekad se mrzila u tome koliko dobro barata svojim smicalicama. - Govorim istinu.- Princ se namrgodio, misleći kako ju je lako smotao kao one engleske droljice koje su je ružno gledale dok je držala ispod ruke princa. - Ne nalazim svaki dan nekoga tko će mi dati svoje iskreno mišljenje o crkvi – a još manje tako lijepog kao što ste vi. Okrenula je glavu prema puteljku, ne mogavši ga više gledati. - Možda bih vam onda mogla dati svoje iskreno mišljenje. Samo trebate pitati. - Naravno.- Zastao je kada su stigli do potoka koji je utjecao u Temzu, djelomično skriven od sunca visokim hrastom. - Reci te mi, što mislite o Francuzima? Trepnula je prema njemu. - O Francuzima, moj gospodaru? - Da. Pričali ste o Bogu za kraljevim stolom pa me interesira što mislite o Deklaraciji Kralja Louisa o Svećenstvu u Francuskoj? Sigurno ste čuli o tome? U njoj se kraljevska vlast povećala na račun papinske vlasti? - Bojim se da ne znam ništa o tome,- Mairi je priznala, ne znajući kud vodi ovaj razgovor ali sigurna da negdje vodi.
Klub Brbljivica
-.Pretpostavio sam pošto živite sa sestrom Admirala Stuarta, lady Huntley, da bi mogli znati. Naravno, pretpostavljam da znate kako on sad već neko vrijeme živi u Francuskoj. To želi saznati? Informaciju koja bi mu pomogla u njegovoj borbi protiv Francuza? Morala je priznati da je to bio pametan potez. Ako mu itko može pribaviti informacije o njegovim neprijateljima, to je bio Clairein brat. Ali zašto jednostavno nije pitao Grahama ili Claire po tom pitanju? Trenutak kasnije se prisjetila zašto. Drži je za brzopletu budalu, onu koja pada na lijepe riječi. - Tužno, nismo vidjeli Admirala već godinama. - Lady Huntley ne dobiva pisma u... gdje ono vaša obitelj živi? Upitao je nevino. Zašto ga to interesira? Nitko u Engleskoj, osim Connora Granta, nije znao o Camlochlinu ili gdje se on nalazi u Skyu, a od kako je stigla nikoga nije nimalo interesiralo gdje bi mogli pronaći MacGregore. Nakrivila je glavu promatrajući Williama prije odgovora. Zar je nekako uspio saznati kako njegovi planovi da ubije kraljevu prvorođenu kćer nisu uspjeli te da je sada štite MacGregori? Osjetila je nagon da pogleda oko sebe. Zar su neki od tih ljudi nedavno stigli u Whitehall? Zar su čuli tračeve kako nije sve izgorjelo u St. Christopheru? - Nažalost, gospodaru,- rekla je spokojno, - moja obitelj ima malo ili ništa zemlje. Za vrijeme progonstva izgubili smo vlasništvo nad našom zemljom u Glen Orchyu. Iskreno, mi smo nomadi koji se nikada nisu naselili na jedno mjesto. Admiral Stuart ne šalje pisma jer ih nema gdje slati. William ju je promatrao. - Lady Huntley mi ne izgleda kao žena koja bi bila zadovoljna bez krova nad glavom. - Lady Huntley, u što sam sigurna da već znate, provela je dugi niz godina u šumi. - Znam.- Princ je naborao svoj nos kao da je osjetio neki smrad. - Čuo sam to.Stavio je jednu ruku iza leđa dok je drugom okretao rese svojeg revera. Ponovno je ubrzao korak, izgledajući kao da razmatra o stvarima u svojoj glavi, važe različite opcije... ili strategije kako da najbolje nastavi sa slijedećim pitanjima. Mairi je hodala uz njega i strpljivo čekala. Promatrale je labudove na jezeru te podigla pogled i ugledala crvenu pticu kako leti s drveta na drvo. Morala je priznati, ali djelomično jer se ponovno sprijateljila s Connorom te je njezino srce bilo dovoljno lagano da poleti, kako je jedan dio Engleske bio jako lijep. - Gospođice MacGregor.- Prestala je hodati i shvatila da je princ već i prije stao. - Pitam se,- rekao je prilazeći joj, - da li znate zašto je Kralj James poveo vašeg brata kako bi se u tajnosti našao s Parlamentom? Osmjeh joj je nestao s lica. To je želio saznati. Naravno! Znači da je on stvarno bio umiješan u masakr! - Nisam znala da je sastanak tajan. - Da, trebao se održati slijedeći mjesec. - To vam ne mogu odgovoriti, gospodaru, ali mislim da je kralj poveo moga brata jer je shvatio da Collin može pobjediti svakog njegovog vojnika u vježbalištu.
Klub Brbljivica
- Hmmm,- princ se složio. - Primjetio sam ga na vježbalištu. Njegove vještine su impresivne, ako ne i brutalne. Ali ipak, pitam se... Što ju je god mislio upitati nije uspio jer ga je prekinuo snažan pljusak. Mairi se nasmijala dok su je hladne kapljice močile i sve ostale goste koji su trčali tražeći zaklon. Kiša je bila slična onoj kod kuće, jednako nagla i jednako snažna. Udahnula je svježi miris zemlje. Napokon, kišilo je u Engleskoj u proljeće. - Usudio bih se reći, Gospođice MacGregor,- rekao je tražeći pogledom jednog od svojih ljudi da ga prekriju ali nikoga nije primjetio, - mogli bi završiti naš razgovor neki drugi puta? Smijala se kapljicama koje su joj curile s nosa te kimnula trenutak prije nego što je on otrčao u palatu.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 23
Mairi je provela većinu tamnog i turobnog dana sa Grantovima, posjećivajući Connora. Bez obziro koliko vrijeme bilo loše njegov osmjeh je ozarivao sobu. Promatrala ga je dok su njegovi ljudi dolazili te ga zadirkivali kako je dobio po glavi te ostao bespomoćan kao večera. Gledala je kako je podizao obrvu neočekivanim humorom. Kako je otvarao usta i zabacivao glavu kada se smijao. Voljela je njegov govor i lice koje se mijenjalo sa svakom emocijom, dok je njegov osmijeh i glas ostao nepromjenjen kao i ljetni dan. Shvatila je, radosno i s iznenađenjem, da nije toliko otvoren i šarmantan sa ženama koje su ga došle posjetiti. I rupice su bile tu – uvijek su bile – međutim njegovi osmjesi su bili ispunjeni... dosadom. Čak je i kraljica vidjela na njemu samo što je on dozvoljavao da vidi – savjesnog i lojalnog kapetana. Međutim to nije zaustavljalo Mary od Modene da s njim nevino očijuka. Mairi to nije smetalo. Svakim danom je postajao sve snažniji, puniji života u svom krevetu. Nijedna žena nije mogla ignorirati ni najmanji njegov pogled. Lady Elizabet sigurno nije, usprkos njezinoj ljutnji na Mairinu prisutnost – konstantnu. Lady Hollingsworth su praktički trebali izbaciti iz sobe nakon dva duga sata. Connor se nije šalio niti je zavodio neku od njih već se samo pristojno smijao i kratko pričao. - Nije im drago što sam ovdje s tobom,- Mairi mu je rekla drugog kišnog dana. Napokon su ostali sami i sada joj se bilo teško prisjetiti što je čekala da mu ova dva dana kaže. Hodala je po sobi, dodirujući jednu pa drugu stvar, pokušavajući da ga ne gleda. - I?- Ležao je s pokrivačem nisko postavljenim tako da mu je bio otkriven njegov gol i snažan torzo, dok mu je jedna ruka bila ležerno postavljena iza glave kao nekom griješnom anđelu koji ju je dovodio u iskušenje da dođe u njegov krevet. - I.- Uzela je jednu bočicu lijeka u svoje ruke te ju podigla do nosa. - Ljute su jer im radi moje prisutnosti ne poklanjaš više pozornosti. - Mairi,- rekao je kriveći usta i tjerajući ju da pogleda u njega. - Ne poklanjam im pozornost niti kada tebe nema. Od slijedećih par riječi srce joj se rastopilo. Protivno njezinoj volji, jer mu nije htjela pokazati kako su djelovale na nju, okrenula se prema njemu. - Koliko su puta dolazile u posjetu kad mene nije bilo? Maleni osmijeh se pojavio na njegovim usnama te je shvatila kako nije uspjela. Začudo, to je njegovu pobjedu napravilo privlačnijom nego njegovo oružje koje je bio jezik. Baratao je s njim jako vješto, bilo u izazovu, smijehu ili kada je izrekao neke riječi koje bi većina muškaraca teško priznala. - Sada kada je nešto hladnije ovdje, nećeš tako često odlaziti. - Možda i neću,- rekla je. - Iako mi je samotno tumaranje po palati dalo mogućnost da nasamo popričam sa Princom Williamom, tako da bih mogla.
Klub Brbljivica
Kada se sjeo njezine oči su svojom voljom prešle preko njegovih mišića na trbuhu. - Pričala si nasamo s njim? - Jesam. Molim te nemoj izgledati toliko ljuto. To me vrijeđa. Usta su mu se ovorila, pa zatvorila čim je vidljivo odlučio ne izreći ono što je htio. Mairi se nadala da to nije imalo veze s tim što je ona žena. - Stvarno Connore, nemoj se živcirati radi toga. Nisam mu ništa rekla što bi mene ili moju obitelj dovelo u opasnost. - On je jako pametan Mairi. - On je očajnički neadekvatan. Kada joj se nasmijao, to je značilo da ju priznaje kao ratnicu – ili se nasmijao njezinom odgovoru. Kada se odmaknula od kreveta on ju pozvao natrag tapšajući po madracu pokraj sebe. - Reci mi kako si ga uništila, Mairi. Nije shvatila da se smije sve dok nije sjela pokraj njega, zaboravljajući na sve oko sebe uživajući u djeljenju tajni s njim. - Prvo mi se zakuni na vjernost našem katoličkom kralju.- Okrenuo je očima ali i napravio što je rekla.- Connore, sada sigurno znam da je bio upleten u masakr. - Kako znaš? - Praktički mi je to sam rekao,- rekla je, nestrpljiva da mu ispriča. - Mislio je da je pametan, ali njegova pitanja su bila preočita baš kao i njegov nos. Nasmijao se, baš kao i ona. Pobogu, pa nije se nasmijala ovako s njim godinama. Izgledalo je kao da plešemo a njezine noge ne dodiruju pod. Ispričala mu je o prinčevim upitima za Francusku i njegovog ujaka i kako je pokušao saznati gdje njezina obitelj živi te zašto je Colin krenuo s kraljem u Edinburgh. - Morao je biti on, Connore. Sad sve ima smisla. Zašto ga toliko interesira moja obitelj? Zar ne vidiš?- upitala je te nastavila prije nego se uspio složiti s tim ili ne. - Rob se bojao da bi neprijatelji Gospođice Montgomery mogli biti među kraljevim gostima. Zato ti je rekao da kralju ne kažeš o spašavanju njegove kćeri. Kada si ti stigao a moja obitelj otišla, to je vjerojatno podiglo Williamovu sumnju da nešto nije u redu. Onda je James nestao u pola noći s još jednim MacGregorom da bi se navodno našao mjesec dana prije s Parlamentom, pomislio je na najgore. Kraljeva kći mora biti živa i negdje s MacGregorima. Jedino bi radi toga James otišao iz Engleske bez objašnjenja. Pratila je njegovu reakciju kada se ponovno legnuo da razmisli o onome što mu je rekla. Upijala je svaki njegov dio tijela. Nakon uzbuđenja što mu je ispričala sve što je otkrila, njezine misli su se vratile na prostije znatiželje. Da li ju želi ponovno poljubiti? Kakav osjećaj bi njegova dvodnevna brada imala na njezinom vratu, na njezinim grudima? Trepnula je shvativši da ju gleda. - Ti si pametna djevojka, Mairi MacGregor.
Klub Brbljivica
Nasmijala se, osjećajući se bolje nego prije dvije zime kada su ona i Colin otkrili da je Kevim Menzie od Rannocha Cameronian. - Nisam bila sigurna da li da to kažemo kraljici ili da pričekamo povratak kralja,- Mairi je rekla. - Ako joj se ponašanje prema princu promjeni, mogao bi posumnjati da ona zna i reagirati. - Onda ćemo pričekati,- složio se, stavljajući prste na njezine. - Kasnije ćeš mi ispričati što još znaš o Williamu i kako si to saznala. Za sada pričajmo o nama. - Što je s nama?- upitala je, osjetivši kako je ostala bez daha i toplinu na licu. - Nedostaješ mi Mairi. Već dugo mi nedostaješ. Zatvorila je oči te se pokušala prisjetiti svih onih trenutaka kada je poželjela te riječi čuti. Kako mu je mogla toliko nedostajati i ipak ostati podalje? –Nisi se borio za mene. Nasmijao se ali ovoga puta u tom osmijehu nije bilo humora. - Četiri godine jesam. Koliko misliš da bi mi trebalo da te opet osvojim? - Koliko god treba. Njegov polagan i sensualan osmijeh te toplina iz njegovih očiju učinili su da ona bolno osjeti njegovu blizinu. - Onda ću započeti ponovno. *** Jutro četvrtog olujnog dana započelo je prilično dobro, iako nije imalo veze sa ničim što je Connor namjerno učinio. Ako ništa drugo, Mairi nije pomislila da je Connor htio izgledati toliko neodoljivo kad je sjedio na krevetu, pokrivač nemarno odbačen u stranu, a njegove noge, obučene samo u uske pripijene hlače, prebačene preko kreveta. Nije mogao znati da će ona ući u njegovu sobu kada je odlučio da je dosta ležao te započeo rastezati i razgibavati svoje dugo neupotrebljavane mišiće. Podigao je pogled sa svoje zamotane rane te joj se nasmješio kad je otvorila vrata. Sam pogled na njega joj je pomiješao sve misli u glavi, sve osim jedne. Kako je dovraga mogao izgledati toliko muževno i oporavljeno tako brzo nakon što su ga izboli? - Prerano je!- Krenula je prema njemu, želeći ga nagovoriti da se vrati u krevet, međutim on ju je primio za ruke i iskoristio njezinu težinu da se ustane na noge. Toplina njegova tijela izbila joj je dah iz usta. Od njegove visine, kad je podigla glavu da ga pogleda u oči, te širine njegovih ramena osjećala se jako sitno i baš kao žena što nije osjetila zadnjih sedam godina. - Imam puno toga za napraviti da ti dokažem kako nije kasno. Osjetila je njegov svjež i mirišljav dah na sebi a od njegovog hrapavog glasa usta su joj postala suha. - Onda je najbolje da kreneš.- Nasmijala se i stala u stranu. Promatrala ga je kako radi svoje prve probne korake, diveći se njegovoj snazi i lijepo oblikovanoj stražnjici koja se prekrasno ocrtavala u tim uskim hlačama – hlačama koje nisu
Klub Brbljivica
baš previše davale mašti na volju. Učinilo joj se, kada su se njegove usne nakrivile u smjeru njezinog pogleda kako je njezina prva procjena bila kriva, te da je planirao svaki svoj pokret za njezin užitak. - Dobar je osjećaj ponovno stati na noge. Ne toliko dobar koliko je on dobro izgledao na njima, Mairi je pomislila te sama sebe izgrdila za te nemoralne misli. Bože pomozi joj, jer je htjela svojim jezikom prelaziti preko kontura njegovog pupka. - Trebala bih im reći da ti donesu odjeću. Nasmijao se ispod nekoliko svilenih pramenova koji su pali preko njegovih očiju, znajući jako dobro što joj njegovo polugolo tijelo radi i uživajući u tome. - Ako želiš, Mairi. Način na koji je njezino ime kotrljalo preko njegovog jezika stvaralo je sitne kapljice znoja uz njezinu obrvu. Kako joj to jedan muškarac može napraviti, i toliko brzo? Uz to baš onaj na kojeg je sama sebe uvjerila da ga mrzi? Jedini čovjek koji joj je slomio srce. Zaslužio je ovaj izazov da je ponovno pridobije. Nije mu htjela nikako olakšati ali joj to nikako nije uspjevalo, gubila je. - Baš sam ih htio tražiti jer ću ti se večeras pridružiti na večeri, a ne bih želio vidjeti kako kopaš oči Lady Hollingsworth ako dođem u ovom izdanju. Narugala mu se, odlučna da mu dokaže kako nije ljubomorna. - Obuci što god želiš. Ja ću ionako biti previše zaposlena s Lordom Oxfordom da bih vidjela kako ti tvoje prijateljice padaju pod nogama. Odmah se uozbiljio. –Zar ćeš ponovno provoditi vrijeme s njim? - Neću, ali me interesira što to on misli da zna o meni. O tome još uvijek nisam uspjela popričati s njim. - Ne želim da s njim pričaš o tome. Dovraga, zašto je morao uništiti savršeno jutro naređujući joj? - Kako to misliš da ne želiš da s njim pričam o tome. - Preopasno je. Ako zna nešto... - ... onda želim znati što zna. Isto tako, želim da me prestaneš vrijeđati. Ti najviše od svih znaš koliko prezirem da me se gleda kao neku slabu osobu samo zato jer sam žensko. - Nisam rekao da si slaba, Mairi. - Dobro, jer se znam mačevati kao svaki muškarac. Nasmijao se kao da ga je zabavljala pa je dobila želju da ga ošamari. Približio joj se toliko da je mogla osjetiti toplinu s njegovih golih prsa. - Ne mogu si pomoći jer te želim zaštititi.- Njegov glas se promjenio u hrapavi šapat. - Ako ti se išta dogodi...- Prstima ju je primio za lice te ga je podigao prema sebi. Željela mu je reći kako joj se ništa neće dogoditi. Nije ona izbodena u parku dok je toliko ljudi bilo u blizini! Međutim, nije mogla govoriti. Umjesto toga je samo zatvorila oči, čekajući njegov poljubac osjećajući kako joj srce snažno lupa. Otvorila su se vrata. Prvo je ušla kraljica a Claire je bila odmah iza nje. Prošao je trenutak iznenađujuće tišine prije nego što se Connor odmaknuo od nje, a Mary od Modene se jako zacrvenila.
Klub Brbljivica
Mairi nije bila sigurna da li se kraljica posramila ĹĄto im je tako upala i prekinula jako intiman trenutak, ili su joj se obrazi zarumenili kad je ugledala Connora u pripijenim hlaÄ?ama. Mairi nije ostala dovoljno dugo da sazna.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 24
Connor je sam stajao na ulazu Banket Kuće i bez pomoći štapa na kojem je kraljica inzistirala da koristi. Snažna bol rane se smanjila u zadnjih par dana na tupu bol pa se osjećao kao da je u punoj snazi dok je promatrao ljude u dvorani. Pronašao je Mairi kako sjedi za njezinim stolom s nikim drugim no Lordom Oxfordom koji joj je nešto brbljao u uho. Izgledala je kao da joj je jako dosadno pa se Connor nasmijao, usprkos tome što je bio ljut na nju jer se nije držala podalje od njega kao što joj je rekao. Dobro, možda joj je naredio više nego rekao. Prešao je rukom po svom kaputu kako bi odmaknuo kapljice kiše te ušao unutra. Uz njegov vojni kaput ovaj je bio nabolji koji je posjedovao. Napravljen od tamnoplavog brokata sa srebrnom svilenom podstavom i gumbima koji uz to pašu, sašiven da savršeno pristaje uz tijelo i dužine do koljena. Široka plava mašna na vratu izgledala je kao da ga nekako guši, ali kad ju je njegova majka vezala kraljica je skoro vrisnula od oduševljenja. Nije mu smetala njihova pomoć oko toga što će obući kada je zatražio natrag svoju sobu i privatnu kupku zajedno s tim. Pokušavao je ponovno osvojiti Mairi a njih dvije su bile više nego zadovoljne da mu pomognu kako bi dobro izgledao na svojem zadatku. Ironično je odbio nositi periku, tajice i pete. Mogao bi ostati u Engleskoj, ali on je još uvijek i uvijek će biti gorštak. - Kvragu, znači ovo ljubav radi muškarcu? Connor se nasmijao kada se njegov poručnik pojavio pokraj njega sa pićem u rukama i sažaljivim pogledom na njega. - Ovo naprave dvije nametljive žene, Drummonde. - Ovo je gore nego što sam se pribojavao ako dopuštaš da te žene oblače.Poručnik je pogledao po Connorovim prsima i otpio iz čaše. - Gdje sjediš? - Tamo.- Connor je pokazao prema Mairinom stolu. - Zašto? Želiš mi se pridružiti? Ima slobodnih stolica a bit će ubrzo jedna viška. - Sjest ću s tobom.- Drummond ga je gurnuo prema naprijed. - Bolje ti je da kreneš, Lady Elizabeth ti prilazi sa svojim jako odlučnim pogledom i dodanim zamahom svojih mršavih bokova. Connor je ugledao žute kovrče dok su se on i poručnik probijali kroz gužvu i pobjegli, iako za dlaku. Kad je stigao do stola svoje obitelji prvo je pozdravio Mairi a nakon toga svoje roditelje. - Oxford,- na kraju je izgovorio, okrećući se prema Engleskom plemiću, - vaša sestra vas traži. Uvjeravao sam je da će te se istog trena vratiti za vaš stol. Oxford ga je na trenutak promatrao sa uzdignutom obrvom, te se nasmijao. Možda bi Lizzy mogla večerati ovdje s nama. - Možda neki drugi put. Već sam pozvao svoje ljude da mi se pridruže – da proslavimo moj povratak – razumiješ. Bojim se da neće biti mjesta čak ni za vas. Možda ga je Oxford pokušao ubiti. Očita ljutnja na njegovom licu dok je pogledao prema Connorovim roditeljima i Mairi govorila je dovoljno.
Klub Brbljivica
- Naravno, Kapetane. Drago mi je da ste ponovno zdravi,- lagao je te se ustao sa stolice. - Gospođice MacGregor,- rekao je, primajući je za ruku i približavajući je svojim usnama, - Nadam se da ćemo se kasnije vidjeti. Ne ako se Connora pita. Promatrao je Oxforda kako napušta stol, pa uputio svoj najsjaniji osmijeh prema Mairi, ignorirajući njezin hladan pogled. Nije ga bilo briga da li je ljuta ili ne. Oxford mu se nije sviđao a sada je imao razlog da mu ne vjeruje. - Izgledaš prelijepo večeras, Mairi,- rekao joj je, sjednuvši na stolicu preko puta nje. Pobogu stvarno je dobro izgledala. Nosila je svjetlo žutu haljinu, od najbolje svile sa zlatnom čipkom koja je virila iz njezinog dubokog dekoltea. Biseri oko njezinog vrata i u njezinoj kosi pasali su njezinom kremastom tenu, međutim njoj nisu trebali dodaci da naglase njezinu ljepotu. Želio joj je maknuti svaku kopču iz kose i gledati kako se njezini uvojci prelijevaju po njezinim prsima. Želio ju je poljubiti i okušati vatru s njezinog jezika. Ona je bila njegova i to je želio da ona zna. Ako želi biti osvojena, bit će više nego sretan da joj to ispuni. Osvojiti ju, to će sigurno. - Tvoje ponašanje prema Lordu Oxfordu je bilo poprilično ružno,- rekla je, skrivajući pogled ispod svojih crnih trepavica nakon što ga je odmjerila u njegovom kaputu. - Preživjet će, iako ne znam da li ću ja. Mairi ga je znatiželjno pogledala pa okrenula svoju pažnju prema Oxfordu kako odlazi prema svom stolu. - Ne misliš valjda da on... Connor je slegnuo ramenima spuštajući čašu. - Na putu sam mu. - Čega? Dovraga, zašto joj se ne prestane smješkati kao neka zaljubljena budala? Kako ona može biti toliko pametna kada se radi o neprijateljima a toliko nevina o njezinom utjecaju na muškarce? - Za tebe. Nasmijala mu se kao da njemu nešto fali. - Slažem se da mu se možda sviđam, ali sumnjam da bi pokušao ubiti radi toga. Pokraj nje, njegova majka je čekala na poslužitelja, koji je upravo stigao da posluži prvo jelo, kako bi završio i otišao prije nego što počne pričati. - Nikada ne znaš na što je muškarac spreman da dobije što želi, draga. - Malo ću ga istražiti,- njegov otac je rekao, pogledavši preko ženinog ramena prema Oxfordu. - Ionako mi se ne sviđa. - Pomoći ću vam,- Drummond se ponudio. Mairi je uzdahnula i spustila žlicu u juhu.- Iskreno, mislim da je on potpuno bezopasan, iako mu nedostaje čvrsta ruka, barem kada se radi o njegovoj sestri, ali u svakom slučaju bezopasan. - Eno Sedleya i Edwarda. Prije nego ga je Connor uspio zaustaviti, Drummond ih je pozvao za stol. Mrzio je svoje misli koje su ga izjedale, da je jedan od njegovih najstarijih prijatelja možda zaslužan za napad na njega. Morat će ubrzo reći svojim ljudima na svoju sumnju prema Sedleyu. Nije
Klub Brbljivica
znao zašto im već to nije rekao. Nije bio siguran da li su njegove sumnje opravdane ili još gore, boljelo ga je saznanje da ga prijatelj može izdati. Ali ako postoji imalo šanse da je Sadley kovao zavjeru protiv kralja, njegovi ljudi su to morali saznati. Sada je shvaćao zašto James nije krenuo na Princa Williama bez dokaza. To mu je dalo još jedan razlog zašto se želi vratiti u Glencoe. Lojalnost nije postojala u kraljevstvu, osim za osobnu dobit. Ovdje se nikome ne može vjerovati. - Večeras izgledaš jako engleski,- Sedley je rekao, odmjeravajući Connora svojim dobro znanim osmjesima sjedajući u stolicu koju je prije njega imao Oxford. - Ne vrijeđaj me već prvu večer moga povratka. Drummond se nacerio pokraj njega pa ga potapšao po leđima. Connor je namignuo prema Edwardu dok se mladi časnik sjeo na mjesto. Edward je bio Englez a Connorov zajedljiv komentar nije bio namjenjen njemu. - Kapetane Sedley?- Mairin milozvučan glas odvukao mu je pažnju ponovno na nju. Na trenutak su se gledali dok ga nije zajedno sa osmjehom uputila Sadleyu. - Gdje je mjesto koje nazivate domom? - Kent,- kapetan joj je odgovorio, odmjeravajući lijepu konobaricu koja je postavljala tanjur ispred njega. - Moj otac je Baronet od Aylesforda. Njezina lagano podignuta crna obrva otkrivala je Connoru više od znatiželje. Ona je jedna od troje za ovim stolom koja zna da Connor sumnja u njega. Što li je naumila? - Što vaš otac misli o vašem slobodnom životnom stilu?- upitala je nježno poput mačkice koja prede za svojim mlijekom. Sedley se nasmijao pa su tri dame koje su prolazile pokraj stola zastale da mu se dive. - Slobodnjaci su potpuno lišeni moralnosti, Gospođice MacGregor. Nadam se,rekao je isčupavši komadić neupredenog vlakna sa svoje vojne jakne, - da ne vjerujete da sam toliko izopačen. Mairi je iskrivila usta iza svoje čaše. - Izopačenost je često iskrivljena od strane izopačenika, Kapetane Sedley. Ali budući da ja ništa o vama ne znam osim onoga što mi je rekao kapetan Grant i po koja djevojka, ne mogu vam dati svoje mišljenje. - Njegova reputacija je potpuno zaslužena,- Drummond je rekao, i krenuo jesti. - Većina reputacija obično je,Mairi je istaknula pogledavši nakratko u Connora. Sedleyev se osmjeh raširio. - Da, ali svi smo mi zarobljeni u službi grijeha. - Da,Mairi je odgovorila, vraćajući jednako sjajan osmjeh bludniku. Samo neki su izabrani od Boga kako bi primili njegovu milost. Barem tako tvrdi nauka kalvinista, zar ne? Sedley se suptilno promeškoljio u svojoj stolici te pogledao u muškarce oko sebe prije nego što je progovorio. Mairi ga je zaustavila prije nego što je započeo. - Nisam sigurna da potpuno shvaćam vašu vjeru, Kapetane, zato mi oprostite na neznanju ali nije li istina da kalvinisti vjeruju kako čovjek nije spašen kroz vjeru i vrline, već samo uz Božju milost?
Klub Brbljivica
- Ne bih znao, draga damo,- Nick joj je rekao, sada manje prijateljskim tonom. –Ja nisam Kalvinist. - Oh, moja greška.- Mairi se nježnije nasmijala, vraćajući pogled prema Connoru, koji je barem bio opčinjen njezinom ženstvenošću. – Mislila sam da takva vjera ide uz ovako vragolastog zavodnika kao što ste vi. - Oh? Kimnula je, otpivši još jedan gutljaj svoga pića. - Mogao bi živjeti život koji izabereš, biti okvaren koliko hoćeš, znajući da ako si ti jedan od onih koje je Bog izabrao, kako će te on jednostavno promjeniti. - Kod ovog bi imao puno toga za promjeniti,- Drummond je rekao žvaćući hranu. - Nisam toliko loš,- Sedley ih je ispravio. - Nisam upotrijebio svoj izopačeni šarm na vas, moja damo.Ignorirao je Connorov upozoravajuć pogled i nastavio. - Nije da bih te poželio preoteti od svog dragog prijatelja. Kapetan Grant me je već upozorio da si njegova i što god ja vjerovao o Bogu, još uvijek ga ne želim upoznati u životu poslije smrti. - Nikada nisam rekao da je moja, Sedley.- Connor se nasmijao, pokušavajući očajnički spasiti i ono malo dostojanstva što mu je ostalo kad se radilo o Mairi MacGregor. - Iskreno, kapetane Grant,- Edward se umješao, koji je do tog trenutka bio tiho, Jeste. Odmah nakon što ste rekli Kapetanu Sedleyu da se ne opterećuje bojom njezinih očiju. Upitao vas je da li je vaša a vi ste odgovorili... - Edwarde,- Connor ga je prekinuo svojim najboljim kasnije- ću- te- ubiti glasom. Gospođica MacGregor ionako već vjeruje da sam trol koji ne može napraviti niti korak bez da se ne saplete, nemojmo je još više uvjeriti u to, može? Okrenuo se da uputi Mairi samouvjeren osmjeh, nadajući se da će ju on uvjeriti u trivijalnost ove teme. Barem je tako bilo njemu. Međutim ona je s druge strane stola pogledala kroz njega i vidjela kako njegovo srce kuca za nju. Njezin pogled se smekšao a usne lagano nakrivile na rubovima. To je bilo dovoljno da mu zaustavi disanje i proključa krv u venama. Ona je bila njegova, a on bi ubio svakog muškarca koji mu je pokuša oduzeti. Želio ju je natrag, natrag u svoj zagrljaj. Natrag u svoj život. Ako ona želi da se on bori za nju, to će i napraviti, čak i više od toga. Kako je odlučila završiti sa suptilnim ispitivanjem Nicholasa Sedleya, Mairi je promjenila temu na nešto što se ostatku stola, uključujući i Claire više sviđalo. Na borbe i rane koje su zadobili u tim borbama. Njihovi osmjesi su bili glasni a njihove šale intimne. Connorovi prijatelji su iznenađeno i u tišini slušali dok su se njegovi roditelji prisjećali susreta sa Generalom Georgeom Lambertom kada su spasili Clairinog brata iz njegovih kandži. Bili su jednako zaprepašteni iako pomalo sumnjičavi kada je Claira ispričala koliko je Mairi vješta u mačevanju. - Četiri moja ožiljka,- Connor im je pričao, - napravila je oštrica gospođice MacGregor.- Povukao je mašnu sa svog vrata, raširio okovratnik i odvezao prsluk.
Klub Brbljivica
–Zarezala me ovdje kad smo vježbali.- Povlačeći svoju košulju, pokazao je maleni ožiljak na ključnoj kosti. - Radi nečega je bila ljuta na mene. - Rekao si kako bi ti se više svidjela sa šivaćom iglom u ruci a ne sa bodežima,- Mairi ga je podsjetila. Još uvijek je tako mislio, ali joj to nije ovaj puta htio reći. Pokušavao ju je pridobiti natrag, a ne osjetiti jedan od njezinih skrivenih bodeža za vratom. - Oprostite na smetnji. Connor je podigao glavu i poželio po stoti put razbiti lice Henrya de Vere u neki najbliži zid. Kada je primjetio Lady Elizabeth kako drži svoga brata ispod ruke, uzdahnuo je od dosade, ali se uspio nakratko nasmijati. Vratila mu je osmjehom. - Kapetane Grant.- Njezin brat je progovorio. - Želio bih vam ponuditi sestrinu ruku za prvi ples. - Spremaju se rasčistiti stolove,- Lady Elizabeth ga je željno obavijestila. - U zamjenu...- Oxford se nasmijao prema Mairi te posegnuo za njezinom rukom, što je podiglo Connora na noge - ... Želio bih biti prvi koji odvede Gospođicu MacGregor na podij. - Možda neki drugi put.- Connorov dubok glas rezao je zrak između njih i zaustavio Oxfordove kretnje. - Lady Elizabeth...- okrenuo se prema njoj pristojnijim smješkom, - ... Bojim se da su moji koraci još uvijek prespori za ples. A Gospođica MacGregor...- vratio je svoj pogled na Oxforda, - ... nije kriška ovčetine koja se dodaje. Nije bio siguran tko se od njih dvoje više zacrvenio. Henry ili Elizabeth. Posumnjao je kako je Henry opasniji od nje kada je ostao stajati udaljen od njih te im se nasmijao prije nego je krenuo za svojom sestrom natrag prema njihovom stolu. - Stolovi se rasčišćavaju.- Connor je ostao stajati i posegnuo preko stola za Mairinom rukom.- Idemo se prošetati. - Po ovoj kiši? Connor je okrenuo glavu kako bi namignuo Edwardu dok je Mairi stavljala svoju ruku u njegovu. - Ti ovo zoveš kišom, momče? Kod nas u brdima mi to zovemo kapanje. Je li tako Mairi? Kimnula je te mu se nasmijala dok ju je izvodio iz Banket Kuće.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 25 Mairi se pokušala koncentrirati na nekoliko stvari dok ju je Connor izvodio van palate. Na prekrasan miris noćnog zraka, svježeg i čistog od proljetne kiše. Na razgovor s njegovim ljudima za stolom. Međutim njezine misli su se razbježale od Connorove tople ruke. To je bio intiman, posesivan dodir gotovo uzbudljiv kao i njegovi poljupci; zapanjujuće poznat te ju je vratio u djetinjstvo kada je dolazio po nju da jašu zajedno. Jedino što je sada njegova ruka bila veća, njegov dlan grublji sa žuljevima od godina i godina mačevanja. Pogledala je u njegov prekrasan profil dok su ulazili u Pebble Court te se zaustavili ispod jedne galerije koja ih je štitila od kiše. Rekao je Sedleyu da je ona njegova. Vjerovala je u to zahvaljujući potvrdi Edwarda Willinghama i njegovom bezazlenom izrazu lica kada je podsjetio Connora na njegove riječi. To je bila arogantna izjava Connora, naročito što tada nije znao da ga ona ne mrzi, ali to ju nije ljutilo. Da, bio je nekako primitivan u načinu na koji razmišlja, ali njoj se to sviđalo. To je dokazivalo da ga Engleska nije toliko promjenila. To je dokazivalo da ju još uvijek voli, da ju još uvijek želi. Ali koliko? Da li bi ovoga puta napustio Englesku radi nje? - Kapetan Sedley je Kalvinist,- rekla je nadajući se da će joj to maknuti misli s njegovih usana. - Može on to poricati, ali on prati vjeru Princa Williama i vjerojatno želi maknuti Jamesa s trona. - Znam,- rekao je tiho. Osjetila je sažaljenje u njegovom glasu te mu stisnula ruku, želeći ga utješiti. Dugo ga poznaješ? - Da, došli smo u Whitehall u isto vrijeme. Zajedno smo se borili protiv Charlesovih neprijatelja i dokazali naše vještine na bojištu. Zajedno smo unaprjeđivani u više činove ali nikada nije bio ljubomoran što sam ja bio promaknut prije njega. Ostali smo prijatelji, usprkos tome što je on Protestant. Boli me razmišljati kako on radi za Williama, čak i do te mjere da me vidi mrtvog. - Ali nisi siguran da on stoji iza napada, Connore. Ili zašto bi te William želio mrtvog. Uz to,- nadodala je, očajnički pokušavajući umiriti njegove teške misli, - izgleda da ga više interesira koliko njegovo vojnička odjeća ima utjecaj na žene nego na njegove moguće neprijatelje. Potpuno suprotno od Connora, koji se nije trudio ponovno zavezati svoju mašnu. Da li je znao koliko prekrasno izgleda u ovoj dvorskoj odori? Kako je bio visok i elegantan u svom kaputu i ispoliranim čizmama, ili koliko je otvoren ovratnik i odvezana mašna otkrivala manje pitomog gospodina ispod toga? Nije ga baš bilo briga, a to ga je radilo još primamljivijim. Primaknula mu se bliže i udahnula njegov miris, pomalo ispunjen mirisom sandalovine. - Možeš li osjetiti miris?- Odmaknula se od njega, želeći na trenutak razmišljati. Toliko ga se bojala voljeti i opet ga izgubiti. Ne bi to mogla preživjeti po drugi puta. Zar bi mogla ostaviti Škotsku zbog njega? Otišla je do kraja balkona iznad sebe i pogledala u
Klub Brbljivica
bujicu ispred nje. Zatvorila je oči i duboko udahnula. - Možeš li namirisati travu? Vjetar? Kunem se da skoro mogu namirisati vrijesak. Prišao je iza nje; toliko blizu da je mogla osjetiti toplinu njegovog tijela, lagani izdah nakon što je udahnuo. - Miriše na dom.- Njegov dubok, malaksav glas prešao je preko njezine slijepoočnice od čega joj je srce počelo luđački kucati. Dom. Nasmijala se te se okrenula da ga pogleda u oči. Izgledalo je kao da je prestao disati kad je posegnuo da joj obriše kapljicu kiše s vrha nosa. - Lijepo mirišeš,- rekla mu je prije nego što se uspjela zaustaviti. - Hvala ti.- osmijeh mu je bio toliko usporen i senzualan poput glas. Dovraga, dosta je sa stidljivošću. To nije bilo u njezinoj naravi i on je to dobro znao. - I jako lijepo izgledaš. Kada te Lady Hollingsworth ugledala, kunem se ona je... - Nije me briga što druge oči vide, samo tvoje. Nasmijala se i pogledala u mjesec. Nije bio pun, ali ga je bilo dovoljno da oboji njegov jezik srebrom. – Tvoje riječi su lijepe, Connore, ali ja više nisam dijete koje možeš pridobiti njima. Odmaknula se od njega prije nego što poželi biti u njegovom zagrljaju. Dopustila mu je da se vrati u njezin život, u njezino srce. Ako se ponovno razdvoje to će ju uništiti. - Znaš li koliko sam tugovala za tobom?- Okrenula se da ga pogleda, morala mu je reći, morao je znati istinu. - Svakoga dana sam se bojala kako ćeš umrijeti za protestantskog kralja i da ti više nikada neću vidjeti lice. Upijala ga je sada. Njezin Connor, stariji, malo tamniji ali uvijek njezin Connor. U tišini je slušao dok mu je govorila o svojim strahovima, te zašto je postala toliko hladna i nemilosrdna prema njemu. Izgledalo je kako da želi doći do nje, ali ju je pustio da govori. - Svaki puta kada sam vidjela da jahač prilazi Camlochlinu bojala sam se da nam donosi tužnu vijest kako si ti umro. Čekala sam dan za danom, godinu za godinom na tvoj povratak, ali ti se nisi vratio... - Nisam mogao,- napokon je izgovorio te se pomaknuo korak do nje. – Ne na početku. To znaš. Slao sam ti pisma pisana svojom rukom moleći te da mi se pridružiš... - Nisam mogla ostaviti Škotsku. Znaš to dobro. - Nadao sam se da me voliš više od Camlochlina, Mairi. Oh, Bože, voljela ga je više. Bila je sve ove godine u krivu u vezi njega? Zar ju je stvarno nastavio voljeti i nakon njegovog odlaska? Uvjerila se da su njegove molbe da ona dođe samo jednostavan način da ju makne iz svog života. Zar je bila u krivu? - Tračevi daleko putuju, Connore. Imao si ljubavnice. Tvoje vještine u spavaćoj sobi postale su ozoglašene kao što su jednom bile i glasine o tvom ocu. - Tebe sam želio, Mairi.- Kada je stao nad nju, zadrhtala je od snage njegovog pogleda. – od trenutka kada sam te ponovno ugledao znao sam da nikada neću voljeti nikoga osim tebe. - Ali sedam godina, Connore... - Poslušaj me.- Njegov dah je nježno pao na njezino lice, njegove riječi tiho i ozbiljno na njezine uši. - Nije važno koliko me nije bilo. Nikada nisam prestao razmišljati o
Klub Brbljivica
tebi, nikada te nisam prestao željeti. Još uvijek ne mogu zamisliti život bez tebe. Prestani se više svađati i poljubi me. *** Henry de Vere je stajao na galeriji gledajući prema Pebble Courtu i u zagrljeni par. Srce mu je puklo. Kiša mu je padala na glavu, natapajući njegovu periku dok ju nije strgnuo s glave da makne natopljene kovrče s očiju. Znao je da Grant voli Mairi. To bi svaka budala mogla vidjeti. Ali Mairi. Ona ga je dobro prevarila. Drolja. Mrzio je samoga sebe jer ju ne mrzi onako kako ona zaslužuje. Elizabeth je bila u pravu. Bio je budala jer je još uvijek volio Mairi. Još uvijek ju je želio, iako je znao što mu je napravila na licu. Želio joj je oprostiti. Oprostio bi joj da ga je voljela. Ali ona je bila tamo, ljubeći Jamesovog jedinog katoličkog kapetana, šapčući s njim, smijući se s njim. Vjerojatno su se njemu smijali. Trebao ju je ubiti onoga trenutka kad je saznao tko je ona. Okrenuo se da pogleda iza sebe kad je začuo da je netko šapnuo njegovo ime. Lizzy. Želio je da vidi pa ju je pozvao bliže, držeći prst na ustima da joj pokaže da bude tiho. Nasmijao se kad je duboko udahnula. Bolje je da sazna istinu te da se suoči s njom baš kao i on. Kada je utrčala ponovno unutra, pogledao je još jednom ljubavnike i krenuo za njom. Napala ga je čim su ostali sami. - Nisam li ti rekla da učiniš nešto u svezi nje! - Pokušao sam... - Nisi mogao jer si jedan obični beskičmenjak i budala, Henry! To sam rekla i ocu! Primio ju je za ruku kada se okrenula da ode. –Kako to misliš? Što si pričala ocu? - Da se ne može osloniti na tebe bez moje pomoći. - To nije istina,- poricao je. –Smislit ću način da oboje dobijemo što hoćemo, Lizzy.- Pogledao je preko svog ramena kišu i pomislio na Mairi. Smislit će nešto.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 26
Mairi se naslonila na okvir vrata koja su vodila prema vježbalištu i gledala Connora kako sam vježba na jutarnjoj kiši. Željela je otići do njega i odvući ga sa hladnoće. Upravo je preživio smrtonosnu vrućicu, nije htjela da podlegne drugoj. Međutim njezine noge se nisu pomicale. Znala je kako je prije napada vježbao svaki dan te ga je pod svaku cijenu izbjegavala promatrati. Sada nije mogla maknuti oči s njega. Njegovi udarci su bili brutalni i precizni, njegovo ciljanje sigurno a koraci lagani i odlučni. Pomislila je na večer prije kada joj se zakunuo da ju njegovo srce nikada nije izdalo, kada ju je ljubio, grlio i nasmijavao u trenutku kada je samo htjela plakati i tugovati za svim onim izgubljenim godinama. Tako lako joj je oprostio što je sumnjala u njega. Od toga se osjećala još gore jer mu nije dala istu milost toliko dugo. Da li je vjerovala njegovim riječima ljubavi? Željela je. Oh, Bože, koliko je samo htjela. Međutim, izluđivala ju je pomisao na njega s drugim ženama. Gledajući ga sada, njegovu mokru kosu kako pleše njegove plave oči dok režu zrak svojom oštricom, bilo joj je teško zamisliti kako bi mu ijedna žena mogla odoljeti. Potpuno mokra, njegova lijepa košulja visila je na njegovom tijelu, definirajući njegove mišiće. Njegove mokre hlače pristajale su mu kao druga koža preko njegovih dugih i snažnih nogu te preko stimulirajuće punoće između njih. Zar je istina? Da li je volio samo nju? Primjetio ju je pokraj ulaza pa joj se nasmijao i spustio mač. Ovako se sigurno niti jednoj drugoj ženi u Whitehallu nije nasmijao od kada je stigao – kao da se sunce upravo pojavilo iza oblaka. Promatrala ga je kako sprema mač u korice i prelazi vježbalište do nje, diveći se polaganom i ležernom hodu. Bio je oličenje senzualnosti. Svaki pokret, svaki osmijeh, svaka riječ bila je dana sa jednostavnom samouvjerenosti jednog strpljivog lovca, sigurnog da će uloviti svoj plijen bez prevelikog napora. Osim naravno, ako mu se plijen ne suprotstavi. - Kakav sam bio? Trepnula je i zadržala uzdah na njezinim usnama. - Nije loše za muškarca sa rupom u trbuhu. Njegova rupica na licu se ozarila. - Rupa je zatvorena i dobro zacijeljuje. Evo probaj.- Uzeo joj je ruku i pritisnuo njezin dlan na njegov snažan trbuh. Kada mu se osmijeh raširio, dokazujući da je uživao u njezinoj nelagodi, nježno mu je stisnula ranu. - Treba još malo vremena, rekla bih. Nasmijao se i u isto vrijeme napravio grimasu. - Kunem se djevojko, mislim da bi bila sretna vidjeti me u krevetu još dva tjedna.- Odmaknula je glavu, uznemirena na pomisao da nije potpuno u krivu. Na žalost, primjetio je crvenilo na njezinim obrazima. Sada kada malo bolje razmislim,- rekao je, - ne osjećam se baš dobro. Kada ga je pogledala, na trenutak pomisleći da je ponovno bolestan, vidjela je kako navlažuje usne svojim jezikom, kao da se priprema za poljubac.
Klub Brbljivica
- Odmah ću poslati da dovedu kraljičinog doktora!- šalila se te se okrenula da izvrši svoj zadatak. Povukao ju je k sebi i zagrlio. - Ti si jedini lijek koji trebam. Nekoliko puta ju je polagano poljubio u usta; dovoljno puta da njezina utroba poželi nešto tvrđe i manje pitomo...Dok se odmicao od nje ispustio je zvuk duboko iz grudi. - Izazivaš me da postanem nepristojan i da uzmem natrag ono što želim.- Nešto od čega su mu oči svaki puta kada ju je pogledao zasjajile. Željela mu je reći da to napravi. Naravno, ne bi se sva predala, ne bez borbe. To se njemu sviđalo. Čak bi i budala to vidjela, a ona je bila budala. - Onda bi me prisilio da te ubijem, ali ne sa jezikom. Nakrivio je usta u polagani, senzualan osmijeh, toliko blizu njezinih. - Bit ćeš moja, djevojko. Nijedna oštrica me neće zaustaviti. Zar se rugao njezinoj vještini mačevanja? Zašto i ne bi? Nikada ju nije vidio kako se bori. Možda je vrijeme da sazna tko je ona sada. - Sigurni ste u to, Kapetane?- prošaptala je, pridižući usne prema njegovom uhu pa ga piknula u bok sa vrškom bodeža. Spustio je pogled te se nasmijao, tada ju je pustio i odmaknuo se od nje i ispružio ruke u stranu. Želiš li probati?- izazivao ju je širokim osmijehom. Želi li probati? Kvragu, da, želi! Claire joj je rekla da bi se trebale suzdržati od pokazivanja svojih vještina dok su u Engleskoj, jer bi inače stvorile preveliki interes na ratnike iz Skya. Mairi nije vježbala već dva tjedna. Kimnula je i naciljala svoju oštricu prema njemu. Ponovno se nasmijao, ali ovoga puta se ona i njemu nasmijala. - Saznajmo sada,- sporo je pričao izvlačeći svoj mač iz korica, - da li se boriš kao svaki muškarac. - Vjerojatno i bolje.- Pratila je pokret njegove duge oštrice, impresionirana lakoćom i jednostavnošću s kojom je baratao držeći dršku. Zamahnuo je. Blokirala ga je ali joj je bodež ispao iz ruke. Izvadila je drugi odnekud iz svoje engleske haljine i već ga je držala uperenog u njega prije nego što se pripremio za drugi napad. Znala je kako nije u prednosti jer je njezin metal bio barem pola metra manji od njegovog. Neće ga moći dugo zadržati, blokirala je još nekoliko udara, krećući se brzo na svojim nogama. Jednom je uspjela doći iza njega, ali on je bio brz, brži od svih muškaraca s kojima se borila te blokirao njezinu oštricu da ga ne probije. Kada ju je odvojio od njezinog drugog oružja te ju povukao prema sebi, posegnula je za njegovim pištoljem. - Onda...- dahtala je u njegovo lice pa potom naciljala pištolj na njega, - ... te neću zaustaviti sa oštricom. - Kvragu, Mairi.- Divio joj se, ponovno se nasmijao i privukao ju k sebi. - Pravi si MacGregor. Nasmijala se. Baš onako kao i prije kada je on bio zrak koji je morala udisati, njegovo drušvo i poljupci jedino potrebni da bude sretna. Nije ju nazvao djevojkom.
Klub Brbljivica
- Tvoja majka me dobro podučila,- rekla je, vraćajući pištolj u navlaku te razmišljajući kako mora kasnije zahvaliti Claire što je odgojila sina koji cijeni ženu u borbi. - Želim te negdje odvesti,- rekao je, držeći je čvrsto u zagrljaju. Srećom, nitko još nije bio budan. - Gdje? - Dođi. Trebat će nam konji. Dopustila mu je da ju odvede prema stajama, srce joj je snažno kucalo od uzbuđenja. Gdje ju vodi? Je li sigurno za njega da jaše? Hoće li biti sami? Dovraga, pa ništa što se njoj sviđa nije napravila još od kad se sa Colinom našla s MacKinnonsima prošli mjesec kako bi planirali prepad na grupu Covenantera iz Dumfriesa koji su putovali u planine radi igri. Prepad koji je morala propustiti zahvaljujući Jamesovoj krunidbi. - Idemo u park?- upitala je, podižući haljinu da uzjaše na konja. - Ubrzo ćeš saznati.- Lagano je udario njezinog konja, pogledao njezin goli list te podigao glavu prema nebesima, kao da preklinje Boga da mu da snage. Uzjahao je svog konja, petama ga udario i prošao pokraj nje sa sjajem u očima. Jahali su više od sat vremena pod jenjavajućom kišom, prateći južno Temzu sve dok nisu došli do prekrasnog mjesta omotanog maglom. Na jedan prekrasan trenutak Mairi je pomislila da je kod kuće. - Očaravajuće je,- rekla je zauzdajući svog konja pokraj Connora. - Da, znao sam da će ti se svidjeti. - Gdje smo? - Još nismo stigli. Pogledala je oko sebe u divlji eksterijer sa brdima u daljini i otvorenim livadama, prekrasno zelenilo uz sivilo neba. U daljini visoki i stari hrastovi parali su maglu. - Pogledaj.- Connor je pokazao prema jelenu lopataru kako hoda po rosnoj livadi. – Pratimo ga.- Nije čekao na njezin odgovor već trznuo uzdama i odjahao za jelenom koji je nestao u magli. Ne želeći biti zadnja, Mairi je uzjahala. Možda ga je boljelo kad jaše, ali ako i je to sigurno nije pokazivao. Dva puta se okrenuo iza sebe, kosa mu je padala na oči a on se smijao na njezine pokušaje da ga pretekne. Jurila ga je, baš kao i ranije, prije nego ih je Engleska razvodjila. Napokon je usporio svog konja došavši do osamljenog šumovitog mjesta. Sjahao je pažljivo s konja i pokazao njoj da tiho sjaše s konja. Odveo ju je do stabala duda okruženih žbunjem ribizla te se kleknuo okrenuvši se prema njoj pokazujući joj da napravi isto. Iza lišća, vidjela je malu skupinu crvenih jelena, nekoliko srna i lanadi kako pasu travu. Bez daha je gledala kako dvije srne podižu glavu i gledaju prema njima, da bi opet spustile glavu i nastavile jesti. - Nisu toliko plahe kao jeleni kod nas,- prošaptala je blizu Connorovog uha. - Ovdje ima više ljudi,- objasnio je, okrećući se pema njoj skoro dotaknuvši njezin nos svojim. - Oni si... Kvragu, ti si prekrasna.
Klub Brbljivica
Osvojiti je? Oh, Bože upravo je pobjedio. Pomaknula se da ga poljubi ali se umjesto toga samo namrgodila kad su jeleni otišli. - Uplašila sam ih. Connor je podigao ruke na njezino lice i primio njezine obraze. Pogledao ju je u oči kao čovijek koji se upravo vratio nakon godina ratovanja. - Bio sam izgubljen bez tebe, Mare. - Oprosti mi,- rekla je kad su njegove usne pokrile njezine. Njegov poljubac bio je kao žigosanje njezinih usana, vruć od pretjerane želje. Okret njegovog jezika pekao je kao vatra, proždirući je sve dok nije ostao samo on, njegov okus, njegov miris, njegova strast. Prelazila je prstima po njegovoj mokroj, svilenoj kosi i prelazila dlanovima po njegovoj pikavoj bradi, otvarajući usta za njega. Grleći je produbio je poljubac. Vratila mu je istom mjerom dok oboje nisu pali na mokru travu punu lišća. On je osjetio najveći dio udarca, pošto je pao na leđa, ali joj je ponudio svoj sjajan osmijeh te ju primio za glavu vukući je prema sebi za još. Sviđala joj se pozicija da je na njemu, iako je razmišljala kako mora pripaziti da ne prislanja previše svoju težinu na ranu. Liznula je jezikom preko njegovog i prelazila dlanovima po njegovim mišićavim prsima. Nije mu rekla da je ostala čedna dok njega nije bilo. Zašto bi dovraga trebala drugog muškarca kada ima njega? Kada je zajecala nad njegovim usnama okrenuo ju je na leđa bez da je prekinuo poljubac te ju pokrio svojim tijelom. Pokušala se pomaknuti, još uvijek oprezna da ga ne povrijedi. Pritisnuo je rukom njezin kuk da ju umiri i primaknuo svoju erekciju između njezinih nogu, spreman da povrati svoje vlasništvo nad njom ako to poželi. Odgovorila mu je ugrizom za donju usnu u poslijednjem pokušaju da obuzda zvijer. Nasmijao se, izvlačivši jecaj iz nje te ju primio za stražnjicu. Trljao je svoju želju uz nju nemoralno prikazujući svoju pobjedu – pobjedu koju je ona prihvatila. - Ne,- zajecao je te se podigao. - Ne ovdje.- Primajući je za ruku, podigao ju je na noge i okrenuo da pogleda iza šumarka. –Vidiš li?- Pogledala je i napravila korak naprijed. Zar je to krov? Dimnjak? Primio ju je za ruku prije nego ga je uspjela pitati i vodio nju i njihove konje kroz žbunje. Došli su na travnatu livadu punu zvončića i makova. Toliko je bilo lijepo da je Mairi morala stati da sve to upije. Tjerao ju je da nastavi, dovevši je do mjesta gdje je teren išao nizbrdo prema malenoj dolini. Mairi je ponovno zastala, a Connor je ovoga puta stajao pokraj nje dok je promatrala malenu kućicu smješenu u sredini doline, okruženu sa svih strana zvončićima i visokim žutim cvijetovima koji su lelujali na maglovitom povjetarcu. - Ovo je...- Ostala je bez daha boreći se sa peckanjem u očima. - Da? - ... najljepše mjesto koje sam ikada vidjela. Tko živi ovdje? - Ja. Okrenula se prema njemu, nije bila sigurna da ga je dobro čula.
Klub Brbljivica
- Ti?- Kad je kimnuo, odmahnula je glavom. - Mislila sam da živiš u Whitehallu? Kako...? Kada...? Nasmijao se. - Počeo sam je graditi prije sedam godina.- Ponovno je primio njezinu ruku i počeo hodati. –Tek je završena pa nisam uspio dugo boraviti u njoj, ali to je mjesto gdje mogu doći kada mi treba odmor od društva i uvježbane pristojnosti. - Sagradio si ju prije sedam godina?- upitala je, još uvijek oduševljena izgledom i sada onime što su njegove riječi značile.Sagradio joj je dom, baš kao što je i obećao. Nikada joj nije obećao gdje. - Zar bi ovdje živjeli da sam došla? - Da, ako bi ti se sviđalo. Ako bi joj se sviđalo? Savršena je. Iako nije imala Camlochlinove šiljaste tornjeve niti čvrste utvrde isklesane iz planine, ovo je bilo najbliže njezinom ljubljenom domu. Obrisala je suzu i odmaknula pogled od njega, da ne primjeti. Koliko je dugo tražio ovu lokaciju? Dolina, divlje cvijeće koje je davalo miris zraku, lagana magla koja je lebdila iznad dimnjaka? Dragi Bože, stvarno je želio da dođe ovdje i da živi s njim. Da bude njegova, zauvijek, baš kao što je i obećao. - Bila sam glupa,- rekla je nježno, razmišljajući kako je nije zamrzio nakon njezinon konstantnog odbijanja. –Ja... Zaustavio je njezine riječi i disanje jednim potrebnim poljupcem koji ju je potpuno oslabio u njegovom zagrljaju. - Počnimo ispočetka. Kimnula je, potpuno mu predajući svoje srce, vjerujući mu potpuno. Nasmijala se kada ju je podigao u svoje ruke i odveo do vrata, a kasnije i iza njih.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 27
Mairi nije vidjela unutrašnjost kuće koju je Connor sagradio za nju. Ljuljajući se u njegovom naručju, vidjela je samo strast u njegovim sivim očima dok ju je vodio na kat. - Volim te, Mairi. Samo tebe do kraja života. Govorio je istinu. Sve se to moglo vidjeti u njegovom pogledu iza zlatnih uvojaka njegove kose. Bio je izgubljen, beznadno zaljubljen u nju, bez mogućnosti da to zaustavi. Srce joj se raširilo. Osjećala se kao da sanja. Samo njezini snovi nikada nisu bili ovako predivni. Volio ju je. Nikada nije niti prestao. Gospode, da li je to istina? Zar je Bog čuo njezine dečije molitve, te ih uslišio sada kada je postala žena? Zar je potrošila sve ove godine bez njega, mrzeći ga, ljuteći se na cijeli svijet što je ostala bez njega? Znala je gdje ju vodi, a to je i htjela. Nije se sramila onoga što joj misli raditi. Bila je s njim prije, željela je godinama da ponovno bude s njim. Zar je on stvaran? Dotaknula mu je lice, nesigurna. Nasmijao se i poljubio njezine prste. - Reci mi ponovno. - Volim te,- prošaptao je, znajući što želi čuti. Kada ga je povukla radi poljupca, odgovorio je istom željom, otvarajući usta da osjeti njezin okus te da joj uzvrati jednaku strast koju je ona njemu nudila kad su legli na božanstveno meki madrac. Nije imala pojma kako da jednom rukom odveže nebrojene kopčice svoje haljine , kada su bile potrebne dvije više da ju zakopčaju. Nije ju bilo briga. Njegove usne su joj odvraćale pažnju od svega drugoga. Njegov vruć, željan jezik mazio ju je kao plamen, svjetlucav topao i polagan koji ju je dovodio do ludila. Njegove ruke, nježne a opet čvrste, golicale su joj živce gdje god da ju je dodirnuo. Osjetila je kako se meka svila njezine haljine skida s nje, ostavljajući je samo u tankoj jednostavnoj opravi. Nije se ustuknula kada je ugledao njezino oskudno odjeveno tijelo. Nije, znala je ovog muškarca. On je znao njezino tijelo i ona njegovo. Barem je tako mislila. Kada se ustao iz kreveta da strgne košulju sa sebe, izlažući snažne mišiće ispod nje, prestala je distati i posegnula za njim. Vidjela ga je kad je bio bolestan ali ne ovako spremnog da ju odmah uzme. Prelazila je vršcima prstiju po njegovim ožiljcima koji nisu bili ovdje kada je zadnji puta spavala s njim. Sedam godina ga je izmjenilo, učvrstilo njegove mišiće, oblikujući ga u nešto toliko savršeno da nije mogla vjerovati kako je njezin. Nagnuo se i ponovno prešao svojim usnama po njezinim, kada je krenuo odvezati svoje hlače učinilo se da postaje još čvršći. Nije se potpuno skinuo, ali povukao dovoljno da joj podari gladan pogled. - Moja si, Mairi.- Kunuo se ljubeći je ponovno. - Uvijek ćeš biti moja. Da, znala je da je to istina. Niti jedan muškara nije došao niti blizu da pridobije njezino srce. Nijedan muškarac osim Connora Granta nikad neće.
Klub Brbljivica
Prelazio je dlanovima po njezinim rukama i primio njezine grudi okovane tankom tkaninom. Zajecao je, zaustavljajući njihov poljubac kako bi prešao svojim zubima po njezinoj bradi, nastavljajući prelaziti po vratu, paleći njezine živce. Osjetila je kako su mu se prsti stusnuli na okovratniku njezine oprave. Čula je kako se fina tkanina trga. Ostala je bez daha kad su njezine grudi izletjele iz tkanine u njegove snažne ruke. - Želim te golu, strasnu i mokru ispod sebe. Nije znala da li su se njezini mišići grčili od njegovog hrapavog glasa ili od gladi u njegovim očima, kao muškarac... ne, kao vuk koji je upravo ugledao svoj plijen nakon dugog gladovanja. Želio ju je progutati, a ona je željela da on to učini. Dovoljno je protratila vremena odbijajući ga pa mu je sada htjela dati ono za čim žudi, ono što je bilo njegovo od prvoga dana kada ju je dotaknuo. Sveci, sada ju dira, svugdje, svakim svojim dijelom tijela. Jezikom je prelazio preko osjetljivih bradavica što ju je dovodilo do ludila, ili je to možda bilo od erotskog ljuljanja njegovih bokova, drobeći tu mušku strast, još uvijek zatvorenu u uske hlače, uz njezino međunožje. Zarila mu je nokte u leđa i uživala u nježnoj agoniji njegovih zuba koji su grickali meku punoću njezinih grudi, svjetle dlačice na njegovoj bradi, grube nad njezinom mekom kožom. Bio je njezin i samo njezin. Više nije sumnjala pa je željela više, svaki milimetar njega. Primila mu je lice drhtavim rukama te ga povukla da ga ponovno poljubi. Usta su mu bila čvrsta, gladna i željna. Zbacila ga je sa sebe, upotrijebivši svoje kukove, još uvijek ga držeći za lice... njegove usne, okrenuvši ga na leđa te ga zakoračila. Međutim ovo nije muškarac koji se lako predaje, iako je uživao u izazovu. Pogledao je u nju, njegov osmijeh taman i opasan dok ju je upijao cijelu, njezine duge crne kovrče koje su padale na njegove kukove. Poderao je ostatak njezine oprave s nje i bacio u stranu. Nije joj smetalo što je potpuno gola pred njim, nad njim. Ne kada je njegova strast u očima otkrivala što misli o njoj. I rekao joj je. –Tako si lijepa, Mairi MacGregor. Uništavaš moje srce i obnavljaš moju dušu. - A ti Connore Grant, ti si vlasnik moga srca.- Odmaknula se od njegovih bokova da mu spusti hlače. Dragi Bože, povećao se! Nasmijala se, usprkos strahu koji je prošao kroz nju kada je njegovo palica iskočila van. - Napokon si me uspio preplašiti. - Ne vjerujem ti.- Nasmijao se, šarmirajući ju svojim prekrasnim licem. Znala je svaki milimetar tog lica, iz svakog ugla, svaki izraz. Nedostajao joj je i sve bi dala da ga može vratiti. Sve što želi. Sjeo se da joj bude bliže, skinuo do kraja svoje hlače te ju obujmio oko struka. - Jahala si me i prije, Mare.- Primio joj je kosu u ruku i povukao glavu prema natrag, izlažući njezin vrat svojim usnama. Ugrizao ju je i pljesnuo po stražnjici, tjerajući ju na svoju snažnu erekciju. Prije bi se bojala primiti takvu zvijer, pulsirajuću i spremnu među njezinim nogama. Međutim njegova moć nad njom, čak i kada je gleda odozdo, toliko ju je uzbuđivala da nije bilo mjesta za strah. Nije bilo sramežljivog pretvaranja o njezinoj nevinosti. Znala je što može očekivati te nije mogla dočekati da ponovno bude u njoj. Primajući je za kukove,
Klub Brbljivica
prešao je jezikom između njezinih grudi, ljubeći i sišući njezine bradavice sve dok se nije sjela na njega. Njegovi hrapavi dlanovi držali su je za stražnjicu, gnječeći i vodeći ju u ritmu. - Pogledaj se.- Dovoljno se pomaknuo da ju može pogledati. - Gola, topla i jako mokra.Navlažio je usne vrškom jezika kao da nije mogao dočekati da je okusi.Morat će malo pričekati, jer je njegova čvrsta palica imala odličan osjećaj u njoj. Uspjela se malo nasmijati dok je podizala ruke da skupi kosu. - Ali ne ispod tebe.- Vrtjela je svojim bokovima, polaganije, dublje. - Bit ćeš,- obećao joj je, bribliživši je k sebi. - Nakon što uzmem odostraga, uza zid i na koljenima. Skvrčio je koljena iza nje, priklještivši je na svoje kukove. Primio ju je ponovno za stražnjicu te se počeo brže kretati ispod nje, pritiščući je na cijelu dužinu svog kurca. Usta su mu se zaustavila na njezinoj dojci. Snažno ju je sisao, podjednako gnječeći njezinu stražnjicu sve dok nije zbacio glavu unatrag i svršio po svojem zamotanom struku. Connorovi mišići su se zgrčili, trzajući se prema gore, sve snažnije uz njezinu mokru sredinu sve dok se i zadnje kapi nisu prolile po njegovom trbuhu. Spustio je glavu, zajecao te joj se ponovno nasmijao. - Sada kada smo to završili.- Ponovno ju je primio za stražnjicu. Dođi ovdje.- Nije mu bilo dovoljno. Još nije niti počeo. Bio je ovdje s njom... u njihovoj kući, u njihovom krevetu. Koliko je godina to zamišljao? Koliko se jako trudio da to zaustavi? Bila je ovdje s njim, potpuno predana, napokon spremna da ga primi nazad. Upitao je koliko ju dugo treba čekati. Sada je znao da bi čekao i cijelu vječnost. Ovo je bila njegova žena, njegova srodna duša. Imali su sreće da se upoznaju ranije, kada je život bio ispunjen avanturama i igrom, sretni da mogu naučiti koji je osjećaj prave ljubavi tako da je nikada ne zaborave. On nikada niti neće, a neće niti njoj dopustiti da to zaboravi. Sjeo se i podigao njezinu čvrstu stražnjicu sa sebe. Kada se pomaknuo do ruba kreveta, njegova uspravna palica se otrljala uz nju pa je nagnula glavu unazad, izluđujući ga potrebom da bude u njoj. Ustao se na noge povlačeći je za sobom. Omatajući noge oko njega, primio je kurac u jednu ruku a njezinu guzicu u drugu te primaknuo svoj glavić na njezin vlažni otvor. Zajecala je te se uhvatila za njega dok je ulazio njegovom snažnom palicom u nju. Čvrsto ju je primio kad je zastenjala, na trenutak pričekao pa nastavio. Poljupcima je zaustavio njezine nježne proteste, sada s više kontrole, ali još uvijek premalo. Nije ju želio povrijediti, iako je bio zadovoljan što joj je tijelo bilo tako stisnuto. Omotana oko njega, njezina svilena unutrašnjost ga je stezala, a jezino lice još lijepše nego u njegovim snovima. Usporio je, želeći s njom voditi ljubav do zalaska sunca pa sve do zore. Uzimajući njezinu donju usnu među zube i stavljajući dlanove ispod njezine stražnjice, podigao ju je prema sebi i dublje ušao. Trzala se u njegovim rukama dok joj je bol jenjavala i strast preuzela. Polizao joj je usne, podižući je u ruke, šireći je te spuštajući je sve do kraja. Zajecala je a on se nasmijao, pokrivajući usta. Uvijajući se u njegovim rukama, dovodila ga je do ludila. Ovoga puta će
Klub Brbljivica
svršiti u nju, potražujući ono što je njegovo. Njegova palica je nabreknula, od čega je ulazio brže , snažnije dok ju nije odvukao do zida. Primio joj je lice rukama i podizao snažnim udarima u nju. Njezini nokti na njegovim rukama imalu su osjećaj biča. Ponovno je zajecala, blizu svog vrhunca uzdižući se na njega kao zmija. Ejakulirao je gledajući nju kako svršava te se zabijao u nju snažno sa svakim izbacivanjem u nju. Kanije su ležali zagrljeni, zadovoljni, za sada. - Zli jezici će raditi sutra zbog našeg nestanka,- Mairi je rekla, nježno prelazeći prstom po zavojima. Dovraga, kako mu njezini nježni prsti tako brzo mogu zagrijati krv? - Već su počeli. - Lady Oxford i Lady Hollingsworth će mi sigurno htjeti iskopati oči. Iako ih ne krivim. Izgubile su pravog muškarca radi mene. Sagradio si mi kuću, Connore. - Jesam. - Žudio si zamnom. Kako se ovoga puta samo namrgodio, privukla mu se bliže i nasmijala. –Pričaj mi o tvojim pismima mojem bratu kada si pitao za mene. Dovraga, zašto je morala izgledati tako lijepo u njegovom zagrljaju da je došao u iskušenje da se okrene prije nego joj se ponovno nasmije, kao neka zaljubljena budala. Upravo to je on. - Baš si zločesta djevojka, Mairi.- Njezin nježan osmjeh pobrkao mu je misli, a njezin zadovoljan uzdah ubrzao srce. - Razmišljala sam o Henryu. Što? Odmaknuo se od nje da je dobro pogleda. - Kada? - Pa, u mislima mi je,- priznala je. Dovraga, ovo nije želio čuti. Od kada je stigao provela je večinu vremena s Oxfordom. Sada je razmišljala o tom gadu, dok su vodili ljubav? Ako ga ne voli, onda zašto? Morao je saznati jednom zauvijek. - Koji je tvoj interes za Henrya de Veru? - On je pun informacija. Zna sve o svakome. Connor ju je promatrao pomalo u nevjerici i užasnut. Znao je da bi mu trebalo biti lakše s ovim priznanjem, ali ju je htio zadaviti. - Znaći pleteš mrežu oko njega da saznaš sve informacije o Camronianima? - Rekla sam ti, nikada mu nisam spomenula Cameroniane. - Mari, zar si poludjela? Da li shvataš da bi tvoja pitanja mogla dovesti do... Izgledala je kao da ga hoće ošamariti, ali to ga nije zaustavilo. – Nisam glupa, Connore. - ... toga da te jedan od naših neprijatelj pokuša povrijediti? Podigla je obrvu. - Naših neprijatelja? Da, zadavit će ju i nakon toga zaključati u Toranj radi njezine zaštite. –Pobogu, Mairi. Naših neprijatelja, da. Borimo se za isti cilj. - Da, sada kada imamo katoličkog kralja.
Klub Brbljivica
- I prije toga.- svađao se. –Charles je možda i bio protestant, ali je prihvatio naše razmišljanje te nas nikada nije pokušavao natjerati na njegove zakone. Tvoj otac mu je iskazao vjernost. Na trenutak je bila tiho. Zar je bilo previše nadati se kako se njegova žustra i tvrdoglava djevojka složila s njim? - Možda si u pravu da postavljam previše pitanja,- priznala je. - Ali on je spomenuo Cameroniane meni. - Želim da prestaneš s tim, Mairi. Nije mi drago da si povezana s pobunjenicima.Htjela mu se nasmijati ravno u lice. Primio ju je za lice i pogledao u oči. Znao je da ne voli kad joj se govori što da radi, ali nije ga bilo briga. Poslušat će što joj ima za reći. –Poslušaj me ženo.. - Da se nisi usudio to reći, tikvane jedan,- upozorila ga je, gledajući ga ravno u oči. Mogu se sama za sebe brinuti. Toliko sam puta već to učinila. Obećajem ti, moji neprijatelji nikada ne vide da dolazim. Kvragu, nadao se da je govorila o njezinim suptilnim vještinama ispitivanja a ne nešto gore, kao njezino ubijanje muškaraca po mraku. - Dopusti mi da ti objasnim, Mairi. Volim te. Uvijek sam te volio te nikada neću nijednu drugu voljeti. Ako te povrijede ili...- Zastao je, nije mogao izreći tu riječ pa ju zagrlio. – Natjerala bi me na pobunu koju niti Engleska niti Škotska ne bi mogle izdržati. To želiš? Odmahnula je glavom i trepnula da izbaci suzu od koje su joj sjajile oči kao maglovite planine oko Camlochlina. - Prvo moram saznati zašto je spomenuo moje neprijatelje, Connore. Dovraga i s njom, baš je tvrdoglava. – Rekla si da je možda mislio kako te to interesira nakon što si pričala s Queensberryem. Odmahnula je glavom. - Ne, nešto drugo je u pitanju. Znam da je, ali ti ne mogu reći što jer ni sama ne znam. Nešto me mući. Nešto što bih trebala znati. Znam da sam mu draga a to je stvorilo pravu dilemu koju moram ubrzo riješiti. - Koja je to dilema?- upitao ju je, pokušavajući zvučati normalno, sada kada je znao da nije mislila na njega u ljubavnom smislu. - Moram mu reći da ne dijelimo iste osjećaje. - Ja ću mu to reći. - Oh,- lupila ga je razigrano po ruci. –Ostavit ćeš ga na miru. - To sigurno neću. - Sama ću mu reći kada me vratiš u palatu. - To neće biti tako brzo. - Sve me boli. - Bit ću nježan. - Lažove.- Nasmijala se i legla pokraj njega. Connor ju je promatrao neko vrijeme kada su njezini pravilni udisaji pokazivali da je zaspala. Ako doživi pedesetu, nikada neće zaboraviti njezine jučerašnje riječi. Bila
Klub Brbljivica
sam izgubljena bez tebe, Connore. Baš kao što je bio i on. Protratili su toliko vremena. Sada je bilo dosta. Povukao ju je bliže i poljubio u glavu. Bila je njegova, još od onog dana kada mu je rekla da ga voli kroz krezub osmijeh te mu zapečatila njegovo devetogodišnje srce zauvijek. Više nikome neće dopustiti da ih ponovno rastavi. Naročito Henryu de Veri.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 28 Mairi se nešto kasnije probudila i pogledala u Connorov mili pogled. Dovraga, što ju je promatrao dok spava? Nadala se da nije hrkala i rukom opipala da li ima sline oko usta. Obično nije spavala tijekom dana. Jutarnja borba ju je umorila... zajedno sa vođenjem ljubavi s veličanstvenim gorštakom u njezinim rukama. - Sjećaš li se kad smo zaspali u onoj pećini iznad padina Sgurr Na Stri?- upitao je, njegov dubok glas prelazio je preko njezinih ušiju. Kako bi to mogla zaboraviti? To je bilo dva dana nakon što su po prvi puta vodili ljubav. Protegnula se i nasmijala kada se pomaknuo na nju, prekrivajući njezino tijelo svojim. - Tvoja majka je bila strašno zabrinuta jer nas nje bilo šest sati. - Mislila sam da će te moj otac ubiti kada nas je pronašao u zagrljaju. - Da.- Nasmijao joj se, od čega se opet zapitala je li on stvaran. - Imali smo sreće što smo bili potpuno obučeni. Kimnula je prisjetivši se svega. - Imali smo sreće i što me nisi ostavio trudnom.Zamišljen uzdah razdvojio joj je usta pa je prstima prešla preko njegove rupice na licu. - Iako petnaest godina nije malo da postaneš majkom. Čuo sam da je Lady Hollingsworth imala dvanaest kad ju je otac obećao Lordu Hollingsworthu. - Da?- Poljubio joj je usta, nos i oči vrlo nježno. - Znači li to da želiš imati moju djecu? - Da,- rekla mu je, više mu nije mogla sakriti istinu... niti sebi. Mišići su joj se stisli kad je protrljao palcem njezinu bradavicu, vraćajući je u život. - Koliko god ih budemo napravili. Ali... Njegovi poljupci su prestali jer ju je gledao u oči. –Što? Nije mu htjela reći. Bojala se što bi on mogao nakon toga reći. Njegova ljubav nije došla s lancem, nikada ne bi dopustio biti vođen njime. Već joj je dokazao da može živjeti bez nje. Možda ju je želio, volio cijelo to vrijeme ali si nije dopustio da ju moli natrag. Ako voli Englesku i ako želi ostati ovdje, tako će i napraviti, sa ili bez nje. Što ako ju pita da ostane ovdje s njim? Da li bi se mogla odreći Škotske, gorja radi njega? Da li bi mogla živjeti u Engleskoj? Sada o tome nije željela razmišljati pa se samo nasmijala kad joj je ljubio bradu. - Pokušavaš li nadoknaditi sedam godina u samo jednom danu? - Što bih trebao raditi kad ti ovdje ležiš, hrčeš i izluđuješ me?- Prelazio je prstima po mekoj koži unutarnjih bedara. Njegov dodir ju je škakljao pa se samo nasmijala. - Volim tvoju kosu,- rekao joj je, uzimajući je u ruku kad je pala preko njezinih ruku. Približio je jedan uvojak nosu i udahnuo.–Ispunjena je tvojim mirisom. - Koji je to moj miris?- šaputala je ispod njega. Na trenutak je razmišljao pa nakrivio jednu stranu usta. - Kao polja nakon oluje i planinski vjetar koji puše kroz vrijeskove. Volim tvoje dojke.- Spustio je glavu i svaku poljubio. - Kako reagiraju na moj dodir. Kakav okus imaju u mojim ustima. Pogledala je u njega i osjetila kako joj srce otiče i prijeti kako će prsnuti unutar njezinih grudi. Samo ju on može pridobiti tim govorom. Vrtio ih je snagom i dominacijom
Klub Brbljivica
kada je bila protiv njega te sa lijepotom njegovih fraza kada nije. Primila mu je lice rukama i pogledala u njega. Kada je to učinila, toliko blizu njega da je mogla osjetiti njegov dah na svojoj bradi, skoro se rasplakala. - Volim te Connore. - Znam. Čekala je, i još malo čekala prije nego što je ponovno pogledala u njega. Nasmijao se, očito jako zadovoljan samim sobom što ju zeza. Uštipnula ga je snažno sa svojom desnom rukom, pa nakon toga sa lijevom. Nije ga treći puta uštipnula. Primio joj je obije ruke svojom jednom i podigao ih iznad njezine glave. - Od kada si imala šest godina, ako se ne varam. Arogantna budala! Pokušala se praviti uvrijeđenom ali nije uspjela zaustaviti širok osmijeh. – Reci!- zahtjevala je. – Reci da si bio obična budala zato što si me ostavio. Desna rupica na licu mu se pojavila. – Trebao mi je odmor od svih onih godina provedenih s tobom, Mairi. Kada je otvorila usta kako bi formirala ratoboran O, on ih je poljupcem zatvorio. – Bio sam obična budala jer sam te ostavio. Ti si moja zvijeda, moje sunce, moj svijet. Volim te. Jesi li sad zadovoljna?Kada je sretno kimnula, promrmljao je riječ 'djevojka' te joj pustio ruke kako bi mogao prelaziti po njezinom vratu s mokrim i gladnim poljupcima. Zaustavio se kod žile kucavice kako bi mogao osjetiti kako joj se puls ubrzava, nastavio je prelaziti po vrhovima grudi ostavljajući je bez daha. Liznuo joj meki šupljinu pupka te ju ugrizao za kuk. Promatrala je kako se polagano kreće sve niže bez saznanja gdje je mislio završiti. Pratila ga je pogledom, gledala kako se ustaje na koljena podižući njezinu nogu sa sobom. Prelazio je ustima od prstiju pa sve do unutarnje strane bedra. Skoro se nasmijala jer je izvukao lagani jecaj iz nje. Oh, zar će ju ljubiti tamo? Zajecala je na tu pomisao. Onda joj je nešto drugo palo na pamet. Kako je znao da ju treba tamo ljubiti? Zar je to nešto što muškarci stalno rade? Kada je uronio glavu između njezinih nogu, nije ju bilo briga kako je to znao. Prelazio je jezikom po njezinom pupoljku a njoj je u tom trenutku eksplodirala lampica iza očiju u nekoliko nijansi crvene boje. Trzala se i jecala ispod njegovih nježnih poljubaca, moleći ga da ju uzme i zadovolji svoje želje nekoliko puta. Skoro je vrisnula od želje kada je krenuo prema gore te joj razmaknuo noge svojim koljenima. Pogledala je u njega, njegovi mišići su drhtali od gladi koja još uvijek nije bila zadovoljena. Njegova palica je bila tvrda kao čelik i stajala uspravno, spreman da ju uzme. I ona je bila spremna. Držeći joj noge razdvojene, uronio je svoje kukove i gledao kako njegov glavić ulazi u nju. Sveci pomozite joj, njegova veličina ju je boljela! Pomicao se polagano, nježno, baš kao i što je obećao ljubeći joj i milujući list dok su njegovi trzajevi postajali dublji. Bio je prevelik, ali od te njegove veličine samo je bila željnija. Savila je leđa, pozivajući ga, želeći da je ispuni. Kad joj je pustio noge, obavila ih je oko njega pa ga privukla bliže. Lizao joj je usta. Ona mu je zauzvrat nježno gricnula usnu pa je njihova radost što su ponovno zajedno prerasla u smijeh. Ubrzo su se ponovno uozbiljili dok je užitak tekao poput potopa kroz njihove vene, ubrzavajući njihov ples, grčeći njihove mišiće.
Klub Brbljivica
- Moja divlja mačkica.- Primio ju je za ruke te ih podigao iznad njezine glave. Naše pobjede su blizu. Počela se snažno kretati ispod njega, primajući ga do kraja, pa ponovno i ponovno sve dok nije rekao nešto griješno te ju čvrsto stisnuo dok su zajedno svršavali. *** Mairi je otvorila oči kad je bila sigurna da Connor spava. Skoro će mrak pa je htjela pogledati unutrašnjost kuće, sama. Nikada prije nije bila u plemićkoj kući tako da nije imala s ćim usporediti. Sagradit ću ti kuću, Mairi, jednu koju ćeš voljeti baš kao i Camlochlin. Oči su joj se napunile suzama na njegovo obećanje. Ispunio ga je. Da li je unutrašnjost bila lijepa kao i vanjski dio? Za sada je mogla sa sigurnošću potvrditi samo jednu stvar. Madrac je bio mek i luksuzan. Čak udobniji od njezinog kreveta u palati. Pretpostavila je kako je kralj sačuvao svoje najbolje guske za najbolje prijatelje. Polagano se sjela, pažljivo da ne probudi Connora te pogledala po sobi. Nije mogla reći da je soba bila jako velika, iako su vjerojatno bogati drveni zidovi davali dojam manje sobe, beskrajnu ugodnost. Spustivši noge na pod, stala je na vuneni tepih a ne na pleteni. Iako sobi nije trebala ništa što bi grijalo noge, jer nigdje nije bilo propuha. Dva uspravna prozora napravljena od čistog stakla stvarala su slike na zidu preko puta, gdje je stajao veliki regal sa knjigama od pozlaćenog drveta. Veličanstveno. Da li ga je Connor napravio? Otišla je do njega te pogledala u bezbroj naslova uredno složenih na policama. Bilo je knjiga o filozofiji, astronomiji i nautici, kao i starijih knjiga poezije i romana. Nešto je ugledala u kutu sobe što ju je jako zainteresiralo pa je krenula prema tome. Šahovska ploča postavljena na stol napravljen od hrastovine, jedna stolica, tapicirana u tamnocrvenu tkaninu i gurnuta ispod stola. Prstima je dotaknula izrezbarenu figuru konja. Podigla ga je te se nasmijala, prepoznavši set svog ujaka Roberta. Razmišljala je što bi njegova žena, nježna Lady Anne, mislila o svom najdražem nećaku da ga sada vidi, ponosni Stuart, bori se za svoju obitelj. Zašto to prije nije ovako mogla vidjeti? Kralj, koju god vjeru on prakticirao, bio je njegova obitelj. Ona sigurno ne bi napravila ništa manje za svoju. - Ispod stepenica se nalazi blagovaona i salon. Mairi se okrenula prema njemu i nasmijala. - Jesam li te probudila? Kimnuo je te krenuo prema njoj. - Čuo sam kako šmrcaš. Na brzinu je obrisala obraze. - Ne budi smiješan. Ja ne šmrcam.- okrenula je glavu i pogledala u konja. - Ponekad razmišljam o njemu,- Connor je rekao, posegnuvši prema njoj da ju primi za ruku. - I ja. - Bio je jako dobar čovjek. - Da,- rekla je nježno, prisjećajući se majčinog brata. - Još uvijek nam jako nedostaje kod kuće.
Klub Brbljivica
- Pričaj mi o tome. - O domu? Kada je kimnuo primila ga je za ruku i odvela u krevet. –Maggie je još uvijek vatrena kao i prije. Tvoj ujak Jamie još uvijek ju uspijeva voljeti. Nasmijao se. Kako je voljela taj zvuk. Bogat, zarazan i pun utjehe kao kad se vraćaš kući nakon dugog izbivanja. Ispričala mu je sve što je želio znati o zbivanjima i ljudima u Camlochlinu. . Upijao je svaku njezinu riječ kao čovjek koji tuguje za nečim što je izgubio. Sve je to izgubio radi nje. Prestao je dolaziti jer mu je ona rekla da ne dolazi. - Što je s tobom?- upitao je, legnuvši se na krevet s rukama ispod glave. - Kada si se počela boriti s Camronianima? - Prije nekih šest godina. - Boriš li se često? - Ne. Treba vremena da se prikupe informacije kako bi znali tko su oni i gdje će se sastati. Neko vrijeme je šutio, buljeći u ožbukan strop. Još uvijek nije mogla vjerovati da mu sve priznaje, ne radi toga što mu ne vjeruje već zbog toga što ovo nikada nikome prije nije rekla, osim onima koji već znaju. - Misliš li da bi mogla jednog dana prestati s tim? Prekinulo ju je snažno lupanje na vratima. - Dovraga.- Ustala se sa kreveta i posegnula za haljinom bačenom na tepih. – Tko to može biti? Imaš li susjede?- Nadala se da ima. Molila se da nije nitko iz palate. Naročito Graham ili Claire Grant. Kucanje se nastavilo, ovoga puta popraćeno glasom. Connor joj je uputio smješak preko ramena kad je prebaco noge u stranu da se sjedne. - Edward je. Kimnula je te ga požurila, moleći se da mladi časnik nije nikoga poveo sa sobom. Promatrala je Connora kako gol hoda prema vratima. Ne bi joj smetalo da ga tako gleda cijelu noć, ali dovraga hoće li tako otvoriti vrata? - Čekaj!- praktički je vrisnula na njega. – Obuci nešto! Pogledao ju je, uzdahnuo i krenuo po hlače. Pobogu, imao je prekrasne noge, tako lijepo oblikovane i... Edward je ponovno pokucao. Držeći rukama gornji dio hlača, otvorio je vrata spavače sobe i viknuo. - Samo trenutak!- Nagnuo se i uvukao nogu u prvu nogavicu pa povlačio tkaninu prema gore. Mairi je obrisala čelo. Kako je uspio izgledati toliko primamljivo kada se oblači? Nije žurio, kao i uvijek, a nju je impresioniralo koliko dugo može balansirati na jednoj nozi. - Požuri se. Mrko ju je pogledao i uvukao drugu nogu. Zar ju je morao tako gledati, kao da zaključava ključ njezine sreće, dok si je vezao hlače? Okrenuo se, hlače su mu bile nisko vezane na bokovima, a ona je uzdahnula vidjevši dvije rupice iznad stražnjice. Mairi je hodala za njim. Uspjela je nekako zavezati kosu da koliko toliko izgleda uredno, ali je znala kad je otvorio vrata da je pokušaj bio uzaludan.
Klub Brbljivica
Edward je brzo ušao u kuću čim su se vrata otvorila. Izgledao je nekako neuredno dok ga je Mairi promatrala preko Connora ali je odahnula kad je vidjela samo njegovog konja. - Kapetane.- Časnik je teško progutao, zastao da pozdravi Mairi dok je ona promjenila nekoliko boja na licu, pa vratio pogled na Connora. – Oprostite mi na smetnji, Kapetane, ali kralj se vratio i traži vas.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 29 Šapati petero gostiju u kraljevim odajama odjekivali su od pozlaćnog visokog stropa, gdje su bili ispisani datumi povijesnih ratova. Connor je stajao sa svojim roditeljima desno od ogromnog ognjišta, naslonjen laktom na okvir kamina. Slušao je oca koji je postavljao puno pitanja, ali je vratio pogled na Mairi koja je stajala pokraj prozora, razovarajući sa svojim bratom koji se vratio s kraljem. Gledao je kako se nasmijala na nešto što joj je Colin rekao pa se namrštila na nešto što joj je skrivao. Nitko još nije saznao što se događalo u Camlochlinu. Umjesto toga, Colin je dobio jasne upute da pričeka dolazak kralja i kraljice kada će sve biti otkriveno. Čekali su neko vrijeme, ali nitko nije izgledao nestrpljivo. Mairi je izgledala dosta zadovoljno, ako ne i pomalo ljuta na bratovu šutnju o događajima kod kuće. Lord i Lady Huntley iskoristili su to vrijeme da upozore Connora na inzistiranje Henrya de Vere koji je želio slijedeći pričati sa kraljem. - Kada sam ti rekao da odvedeš djevojku,- Graham je rekao, - Nisam mislio da odeš s njom na cijeli dan. - Želio sam joj pokazati kuću.- Connor je slijegnuo ramenima vraćajući pogled na nju. Pogledi su im se sreli pa su se oboje nasmijali. –I biti sam s njom neko vrijeme. - Znaći stvari su se popravile među vama? – otac je upitao, napominjući što je bilo između njih. - Nadam se. - Moramo se pozabaviti s Oxfordom,- majka je savjetovala, pokušavajući zvučati ozbiljno ali nije mogla dobro sakriti svoje veselje. – Naljutio se što si ju odveo bez pratnje na toliko sati. - Ja ću riješiti Oxforda,- Connor je obećao pa pogledao u Colina. - Onaj tamo me brine. Jel to pištolj za njegovim pasom? Otvorila su se velika vrata kroz koja su ušli kralj i kraljica. Za razliku od Kralja Charlesa kojeg je Connor služio sedam godina, James nije volio kićenost, podjednako u njegovom oblačenju kao i u njegovom ponašanju, koje je njegov brat posjedovao. Iako je bio poznat po svojim velikim kovrčavim blond perikama, danas je bio bez nje. Pored njega kraljica je svima uputila lijep osmijeh dok su ona i njezin suprug čekali na formalne naklone. - Sjednite,- kralj ih je sve pozvao nakon što su se on i kraljica smjestili u dvije teške stolice visokih naslona. - Imamo puno toga za razgovarati. Već sam im rekao da donesu najbolje vino. Znači imao je dobre vijesti, Connor je utvrdio, promatrajući Mairi kako sjeda u stolicu pokraj svoga brata. - Kraljica me savjetovala,- James je rekao, - da već svi znate gdje sam otišao i zašto.- nastavio je usprkos tome. - Moji neprijatelji su saznali moju najčuvaniju tajnu, moju prvorođenu kći Davinu, koju sam posla u Opatiju St. Christophera još kada je bila dijete. Pokušali su je ubiti, ali nisu uspjeli zahvaljujući Robertu MacGregoru.- Njegove oči,
Klub Brbljivica
koje su postale tamne kada je govorio o napadu na opatiju, zasjale su kada je pogledao u Mairi. –Tvoj najstariji brat joj je spasio život, zbog čega sam mu beskrajno zahvalan. Mairi se nasmijala, bujajući od ponosa. Pogledala je u Connora a on joj je namignuo. - Moram vam reći, Gospođice MacGregor, da kada sam stigao u Camlochlin, mislio sam da je to mjesto koje ću zadnje vidjeti u svom životu. Tvoja obitelj nije blaga prema nepozvanim gostima, a da nije bilo mladog Colina pored mene, moji ljudi i ja bi vjerojatno bili ubijeni topovima ili strijelama prije nego bi stigli do dvorca. Tvoj otac je bio jako pametan kada je sagradio svoju tvrđavu na tako strateškom mjestu da neprijatelja može nadaleko vidjeti. - Trebala mu je takva zaštita prije nego su kralja Charlesa vratili na tron, Vaše Visočanstvo,- Mairi ga je podsjetila, ravnajući svoja ramena. - Tako mi je starješina ispričao.- James joj se nasmijao, pa nastavio, pogledavši nakratko sve ostale. - Na žalost, iznenada su nas napali isti oni ljudi koji su spalili opatiju.. Odmah nakon toga se Graham ustao na noge. Mairi je baš htjela isto to učiniti ali je kralj digao svoj dlan. -.Nitko iz Camlochlina nije ozlijeđen, iako sam ja izgubio trinaest svojih ljudi. Napravili su nam zasjedu iza planine ...- Pogledao je u Colina za pomoć. - Bla Bheinn,- Colin je velikodušno dodao, pa se vratio pregledavati vlakno koje je virilo iz njegovog tartana. - Ah, da, Bla Bheinn.- Kralj je kimnuo i zastao čekajući da im se posluži vino, koje je posluga donijela i natočila im u čaše pa izašla. - Admiral Peter Gilles je poslao svoje ljude, naoružane pištoljima i mačevima i ponovno pokušao ubiti moju kćer tako što su pucali u nju. - Gadovi!- Svi su se okrenuli prema Claire, koja im je uzvratila jednakom mjerom. Mary od Modene joj se samo nasmijala. Kralj im je nastavio pričati što se dogodilo nakon napada i da je Admiral Gilles ubijen prije nego što je itko mogao saznati tko ga je poslao. - Onda je možda najbolje da još ne dovodite vašu kći u Whitehall,- Connor je rekao kralju. - Neće se uopće vratiti.- James je svakog pojedinačno pogledao. - Ostati će sa svojom novom obitelji gdje će biti sigurna. - Oprostite, Visočanstvo?- Mairi je upitala, zvučeći iznenađena kao što su svi oko nje izgledali. - Njezina nova obitelj? - Da, saznao sam, potpuno slučajno u jeku krvave borbe, da ju je tvoj brat Robert oženio. Svima su se usta, svima osim kraljice i Colina, širom otvorila. - Mogu vas uvjeriti da sam bio podjednako iznenađen,- James je nastavio. – Ali čovjek ju voli, to vam sigurno mogu reći, a podjednako i njega moja kći voli. - Znači dali ste svoj blagoslov tom braku?- Claire je upitala, na glas ono što su svi hjeli znati.
Klub Brbljivica
- Naravno. Sada Davinu okružuje najopasnija vojska. Ionako, ona nije odrasla među mnoštvom ljudi. Nikada ne bi pronašla sreću u Whitehallu, a to sam joj oduvijek htio pružiti, kad joj već cijeli njezin život nisam mogao ništa dati. S obzirom na činjenicu da se Colin rijetko nekome nasmijao, Connor je jednako ostao iznenađen primjetivši suptilan osmijeh koji je mladić sada ponudio kralju. - Vaš otac i brat su me informirali, Gospođice MacGregor, da se sada smatramo vašom obitelji. Connor je promatrao kako se Mairin osmjeh prema kralju raširio sa novootkrivenim osjećajima, dijelomično jer je on sada, po gorštačkom načinu, njezina obitelj. Ali najviše radi njegovog načina na koji je pričao o svojoj kćeri i njezinom klanu. Zaklet će svoju vjernost Jamesu Stuartu, baš kao što je on. To je bio dirljiv trenutak, ali Connor nije mogao prestati razmišljati o tome koliko će se sada snažnije boriti protiv njihovih neprijatelja. - Još mi je rekao da vas vratim kući sa Lordom i lady Huntley kada god budem htio. - Ako bih mogla, Vaše Visočanstvo,- Mairi je rekla okrećući se prema Connoru da mu podari smješak. – Htjela bih vas zamoliti ako bih mogla još malo ostati ovdje. - Naravno,- kralj je rekao, - ostani koliko god hoćeš. Samo bih želio da vaš brat Robert jednako tako misli. Upitao sam vašeg oca da li bi htio regrutirati nekog od svojih sinova u moju vojsku. Srećom jedan od njih se složio vratiti sa mnom. Colin će nam se ovdje pridružiti. Mairino lice je problijedilo. Trepnula je, što je Connoru izgledalo kao da je pustila suzu pa se okrenula prema svome bratu. – To nije istina. Connor je htio otići do nje. Skoro je i krenuo ali ju je Colin tada pogledao i kimnuo glavom. - Kasnije ćemo razgovarati o tome,- uspjela je izgovoriti, pa pokrila lice rukama. Connor će isto s njim o tome razgovarati. Svaki od starješininih sinova bili su mu braća baš poput Finna. Ratovi dolaze u Englesku, a Connor nije želio da se Colin u njima bori. Naročito ako Connor neće biti uz njega. Dovraga, dosta mu je bilo borbe. Služio je vojsci i više nego što je trebao. Htio je oženiti svoju ljubav iz djetinjstva i biti s njom da odgajaju djecu. - Kapetane Grant.- Connor je odmaknuo pogled s Colina te ga usmjerio prema kralju. Ispričaj mi o napadu na tebe u St. James parku. Connor mu je sve ispričao, dok se njegov otac u intervalima ubacivao. Nije rekao kralju kako sumnja u Nicholasa Sedleya, ili u ikoga drugoga. Možda je samo opljačkan radi svojih čizama tako da nije bilo nikakve zavjere. Nije htio vidjeti kako vješaju njegovog prijatelja ako je nevin, sve dok Connor ne nađe dokaz da nije, ništa neće govoriti. - Odmah ću im zapovjediti da se pozabave s time,- James je obećao pa mu ponudio opušten osmjeh. – Kad smo već kod toga, kako ide oporavak? - Skoro sam potpuno zdrav, Vaše Visočanstvo. Za dan dva ću se vratiti na teren i učiti vaše druge kapetane kako se boriti. - Dobro. Stavljam Colina u tvoje ruke.
Klub Brbljivica
Mairi se okrenula prema njemu molećivim pogledom. Željela je da odbije, da upita kralja ako ga može poslati kući, tamo gdje će biti siguran. Colin nije dijelio sestrine brige. Jer je se podigao sa stolice i protestirao, - Ne, Vaše Visočanstvo! Nitko me ne može ništa naučiti što već ne znam, pa niti on, mogu sam vježbati. - Uvijek ima mjesta za naučiti nešto novo,- kralj ga je nježno ispravio. –Trenirat ćeš s Kapetanom Grantom ili ću te poslati kući. Razumiješ li? Prva lekcija naučena. Ne svađaj se s kraljem Engleske – bez obzira koliko si mu drag. Colin je bio jednako tvrdoglav kao i njegova sestra. Toliko mu treba da kimne i odmakne pogled. Kada je to učinio, okrenuo se prema Connoru. Dovraga, dječak će ga napasti na vježbalištu sa svime što zna. Nehotično, Connor se primio za ranu. Do tada bi se trebao potpuno oporaviti. Bolje mu je da se oporavi. Skoro je bila ponoć kada su napokon izašli iz kraljevih odaja. Connorovi roditelji, zajedno s kraljem i kraljicom ostavili su ih da odu leći. Kada je Colin pokušao otići u svoju sobu, Connor je uhvatio njegov vuneni tartan te ga povukao natrag. - Hodajmo. Ima par stvari o kojima tvoja sestra i ja želimo pričati s tobom. - Nemamo što razgovarati.- Colin se izvukao iz njegovog stiska i sam hodao. – Odlučio sam. Ovdje želim biti. - Kako možeš ostaviti Camlochlin?- Mairi je zahtjevala odgovor, zvučeći jednako kao onda kada je Connor odlazio. - Tamo nema ništa za mene, Mairi. Dosta mi je borbe po mraku ili zbog stoke. Želim biti dio vojske.- Colinov pogled se smjestio na Connora. – Kapetan možda. Connor se nije mogao zaustaviti pa se nasmijao. Dječak je bio dovoljno arogantan da postane general. – Borio si se protiv malih grupa nespremnih i nevještih muškaraca. Nisi svjestan što znači borba u vojsci. - Nisi ni ti znao kad si došao ovdje,- Colin ga je podsjetio kad su ulazili u Stone Gallery. - Ali sada znam. Bez obzira koliko treniraš, ili koliko znaš, jako je teško, Coline. Teško je za muškarčevo srce. - Nisu svi rođeni za borbe. Connor se okrenuo prema njemu. Bio je u pravu. Toliko je to puta vidio na bojištu; muškarci izbacuju svoj doručak na prizor udova pa čak i glava razbacanih po travi. Neki su to izdržali jer su morali. To je bila njihova dužnost. Samo je nekolicina stvarno voljela težinu mača u svojim rukama, osjećaj uzbuđenja gledajući smrt u lice a uz to preživjeti. - Ako si toliko odlučan da to učiniš,- popustio je, znajući da je Colin jedan od onih rijetkih i da mu ništa neće promjeniti mišljenje, - Ostat ću s tobom ovdje i pripremit ću te za ono što sigurno dolazi. Pored njega, Mairi se ukočila. Kada se Connor okrenuo da ju pogleda, izbjegavala je njegov pogled i upitala brata. - Coline, molim te, nemoj ostati ovdje. Ne misliš stvarno napustiti dom.
Klub Brbljivica
Connor je čuo isti onaj očajnički ton koji je i on slušao kada je odlazio služiti kralju. Nije htjela još nekoga koga voli izgubiti zbog Engleske. Nikada ne bi htjela ostati ovdje... a kako da se on vrati kući kada rat sigurno stiže? - Camlochlin će uvijek biti prva ljubav u mome srcu, Mairi, ali moje vještine se ovdje bolje mogu upotrijebiti.- Colin ju je poljubio u lice. –Ne boj se za mene. Znaš da ću biti dobro. - Coline.- Connor ga je pozvao kad je odlazio od njih. - Očekujem te na vježbalištu u zoru. Nemoj zakasniti. Ako stvarno misliš ostati ovdje, bit ćeš spreman na sve što te snađe. Kada je Mairin brat pogledao preko ramena, osmjeha više nije bilo, zamjenio ga je njegov uobičajeni bezosjećajan izraz. - Ja već sada idem, kapetane. Do zore ćeš ti biti taj koji kasni. - Dovraga.- Connor je zatresao glavom gledajući kako Colin odlazi.– Skoro pa mi je žao Nizozemaca. Mairi se nije nasmijala. U stvari, izgledala je toliko jadno da ju je Connor htio zagrliti te joj se zakleti kako će on štititi Colin, ali to znači da ostaje u kraljevoj službi, što bi značilo da je možda ponovno mora pustiti kada bi odbila ostati ovdje s njim. Nije bio spreman ponovno čuti njezino odbijanje, pa nije ništa rekao kada mu je zaželila laku noć.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 30
Connor je nešto prije zore došao na vježbalište te odmahnuo glavom kad je vidio Colina tamo kako trči. Momak će biti nekome velika prijetnja. Nadajmo se, ne njemu. Naslanjajući se na niski zid, čekao je da mu Mairin brat priđe. Pogledao je oko sebe, nadajući se da će ju vidjeti. Nije mu se svidjelo kako su se noćas rastali, nakon što su cijeli dan vodili ljubav. Htio je s njom popričati o njihovoj budućnosti. Ali nije bio siguran što joj reći. Imao je dužnost prema svom rođaku, kralju, ali je isto tako želio započeti život s njom. Sviđala joj se njegova kuća, ali to nije bilo gorje, a on je dobro znao da njezino srce pripada Camlochlinu. Dovraga, pa već ga je jednom ostavila radi toga. A što ako pristane ostati s njim sve dok Jamesov tron ne bude siguran? Što je s njezinim borbama? Da li bi i to ostavila radi njega, ili bi nastavila s tim ovdje, gdje je neprijatelje toliko lako naći kao i ptice u zraku? A što je s njezinim bratom? Connor je pomislio, promatrajući ga kako prilazi zadnjem zavoju. Nije bio iznenađen što je mladi momak kojeg je on ostavio u Camlochlinu sada narastao u samouvjerenog i tvrdoglavog ratnika. Colin je bio pravi očev sin. Ali ipak, bio on MacGregor ili ne, pravi test muškarčevog karaktera izlazio je iz prave borbe. Kako će se Colin snaći među hordom muškaraca koji trče prema njemu s mačevima, obojanim krvlju nekoga drugoga? - Siguran si da ostaješ?- Upitao ga je kako je usporavao. - Da.- Colin je kimnuo dolazeći do daha. - Onda...- Connor je ušao na teren, - ... od ovog trenutka nadalje ti si član kraljeve vojske, a ja sam tvoj kapetan. Moja dužnost je da pripremim i predvodim moje ljude u borbu. Volim ih sve vratiti kući žive a da bi to uspjeli moraju me slušati u svemu. - Ja ću te slušati,- Colin se složio s njim, - ali ja mogu sam sebe odvesti kući. Connor se nasmijao, izvlačeći svoj ogroman mač iz korica. –Pokaži mi. Jedva je imao vremena da se pripremi kad je Colin počeo zamahivati. Da Connor nije znao bolje, mogao bi se zakleti da ga Mairin najmlađi brat želi ubiti. Nasmijao se, usprkos tupoj boli rane. Nije imao dobar trening već jako dugo. Njegovi ljudi su bili učeni i vješti borci, to je sigurno, ali trenirati s jednim od Callumovih sinova bila je potpuno druga stvar. A, što je Connor ubrzo saznao, Colin je jako dobro naučio svoje lekcije. Njegova ruka je bila jaka i brza, skoro je dohvatio Connora dva puta s ravnim djelom oštrice po kuku. Njegovo ciljanje je bilo precizno a njegovi koraci lagani dok je vitlao svojim mače, uspjevajući parirati Connoru koji je bio puno iskusniji i vještiji. Udarao je s brutalnom odlučnošću čak koristeći i svoje laktove da odgurne Connora kada su im se oštrice spojile. Kada su bili blizu kraja lekcije, mala skupina ljudi se okupila oko vježbališta kako bi gledali. Trebao mu je odmor. Rana ga je boljela, a ruka bila teška. Sa zadnjim zamahom svoga mača, koji je zasjajio na sada ponevnom suncu, zadao je snažan udarac koji je Colina skoro bacio na koljena. Bez da mu je dao trenutak da se uspije pomaknuti, Connor ga je
Klub Brbljivica
primio za ruku, okrenuo je iza leđa i zadržao oštar dio svoga mača ispod njegovog vrata. – Mrtav si. - Sranje!- Colin je opsovao kroz stisnute zube kad ga je Connor pustio. - Bio si dobar, još si malo previše željan i nesmotren. Poradit ćemo na tome. Colin nije izgledao sretno, ali nije ništa rekao već samo vratio mač u korice i kimnuo. Barem je posjedovao ono malo poniznosti. Kada je otišao, Connor je snažno izdahnuo. Ugledao je Mairi među promatračima. Imala je nekakav bolan osmijeh. Otišla je do zida da ga pričeka, pa ga krenula grditi što se borio s njezinim bratom dok mu rana još nije zacijelila. - Pobjedio sam, nisam li? - Ipak, bio si glup na svom završetku. Ostavljajući Colina potpuno bespomoćnog je greška za koju sam sigurna da ćeš platiti slijedećeg puta. Sada će još više vježbati. - To ja i želim,- rekao joj je, prelazeći prstima po njezinim usnama boreći se sam sa sobom da ju ne poljubi. - Pobjedit će svakoga ko mu se suprotstavi. Nasmijao se i kimnuo te pomislio kako je vidio sjaj u njezinim tamno- plavim očima. - Kapetane Grant!- Glas Elizabeth de Vere upropastio je trenutak za koji je Connor mislio da je baš onaj pravi da s Mairi razgovara. - Bili ste odlični!- Elizabeth nije pokušavala sakriti svoje obožavanje niti svoju averziju prema Mairi. – Usudim se reći da mi je gledanje vaše pobjede nad tim barbarinom usrećilo dan. - Barbarin? Connor je uhvatio Mairi trenutak prije nego što je uspjela primiti Elizabeth za vrat. Elizabeth se samo malo odmaknula i nasmijala, gotovo arogantno kao i njezin brat prema Connoru. - Nadam se,- rekla je nježno kao kad zvončići zvone nad laganim povjetarcem, da nećete biti toliko brutalni prema mome bratu ako se ikada sretnete na vježbalištu. Connor je shvatio i uhvatio Mairinu ruku kad ju je zamahnula da udari grofovu kćer. - Siguran sam da neću trebati.- Podario joj je kiseli smješak, želeći biti što dalje od nje jednako koliko je i htio odvesti Mairi što dalje od njezinog lijepog lica. –Ispričajte nas.- Nije pričekao na njezin odgovor ili bijes – ako ljubičaste nijanse Elizabethinog licu nisu dovoljno odavale ono što nadoilazi – već je odgurnuo Mairi i krenuo za njom. - Ona sugerira da tvoja brutalnost s Colinom ima nekakve nepovoljne veze sa mnom!Okrenula se i odmaknula njegovu ruku s leđa. - Znam.
Klub Brbljivica
- Koliko prezirem tu vješticu! - I to znam.- Nacerio joj se kad je pogledala prvo u njega a onda preko njegovog ramena u Lady Elizabeth. – Ono što mi nije jasno,- nastavio je, ovoga puta joj nudeći ruku, - zašto joj dopuštaš da te iznervira?- Uživao je gledati njezin pobjedonosni osmijeh prema Oxfordovoj sestri kad je prihvatila njegovu ruku i dopustila da ju odvede prema Banket Kući. Trebao si dobro poznavati pojam divlje da bi nju pripitomio. - Imat ću kad tad trenutak s njom. - Zašto?- Connor ju je pogledao dok su hodali. – Ona nije ništa gora od drugih dama ovdje. Znam da te gleda s prijezirom, ali tako te i druge gledaju. Tebe nije briga što netko drugi misli o tebi. Zašto je ona drugačija? Promatrao ju je kako grize donju usnicu, pažljivo važući svoje riječi. - Radi tebe,- napokon je izgovorila, pogledavši preko svog ramena da ne pogleda u njega. – Njezina odlučnost da ćeš biti njezin me strašno nervira. Stavio je svoj kažiprst pod njezinu bradu i podigao njezinu glavu. - Neću biti. - Znam. - Onda više nemoj o tome razmišljati. Ja ovdje umirem od bolova u mom trbuhu a ti samo razmišljaš o... Kad su došli do stepenica, povukla ga je da stane i posegnula za njegovim trbuhom. – Oh Connore. Da li si se previše naprezao? Je li jako strašno? - Sada kada bolje razmislim...- zagrlio ju je te joj se nasmijao, - ... ne boli me baš toliko. Sagnuo je glavu i poljubio njezina sada otvorena usta. Želio ju je odnijeti u krevet, svući njezino lijepo tijelo te ju snažno i brzo obljubiti u svom krevetu. Mogao je to i učiniti da netko nije zazvao njegovo ime. Podigao je pogled i ugledao Dummonda i Edwarda kako im prilaze. - Trenirali smo cijelo jutro,reče njegov poručnik. –Idemo do taverne. Pridružite nam se, kapetane? - Idi.- Mairi ga je nježno odgurnula. – Pij sa svojim prijateljima. Vidimo se večeras. Večeras? Nema šanse da čeka cijeli dan da ju ponovno vidi. Oxfor će ju sigurno salijetati čim Connor ode. – Mairi.- Njegova ruka ju je zaustavila pa se okrenula prema njemu. – Pođi s nama. Muškarci se neće protiviti tvojoj prisutnosti. Pogledala je u ostale koji su joj se nasmijali. - Možda...- Drummond joj je s poštivanjem kimnuo, - ... bi s nama mogli podijeliti načine kako je vaša oštrica dotaknula četiri puta kapetanovo tijelo. Connor se nasmijao i stavio ruku oko Mairinih ramena. – To je radi boje njezinih očiju, poručniće. Njezin oštar jezik. Prevarila me... - Kada on zamahne prema gore, ima sklonost da se nagne u lijevu stranu,- Mairi im je rekla, dokazujući da ga nije samo začarala. –Ako pričekaš samo sekundu, mogao bi pronaći svoju metu.
Klub Brbljivica
- Ah.- Richard ju je promatrao. – Ispričaj nam više. Napustili su palatu a Connor se premišljao da li je dobro napravio... sve dok ga nije pogledala i nasmijala mu se.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 31 Mairi inaće nije pila, ali danas joj je bio potreban veliki vrč piva. Provela je neprospavanu noć, djelomično radi bratovih novosti, ali su je jednako tako proganjali Connorovi poljupci. Način na koji ju je držao, šaputao da ju voli i tada joj to i pokazao. Dragi Bože, čovijek ima snage! Jučer je bilo kao u snu. Kuća koju je sagradio bila je savršeno lijepa. Od toga što ju je sagradio za nju, srce joj se slamalo a oči pekle, čak i ovoga jutra. Zar bi došla k njemu prije toliko godina da je sve to znala? Da li bi sada ostala s njim da ju upita? Da, ovdje ima toliko katoličkih neprijatelja da bi imala posla do kraja života; ali sada kada su je neprijatelji okruživali sa svih strana, shvatila je da ju opasnost više toliko ne zanima. Možda je to radi brata koji više neće biti u centru cijele te situacije. Colin ostaje. Mogla ga je opaliti štapom po glavi kada je saznala što je naumio. Kako ga je otac mogao pustiti da ostane ovdje? Kako se Rob mogao oženiti za kraljevu kći? Još uvijek joj se vrtjelo u glavi od svega toga. Ustala se iz kreveta u gorem stanju nego kad je legla. Njezin brat, najdraži od svih, ostaje u Engleskoj. Borit će se protiv kraljevih neprijatelja – pobogu, a ima ih puno. Što ako ga ubiju? Pogledala je u Connora kad su ušli u tavernu i u tišini mu zahvalila što se brine kako bi Colina naučio onome što će mu pomoći da izvuče živu glavu. Ali to znači da i on ostaje. Nije spominjao povratak u Camlochlin. Vjerojatno nikada niti neće kada sad ima svoju kuću – i ako misli Colina zaštititi. Zar bi mogla napustiti gorje radi njega? To pitanje si je već tisuću puta postavila. Nije željela razmišljati o mogućnosti da ju ne upita da ostane. Pratila ih je ulazeći u Troubadour i gledala oko sebe. Nikada prije nije bila u taverni. U gorju ih nije bilo, barem ne u planinama. Muškarci su sami radili viski kako bi se grijali po zimi. Upijala je zvukove i prizore oko sebe, osjećajući opasnost koja je uvijek bila povezana sa velikim brojem pijanih muškaraca stisnutih u malom prostoru. Razumjela je zašto Connor ovdje često dolazi. Ovo mjesto nalikuje na Great Hall u Camlochlinu. Što će Connor učiniti ako izbije tuča? Koliko je noseva već razbio na ovakvim mjestima? Vjerojatno bi nastala svađa, da ljudi koje je Drummond upravo otjerao sa stola u kutu, nisu bili časnici iz Connorove vojske. Sjeli su, svaki od njih se ugodno smjestio u svoju stolicu, svaki je imao svoju ulogu, baš kako je i Mairi zamišljala. Drummond je naručio piće. Edward nije dugo sjedio već se ustao i otišao za drugi stol pozdraviti neke prijatelje. Bila je sretna što ju je Connor pozvao da dođe s njima. Morala se oporaviti od misli koje su je mučile. Sviđalo joj se muško društvo, više nego žensko. Žene u Camlochlinu su bile čvršće od ovih napudranih iz palate, međutim ni one nisu djelile njezin interes prema politici ili o posebnom okretu ruke u borbi. - Dobra večer, Kapetane. Što želite večeras? Mairi je pogledala u lijepu plavušu sa nametljivim smješkom. - Tri viskija, Vicky,- Connor joj je rekao, i pročistio grlo. – I vrč najbljeg piva za Mairi.
Klub Brbljivica
Vicky ju je iznenađeno pogledala, kao da ju je odjednom prepoznala ili čula za nju. – Drago mi je, Mairi,- rekla je sa usiljenim smiješkom. Zar je Connor pričao ovoj djevojci o njoj? Mairi ga je ljutito pogledala. Zar je Vicky jedna od njegovih ljubavnica? Koliko ih još ima? Nije htjela o tome razmišljati. - Četiri viskija molim, Vicky.- Ignorirala je Connora koji je malo promeškolji u stolici, vjerojatno mu je bilo nelagodno što su se njih dvije upoznale. - Zašto vas trojica?- upitala ih je, odbijavši razmišljati kako je gol s nekom drugom. – Vi ste često zajedno. Kako su kapetan, poručnik i časnik postali tako bliski prijatelji? - Richarda znam od početka. Prije dvije godine mi je spasio u Cornwallu život,Connor joj je rekao. – Dopustili smo Edwardu da ide s nama jer radi što mu kažemo.- Nacerio se prema svom časniku pa njoj namignuo. - Što je s vas dvoje?- Poručnik Drummond ju je upitao kad se Vickey vratila s pićem. Mairi je otpila svoje. Viski je bio gorak i vodenkast. Zadrhtala je od okusa. Barem je sada imala nešto drugo za raditi osim problijediti od pitanja i pomisli na odgovor. - Što je s nama? - Često vas viđamo zajedno,- poručnik je rekao namrgođeno, pokazujući joj da njezino namjerno izbjegavanje odgovora neće proći.- Kako su Stuart kapetan i mala gorštačka djevojka postali prijatelji?- Nasmijala se, ponudivši Connoru da odgovori na ovo pitanje. Odbio je tako što ju je ignorirao i približio vrč ustima. Prokletstvo. Kvragu, nije htjela pričati kako se zaljubila u njega. Zadnje što Connoru sada treba je još više samopouzdanja. Pogledaj kako samo sjedi sa znatiželjnim osmijehom na licu, čekajući da ona sve prizna. - Lord i Lady Huntley žive na dvoru moga oca. Connor... Kapetan Grant se rodio tamo. Poručnik je kimnuo, zajedno s Edwardom, očekujući nastavak. Mairi je prstima okretala jednu od mašni na svojoj haljini. –Postao je blizak s mojim bratom.- Slijegnula je ramenima, nadajući se da je to dosta. Nije bilo. - Ispričao nam je o Tristanu,- Edward joj je rekao, okrećući svoju stolicu da joj se može potpuno posvetiti. – Kako je postao prijatelj s vama? - Pratila nas je posvuda.- Connor joj se napokon sažalio i završio rečenicu za nju. Kada je nastavio, poželjela je da je nastavila ona pričati. –Nije bila višlja od ovoga...podigao je dlan na vrh stola, - ...tvrdoglava mala djevojčura koja nikada nije napravila što joj se reklo. Ako smo se penjali po planini, i ona je morala probati. Ne mogu vam ispričati koliko je puta uništila tajni napad na ovce jer nismo znali da je iza nas. - Dokazujući da sam bila tiša od vas. Muškarci su se nasmijali a Connor je nagnuo glavu, pokazujući da je u pravu. - Znao sam da me voli,- nemilosrdno je nastavljao, dok se njegov osmijeh širio na njezino skupljanje usana. –Mislim da si imala šest godina kad si mi to prvi put rekla, istina Mairi?
Klub Brbljivica
Razmišljala je što bi njegovi ljudi napravili da ga polije svojom čašom. – Morala sam biti jako mlada da budem tako budalasta. Nasmijao se, pa napućio usne glumeći uvrijeđenost. – Ono što ona nije znala je da sam joj ja uzvratio ljubav. I ja sam bio jako mlad i budalast.- Lijepo joj se nasmijao a ona se sva naježila. – Nije joj dugo trebalo da mi se podvuče pod kožu i iza leđa kad smo napravili problem. Nikada nije plakala, ali bi joj se zasuzile i zacaklile oči kao magla koja je okovala Sgurr Na Stri. Obrazi su joj uvijek bili crveni od hladnoće... usta isto. Muškarci za stolom su utihnuli na Connorovu priču. Onda, - Kapetane?- Mairi je trepnula te se sjetila da mora disati kad se Connorov pogled prebacio na poručnika. Znaš li onog muškarca? Connor se okrenuo, zajedno sa svima, prema bradatom seljaninu koji je sam stajao i pio piće. Djelomično je bio u sjeni ali je Mairi primjetila njegovu visinu i širinu ramena. Okrenuo se prema vratima kad je primjetio da ga gledaju. - Nikada ga prije nisam vidio, zašto pitaš?- Connor je upitao, okrećući se ponovno prema poručniku. Richard Drummond je spustio svoj vrč i stavio ruku na dršku mača. - Jer nosi vaše čizme. Connor se ustao sa stolice i krenuo prije nego što je muškarac uspio izaći, ali Richard Drummond je do njega došao prvi. Connor nije stao dok je njegov poručnik, skoro visok kao i kradljivac, uhvatio muškarca za ovratnik i praktički ga izbacio kroz vrata. Mairi je bila odmah iza Connora kada su izašli iz taverne, ruke su joj prevrtale po haljini kako bi došla do jednog od bodeža. - Izgledaš uplašeno, stranče,- Connor je rekao, prilazeći čovjeku još uvijek u rukama poručnika Drummonda. – Što misliš da gledaš u duha?- Mairi je proučavala napadača i bila uvjerena da je on napadač koji je izbo Connora. To su stvarno bile Connorove čizme na njegovim nogama i istinski strah u očima. - Pokušao si me ubiti.- Connor mu se približio. –Zašto? - Srebro,- kradljivac je priznao, skupivši malo hrabrosti koja ga je maloćas napustila. – Dvadeset srebrnjaka. Znaći istina je, čovjek ga je htio ubiti i to ne samo za čizme. Mairi se približila i okretala bodež u rukama. – Ubijmo ga nakon što nam kaže tko mu je platio i bacimo tijelo na smeće. - Za sekundu,- Connor je rekao i blago ošamario čovjeka kako bi maknuo oči s Mairi i pogledao u njega. – Kako ti je ime? - Harry Thatcher. - Tko ti je platio, Harry? - Ne znam.- Slijegnuo je ramena i odmaknuo pogled sa Connora. Slijedeći trenutak se sagnuo od Connorovog snažnog udarca u trbuh. - Gospodine Thatcher.- Connorov glas je ostao potpuno ležeran kao i onda kada je Mairi rekao da ju voli. – Visjet ćeš. Mogao bih reći koju riječ za tebe kralju ako mi kažeš istinu. Možda će on biti blaži prema tebi.- Strpljivo je čekao dok ga je Richard povukao da se ispravi. –Tko ti je platio?
Klub Brbljivica
- Ne znam,- Harry je ponovio. Ovoga puta ga je poručnik opalio po ustima. - Dao je novčiće mojoj sestri.- Harry je obrisao krv sa usana.–Nikada ga nisam vidio, a Linnet mi nije rekla njegovo ime. Trebali smo te one noći ubiti... one noći kada si s njom napustio tavernu, nakon prve kiše. Mairi se polagano okrenula prema Connoru. Otišao je iz taverne sa ženom? Da li je Harry Thatcher pričao o noći kada je plesao s njom? One noći kada joj je rekao da mu je značila sve u životu? Oh koji gad! Mogla bi mu oprostiti za Vickey, jer nije znala kada je on spavao s njom. Ali one noći kada joj je došao na kiši? Gdje je vodio drolju? U svoju kuću? Ljutito ga je gledala dok joj je krv ključala u venama. Bila je glupa što mu je povjerovala na one riječi ljubavi... što mu je išta povjerovala! Oči su je zapekle, ali nije htjela plakati! Nije progovorila već je slušala kako Harry pokušava odgovoriti na pitanja. Nije niti jedno čula. Linnet. Zvučala je kao Engleska drolja. Šteta što žena nije ubila Connora dok je spavao s njom. - Odvedi nas svojoj sestri i pustit ćemo te. Mairi se namrštila na još jednu laž koju je Connor tako lako izrekao. Ali da, odvedi je do te Linnet tako da ih oboje može sasjeći i da jednom zauvijek završi s njim. - Otišla je,- Harry im je rekao. –Otišla je iz Londona s novcima. - A ti sa mojim čizmama. A vjerojatno i s Connorovim djetetom u maternici. Mairi je maknula pogled kada ju je pogledao. Vratila je bodež na skriveno mjesto i otišla. Nije niti zaslužio da ga se ubije. Vratit će se u palatu i zakračunati vrata svoje sobe dok ne bude sigurno da se vrati kući. Do tada, izbjegavat će Connora Granta na isti način kao i kada je došla. Nije stala kada ju je Connor pozvao. Niti je usporila korak kada je došao do nje i upitao je što ju muči. Čak nije imao ni pristojnosti da glumi kako se kaje. Promislila je ponovno o svojoj odluci da mu probije srce. - Idi kvragu. - Što?- Stao je i posegnuo za njezinom rukom, zaustavljujući je. - Kvragu, Connore!- Izvukla je ruku iz njegove i pogledala ga svojim najgorim pogledom punim mržnje. –U mjesto na koje si ti mene kaznio zadnjih sedam godina! - Što se opet vraćamo na isto?- pokušao je zvučati ljutito. Bila je previše bijesna... previše povrijeđena da se okrene i da mu uzvrati onako kako zaslužuje. Ubrzala je hod sretna što vidi ogradu. Bez da je usporila podigla je dlan prema njemu kada ju je sustigao. - Da više nikada nisi pričao sa mnom. - Zašto?- upitao je, prateći je kroz vrata. –Što te snašlo?- Opet ju je zaustavio od čega mu je htijela napraviti svakakve ružne stvari. –Da li si ljuta što ti nisam dopustio da ubiješ gospodina Thatchera? Ja... - Ljuta sam jer on tebe nije ubio! Ljutito ju je pustio. Zašutio je i stajao jako mirno kada su njegovi ljudi krenuli s napadačem prema njima, zastajući da čuju oko čega se ona i Connor svađaju. Nakon upozoravajućeg pogleda od čega su nastavili hodati Connor je vratio svoj pogled na nju.
Klub Brbljivica
Kada je progovorio, glas mu je bio oštar, oči tamne i opasne kao i oblaci koji su im se ponovno skupljali nad glavama. - Da nisam upravo ulovio svog napadača, pomislio bih da je tvoja ruka bila iza tog bodeža. - Da imam imalo pameti, bila bi!- Okrenula se da ode. Umjesto toga se ljutito vratila prema njemu a on ju je prebacio na rame. Bila je previše ljuta da priča. Željela je vrištati, ali mu nije htjela dati to zadovoljstvo. Zašto pridavati više pažnje svoj ovoj sramoti? - Pusti me,- prijetila mu je i lupala ga šakama po leđima. Uzvratio joj je snažnim udarom po stražnjici. Uzdahnula je i posegnula za suknjom. Srećom znao je što želi uzeti pa joj je podigao suknju preko koljena. Izvadio je prvi bodež s njezinog lijevog lista, a onda drugi s desnog. Uslijedila su druga dva na njezinim bedrima, na što je ona opsovala. - Vrati mi moje bodeže, ti lažljiva svinjo! - Budi tiho.- Ponovno ju je lupio po stražnjici. Srećom, nebo se otvorilo tako da je snažna grmljavina utišala njezine psovke. Kiša nije tako brzo pala, jer kad su došli pred palatu bilo je dovoljno ljudi da ju dobro vide. Jedan od njih je bio Lord Oxford. - Kapetane Grant, inzistiram da je odmah pustite! Hura, Henry! Hura! Mairi ga je u sebi bodrila, viseći preko Connora. Kada je prošao pokraj Henrya bez zaustavljanja pogledala ga je bespomoćno. Ako je Henry spasi iz ovoga mogla bi ga poljubiti u lice. Možda bi to napravila i ispred Connora. - Grant!- njezin šampion je galantno viknuo. –Spusti je ili ćeš pretrpjeti posljedice. Ah, napokon je Connor stao. Polagano se okrenuo, blokirajući joj pogled na Oxforda. – Koje bi to posljedice bile, Oxforde? Uh, ovo će boljeti. Henry mu nije smio prijetiti. Connor nije došao tako brzo do svog čina radi svoje obitelji. Tračevi o njegovim vještina u spavaćoj sobi nisu išli sami. Zaradio je respekt na bojištu i dokazao svoju vrijednost vojsci. Mairi je iz prve ruke znala koliko mu je oštrica bila smrtonosna, jer ga je gledala kako vježba sa svojim ocem. Molila se da Henry zna kada se treba povući. Nije ga mogla vidjeti da mu pokaže da se treba paziti. - Vidjet ćemo se na vježbalištu pa ću te tamo izudarati kako treba.- Mairi je zatvorila oči i lagano lupila po Connorovim leđima. Budala! Iako, odjednom je shvatila, ona mu je bila u jednoj ruci, a bodeži u drugoj. Morat će je pustiti ako se želi boriti. Ovo još uvijek može biti dobro za nju. Jao, jadan Henry. Širom je otvorila oči kada ju je potapšao po stražnjici. - Nađemo se tamo kad podsjetim onu budalu na par stvari. Mairi se mučila da se okrene pa lupila Connora po potiljku. Okrenuo se da ju pogleda obećavajući joj kaznu. Ponovno ga je htjela ošamariti ali se okrenuo, ponijevši je sa sobom.
Klub Brbljivica
- Ako me želiš zaustaviti,-okrenuo se prema Henryu sa smrtonosnim osmjehom, probaj. Mairi nije disala nakon što je uslijedila mrtva tišina. Henry ipak nije bio toliko glup. Posjedovao je onoliko hrabrosti kao i ona protiv tikvana koji je strpljivo čekao na Henryev slijedeći potez. Kada ništa nije uslijedilo, Connor se nasmijao i okrenuo. Direktno je nabasao na Kapetana Nicholasa Sedleya. - Grant, koga to imaš?- Mairi ga je čula te se jače zacrvenjela. –Gdje si ga našao? - Koga?- Connor je upitao okrećući se oko sebe da vidi o kome to Sedley priča. - Onaj seljanin kojeg vodi tvoj poručnik. Mairi se pokušala okrenuti da pogleda u Sedleya. Zvučao je nervozno, nekako očajno – kao čovjek koji je kriv i kojeg upravo trebaju uhvatiti. Na trenutak je zaboravila na svoju ljutnju te se molila da je to i Connor čuo. - Gospodin Thatcher je čovjek koji me skoro ubio u St James Parku. Mairi je zatvorila oči i piknula prstom Connora jer je previše rekao. - Tvrdi da mi ima svašta za ispričati nakon što ga nahranimo. Drummonde,- Connor ga je pozvao. – Odvedi ga u odaje koje su MacGregori koristili kada su bili ovdje i donesi mu nešto za jesti. Ja ću s njime kasnije pričati. - Što ti želi ispričati?- Sedley je upitao, dajeći sve od sebe da sakrije svoju nervozu. - Ubrzo ćemo saznati. Mairi je čula osmijeh u Connorovom glasu. Što on to smijera? Nije ga upitala dok je odlazio već se samo nagnula da pogleda u kapetana od Williama od Orangea. Henry Thatcher nije trebao znati ime čovjeka koji je platio njegovoj sestri. Mairi je već znala.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 32
- Connore, spusti me! Moramo razgovarati o ovome!- Mairi je rekla. Da, Connor je pomislio, spuštajući je na noge prije nego su stigli do stepenica. – Moramo razgovarati o puno stvari kao... - Jesi li primjetio reakciju Kapetana Sedleya na Harrya Thatchera?- Pogledao je u njezine sjajne oči i shvatio što je upravo učinio i zašto. Otišao je od svog napadača i čovjeka koji stoji iza ovoga da riješi prvo s njom jer mu je ona više značila od života. Nasmijao joj se, zahvalan jer je ipak na prvo mjesto stavila njegov život a ne ljutnju. - On zna tko je Thatcher i što je učinio. Kimnula je i pogledala oko sebe da bude sigurna kako ju nitko ne može čuti. – Da li ga je Thatcher prepoznao?- oštro ga je pogledala, - Nisam mogla sama vidjeti. Želio ju je poljubiti bez obzira da li netko gleda. Ali trebao se fokusirati. – Činilo se kao da ga uopće ne zna. Vjerojatno nikada prije nije vidio Sedleya. - Nije niti trebao,- rekla je. –Sedley ne bi platio ženi da napravi ono što bi muškarac trebao bez da ga je prvo vidio. D ali ju je dobro čuo? –Ono što je muškarac trebao učiniti? Okrenula je očima. –Pa ti si veliki nasilnik, Connore. Iako ne znam zašto te jednostavno nije ubila u svom krevetu... ili tvom. Odmahnuo je glavom te se nasmijao. –Čiji krevet? - Linnetin. Pusti to za sada. Što misliš napraviti sa svojim prijateljem Sedleyem? Njegov prijatelj. Upravo je tada istina udarila Connora kao val. Nije htio u to vjerovati, ali Nick ga je pokušao ubiti. - Nakon što više neće biti sumnje da je kriv, ali prije nego što ga odvedem kralju, namjeravam ga upitati zašto. Između njih je na trenutak nastala tišina pa je ona napokon progovorila, nježnim glasom ispunjenim suosjećanjem. –Žao mi je, Connore. Izdaja jako boli. - Mairi.- Podigao je ruku te joj prešao prstima po nježnom obrazu. –Nisam te izdao. Što trebam učiniti da ti dokažem? - Trebao si mi reći za Linnet i kako si s njom vodio ljubav iste noći kada si mi rekao da ti ja značim sve u životu. Znači to je bio razlog njezine ljutnje. Dovraga, nije li već do sada saznala da je ona jedina žena radi koje se osijeća kao pravi muškarac? - Istina, izašao sam s njom iz taverne. To je bilo nakon što si ti branila Oxforda. Htio sam te izbaciti iz glave, ali ja s njom nisam vodio ljubav. - Zašto nisi?- Kvragu.
Klub Brbljivica
Mogao joj je reći da je promjenio mišljenje jer je htio njezino lijepo lice ispod sebe, ali već je ionako imala problem vjerovati u njegove riječi. Biti će iskren i dopustiti da stvari krenu svojim tokom. – Jer me Colin udario u usta kada sam izašao van. Nasmijala se a on je uživao u tom osmijehu. –Srećom za tebe, ja imam puno razumljiviju prirodu nego Colin. Pošto se to događalo dok smo se još uvijek mrzili, ne mogu biti ljuta na tebe. - Nismo se mrzili.- Nasmijao se primivši njezine ruke u njegove da ju približi bliže. – Priznaj da si me voljela dok si bila s Oxfordom. - Željelja sam te gađati bodežima svaki puta kada si otvorio svoja usta. Primaknuo se bliže, spuštajući usne na njezine. –A sada? Usta su njoj bila meka, na trenutak nepopustljiva ali ubrzo se sva predala. Skupivši ruke oko nje, pritisnuo ju je na sebe, prelazeći jezikom njezin i rukama po njezinim leđima. - Tamo je...- Zastao je glas Henrrya de Vere prije nego što je kraljica pročistila svoje grlo. - Kapetane Grant?- upitala je dok je on puštao Mairi i okretao se prema njoj. Promatrao je svoju majku pokraj kraljice, pa odmaknuo pogled sa njezinog smješka na prizor Mairi u njegovom zagrljaju. - Vaše Visočanstvo. - Kapetane,- rekla mu je dok se on poklonio. –Lord Oxford je pogođen vašim lošim ponašanjem prema Gospođici MacGregor. Connor je pogledao u senilnu budalu i zakleo se kako će mu kasnije izbiti zube. - Jeste li pričali s ocem Gospođice MacGregor o vašem udvaranju? - Da kad sam imao dvanaest godina, Vaše Veličanstvo, pa opet sa petnaest i dvije godine kasnije ponovno. Dao je svoj blagoslov. Mary od Modene mu se tako lijepo nasmijala da joj se htio ponovno pokloniti. – Ne vidim nikakvo loše ponašanje.- Pogledala je u Mairi. – Da li se ružno ponio prema tebi? - Nije, Vaše Veličanstvo,- Mairi joj je odgovorila. Njezin odgovor je Oxfordu izbio dah iz grudi. Čovijek je izgledao kao da su mu svi organi ispali iz utrobe i da bi ga i mali povjetarac bacio na zemlju. - Onda sam pogriješio,- rekao je, pomalo slabašno. Mairi mu je bila jako draga. Connoru je bilo malkice žao kad se Oxford bez ijedne riječi okrenuo i otišao. - U budućnosti, Kapetane Grant,- kraljica je nastavila vraćajući njegovu pažnju na sebe, - udvarajte joj se sa malo više diskrecije. Gospođice MacGregor, jeste li što jeli? Mairi je odmahnula glavom te se preko ramena nasmijala Connoru nakon što ju je kraljica primila za ruku i odvela prema palati. - Idemo Lady Huntley,- pozvala ju je sa svojim nježnim talijanskim naglaskom dok je Connorova majka zastala da poljubi sina u obraz. - Oženi ju i usreći nas sve, hoćeš li? - Lady Huntley? - Evo me.
Klub Brbljivica
Connor ih je promatrao kako odlaze, pa pogledao po stepenicama prema sobama. Namjeravao je oženiti Mairi ali prvo je morao nešto završiti. Došlo je vrijeme da sazna da li ga je takozvani prijatelj stvarno izdao. Popeo se po stepenicama i hodao dugim hodnikom kao čovijek koji je krenuo na svoje vješanje. Ako su njegove sumnje točne, Sedley će doći u slobodne odaje MacGregora kako bi ušutkao Thatchera prije nego li on uspije pričati s njim. Sedley nije znao da li ga ovaj može identificirati, ali kriv čovijek neće riskirati. Međutim čak da je i pogriješio i Sedley ne dođe, Connor je znao da mu je dosta Engleskih hodnika ispunjenih lažljivim jezicima. S tim na mislima, više ga nije bilo briga da li je Sedley kriv ili nije. Connor je htio otići tamo gdje nije postojala sumnja na brata ili prijatelja. Želio je otići kući. Došao je do odaja i otvorio vrata. Thatcher je sjedio na maloj stolici prelazeći drhtavim rukama po obrvama. Odmah blizu njega stajao je Drummond, naslonjen na prozor čisteći nokte vrškom noža, dok su Connorove čizme bile uredno složene pokraj njega. Obojica su podigla glave kad je ušao. - Gdje je Edward? - Otišao po njegovo zadnje jelo,- poručnik mu je rekao, zureći u zatvorenika. – Ja kažem da bi ga trebali pustiti da umre gladan. - Vjerojatno već danima nije jeo,- Connor je rekao, prelazeći preko sobe. –Ljudi koji ubijaju za novce obično nisu bogati. - Imao je dvadeset srebrnjaka. Mislim da je dobro jeo. Connor je odmahnuo glavom, zastajući ispred stolice. –Njegova sestra je uzela novce i otišla.- Postavio je pogled na Thatchera. –Jesam li u pravu? - Jeste.- Harry je kimnuo. –Možda je otišla u Francusku. Drummond je progunđao. –Još uvijek inzistira kako ne zna tko joj je platio. - Možda...- Connor se ponovno okrenuo prema svom poručniku, - ... će mu se pamćenje vratiti nakon jela.- Napravio je dosta loših stvari u svojoj službi kralju. Sada je i s time završio. Neka drugi pričaju što hoće. Gorštaci nisu barbari, tako da neće poslati gladnog čovjeka na vješala.– Rekao sam da ću ga nahraniti, pa će tako i biti. Ali ne još. Pronađi Edwarda i reci mu da hrana može čekati, prvo Thatcher ide kralju. Drummond je otišao bez daljnjih pitanja, a Connor je odlučio kako će zatražiti kralja za Richardovo unaprijeđenje. Njegovi ljudi će trebati novog kapetana kad on ode, i to nekoga tko će biti strog i čvrst prema Colinu. Čekao je da Drummond ode pa zauzeo mjesto kod prozora. - Okreni stolicu prema meni Thatcheru.- Promatrao je kako zatvorenik radi što mu je naređno. - Hoću li biti obješen? - Izbo si me nožem i bacio na smetlište. - Jesam.- Thatcher je progutao knedlu i ponovno obrisao čelo. –I trebao bih biti obješen. Napravio sam puno loših stvari.
Klub Brbljivica
Connor ga je pogledao. Nije želio pričati ili biti ometen kad Sedley dođe. –Imat ćeš vremena sve priznati svećeniku. Za sada ćeš biti tih. Uskoro će nam se još netko pridružiti. Kad on uđe, ne smiješ se okrenuti. Razumiješ? Thatcher je kimnuo ali nije progovorio. Trebali su čekati samo četvrt sata prije nego što se kvaka pomaknula. Connor se odmaknuo od prozora, držeći prst na ustima. Požurio se stati iza vrata kada su se počela otvarati. Connor je ljutito i tužno promatrao kako je Nick Sedley virnuo unutra. Vidjevši Thatchera samog, ušao je unutra i izvadio bodež iz džepa. Connor je zatvorio vrata i krenuo na Sedleya. Sedley nije imao vremena da se okrene prije nego što mu je Connor okrenuo ruku i oteo bodež iz nje. - Zašto, Nick?- Zaurlao je na prijateljevo uho držeći bodež ispod Sedleyevog vrata. – Zašto si me želio mrtvog. - Grant!- Nick se gutio od nevjerice. –Što to govoriš? Samo sam došao... - Prestani.- Connor je stisnuo oštricu bliže. –Reci mi? Da li je to William naredio? - Ne znam o čemu govoriš. - Rekla je da je on Nizozemac. Connor je pogledao preko Nickovog ramena u Thatchera koji ih je promatrao. - Moja sestra... rekla je da je čovjek koji joj je platio Nizozemac. - Može biti,- Connor je rekao, želeći krv. –Sada...- povukao je Sedleya bliže, okrećući mu snažnije ruku, - ... reći ćeš mi zašto si me želio vidjeti mrtvog. Kako si mogao sjediti za mojim stolom i smijati se sa mnom nakon što si platio dvadeset srebrnjaka da me ubiju. - Gilles.- Sedley se gušio pod Connorovom rukom koja mu je stiskala dušnik. – Raspitivao si se o njemu. - Pitanja koja princ nije želio odgovoriti. - Nisam to rekao. - Nisi niti trebao.- Connor se okrenuo zajedno sa Sedleyem prema vratima. – Trebao bih te na mjestu ubiti, ali neću jer ćeš sve ispričati kralju. Thatcheru, otvori vrata! Harry se ustao iz svoje stolice i požurio otvoriti vrata. Prije nego što je uspio ponovno udahnuti srušio se na tlo, s nožem zabodenim u vrat. Connor je jednako beživotno stajao sa Sedleyem sigurnim u njegovim rukama kad se ponovno pojavila osoba u sjeni te bacila svoj slijedeći bodež. Nije bilo vremena da se pomaknu prije nego što se oštrica zarila duboko u Sedleyeva prsa. Zatvarajući vrata, Connor je pažljivo spustio Sedleya na pod. Ubojicu treba uloviti, ali to će morati netko drugi napraviti. - Nick.- Držao je prijatelja u svojim rukama te očajnički gledao u držak bodeža koji se dizao i spuštao sa svakim Sedleyevim plitkim disanjem. Rana je bila smrtonosna. Ništa nije mogao učiniti. - Oprosti mi, stari prijatelju.- Nick je uspio uhvatiti Connorovu jaknu i prošaptati svoje zadnje riječi. – Mi smo... obojica... u milosti naših gospodara.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 33
Mairi je stajala pokraj zapadnog zida, očima usmjerenim na plesače koji su okruživali centar salona. Naročito na Connora, njegov dlan podignut i prislonjen na dlan njegove majke. Kvragu, bio je zgodan i dotjeran u svojoj vojnoj odori. Nije mogla dočekati da ga vidi u tartanu. Svaka dama ga je večeras barem jednom pogledala. Mairi je svakoj dobacila nadmen osmijeh. On je bio njezin, neka je mrze radi toga. Ponašala se kao dijete kada je čula za Linnet. Čak i da je spavao s tom droljicom to je bilo prije nego što su se oni pomirili. Zagorčala mu je život i sada joj je bilo žao. Nikada više neće sumnjati u njega. Učinio je sve da joj dokaže koliko je voli. Nastavio joj je opraštati kada je sumnjala u njega. Izdržao je njezinu tvrdoglavost i često njezin oštar jezin. Svaki dan joj je govorio koliko je lijepa. Sagradio joj je kuću. Zadnja dva dana su mu bila jako teška, jadan čovjek. Dragi prijatelj ga je izdao i onda umro u njegovim rukama. Kralj je bio pun suosjećanja ali je odbio dati Kapetanu Sedleyu vojnički pogreb. Zatražili su od Baroneta od Aylesforda, Sedleyevog oca, da napusti Whitehall zajedno sa svojom obitelji. James je poslušao što mu je Connor rekao. Sedley nije djelovao sam. Connora su htjeli ubiti jer je postavljao previše pitanja o Admiralu Gillesu. Naredba je stigla sa vrha – od Sedleyevog gospodara. Međutim kralj je odbio djelovati protiv svog nećaka, muža njegove kćeri. Nije postojao dokaz, zahvaljujući ubojstvu dvojice muškaraca koji su bili izbodeni ispred Connora. I što Connor nije vidio počinitelja. To je bio težak udarac za njega. Međutim Mairi nije bila sigurna, da li je to radi kraljevog ne djelovanja ili njegovog suptilnog prijekora na kapetanovu nesposobnost da zaštiti svoje zatvorenike, što je stvorilo nabore iznad Connorove obrve u zadnja dva dana. Pogledao ju je i nasmijao se, stvarajući joj trnce kao da ju je prvi puta pogledao. Da je on ranjen, zaliječila bi ga. Više ju nije bilo briga da li će ju pitati da ostane s njim u Engleskoj ili ne. Nigdje ona ne ide, osim s njim. - Plemići.- Kralj se pojavio pokraj nje, odmičući se od svog razgovora sa Baronom od Sedgwicka. – Oni su napuhana, glupa bića, većina njih. Mairi mu se nasmješila. Nadala se da će biti čvrst kralj, jer ne slijede mu samo političke borbe, već i religiozne. – Vi niste samo hrabri, već ste i mudri, Vaše Veličanstvo. Nasmijao se. –Imate neku iskru u sebi, Gospođice MacGregor. To mi se sviđa. I kraljici se jako sviđate. - I ona meni. - Bio sam u iskušenju da vas imenujem vitezom kad se radi vas William migoljio, one noći kada sam otišao u Camlochlin. - Ja bih inzistirala da me imenujete admiralom ili ništa drugo.
Klub Brbljivica
Kralj se nasmijao, prelazeći pogledom po ljudima u salonu. –A on? Gledajući prema mjestu na koje je kralj pokazivao. Mairi je ugledala Colina kako se provlači kroz gužvu, gledajući u njih oboje ispod kapuljače od plašta. Takav plašt su nosili svi pobunjenici, valjda ga je uzeo od kuće i donio sa sobom. Nije se brinula da bi ga netko od plemića mogao prepoznati iz neke od njihovih racija. Pobunjenici nikada nisu ostavljali nikoga na životu. Njezin brat je dobro nosio svoj plašt, prolazeći kroz gužvu kao sjena, bez da su ga primjetili. Voljela ga je jako i nije htjela da se pridruži kraljevoj vojsci, ali znala je da će njegova pamet i vještine imati bolju svrhu ovdje nego u Camlochlinu. – Za godinu ili dvije postat će opasniji od bilo koje bolesti. Kralj James je promotrio Colina te mu kimnuo kada je stigao do njih dok mu se on klanjao. - Imate interesantne goste, Veličanstvo. - Da?- kralj je upitao baš kad se ples završio i Connor vratio. - Da.- Colinove usne su se iskrivile u usiljen smiješak dok je glavom trznuo u smjeru od kuda je upravo došao. Mairi je pratila njegov pogled i ugledala Lorda Hollingswortha kako razgovara s Grofom od Derbya. - Po nekima,- nastavio je, - Vojvoda od Monmoutha se namjerava vratiti u bliskoj budućnosti u Englesku. - Čuli smo glasine o tome,- kralj je rekao. - Sad to možete prihvatiti kao činjenicu. Nisam čuo ime, ali nečiji sin se treba sastati s Vojvodom kada stigne. Imate izdajice u svojim redovima, Vaše Veličanstvo. Kralj James mu je kimnuo pa ljutito pogledao prema lordovima.– Jesu li rekli gdje će vojvoda pristati? Koliko će brodova povesti sa sobom? Da li se slažu ili protive Monmothovom povratku? - Teško je za reći...- Colin je slijegnuo ramenima, - ...ali dajte mi par dana. Ne bi trebalo biti teško saznati. Kralj ga je na trenutak promatrao, kao da pokušava donijeti neki zaključak o njemu. Naposlijetku ga je potapšao po ruci i dozvolio da izvrši zadatak. - Ambiciozan je,- James je rekao okrećući se prema njima. –U jednoj večeri je saznao više o mojim neprijateljima nego moji generali u mjesec dana. Da, njezin brat je bio dobar u tim stvarima, Mairi je razmišljala gledajući ga kako odlazi. Kada su bili djeca, često ga je vidjela kako sluša priče Grahama Granta kada se ubacio u Campbellovu kuću i sprijateljio sa svakim vojnikom skupljajući informacije za ozloglašenu raciju Calluma MacGregora na Palatu Kildun.
Klub Brbljivica
- Sviđa mi se,- kralj je rekao. –Trebali ste ga vidjeti kako se bori protiv Gillesovih ljudi u Camlochlinu. Pomislio sam da ih želi sve sam ubiti. - Vjerojatno bi baš to i učinio. Kralj je postavio pogled na Connora i promatrao, crte njegovog čvrstog lica postale su bijesne. – Kapetane, oni su došli uzeti moju krunu. - Neće uspjeti, Veličanstvo. - Da, neće jer ću ih sve izbrisati, počevši s Parlamentom. Mairi je primjetila kako su se Connorove bore produbile. Ako je kralj pričao o Protestantima u globalu, zašto se onda namrštio? To će ga kasnije upitati, kada budu nasamo. Što neće biti tako brzo. Ništa drugo nije mogla učiniti osim kimnuti kada je kralj najavio Connoru da želi s njime nasamo popričati. Promatrala ih je kad su odlazili prema izlazu i nestali. Pošto više ništa nije mogla učiniti, vratila se do svog stola. Pogledala je uokolo tražeći Grahama ili Claire te ih pronašla kako razgovaraju sa Vojvodom od Edinburgha i njegovom ženom. Sjela se uzela čašu ali je u tom trenutku netko sjeo pokraj nje. Oh ne, to je bio Henry. Nije ga vidjela od onog popodneva kada ju je vidio da se ljubi s Connorom. Jadan Henry se držao podalje, vjerojatno u svojoj sobi, slomljenog srca radi nje. - Ovi zadnji dani su mi bili jako teški, Mairi. - Znam Henry, trebala sam ti prije reći da... - Riskirao sam svoj život pokušavajući ga zaustaviti da te odnese.- Dovraga i bestraga, osjećala se užasno. - Nisi,- lagala ga je da ga utješi. –Sigurna sam da te Kapetan Grant ne bi nikada povrijedio. - Ne bi?- Njegova perika se podigla sa čela kada je podigao obrvu. –Njegove oči me preziru od prvog dana kada se vratio. Čeka na priliku da me udari. Vidim mu to u očima. Dovraga, to je bila istina. Connor je bio smiješno ekspresivan. - Razumijem kako vas je njegova ljepota očarala, natjerala da reagirate bez razmišljanja, ali ja vam mogu ponuditi puno više od njega.- Posegnuo joj je za rukom i palcem prešao preko prstiju. Mairi je nježno izvukla ruku i postavila je u svoje krilo ispod stola. - Lorde, reći ću vam ovo najbezbolnije što mogu. Ja sam zaljubljena u Kapetana Granta. Zaljubljena sam u njega od šeste godine. Vjerojatno i prije toga, ali tada sam mu prvi puta rekla.- Dragi Bože, osjećaj da mu napokon kažem istinu je divan. – Oprostite mi, molim vas, ako sam vam dala nade da moje srce može biti vaše ili od nekog drugog. Ne može biti.
Klub Brbljivica
- Ispričavam se,- rekao je nježno te se naslonio na svoju stolicu. - Nisam vas htio uvrijediti.- Osim što je izgledao malo bolesno, prihvatio je to bolje nego što je očekivala. Bila je zahvalna radi toga. Odjednom je njezin brat sjeo u stolicu pokraj Henrya od čega se on toliko uplašio da je skoro skočio u njezino krilo. - Dragi Bože, Coline.- Gledala je u njega dok je on promatrao Henryevu reakciju i njegovo blijedo lice. –Nadam se da ćeš ovdje naučiti kako se pristojno sjeda na stolicu. I možda se prestati pojavljivati bez ikakvog zvuka, plašivši ljude oko sebe.- dodala je kad se nije nimalo pokajao za svoj čin. - Nismo se pravilno upoznali,- Oxford je rekao kad se Colin okrenuo u svojoj stolici te ga pogledao. –Ja sam Henry de Vere, sin Grofa od Oxforda. - Da, sestra mi je pričala o vama. - Nadam se sve dobro. - Da nije bilo dobro,- Colin mu je rekao, spuštajući kapuljaću i podižući vino k ustima, - ne bi ovdje sjedili s osmjehom na licu.- Ispio je ono što je ostalo u čaši, obrisao rukom usta i nastavio gledati u Henrya. Mairi se htjela nasmijati na bratov ne tako suptilan način da natjera Henrya da nešto kaže. Jučer mu je rekla – ili je to bilo dan prije – o Henryevoj spletki da ju makne od bolesnog Connora tako da joj da neke informacije o Cameronianima. Nije znala što on zna pa je rekla bratu da je to strašno kopka. Ako itko zna kako izvući tajne iz nekoga, to je Colin. Većinu puta da nije bilo njega, pobunjenici ne bi znali s kim se boriti. - Upoznao sam tvoga brata Tristana prije nekoliko tjedana baš za ovim stolom. - Imate moje potpuno susjećanje radi toga,- Colin je blago rekao. - Prihvaćam je. - Tristan je odgurnuo stolicu Lorda Oxforda kad je htio sjesti,- Mairi je objasnila. - Bože moj Lord Oxforde,- Colin je rekao, naslonivši se na stolicu sa sada sjajnim osmjehom, iako mu je pogled ostao oštar kao oštrica.–Recite mi nešto o sebi. Henry je popravio svoju periku i kratko pogledao prema plesnom podiju i dalje prema izlazu. – Što želite znati? - Vaša obitelj je bila lojalna Charlesu, zar ne? - Baš kao što smo i prema njegovom bratu. - Naravno.- Colin je kimnuo. – Vaš ujak je ostao u Royal Horse gardi da zaštiti našeg kralja. - U Oxford Blues,- Henry je rekao sa odvaganim ponosom izravnajući svoja ramena. - Da, Bluesi. Oni su Parlamentarci, nisu li? Oni se bore protiv onih za koje im Parlament kaže.
Klub Brbljivica
- To je istina,- Oxford se složio. –Novi Parlament će sigurno podržati Jamesa jer je on taj koji bira većinu. - Istina,- Colin je rekao, nasmijavši se prema njemu prije nego što se okrenuo prema Mairi. – Pametan je, zar ne? - Da,- Mairi se složila, ali nije bila sigurna o kome Colin priča, o kralju ili o Henryu.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 34
Connor je hodao naprijed nazad između parova više od stotinu muškaraca, njegove čizme su gazile meku zemlju ispod njih. Kiše su stale a sunce se vratilo blještiti na njegovu trupu. Ljudi su izgledali iscrpljeno a bili su ovdje samo sat vremena. Postavio je pogled na Georgea i Geoffreya, pa na drugu dvojicu, očekivajući najbolje od njih. Nisu bili u formi jer tjednima nisu vježbali, a kako sada stvari stoje, Connor ih je namjeravao izdriblati dok ne popadaju dok je god on ovdje. To će mu podjenako i odmaknuti pažnju od ubijanja Henrya de Vere. Gad se otišao kralju potužiti na njega radi Mairi, a prošle noći kada je sam šetao sa Jamesom, Connora su natjerali da posluša obojicu. Lista je bila jako duga. Počevši od toga da drži Oxforda podalje od Mairi, što je nosi, kao i njegovu sestru Elizabeth, na svome ramenu kao vreće brašna. Kralj nije bio siguran da vjeruje u Oxfordove tvrdnje pošto nije svojim očima vidio da Connor nosi neku ženu. Zahvaljujući, Connor je bio siguran u to, Kraljici Mary, kralj je bio prilično zadovoljan da se njegov kapetan udvara kćeri starješine MacGregora od Skya. Ali James je dao do znanja kako je i Oxford zainteresiran da se udvara Mairi. Što bi Connor dao da jednostavno prebije Henrya de Veru. Pogled mu se smjestio na malo mjesto rezervirano za kralja i njegove bližnje – preciznije na Mairi. Stojeći između kraljice i njegove majke, promatrala je trening sa istim sjajem u očima kao i što su neki njegovi ljudi posjedovali. Želio ju je odvesti kući, daleko od opasnosti u koje će se sigurno dovesti ovdje u Whitehallu, daleko od muškaraca koji je hoće uzeti od njega i koji ga dovode u iskušenje da ih ubije. Želio ju je u svom krevetu, u njegovim rukama, daleko od pristojnosti palate, gdje bi s njom vodio ljubav dok joj ne bi bilo zlo od toga. Dovraga, jedva da ju je poljubio od kada su se vratili iz njegove kuće. Kada se okrenula prema njemu, izgledalo je kao da je osjetila njegove oči na sebi, nasmijao se, namrštio i odmaknuo pogled. Nije ju htio ovdje, odvraćala mu je pažnju svojim sjajnim kovrčama koje su padale na njezin mliječni dekolte. Pogledao je ostatak svojih ljudi koji su čekali na svoj red u vježbalištu. Dvije stotine muškaraca će vježbati u smjenama, koliko dopušta veličina vježbališta – ili ako jedan od njih padne na koljena pa će ga zamjeniti netko bolje pripremljan. - Hammonde, pripazi na svoj zamah!- viknuo je na vojnika s druge strane vježbališta pa gurnuo mačem jednog od najbližih sebi. Vojnik se na vrijeme okrenuo da blokira slijedeći udarac u svoje rame. Connor ga je potapšao po ramenu, pa ga gurnuo prema protivniku. Pronašao je Colina te mu je bilo drago da se pridružio treningu. Colin ih jednog dana možda i predvodi. Connor je pratio njegove pokrete, tražeći manu ali je nije bilo. Promatrao je ljude na lijevo od njega i ugledao oca kako baca Andrewa Seymora i njegovog brata blizanca Alexa na noge. Pobogu, da James ima Grahama Granta u svojim redovima, pobjeda bi bila brza i krvava. Hodao je prema svome ocu koji je čekao slijedećeg protivnika. Connor je okretao svoj ručni zglob od čega mu je mač plesao u rukama. Prišao je ocu a dugogodišnji zapovijednik klana MacGregora od Skya mu se nasmijao. Ovo je Connoru nedostajalo, udarac koji mu je
Klub Brbljivica
izbio dah iz grudi, ruka smrtonosnija od bilo koje bolesti koju je Engleska imala. Ovako se borio gorštački ratnik. Jedan čovjek sa snagom i vještinama desetorice. Blokirao je strašan udarac sa krajem svoga mača te promjenio mjesto da se obrani od slijedećeg udarca. Otac nije imao milosti prema njemu. Connor bi se uvrijedio da je drugačije. Ipak, morao se prestati braniti i započeti napadati. Snažno je zamahnuo iznad Grahamove glave, te se odmaknuo u stranu kako ne bi dobio smrtonosni udarac preko torza. - Postao si mlak, sine.- Otac se nasmijao te mu je bljesnula rupica na licu, baš kao i njemu. - Misliš?- Connor mu je dobacio osmijeh pun izazova te zamahnuo svojim mačem kružno ispred njega, pa ponovno podigao i snažno uz Grahamov mač. Stao se u stranu, izbjegavajući metal u blizini svog lica i zabio svoje oružje u drugo. Nakon serije pariranja i smrtonosnih udaraca, počeo je imati prednost. Napokon, odbacio je oca sa kratkim, snažnim udarcima, lijevo, desno, na koljena, u vrat. Pa nije cijelo ovo vrijeme proveo u Engleskoj ne radeći ništa. Kada su završili, poslao je prvu grupu na odmor i pozvao slijedeću. Pogledao je prema Mairi dok se smijena mjenjala, pa pozvao svog poručnika i skinuo rukavice. – Uzmi ove. Radi s njima čvrsto. Drummonde, naročito s Colinom. Baš kad je htio napustiti vježbalište netko ga je lagano dotaknuo s vrhom mača u trbuh. Pogledao je u Oxfordovo unakaženo lice, odgurnuo njegovu oštricu i izvukao svoju. Ah, ovo je čekao. Ako budala želi borbu s njim ovdje na vježbalištu, Connor mu to neće odbiti. - Hajdemo- zarežao je i okrenuo vrh oštrice prema Oxfordu dok su se ostali muškarci skupljali oko njih. Budala je brzo zamahnula. Connor je jednostavno blokirao udarac. Vratio mu je snažnim udarcem od čega je njegov protivnik skoro ostao bez mača. Oxfordova ruka je zadrhtala pa je izgledao kao da će povratiti po Connorovim čizmama. Spustio je mač i prišao bliže. - Napravite sa mnom što želite Kapetane Grant, ali ona će biti moja. Ona će biti moja i postavit ću je visoko na svoje postolje. Pobijedit ću a onda ću je je...Riječi su mu naprasno prekinute kada je Connorova drška, stisnuta snažno u njegovoj šaci polomila kost ispod njih. Pao je na jedno koljeno, držeći rukama svoje lice. - Nećeš ju imati,- Connor je rekao, stojeći iznad njega, ne obazirući se na krv koja je curila između Oxfordovih prstiju. – Ako joj se još jednom približiš, presudit ću ti jednom i zauvijek. Connor nije pričekao da čuje Oxfordov grgljajući odgovor, već izašao iz vježbališta ravno u Mairin zagrljaj. - Bojim se da će kasnje biti problema,- rekao joj je i odveo. – Idemo. - Zašto će biti problema? Što se dogodilo? Izgledalo mu je da Mairi nije vidjela koga je udario. Dobro. Vjerojatno bi bila ljuta da zna. Nasmijao se vodeći je prema palati. – Pozabavit ću se time kasnije. Sada sam gladan.Bio je gladan za njom. Neće proći još jedan dan bez da je poljubi, dotakne. Vodio ju je po stepenicama a ona se samo smijuljila kad je shvatila da su prošli kuhinju. - Gdje me vodiš?
Klub Brbljivica
Pogledao ju je preko ramena i udijelio joj sugestivan osmijeh. - Negdje gdje ćemo biti sami. Morao ju je povući kad je zastala, oklijevajući radi njegovog zločestog smiješka. Prošli su salon, ali Connor nije niti tamo stao. Požurio ih je preko dugačkog, oslikanog hodnika i galerija sve dok nisu došli do njegove sobe. Okrećući se da ju privuće k sebi, otvorio je vrata svojim leđima. - Ovdje nam nitko neće smetati. Širom je otvorila oči. - Ali sredina dana je! Ljudi će nas čuti! - Onda je najbolje da ne praviš previše buke. Nagnuo se da ju poljubi dok su ulazili u osunčanu sobu, zatvarajući vrata iza njih. Otvorio joj je usta jezikom i ubacio unutra. Imala je okus anticipacije, uzbuđenja i straha, a to ga je dovodilo do ludila. - Čekaj.- Odmaknula se skupljajući svoje duge uvojke oko lica podsjećajući ga na kobilu koja se odbijala pripitomiti. –Što se dogodilo na vježbalištu?- zahtjevala je dahćući, očima sjajnim od uzbuđenja što ga je izazvala. –Reci mi, ili ću ostatak dana provesti s Lordom Oxfordom. - Ne, nećeš. - A zašto ne bi?- Skupila je šake i podigla bradu. Mišići su mu se trzali od želje da ju uzme sve dok ne vrisne od predaje. - Jer mislim da sam mu upravo izbio par zuba na vježbalištu. Polagano se nasmijao kada se odmaknula od njega, odmahujući glavom. - Tiranine. Zašto? - Nije bitno. Prestani razmišljati o njemu.- Brzo se kretao i primio je u ruke. Borila se s njim na trenutak, ali su ubrzo njezini poljupci postali užareni kao i njegovi. Uhvatili su jedan drugom odjeću, on podižući njezinu suknju a on užurbano odvezujući njegove hlače. Kada su oboje bili slobodni, okrenuo ju je i pritisnuo njezina prsa na vrata. Oh Bože, bio je tvrđi od čelika. Primivši ga rukom, polagano ga je stavljao u nju odostraga. Zajecala je a on je stavio svoje usne na njezino uho.- Oprosti mi ljubavi, ali me izluđuješ od želje da budem u tebi. Osjetio je kako se navlažila pa je ušao dublje, gurajući je snažno uz vrata. Zastenjala je kao neka divlja mačka te se gurala uz vrata sve dok nije morao izaći iz nje te snažno udariti svoj kurac da prebrzo ne svrši. Odlučio je potpuno uživati te i nju gledati kako uživa. Povlačeći njezinu suknju visoko iznad svojih bokova, gledao ju je kako ga uzima do kraja te kako se nakon toga povlači do osjetljivog vijenca njegovog glavića. Primio ju je za stražnjicu i usporio njezine kretnje, navodeći je preko svakog nabreklog milimetra. Onda ju je lagano pljesnuo i ušao do kraja, podižući je s poda. Pritisnuo je svoje tijelo na njezino, stiščući ju na vrata. Primio ju je za kosu odmaknuo i poljubio. - Volim te Mairi. Ne želim više nikada biti bez tebe.- Ugrizao ju je nježno za ušku te prešao zubima po njezinom vratu. Kada se zgrčila uz njega, smijući se od ekstaze uz hladno drvo, stavio je ruke oko nje i prstima pronašao njezin čvrst pupoljak. Curila je uz njegov kurac, njezin otvor uzak i gladan dok ju je mazio. Noge su joj se raširile kad ju je
Klub Brbljivica
užitak preplavio. Nabijao se u nju brže, dublje, ukopavši svoje lice u njezinu kosu dok je ispuštao svoje sjeme u nju. Ona je svršila u njegovu ruku, vruća, mokra i istrošena. - Uzbuđuješ me ženo,- rekao joj je, okrećući je u rukama. - Ti nemaš srca, zvijeri jedna.- Dahtala je, naslonivši glavu na vrata. - Zato jer sam ga tebi dao. Obujmila ga je rukama oko vrata te se nasmijala kad se sagnuo prema njoj.- Znači želiš da ostanem s tobom? - Da, zauvijek.- Poljubio joj je usne, tako blizu, tako meke i podatne. Ništa drugo u životu nije želio osim da joj postane suprug, otac njezine djece. Možda bi se mogao baviti uzgojem. Nasmijao se. Budućnost mu je otvorena i prekrasna, može birati kojim putem da krene. Prema njima. - Vodim te kući. - Kući?- Pogledala je u njega, njezine širom otvorene plave oči sjajile su pune nade. - U Škotsku? - U gorje, gdje i pripadaš. Pogledala mu je u oči, kao da vidi ono što on vidi. Želio im je sagraditi dom vlastitim rukama, visoko u planinama gdje joj je magla padala preko kose kao najfinija mreža, a svježi zrak ispunjen mirisom vrijeska bojio obraze. - Ostavit ćemo Englesku i slijedeće ratove nemilosrdnim muškarcima koji tvrde da se bore u Božje ime. - Misliš Protestantima. - Ne, ljubavi.- Odmaknuo se od nje i podigao svoje hlače prije nego što je otišao prema malom stolu postavljenom pokraj njegovog nekorištenog kreveta. Natočio je čašu vode te joj je dodao. - Mislim na Katolike ako James uspije zaustaviti Williama od uzimanja trona. Kad je otvorila usta da protestira, zaustavio ju je. –Nitko ne želi Katoličkog kralja, Maire. Jamesu predstoji duga religiozna bitka. Ona kojoj se nikada neće predati. On je pošten, ali samo je pitanje vremena kada će shvatiti što sve treba učiniti da utiša one koji ga ne podupiru. Bojim se da već zna što će učiniti. Čula si prošle noći kada se zakleo da će izbrisati njegove neprijatelje, počevši s Parlamentom. Njegov brat je to pokušao učiniti za vrijeme smaknuća. Bojim se da će do toga opet doći, ali ovoga puta ja neću sudjelovati u tome. Maknula se s vrata i krenula prema njemu. –Što ima toliko loše u želji da održimo ono u što vjerujemo na životu? - Ništa, ali s druge strane to se može reći i za one koji vjeruju u drugo. Ljude koje smo ubili za vrijeme smaknuća nisu bili ratnici, Mairi. Oni su bili poljoprivrednici, natjerani da se bore za kraljevsku elitu kako bi zaštitili ono u što vjeruju. Služio sam Protestantskom kralju. Naučio sam puno o njegovoj religiji kao i o svojoj sve dok nisam više znao koja je prava. Nije me niti bilo briga. Umoran sam od borbe za bilo koju. Neka Bog odluči. Želim ići kući i ako Protestanti pobjede rat i pokušaju natjerati nove zakone na ljude u planinama, onda ću predvoditi svoju gorštačku braću protiv njih.
Klub Brbljivica
- A ja ću biti uz tebe. Kucanje na vratima spasilo je Connora od uboda bodežom u trbuh kad bi joj rekao da to sigurno ne bi bilo. Jedino mjesto gdje Mairi nije želio vidjeti je bojište. Otvorio je vrata i vidio oca. - Connore,- rekao je ozbiljno, - kralj te želi odmah vidjeti.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 35
Connor je sam stajao u kraljevoj odaji čekajući da James stigne. Sumnjao je da njegov poziv ima neke veze sa Oxfordom. Znao je da ga nije smio tako jako udariti, ali dovraga bilo je dobro. Oxford je imao sreće da ga Connor nije ubio jer je tako ružno pričao o Mairi. Znao je da mu nije nanio nikakvu trajnu ozljedu, tako da koji god prijekor dođe neće biti toliko strašan. Lupio je čizmom o pod, nestrpljiv da priča sa kraljem, sada kada je odlučio da se vrati kući. James će vjerojatno biti ljut na njega što napušta službu, ali Connor više nije bio vezan za dužnost. Samo se nadao da njegov rođak neće zahtjevati da ostane. Vrata su se otvorila te je kraljica ušla izgledajući formalno i zabrinuto. Connor se naklonio međutim ona ga nije pozdravila kada je njezin suprug ušao. - Sjednite Kapetane,kralj mu je ponudio, odvraćajući pogled s Connora. Kada su svi sjeli, Connor je primjetio tihi pogled između muža i žene. Kada nitko od njih nije progovorio, nelagodno se promeškoljio u stolici. Njihovi ozbiljni izrazi lica nisu slutili na dobro. Zar je Oxford umro? Dovraga, pa Connor ga nije tako jako udario. Da li je pao na nečiji mač? Connor nije dugo ostao da sazna. - Što se dogodilo jutros sa sinom Grofa od Oxforda?- napokon je kralj izustio postavljajući svoj pogled na njega. - Govorio je ružno o Gospođici MacGregor. - Pa si ga udario s drškom svoga mača? - Držao sam mač kad sam ga udario šakom.- Evo još jednog razloga zašto čezne za domom. Dosta mu je bilo lažne civiliziranosti među muškarcima koji trče kralju radi neke male stvari kao što je lom kostiju, a kad nitko ne gleda zario bi nož drugome u leđa. - Što je rekao?- Kraljica se pomaknula prema naprijed s pogledom punim nade. - Nije za vaše uši, Vaše Veličanstvo. Okrenula se prema svom suprugu ali je podigao dlan da ju ušutka. - Zato što je pričao ružno o Gospođici MacGregor,- kralj mu se ponovno obratio, potrgao si mu nos i izbio dva zuba? Što je mogao reći osim istine. - Da, Gospodaru. Učinio sam to.- Kraljica se naslonila. Connor ju je s nekom nelagodom gledao. - Zadnjih sat vremena sam proveo sa grofom,- kralj je nastavio. - Bijesan je što je jedan od mojih ljudi na takav način napao njegovog sina. On zahtjeva naknadu. - U kojem obliku?- Connor se osjećao kao da se stolica u kojoj sjedi obavija oko njega. Ova velika odaja činila se sada malom, kao da ga guši. Ako mu kralj kaže kako je Oxford zatražio Mairinu ruku, pronaći će ga i odrezati grkljan i dovraga s vražjim posljedicama. - Rođače,- kralj ga je preklinjao, nastavljajući oduzimati Connorovo srce svojom nježnom upotrebom njihove obiteljske relacije, - moraš razumjeti moj položaj. Imam previše neprijatelja da stvorim nove. Charles de Vere ima vojsku od više...
Klub Brbljivica
Connor se promeškoljio u svojoj stolici pa se naglo ustao, nije mogao više slušati. Neće dopustiti Oxfordu da je uzme kao što je i obećao. - Gospodaru,- rekao je, pažljiv da ne pretjera. - Oxford je sigurno sve ovo unaprijed isplanirao.- Naravno da je, gad! Zašto bi inače bio toliko lud da digne svoju oštricu na Connora? Oxford je želio da ga Connor udari, da ga povrijedi, tako da može zatražiti kompenzaciju. –Ne možete dopustiti da se Gospođica MacGregor uda za njega.- Pogledao je u kraljicu. Sigurno će stati na njegovu stranu. - On... - Grof ne traži brak između njegovog sina i MacGregora. Connor je uzdahnuo od olakšanja. Odjednom su ga mišići zaboljeli te se osjećao kao da nisu dovoljno jaki, zajedno sa njegovim kostima da ga zadrže na nogama. Previše vježbanja, iako nije osjetio ove simptome do sada. - Kapetane...- Connor je pogledao u kralja spreman na sve samo da ne ostane bez Mairi. Bacite ga u zatvor na mjesec ili dva, skinite mu čin ili zatražite neku novčanu naknadu. S tim bi mogao živjeti. - ... tebe grof želi. - Mene? Kralj je kimnuo i uzdahnuo okrećući se prema svojoj ženi. Mary od Modene je odmaknula glavu, izbjegavajući njihove poglede. - Ne razumijem, Gospodaru. - On želi da se ti oženiš njegovom kćerkom, Lady Elizabeth. - Ne,- Connor je nježno rekao, padajući na stolicu. Ne, on će se oženiti s Mairi. Ovo se ne događa. - Bojim se da moraš, rođače. Znam da tvoje srce pripada drugoj, ali s vremenom... S vremenom? S vremenom će zaboraviti na Mairi? S vremenom će zavoljeti Elizabeth? Nasmijao se, ali zvuk je bio ispunjen jadom, od čega se kraljica ustala i otišla iz odaja. Connor je jedva primjetio njezin odlazak. U sedam godina nije zaboravio svoju jedinu ljubav, nije prestao sanjati o njoj, nije mu prestala nedostajati. Sedam godina bez da je svoje srce podario nekoj drugoj, znajući da nikada neće zavoljeti drugu osim one djevojke iz Camlochlina. S vremenom? Nema toliko godina u životu. - Osudit će te me na dugu, mučnu smrt jer sam slomio čovjeku nos? - Krivom čovjeku, Kapetane. Njegov otac mi treba kao saveznik u danima koji nam dolaze. Connor je odmahnuo glavom. Ne! –Imate svoju Kraljevsku vojsku sa više od pet tisuća ljudi. Oxfordovi Horse Guards se neće okrenuti protiv vas. Moj ujak dovodi sa sobom još petsto više iz Francuske. Ne trebate... - Kada William od Orangea dovede svoju vojsku protiv mene,- kralj ga je prekinuo, Svi će mi biti potrebni. Znam da je tvoja služba prema kralju završila, ali molim te da još to napraviš. Ovo je jako važno. Ne smijem izgubiti Horse Guard... ili tron. Njegova služba. Connor je prošao prstima po kosi i pokušao zadržati pravilno disanje. - Ja sam...- Zastao je, razmišljajući kako se sve promjenilo u sekundi. - Odlazim iz svoje službe. - Možeš otići, rođače... nakon što oženiš Elizabeth de Vere.
Klub Brbljivica
Zar bi mogao odbaciti sedam godina časne službe ako odbije kralja? Da li bi bio odgovoran ako James izgubi Englesku od Williama? Zašto on, bjesnio je? Zašto ga Elizabet želi? Prisjetio se Mairinog upozorenja kako je Lady Elizabeth preuvjerena da će on biti njezin – jednaka uvjerenost koju je Henry izrekao danas. Dovraga i bestraga, isplanirali su sve ovo zajedno! Baš je bio budala kad je upao u tu klopku. Ali zašto? Elizabeth ga sigurno nije voljela. Jedva da ju je i pogledao kad je bila u blizini. Zašto ga tako očajnički želi? - Ti i sam vjeruješ kako je William bio iza napada na moju kćer,- kralj je nastavio. – Iza napada na tebe isto tako, jer si se raspitivao o admiralu Gillesu. Vjerojatno su tvoje optužbe u pravu, ali bio on kriv ili ne... - Kriv je,- Connor se hrabro umješao, previše ljut i iznenađen da se zabrinjava s drskošću. James je kimnuo. – Kao što sam rekao, još uvijek imam Argylla i Monmoutha koji mi prilaze s različitih strana, i tko zna koga još? Ne mogu riskirati da izgubim Oxfordovo savezništvo. Već sam mu obećao mjesto u parlamentu. On je istaknut među plemićima pa ih može okrenuti protiv mene. Evo ga. Razlog iza zahtjeva za taj brak. Connor je bio Stuart, kraljev rođak. Nema boljeg razloga da osiguraš mjesto u Parlamentu nego da imaš Stuarta u obitelji? On je bio samo piun. Vratile su mu se riječi Nicka Sedleya, proganjajuće, proricajuće i tako istinite. Mi smo... obojica... na milosti naših gospodara. - Žao mi je, Connore. Znam tvoje srce, jer mi je žena sve jasno objasnila da potpuno razumijem što tražim od tebe. Ali ja to tražim bez obzira na sve. Ne, ja ti naređujem... za Englesku, za našu obiteljsku lozu.- Connor se osjećao kao da je hladan mač prošao kroz njegova prsa i onda polagano izvučen, izvlačeći i srce s njim. Istinu je govorio kad je objašnjavao Mairi da ga više nije briga tko vlada Engleskom, ali nije htio biti kriv za ishod. Ako oženi Elizabeth, mogao bi iskoristiti njezinog oca i Parlament u kraljevu prednost, bolje nego da oni njega iskoriste. Ne, ne bi mogao provesti s nikim drugim ostatak svog života osim s Mairi. Ne može ju zauvijek izgubiti. Neće. Bože pomozi mu, što da napravi? - Želio bih da možemo nešto drugo napraviti. Connor je stisnuo šake. Možemo. On je bio ratnik i neće se tako lako predati. Connor je izašao iz odaje direkno na svoju majku. Njegov otac, umoran od dana na vježbalištu, stajao je sa strane, ljutitim pogledom kao i Connor. Kada ga je vidjela, suze su joj se prolile po obrazima, događaj koji je Connor vidio samo jednom, kada je Fergusson ubio ujaka Roberta. - Connore...- zagrlila ga je, - ...Tako mi je žao. Poljubio ju je u glavu te se odmaknuo od nje. - Gdje je Mairi? - U svojoj sobi, oblači se za večeru. - Ništa joj nemojte govoriti,- rekao im je. –Naći ću način da se izvučem iz ovoga. - Ima vrlo jednostavan način,- njegov otac je tiho rekao, kao da mu čita misli. - Možemo otići kući i nikada ne pogledati unatrag. - Ne, ne mogu bježati. Sjeti se da James zna gdje je Camlochlin.
Klub Brbljivica
Iza njega, čuo je majku kako je opsovala. - Moram pronaći Colina. Jel on još uvijek na vježbalištu? - Mislim da je,- njegov otac je rekao, prateći ga prema stepenicama. - Kralj ga preferira, ali mislim da on neće imati neki utjecaj... - Trebam ga da se udvara Lady Elizabeth. Graham je stao i pogledao u njega kao da mu je narasla još jedna glava. – Colin? Udvaranje? - Zašto pobogu?- Majka ga je povukla za rukav. Okrenuo se da ju pogledam, pa onda u oca. – Da saznam nešto o de Verima što bi kralj trebao znati. James se boji da ne izgubi podršku Grofa od Oxforda. Ali oni su Protestanti, tako da je vjerojatno nikada nije ni imao. Ako nešto postoji, bilo što što bi kralju bilo nepovoljno... Dovraga, mora postojati nešto. Ne mogu se oženiti za nju. - Što mi možemo učiniti?- njegov otac je upitao. - Saznajte sve što možete o njima. Bilo kome od njih, uključujući Henrya i Elizabeth. - Što ćeš reći Mairi?- njegova majka je upitala, brišući suze. - Još uvijek ne znam što da joj kažem. Ne želim da se šulja u grofove odaje tražeći informacije da nam pomogne. - Da, to bi sigurno napravila.- Claire se složila. - Smislit ću nešto. Poručio im je da budu oprezni. To će zatražiti i od Colina. Trebao mu je dokaz protiv de Vera. Trebalo mu je čudo.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 36
Mairi je zadnji puta provjerila kopče u svojoj kosi i krenula prema vratima. Hodala je po balkonu, vrtjela suknjom i zatvorila oči, pripremajući se na večer koja dolazi. Još uvijek nije voljela Englesku, ali više joj nije smetalo što je ovdje. Požurila se da prijeđe dugi put prema Banketnoj dvorani. Prema njemu. Ali kako se pripremiti na to da budeš bačen na koljena od prekrasnog osmijeha, seta malenih rupica na licu, i melodijama u njezinim ljubljenim riječima? Connor. Nadala se da nije imao previše problema s kraljem oko onoga s Henryem. Nije ga imala prilike upitati zašto ga je udario. Slijegnula je ramenima. Saznat će kasnije. Sada nije mogla prestati razmišljati kako će im život biti prekrasan kada se vrate kući. Oh, htio se vratiti kući. Nije se usudila niti nadati. Hoće li joj sagraditi još jednu kuću u Camlochlinu? Možda će živjeti u Revengaldeu u Perthu. Dvorac je bio od njegovog ujaka Connora Stuarta koji nije imao sinova, Clairin brat blizanac je dao Ravenglade svome nećaku. Koliko je shvatila, dvorac je bio jako velik i treba ga popraviti, ali Connor je od njega mogao napraviti savršen dom. Vjenčat će se i ona će mu podariti puno djece. Željela je četiri dječaka s njegovom kosom i tri malene djevojčice, koje će ona naučiti šivanju i mačevanju. Gledat će svog supruga kako radi na suncu, kako mu koža svjetluca, njegove mišiće sjajne od znoja. Kuhala bi mu hranu i odvela svaku večer u krevet. Uzdahnula je zadovoljno i naletjela na nekoga. - Judith!- rekla je, otvorila oči i prepoznala kraljičinu sluškinju.–Oprosti mi. Nisam te vidjela. - Nema veze, ja sam kriva, moja damo. Mairi se sviđala Judith. Naravno, večeras joj se sviđala i Lady Hollingsworth. Gdje ideš? - U Banketnu dvoranu. - I ja. Idemo zajedno.- Mairi je shvatila da joj nedostaju razgovori s majkom, njezinom ujnom Maggie pa čak i Claire. Stalno su kod kuće razgovarale. Okružene sa svih strana muškarcima, djevojka je trebala druge djevojke da podjeli svoje tajne s njima. Trebat će joj njihovi savjeti i vježbanje kuhanja i ostalih ženskih dužnosti. Sada je imala samo Judith a ovoga trena je pucala po šavovima. - Judith... - Moja damo, nadala sam se zadnjih par dana da ću vas sresti. Željela bih s vama o nečemu popričati... o nekome. - Naravno,- Mairi je odgovorila. –O kome želiš pričati? - O vašem bratu, moja damo. Colinu, vjerujem da se tako zove. Oh dovraga, ne Colin. - Ne mogu ga izbaciti iz glave. On je najzgodniji muškarac kojeg sam ikada vidjela. Kada sam ga gledala na vježbalištu, od njega mi u trbuhu...- Zastala je da smisli prave riječi, - ... postaje jako toplo. Trebalo mi je par dana, ali danas sam napokon pričala s njim. Jedva me i pogeldao.
Klub Brbljivica
- Judith.- Mairi joj je dodirnula rame da ju utješi kada je pogledala u svoje ruke i šmrcnula. - Colin je odlučio postati slijedeći general kraljeve vojske. Bojim se da bi te jedino mogao primjetiti da si ti mač. Što misliš o Edwardu Willinghamu? On je jako zgodan i negdje star kao i ti. Judith ju je pogledala svojim lijepim zelenim očima, okruglim i punih suza. –Ne želim Edwarda Willinghama. Bože, Colin bi je ubio što ovo radi ali večeras Mairi ne može ignorirati ljubav. – Dobro onda, kada slijedeći puta vidiš moga brata, pohvali mu njegove vještine. To bi moglo upaliti. Neka tvoj razgovor ide u smjeru rata i borbi. Budi iskrena, jer Colin može osjetiti laž kao što jelen osjeti dolazak oluje. Ne voli ljude koji lažu i neće ti dati drugu priliku ako te uhvati u jednoj. Sluškinja je kimnula te se njezin osmjeh raširio. Mairi je napravila sve što može kako bi joj pomogla s Colinom. Ostalo je sve na Judith. - Judith,- rekla je, nije više mogla izdržati, - sjećaš li se našeg razgovora o Kapetanu Grantu? - Da, moja damo. Rekli ste da je vrag. - Bila sam u krivu...- sjajila je, još uvijek izgubljena u svojim maštanjima, ... postat ću njegova žena. Judith joj se na trenutak nasmijala, ali se onda namrštila kao da ne razumije. –Kapetan Grant, moja damo? - Mairi, molim te i da. Kapetan Grant. Visok, zlatna kosa, rupice na licu? - Da, znam ga, Mairi. Ali čula sam da se on ženi za Lady Elizabeth.- Mairin osmijeh se nije promjenio. Na trenutak.– Oprosti? Vjerojatno si krivo čula. Judith je odmahnula glavom. – Ne, rekla je ta dva imena. - Ona? Ah,- Mairi se namrštila. – Znači Lady Elizabeth ti je rekla? A onda se sve rasulo u komadiće. - Ne, moja damo. Kraljica mi je rekla. Mairi nije znala da li je Judith nakon toga nešto rekla. Kada su se približili dvorani, vidjela je Connora kako stoji vani, sam na sumraku, stiščući ruke i čekajući na njezin dolazak. Ne, to nije bila istina. To je samo još jedna kraljičina spletka da ih vidi zajedno. Connor je bio njezin. Rekao joj je to. Zakleo se. Idu kući da ponovno počnu sanjati. Njegov ten je izgledao pomalo blijed a njegove oči plavije dok mu je lagani povjetarac bacao kosu na lice. To nije bila istina. Nikada je više ne bi ostavio. - Judith,- rekla je, odmičući se od nje kada je sluškinja primila vrata. – Uđi unutra bez mene.- Nije maknula pogled s Connora dok se kretala prema njemu, srce joj je luđački lupalo u grudima. Zašto se ne smije? Uvijek se nasmijao kad ju je vidio, kao da nisu prije sat dva bili zajedno, već su prošle godine. - Što radiš ovdje?- Bilo joj je teško progovoriti, ali još teže šutjeti. - Želio sam prošetati s tobom.- Spustio je glavu i pogledao u čizme. Ona nije mogla. Nešto joj je htio reći, ali ona to nije htjela čuti. Judith joj je upravo rekla. Bože molim te, ne može biti to. Kako je stajala zaleđena na svome mjestu, pogledao je
Klub Brbljivica
u nju i udjelio nešto što je ona mislila da je osmijeh. Ozgledalo je više kao bol na licu umirućeg muškarca. – Prošetaj sa mnom, Mairi. Napravila je korak naprijed i stavila ruku između njegove i dopustila mu da je vodi prema dvorištu. Hodali su u tišini, gledajući kako čovjek pali jednu svjetiljku pa drugu, osvjetljujući njihov put. Željela se stisnuti uz njega. Nije htjela znati zašto mu je ruka bila toliko hladna, ili zašto je stiskao zube kao da se želio ušutkati. Ali ona je morala znati. - Koliki je bio problem, Connore?- Uspjela je održati glas nježnim i iskrenim. Sve dok joj nije odgovorio. - Bilo je jako loše. Zaklopila je oči, tjerajući samu sebe da rukama ne zatvori uši i ne pobjegne. Reci mi, molim te. Dugo nije ništa odgovorio pa je ponovno otvorila oči i pogledala u njega. Zastala je pokraj grma sviba i čekala dok je on gledao posvuda samo ne u nju. - Connore, reci mi. I tada je. Riječi su mu se mutile, brkale u njezinoj glavi, odbijajući se složiti u rečenicu. Ovo je morala biti neka užasna kraljičina šala. Ali iako si je govorila ono u što želi vjerovati, srce joj se drapalo. Ponovno. Slušala je, bez riječi, tupo dok joj je pričao o Horse Guardi, Bluesima o kojima su Henry i Colin razgovarali prošle noći, i kako se kralj boji izgubiti Oxfordovu podršku. Međutim jedino je mogla čuti jednu stvar. - Hoćeš li je oženiti? Znala je da bi je ovaj puta boljelo gore nego kad ga je izgubila prvi put, ali je usprkos tome popustila. Njezin bolan pogled pao je na njegova usta, čekajući... čekajući na njegov odgovor. - Moram to napraviti. Samo za sada, Mairi.- Ne, ne može joj na ovaj način slomiti srce.Nemam namjer... Ušutkala ga je sa prstima jedne ruke pritisnutim na njegova usta, te držak bodeža u drugoj. Vršak oštrice ispod njegovog vrata.. - Da me nisi pratio. Ne želim više ništa čuti. Na trenutak ga je gledala u oči, dopuštajući da je gorka istina preplavi, te maknula bodež i otišla. Zauvijek iz njegovog života. Bio je mudar i nije krenuo za njom. A to je slomilo i zadnje komadiće njezinog srca. Connor je podnio njihovo razdvajanje kao udarac u trbuh. Onaj koji baca muškarca na koljena. Ovo je radio za njezino dobro, govorio je samome sebi, gledajući Mairi kako odlazi. Nije mislio oženiti Elizabeth, ali trebalo mu je neko vrijeme da pronađe način kako da prekine zaruke bez da izda kralja. Najbolje je da ona ostane podalje svega. Bilo mu je žao što joj je morao slomiti srce ali je trebala biti na sigurnom. Razumio je izdaju u njezinim očima pa se bojao kako mu ovaj puta više neće oprostiti. Dotaknuo je kap krvi sa svojeg vrata i osjetio kako mu ostatak ključa u žilama. Kako da voli drugu kada njegovo srce pripada strasnoj djevojci kojoj su jedini ukrasi njezina crna kovrčava kosa i maleni arsenal skriven ispod haljine? Volio ju je više od života i smrti, više od kralja i države. Ali nije
Klub Brbljivica
krenuo za njom. Bolje da je što dalje od svega ovoga. Ako su de Veri posegnuli toliko daleko da natjeraju kraljevu ruku u brak s njihovom obitelji, tko bi dovraga mogao znati što bi napravili da znaju kako im Mairi stoji na putu? Štoviše, da joj je rekao o svojim planovima kako želi saznati bilo što loše o grofu, mogla se ponovno spojiti s Henryem kako bi doznala što on zna. Vjerojatno bi završila u zatvoru radi ubojstva Elizabeth. Nije krenuo za njom. Ali je htio. Bolje je da se sada fokusira na Elizabeth. Što prije nešto dozna, brže će odvesti Mairi kući. Može se pretvarati par dana da mu se Elizabeth sviđa bez da je Mairi blizu. Ako već on ne može natjerati vješticu da mu kaže što želi, možda Colin može. Mairi mu je rekla kako Colinu treba vrlo malo da otkrije sve tajne. Nije mu bilo drago što će umiješati Colina. Ovo se nikada nije trebalo dogoditi, a on nije mogao kriviti nikoga osim sebe što je upao u zamku de Vera. Nije se vratio u palatu. Njegovo istraživanje može malo pričekati. Sada nije imao želuca za to. Ne nakon što je napravio jadnoj Mairi. Napustio je palatu kroz zapadna vrata šetao sam uskim ulicama dok nije stigao do Troubadoura. Njegovi ljudi nisu bili tamo. Bilo mu je drago. Nije želio nikakvo društvo. Želio se sam dobro napiti. Bio je na dobrom putu da ostvari svoj cilj kada su se vrata taverne otvorila kroz koja je ušla žena u kapuljači. Na trenutak je pomislio da bi to mogla biti Linnet koja je došla završiti ono što je započela. Tada je skinula kapuljaču a on je primjetio sjajne plave kovrče kako joj poskakuju oko ušiju, umjesto kestenjastih. Elizabeth. Dovraga, bio bi budala ako misli da se može pretvarati pred njom i glumiti da mu se sviđa. Ono što je on želio napraviti, zahvaljujući piću, je staviti ruke oko njezinog vrata i stiskati dok ne prizna očevu izdaju. - Što želiš? - Već sam dobila ono što želim,- Elizabeth je rekla, izvlačeći stolicu preko puta njega. Sada želim da se vratiš u palaću gdje i pripadaš. Kapetan ne bi trebao... - Bolje ti je da odeš,- prekinuo ju je hladno, - prije nego što saznaš što si zapravo dobila. Nasmijala se gledajući kako se naslanja u stolicu i ispružuje noge. - Moj karakter je jako snažan, Kapetane Grant. Mogu li vas zvati Connor sada kada smo zaručeni? Nikada prije nije želio udariti ženu... –Možeš me zvati kako hoćeš, dok god to nije suprug.- Toliko o udvaranju. - Ali postat ćeš upravo to. Moj otac... - Očito te ne voli koliko ti misliš kad bi te spojio sa mnom.- Sada je bio red na Connoru da se nasmije kada ga je iritantno pogledala. –Ja te neću usrećiti. Imaš moju riječ.- Naručio je još jedno piće i mignuo prema Vickey kada se požurila sa pivom. - Misliš mi biti nevjeran?- Elizabeth je upitala kroz stisnute zube. - Da, mislim,- odgovorio je, podižući čašu prema njoj. - Često. Slijegnula je ramenima i posegnula za njegovom čašom kad ju je spustio. –Mogu s time živjeti sve dok se god meni vraćaš kući. Govoreći o domu, gdje ćemo živjeti? Po pričama moga oca, shvatila sam da imaš zemlju u Perthu.
Klub Brbljivica
- Ovdje ćemo živjeti,- rekao joj je, otimajući čašu iz njezine ruke. –U Whitehallu, gdje ću i ja imati mjesto u Parlamentu, pokraj tvoga oca, i gdje ću bolje služiti svome kralju.Dovraga, ovo nije išlo kako je planirao. Nije htio da tako brzo sazna koliko je prezire i njezinu ulogu u ovoj farsi. On je bio ratnik i nije bio naučen da svojom šarmantnošću dobije informacije, kao Mairi. Za sada je bio previše pijan da ga boli guzica za sve. Želio je da Elizabeth zna koliko će biti jadna ako se uda za njega. Želio je da pobjegne, da ode do svog oca i da ga moli da joj pronađe neku drugu žrtvu. - Preobratit ćeš se u katolika, naravno, jer se ja neću oženiti za Protestanta.- Nije mislio da će tako brzo moći uživati u nečemu, ali gledajući Elizabethinu kožu kako se ježi bilo je zadovoljavajuće – u hladnom i okrunom smislu. –Ne želim s tobom djecu, ali neće ti smetati što ne dijeliš sa mnom krevet. Ja volim grubost.- Nagnuo je svoju pivu i povikao za još. –Što još?- na trenutak je razmišljao, pokušavajući razbistriti svoju glavu. –Ah da, nećeš imati kontakta sa svojim bratom, jer ako još jednom vidim njegovo lice doći ću u iskušenje da mu isječem ono što je ostalo od njega. Od toga joj je zadrhtao karakter. Nasmijao se, ali i osjetio da mu je blago loše zbog planiranja njihovog zajedničkog života. - Nećeš mi govoriti što da radim!- vrisnula je na njega. - Hoću, a ti ćeš poslušati. Ti si razmaženo derište koje je naučilo dobivati sve što poželi. Ali to će se promjeniti.- Kada se ustala na noge, povukao ju je za ruku i spustio na stolicu tako da je bila blizu njegovog lica. –Jednom si me natjerala. Više nikada nečeš. Povukla je ruku a on ju je pustio te se nasmijao kad je istrčala kroz vrata.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 37 Mairi je ostatak večeri provela u sobi. Odbila je otvoriti vrata kada su Claire i kraljica, čak i Colin pokušali razgovarati s njom preko njih. Ništa nisu mogli reći da joj umanje bol. Connor će se oženiti sa Elizabeth. Dragi Bože, još uvijek nije mogla vjerovati. Ponovno je izabrao Englesku umjesto nje. Pokušala si je, između jecaja, reći što bi gubitak Horse Guarde značilo za kraljevstvo. Vjerojatni kraj Stuartove loze. Čak i da su pogriješili u vezi sa Williamom od Orangea da želi tron, Vojvoda od Monmoutha ili Grof od Argylla nisu bili ništa bolji. Obojica su bili Protestanti te bi vrlo brzo pokušali ugasiti sva katolička uvjerenja. Argyll je bio Campbell, ali za razliku od njegovog rođaka Roberta, on nije volio MacGregore. Ako taj preuzme tron, njegova prva naredba bi bila da unište dugogodišnjeg neprijatelja njegovog klana, počeviši s Mairinom obitelji. Znala je koje su posljedice Connorovog odbijanja da oženi kći Grofa od Oxforda, ali ništa joj nije bilo važno osim gubitka Connora. Željela je otići kući. Željela je zaboraviti ove dane... i noći s Connorom. Međutim znala je da nikada neće moći. Psovala ga je radi toga, i kralja... a Bog neka pomogne Elizabeth de Veri ako je Mairi ugleda prije nego što napusti ovo grozno mjesto. Otići će odavde što prije, sama ako treba. Pronaći će put za Škotsku. Znala se boriti ako se susretne s nekim siledžijama na putu. Sigurno neće čekati na Claire i Grahama da ju odvedu kući nakon vjenčanja njihovog sina. Željet će prisustvovati tome. Oh, Bože, ona ne bi mogla gledati kako Connor zavjetuje svoj život nekoj drugoj. Ne bi mogla. Otići će čim prestane plakati. Mrzila je plakati, ali izgleda kako nema kraja ovim suzama koje teku iz nje kao neka prokleta rijeka. Osjećala se praznom kao njena Engleska haljina prebačena na stolicu. Kako je to mogao učiniti? Kako se može oženiti za to užasno stvorenje? Bit će nesretan slušajući njezine svakodnevne piskutave zahtjeve. Skoro da je osjetila sažaljenje za njega. Skoro. Previše ga je voljela da ne osjeti ništa osim njezine muke. Oh, zašto je udario Henrya? Kako su mogli toliko izgubiti u samo jednom danu, u sekundi? Kako će ona živjeti bez njega? Snažno kucanje ju je preplašilo. - Odlazi,- viknula je, uroneći glavu u jastuk. - Mairi, Connor je. Otvori vrata. Ne! Nije ga htjela vidjeti. Bojala se da će od samo jednog pogleda njezino srce odbijati kucati bez tog drugog. - Odlazi, Connore.- Boljelo ju je izgovoriti njegovo ime. – Ostavi me na miru.Molim te. Ponovno je lupao. – Ti i ja moramo razgovarati. Otvori vrata. Govor mu je zvučao malkice nerazgovjetno. Zar je pijan? Vidjela ga je kako pije s prijateljima, ali nikada nije izgubio svoju staloženost. Savršen Engleski vojnik sa gorštačkim primjesama na rubu svog samouvjerenog osmjeha. - Mairi?- Zazvao ju je, tišina prije nego što je udario šakom u drvo. –Otvori ta prokleta vrata!-
Klub Brbljivica
- Neću!- viknula je natrag. –Rekla sam ti da odeš. Odlazi! - Razbit ću ih! - Slomit ćeš nogu, budalo. Ali nemoj da te ja zaustavim od tog pokušaja! Nije. Osjetila je vibracije od njegovog snažnog udarca a onda je čula kako se odbio i pao na pod. Vrata su ostala zatvorena. Okrenula je očima te postala pomalo zabrinuta na nastalu tišinu. - Znam da si ljuta na mene,- napokon je odgovorio s druge strane.–Ali ne moraš biti. Pusti me unutra da ti objasnim ono što mi nisi dopustila da završim. - Odlazi!- ponovno je viknula ali ovoga puta je posegnula za oslikanom zdjelom i bacila je prema vratima. - Ti si tvrdoglava djevojka! Jesi li znala to?- Ponovno je udario u neprobojna vrata. –Dobro, reći ću ti ovako. To želiš? Želiš da svi čuju da te volim? Onda dobro, Volim te Mairi MacGregor! A ja nisam u milosti nikakvog svog gospodara! Glas mu je odzvanjao po hodnicima. Bože, sigurno je pijan. Mairi se ustala iz kreveta i otrčala do vrata. - Connore, budalo jedna,- zaprijetila je, naslanjajući usta na pukotinu vrata. Još uvijek si nije vjerovala da neće plakati te da ga neće moliti da ne oženi Elizabeth, ako ih otvori. Oh, kako da ga moli da odbije kralja? Ovo nije bio Charles. Nije htjela da kralj James bude smaknut s trona. Sviđao joj se. Bio je katolik. Ona je bila njegova obitelj. Sa njim na tronu, MacGregori će uvijek naći milost a ne mržnju. Kraljica joj je postala prijateljica. Što će biti s njom ako netko od neprijatelja preuze tron? Dragi Bože, zašto je sudbina kraljevstva morala pasti na Connorova leđa? Nije ga htjela izgubiti. Prokletstvo, nije imao šanse. Radio je jedino ono što je mogao. Nije ga mrzila radi toga. Nije mogla. – Ne izvikuj izdajničke riječi. - Mairi,- rekao je nježnije, bliže vratima. –Cijeli život sam te volio. Tvoje lice sam vidio sa svakim izlaskom sunca i u svakoj zvijezdi. Čujem tvoj smijeh u svakom zvečanju čaša, pucketanje tvog jezika u svakoj grmljavini. Mislio sam o tebi na bojištima i to me održalo u životu, odlučan da ponovno budem s tobom. A sada kada jesam, sada me proganjaju tvoje suze. Mairi se naslonila na vrata, psujući barijeru između njih ali ipak, bila joj je jako potrebna. –Ne mogu podnijeti pomisao da se ženiš za nju, Connore. Čak ni radi kraljevstva. Nisam više dijete. Razumijem tvoju dužnost. - Dovraga s mojom dužnosti. Nisam nikada niti namjeravao, Mairi. Nikada. Nije namjeravao? Uspravila se i gledala u vrata. – Kako to misliš, nisi nikada namjeravao? - Vjerojatno ću se kasnije osjećati više povrijeđeno jer ponovno nisi vjerovala u moju ljubav prema tebi. Ovo postaje iritantno...- Zatvorio je usta kada je otvorila vrata i gledala u njega. Bio je pijan, to je sigurno. Izgledao je užasno. Njegova normalno savršena uniforma bila je izgužvana. Ovratnik njegovog kaputa, zajedno sa košuljom ispod njega, visio je otvoren. Njegova brada tamna i ispunjena jednodnevnom bradom, ali njegov
Klub Brbljivica
pogled je otkrivao koliko je izmučen. Njegove safirne oči izgubile su sjaj, njegove rupice na licu – čak i tračak njih – nisu bile tu. - Tako si lijepa. Mairino srce se paralo dok su na pragu promatrali jedno u drugo. To nije bilo jer nije čula Connorov svakodnevni kompliment od njegovog povratka u Whitehall, ili jer mu je bila lijepa, čak i u njezinoj običnoj haljini. Večeras je njegova melankolija dodala nešto više emocija u njegovim riječima, kao da ju je volio više od zraka koji udiše. Njegove oči su pokazivale da je ona u pravu jer su uživale u onome što vide. Nakon toga je prešao prag i kao car koji dolazi uzeti ono što je njegovo, zagrlio ju je. - Oprosti mi,- šaptao joj je uz jagodice lica, usne su mu ljubile njezine natečene kapke. – Mislio sam da ćeš biti na sigurnom ako ne znaš istinu, ali nisam mogao podnijeti što sam te ponovno povrijedio. Tada se prisjetila užasne noći koju je upravo pretrpila. Gurajući ga od sebe, pogledala je u njegovo prekrasno lice te ga ošamarila. –Dopustio si da povjerujem kako ćeš se oženiti tom malom... Povukao ju je ponovno k sebi, ignorirajući bol na licu. –Mislio sam da je to najbolje. Riskirala si život da dobiješ informacije o Camronianima. Što bi napravila za mene? - Sve. Sve bih napravila za tebe. Ali o čemu to dovraga pričaš? Što moje pridobivanje informacija za pobunjenike ima veze s ovim? Rekao joj je o svojim planovima, njegove nade da pronađe nešto o de Verima, Bluesima, Parlamentu... bilo što što bi promjenilo kraljevo mišljenje o potrebi grofove podrške. - A ako nema ničega, Connore? Provela sam sate sa Henryem i nikada nije ništa izrazio osim saveza prema Jamesu. - Nije bitno,- rekao joj je. –Neću oženiti Elizabeth. Ako te trebam odvesti u Francusku, da pobjegnem od ovoga, budem. - Možeš to napraviti?- upitala ga je tiho, podižući prste na njegovu bradu. Dragi Bože, pomislila je da ga je ponovno izgubila. Izgubila sve snove koje joj je vratio u život. Umirući polagano sa desetak neprijateljskih strijela u svojim grudima ne bi bilo ovako bolno. Ali nije ga izgubila, baš kao i što ga nije izgubila prije sedam godina. Suprotstavit će se svome kralju i osramotiti svoje ime radi nje. Sada ga je još više voljela, ako je to ikako moguće, ali mu to neće dozvoliti. - Želim ti pomoći. - Ne. Želim da odeš daleko.- Spustio je svoju glavu te ju poljubio sve dok se nije opustila. –Želim te odvesti na nekoliko dana u kuću. Da ti se išta dogodi... - Ništa mi se neće dogoditi, Connore. Dopusti da ti pomognem...- Odmahnuo je glavom čak i prije nego je završila. Dovraga, koliko je tvrdoglav. I tako snažan kad ju je podignuo u svoje ruke, zalupio vratima iza sebe te ju odveo na krevet. Connor nije mogao pričati. Što reći božici, sireni koja ga je došla namamiti od svega što je ikada imalo smisla u njegovom životu? Mairi je bila njegov život. Radije će biti upucan u leđa kao izdajnik nego živjeti život s nekim drugim. Njezina sigurnost je bila na prvom mjestu, previše je popio u Troubadoru ali ne dovoljno da mu odmakne misli od
Klub Brbljivica
njezinog odlaska u dvorištu. To je već i prije učinila, otišla, maknula ga iz svog živote bez pogleda unatrag. Nije mogao dopustiti da se to ponovno dogodi. Napustio je tavernu, znajući da joj mora reći istinu. Neće ju izgubiti radi de Vera niti radi njezinog tvrdoglavog otpora. Odgovorila mu je na žudnju u očima provokativnim smješkom i podigla svoju haljinu preko glave. Connor se nije žurio s onim što je njegovo tijelo trebalo. Samo ju je promatrao, razmišljajući kako je svaki trenutak čekanja na nju, želje samo za njom, vrijedio. Njezine grudi, tako oble i čvrste, nadimale su se ispod svilenih pramenova, njezine bradavice virile su kroz njih čekajući njegova usta. Navlažio je usne upijajući ostatak nje dok se borio sa svojim kaputom. Njegov pogled se spustio na kremast saten njezinog pupka, primamljive linije njezinih bokova nakon čega ga je zaustavio na svjetlucavom crnom grmu između njezinih nogu. Njegova erekcija se probijala kroz usku tkaninu hlača. Povukla ga je radi željnog, gladnog poljupca. Njegovi prsti su stiskali košulju pripijenu uz stisnute mišiće. Nije se mogao zasititi njezinih usta, zavodljive neobuzdanosti njezinog jezika, primamljive punoće njezinih usana. Pomislio je da će se raspuknuti ako ju ubrzo ne uzme. Nasmijao se, uzdšući od boli njegove želje i užitka kada ga je bacila na leđa te ga opkoračila. Voljela je biti dominantna, nepripitomljena međutim i Connor je to volio.Zatvorio je oči kada mu je rukama prelazila preko prsiju, dodirujući ga, uživajući u svakom mišiću koji se stiskao pod njezinim dodirom. Kada je njezina mala ruka počela odvezivati njegove hlače, otvorio je oči, znatiželjan i uzbuđen na pomisao što ga dira. Međutim ona je imala nešto drugo na pameti. Promatrao ju je, kao u svojim snovima, dok je oslobađala njegov kurac. Trznula se na brzinu njegovog podizanja, tada je zagrizla svoju usnicu, tjerajući ga svojim senzualnim pogledom da postane tvrđi, uspravniji pred njezinim očima. - Oh, izgledaš dovoljno dobro da te pojedem.- Od njezinog procjenjivanja osjetio je bol. Kada se spustila prema njegovim bokovima, povlačeći njegove hlače, razmišljao je o pozama u kojima ju želi. Na sve će pristati kad on završi s njom. Posumnjao je u svoja uvjerenja kada se spustila između njegovih golih bedara i uzela njegovu muškost u ruke. Spustila je glavu. Connor se ugrizao za usnu i skoro svršio u njena usta dok su njezine usne prelazile preko njegovog glavića. Razmišljao je o bezbroj stvari kako bi opustio svoje tijelo, kako je uopće znala da to treba raditi. Nije ga bilo briga. Ovo bi mu mogla cijelu noć raditi. Primila ga je malo dublje, njezini zubi su nježno prelazili po njegovoj koži. Mišići njegovih prepona su se zgrčili pa ju je povukao k sebi prije nego što prebrzo svrši. Polegnuo ju je na meki madrac, skinuo čizme i hlače sa sebe. - Želim biti u tebi.- Smješten uz njezinu toplotu, pogledao ju je u oči, voljeći je više nego što je mislio da može. Bilo mu je dosta, umro bi bez nje. - Ah, Mairi MacGregor, što si napravila mom jadnom, mizernom srcu. - I ti mome, Connore Grant.- Raširila je noge ispod njega, nudeći mu što god on poželi. Ljubio joj je razdvojene usne, ulazeći polagano jezikom u njezina usta.
Klub Brbljivica
Odgovorila mu je jednakim okretajima jezika. Promatrali su se dok je stavljao kurac na njezin otvor. Poljubio ju još par puta po vratu i bradi i poludio od strasti. Kako je živio toliko godina sa svojom trupom, znao je da je velik, po mjerama drugih muškaraca. Prije ga za to nije bilo briga, ali gledajući kako ga ona cijelog prima izluđivalo ga je. - Volim te,- šapnuo joj je u uho, ulazeći u nju. Zajecala je, još uvijek ga nije mogla cijelog primiti bez boli. Dokazalo se da je njezino pušenje bila urođena vještina, ne izvježbana. Ona je bila žena, bez obzira koliko se njoj to nije svidjelo. –Samo ti, Uvijek ti. Obavila je noge oko njegovog struka te se stisla uz njega. Zbacila je glavu prema natrag, uzbuđena od njihovog plesa, trljajući svoj gladan mali pupoljak uz njegov kurac. Ulazio je u nju tako snažno, držeći je blizu, gledajući u njezine oči. Nasmijala mu se, njezin strasan pogled tražio je još. To joj je on i dao, spuštajući ruku ispod nje i primajući je za stražnjicu. Podigao se na koljena i povukao ju da može još snažnije ulaziti. Promatrao je kako počinje svršavati pa ju je podigao s kreveta na sebe. Zabacila je glavu prema natrag, dodirujući svojom dugom kosom madrac te ga vlažila svojim slatkim nektarom. Ulazeću u nju sve snažnije, ispunio ju je svojim. Kasnije su pričali o ljubavi, o djeci... i njezinom znanju kuhanja – ili bolje reći, ne znanju. Mairi je uzdahnula od čistog zadovoljstva. To je ona oduvijek željela. Ostavit će pobunjenike i posvetiti svoj život suprugu i djeci. Ali ne još noćas Ako će biti iskrena, vjerojatno neće prestati sa svakodnevnim vježbanjem njezinih oštrica... ako dođe do do toga da neki kralj upadne u njezin sretan, miran život. Ali možda nikada neće imati takav život ako netko ubrzo nešto ne sazna. Connor je rekao da im treba dokaz kako je kralj već izgubio podršku de Vera. Nije si to mogla zamisliti. Osim ako je Henry bio jako vješt u svojim lažima, da ju je prevario. Ne, volio ju je. Samo je to vidjela u njegovim očima. Ali... prisjetila se, nikada nije mogla shvatiti svoju dilemu o Cameronianima i njemu. Samo je jedan način da doznaš informacije. Moraš se približiti svojim neprijateljima. Pričekala je da Connor počne hrkati, pa se ustala iz kreveta. Bila je jako tiha, naučivši prije mnogo vremena kako hodati po sobi bez da te netko čuje. Nije ga htjela probuditi, ali nije ju bilo briga ako ga probudi. Neće samo sjediti dok je njezina budućnost predana drugoj. Lijepo od Connora što ju želi zaštititi... ali ju to pomalo i vrijeđa. Nije ga mogla potpuno kriviti što se brine za njezinu sigurnost, jer nije znao koliko je puta to već napravila. Brzo se obukla, odlučivši se za svoju gorštačku haljinu jer je bilo lakše doći do bodeža, ako će ih zatrebati, te podignuvši kosu sa oštrim tankim nožićem koji je za nju prije tri godine napravio Hamish MacLeod kada ju je naučio obijati brave. Prvo mora biti sigurna da Grof od Oxforda još uvijek uživa u Banket dvorani te da već nije došao u svoje odaje. Izašla je iz sobe, zatvorila vrata iza sebe i ugledala Henryevo užasavajuće lice.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 38 Dragi Bože, što mu je Connor učinio? Koža oko Henryevih očiju bila je ljubičasta i žuta, njegov nos otečen više nego dvostruko. Kada je otvorio usta da progovori, primjetila je da mu nedostaju dva zuba. - Gospođice MacGregor,- rekao je bolno. –Odlazite? - Idem u Banket dvoranu, nešto moram napravit... - Nosiš svoju gorštačku opravu,- pristojno ju je prekinuo, pa pogledao u vrata iza nje. – Napuštaš Whitehall? - Za par dana.- Odmaknula se od sobe, nadajući se da će ju slijediti. Nije htjela da se Connor probudi i uništi njezine planove. Dovoljno je loše što je Henry ovdje. - Znači nećete prisustvovati svadbi? - Neću.- Ljutito ga je pogledala preko ramena i nastavila hodati. - Niti ja.- Požurio se da ju stigne. Izgledao je jako ozbiljno. Ne bi ni ona htjela Connora za svog šogora da je ona Henry. - Kako bi i mogao?- Nije pomislila da bi se on mogao protiviti tom braku. Koliko bi daleko išao da ga zaustavi? Možda se neće trebati šuljati po grofovoj sobi. –Šteta, ništa ne možeš učiniti da zaustaviš taj brak. - Da ga zaustavim?- upitao je. –Ali kako? - Ne znam. Zato sam i rekla da ne možeš ništa učiniti.- Uzdahnula je i gurnula ruku pod njegovu. Na trenutak se zaustavio te je izgledao kao da razmišlja o nečemu što bi u stvari i mogao napraviti. – Možda bi druga oštrica uspjela ono što prva nije mogla. Mairi ga je pogledala dok je ubrzavao korak, vodeći ju sa sobom.– Misliš da ga ubiješ?- Dovraga, nije mislila da bi išao tako daleko. - Ne vidim niti jedan drugi način da zaustavim moju sestru od udaje za njega. - Ne, ne možeš ga ubiti,- Srce joj je lupalo, omekšala je svoj glas pažljivo birajući riječi. - Razmisli što bi kraljev novi Parlament učinio tvome ocu ako ikada saznaju da si ti ubio nećaka Jamesa Stuarta. - Kako bi mogli saznati ako si ti jedina koja zna istinu? Mairi ga je ravnodušno promatrala, iako joj je bilo jako teško. Dovraga, podcijenila ga je. Nježnim pogledom, nasmijao se dok je prijetnja prikirivena velom tajni silazila sa njegovih usana. –Da li bi im rekla jer ga voliš, Mairi? Mogla bi ga izazvati, ali to bi bilo glupo. On mrzi Connora a i nju bi zamrzio ako bi branila njegovog suparnika. Željela je informacije od njega, a priznanje da bi otišla kralju ako on povrijedi Connora ili da bi to napravila nakon što mu prosipa organe po Whitehallovom mramoru, s time ništa ne bi dobila. Nasmijala mu se ispod svojih tamnih trepavica pokušavajući ignorirati sve te boje između njegovih očiju. – Zar sam te prevarila da misliš kako sam glupa, Henry? Tko bi
Klub Brbljivica
povjerovao katoličkoj gorštakinji a ne uglednom grofu? Jednako tako, ne odobravam ovo što ti je Kapetan Grant učinio. Potapšao joj je ruku i nježno se nasmijao. – Ne moraš pribjegavati nasilju, Mairi. Tvoje ženstvene smicalice su tvoje najbolje oružje. Što se tiče kraljevog novog Parlamenta,nastavio je dok je ona gledala u njega razmišljajući da li ju je od početka pročitao. – Usuđujem se reći kako neće ništa učiniti ako nisu kraljevi. Srce joj se zaledilo. Evo ga! Točno ono čemu se Connor nadao! De Verino priznanje kako James nema njihovu podršku! Ali ovo je bilo prejednostavno. Zašto bi Henry predložio nešto ta... Prestala je razmišljati kada joj je nešto meko prekrilo usta, a oštar miris ispunio nosnice. Željela je posegnuti za jednim od bodeža, ali se nije mogla pomaknuti. Osjetila je kako pada i kako je netko hvata, ali nakon toga je sve bilo crno. *** Connor se uspravno sjeo, probuđen iz svojih snova lupkanjem po ruci, spreman da udari svog napadača. - Što radiš u krevetu moje sestre?- Colin je zahtjevao odgovor kada je Connor pustio njegov tartan te ga odgurnuo. –I gdje je dovraga ona? Connor je pogledao na drugu stranu kreveta, pa na maleni prolaz koji je vodio prema kupaoni. –Mairi?- pozivao ju je. Kada nije dobio odgovor, prebacio je noge preko kreveta te maknuo pokrivač trenutak nakon što se Colin okrenuo i ponovno ga opsovao. - Je li kasna večer? - Da, je,- Colin mu je govorio dok je povlačio hlače. –I nije s tvojom majkom. - Kako znaš? Colin se okrenuo prema njemu. –Lady Huntley se povukla u svoju sobu. Prokletstvo. Sjednuvši na krevet da obuje čizme, Connor je osjetio kako ga ispunjuje val panike. Znao je da joj niša ne smije reći. Vjerojatno je upravo u odajama grofa od Oxforda! Tvrdoglava djevojka! - Idemo!- Connor je naredio, ustajući se na noge. – Moramo je zaustaviti prije nego ju bace u zatvor. - Zaustaviti je od čega?- Colin ga je slijedio do druge strane kreveta gdje je Connor pobrao svoju košulju s poda. - Od šuljanja po sobi Charlesa de Vere u potrazi za... Colin ga je zaustavio primivši ga za ruku. –Oxford?- Problijedio je i po prvi puta Connor je mogao vidjeti strah u očima mladog gorštaka. – Dovraga, Connore. O tome sam došao s njom popričati. Razmišljao sam o prošloj noći, kada sam sjedio za Mairinim stolom. Nije mi tada palo na pamet zašto je Henry skoro pao sa stolice kada me ugledao. To je bilo od moje kapuljače.- Brzo je govorio ali je Connor samo odmahivao glavom, nije ga razumio. – Ovu kapuljaču sam nosio kada...- Zastao je na trenutak, vjerojatno ne želeći priznati ono što Connor već zna. - ... kada sam išao u racije sa svojim pobunjenicima.
Klub Brbljivica
- I? Coline, pobogu, pusti me. Pričaj mi po putu.- Connor je prvi izašao iz sobe. Hodao je prema zapadnom krilu s Colinom pokraj sebe. - Connore, kada me pogledao usrao se od straha. Večeras sam shvatio zašto? Prepoznao je tu kapuljaču. Nisam mislio da je to moguće, ali ne mogu osporiti njegovu reakciju. - Ali kako bi je prepoznao osim...- Connorove riječi su nestale i čizme usporile. Lupanje srca u njegovim ušima skoro je nadglasalo Colinov glas kada je završio rečenicu umjesto njega. - Osim ako je bio tamo gdje nije trebao biti. - To je dokaz da on, s time vjerojatno i njegov otac, rade protiv Jamesa s Cameronianima.- Connor bi se nasmijao na tako dobre vijesti da Mairi nije negdje sama i vjerojatno u opasnosti. - Da, to je dokaz. Ali ima još nešto. Još nešto? Connor je pomislio ubrzavajući ponovno korak. Točno to mu je trebalo da iznese pred Jamesa. Jedina bolja stvar od ovoga je priznanje. Zar je Colin uspio pridobiti jedno? –Reci mi? - Svi mi nosimo kapuljače, Connore. Ovoga puta, Connor se naglo zaustavio te se okrenuo da vidi jednak užas i ogroman strah na Colinovom licu koji je i sam nosio. - Želiš mi reći da bi mogao prepoznati i Mairi? - Pazili smo,- Colin je žurno odgovorio, prateći ga jednakom brzinom kad je Connor počeo trčati. –Jedne noći... u Glen Garryu kada je zamahnula oštricom na našeg neprijatelja u mraku. Nisam provjerio da li je mrtav. Prokletstvo. Oxfordov ožiljak! Zar je to napravila Mairina oštrica? Oxford je morao znati ili barem sumnjati. Zato je znao da treba s Mairi pričati o Cameronianima. Nije ju čuo kada je pričala s Queensberryem. Znao je tko su joj neprijatelji. Točno je znao kako ju namamiti. Ali da joj je mislio nauditi, zašto već nije pokušao? –Voli ju.- Nije shvatio da je to izrekao na glas dok ga Colin nije upitao o kome govori. - Henry. On se zaljubio u tvoju sestru.- Po prvi puta je Connor bio zahvalan radi toga. Moraju brzo doći do grofovih odaja. Ili bi trebao ići u Henryeve? Ne, Mairi ne bi otišla u Henryeve privatne odaje. Morao ju je pronaći i odvesti iz Whitehalla. Nagnuo se na ogradu i čuo smijeh muškaraca ispod sebe. Zadovoljan što je ugledao Andrewa Seymora i njegovog brata blizanca Alexa kada izlaze iz Privy gardena sa dvije ženske gošće. Pozvao ih je. Ramena su im se ispravila kada su podigli glave, spremni napraviti što im kapetan naredi. - Alexe, idi do odaja Henrya de Vere i uvjeri se da je sam. Ako je sa Gospođicom MacGregor dovedi je k meni. Ne dopusti da te nešto zaustaviti na tom zadatku. Andrew, probudi poručnika Drummonda i nakon toga moga oca. Reci im da se nađemo kod odaja Grofa od Oxforda. Krenite, odmah!- viknuo je. – Požurite se! Nije pričekao da vidi kako su se dvije žene namrštile već je užurbano nastavio, s Colinom za petama. More pitanja ga je mučilo kad je hodao po dugom hodniku do svoje destinacije. Ako je Oxford znao da ga je Mairi porezala, koje je planove imao za nju? Ništa dobro, Connor je pomislio, prisjećajući se Henryevih ružnih riječi na vježbalištu.
Klub Brbljivica
Dovraga, kako nitko nije znao da su de Vere umiješani sa sljedbenicima Richarda Camerona? Što je to značilo za kralja? Kako da donesu ovaj dokaz pred Jamesa a da ne priznaju kako su Mairi i Colin gorštačke ubojice? Prokletstvo, o tome će razmišljati kasnije. Prvo je morao pronaći Mairi. Kada su stigli do grofove sobe, Connor je isprobao kvaku. Zaključano. Mairi ne može biti unutra osim ako je grof nije pronašao i zaključao. - Pusti me da uđem.- Colin ga je odgurnuo u stranu i izvadio tanku oštricu iz svog tartana. Na trenutak je radio po bravi dok je Connor gledao, prisjećajući se kako je lako Mairi ušla u Queensberryeve odaje te zgrožen da je vješta u obijanju vrata, u koja nije smjela ući, baš kao i njezin brat. Vrata su se otvorila te je Colin ušao. Nije se čuo pretražujući tamne sobe i napokon zastao pokraj grofovog kreveta. Mairi nije bila ovdje. Međutim grof je bio tu, čvrsto spavajući sa sluškinjom na svojim grudima. Connorovo srce je stalo. Da li je sa Henryem? Da li možda pretjeruje? Možda je samo otišla nešto pojesti? Izašli su van na hodnik i ugledali Alexa Seymoura kako trči prema njima. - Lord Oxford nije u svojoj sobi, Kapetane. Connor je osjetio kako mu nestaje dovod krvi u lice. Oxford i Mairi izvan svojih kreveta u ovo doba? To je bilo više od slučajnosti. Bili su zajedno. Gdje? Nisu bili u dvorištu. Alex i Andrew su ušli prije nekoliko minuta. Spomenuli bi da su vidjeli Oxforda. Zar je Mairi svojevoljno otišla s njim? Dovraga, bojao se da je otišla s njim da dobije odgovore koje je Connor trebao. Ipak, sigurno ne bi otišla s njim negdje sama kad pola palate spava? Htio je otrčati prema dvorani kada je primjetio sjajne zlatne kovrče prije nego što su nestale u slijedećem hodniku. Elizabeth! - Alex, pričekaj ovdje ostale. Reci im da je Gospođica MacGregor s Lordom Oxfordom i da ju moraju pronaći. - Gdje ideš?- Colin je potrčao kako bi ga sustigao kada je krenuo za Elizabeth. - Bolje pitanje je gdje ona ide?- Connor je pokazao na Elizabethinu haljinu dok je jurila stepenicama ispred njih.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 39
Mairi se probudila u strahu kao nikada prije. Bila je vezana. Ruke iznad glave... njezina usta... njezine noge. Zavezana užetom i okružena mrakom. Panika ju je ispunjavala da joj se vrtilo u glavi. Bože, ne smije se ponovno onesvjestiti. Borila se da diše, da se umiri. Nije smjela dopustiti da ju obuzme strah. To je nešto što je svaki ratnik naučio, a Claire je stvarno bila neustrašiva. Što joj se dogodilo? Nije se mogla prisjetiti kako je došla ovdje. Bila je s Connorom... Nešto – ili netko – je prošlo pokraj nje, nije mogla vidjeti što jer nije bilo svjetla, od čega joj se kosa podigla na glavi. Odlučnost joj je zadrhtala pa se pokušavala snažno boriti sa svojim povezima. Odjednom se ispred njezinog lica pojavilo svjetlo te se umirila. Trebalo joj je par trenutaka da joj se oči naviknu na svjetlo kako bi vidjela što stoji ispred nje. Ili bolje rečeno tko. Njegovo lice, ružna maska kvrga i masnica. Henry. Hodala je s njim... Spustio je svijeću na pokraj nje i upalio drugu, pa treću sve dok njezina okolina nije potpuno bila osvjetljena zlatnim svjetlom. Gdje se dovraga nalazi? Pogledala je oko sebe, ali jedino je vidjela kamene zidove i zemljani pod. - Jesi li znala da se Whitehall jednom zvao York House?- Henry se okrenuo prema njoj i skinuo periku. –Jednom davno je bila nastanjena nadbiskupima Yorka i postala sjedište Kardinala Wolseya. On, ako znaš ili ne znaš, je bio čovjek dosta divljih sklonosti tako da su ovi hodnici izgrađeni ispod vinskih podruma za njegovo zadovoljstvo. Bila je još uvijek u Whitehallu. Ali to joj nije ništa pomagalo. Sumnjala je da itko zna o ovom mjestu, osim Henrya. Pomaknuo se do nje. Mairi se ukočila. Mogla se primiti za uže iznad svoje glave i dignuti obije noge kako bi ga odbacila na najbliži zid. Međutim ostala bi svezana dok se on ne probudi – i onda... Morala je razmisliti, ali nije mogla kad su joj lice dodirivali njegovi prsti. - Skinut ću ti povez sa usta, ali ako budeš vrištala stavit ću ga opet.- Pogledao je prema niskom kamenom stropu. –Iako mislim da te nitko ne bi mogao čuti, ali ja više nisam čovjek koji riskira.- Spustio je povez na bradu. Nije vrisnula. Nitko je ne bi čuo. Nitko je ne bi pronašao. Ne! Umirila se i počela razmišljati kako da se spasi, samo da ne ostane ovdje. O čemu su razgovarali? Kako ju je uspio ošamutiti bez da ju je dotaknuo? - Koja je svrha ovoga, Henry? - Bila si dobra prema meni, Mairi.- Prelazio je vrhovima prstiju preko njezinog oka, obraza, brade.- Da nisi bila, već bih te prije ubio. - Zašto?- zahtjevala je odgovor, mičući glavu od njega. –Ako me misliš sada ubiti, onda budi muškarac i reci zašto? Radi tvoje sestre? Izvršavaš njezine naredbe? Nasmijao se i bacio periku na pod. –Moj motiv je ipak malo osobniji.- Dok je govorio približavao se bliže, sve dok njegova prsa nisu doticala njezina. Slijedeće ju je
Klub Brbljivica
dotaknula njegova ruka. Uvukao ju je u proreze njezine haljine, preko njezinog golog bedra. Ostala je mirna, obećajući samoj sebi da će ga izbosti ako se izvuče iz ovoga. Završio je prije nego što je postalo nesnosno. Impotentna budala. Ruka mu se ponovno pojavila ispred njezinog lica ali ovaj puta sa njezinim bodežom. - Mogao sam ti oprostiti,- rekao je tiho, prelazeći jako nježno vrhom oštrice po njezinom licu. –Da nisi odabrala njega. Bože sveti, upravo bi je trebao ubiti potpuni luđak. – Oprostiti mi za što? Nikada ti nisam rekla da te volim, Henry. U biti, ja... - Glen Garry, Mairi.- Njegove su je riječi ušutkale. – Ti i tvoji prijatelji napali ste dom Archibalda Fraziera pa zaustavili kočiju koja je pokušavala izbjeći pokolj. Sjećaš li se ubijanja kočijaša i onda moje rukavice na tvome licu? Mairi je gledala u njega, nije mogla, možda ipak nije željela, vjerovati u ono što je upravo rekao. On nije mogao biti taj čovijek. Prisjetila se. Nije ubila onoliko koliko je rekla Connoru. Ali ubila je onoga.Nije li? Kada je shvatila istinu, onda je shvatila i drugu. Ako je on bio taj čovijek, onda je sudjelovao u sastancima s Cameronianima. Tako je znao kako da je namami podalje od Connorovog bolesnog tijela. Sve ovo vrijeme je znao tko je ona. Nije mogao otići kralju sa svojim optužbama bez da mu objasni kako se našao na tajnom sastanku kraljevih neprijatelja. To ovdje nije ništa značilo. Njezina oštrica učinila je to njegovom licu, promjenila ga u usamljenog čovjeka kakvim je postao. Sa sigurnošću će je ubiti. Zatvorila je oči, moleći se Bogu u sebi da ju nekako izvuče iz ovoga, a zauzvrat će ostati samo djevojka do kraja svog života. Nešto je shvatila pa je otvorila oči te mu se namrštila. Cijelo ovo vrijeme ju je lagao? Nemoguće. Prokletstvo. - Jako dobar posao, Lorde,- priznala je. Ipak je šarada bila gotova.– Savršeno ste me prevarili. Stvarno sam mislila da ste iskreni u svojim osjećajima prema meni. - I bio sam,- odmah se uozbiljio. –Zaljubio sam se u vas. Nakon što sam shvatio tko si i dalje sam te volio. - Onda me nećeš ubiti? - To nisam rekao.- Okrenuo se i nestao u mrak. - Henry?- Dovraga. Mairi je obavila prstima uže, očajnički pokušavajući odvezati debeli čvor. Morala se oslobodii. To joj je bila jedina nada. Prisjetila se tankog nožića u svojoj kosi. Podižući se primila je prstima mali držak. - Volio bih živjeti s tobom, ali ta tvoja ljubav prema mom šogoru bi me natjerala da te zamrzim. Na kraju bih te ubio. Ovako sam si samo skratio muke. - Kako si znao da se nikada ne bi zaljubila u tebe?- I to je bilo nešto. Krhka, patetična rečenica, ali ako će radi toga posumnjati u svoje namjere, onda neka bude. – Zar si tako siguran u svoj neuspjeh u svemu što radiš, da nisi htio niti pokušati? Izašao je iz mraka sa, što se Mairi nadala, obećavajućim osmijehom punim nade. Odjednom se čuo drugi glas u mraku, piskutav i užasno iritantan.
Klub Brbljivica
- Zar još nisi završio s njom?- Elizabeth de Vere je izašla iz mraka.–Iznad nas je potraga za njom! Zar ne možeš ništa napraviti kako treba? Boje na Henryevom licu su nestale. – Zašto si došla? Mogao te netko pratiti!Odgurnuo ju je s puta i podigao svijeću. - Nitko me nije pratio, Henry. Nisam ja idiot koji pravi greške, ti si. Jao, Mairi je mrzila ovu zvijer od žene. Nema šanse da umre i da joj ostavi Connora. Pomicala je nožić svojim prstima sve dok nije zarezao uže. Nada ju je ispunila. Snažnije ga je pomicala, sve dok se vlakna nisu počela kidati. - Jesi li joj rekao tko si?- Elizabeth je upitala brata kad se ponovno pojavio. – Onda,- nastavila je kada je kimnuo glavom, - ju moraš ubiti. Brat joj je ponovno kimnuo. Mairi je nastavila sa svojim rezanjem sve dok napokon nije uspjela osloboditi jednu ruku. - Ne želiš ponovno razočarati Oca, jesam li u pravu? Znaš da je još uvijek prerano izgubiti kraljevo povjerenje. Ako je ostaviš na životu i ako kralj čuje za tvoje aktivnosti... - To puno govori o tebi, Elizabeth,- Mairi je rekla, privukavši oba para očiju na sebe, - da znaš kako je jedini način da me pobjediš taj da me ubiješ. - Pobjedim te?- Henryeva sestra se nasmijala. –Ja nisam divlji gorštak. Osim toga, nemam ja tebe u čemu pobjediti. - Nikada ne bi imala Connora da sam ja živa – ili ako ja umrem. Njegovo srce je moje. Elizabethina usta su se stisnula a njezine kovrče počele poskakivati dok se kretala prema Mairi. – Henry, daj mi svoj nož. Ubit ću ovu kučku sama. Mairina oštrica zasjajila je na svjetlu dok je prelazila po Elizabethinom obrazu, ostavljajući otvorenu ranu. Elizabeth de Vere je vrisnula, možda dovoljno jako da ju netko gore čuje. Henry je potrčao i tada snažno pao, hodnik je odzvanjao od zvuka kostiju kako udaraju u tlo. Netko je bio na njemu. To je bio Connor. Connor! I Colin! Primjetila ga je trenutak kasnije kako potpuno prirodno za njega izlazi iz sjene i prima Elizabeth koja je i dalje vrištala. Mairi je iskoristila nož da oslobodi i drugu ruku, pa njezine noge, a Connor je podizao Henrya na noge. Udario je Henrya snažno u trbuh pa još jednom u bubrege. Henry je opet pao, ovoga puta tiše. Mairi je utrčala u Connorov zagrljaj. Držala se za njega, rukama oko njegovog vrata, ne želeći ga nikada ispustiti. Pronašao ju je. Zahvalila je Bogu, prisjetivši se svog obećanja Njemu. - Jesi li ozlijeđena, Mairi? - Nisam.- Dahtala je uz njega pa podigla glavu da ga poljubi. - Možda bi to moglo pričekati dok ne odvedemo ovo dvoje do kralja?- Collin je predložio, pokazujući glavom na Henrya koji se podizao na koljena. Connor joj je namignuo pa se okrenuo prema Henryu. Mairino srce je snažno kucalo u njezinim prsima. Kako je moguće da toliko voli jednog čovjeka? - Henry, ništa ne govori...!
Klub Brbljivica
- Lizzy,- Henry je nježno rekao, vidjevši je po prvi puta odkada ju je Mairi posjekla. – Tvoje lice. Elizabeth je počela plakati, pa vrištati i jecati. Mairi se skoro sažalila nad njom, skoro, dok ju Henry nije pogledao. Što je vidjela u njegovom pogledu? Nije ljutnja. Nije mržnja, nego nešto kao zadovoljstvo. Možda će sada, skor biti podjednak između njega i sestre. Što god da bilo, nestalo je kada je pogledao u Connora. - Ako nas oboje pustite, moj otac će se pobrinuti da ne morate oženiti Elizabeth. Connor nije odgovorio već je gurno Henrya prema naprijed. Mairi ga je pratila zajedno s Colinom i Elizabeth. - Nema potrebe da sazna kako je Gospođica MacGregor član skupine ubojica. - Henry, o čemu ti to govoriš?- Mairi ga je upitala, noseći svijeću da im osvjetli put. – Kralj je moja obitelj. Neće vjerovati u tvoje optužbe bez dokaza. - Onda nećemo pričati o temi Cameroniana pred Njegovim Veličanstvom?Henry je upitao, pogledajući preko ramena u svoju sestru. Mairi je znala da Connor nije došao kako bi je Henry ubio tvrdeći da ju voli ili ne. Nije imao drugog izbora nakon što joj je rekao to je on. Sada je previše znala o njemu i njegovoj obitelji. Mogla se boriti s jednom rukom, ali koliko dugo? Zadrhtala je i pomakla se bliže Connoru. - Ona neće pričati o njima, ali ti hoćeš,- Connor mu je rekao. Henry se zahihotao ali u njemu nije bilo veselja. –Lud si ako misliš da ću uplesti svoga oca u...- Hoćeš, ako želiš da ti sestra ostane živa.- Connor ga je prekinuo.– Nju će odvesti u moje odaje i čuvati dok ja tebe odvodim Jamesu. Ako ne priznaš, ona neće napustiti moje odaje živa. Henry je ispustio neki maleni zvuk koji se pomješao sa Elizabethinim uzdahom. Isprva je Mairi mislila da je Connor izabrao krivog talca, ali Henry je volio svoju sestru, jadan, mizeran čovjek kakav je bio. Sada je shvatila da je vjerojatno ona napravila od njega ovo što je postao. Sviđao joj se Henry. Bilo joj je žao što mu je rasparala lijepo lice te mu oduzela samopouzdanje. Dovraga, nikada nije žalila što je ozlijedila Cameroniana – ili prijatelja jednog. Osjetila je da bi mogla malo zaplakati. Prokletstvo, vjerojatno je takva zbog svega što je pretrpjela u jednom danu. Ona nije neka nježna djevojka slabašne- volje koja se raspada u komadiće kad osjeti strah. Ali, pomislila je brišući suzu iz oka, ona i je djevojka, pa pogledavši u svog ljubljenog Gorštaka, postala zahvalna što je.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 40
Zahvaljujući djevojci zlatnih uvojaka kod Colina, Henry de Vere je sve priznao kralju. Ne samo da je rekao Jamesu kako je otac zatražio od njega da posluje s Cameronianima, već i njegove planove da otputuje u Dorset kako bi se našao sa prognanim Vojvodom od Monmoutha. Nakon prijetnje vješanjem radi izdaje, Henryev otac, Grof od Oxforda, dao je kralju važne informacije o vojvodinom dolasku. Trebao je pristati u Lyme Regis sa tri broda, četiri topa i tisuću petsto mušketa. James je uhitio grofa, zajedno sa sinom i petnaest plemića, uključujući Lorda Oddingtona i Hollingswortha. Nakon toga je poslao vijest svojim admiralima da promjene rutu i da otplove u Dorset. Rat će se izbjeći, barem za sada. Nažalost, grof nije ništa znao o napadu na opatiju, nije mogao dokazati ili ne dokazati vojvodinu nevinost... ili prinčevu krivnju. *** Šetajući po gornjoj galeriji sa Mairi ispod ruke, odmah nakon što su otišli od kralja, Connor je razmišljao o Jamesovom konstantnom opiranju da povjeruje kako je Willilam od Orangea loš. Opiranje koje ga može doći krune. - Sedley me ne bi pokušao ubiti da je naredba došla od nekoga drugoga, samo od princa. - Da, znam,- Mairi je nježno rekla dok ju je vodio prema njihovim vratima. - Toliko ima činjenica koje stoje ravno ispred kralja, ali on ih i dalje odbija priznati. - Nije on glup, Connore. Zna on što stoji ispred njega, ali prisjeti se, što god on učinio, on to čini i protiv svoje kćeri. Ostatak puta su hodali u tišini. Kada su stigli, pogledala je u njega i podigla ruku do njegove brade. – Svugdje bih ostala s tobom, Connore. Ako želiš ostati ovdje, ostat ću s tobom. Volim te više od Camlochlina. Nasmijao se, zagrlivši je. – Ne želim ostati. Kralj ne vjeruje da će ga William tako skoro pokušati svrgnuti i riskirati rat s Francuskom, a ja se s tim slažem. Ali ako bih ti rekao da ćemo ujutro otploviti za Francusku a ne kući, bi li ti protestirala? - Ne bi protestirala jer ne idemo u Francusku.- Podigla se na prste, brzo ga poljubila pa se odmaknula od njega. –Idemo kući. Već je jutro tako da se počni pakirati. Da, želio je s njom voditi ljubav u gorju, na krevetu od vrijeska i plavog neba iznad njih. Što prije napuste Englesku, prije će se to dogoditi. - Nema skitanja s nekim drugim muškarcima kad ja odem. Pljesnuo ju je po stražnjici i otišao. – Otići ću bez tebe. - Ne bez oštrice u leđima. Nasmijao se slušajući zatvaranje vrata iza sebe. Mogao bi joj rastopiti tijelo. Osvojiti njezino snažno ratničko srce, ali nikada ne bi pripitomio taj jezik.
Klub Brbljivica
Stigavši do svoje sobe, sjetio se kako je Lady Elizabeth još uvijek sa njegovim poručnikom i vjerojatno jednim od kraljičinih liječnika po kojeg je poslao Edwarda radi njezinog lica. Pogledao je njezinu ranu kada su bili na svjetlu. Izgledalo je kao ogrebotina. Ništa joj neće biti, ali kako će podnijeti vijesti o hapšenju njezinog oca? Uzdahnuo je, sretan što će ovo biti kraj izdajicama, izdaji i njegovom dvorskom životu. Otvorio je vrata i ušao. - Slobodni ste, Lady Elizabeth. Ustala je iz stolice dok joj je jedna kovrča skakutala preko zamotanog lica. – Moj otac? Henry? Što je s njima? Nije bila sretna kad je čula vijesti, niti on kad ih je morao izgovoriti. Kada je u suzama otišla, znao je da su njezine suze tek prve od onih koje će Engleske kćeri proliti. William možda neće tako skoro doći, ali dolazi. Ratovi su od supruga stvarali udovice, ali Mairi neće biti jedna od njih. James je noćas izgubio veliku podršku ali i vojsku. Međutim inzistirao je da Connor ode kući. Neće biti rata s Monmouthom ili Argyllom kad ih James uhvati i pošalje na vješala. Connor je dovoljno dugo služio tronu pa njegov rođak ne bi želio da gubi svoje dane ovdje kada nije potreban. Uostalom, kralj se naslonio u svoju stolicu i pokazao na Colina. Taj bi se vjerojatno mogao boriti u tri bitke i sam sve pobjediti. Connor je skinuo košulju i bacio je preko stolice. Nakon toga je izuo vojne čizme i skinuo hlače, opraštajući se zadnji puta od njih. Odlazi kući. Napokon. ***
- Jesi li sigurna da nećeš promjeniti svoje mišljenje te se vjenčati za svog ljubljenog ovdje?- Kraljica je primila Mairi za ruku i hodala s njom do Grahama i Claire koji su je rano ujutro čekali na svojim konjima.- Tako bi željela vidjeti ceremoniju. Osjećam kao da sam i ja nekim djelom zaslužna za to, znaš.- Udijelila je Mairi svoj najmiliji osmijeh. - Znala sam da te Kapetan Grant voli od trenutka kada sam ugledala kako te gleda. Oboje ste bili pretvrdoglavi da učinite nešto po tom pitanju. - Bez Vaše pomoći. Kraljica je zahihotala iza svoje male ruke. Zauvijek će joj kraljica biti draga. - Želim se udati za Connora u prisustvu svoje obitelji i u mjestu svog rođenja. Isto tako bih željela da vi i kralj dođete u Camlochlin na ceremoniju. Upoznali bi njegovu kćer. Koliko sam čula nije nimalo nalik na Mary ili Anne. - Žao mi je ali mi ne možemo. Zasada je preopasno. Ako bi nas netko pratio...prestala je govoriti. Mairi je kimnula, znajući da je kraljica u pravu. –Onda ću reći Davini kako prekrasnu i divnu pomajku ima.
Klub Brbljivica
- To je lijepo od tebe, Mairi. Još joj reci...- Sa ovime, kraljičine blistave plave oči zasjale su iznutra. - ... da marljivo pokušavam kralju dati sina. Nadajmo se da ona neće još dugo biti kraljeva jedina katolička nasljednica. Mairi joj je zaželjela Božje blagoslove u njezinim naporima i zahvalila joj na pomoći oko uvjeravanja kralja da dopusti Connoru odlazak iz službe. Da, predstoje mnoge borbe u budućnosti, ali one će se boriti bez Connora. Nije bila baš toliko velikodušna. Pogledala je na drugu stranu gdje je stajao njezin brat razgovarajući s Judith. Iskreno, pretežno je Judith govorila. Colin je izgledao kao da mu je malo dosadno. Mairi će mu zahvaliti prije nego što ode što je podao pozornost kraljičinoj sluškinji, pa barem na jedan dan. Judih će sama shvatiti da Colin nije za nju. Nadam se da nije dobar za nikoga osim za borbu... u boju ili izvan njega. Mairi bi najviše voljela da to bude izvan njega, jer je u Engleskoj bilo previše pištolja i mušketa. Zato se jako potrudila da dokaže kralju koliko je njezin brat pametan i vješt u dobivanju informacija te je savršeno sposoban zaustaviti borbe prije nego što one započnu. Primjetivši da ga gleda namignuo joj je, a ona se svim srcem nadala da će joj oprostiti. Kraljica ju je pošaptala po ruci, odvraćajući joj pozornost sa Colina te joj pokazala da pogleda prema vratima palaće. Mairino srce je zastalo ugledajući Connora kako joj prilazi. Nije joj se srce veselilo i u isto vrijeme boljelo radi načina na koji ju gleda, kao plavi ocean koji se uzburkava od ljubavi i obožavanja. Niti radi njegovog osmijeha, uvijek samopouzdan i pomalo arogantan, a ponekad toliko topao da se poželjela izgubiti u njemu i zaboraviti na ovaj ratom okovan svijet. Ne, njezina koljena su zaklecala kad je ugledala njegov Gorštački tartan postavljen na široka ramena, lelujajući oko njegovih mišićavih nogu. Kada je stigao do nje, podigao je svoju perjanicu iznad čela te se nagnuo da ju poljubi. - Prošeći sa mnom.- Primio ju je za ruku i došapnuo nešto kraljici od čega se ona zarumenila. Mairi nije bila sigurna što. Samo je vidjela bljesak njegovog bijelog osmijeha, i trzanje njegovih neodoljivih rupica na licu. Dovraga, on je bio najzgodniji muškarac u Škotskoj i Engleskoj zajedno, i bio je njen. Ništa drugo nije bilo bitno. - Sjećaš li se ljeta kad sam imao dvanaest godina,- upitao ju je, gledajući u njezine oči, kad sam se s Tristanom vratio s našeg ljetovanja kod Cambellovih? - Da, to je bilo ljeto kad sam ja imala temperaturu i nisam mogla s vama. Kimnuo je, dodirnuvši prstom njezino lice. –To ljeto mi je moja ujna Anne nešto dala. Nešto što sam tebi želio dati. - Što je to bilo? - Prsten moje bake. Sakrio sam ga u našu špilju, ispod srebrnog kamena sa simbolom srca... dobro, pokušao sam najbolje što sam mogao da liči na srce, ali više liči na krug. Tiho se nasmijala te mu dala poljubac na usta. –Sakrio si bakin prsten u špilju? - Da, tamo sam te želio zaprositi.
Klub Brbljivica
Dragi Bože, kako je voljela ovog romantičnog čovjeka, kako ga je oduvijek voljela. - Onda me tamo i upitaj, u našoj špilji, a ja ću tamo pristati i voditi ljubav s tobom dok vjetrovi zavijaju po padinama. - Oduvijek sam volio taj zvuk,- rekao joj je, povlačeći je u svoj zagrljaj. - Da, moja prva i jedina ljubavi,- rekla je dok je spuštao usta na njezina. – I ja sam.
Klub Brbljivica
EPILOG
Mairi nije baš pretjerano voljela šivanje, ali vezenje joj se poboljšavalo. Brojeći bodove nije razmišljala o hrani, a miris mahovine i voska, mirisi koje je normalno voljela – dok nije bila trudna. To joj je bilo treće pa se nadala da će ovoga puta izbjeći jutarnje mućnine. Pogledala je u svoj rad i ono što je trebalo izgledati na čičak ali je više ličilo na bodljikavu grančicu. Dovoljno slično. Pogled joj je zastao na njezinom prstenu. Zajedno su ga potražili i uzeli sa mjesta ispod kamena sa krugom na njemu. Connor se spustio na jedno koljeno i obećao joj mjesec i zvijezde i svaki dan u Camochlinu dok ne ostare zajedno, nakon čega su po zadnji puta vodili ljubav na njihovom skrivenom mjestu. Uzdahnula je, osjećajući se sretno ali i plačljivo. Pogledala je u žene koje su bile s njom. Claire je podigla pogled sa svog veza te joj se nasmijala. Maggie je zastala iza Davine da pogleda u njezin rad, kimajući da je dobro pa nastavila ljuljuškati Abigail, kći Roba i Davine, u svojim rukama. - Pa,- rekla je, promatrajući Mairin rad, - barem si naučila kuhati.- Mairi je na trenutak primjetila Isobelin pogled u nebesa, nakon čega su se njih dvije nasmijale. Dragi Bože, tko bi rekao da će ona i Isobel Fergusson postati tako dobre prijateljice? Kada se vratila kući i saznala da se Tristan oženio kćerkom našeg najvećeg neprijatelja, nije dva dana pričala sa svojim bratom. Međutim, ubrzo nakon toga ju je Isobel pridobila tako što joj je rekla da ju nije nimalo briga ako joj se ona sviđa ili ne – pa joj ponudila da je nauči kuhati. Mairi je pogledala u Isobelin ogroman trbuh pa osjetila trunku ljubomore što njezina šogorica nije imala mučnine sa svojom bebom, ili sinom prije nje. Mairi je nakon toga okrenula pogled prema majci koja je na glas čitala jednu od svojih knjiga te na bebu u njezinom naručju koja joj je pokušavala istrgnuti knjigu iz ruke. Njezina kći Caitrina bila je još uvijek premala da bi razumjela bakine priče o ljubavi i časti, kao i ostala njezina unučad, ali nju to nije zaustavilo od čitanja. Baš je voljela biti kod kuće, okružena ljudima koje najviše na svijetu voli. Voljela je Ravenglade sa visokim kulama i tornjevima i ogromnim zelenim poljima. To je bio njezin dom. Gdje god da je Connor bio, bio je i dom. Ali Camlochlin... Obrisala je prokletu suzu s oka i šmrcnula baš kada su se vrata otvorila pa su muškarci ulazeći unutra zaprijetili iscjediti joj sve suza koje ima. Otac joj je unio miris vrijeska, čist, pun, svjež i tako poznat. Pogledao ju je spuštajući se da poljubi svoju ženu pa joj namignuo. Rob je ušao poslije njega, svađajući se s Tristanom, koji je nosio svog sina u jednoj i Robovog najstarijeg u drugoj ruci. Nasmijao se svima, pokazujući da ga nije briga tko je u pravu. Samo je uživao nervirati Roba. Colin je slijedeći ušao, vrativši se iz Engleske na dva tjedna. Mairi mu se nasmijala, odlučivši da mu ni ta jakna niti mašna ispod brade ne mogu sakriti kako je rođen i odgajan u gorju. Nakon njih su ušla, polagano kao i uvijek, dvojica radi kojih se Mairi skoro rasplakala. Njezine suzne oči promatrale su suprugove mišićave noge, tartan opasan
Klub Brbljivica
oko pasa i njihovog dvogodišnjeg sina koji se meškoljio na njegovim ramenima. Connor se nasmijao na njezine suze, znajući već sada jako dobro da dolaze duboko iz nje. Tikvan je uživao što se ona u ovom stanju ne može kontrolirati. Još uvijek ju je znao jako iritirati, ali je sumnjala da to radi jer se voli svađati s njom. Spustio je njihovog sina i gledao kako Malcom trči prema njoj. - Mama, tata će ti sagraditi kuću a ja ću pomagati! Rekao je da mogu! Spustila je igle pokraj sebe i podigla svoj najstarijeg sina u krilo.– Stvarno? A gdje bi ta kuća trebala biti?- Mairi je pratila njegov pogled prema Connoru koji joj je prilazio. - Mislio sam da bi dobro mjesto bilo odmah ispod padina Bla Bheinna. Ovdje? U Camlochlinu? Gdje joj je po prvi puta rekao da ju voli? Napokon je potop započeo. Kvragu.
KRAJ Obrada i prevod: Klub Brbljivica