Unesco 1 d

Materijalna i nematerijalna Hrvatska baština pod zaštitom UNESCO-a

1.d, Gimnazija Bjelovar

ožujak/travanj 2015.

LARA BRUSAČ LOVRO BRZOVIĆ ANTONIO BUHIN BORNA CAFUK FILIP CUPAN LUCIJA ČURLIN MARIJA ĆORIĆ GAŠPAR DONČEVIĆ NIKŠA GRBANOVIĆ MATEJ JANDROKOVIĆ DOMAGOJ KILIĆ KLARA KOŠČEVIĆ JOSIP KRASNIĆ ANDRO MAGAŠ KLARA MENDAŠ IVAN-SEBASTIJAN OSMAN LORA PARIPOVIĆ KATARINA PAVLIĆ DOMAGOJ PETAK PATRIK POSAVAC IVA STANKOVIĆ LOVRO ŠTEFANAC FILIP TEREK LUCIJA TOMŠIĆ MARTINA TRBUŠIĆ LUCAS TRGOVAC PATRIK VUKOVIĆ SARA ŽITNJAK

Materijalna baština

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCA

DIOKLECIJANOVA PALAČA Dioklecijanova palača je antička palača cara Dioklecijana u Splitu. Oko 300. godine podigao ju je rimski car Dioklecijan i u njoj boravio nakon povlačenja s prijestolja (305.) do smrti (316.).

Sagrađena je u uvali poluotoka 5 km jugozapadno od Salone (Splita), glavnoga grada provincije Dalmacije. Ostaci palače danas su dio povijesne jezgre Splita koja je upisana na UNESCO-v popis baštine u Europi još 1979.godine.

Dioklecijanova palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture ne samo po očuvanosti pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i po nizu originalnih arhitektonskih formi koje navještaju novu ranokršćansku, bizantsku i ranosrednjovjekovnu umjetnost.

Nastala je kao rezultat careve težnje da, u svom rodnom kraju, na obali Jadranskog mora, u provinciji Dalmaciji, samome sebi sagradi ljetnikovac u kojem će provesti starost. Dodatni razlog vjerojatno je bilo izobilje kvalitetnog kamena za gradnju, blaga klima te izvori termalnih voda koje obiluju sumporom, a koje su caru trebale olakšavati staračke tegobe.

http://bit.ly/1EzDgNy http://bit.ly/1NJwebz http://bit.ly/1MsV1yY

Martina Trbušić 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESC-a

Dubrovačke zidine Povijest Dubrovačke gradske zidine su sklop utvrda koje okružuju stari dio grada Dubrovnika. Građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane, zaštićene su kulama.

Izgled Zidine opasuju grad u obliku nepravilnog višekutnika, s kulom Minčetom na najvišem sjeverozapadnom kopnenom uglu grada i tvrđavom Sv. Ivana s morske, jugoistočne strane. Jake tvrđave poput Lovrijenca na Pilama i Revelina na Pločama, mada su odvojene od zidina, spadaju u obrambeni sustav.

Zid je na pojedinim mjestima visok 22 m. Tri su ulaza na gradske zidine: na Stradunu kod vrata od Pila, kod Tvrđave sv. Ivana i kod Tvrđave sv.

Luke. Glavni zid ima 14 četverouglastih kula, 2 okrugle kule, 2 ugaone utvrde i 4 bastiona.

Kula Minčeta Kula Minčeta je utvrda na sjeveru gradskih zidina, monumentalna je i okrugla, dovršena je 1464. godine, gradili su je brojni graditelji, među njima i Juraj Dalmatinac. Maketu je izradio veliki firentinski graditelj Michelozzo Michelozzi. Povod za izgradnju bila je vijest o padu Carigrada 1453. godine. Nedostajalo je kamena, pa je nađeno da svatko tko dolazi u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča, mora sa sobom donijeti kamen.

Kada je pao Konstantinopol 1453. godine, sagrađena je kula Minčeta.

Zbog tursko-mletačkih ratova sagrađene su kule sv. Ivan, Revelin i bastion sv. Margarete (u Dubrovniku sv. Margarita). Zidine su zbog ratne opasnosti građene velikom brzinom.

IZVOR: http://bit.ly/1b1Usis

Izradio: Filip Terek

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCA

perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu.

Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani primjerak ranokršćanskog slikarstva. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari i Djevica Marija s Isusom u krilu.

U Poreču se nalazi jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju.

Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu ranokršćanske crkve, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.

Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog Korišteni izvori: http://bit.ly/18bw6kt http://bit.ly/1NJwebz

Bazilika izuzetno spaja elemente klasicizma i bizanta. Apsida je bogato ukrašena figurativnim mozaicima koji predstavljaju jedne od najznačajnijih primjera te vrste u Europi.

Sara Žitnjak 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna dobra pod zaštitom UNESCO-a

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku Katedrala sv. Jakova u Šibeniku je najznačajnije graditeljsko djelo 15. I 16. st. na tlu Hrvatske. Gradili su je 105 godina. Građena je isključivo od kamena. Započeta je u venecijskom gotičkom stilu, a završena u stilu toskanske renesanse. Ima oblik latinskog križa.

Njezin oblik je jedinstven.

Snimka katedrale. Posvećena je 1555, a UNESCO-vu listu zaštićenih dobara je stavljena 2000.godne. na vrhu srednjeg praga je Kristovo poprsje, a s desne strane portala dvanestorica apostola. U unutrašnjosti posebnu pažnju zaslužuje krstionica.

Sv. Marko-okrenut prema jugu i moru. Simbol je državnog zaštitnika i predstavnik Mletačke Republike jamac očuvanja slobode i sigurnosti plovidbe na moru Sv. Jakov-Sv. Jakov, okrenut prema istoku i nadolazećoj turskoj opasnosti, držao je u ruci mač, koji danas nedostaje. Zaštitnik Šibenske biskupije, odnosno općenito zaštitnik kršćanske vojske i njezinih hrabrih vitezova, postavljen je na krovu nad glavnim oltarom kao jasan znak spremnosti i upozorenja.

Sv. Mihovil- okrenut je prema sjeveru. Na krovu katedrale kopljem otmjeno probada đavla savijenog u dnu njegovih nogu.

Na vanjskom dijelu su važne glave ljudi, kao i Kristovo poprsje.

Izvori: http://goo.gl/9wol6i , http://goo.gl/pnXhi7 , http://goo.gl/RYZkO8 , http://bit.ly/1x0mR1Y izradila: Klara Koščevič, 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCA

Plitvička jezera Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka krška pojava.

Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite.

Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 9% u Karlovačkoj županiji

Nacionalni park sastoji se od 16 jezera. Jezera se dijele na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak. Donja jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.Jezera natapaju vode Crne i Bijele rijeke s pritoka te Rječica i njene pritoke. Ima mnogo izvora, na kojima voda obilno izvire. To su tipična krška vrela nastala na rasjedima propusnih i nepropusnih geoloških formacija.

Najveće jezero je Kozjak s 81,5 hektara površine, ujedno i najdublje s 47 m. Prošćansko jezero je drugo po veličini i proteže se od juga prema sjeveru u duljini od 2,5 km.

Izradila: Lucija Tomšić, 1.d .

Linkovi: http://bit.ly/1C4XHju

Hrvatska materijalna i ne materijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Starogradsko polje na otoku Hvaru je zaštićeni kulturni krajolik u kojem je antička grčka podjela zemljišta sačuvana do današnjih dana kao sustav putova i terasiranih parcela. Riječ je o najbolje sačuvanom antičkom grčkom katastru na Sredozemlju zbog čega je od 2008. godine 7. hrvatski lokalitet koji se nalazi na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine.

Položaj i karakteristike Starogradsko polje je najveća plodna ravnica na svim Jadranskim otocima.

Nalazi se u središnjem dijelu otoka Hvara, između Staroga Grada i Vrboske.

Zaštita Značaj Starogradskog polja prepoznat je 1993. godine kada je zaštićeno kao arheološka zona. Sljedeći stupanj zaštite postavljen je 2005. godine kada je preventivno zaštićeno kao kulturni krajolik.

Arheološka baština Jedno od značajnijih nalazišta je grčka kula na položaju Maslinovik, na sjevernom dijelu polja.

Povijest istraživanja Najstariji dokument koji spominje antičke ostatke u Starogradskom polju je Hvarski statut iz 1331. godine. U njemu se detaljno opisuju granice polja i stari i zidovi.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Starogradsko_polje http://bit.ly/1C6uuWM http://bit.ly/1MrsDeR http://bit.ly/1EzFf4i

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Dvorac i kula okruženi zidinama čine najbolje sačuvani romaničko-gotički grad, koji je ujedno i uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Najpoznatija je trogirska katedrala s portalom Majstora Radovana, ali veliki značaj imaju i utvrda Kamerlengo, kula Svetog Marka, te brojne druge znamenitosti koje vas vode kroz prošlost i vremena Grka, Rimljana i Mlećana.

Specifičnost ovog grada je i to što je jednim djelom smješten na otoku Čiovu te kamenim mostom spojen s ostatkom grada na kopnu.

Stari dio Trogira: Trogirska katedrala (Katedrala Sv. Lovre) i Radovanov portal Velika i mala palača Ćipiko Sjeverna (kopnena) gradska vrata Muzej grada Knežev dvor Crkva Sv. Sebastijana i loža Benediktinski samostan Sv. Nikole Dominikanski samostan i Kažotićeva ulica Crkva Ivana Krstitelja i Muzej sakralne umjetnosti Gradske zidine i južna (morska) vrata Crkva Sv. Barbare (Sv. Martina) Zgrada Osnovne škole Kaštel Kamerlengo Kula Sv. Marka

Godina uvrštenja: 1997. (21. zasjedanje) Vrsta: Kulturno dobro

Iva Stanković

Izvor: http://bit.ly/1KW2x8m Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Trogir#Kultura

Nematerijalna baština

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Bećarac Bećarac je vokalno – instrumentalni napjev popularan na području Slavonije, Baranje i Srijema. Veselog je i vedrog teksta, najčešće prožet alegorijama i metaforama. Naziv potječe od riječi bećar označava mladog neženju, lolu, veseljaka sklonog jelu, piću i ženama.

Sadržaj bećarca je šaljiv. Tema je najčešće ljubavna ili metaforično erotska. Postoje dva tipa bećarca : klasični i bezobrazni. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju.

U bećarcu se obično „natpjevavaju“ dva ili više vodećih pjevača koje prati skupno pjevanje i svirka narodnih glazbala. Bećarac se obično izvodi tako da prvi stih ili dio stiha, koji tvori određenu smislenu tezu, otpjeva jedan pjevač, a potom mu se pridruže ostali

pjevači. Drugi je stih najčešće humorna antiteza prvom stihu, a pjevaju ga obično svi pjevači. Stihovi se često smišljaju tijekom same izvedbe.

Za razliku od drugih tradicijskih slavonskih pjesama, koje se izvode bez sviračke pratnje, bećarac se redovito izvodi uz instrumentalnu pratnju.

Bećarac je kao tradicijski vokalnoinstrumentalni napjev i kao neizostavan dio današnje tradicijske kulture Slavonije, Baranje i Srijema opstao na društvenoj i glazbenoj sceni zahvaljujući organiziranoj djelatnosti amaterskih folklornih udruga i ansambala. „Oj ravnico moje rodno polje tko te znade od bećara bolje…“

Izvori: http://bit.ly/1AizQHq http://bit.ly/1MsToS5 http://bit.ly/1AiFysT http://bit.ly/1KVZdtP Ivan-Sebastijan Osman 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja kompleksan je stil folklorne glazbe kojeg nalazimo i van područja Istre i Hrvatskog primorja, no, upravo je na tom području ono najčešće. U svojoj osnovi se dvoglasje zasniva na imitaciji boje tona koja se kod vokalne glazbe postiže snažnim pjevanjem dijelomice kroz nos.

raznolikosti, no usklađeni završetci ostaju strogo pravilo. Cijelo ovo dvoglasje se izvodi na Istarskoj ljestvici.

Višeglasno sviranje roženica

Ova vrsta dvoglasja se izvodi na narodnom istarskom puhačkom instrumentu poznatom pod imenima roženice, sopile ili sopele.

Dvije roženice su jednake u izradi ali različite u veličini: velika ili debela roženica je duga približno 65cm, a mala ili tanka je duga približno 50cm. Ta razlika ovakvom dvoglasju daje njegov karakterističan zvuk. Često tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i Izvori: http://bit.ly/1AYSCnI http://bit.ly/18OskOo

Napisao i sastavio: Borna Cafuk, 1.d

Ministarstvo kulture, slika „Svirka na sopele“ Video jednog izvođača kako svira obje roženice, što je netipično

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika predstavlja izuzetnu pojavu nematerijalne kulturne baštine, koja je u kontinuiranom povijesnom trajanju od 10. st. do sadašnjeg vremena zadržala svoje tradicionalne i prepoznatljive odlike i vrsnoću izričaja, oblikujući lokalni i nacionalni kulturni pejzaž svestranim pojavnostima, povezujući materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu prožimljujućom duhovnom dimenzijom.

Temeljena na legendi o pojavljivanju svetoga Vlaha radi pomoći Dubrovčanima u obrani protiv napadača, u Festu se uključuju stanovnici grada i okolice, predstavnici države i lokalnih vlasti te predstavnici Rimokatoličke crkve.

Slavlje započinje na Gospu Kandeloru, 2. veljače, svečanom sjednicom Gradskog vijeća i mimohodom Gradske glazbe koja izvodi prigodne koračnice. Zatim se ispred crkve sv.

Vlaha puštaju bijele golubice, simbol slobode i mira, ispred svečeve crkve i uzdiže barjak sv. Vlaha na središnje mjesto u staroj gradskoj jezgri Orlandov stup.

Festa svetoga Vlaha okupi svake godine veliki broj domaćih i stranih gostiju i zasigurno je najvažniji crkveno-svjetovni događaj mjesnog stanovništva, ali i jedinstvena turistička atrakcija koja najbolje oslikava izreku 'Mediteran kakav je nekad bio'.

Preuzeto sa: http://bit.ly/1HPZ7OZ http://bit.ly/1GomL7V Izradio:Josip Krasnić 1.d Festa: http://bit.ly/1H45FLx Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNSCO-a

U vrijeme poklada (od 17. 1. pa do Pepelnice) u Kastavštini desetak grupa muškaraca obilazi svoja i susjedna sela na višekilometarskim ophodima po tradicijskih putovima.

Neki imaju maske, a neki različita oglavlja koja simboliziraju vegetaciju i plodnost. Svi imaju ogrnute naopako okrenute ovčje kože i zvona, po kojima su i prozvani zvončari.

prizvati plodnost krajem zime, ovaj je običaj i danas izuzetno vitalan. Omogućujući interakciju grupe zvončara (i ljudi koji ih prate u ophodu) sa stanovništvom sela kroz koja prolaze, zadržao je i naglasio društveno značenje i funkciju, izuzetno važnu za koheziju sela u kojima se održava, a tako i za međusobne odnose naselja u Kastavštini. Pojedine grupe zvončara i danas odbijaju odlazak izvan vlastite sredine da bi se pokazali u gradskim središtima, dok, istovremeno nastaju i nove grupe zvončara u regiji. Uz ovaj običaj vezana su i specifična jela, rukotvorstvo (izrada maski, oglavlja, zvona), plesovi i različiti oblici društvenog ponašanja.

Njima zvone krećući se na različite načine, što sve iziskuje određeno umijeće i fizičku izdržljivost. Stoga se smatra da ne može svatko biti zvončar.

Premda s jedne strane vidljivo utjelovljuje drevna magijska značenja rituala kojim se trebala

Slični običaji postoje ili su postojali i u mnogim drugim dijelovima Hrvatske: u Istri, u okolici Karlovca, Podravini, Međimurju, Slavoniji, sjeverojadranskim otocima, Zagori i drugdje. Sličnih običaja ima ili je bilo diljem Europe.

IZVORI: http://bit.ly/1MNdUuZn http://bit.ly/1xxCPeX Klara Mendaš, 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

GODIŠNJI PROLJETNI OPHOD KRALJICE ILI LJELJE IZ GORJANA Ljelje su djevojke iz sela Gorjani kod Đakova koje u proljeće, o blagdanu Duhova, odjevene kao kraljice obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitih pjesama i mačevnog plesa.

Dijele se na kraljice i kraljeve; desetak kraljeva nosi sablje i muške šešire ukrašene cvijećem, a upola manje kraljica na glavama, poput mladenki, imaju bijele vijence.

Običaj ne potječe iz turskog doba, kako se često priča, nego iz pradavnih vremena Slavena.

Običaj je u Gorjanima oduvijek nosio samo naziv ljelje, a u novije vrijeme počeli su ga nazivati i kraljice. Naziv kraljice na području Đakovštine koristio se pretežno u srpskim selima, a koristili su ga i u hrvatskim selima u drugim područjima Slavonije, Srijema, Baranje i Bačke. Danas ga, kao općeniti naziv za ovu skupinu običaja, i u Gorjanima nazivaju kraljice. U Gorjanima su kraljice djevojke koje obnašaju jednu od uloga u samom običaju ljelja.

Iz šireg repertoara kraljičkih tekstova odabiru pjesme primjerene obitelji koju posjećuju; najčešće pjevaju djevojci, mladiću ili mladoj nevjesti. Zatim kraljevi izvode ples sa sabljama, a kraljice pjesmom komentiraju plesne figure.

Za razliku od nekadašnjih ljelja, koje su tijekom 20. stoljeća imale više pauza i običaj se rijetko izvodio više uzastopnih godina, u novije vrijeme, otkako je obnovljen, običaj se održao na blagdan Duhova svih deset puta u deset godina.

Današnji izgled običaja (2002.-2011.)

Malo je onih koji su vjerovali da će se običaj ikada ponovno pokrenuti, ali to se dogodilo 2002. godine i nastavio se održavati svake godine do danas. Običaj je obnovljen na inicijativu tadašnje voditeljice KUD-a „Gorjanac“ – Marije Bučanović, uz potporu tadašnjeg predsjednika KUD-a – Karla Šipoša, ostalih članova društva i mještana Gorjana.

Običaj održavaju članice i članovi KUD-a „Gorjanac“.

Slijedi narodni ples uz pratnju glazbenika, kojemu se mogu pridružiti i ukućani. Nakon što ih počaste hranom i pićem povorka odlazi u drugu kuću.

Drugoga dana Duhova odlaze u susjedno selo ili obližnji gradić. Na kraju slijedi zajednička gozba i zabava kod jedne od sudionica.

Izvori: http://bit.ly/1Cww26d, http://bit.ly/1y3RJ2e , http://bit.ly/1H44ko1 http://bit.ly/1GKmOtg, IZRADIO: Domagoj Kilić, 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a 11. ožujka 2015.

KLAPA Klapa je skupina od 5 do 8 pjevača koji izvode klapsko pjevanje. U početku klape su bile samo muške, a kasnije su uvedene ženske i mješovite klape.

Klape danas izvode tradicionalne i nove skladbe. Danas su klape brojnim društvenim i kulturnim događajima u Hrvatskoj i među Hrvatima vrlo važnim dijelom. Jedan od najpoznatijih klapskih nastupa svih vremena je nastup klape Cambi na sprovodu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Klapa Intrade i Tomislav Bralić Klapsko pjevanje je iznimno medijski popularizirao omiški klapski festival. Kasnije se broj klapskih festivala i susreta povećao, tako da danas imamo susrete klapa u Buzetu, Dubravi, Kaštelima, Murteru, Splitu, Strožancu, Srinjinama, Senju, Stobreču, Klisu , Zagrebu i drugdje.

Omiški klapski festival http://hr.wikipedia.org/wiki/Klapa http://bit.ly/1C4TAUt

Mješovita klapa Klapsko pjevanje Klapsko pjevanje je tradicionalna hrvatska vokalna glazba podrijetlom s juga Hrvatske (Dalmacija), najviše iz primorskih i otočkih krajeva.U prosincu 2012. god. UNESCO je uvrstio klapsko pjevanje na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Pjeva se višeglasno, bez pratnje glazbalima. Izvorno se pjeva "na uho", što znači da nema voditelja. Pjesmu povede najviši glas, a zatim se uključuju i ostali pjevači, pjevajući istovremeno s vodećim glasom. https://www.youtube.com/watch?v =bB_KhpennuM Klapa Intrade Zora bila Izradio: Domagoj Petak 1.d

http://bit.ly/1D58rzR http://bit.ly/1Bwsl3p

Hrvatska materijalna i nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a

Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu Mediteranska prehrana

na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa, uvjetovana je ekološkim, klimatskim, povijesnim i kulturnim čimbenicima Mediterana. Ta vrsta prehrane, kao i u ostalim zemljama na području Mediterana, očituje se u Hrvatskoj u društvenoj, duhovnoj i materijalnoj sferi svakodnevnog života, te u običajima životnog i godišnjeg ciklusa.

Mediteranska prehrana temelj je identiteta ljudi koji žive na tom prostoru, te je tekovina raznih kultura i utjecaja, koje se kontinuirano prenose s koljena na koljeno. Ujedno je i jedinstvena zbog oblikovanja kulturnog identiteta svojstvenog za hrvatski Jadran, njegove obale, otoka i dijela zaleđa, što se ponajviše očituje u običajima i obredima te govoru.

Preuzeto sa: http://bit.ly/1Gob7pX

Vezanost uz prirodu i prirodne izvore hrane važna je karakteristika te prehrane, a ribarstvo i poljoprivreda kao osnova te prehrane važno su polazište za daljnje razvijanje tog geografskog područja u smjeru očuvanja prirodne baštine i jačanja gospodarstva. Raznovrsna znanja i umijeća povezana s prehranom na hrvatskom Jadranu potrebno je očuvati i prenijeti novim generacijama kako se ne bi izgubila uslijed suvremenog načina života.

Hrana je bitan dio brojnih svečanosti i događanja, te u novije vrijeme i dio turističke ponude koju je potrebno kvalitetno razvijati zbog dugoročnog utjecaja na spomenuto područje.

Mediteranski model prehrane osnova je cjelokupnoga kulinarskog sustava obale, otoka i dijela zaleđa.

Međusobna veza prirodnih resursa i ljudskih potreba te posljedično i ljudske vještine, odražava se na prehrani stanovnika. Život u suglasju s prirodnim blagodatima osnova je takvog života i prehrane. Prehrana se razlikuje među pojedinim mjestima i društvenim slojevima, a može se podijeliti na i težačku ili na njihovu kombinaciju, što je vrlo čest slučaj na otocima.

Izradio: Lovro Brzović, 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske Licitar je šareno ukrašeni kolač od slatkoga tijesta kakav se tradicionalno proizvodi u središnjem i nizinskome dijelu Hrvatske.

Umijeće izrade medičarskih proizvoda pojavilo se u pojedinim europskim samostanima tijekom srednjeg vijeka, a kada je stiglo u Hrvatsku postalo je i obrt.

Obrtnici medičari, koji također proizvode med i svijeće, radili su u području sjeverne Hrvatske. Proces izrade medičarskih proizvoda zahtijeva vještinu i brzinu.

Recept je isti kod svih proizvođača.

ukrašeno imenima mladenaca i datumom vjenčanja. Običaj darivanja licitara, kojim mladić djevojci iskazuje svoju privrženost i ljubav, duboko je ukorijenjen u hrvatskoj kulturi jednako kao i ukrašavanje božićnog drvca sitnim licitarima.

Kroz stoljeća umijeće se prenosi s generacije na generaciju, u početku muškarcima, a danas i ženama. Licitar je postao jednim od najprepoznatljivijih simbola hrvatskog identiteta.

Licitar se oblikuje modelima, peče, suši i boji raznim jestivim bojama. Svaki obrtnik ukrašava licitar na poseban način, često sa slikama, malim zrcalima i stihovima ili porukama. Licitarsko srce je najčešći motiv, i često se priprema za vjenčanja,

IZVOR: http://bit.ly/1aJAHw4 http://bit.ly/1N8qFpv http://bit.ly/1CnqZoS Izradila: Lucija Čurlin, 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore jedinstveno je po načinu izvođenja. Izvodi se bez glazbene pratnje ili neovisno o njoj, a tada se ona izvodi svirkom u tradicijske instrumente (diple, mijeh) ili pak, u malim skupinama, potresanjem glasa (npr. ganga, rera, vojkavica). Može se plesati u kolu, u parovima ili miješano.

Na širem području Hrvatske izvodi se isključivo u kolu, pa je zato upravo izvedba kola na području Dalmatinske zagore specifična u odnosu na šire područje.

U drugim selima Dalmatinske zagore zadržao se još uvijek stariji način spontanog izvođenja koraka i figura prema kojima su kola u pojedinim selima međusobno razlikuju.

Nijemo se kolo izvodi i danas u spontanim situacijama o pokladama, na sajmovima i blagdanima (dernecima) i u svadbama.

U nijemom kolu svaki plesač izvodi svoj korak, poskakujući u zatvorenom kolu ili hvatajući se u par, šećući neko vrijeme i vodeći svoje partnerice. Zatim opet snažno poskakujući s jedne noge na drugu, povlači istovremeno partnerice, naizgled bez određenih pravila, spontano, ovisno o raspoloženju i trenutnoj želji za isticanjem pred drugima ili želji za zajedničkim snažnim i impresivnim kretanjem kola kad se hvata s ostalima u to šuplje kolo.

Izvor: http://goo.gl/faIs82 http://goo.gl/faIs82

Od 1984. održava se u Metkoviću smotra folklora cijele Dalmacije Na Neretvu misečina pala, na kojoj nastupaju kulturno-umjetnička društva svih lokalnih zajednica u Dalmaciji (otoci, obala i Dalmatinska zagora).

Izradila: Marija Ćorić

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

PROCESIJA ZA KRIŽEN NA OTOKU HVARU Procesija Za Križen jedinstveni je obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i kulturnog identiteta stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. U noći s Velikog četvrtka na Veliki Petak procesija povezuje 6 mjesta otoka: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Istovremeno iz šest župskih crkava (u 22 sata) započnu ophodi na čelu sa križonošom koji nosi križ u znak molbe ili zahvalnosti, kao vlastiti ili obiteljski zavjet.

Slijedi ga izabrana pratnja u bratimskim tunikama te mnoštvo vjernika i hodočasnika, zaustavljaju se u crkvama i kapelicama ostalih mjesta gdje ih dočekuju svećenici da bi se pred jutro vratili u svoju župsku crkvu. Procesija je iznimna je po svom trajanju i po naglašenom pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode bratovštine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači,kantaduri. .

Put koji vodi od crkve do crkve osvjetljava se svjetiljkama i spužvama namočenim u parafinsko ulje, a na prozore kuća ljudi stavljaju svijeće. Procesija Za Križen jedan je od 13 fenomena hrvatske kulturne baštine koji se od 2009. godine nalazi na UNESCO-ovoj listi nematerijalne kulturne baštine svijeta, a ove godine održat će se 17. travnja.

Nastanak procesije se veže uz raspelo Svetog križića koje se od 1510. godine čuva u hvarskoj katedrali. Prema zapisima u arhivu, križić je 1510. bio na čuvanju u kući Nikole Bevilaque.

U vrijeme nemira između pučana i plemića, 6.veljaće 1510. križić je prokrvario. Tada na Hvaru počinje intenzivno štovanje križa.

Slika prikazuje oltar hvarske katedrale u kojoj se čuva raspelo Svetog Križića.

Preuzeto sa: http://bit.ly/1DjnzIH http://bit.ly/1HPXW1P Oltar hvarske katedrale: http://bit.ly/1CUgIUK

Izradio: Nikša Grbanović 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Hrvatska materijalna i nematerijalan baština pod zaštitom UNESCO-a

Sinjska alka

Sinjska alka

je hrvatska viteška igra. Održava se svake godine u nedjelju u prvoj trećini mjeseca kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715. Na taj dan je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika. Alkari jašući u punom trku nastoje pogoditi kopljem alku obješenu na konopcu razapetom preko trkaće staze na visini od najmanje 3,2 m.

Alka je sastavljena od dvaju koncentričnih željeznih obruča promjera 12,7 cm i 3,36 cm. Obruči su međusobno spojeni trima prečkicama, tako da je razmak među obručima podijeljen na jedan veći i dva manja pregratka.

Utrka se odvija pojedinačno i počinje na 180 m od alke, a završava na 100 m iza nje i ponavlja se tri puta. Alkar koji kopljem dugim najmanje 2,75 m pogodi “u sridu” alke, dobiva tri boda (“punata”).

Svaki pogodak "u sridu" slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz "mačkula" - starinskog topa. Pogodak u gornji pregradak vrijedi 2 boda, a pogodak u jedan od donjih pregradaka 1 bod.

Ako dvojica ili više natjecatelja postignu isti broj bodova, natjecanje nastavljaju oni sami sve dok jedan ne postane pobjednik. Taj dio natjecanja naziva se pripetavanje.

Preuzeto sa: http://bit.ly/1AiKNsH Sinjska alka: http://bit.ly/1NJzp3d Izradio: Patrik Vuković 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Drvene dječje igračke Umijeće izrađivanja drvenih dječjih igračaka razvilo se u 19. st. na području Hrvatskog zagorja, i još uvijek se zadržalo u pojedinim selima (Laz, Stubica, Tugonica, Marija Bistrica). Na UNESCO popis nematerijalne baštine uvršteno je 2009.

Postoji oko 50 modela drvenih igračaka, uključujući klepetaljke, svirala, tamburice, drvene životinje, namještaj za lutke te modele automobila.

Način izradbe ovih igračaka prenosio se iz generacije u generaciju – igračke koje se danas izrađuju gotovo su identične onima koje su izrađivane prošlog stoljeća. Najčešće ih izrađuju muškarci, a oslikavaju žene. Kao materijal za izradbu koristi se meko drvo, kao što su vrba, lipa, bukva i javor. Oslikavaju se ekološkim bojama, najčešće crvenom, plavom, bijelom ili crnom bojom i ukrašavaju cvjetnim i geometrijskim ukrasima.

Izvori: http://goo.gl/6C61aw http://goo.gl/BnvBg5 http://goo.gl/FsA9as

Igračke se prodaju na sajmovima, crkvenim svečanostima, na tržnicama, a najviše u svetištu u Mariji Bistrici. Čuvaju se i u muzejima.

izradila Lara Brusač

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom

Čipkarstvo kao specifičan oblik tekstilnog rukotvorstva svoje korijene nalazi u rudimentarnim zahvatima – različitom preplitanju niti. Njegov predmet izrade je ukrasna tvorba čipka. Dvije osnovne tehnike izrade čipke su šivanje iglom i preplitanje niti pomoću batića. Vrijeme nastanka prave čipke je renesansa, razdoblje kada se u oblikovanju tekstila traži nova ljepota u jednostavnosti i čistoći bjeline.

Razlika između čipkarstva europskih zemalja i onog na prostoru naše zemlje su njezini stvaratelji. U Europi je izrada čipke bila u rukama ženskih crkvenih redova, građanstva i plemstva, dok se u Hrvatskoj njihovim posredstvom prenosi u ruke seoskih žena u manjim ruralnim sredinama.

Danas u Hrvatskoj postoje tri glavna centra izrade čipke, čije se djelovanje nastavlja na višegodišnju tradiciju čipkarstva. To su: Lepoglava u Hrvatskom zagorju sa čipkom na batiće, a na Jadranu Pag sa čipkom na iglu, i Hvar sa čipkom od agave.

Izvori: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5228 http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=2582

Baština na listi čekanja

Dvorac Veliki Tabor

Veliki Tabor jedan je od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Gradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793.g. Najstariji dio kompleksa je središnja utvrda koja je imala stambenu i obrambenu funkciju.

Park prirode Lonjsko polje Park prirode Lonjsko polje najveće je zaštićeno močvarno područje u cijelom dunavskom porječju. Nalazi u aluvijalnoj ravnici rijeke Save u središnjem slivu rijeke Save, između gradova Siska i Stare Gradiške. Čine ga tri polja: Lonjsko, Mokro i Poganovo. http://bit.ly/1H1F16Y http://bit.ly/1CsApEg http://bit.ly/1N8tve7

Ubraja se među najugroženije močvarne dijelove u svijetu, iako ga štiti Ramsarska konvencija od 3. Veljače 1993. godine.

Velebit

Velebit ili velebitski masiv je najduža (145 km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km2, a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m).

Pripada Dinarskom gorju. Pruža se uzduž Velebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča.

Antonio Buhin 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Zadarski biskupski kompleks Biskupski kompleks u antičkom Jaderu (Zadar) nastao je na dijelu rimskoga foruma i građevina s njegove sjeverne strane. Jezgra, odnosno zametak čitava kompleksa jest oratorij (domus ecclesia). On je nastao na prostoru triju taberni na forumu, vjerojatno već u prvoj polovici 4. st. Radi se o tipu manje dvoranske bogomolje (unutrašnje veličine 17 x 11 m) s upisanom klupom za kler apsidalmog oblika na začelnoj strani. Prostor oratorija bio je podijeljen na dva dijela. Pronađeni ostatci omogućili su upoznavanje ne samo tlorisnog izgleda oratorija već i njegovu visinu i razinu krovnog vijenca, tzv. gabarite cijele građevine.

Mali Ston Mali Ston je naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u općini Ston. Mali Ston leži u maloj, razvedenoj uvali Malostonskog zaljeva, 2 km sjeveroistočno od Stona, tik uz pelješku cestu i na padinama Bartolomije. Naselje su u 14. stoljeću osnovali Dubrovčani, koji su sagradili zidine pravokutnog oblika oko naselja s kopnene i s morske strane. Na južnoj strani u 14. stoljeću započeta je gradnja tvrđave sa pet kula nazvane Koruna. Od tvrđave se proteže Veliki zid s odvojkom do tvrđave Podzvizd sagrađen u obrambene svrhe u 14. stoljeću. Zid je dugačak 5,5 km i ojačan je sa 40 kula i 7 stražarnica.

Impresivna duljina zida razlog je što je on u svijetu poznat kao 'europski kineski zid'. U sredini naselja nalazi se crkva također iz 14. stoljeća. Gradnja zidina je dovršena 1359. godine.

Malostonska luka je građena u 15. stoljeću po uzoru na dubrovačku staru gradsku luku, pa je valobran sagrađen u moru ispred luke, jednako kao i u dubrovačkoj staroj gradskoj luci.

Tvrđa u Osijeku Osječka Tvrđa barokni je grad-tvrđava 18. stoljeća, nastao transformacijom zatečenog starijeg povijesnog grada koji je stajao na ključnom strateškom prijelazu preko rijeke Drave. Prvi je novi grad-tvrđava nastao u velikom strateškom sustavu baroknih utvrđenih gradova na granici prema Osmanskom carstvu kojega je od 1712. godine koncipirao i izgradio princ Eugen Savojski.

Stari grad Varaždin

Najveća znamenitost Varaždina je tvrđava zvana Stari grad. Nalazi se na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre, a danas je u njoj smješten Gradski muzej Varaždin. Tvrđava se prvi put spominje u 12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana. Krajem 14. stoljeća dolazi u vlasništvo grofova Celjskih koji je pregrađuju u gotičkom stilu. Iz tog vremena potječe središnji četverokutni objekt, oko koje su se izvorno nalazile drvene palisade. Najveći zahvat tvrđava doživljava u 16. stoljeću, kada je pregrađena u suvremenu renesansnu fortifikaciju.

Izvor : http://bit.ly/1H1FENM , http://hr.wikipedia.org/wiki/Tvr%C4%,http://bit.ly/1DJ0Fwi , http://bit.ly/1Gomq5a, http://bit.ly/1PjaILz , http://bit.ly/1JnGbrY, http://bit.ly/1Goo3Q5

Izradio:Filip Cupan 1.D

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Lubenice

Pustinja Blaca

Lubenice je jedna od 4 najvažnijih utvrda na otoku Cresu. Potvrđeno je da je bila i u vrijeme brončanog i željeznog doba. Tamo su pronađeni sarkofazi, stari egipćanski zapisi, kovanice i nakit. Danas grad ima samo 40 građevina u kojima živi 24 stanovnika.

Ispod Krških špilja Vidove Gore na južnoj obali otoka Brača, nalazi se nekoliko samostana osnovanih za vrijeme renesanse. Svi su naseljeni od 1512. g., a naselili su svećenici iz Poljica. Kasnije 1551. g. su došli dva glagoljaška redovnika i osnovali još jedan samostan. Samostane se održavali generacije redovnika sve do 1963.g.

Primoštenske gorice

Motovun

Bucavac Veliki se nalazi 3km južno od Primoštena i obuhvaća površinu od 184,000 m2. Sastoji se od 56 geodetskih zemljišta od koji je najveći veličine 2x6 m. Svako zemljište je odvojeno malim kamenim zidom, da bi spriječili odrone. Ovo područje su iskorištavali Iliri za uzgajanje vina od 8.st .pr. Kr. Bucavac Veliki je ostao očuvan od vremena kada je prvi put bila sagrađena.

Grad Motovun je smješten u središnjoj Istri na uzvisina iznad doline rijeke Mirne. Od 1278 do 1797 bila je pod Mletačkom vlasti. Sastoji se od 3 dijela odvojena zidinama. Najstariji dio grada ima ujedno i najbolje očuvane zidine. U tom dijelu grada nalaze se četvrtasti tornjevi. U središte grada ulazi se kroz velika vrata ukrašena gotičkim motivima.

Gašpar Dončević, 1.D Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a http://bit.ly/1OfeIyJ http://bit.ly/1d0W9xA http://bit.ly/1aSReNA

http://bit.ly/1Hm4fgQ http://bit.ly/1yTqI2f http://bit.ly/1zMZeWV

http://bit.ly/1Ed3Uus http://bit.ly/1HmcJEP

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Povijesni grad Korčula

Korčula se sastoji od 5 naselja: grad Korčula, Čara, Pupnat, Račišće i Žrnovo.

Grad Korčula nalazi se na sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule. Spomenimo samo Statut grada i otoka Korčule, jedan od najstarijih pravnih dokumenta u ovom dijelu Europe, nastao u 13. st.

Njime se regulirao život u srednjevjekovnom gradu, izgrađenom po strogim regulama srednjevjekovnog urbanizma.

Nacionalni park Kornati i Park prirode Telašćica Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe otoka Kornati u hrvatskom dijelu Jadrana u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u Šibensko-kninskoj županiji. Nacionalnim parkom je proglašen 1980. i tada je stavljen pod zaštitu. Obiluje prirodnim i kulturnim posebnostima.

Stećci- srednjovjekovne grobnice Srednjovjekovni nadgrobni spomenici ili stećci predstavljaju svakako najzanimljiviju i najznačajniju pojavu u umjetnosti stare Bosne. O Stećcima i njihovoj umjetnosti napisana je obimna literatura veća nego o bilo kojoj drugoj kulturno-umjetničkoj pojavi, pravcu ili školi u našoj starijoj povijesti.

Mletački radovi obrane između 15 i 17 stoljeća Sustav se sastoji od mletačkih dijelova obrane između 15. i 17. stoljeća je predložila imenovanje serijskog transnacionalnog popisa svjetske baštine; to je predstavnik složenijih obrambenih sustava, projektiran i izgrađen od strane Serenissime Republike Venecije kako bi kontrolirali svoje teritorije i poslovne putove prema istoku.

Izvori: http://goo.gl/SFym71, http://goo.gl/UBtynS, http://goo.gl/UDoAIv, http://goo.gl/JT61Fn Izradio: Matej Jandroković 1.d

Hrvatska materijalna i nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a

Ostale znamenitosti u Hrvatskoj

Ostale povijesne građevine

Dvorac Trakošćan Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.

Više je puta proširivan i dograđivan.

Znatnije dograđen 1592., kada Draškovići podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). U to se doba dograđuje kat, povisuje središnja kula i oblikuje dvorište s arkadama.

Ponovno se dograđuje tijekom 18. st., kada kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula.

Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine.

Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom.

Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.

Od 1953. u dvorcu je stalna muzejska postava, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz razdoblja obnove sadrži vrijedne primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta. Dvorac je u vlasništvu Republike Hrvatske.

izradio:Lovro Štefanac,1.D http://bit.ly/1JK9XHt http://www.trakoscan.hr/

Ostale povijesne građevine

Otok Visovac Visovac je otok u istoimenom jezeru na području nacionalnog parka Krka, na samoj padini Miljevaca. Od Drniša je udaljen 10 minuta vožnjom automobila.

Na otoku se nalazi crkva iz 17. stoljeća i franjevački samostan. Najstariji očuvani dijelovi kompleksa su bunarska kruna iz 14. stoljeća, te dijelovi samostanskog klaustra iz 15. Stoljeća.

Ostaci Mitreuma i starokršćanske bazilike svjedoče o vjerovanjima u davnim vremenima, starohrvatski poganski grobovi o prvim tragovima Hrvata, a stara romanička crkva Sv. Ivana Krstitelja o organiziranoj srednjovjekovnoj župi.

Usred jezera rijeke Krke, nakon njezina mučnog proboja, smjestio se otočić i na njemu drevni samostan – Visovac. Gore beskrajni obzor, plavetnilo u koje se zabadaju sive klisure, kamen protkan zelenim krošnjama stabala, a u sredini glatka plavozelena površina vode s odsjajem vrba, čempresa i jablana.

Nije čudno da se na tom osamljenom otočiću začela spokojna , usrdna molitva tihih eremita i priprostih franjevaca, koji su stoljetnim marom oplemenili svoje obitavalište, davši mu za uzdanje pečat duhovnog blagostanja.

Što je ostalo od slave i moći starih Bribiraca? Kamena akropola na kojoj su bile crkve Sv. Spasa, Sv. Ivana i Sv. Marije uz franjevački samostan... Rimske i srednjovjekovne ruševine, zahvaljujući najviše arheolohu Stjepanu Gunjači, otkapaju se i otkrivaju bujnost života na tom području...

Visovac, okružen mirnoćom i tišinom, kao da je stvoren za godinu kušnje, zato se novicijat od g. 1568., uz male prekide održava na njemu. Kroza nj je prošla legija mladih franjevaca, kasnijih župnika, lektora, skromne braće. Ima jako puno ostataka i spomenika na samom otoku, ali i u cijelom tom kraju otoka Visovca. http://hr.wikipedia.org/wiki/Visovac http://www.vistanature.com/visovac-islandcroatia/ http://bit.ly/1Di0THr

Izradio: Lucas Trgovac, 1.d

Ostale povijesne građevine

Pulska arena Amfiteatar u Puli ili Pulska Arena (u narodu poznata i kao Divić-grad) najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj.

Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu. Iznenađujuće je da Arena kao neosporno kulturološko blago Hrvatske, ali i svijeta još nije na Popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Hrvatska je Arenu dva puta kandidirala za Listu, a potom povukla kandidaturu.

Izgled građevine Zidni plašt s velikim polukružnim otvorima izgrađen je od domaćeg vapnenca. Unutarnji dijelovi temelja, koji nisu bili vidljivi, kao i zidovi

unutrašnjih tehničkih hodnika, prolaza i stepeništa, bili su građeni od sitnog kamenja vezanog žbukom, s ožbukanom površinom. Kamen za gradnju amfiteatra dopremao se na gradilište iz kamenoloma oko Pule koji su bili uz samu morsku obalu, jer je velike blokove za gradnju impozantnog gledališta i vanjskog plašta koji je do danas sačuvan bilo najjednostavnije prevoziti morem do pulske luke.

Gradnja Sama gradnja Arene se odvijala u nekoliko faza tijekom 1. stoljeća.

Smatra se da je već u doba cara Augusta na istom mjestu stajala slična,ali manja i pretežno od drva izrađena građevina. Za vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca (Vespazijan, Tit, Domicijan) u drugoj polovici 1. stoljeća Arena je dodatno proširena, a drveni dijelovi su zamjenjeni kamenom, a Arena poprima današnji izgled. .Izradio:Andro Magaš 1.d

http://hr.wikipedia.org/wiki/Amfiteatar_u_Puli http://www.ami-pula.hr/dislocirane-zbirke/amfiteatar/amfiteatar/

Ostale građevine

Veliki Tabor Veliki Tabor je utvrda na sjeverozapadu Hrvatske, u Hrvatskom zagorju u blizini mjesta Desinića, 8 km zapadno od Pregrade, na nadmorskoj visini od 334 m.

Također je prvorazredni spomenik nulte kategorije, jedan je od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova u nas i predstavnik fortifikacijske arhitekture kasnog srednjeg vijeka.

Ulaz u dvorac oduvijek je bio na istome mjestu, samo što je tijekom vremena ulazni dio dvorca najviše dograđivan i mijenjan.

Na prvi kat ulazi se s južne strane, preko trijema mosta što vodi do arkadnog trijema. Prostor prvog kata podijeljen je debljim zidovima na tri velike sobe, dok slabiji zidovi odvajaju na sjeveroistočnoj strani prostor stubišta koje vodi na drugi kat., a sjeverozapadnu sobu dijele na više manjih prostorija. Jedina nadsvođena soba jest sjeverozapadna, u kojoj se nalazi bačvasti svod sa susvodnicama.

Izgled Utvrda je sagrađena na uskom, a dugačkom zaravanku brijega. Prema katastarskoj karti iz 1861. godine cijeli je zaravanak bio ograđen zidom. Ulaz u grad sa zapada branila je kula. Pokraj zida s unutrašnje strane nalazilo se još nekoliko kula i staja prislonjenih uza zid. Na istočnom kraju zaravanka, unutar zida, bila je smještena utvrda. Vanjskog zida i kule danas više nema.

Veliki Tabor, nakon dovršenja druge faze obnove dvorca, otvorio se za javnost u nedjelju, 13. Studenoga 2011., u 12 sati.

Plemićki grad Veliki Tabor jedan je od najznačajnijih spomenika profanog graditeljstva kontinentalne Hrvatske i ima svojstvo kulturnog dobra, najviše nulte kategorije

Izradio: Patrik Posavac, 1.d

http://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_Tabor http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=41082