Behar 83-84 by Bosnjak

ÈASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVI-XVII • 2007./8. • BROJ 83-84 • CIJENA 30 KN

BEHAR

BERIÆET RIJEÈI Tahir Mujièiæ

dolazi tito u zagreb a baba ode u stanicu koja se sada zove postaja zvoni zvono ja bi odma otvorio al ne da nena ka e stani nije dobro zvono kako mo e biti dobro zvono i ono koje nije nije to isto ka e nena ima dobro zvono ima loše zvono a ovo je nikakovo to ti je ono njihovo zvono baba šuti i pakuje košulju u crnu izlizanu aktntašku pa ilete u neseser pa onda tek poistiha ka e neni ne bihuzuri d aba dijete majka spremam se ja veæ odjutros jer vjesnik piše da dolazi a šnjim hrušèov a s ovim opet bulganjin nego daj mi ðulhana i novi safun i dometni mi opatiju da ne bude nenina morava to mi plaho pazi da ne misle kako pušimo isto mislim njihovo mogu li sada otvoriti mo eš ka e baba tu no nena plaèe ðulhana još stavlja jabuku u neseser ja otvaram veselo vrata vrata veselo cvile na vratima drug u crnom mantlu s erolﬂin brkovima ka e

KDBH “PREPOROD”

BEHAR, 83-84 2007./8.

uzmi dru e èebe

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ FADIL HAD IÆ: MOJ ZAGREB NASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROM INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA ARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNE OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU BIBLIOGRAFIJA BEHARA

BIBLIOGRAFIJA

BEHAR BEHAR, dvomjeseèni bošnjaèki èasopis za kulturu i društvena pitanja

KAZALO RIJEÈ UREDNIKA .................................................................................................. 3

Nakladnik: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVIÆ Izvršni urednik: Filip Mursel BEGOVIÆ

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ Sead Begoviæ: Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila ................................... 4 Intervju: Tahir Mujièiæ (razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ..................................... 7 Ervin Jahiæ: Poetski tahiret ili “muslimanske“ pjesme iz vlaške ............................ 17 POETSKI GLASOVI Tahir Mujièiæ: Vlaška 99 ...................................................................................... 20 ŠETNICA METROPOLE Fadil Had iæ: Moj Zagreb .................................................................................... 26

Uredništvo: Senad NANIÆ, Ervin JAHIÆ, Sena KULENOVIÆ, Zlatko HASANBEGOVIÆ, Dino MUJAD EVIÆ, Azra ABAD IÆ NAVAEY

DRAMA Nasko Frndiæ: Ako tra iš – korijeni su u baštini ................................................... 29 Nasko Frndiæ: Bošnjak s fenjerom ili kako su kadije “haagovale“ u staroj Bosni .. 30

Rukopisi i fotograﬁje se ne vraæaju

DERVIŠHANA Filip Mursel Begoviæ: Susret s d elatom uvijek je ivotno produktivan ................ 35

Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godišnja pretplata 90 kn Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godišnja pretplata 18 KM. Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godišnje 36), € 4 (godišnje 24), USA $ 6 (godišnje 36); Kunski iro-raèun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raèun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)

MULTIMONOLOG Senad Naniæ: Kratka povijest islamskog graditeljstva ......................................... 37 IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 38 INTERVJU Šaæir Filandra: Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante (razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ................................................................ 39 BEHAROV LEKSIKON Priredio: Dino Mujad eviæ.................................................................................... 44 PRIÈE Melita Kraus: Prièe iz èarobne torbe ................................................................... 45 Arapske šaljive pripovijetke i basne (s arapskog preveo: Besim Korkut) .............. 55 PISMA Iz korespodencije Alije Nametka ........................................................................ 57 IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 57 PRIKAZI I KRITIKE Ajka Tiro Srebrenikoviæ: Prièati i o(p)stati ........................................................... 58 Sead Begoviæ: Zamišljaju me mekanu... kako vrebam kao zvijer ......................... 60 Sead Begoviæ: Kliktaj u veèeri s Nihadom ........................................................... 60

ISSN 1330-5182

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU Mersija Omanoviæ: Sjeæanja ................................................................................ 61 Ajka Tiro Srebrenikoviæ: enski likovi u romanu Derviš i smrt ............................. 64 Romana Beniæ Brzica: Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) ......... 69 Ivan Majiæ: Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina ................... 73

Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu no i stavovi uredništva.

BIBLIOGRAFIJA Bibliogfraﬁja Èasopisa za kulturu i društvena pitanja Behar (priredio: Zija Sulejmanpašiæ) ............................................................ 76

Tiskano uz ﬁnancijsku potporu iz dr avnog proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Na naslovnoj stranici: Bašèaršijske papuèe

Behar je prvi slavni bošnjaèki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagiæ, a vlasnik Ademaga Mešiæ. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», izvorne i prijevodne knji evne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaèki Behar ocijenjen «najboljim što su Bošnjaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matiènim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebaèkog izdanja bio je knji evnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed draloviæ koji je tu slu bu obnašao do ljeta 2006. godine.

BEHAR 83-84

M. . 389 MAGLAJLIÆ, FRANIN Dina 123 MAHFUZ, Ned ib 181 MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir 257 MALCOLM, Noel 56 MALIÆ, Zdravko 124 MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad 182 MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan 258 MASLIÆ, prof Mubera 12, 57, 259-263, 313-315, 502-503 MASLIÆ- DRALOVIÆ Mubera 431-435 MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman 390 MATHISEN, Ida 125 MATHISEN, Mathis 126 MATVEJEVIÆ, Predrag 58, 59 MAYERHOFER, Th. 574 MEHINOVIÆ, Hasan 13, 211 MEKULI, Esad 140 MIKULIÆ, Planinka 264 MUFTIÆ, dr. Edhem 61 MUFTIÆ, dr. Osman 14, 86, 127, 265, 266, 343, 344, 428, 429, 497-499, 367-369 MUJAD EVIÆ, Dino 183, 345, 430 MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir, 346 MURADBEGOVIÆ, Ahmet 128 MUSLIU, Beqir 140 MUSTAPIÆ, prof. Stanka 267 MUZAFERIJA-BUZA Amira 15 NAMETAK, Alija 184 NAMETAK, dr. Fehim 268 NANIÆ, Faris, 35, 62-65, 239, 269, 356, 357, 509 NANIÆ, mr. Senad 391, 392, 393, 441, 510 NOSIÆ, Ivica 129 NOVAÈKI Zdenko 98 NOVALIÆ Ibrahim 16 NOVALIÆ, dr. Fahrudin 66, 270-281, 434-445, 511-513 NURA, Ganimete 140 OBHOD AŠ, Safeta 185, 186, 282 OBRADOVIÆ, D afer 514, 515 OMERBAŠIÆ ef. Ševko 67, 394-397, 510 OMERIKA Nusret 130, 131 ORAHOVAC, Sait 29 Otvorena stranica 551 PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana 316, 317 PANOPAJ, Shapir 81 PEPIÆ, Adnan 132 PERVIZ, Izet 187, 283 PETRITSCH, Wolfgang 188 PLEŠKO, Hinko 214 PODRIMJA, Ali 133 POLJAREVIÆ, dr. Ale 284, 358 PONGRAC-LADICKI, Matea 18 POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU 341 PRANJIÆ, prof. Kruno 285, 398 PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo 286, 342, 398, 455 PURIVATRA, prof. dr. Atif 68, 516 REBAC, Hasan 312 RICHEMBERGH, Goran Beus 134 RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA 517 RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin 69

BEHAR 83-84

RUMI, D elaludin 399 SALIHBEGOVIÆ, Ahmed 287, 288, 508 SALIHBEGOVIÆ, Melika 135 SARIÆ, Safet 136, 137 SCHWARTZ, Stephen 70 SERDAREVIÆ, Mirza 19 SEVDI (1) i (2) 138 SHKRELI, Azem 140 SILAJD IÆ, Adnan 456 SILAJD IÆ, dr. Haris 71 SINANOVIÆ, Alija 20 SINANOVIÆ, Emsud 139, 189, 289-291 SMAILAGIÆ, Amra 457 SMAILAGIÆ, Nerkez 21, 411, 412, 415, 417, 424, 425, 429, 430, 431, 433, 434, 435, 441-443, 456, 457, 459, 518, 519 SPAHIÆ, mr. Vedad 292, 293 SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro 294-298, 469, 520 Statut KDB Preporod 552 STENOGRAM O PODJELI BiH 550 STRAUSZ, Adolf 190-194 SULEJMANPAŠIÆ, Muhidin 458, 459 SULEJMANPAŠIÆ, Zija 49, 72-79, 195-197, 299-302, 410, 459- 461, 521 SUPEK, akademik Ivan 462 ŠABANOVIÆ, Mesud 198, 199 ŠARIÆ, Muhidin 141 ŠEHIÆ, Sadik 303 ŠENTIJA, Josip 463 ŠIRBIÆ, Mustafa 129, 142 ŠLJIVO, mr. Amila 522 ŠTETIÆ, Rizah 22 TAHIROVIÆ, Nesim 23 TALIÆ, Amir 304 TANER, Zekerija 200, 201 TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso 361, 464, 523 TOPIÆ Sakib 546 TRALJIÆ, Isnam 202 TRALJIÆ M. Sejid 467 TRBONJA Salih 138 TRTOVAC, Dino 24 TUÐMAN Franjo 35, 550 TALUND IÆ Abdulah 143, 403 UJEVIÆ, Tin 144 UJKANI, Qerim, 140 UNKAS, Arnaud 203 USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa 305, 306, 510 VEJZOVIÆ, Fadil 25 VOLJEVICA Ico 26 ZAIMOVIÆ Mehmed 27 ZAIMOVIÆ, Karim 297 ZALIHIÆ, Amir 145-147, 362, 524 ZBIGNIEW, Herbert 148, 149 ZIMA Dubravka 269 ZIMA, Zdravko 525 ZVONIÆ, Zlatko 363 DRALOVIÆ dr. Muhamed: 80, 155, 204, 307-311, 318-336, 345, 396-400, 526-540, 553-554 DRALOVIÆ, Izet 81 DRALOVIÆ, Emir 364, 365

RIJEÈ UREDNIKA

Poštovani transkriptori, tumaèi, menad eri i in enjeri duha Poštovani èitatelji “Behara”! Na trenutak æu odustati od personalnog kazivanja (onog koji ima višak osobnog ja) u ovom uvodniku, uva avajuæi goleme poteškoæe nekih poklonika lijepe rijeèi da proniknu u dubinske slojeve teksta. S velikim æu se naporom prisiliti da progovorim univerzalnim jezikom, onim koji poneki Bošnjaci u Hrvatskoj, sa smetnjama u priopæajnom kanalu, najbolje razumiju. To je suhoparni jezik izviješæa ili upravni govor – govor svakodnevne komunikacije. U njemu nema slobodarskog individualizma pa æe takav Bošnjak, kojemu je potreban tumaè i transkriptor (najbolje da je to eksponent neke moæne politièke stranke) s radošæu èitati èak i velika djela domaæe i svjetske knji evnosti. Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè umjetnièkog teksta u ivati - kada je tekst èist i pregledan poput izviješæa: o vremenskoj prognozi, o susjedovoj nesreæi zabilje enoj u crnoj kronici, a posebno o tuðim rodnim i spolnim igricama. Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè tuðih tekstova osjetiti što su to d ennetski u itci, a d ennetski u itci, kao što znamo, ne mogu biti grijeh. No, individualisti, bez politièkog pokriæa i patronatstva, vole ﬁgurativnost, naprosto vole metamorfoze ovog dunjaluka koji je ili il’ komedija il’ drama. Mo e biti i nešto treæe, a to je onaj naèin poimanja koji obièno zovemo aristokracija duha i što se neminovno odra ava u umjetnosti. Dakle, kod ponekih æe Bošnjaka u Hrvatskoj, hvala dragom Allahu d . š., èitava egzistencija poèivati na kulturnoj baštini koja æe uglavnom upravljati njihovim ivotima. Ništa loše, rekli bismo. Neprestano navoðenje na posebnu vrst takvog u itka oplemenjuje stil ivota i, napokon, pogoduje nastajanju individualista, upravo onih koji vole progovoriti u prvom licu – koji vole biti persone. E, baš takvi nam nisu potrebni! - uzviknuo bi Bošnjak èitaè, koji uz sebe ima pomagaèa transkriptora i tumaèa koji æe mu slikoviti jezik prevesti u jezik stvarnosti – takvi koji nam mute osnovno razumijevanje i izazivaju takozvani kreativni sukob, a na vidjelo iznose stvari koje bi uglavnom trebale biti potisnute. Ono što je potisnuto kad-tad se okreæe protiv nas i prijeti da nas uduši, a to je upravo ono što pri eljkujemo drugome ja, taj neèasni dovod zraka. Ipak, treba priznati da su individualisti i njihove persone omiljeli u društvu, ali samo ako ne diraju u politiku, odnosno, u tumaèe i kreatore naših “malih” ivota. E, pa “Behar” ne dira u politiku pa ne-

BEHAR 83-84

mojte ni vi, poštovani menad eri i in enjeri duha, dirati u “Behar”. Poštujuæi i nadalje univerzalni jezik, onaj koji svi razumiju, “Behar” veæ na prvim stranicama ovog dvobroja donosi, osim uvodnika bez personalnog kazivanja, pjesme i knji evno kritièki portret još jednog individualista - suvremenog hrvatskog i bošnjaèkog knji evnika Tahira Mujièiæa. Iskreno se nadamo da æete u ivati u njegovim novim pjesmama koje se po prvi put objavljuju upravo na stranicama “Behara”. Upozoravam transkriptore i njihove klijente da pritom budu oprezni pri èitanju jer Mujièiæ je osnivaè putujuæeg kazališta Histrion, provokativnog teatra iz kojega se mnogo toga podvalilo cenzorskim ušima; sklon je persiﬂa ama, farsama, a bome i halucinantno aluzivnom jeziku, posvema inovativan te æe pri prevoðenju njegovih pjesama na univerzalni jezik svakodnevne komunikacije imati velikih problema. Što se tièe priloga Fadila Had iæa, velika nam je èast što se jedan odista polivalentni intelektualac i umjetnik u svome tekstu “Moj Zagreb” na trenutak povjerio “Beharu” koji æe mu se, iskreno se nadamo, uskoro odu iti i posvetiti èitav knji evni i likovni blok. Napokon, nešto za sladokusce. Za to se pobrinuo provjereni suradnik “Behara” Nasko Frndiæ donoseæi nam ovaj put dramolet s radnjom iz šeher Sarajeva. Bosanski jezik, pa èak i njegovi ornamentalni dodatci, naprosto se izlijeva iz Naskove radionice. Bit æe uskoro zanimljivo, na ovim stranicama, èitati cjelovit prikaz i presjek Naskova knji evnog rada. Naravno, ne mo emo u ovom uvodniku razotkriti sve tajne ovog broja “Behara” jer tajne se postupno otkrivaju. Uostalom, za to postoji kazalo. Istièemo ipak jedan knjiški kuriozitet. To su arapske pripovijetke i basne prenijete iz istoimene knji ice (u prijevodu Besima Korkuta) koja je pedesetih godina prošloga stoljeæa ispunjavala djeèja i mladenaèka srca Bosanaca svojim èarobno egzotiènim ozraèjem i posve odraslim porukama. Otkriæe ovog rariteta zahvaljujemo gospoði Meliti Kraus, koja je uostalom i ilustrirala neke od prizora. Donosimo nekoliko prièa iz te knji ice iskreno se nadajuæi da æe mnogi èitaè u našoj maloj manjinskoj sredini, ovaj put bez transkriptora i tumaèa, u ivati u atmosferi povratnog djetinjstva i mladosti. Sead Begoviæ

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ

Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila Piše: Sead Begoviæ

Iako se prvotno ostvario kao zajedništva, što se èini ozbiljnijim uspješni dramski pisac, Tahir Mupristupom ovome pjesništvu nejièiæ æe svoju pjesnièku valorizaciju go jednostavno reæi: pred nama do ivjeti nešto kasnije, buduæi da je “poetski kabaret”. Ipak, treba su se u Hrvatskoj veæ profilirali priznati da se i potonje podrazunjegovi generacijsko pjesnièki sumijeva. Na ivici posve kompakatputnici i suvrsnici, zgusnuvši rene poruke, koja još ne prelazi u dove. Objavljujuæi svoju prvu knjigolu zvuènost i grafizam, saèuvat gu pjesama “Kokot u vinu” godiæe smisleni red reèenice (stiha) ne 1994., dakle u mu evnim godinadahnuto pose uæi za svojim i nama, neshvatljivo je zašutio pa je tuðim leksemskim blagom. Naièak i javno obznanio da je to jedime, za Mujièiæa ništa nije tuðe. no njegovo pjesnièko pregnuæe. Kad on nešto posvoji u jeziku to Ubrzo se predomislio te mu reumah za ivi novim ivotom i zadom izlaze još èetiri knjige pjesadobije novu inaèicu koja svojom ma. Kritici je bilo jasno da se njenakanom obogaæuje i oplemegove knjige po mnogo èemu iznjuje prvotnu (rodno–komunikadvajaju iz recentnog strujanja sutivnu) svrhu pojedinih rijeèi i njivremene hrvatske i bošnjaèke pohovih gomilanja u monolitnu cjeezije. Moglo ga se toèno odrediti linu. Mnoštvo namjerno izvrnutih spram vremena, prostora i jezika. leksema, zagonetke su koje valja Suvremenost nije bila upitna, a odgonetnuti, a to je ujedno dra dvosmjerno i neprikriveno kretaove poezije. Autor demonstrira nje izmeðu domicilne Hrvatske i svoje prijevare (“Stran sam ti / ko Bosne (s implikacijama islama), jenkiju èoèosan / al mucho te vozadobilo je posve novo do tada lim i / takchiero”), Logika æe uvinezamislivo ozraèje. Posebno trejek proturijeèiti iskazanom poretba naglasiti njegovo poznavanje opæejeziènih struktura ku rijeèi, no upravo æe te aporije, pri pokušaju da nas koje nas u jednom inovativnom semiotièko lutalaèkom lu- oraspolo e, odbaciti estoka i groteskna poimanja tjeleku privodi ka otkrivanju nekih pluralnih istina, ali uvijek na sne i ine ljubavi. Èitalac, uhvaæen u Mujièiæevu jeziènu planu naoko malih i beznaèajnih stvari. Nude nam se nji- mre u otkriva prikrivena znaèenjska grananja i maštovito hove meðusobne razlike i nesvodljivosti s više osmišljenih frcanje stalno prisutnog motiva “gonièa ljubavi”, što sarazina. Kritiku je posebno fascinirao naèin na koji Mujièiæ mo pospješuje nasladu izazvanu oèaravajuæim pjesnièkim od jezika stvara nove uresima (barem je toderivate ne bi li ivnula Mujièiæ postaje predstavnikom inovacijskih me tako u ljubavnim jezièna okamenjenost. pjesmama ispisanim u strujanja, osvje ivši i suvremeni hrvatski i Isticao je fonološke, petrarkistièkoj maniri; morfološke, sintaksièke bošnjaèki knji evno poetski prostor i to na autor je još jedan soi leksièke vrline. Potom, mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu netist koji je shvatio rekonstrukcija njegovih podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa da je sonet stvoren za bilingvalnih modela, ljubav). kojima se slu i, otkrila svijetom. On stupa na scenu onda kada je Istrzanost izrijeka, je svu raskoš i multi- artizam veæ postao sjeæanje. namjerna ispuštanja i kulti zadovoljstvo u lomljenje cjeline, po tekstu (i tekstom) koji se šire na relaciji autor – èitatelj. uzoru na djeèji i uopæe na svaki nemušt govor, što podsjeæa Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe dobro, ili na nešto poput mladenaèkih uliènih i domjenièkih tulumakako je jednom reèeno: “kulturom smijeha”, Mujièiæ po- renja, a što osvaja argonskom frazom i pršteæom magijom stupno ostvaruje jezièni ekumenizam, neku metafiziku svakodnevice, veæ su prozvali “karnevalizacijom izraza. Vi-

BEHAR 83-84

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ zije su to posve novog išèašenog materinjeg i tuðeg jezika. Osjeæaj tog jezika je ivopisno tjelesni jer pjesnik naprosto srka, šljuka i surfa. Nikako da usahne. Nikako da bude melankolièan. Naravno, da takvo jezièno sladostrašæe prati izazovna grafostruktura teksta prilagoðena zvuènoj snimci. Pjesnik kao da se spušta serpentinama mijenjajuæi idiome kao brzine, a takoðer i svoja dramska iskustva izmijenjajuæi s malo farse i soène komedije. Ova je poezija posve depatetizirana (osim kada je rijeè o izrazitom lirskom sjeæanju, kada pjesnik ima sna ne obiteljske flash backove (pjesme pod zajednièkim imenom “otomansko carstvo” i “ode baba u pariz djedu salihu), ali je istodobno i personalna zbog njene recitativne postave. Pjesnikov psihizam, napokon i psihizam svake pjesme otkriva ekstrovertna predoèavanja i transparentnu poruku. Rime i rimarijskog blaga svijesni smo naknadno – toliko je ritma veæ ponuðeno u sklopu stiha i u napetostima izmeðu rijeèi. Ovaj jezièni pjenušac proizvod je vrckava duha, a ponekad i zanatstva s neogranièenom invencijom, posebno kada se posegne za tzv. ready – made postupkom, to jest, kada se od jedne predmetnosti ugraðene u pjesmu, stvara novi stihotvorni predlo ak. Uz primjetnu dozu erosa, pa èak i seksualnosti, ove pjesme, odnosno njihov tekst, kao da znaju govoriti. Eros izra en u veæini Mujièiæevih pjesama jest knji evno sredstvo jer je direktno ugraðen u semantiku i u leksik, a to nam ujedno otkriva nepopravljivog hedonistu. Dakle, osnovne odlike ove poezije uistinu jesu: jezièna ekvilibristika (lingvostilska, a u svojoj stilskoj suštini: neobarokna i neomaniristièka); grafostrukturalna gestualnost i monta ne atrakcije; tematska gomilanja i motivska višeslojnost i višeznaènost; raskoš forme (ulanèani kalambur, sonet, balada, poetska dosjetka, limerick, i slobodne forme); dramski elementi (karnevalizacija smisla); neiscrpni gradbeni principi na relaciji povijest - tradicija – suvremenost. Odreðene tipološke oznake ove poezije ne mo emo vezati uz stroge spekulativnosti apstraktnih uzoraka, prije svega zato što je ona plod obilna ivota koji pjesnik primjeæuje u sebi i oko nas. Za bosansku æe publiku posebno biti interesantan ciklus pod naslovom: “Galipolje lipo li si” jer æe ona u njemu prepoznati vlastiti jezièni kolor i tonalitet, mentalitetnost i tematsko motivske preokupacije u oblandi povijesti. No, oblikovanje pjesama, pristup graði, a posebno svoju æud – autor neæe mijenjati. Zadr at æe potrebu za ludièkom afirmacijom zbilje, za upuæivanjem na podtekst puèke popijevke i anegdotalnog. U drugim pak pjesmama zadr at æe se provjereni rekviziti koji se ostvaruju putem ironije, paradoksa, autoironije, humora i persifliranja, dramske napetosti, ali i uvoðenje konkretnih likova iz domaæe i svjetske umjetnièke baštine koji su glavni arbitri oko kojih æe pjesnik zarotirati pojmovnu sliku: Shakespeare, Dumas, Belostenec, Kaštelan, Slamnig, van Gogh, Gaugin, Hrabar, Mak Dizdar, Renoir, Emily Bronte, Pessoa. Tahir Mujièiæ je pjesnik samotnjak, barem dok osim adoranata ne stekne svoje nastavljaèe. Prispodoba s prošlošæu je donekle razlo na, a sa suvremenošæu, koju su zaposjeli tzv. stvarnosni pjesnici, je besmislena. Današnji pjesnici, mahom mnogo mlaði od Tahira Mujièiæa, isuviše su narcisoidni, u smislu unosa osobnih eksplikacija u pjesme, bez potrebe za igrom i figurativnošæu – linearno i transpa-

BEHAR 83-84

rentno impostiraju pjesmu. Korelacija s minulim literarnim dobom postoji i ona se izobila koristi, kolikogod to paradoksalno zvuèalo zbog pjesnikovog postmodernog pristupa fakturi pjesme. Stoga je najbolje reæi da on postaje predstavnikom inovacijskih strujanja, osvje ivši i suvremeni hrvatski i bošnjaèki knji evno poetski prostor i to na mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa svijetom. On stupa na scenu onda kada je artizam veæ postao sjeæanje. Kada od starih rijeèi stvara nove, emitirajuæi zaèudnu asocijativnost, tad znamo da smo zaplivali u avanturu zvanu jezik, u njegovu dijalektalnost i idiomsku atomiziranu aromatiènost - i to na : zagrebaèkoj šprehi, na kajkavski (onaj zajebantski fakinski i onaj samrtni kerempuhovski), na dubrovaèku (èiji je jezik opojnošæu i bogatstvom ljubavnih avantura ovdje uoèen iznad konvencije ulice, zalijevan vinom i galantnošæu); frigat æe nas i na milozvuènoj èakavštini, ali i na laganoj vatrici talijanštine te na èistoj dikciji i prijatnim akordima bosanskohercegovaèkih muslimana. Mujièiæ se mladenaèki razmahuje: dalmatinskim i bodulskim, zatonskim i liganjskim, èiovskim i starogrojskim, istarskim i teranskim, kmetsko gubeèkim i hohagramerskim, èoporhordaškim i tokajskim,

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ švejkovskim i plzenjskim (njegov sinkretièni izum su i Èeho- pjesme. No, vještina i jednog i drugog dokazuje se u “izvrHrvati pa je èak izradio i èehatski slovar), vrazovskim i lirsko tanju kanoniziranih diskurzivnih modela”. preporodnim, abarskim i belkantovskim, šampanjskim i Ovaj orgijastièki osjeæaj slobode, uz duhovite parafraze pretapoterskim, vagabundovskim i globroterskim te kvazi- i humorne poente, Mujièiæa zaista povezuje sa Slamnigom, bošnjaèkim. Na ovaj ili onaj naèin okrznuo se o engleski, ali i sa svim velikim pjesnicima. No, to kako on uznemiruje talijanski, francuski, portugalski, èeški, slovaèki, slovenski, jezik na svim nosivim jeziènim razinama, dokazuje da je srpski, maðarski, ruski, hrvatski i naravno bosanski. Na toj zaista rijedak meštar koji unutarnjim porivom umije pojeddijalekatsko idiomskoj osnovici pojedinih jezika zanimat æe nostavniti, ali i odr ati svu slo enost arhaiènih veza u ivoga neki nepravilni oblici tu i jeziku, u njihovim mitiimenica, glagola, za- Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe zacijama, te izgraditi vlastiti mjenica i pridjeva. dobro, ili kako je jednom reèeno: “kulturom idiolekt. Jezièno višeglasje Mujièiæ je jednom podastire još jednom roðezgodom pojasnio zašto smijeha”, Mujièiæ postupno ostvaruje jezièni ni svijet i predstava mo e naslov “Kokot u vinu”? ekumenizam, neku metafiziku zajedništva, zapoèeti na pozornici na Rijeè je o ironiènoj me- što se èini ozbiljnijim pristupom ovome kojoj se ništa ne rješava, ali tafori po èijoj se slikovse zato sve razotkriva. U tanoj logici i on osjeæa. pjesništvu nego jednostavno reæi: pred kav æe svijet, rastrojen od “To je inaèe fino i teèno nama je “poetski kabaret”. sukobljenih identifikacija, francusko jelo pri èemu pjesnik hrabro ulaziti i izlai pijetlu mo e biti fino i teèno s puno èulnih u itaka, iako je ziti. Ponekad se èini da se njegov rukopis obara na ono što mrtav – ali to je jedan ivahno mrtav pijetao”. Autor nadalje je stvorio ljudski duh (podsjetimo opet na jezik kao temu smatra da su oficijelni jezici i njihova govornost neuvjerljivi koji to demantira i autorove autoreference s obzirom na pri prenošenju emotivnih slojeva teksta. Upravo stoga on je to), a uzdi e raskalašnu èulnost (prije svega misli se na prevezan uz dijalekte i njihov ugraðen glazbeni sustav za prije- naglašeni eros i seksualnost, ali i na gastroenergiju i enolonos osjeæaja. Netko bi rekao da su to nacvrckane rabelaisov- energiju). Kada Mujièiæ zapjeva kako to motor : “brenèi ske èrèkarije, iako znamo da Rabelais i Mujièiæ teksturu pri- brektavo / zundap bee bup zundap bee bup zundap bee”, èe, odnosno pjesme shvaæaju kao ozbiljnu igru i nipošto tvarnosni jezièni znaci odjednom o ive uz melodiku, a u nisu puki zabavljaèi. Ova uzgredna usporedba s velikim nastavku pjesme, nakon ovog zvuènog intermeca, budi se francuzom mo e i ne mora biti izreèena, ali ako bi poetiko- konkretna semantika. Kao što se vidi, onomatopejskoj filošku simetriju baš tra ili našli bi je u suvremenom hrvat- guri i zaumnom sklopu prethodi aliteracija, a takve pa i skom rapsodu Ivanu Slamnigu. Uzora se zaista ne treba druge veæ reèene primjere mo emo izvuæi iz gotovo svake stidjeti jer Mujièiæ odr ava istu kvalitativnu razinu, pa se èak Mujièiæeve pjesme. U pjesmi “Egotrip”, on paradira na stau neèemu razlikuje, a donosi i neke njemu svojstvene inova- rogrojskoj èakavici uz poznati eho Ujeviæeve “Svakidašnje tivnosti. Ponajprije, i jedan i drugi su jadikovke”, ali iznosi novi (erotski) sadosjetljivi dosjetljivièari. Rabe dijalekdr aj. Isti æe postupak primijeniti na talnu, semantièku i fonièku poetsku kajkavskom, u pjesmi “dublinersi”. Uz dosjetku. Slamnigove pjesme te e da poèetnu inkantaciju Jesenjinove pjebudu upamæene (stoga se bez podrusme “Pismo majci”. gljivosti smatra da je on pjesnik lakog U pjesmi “in der schulek” komustiha). Mujièiæeve pjesme, bez obzira nicira s istaknutim hrvatskim jezikona recitativnost i izvoðaèku prilagoðeslovcem Bogoslavom Šulekom, Slonost to ne mogu biti – ne dopušta im vakom koji postaje istaknutim ilirlingvistièki ples, a i u pjesmama koje bi cem. Kao što je znano, Šulek je kao se mogle upamtiti poveæana je igrivost pristaša zagrebaèke filološke škole s osobnim stratumom i svijetom. Time (krajem 18. st.) došao u sukob sa zaujedno narasta i njihova modernost. govornicima tzv. èistog narodnog Kao i kod Slamniga on oèovjeèuje i prijezika (hrvatskim vukovcima) koji su zemljuje uzvišena mjesta gdje su prekritizirali njegove postupke, a njegobivali reci i poneki poeta vates i priva leksièka (nazivoslovna) rješenja tom nije ekonomièan i škrt u izrazu porugljivo zvali “šulekizmi”. Eto, koveæ neobarokan i neomaniristièan. liko je vremena prošlo od tada, a mi Slamnig pjeva o ljudima i svijetu ispod bismo mogli mo da reæi da Tahira otvorenog neba, bez prostornog ograMujièiæa neodoljivo privlaèe upravo nièenja, a Mujièiæ æe èovjeka i svijet takvi “šulekizmi”. Ali, sa sigurnošæu dovesti na pozornicu. Uostalom, on æe mo emo ustvrditi da ga nitko neæe izobila kršiti gramatièka pravila samo ozlijediti i izopæiti zbog njegove prida izbjegne monotoniju. Jezik æe, navlaène “tahirovitosti” te se mi i dalje dalje, podrediti svojoj volji i on æe zamo emo diviti njegovu “divljem tahidobiti samostalno znaèenje u funkciji ristanu” u propnju.

BEHAR 83-84

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ Intervju: Tahir Mujièiæ

ivim loše, ali moja je zadnja Razgovarao: Filip Mursel Begoviæ

Zovem se Tahir, što u prijevodu s arapskog znaèi «èisti»… Od 21. srpnja 2007. imam punih 60 godina… Puno ili malo? «Malo. Nisu to neke godine», rekao bi moj rahmetli pradjed derviš Tahir-aga Muijièiæ iz Tešnja, kad se poslije 90 treæi put o enio… «Puno. Vala su to lijepe godine», rekao bi to njegov sin, moj djed, rahmetli Selim-aga Mujièiæ iz Tešnja, dok je umirao malo poslije navršenih 30 i ostavljao moga oca i još petero djece… Ali samo je na Preuzvišenom stvoritelju da presudi, il’ dosudi, jel’ puno, il’ malo Tahir Mujièiæ (roðen u Zagrebu 1947.) kao knji evnik aﬁrmirao se pišuæi dramske tekstove zajedno s Borisom Senkerom i Ninoslavom Škrabeom. Višegodišnja plodna suradnja izrodila je više dramskih uspješnica (Porod od tmine, 3 jada, Tri stare k(d)rame, Dvokrle je ili dva fašnika, ad Hoc, Torzo kavehaz i A kadet). Zanatlijsko poigravanje s hrvatskom knji evnom poviješæu i kulturom, raznolikost dijalekata, duhovitost i ironiju koju su zajednièki njegovali i izmjenjivali trojica autora, Tahir Mujièiæ uspješno nadograðuje u svoju poeziju. Ispekavši zanat, tropišuæi (koristeæi, uz standardnu jeziènu osnovicu, i hrvatske dijalekatske i idiomatske dionice), pisac je oèigledno po elio biti malko sam. Pjesnikujuæi, Tahir Mujièiæ ponajprije æe biti zanimljiv upotrebljavajuæi mnoštvo dijalekata i stranih jezika kojima se slu i i naoko (i na uho) teèno vlada, iako na svoju ruku, kao što se to i Krele a poigrao s kajkavianom. Tu šarolikost šarmantno ve e u stihovne jeziène igre posve u duhu postmodernistièkog diskursa. On tako namjerno krši jezièna i gramatièka pravila te na osebujan naèin posuðuje i podvodi pod svoju rukopisnu gestualnost glasovita poetska antologijska mjesta, sprda se i zabavlja s poznatim izrekama, biva maloèas feminist, pa odmah potom šovinist, a u svemu zajedno namjerni egoist koji detabuizira naša okoštala poimanja o jeziku. Ako se interpretiraju sve pjesnièke knjige autora («Kokot u vinu», 1994., «Kokoš in the rye iliti jednom tjedno», 2000., «Irski Iranec i Iranski Irec: svehrvatska pjesmarica», 2000., «Zvonjilice für Cvite: sonetna kapunjera», 2004., «Primopredaja ili divljim Tahiristanom», 2004., «Causa Portuguesa», 2006.) spoznat æe se da kod njega dijalekti imaju iznovice usklaðeni tembr, prirodno ugraðeni melodiozni sustav za prijenos osjeæaja nasuprot, kako pjesnik sam ka e, “neuvjerljivosti govornog hrvatskog jezika pri prenošenju emocija u pjesmu i tekst”. Povod razgovoru je uvrštavanje njegovog izbora iz poezije u 100

BEHAR 83-84

djela bošnjaèke knji evnosti u izdanju Preporoda Sarajevo i skori izlazak njegove «Monografije» u suizdavaštvu BNZH za Grad Zagreb i izdavaèke kuæe Kapitol. Oèekuje se i izlazak knjige poezije «Vlaška 99». Begoviæ: Uskoro vam iz tiska izlazi velebna monografija s mnoštvom Vaših portreta koje su radili najeminentniji suvremeni likovni umjetnici i knji evnici. Kako ste se odluèili na taj pothvat? Ne bojite li se od tolikog broja Vaših slika. Postoji li moguænost da se zaljubite u samoga sebe, ili ste samo zaigrani- sa sobom kao što ste to i sa drugima? Mujièiæ: To što su u Monografiji moji portreti koje su naslikali mnogi slikari i umjetnici nije zato što su ih oni namjenski slikali za Monografiju. Veæ 35 godina zahvalan sam model za moje prijatelje umjetnike i kolege likovne umjetnike, mo da stoga što se i ja povremeno bavim likovnom umjetnošæu. U izradi moje monografije sudjelovali su knji evnici, novinari, glazbenici, znanstvenici, likovni umjetnici, filozofi i tako dalje. Dakle, jedno vrlo šareno društvo koje je na moje upite vrlo rado nešto i napisalo na temu: Tahir Mujièiæ. Veæina od pedeset ljudi koji su uvršteni u monografiju sa mnom je usko suraðivalo i to je bio kriterij po kojem je njima predlo eno da pišu. Predlo eno im je jer su imali odreðeno iskustvo suradnje sa mnom na bilo kojem radnom planu. Apsolutno se ne bojim da æu se zaljubiti u samoga sebe jer oni koji me dobro poznaju znaju da sam imun na bilo kakvo samozaljubljivanje. Èovjek sam koji je previše radio u kolektivu da bi se mogao zaljubiti u sebe. Ljubav sam, radeæi posao s kojim se bavim, dijelio. Za ljubav je potrebno »više od jednog«! Zaigran jesam, jer ludizam i potreba za igranjem koji su u meni nikada neæe prestati. Kada prestanu, bit æu uistinu mrtav. Begoviæ: U Sarajevskom Preporodu, zajedno s Seadom Begoviæem, izašle su Vam izabrane pjesme u 10 kolu bošnjaèke knji evnosti u 100 knjiga. Kako se osje-

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ æate sada kada ste postali dio bošnjaèkog knji evnog nacionalnog korpusa? Mujièiæ: Pitanje je postavljeno na jedan neobièan naèin, tako kao da i ono samo nije sigurno u sebe, pa ni moj odgovor isto tako ne mo e biti siguran u sebe. Pitanje je »kako æe se govoriti o bošnjaèkom knji evnom nacionalnom korpusu«. Mislim da svojim korijenjem i porijeklom pripadam prostoru koji se danas zove bošnjaèki, ali po meni je pristanak da se moja poezija pojavi u njemu zbog toga što pripadam prostoru islama kao musliman koji se rodio u muslimanskoj kuæi koja je bila u Zagrebu i Hrvatskoj. To što je »u meðuvremenu« nastala i bošnjaèka nacionalnost to je jedan sasvim normalan i logièan proces nastajanja nacija i ona je za mene kao osobu postala vrlo znaèajna. Kao èovjek drugih odrastanja, u hrvatskom kul-

Ceriæ narediti da budem Bošnjak, a ne Hrvat. A ne mo e mi ni Mirjana Kasapoviæ reæi da ne postoje Hrvati muslimani. Prema tome ja sam to veæ onih opasnih dana precizno definirao i potvrðujem to i nakon osamnaest godina. Nitko od navedenih i ostalih meni ne mo e dijeliti te lekcije. To što je meni izdana knjiga u Preporodu, a neki pritom govore da sam èovjek koji se deklarira Hrvatom, u najmanju ruku je èudno, jer Bošnjaci u Bosni mogli su mi komotno ne objaviti knjigu. Pa, nisam ja došao sa svojom knjigom u Preporod i rekao: molim vas objavite mi knjigu. Oni su htjeli mene u toj ediciji. I normalno je da sam pristao bez ikakvog dvoumljenja: dapaèe, elio sam biti uvršten. Shvatio sam to kao ponudu da mi se tiska knjiga koja æe i Bošnjacima nešto znaèiti, jer meni, uostalom, knjigu mogu tiskati Albanci u Tirani, ali to ne znaèi da pripadam albanskom narodnom korpusu. Cijela ta prièa, èini se, treba nekome drugome. Ista prièa je Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, je da je odigrana i s Monografijom na koju su bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hvaliti me potaknuli Bošnjaci u Hrvatskoj, a koja je u cijelosti knjiga o meni kojega Bošnekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako njaci dr e svojim pripadnikom. Ja se god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se tome ne protivim, ali imam svoj osobni postavljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja stav kojega ne namjeravam u svojoj šezdeset i prvoj godini niti malo promijenijednostavno ne elim pripadati... Zašto bih volio nekoga samo zato što je naš, a budala je. Volim nekog ti, a takoðer ne mislim utjecati na nekog drugog da mijenja svoj stav o meni. Ja pisca, ne zato što je Bošnjak ili Hrvat, ili Rus, nego sam svojevremeno u ratu izjavio, kada su mi neka »gospoda novohrvati« rekli zato što je velik pisac da ja nisam Hrvat nego Tahir, da je najturnom krugu, pripadajuæi hrvatskom knji evnom, inte- veæa zabluda njih »Hrvata« što misle da su svi Hrvati katolilektualnom i civilizacijskom korpusu ja sam se oduvijek ci. No, oni su èak došli do takvog apsurda da su poèeli miosjeæao Hrvatom islamske vjeroispovijesti. No, to ujedno sliti da su svi katolici Hrvati, a odgovor se dobro mogao ne mo e ni u kom sluèaju negirati i umanjiti moje emotiv- vidjeti u prošlome ratu. Veæi dio katolièkih zemalja meðu no pripadanje bošnjaèkom nacionalnom korpusu ili bolje zadnjima su priznale Hrvatsku. Tada veæi prijatelji nisu bili reèeno muslimanskom. Pritom ne mislim bilo kome dava- Irci ili Poljaci od nekih drugih naroda. Te vrste generalnih ti i dijeliti bilo kakve savjete o tome tko je, što je i kakav zabluda koje se vrte po neèijim tu nim glavama uopæe me da bude. Ljudi su misleæa biæa, a i ja pripadam misleæim ne zanimaju. Ti ljudi ili æe èitati moje knjige ili neæe, a pribiæima, jer me i moja profesija tjera na to. Prema tome, tom se nadam da više neæe doæi vrijeme u kojem æe se moram sam odluèivati i imati svoj osobni stav, a ne stav knjige spaljivati. Moje knjige æe ostati, a tko æe od onih bilo kakvoga »kolektiviteta«. To je moje obrazlo enje. koji mi dijele lekcije ostati, to æemo još vidjeti. Moram reæi da sam sretan da mi je knjiga izašla baš sa Begoviæ: Dobro, mogu razumjeti vaše razloge zašto Seadom Begoviæem, jer ako postoji u Hrvatskoj musliman pjesnik, bio on Bošnjak ili Hrvat, za mene je to irelevan- se deklarirate Hrvatom. Hrvat ste islamske vjeroispovitno, a koji je velik pjesnik, to je Sead. Ono što mi je neo- jesti, ali jeste li vi pritom cvijeæe hrvatskog naroda? Mujièiæ: Jesam i to zambak, a ne suncokret. Meni je bièno drago jest da smo i tu knjigu »bratski« podijelili. ograðivanje od NDH ili NOB-e danas tema za imbecile. RoBegoviæ: U Bošnjaèkoj pismohrani, prije par godina, ðen sam 1947. i nemam se ja što ograðivati. Jasno je da je baš kao i sada, izjavili ste da se izjašnjavate kao Hrvat moj otac došao iz jednog grada koji se zove Tešanj i u komusliman što je neke etno dušebri nike dobrano uzru- jemu je postojala tradicija hrvatstva, još od Ademage Mejalo. Zapravo, poznato je da Hrvata muslimana ima šiæa, i da su mnogi Tešnjaci koji su završili u Zagrebu bili još, ali se javno o tome šuti. Mo emo li barem smatra- stimulirani upravo propagandom Ademage Mešiæa da su ti da je za Vas bošnjaštvo u procesu nastajanja, pri- Zagreb i zapadna civilizacija krug kojemu oni pripadaju. To mjerice, kao kada napišete dobru pjesmu, ali nedostaje bila dalekovidna ideja Ademage Mešiæa, jer je on time je joj upeèatljiv kraj? otvorio put europskome islamu što današnji slijepci ne moMujièiæ: Mene se uopæe ne tièe što æe netko u nekim gu shvatiti. Pritom je to definitivno formula za opstanak krugovima misliti o tome kako se ja deklariram i izjašnja- civilizacija i svijeta u kojem ivimo. Svijet je sazdan od nesvam. Svojevremeno sam 1991. godine, kada su poèele na- porazuma, komunikacije koje su napredovale, uèinile su to cionalne euforije, vrlo precizno izrekao da meni ne mo e da svuda Internetom mo emo doæi, primjerice, do Japana don Anto Bakoviæ narediti da budem Hrvat niti mi efendija za tri sekunde i onda ka emo da poznajemo tu kulturu, a

BEHAR 83-84

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ nemamo pojma. Istinski poznavati Japan vrlo je teško. Najbolji posrednik za prepoznavanje islama u zapadnoj civilizaciji, nešto kao diplomatski kor, su Bošnjaci iz Bosne. Oni bi se trebali postaviti kao civilizacijski meðuprostor koji æe ostvariti dijalog sa zapadnom civilizacijom i koji æe naprosto »prevoditi« zapadu što je to europski islam. Bošnjaci, po mojem najdubljem uvjerenju, imaju u buduænosti »samo jedan posao«, kao što Hrvati imaju jedan posao da svih èetiri milijuna budu turistièki radnici, tako i dva milijuna ili više Bošnjaka moraju biti diplomati orijentalnih civilizacija. Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj imaju identiènu ulogu. Na nama je da tumaèimo islam svojim prijateljima kao što sam ja to radio skoro pedeset godina, od osnovne škole, gimnazije, fakulteta. Istovremeno ti isti muslimani ili Bošnjaci moraju poznavati i druge religije. Ja sam èovjek koji poznaje Bibliju i bio sam svojim kolegama katolicima, tada komunistima, vodiè kroz svjetske likovne galerije jer nisu mogli prepoznati niti jednu sliku. Nisu imali pojma, a nemoguæe je bilo egzistirati u zapadnom civilizacijskom krugu, a da ne poznajete Stari i Novi zavjet jer je veæina velike umjetnosti sazdana na tome. Kada su ti Hrvati komunisti postali katolicima i stali u crkvu pred Boga, onda su se sjetili mene, Tahira. Bošnjaèka manjina, kao i sve druge manjine u Hrvatskoj, ima velika prava i to ne treba shvatiti kao getoizaciju, izolaciju ili asimilaciju, veæ kao integraciju. Pitanje integracije i su ivota je temeljna stvar. Gledao sam u Frankfurtu Cabaret teatar, kojega su osnovali Turci roðeni u Njemaèkoj. Igrali su predstavu o samima sebi. Jedan od skeèeva zvao se Èudnovati obrezivaè. To je vulgarna burleska u kojoj jedno obrezano tursko dijete eli prijeæi na katolièanstvo i treba vratiti ono što mu je sunetom skinuto. Naèin na koji su to oni igrali za umrijeti je od smijeha. Smijali su se i svojim turskim korijenima, ali i Njemaèkoj i Nijemcima. Kada se uzdigneš na stupanj da komuniciraš na taj naèin, da si u stanju ponašati se kako se ja cijeli ivot pokušavam ponašati, a to je autoironièno, na dobrom si putu. Ja zaista ne mogu nikome kazati ništa ako ne krenem od svojih slabosti. Prvo ismijem sebe da bih mogao ismijati drugoga i to je ono što je temeljno poštenje. Manjine su nevjerojatna dragocjenost europskoga kontinenta i o njima æe se voditi raèuna. Manjine u pravilu, u Europi, ive bolje od veæine. Sve sam ti to rekao da bih ti objasnio da nisam ono »cvijeæe« na koje si ti mislio nego, ako su Bošnjaci manjina u Hrvatskoj, a ja nisam Bošnjak veæ Hrvat islamske vjeroispovijesti, ja sam takozvana manjinine manjine manjina. To meni ne smeta, što drugim rijeèima znaèi da se borim za puno veæa svoja prava od ostalih manjina.

BEHAR 83-84

Begoviæ: Jedan ste od osnivaèa Histriona i uopæe jedan od najplodnijih komediografa u Hrvatskoj. Koliko su Vaši tekstovi za kazalište ujedno transparentni za bosanski mentalitet? Ako to nije samo puki kvalitativni export u susjednu zemlju radite li nešto ili predviðate nešto što bi estoko privuklo tamošnjeg gledatelja? Primjerice, kao što je sukob dvaju mentaliteta. Mujièiæ: Jest da sam jedan od osnivaèa Histriona, ali kada govorimo o osnivanju teatra danas, svaki èlan društva dramskih umjetnika ima svoj teatar. U vrijeme kada su se osnivala kazališta postojale su samo institucije koje je dr ava pratila i strogo kontrolirala. Godine 1971/72. sa skupinom svojih prijatelja osnovao sam jedno kazalište koje je bilo pri Kazalištu Trešnja. Druga moja produkcija su bili Histrioni kojih sam suosnivaè s nemalim doprinosom, a naš komad Domagojada zapravo je postavio Histrione artikuliravši ih artistièki, politièki, kazališno, literarno i ideološki. Poslije toga sam osnovao prvi hrvatski »lutkarsko-erotsko- politièko-sadistièki cabaret« za odrasle pod nazivom »MManipuli«, koji je trajao tri godine. On je kao kazalište bio jedinstven u Europi. Onda je uslijedilo osnivanje »ad Hoc« kazališta u ratu. Bilo je to prvo ratno kazalište, a ad hoc je bila kratica za hrvatski oslobodilaèki cabaret, koji se u ratu igrao na kamionu i u rovovima. Mi smo vjerojatno bili jedino kazalište koje je igralo na otvorenom na 15 stupnjeva ispod ništice. Igrali smo u uniformama s oru jem. Meni je poslije tog iskustva došao Rusmir Agaèeviæ, Travnièanin, koji je takvo kazalište poèeo osnivati kada je poèeo rat u Bosni. Nisu to uspjeli jer u Bosni to na takav naèin nije bilo moguæe napraviti. Ad hoc teatar je i danas jedna vrsta institucije, jer, Tuðman je u svojim govorima naciji, tri puta uzastopce od kulturno umjetnièkih aktivnosti u Domovinskom ratu prvo apostroﬁrao Ad hoc. Danas se osniva muzej Domovinskog rata u Hrvatskoj i jedna soba u tom muzeju biti æe posveæena Ad hoc-u. Poslije toga sam osnovao »Teatar za po doma«, poslije toga »Teatar Uhlod«, zapravo, èitav svoj ivot sam osnivao neka kazališta. Kada sam ih osnivao, nisam ih osnivao na naèin rekavši: Ajmo osnovat kazalište, nego sam toèno znao kako to kazalište treba izgledati, što i na koji naèin treba igrati, za koga i kada igrati, to jest sve ono što u hrvatskom kazalištu skoro pa nitko nikada ne radi. Neki znaju reæi da æe igrati »jednog Shakespeara«, a kojeg – nemaju pojma, glavno da ga igraju. Nikada mi nije palo na pamet na taj naèin razmišljati o kazalištu jer sam bio kazališni praktièar od poèetka do kraja. Jedan sam od najplodnijih komediografa, ako se raèuna da se igralo oko èetrdesetak mojih tekstova. Ti tekstovi su igrani, ali ima mnogo više onih koji

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ su napisani, ali nisu igrani. S druge strane, kada ka eš komediograf, jedna je to vrlo va na stvar… Èuvši na nekom simpoziju tko je sve po nekima komediograf, rekao sam da ja to onda neæu biti, jer su i Shakespeare, i Sofoklo, i Ibsen, i Krle a po njima komediograﬁ. No, komediograf je samo onaj pisac koji piše takve kazališne komade kojima se mo eš smijati i èitajuæi ih, a ne samo kada ti ih glumci pretvore u komediju. Kao kazališni pisac bio sam iskljuèivo hrvatski pisac, naime, niti jedan moj komad u Jugoslaviji nije igrala niti jedna druga Republika jer ga nije mogla igrati. Glumijada, za koju je Lada Èale Feldman rekla da je jedna od najboljih komedija napisanih u 20. stoljeæu, ima samo jedan problem – potpuno je neprevodiva, jer je toliko hrvatska da ne mo e biti ništa drugo. Svi koji je gledaju u Bosni, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori apsolutno akceptiraju i sve shvaæaju, ali ne mogu ga igrati jer nema nikakve veze s njima. Tek sada sam napisao komad koji je posve prilagodljiv. Radi se o komadu »Babina guica« u kojemu je problem tranzicije, i sve zemlje koje prolaze kroz tranziciju mogu ga igrati. Da mi je ikada ijedno bosansko kazalište došlo i reklo: Tahire, bi li pisao za nas? –pisao bih za njih. U Rijeci sam npr. radio dva lutkarska teksta pisana na istrijanskom, primorskom, otoèko cresko-lošinjskom, goranskom, lièkom i ﬁjumanskom jeziku, jer se to tièe njih. Jedan je bajka o Morèiæu, njihovom autentiènom liku, o kojemu nije postojala ni prièa ni pjesma, veæ usmena legenda koju sam ja pretvorio u bajku u kojoj ima i Turaka. Morèiæ je mali crnac s turbanom. Buduæi da je nosio turban, i taj je Morèiæ vjerojatno bio musliman, ali i autentièni Rijeèanin?! Mene, uz moj civilizacijski kod, odreðuje i moja profesija, jer ja sam kazališni èovjek. U Mostaru sam Mostarac, u Osijeku Osjeèanin, u Sarajevu Sarajlija, u Vara dinu Vara dinec, u Dubrovniku Dubrovèanin, u Rijeci Fijuman, u Puli Pole an. Svugdje gost koji je pristojan prema domaæinu. Nitko me nije asimilirao, ali sam integriran svugdje. Na otoku Hvaru ne postoji niti jedan èovjek »ne-Hvaranin« koji od mene bolje govori hvarske dijalekte. To da poštujem domaæina stvar je koju me nije nauèilo samo kazalište nego i kuæni odgoj. U ovim krajevima postoji jedna stvar koja se uvijek zanemarivala – nije se poštivao domaæin. Da se poštivao ne bi bilo rata 1991. godine jer znalo se tko je domaæin u Zagrebu, Rovinju ili u Bosni. Na alost, u bivšoj dr avi bio je jedan narod koji se uvijek ponašao kao da je domaæin svugdje, i kada ti se dogodi da ti u kuæu uðe èovjek koji se kod tebe ponaša kao domaæin, onda, poslije nekog vremena, pomahnitaš. Uvijek sam se ponašao kao gost i duboko poštivao domaæina, jer to je temelj pristojnosti. Doæi u Bosnu i govoriti bosanski pitanje je dobrog odgoja. U Sarajevo doðe Samaran i ka e: »Dobar dan, Sarajevo«, i svi padnu u nesvijest od sreæe što je nauèio tri rijeèi. U meni postoje tri temeljna mentaliteta, moj orijentalni kojega nosim iz svoje Vlaške 99, gdje sam roðen, moj mediteranski mentalitet jer ja sam Mediteranac po temperamentu, moj srednjoeuropski mentalitet, a to je pitanje manira i konaèno moj europski »nadmentalitet«. Begoviæ: Napisali ste zaista mnogo autentiènih pjesama s mnogo emotivnih naboja koje pripadaju samo

jednom ozraèju - onom bosanskih muslimana, Bošnjaka. Pripremate li zasebnu zbirku koja æe biti samo u takvom poetièkom ozraèju? Mujièiæ: Moja zbirka pjesama pod nazivom »Vlaška 99« konaèno je gotova i ona se sastoji od pedesetak pjesama od kojih je desetak veæ objavljeno u nekim drugim zbirkama, ali i èetrdesetak novih. One su moj testament. Zbirka »Vlaška 99« ne zove se tako sluèajno. Kada sam jednom rekao da je to prièa o mojim muslimanskim korijenima, onda su mi muslimani Bošnjaci rekli da kako me nije sram i znam li što je to »Vlaška«. U Sarajevu sam rekao da je to kod mene korišteno samo u frazi »da ti se kæi ne uda za Vlaha«. Vrlo dobro znam što je Vlaška, ali u Zagrebu je Vlaška nešto sasvim drugo. Znam i što je broj 99 u islamu i to je sveti broj, ali ja ne mijenjam adresu svojega roðenja i zbirka se neæe zvati Praška 7. Ne odrièem se kuæe u kojoj sam se rodio, u kojoj sam odrastao, u kojoj su moje tri nene klanjale, u kojoj se svaki Ramazan postio i svaki Bajram slavio. Ni moje nene ne bi napisale knjigu »Praška 7«. A zbirka pjesama je izravno nostalgièno prisjeæanje na dijete koje je odrastalo u èetiri sobe koje su bile autentièna Bosna, autentièni islam. Dakle, dijete koje je u svojoj kuæi ivjelo u jednom svijetu, a kada bi izašlo na ulicu u drugom. U zbirci se nalazi široki raspon pjesama, najèešæe vrlo tu nih jer sudbina moje obitelji, kao i mnogih drugih, nije bila ni laka, ni vesela, ni sretna, veæ prvenstveno tu na. Moja obitelj je tu tu nu sliku meni pokušala ubla iti, pogotovo moj otac koji nikada nije plakao za onim što se izgubilo. S druge strane, majèina je obitelj plakala za svime što su joj uzeli, a ja nikada nisam osjeæao da mi je netko nešto uzeo jer ja to nisam nikada ni imao. Prezirem one ljude koji vièu da im je netko nešto uzeo što nisu sami ni zaradili. Ja se ne pozivam na svoga rahmetli djeda i oca i njihovo bogatstvo. Za mene postoji: uzeti mi mo eš samo ono što sam svojim rukama zaradio. Begoviæ: Spominje se ta famozna karnevalizacija teksta. Koliko zapravo ima teatra u Vašim pjesmama i nije li to bio prirodno prijelaz s dasaka u lirsko sjeæanje? Mujièiæ: Od svih hrvatskih pjesnika ja se razlikujem upravo po tome što sam u poeziju došao kao aﬁrmirani dramski pisac. Poeziju sam pisao stalno, ona je bila moja intima koju nisam objavljivao. U dramama sam nauèio nešto što mnogi naši pjesnici nikada nisu savladali, a to je zanat pisanja pjesama. Uz svoje dramske tekstove napisao sam uvijek po dvadesetak songova od kojih bi se desetak upotrijebilo, a ostalo bacalo. Napisao sam gomilu tih pjesama i uèio zanat versiﬁkacije. Teatralizacija je uvijek postojala. Samo najškolovaniji i najnadareniji mogu teatralizirati svoju likovnu, glazbenu, kazališnu, ili bilo koju drugu umjetnost, polemizirati sami sa sobom i svojim djelom, pa ako treba i ironizirati ga. Po meni to je vrhunac zanata i slobode. U odreðenom trenutku meni su kazalište uzeli, bilo je tu politièkih, nacionalnih, konfesionalnih razloga, ali i mojih osobnih hirova, æudljivosti i ponašanja. Nisu ga, doduše, zatvorili veæ samo su ga pritvorili. Zato sam otišao u poeziju, jer meni kad zatvoriš jedna vrata – ja otvaram druga. Zabraniš li mi poeziju ja æu otiæi u likovnu umjetnost.

BEHAR 83-84

Mejra Mujièiæ, ugljen u boji na papiru

Nikola Koydl, olovka na papiru

foto © S. Novkoviæ

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ Zabraniš li mi i nju, ja æu proplesati sa svojim promijenjenim kukom, naprosto me ne mo eš sprijeèiti da se artistièki izra avam, jer samo tako ja ivim. Za razliku od drugih pjesnika ja ne pišem samo pjesme nego zbirke. Tek kada vidim da se iz pjesama koje nemaju veze jedna s drugom mo e stvoriti prièa i slijedom toga dramaturgija, odmah to pretvaram u zbirku koja je ujedno moj »kazališni komad«. Zbirku opremam dramaturgijom, re ijom, tekstom, ritmom, scenograﬁjom, kostimograﬁjom i svime ostalim što ima jedna kazališna predstava. Ja sam tada autor zbirke. Evo, svi znaju veliku pjesmu Voæka poslije kiše, ali znaju li u kojoj je zbirci? Nemaju pojma. Moja zbirka je moje djelo u kojoj postoji pedeset pjesama od kojih æe petnaestak mo da biti i loše, jer kako u svakoj drami postoji takozvani prazni dramaturški hod i dramske pauze da bi se došlo do poante, tako kod mene postoje prazne pjesme da bih došao do onih s kojima poentiram. To se zove dramaturgija i na taj naèin ja radim svoje pjesme zbirke.

jati osim namuèenog puka još i vladalaèku te intelektualnu strukturu društva – na koju se ta ironija ujedno odnosi. Mujièiæ: Dobio sam Dr iæa dva puta. Ne znam je li ovaj Æopiæ upotrijebljen u pejorativnom smislu jer ga ja cijenim. Æopiæ je bio jedan vrlo šarmantan i duhovit èovjek koji je nosio bosanstvo u sebi na naèin na koji ga mnogi Bosanci ni dan danas nisu u stanju nositi. Ne palim se na nasmijavanje puka, puk se smije kada se ismijavaju oni drugi, a ja poèinjem uvijek sa samoismijavanjem. Najopasnija vladalaèka struja nije ona, što bi svi mo da pomislili, ideološko partijska ili nacionalno konfesionalna, to je ona vladavine novca. Duboko prezirem vladalaèke strukture svih organizacija, bile one manjinske ili veæinske, kada polaze od toga da je novac jedina stvar kojoj se treba prikloniti. Deﬁnitivno nije, jer ja ovo ne bih sada govorio. Nisu me kupovali novci ni u najgorim situacijama. Odrastao sam u muslimanskoj sredini u Hrvatskoj u kojoj je vladavina novca bila dominantna, a ja sam kao misleæe biæe oduvijek smatrao da je to protiv islama. Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama, pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih koji imaju novce je dominantan. Svi mi ostali za njih pripadamo ni oj klasi. Kako sebe ne smatram ni ni om ni višom klasom, ja sam duboko sretan da s njima nemam posla. Kada ostanu sami sa svim novcima koje su nakupili, kada shvate koliko su prazni i jadni na kraju ivota, i kada shvate da za njima neæe ostati ništa, baš ništa, a novce sa sobom neæe moæi zagrliti i ponijeti u mezar, ako im to uopæe doprije do mozga,

Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim udrugama u Hrvatskoj, njihovim tiskovinama i djelatnostima. Ima li u nekima od njih privlaène snage za Vas? Jeste li i Vi osjetili, iako ste izvan manjinskih bošnjaèkih udruga, kako razlièite struje struje: podjele, zavisti, animoziteti, ogovaranja, krive procjene, taštine, a na kraju hurmašice i grèevi u stomaku? Mujièiæ: Ne poznajem ih dobro da bih mogao arbitrirati. Imam jedan osjeæaj izvana, a to je da su se udruge poèele dijeliti kao što je to tipièno za Hrvate. To znaèi da su »Bošnjaci mo da svojim velikim dijelom Hrvati«?! Poznata je hrvatska uzreèi- Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama, ca: dva Hrvata, tri partije. Prema tome, to pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih se mo e primijetiti i u Bošnjaka. Èim se osnuje neka udruga, ona je odmah protiv koji imaju novce je dominantan. Svi mi ostali za njih druge. Nisam primijetio da one komunici- pripadamo ni oj klasi raju na prirodan naèin. Što se tièe tiskovina, neukusno je, neprirodno, štoviše vulgarno, da ja ka- shvatiti æe da su postojali ivoti puno ivotniji i puniji. Du em: Journal i Behar su odlièni jer ih rade ljudi poput tebe go se vremena u muslimanskim krugovima, jer Bošnjaka i tvoga oca Seada. Zapravo, to mogu punopravno izreæi onda nije ni bilo, o meni govorilo s dubokim prijezirom jer jer sam bio jedan od zagovornika i inicijatora da vi u tome sam se bavio glupostima koje se zovu kazalište, knji evsudjelujete, ne kao Bošnjaci i muslimani, veæ kao vrsni nost i umjetnost. To je bilo zato što su glavnu rijeè na profesionalci. Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, svim forumima i sijelima vodili ljudi koji su imali lovu, što je da je bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hva- god oni bili, a mogli su biti i maﬁjaši. Neizmjerno mi je liti nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako drago da im nisam nikada pripadao. god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se postavljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja jednostavBegoviæ: Jednom su Vas zgodom, èini mi se, zapitali: no ne elim pripadati. Volio bih da moji kriteriji ostanu jeste li Vi klaun povijesti, dvorska luda, prznica, grabanšto èasniji, da profesionalizam bude u prvom planu, da cijaš ili Histrion, a uvijek svi, kao po pravilu zaboravljaju bude temelj svega. Zašto bih volio nekoga samo zato što vaše izvansadr ajno knji evno sredstvo EROS koji je je naš, a budala je. Volim nekog pisca, ne zato što je Boš- ugraðen u Vašu semantiku i Vaš leksik. Pa zar su slijepi njak ili Hrvat, ili Rus, nego zato što je velik pisac. Ne volim ili nemaju mudante i u njemu dva sekonda i barbu? Veæ budale ni meðu našima ni meðu njihovima. Budale su uvi- je ustvrðeno da svaki Vaš tekst zna govoriti. jek budale, pa neka si osnivaju svoje stranke. Ja bih volio Mujièiæ: Nikada se nisam libio biti klaunom jer je klaubiti u stranci onih drugih. nerija dio onoga èime se bavim. Nikada se nisam sramio biti dvorska luda jer je ona uvijek bila ﬁlozof koji je vladaru Begoviæ: Godine 1994. nagraðeni ste nagradom jedini smio reæi što hoæe. Dvorskih luda, komediografa, hu«Marin Dr iæ». Mislite li da beskompromisni Dr iæev morista bojali su se svi vladari svijeta. Staljin se tresao od duh koji uvodi zagrizlu ironiju i kao kroz dno boce vidi Bulgakova i zato on nije završio u Sibiru. U Sibiru su završidruštveni snobizam i takozvane »æopiæe« mo e nasmi- li takozvani ozbiljni pisci. Uvijek sam bio prznica jer nikada

BEHAR 83-84

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ nisam mogao dopustiti da mi netko nameæe svoje stavove, ali sam istovremeno igrao grabancijaša, negromanta, maðionièara, stvarao sam od nièega nešto, prodavao sam »la i, fulirancije, maglu« i to je dio moje profesije. Ne sramim se toga. U duši sam uvijek bio Histrion, a to je putujuæi glumac, jer je glumstvo unutar moje profesije ono što me odreðuje. Kao pisac, redatelj, scenograf, kostimograf, lutkar ja sam glumac. Kazalištem se ne mo e baviti netko tko prvenstveno nije glumac. Gluma je bit kazališta i svatko od velikih kazališnih ljudi bio je glumac. Shakespeare je bio nezabilje eni glumac, ali njegove drame pokazuju koliki je on bio glumac. Takve reèenice mo e napisati samo glumac. To je ono što je bitno. Kada govorimo o erosu, on je permanentni ivot, strast, u itak i seksualni i artistièki i ivotni, bez kojega bi ivjeli u mrtvilu, ili bili mrtvaci. Eros je i ljubav, a ja bez ljubavi ne mogu stvarati. Moje stvaralaštvo je ljubav i ona je uvijek prisutna i postojeæa. Ona je i ona izmeðu muškarca i ene, ona izmeðu èovjeka i prirode, kao i Boga i èovjeka, umjetnosti i èovjeka i ona me goni da radim ono što radim. Stvaram. Begoviæ: Rasprostire se glas na sve strane, sve od Zagreba do Hvara pa do Bosne da ste nepopravljivi hedonist na što upuæuju knjige »Kokot u vinu« i »Kokoš in the Rye«. Te ste knjige pisali kao pedesetogodišnjak i alegorièno ste se osjeæali kao kokot u vinu. Koja alegorija obilje ava Vaše umjetnièke šezdesete? Kako zapravo ivite, zbog èega i dopustite i nama malu peckavost: zašto? Mujièiæ: Hvala Bogu, ivim dosta loše. A to je dobro. Naime, mnogi ne bi rekli, ali ja ivim kao nikada, ivot je za mene u ovome trenutku paradiso. Ljepota ivota je najbitnija, i kada znam da su mi zdrave kæeri, unuka, ena, prijatelji i oni koje volim. Dogodi li se nešto bilo kome od njih, ne vidim tu smisao ivotu. No, dragi Bog je trenutno dao da je sve na svome mjestu. Što se tièe materijalnog ivota, ivim vrlo skromno jer mi ne daju raditi, pa mi ne daju ni novac. No i to sam dijelom sam odabrao. Mislim da sam prvi èovjek koji je nakon neprekinutog tridesetogodišnjeg radnog sta a otišao u slobodnjake. Odluèio sam da mi nitko više ne bude gazda, i shvatio sam da ne mogu ivjeti bez prave slobode. Ne mogu suraðivati s ljudima koji æe mi reæi: moja je zadnja. ivim loše, ali moja je zadnja. Kada sebi naveèer ka em: tvoja je zadnja, onda se slo imo obadvojica, i ja i ja. To je ono što je bitno. Mene u mojim godinama radno mjesto više ne èeka. Kada govorimo o onom zapadnom civiliziranom svijetu, ljudi moje karijere i imena sjede i nazove ih se jednom tjedno da nešto ka u i pošalje im se velika lova. Oni ive kako Bog zapovijeda. Na alost, ja ivim ovdje. ivim po onoj iz vremena komunista, kako je to rekao moj prijatelj Veselko Ten era, opet nam nude da radimo puno više da bi imali puno manje. Što se tièe moga hedonizma, upra njavam ga u svim moguæim situacijama, mada si ga ne mogu èesto priuštiti. Sreæom, postoje skupine ljudi i prijatelja kojima je stalo da me vide u svojoj blizini, a to su i bogati ljudi, veæinom mlaði, koji misle da su uspješni (a i nisu), samo imaju veliku lovu. Pozivaju me na neka dru enja, a ja im poslije prvih petnaestak minuta ka em da sam njihov intelektualni escort. Dok njihovi stariji

kolege plaæaju mlade cure da se s njima pokazuju, oni »unajmljuju« Tahira da se s njime dru e. Onda uspješno preprièavaju moje replike koje im ja poklanjam, jer uvijek mogu smisliti bolje i nove. Oni, eto, na taj naèin postoje. Razlika izmeðu umjetnièkih pedesetih i šezdesetih je da se sada te e mièem jer sam operirao kuk, ali imam jednu znamenitu uzreèicu koja glasi: promijenio sam više kukova nego brakova. Oni koji u ivotu misle da im je uvijek za sve netko drugi kriv, oni mijenjaju brakove, mijenjaju ovo i ono i imaju lovu. Ja sam promijenio samo kuk. S druge strane falilo mi je kazalište i napravio sam ga na Hvaru kao i festival knji evnosti. U stanju sam, za razliku od nekih koji to tra e od dr ave, neke stvari napraviti sam. Sve mogu napraviti ako me veseli, ako ne, onda se kupam i razmišljam o enama koje sam propustio i više o onima koje su propustile mene. Nikada nisam ni mislio da ivot koji nam je dat treba ivjeti do kraja. Dok je lijep treba ga u ivati, onog trenutka kada postane nepodnošljiv, imamo pravo sami ga sebi oduzeti. Kada ja to ka em javno, svi se hvataju za glavu i vièu da sam luðak, ali ja to nisam. Ne pada mi na pamet da dijelim savjete o tome da se treba upucati ako ti nije lijepo ili da æu se ja upucati, ali elim reæi da je ivot ivot dok je dobar!. I da smo mi njegovi iskljuèivi vlasnici. Begoviæ: Što je u tom sluèaju s vašim islamom? Ne elim Vam vaziti, ali samoubojstvo je za muslimana veliki grijeh. Mujièiæ: Kada bi islam do kraja spominjao samoubojstvo, kao jedan od najveæih grijehova, onda se samoubojice ne bi vezale eksplozivom i ulijetale u autobuse pune ljudi ili u sinagoge. Ako oni misle da je to ubojstvo protivnika, u redu, ali je to i samoubojstvo. Prema tome, niti jedna konfesija sa svojim dogmatskim tumaèenjima ne mo e a da ne upadne u tešku kontradikciju. Što to znaèi, mo da bih mogao postati veliki musliman kada bih se vezao velikom kolièinom eksploziva i zagrlio, primjerice, Milana Bandiæa a pred oèima Pavla Kaliniæa, struènjaka za terorizam? U èemu je štos? Hoæe li tada Tahiru, napokon, biti sve oprošteno?

BEHAR 83-84

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ

Poetski tahiret ili ‘muslimanske’ pjesme iz Vlaške Tahir Mujièiæ: Vlaška 99 (osvrt na knjigu u rukopisu) Piše: Ervin Jahiæ

Jedna je verbalna dosjetka u novoj knjizi pjesama Tahi- crna rupa umah gutala oponašatelje i èinila ih anonimnim ra Mujièiæa: "vlasništvo treæeg lica". Ono ju je skrojio po sljedbenicima. Tahir Mujièiæ saèuvao je svoje ime jer nije mjeri i liku Tahirovu, a on ju je, nimalo sluèajno esencijal- podlegao njegovu autoritarnom utjecaju. Premda je u no zainteresiran, literarno odjenuo te mu stoji k'o salive- mnogim pjesmama lucidno "skinuo" slamnigovski "gastarna. Ona glasi: "kad æeš ti bolan / veæ jednoæ na taj tvoj / bajterski jezik" i osjeæaj za parodiju, Mujièiæ je, propjevavši tahiret." Sinan Gud eviæ, pjesnik i prevoditelj, velemajstor u vlastitim stihovnim aplikacijama svu silu jezika, stvorio kazivanja i erudit, rimovao je ahiret s tahiret, a Tahir Mu- prepoznatljiv i samosvojan tip makaronštine, preoznaèujujièiæ, velemajstor kozerije i jeziènih improvizacija, objeruè- æi rijeèi i "iznutra" i "izvana" te ih grafijski preobra avajuæi i ke prihvatio posuðenicu, odnosno leksièku "novotariju", mijenjajuæi im oblike. To je alibirao jedinim nekompromitinovotvorinu, i dao joj nov ivot - smislen i potentan poe- ranim, ivim i istinitim ciljem svake dobre poezije – igrom, tièki kontekst. Ka em "posuðenicu" tek u uvjetnom smi- dakako. K tome, posve neobuzdanom. slu, jer nije Tahir s uma sišao da je ikada i ikome, pa ni Neobuzdanost igre neizbje no ga je dovela u posjed prijatelju Sinanu, vrati. Lucidno je i èudesno Onaj svijet, mnogih poetskih nekretnina u hrvatskom stihu koje nije svijet poslije ivota, nazvati tahiretom. Ne mogu se, eto, zahvatio val inflacije. Primjerice, postao je rijetkim vlasniprestati veseliti inventivnosti, nesluæenim konotativnim kom pjesnièke vedrine, jednim od malobrojnih èija stihovslojevima i iznimnom "dosluhu" te rijeèi s Tahirovom grana ponuda emitira humorne signale, i pravim pravcatim ðanskom i umjetnièkom osobom, to jest raskoši aluzivno- osamljenikom u nas zaboravljene kulture smijeha u stihu. sti u baš toj i takvoj rijeèi i njenom besprimjernom, i isto- S takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim jeziènim dobno besprijekornom, funkcionalizmu kada je o poeziji Tahira Mujièiæa rijeè. Stoji mu baš k'o salive- U Vlaškoj 99 veæi broj èine poetske freske na, dakle. Toliko o dojmovima. intimnog karaktera, crtice iz ivota obitelji Ne bi bilo nimalo krivo da je ova knjiga ponijela Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju naslov 'Muslimanske' pjesme iz Vlaške. Ne bi bilo nimalo pogrešno da pjesme unutar njenih korica poetiziranu biografiju od sentimentalizma, od pristanemo èitati kao poetiziranu historiografiju o jeftine plakatnosti, od uskih grla privatizama. juèerašnjem svijetu, kao poetsku memoaristiku, ako pomislimo da je posrijedi poetski roman lika ili mo da fintama, s identitetom lirske lude koja miješa/"mrijesti" Bildungsroman, ako ove pjesme odluèimo èitati kao dra- neobiène jeziène spojeve i interlingvalno kalemi èudesne molet - ako dakle u njima uoèimo dramski èin, dijaloške idiome, koja odveæ èesto ironizira, persiflira i desakralizira oblike, dramatske zaplete i rasplete. Ne bi bilo nimalo be- graðanske utopije i njihove tobo e svete sadr aje, neštezvezno, niti civilizacijski propitno ili pokuðeno, zagrebaè- dimice se autoironijski poigravajuæi i s vlastitom poetskom ku Vlašku ulicu, premda je ona izvorno zapravo Talijanska i graðanskom biografijom, Tahir Mujièiæ æe zastupati jeulica, pojmiti kao tzv. vlaški svijet, odnosno "prisna iti" dan, po mnogo èemu (i u koje èemu), metapoetski prokulturni stereotip o tzv. kršæanskom puku u oèima bosan- jekt pjesništva koji se ne sabla njava pred kulturom tekskih muslimana. Uostalom, ništa ne bi bilo krivo jer je "posta, pred mnogolikim ušuljavanjima i ispadanjima iz povietski anarholiberalizam" Tahira Mujièiæa upisan u njegov jesti, kako knji evne tako i graðanske. "Sabotersko" podripjesnièki projekt velikim slovima i jer je on nosivi zid nje- vanje pjesnièkih kanona, poput soneta kojemu utipkava gove pjesnièke višekatnice. svoju "maniristièku euforiènost", i gomilanje lagodnih i leTahir Mujièiæ veliko je i va no ime novijeg hrvatskoga pršavih semantièkih viškova, bujica i naplavina – njegova pjesništva, mada mu, s obzirom na to, još mnogi ne daju je, ali, posljedièno, i èitateljska, satisfakcija. Ustvari, odza pravo. Kao najdostojniji i najdarovitiji odljev ponajveæeg mor od preciznih egomanijaèkih i pseudointelektualistièhrvatskoga modernistièkoga pjevaèa Ivana Slamniga, on se kih knji evnih radijacija. u svojim dosad objavljenim èetirima zbirkama poezije, sve Ne imati gard u pristupu bilo èemu, odaje veliku snagu do ove knjige, kretao stazom koju je utabao taj gorostas i samopouzdanje. Podrivati znaèenja u sebi i izvan sebe, domaæeg ludièkoga pjesništva. Podsjetimo, u hrvatskom stvarajuæi tako nova i time obnavljajuæi i tekst i svijet, pjepjesništvu "planet Slamnig" privlaèio je mnoge. Njegova bi snièki je posao najvišega reda. Slijedeæi taj trag, Mujièiæ

BEHAR 83-84

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ vlastitu proizvodnju stihova oèito nikada nije dr ao misijom dostojnom kozmièkoga znaèaja. Zasigurno znajuæi da je pjesništvo posao od samoæe, on je prebirao po sebi i po širini i po du ini, nabasavao na sjene drugih i, vrlo vjerojatno, èesto se èudio vlastitoj. Samo tako mogu si objasniti put koji je prošao od pjesnièkih zbirki Kokot u vinu, Kokoš in the Rye, Irski Iranec i Iranski Irec, Zvonjalice für Cvite, Causa Portugesa, Primopredaja ili Divljim Tahiristanom do ove knjige. Identitarna pitanja i u ranijim autorovim knjigama bila su nimalo neva na poetska roba. Poetsko i egzistencijalno "koprcanje" u dvjema "matiènim kulturama" i knji evnim tradicijama, hrvatskoj i bosanskomuslimanskoj, ali i europskoj, u

što je u knjizi situiran kao ciklus, ali je svakako bio signal buduæih autorovih poetskih interesa, koji su ga, oèito, dominantno odredili i doveli do Vlaške 99. Vlaška 99 poetski je Bildungsroman, mujièiæevski "roman" o odrastanju u vremenima autorove mladosti u kojemu je, dakako, posve ukinuta distanca izmeðu autorskog i lirskog ja. Premda nije na knji evnokritièkom mišljenju da pjesmu parafrazira, poneke od njih u ovoj zbirci naprosto nas zavode i nagovaraju da im se predamo i da ih "preprièavamo". Veæ nam prva pjesma "Knjiga o postanku s migrenom" parodira opæe mjesto zapadne religijske kulture o postanku èovjeèanstva i mujièiæevski infantilno nas isporuèuje svijetu djeèje interpretacije svijeta i vremena, roda i identiteta, svijetu u kojem nevine (i naivne) interS takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim vencije razrješuju esencijalna pitanja. Bitno pitajeziènim fintama, s identitetom lirske lude koja nje djeèaštva kakvo je svakako navijanje za nogometni klub, razlog je za ulazak politike u dom miješa/"mrijesti" neobiène jeziène spojeve i Mujièiæevih na velika vrata, pri èemu se, u pravilu, zaboravlja odakle je prièa poèela. Autor naoko interlingvalno kalemi èudesne idiome, koja benignom pjesmom o nogometnom navijanju raodveæ èesto ironizira, persiflira i desakralizira skrinkava intimu svoje obitelji malim vodièem njegraðanske utopije i njihove tobo e svete zinih nogometno-navijaèkih, a zapravo ideološko-politièkih preferencija. I tako, iz pjesme u pjesadr aje, neštedimice se autoironijski smu on nam ogovara njezine navike i obièaje, poigravajuæi i s vlastitom poetskom i vedro-poetski mistificirajuæi vlastiti "status rtve". graðanskom biografijom... Pjesma "Neæe tebe sunetit", primjerice, paradigmatièna je za (veæinsku) morfologiju i tipove aunjegovu pjesništvu stvorilo je konglomerat jezika koji se kre- torova pjevanja u ovoj knjizi: narativizirani stihovni niz, ativno meðupro imaju, konglomerat knji evnih predlo aka lepršavi i duhoviti "opisi" i posve neoèekivana poanta ("bui tradicijski zasada koji se privlaèe i udaljuju, konglomerat dim se i boli me glava / i æuna al još više ona / haljinica ko napetih znaèenja koja se palimpsestiraju, dovodeæi pokat- èièkova / jer / je / to / enska / jebi ga spavaæica"). kad do zbunjujuæih receptivnih zakljuèaka o granicama MuTahir Mujièiæ karnevalizira vlastiti poetski svijet. Uprajièiæeve "pjesnièke utopije" koje se lako preskaèu, prekoraèuju vo mu je milo gorko-slatko zagorèati/zasladiti tamo gdje kao malo što, ili koju svjetskost mujièiæevska jezika naprosto mu je premalo komedije. Uopæe, on voli groteskom odgone poštuje. Ipak, najeksplicitnija mjesta autorova identitarna voriti na sadr aj iz stvarnosti. To ga ne prijeèi da se pri diskursa bila su ona u kojima je pjesnièka obrada podrazu- duhovitom pobrojavanju onoga što ne voli (iæi u d amiju, mijevala tematizaciju hrvatsko-muslimanskih kulturalnih do- u mejtef, na mevlud, voljeti Ðulhanu, uèiti arapski kod šaptavanja, brojne posvete arapsko-amerièko-kršæanskom imama koji "ne zna ni hrvatsko-srpski, nit hrvatski, nit bopiscu Halilu D ubranu, spoj bosanskomuslimanskog folklor- sanski, nit zagrebaèki") ironièno obruši na sebe i èitatelju nog jezika i zagrebaèko-purgerajskog zavièarenja, ekumen- poruèi da je isti kao sav taj svijet protiv kojeg se svim svoska namigivanja islama kršæanstvu, i obrnuto (poput stihova jim djeèaèkim biæem buni, jer i njemu zaudaraju noge u koji glase "minaret se okitio / oblaèjem sa zvonikom / obgrlio molitvenom prostoru. iz sokaka s istoka/). Tahirovo pjesnièko "pehlivanjenje" / "peliTakt u stihovima "il æe bajram / il æe doæ afan / il æe me vanjenje" nije tek ista rijeè u dvama razlièitim grafijskim tre- opet sunetit/, "pojaèan" malo kasnije stihovima "što plaèu tmanima, jeziènim varijantama bosanskog i hrvatskog, niti ako æe bajram / što plaèu ako æe afan / što plaèu ako æe je pehlivaniti tek stilski obilje ena rijeè u Mujièiæevu korek- mene sunetit", na obrascu epske narodne pjesme, a u motnom hrvatskom, nego su obje rijeèi ustvari mentalna, misa- dernom aran manu slobodnog stiha, stvara ritmiziranu ono-nezamjenska entiteta. Jednakovrijedne èinjenice auto- strukturu koja efektno istièe zvukovne i znaèenjske slojeve. rova literarnog i jeziènog svijeta, dakle. Mujièiæevi kalamburi iznose na svojim leðima male faU knjizi Primopredaja ili Divljim Tahiristanom, koja bulativne jezgre. Tek što autor investira u narodnu mudrost prethodi Vlaškoj 99, svojevrsnom kajkavsko-èakavsko-hr- kroza rijeèi vlastite nene, i to u dva naoko obièna kolokvijavatskostandardiziranom-bosansko-slovensko-englesko- lizirana stiha "ima dobro zvono / ima loše zvono", èitatelj njemaèko-èeško-talijansko-portugalskom koktelu jezika (i biva nagraðen razumijevanjem šireg konteksta nego što je lokalnih hrvatskih govora) na kojima autor piše, ako ih pjesma, èini se, imala ambiciju ili sprva kanila uspostaviti: veæ i ne govori, uoèljiv je ciklus koji je "razgrnuo pauèinu" saznajemo, naime, o tjeskobi vremena u kojem te zvono na s njegovih identitetskih uvira i izvira. Naslovljen "Dezori- vratima mo e obradovati ili te "narodna milicija" mo e otjentirani Orijentalac", nuka nas da ga èitamo i kao Mujièi- premiti u hapsanu. Gotovo kabaretski ugoðaj u ovoj poeziæevu duhovno-empirijsku šifru, mo da i legitimacijsku ji odèitljiv je i na planu motivskog repertoara i na formalnokri aljku za kakve neliterarne oèi. "Oivièen" je samim time jeziènoj razini. Vizualno, a kad je rijeè o autorovim slobod-

BEHAR 83-84

KNJI EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆ nim stihovanjima, mo emo reæi da je opet posrijedi odre- na kojima ne sjede ivi veæ oni kojih nema (...) U te tri pjesme ðeni "višak slobode": on lomi stih po vlastitom æeifu i osje- Tahir je opjevao ivot koji se izvitoperio u nesreæu, jednu æaju, a grafijski uspostavlja svojevrsni paralelizam strofa, obiteljsku intimu uèinivši intimom cijelog jednog vremena. nudeæi nam moguænost odabira pri èitanju. To mo e, da- Ako æemo pravo, paradoks je tim veæi što te tri pjesme svakako, èiniti nakon što se potvrdio kao majstor versifikacije, kako nisu najuzoritije za Tahirovo pjesništvo. Paradoks koji i u sonetima i u nekim drugim obaveznim formama. to prestaje biti kada shvatimo da je zapravo njihova imagiStatistièki, natpoloviènu veæinu pjesama u Vlaškoj 99 nacija toliko zaèudna, da bi ju, i da jesu egzemplarne, teško èine poetske freske intimnog karaktera, crtice iz ivota bilo moguæe ponoviti, a kamoli plagirati. Ako je centralno obitelji Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju poetizira- mjesto Tahirova motivskog repertoara ena i njezina pokrenu biografiju od sentimentalizma, od jeftine plakatnosti, taèka (i prevratnièka) uloga u (njegovoj) karnevalizirajuæoj od uskih grla privatizama. On je uskraæuje za moralizam, poetskoj obradi, ena kao generator proizvodnje svijeta i ali zato u nju investira mnogo što od hedonistièke trošivo- pjesme – nene su ovdje barem iznevjerena oèekivanja, ako sti ivota te na ideologijske dogme reagira oštrim i hu- ne i kulturološki kratki spoj. Ako su komedija i smijeh temeljmornim aluzijama koje - ako veæ ne mogu omekšati zadr- ni kolegiji Tahirova oznaèitelja, profinjena i na trenutke ometost ranog poslijeratnog jugoslavenskog komunizma - tajuæa tuga ovdje je dah i duh vremena. U ovim njegovim humaniziraju i unose puno smijeha u zapravo turobne pjesmama, i valjda jedino u njima, nema karikature, premda ivotne sudbine. Njegov svijet, svijet je aladinovskih æili- je Tahir jedan od naših ponajboljih poetskih 'karikaturista'". ma, naglašeno eskapistièan dakle. Da bi nadišao vlastitu Sonetno asimiliranje sevdalinki uèinjeno je kako i prilièi nemoæ razumijevanja svijeta i vremena, u kojem se našao - iako u ovoj knjizi posve stišanim, gotovo išèezlim - mujikao ogranak jedne zagrebaèko-muslimanske obitelji, nje- èiæevskim erotomanskim poetskim opsesijama ("po svu gov poetski imaginarij zaprima u sebe èudesne ("leteæe") noæ usnuti mi ne da / moj dilbere de uzveri mi se"), ili sed ade na koje, harlekinski naravno, gleda kao na Dulèi- nešto èešæim nego što smo navikli u autorovu dosadašæev vitraj, kao na Grgin crtani film. njem pjevu - naplavinama folklorizirane svijesti ("pšenièica U tim slikama diskretno nam je uoèiti arhitekturu zagre- je za pašu / èekder nek te sevdah mine"), ili èak politièkim baèke muslimanske intime èija je autentiènost / "historijska aluzijama (joj otkako je bajna luka postala / nikad manje toènost" neupitna i provjerljiva. Ona je sroðena sa Zagre- ne bješe insana / sve fukara u njoj je ostala / oprat neæe bom u tonu, zvuku i melodiji, ona je umnogome prozelitit- vrbas je ni sana".). Autoru je, dakle, u Vlaškoj 99 naprosto ska, duhovno i egzibila bli a deskriptivna i stencijalno solidarna s ...Tahir Mujièiæ æe zastupati jedan metapoetski narativna logika pjekršæanskom sredinom, projekt pjesništva koji se ne sabla njava pred sme, kolokvijalni lirski s agramerštinom, sa idiom (èas ispisan na srednjoeuropskim du- kulturom teksta, pred mnogolikim hrvatskom standardu, hovnim inventarom, ali ušuljavanjima i ispadanjima iz povijesti, kako èas na bosanskom; u toplini svoga doma knji evne tako i graðanske. osebujan po mnogim èuva i vlastite razloge turcizmima i orijentaza razliku, to jest stere jufke svojih predaka. Mujièiæev lirski lizmima uopæe, ali i po znaèajnoj kolièini bosnizama i losubjekt ili, rekosmo veæ, Mujièiæ osobno, te dvostruke stvar- kalnih bosanskomuslimanskih govora) i èesti, ali ne i agrenosti vidi poèesto u komiènoj napetosti i naopakosti. Tako, sivni, obrasci narodnog, epskog diskursa. naprimjer, ne plaèe kuæa što se Fadila udaje za Vlaha, nego Zakljuèimo, Vlaška 99 poetski nas prošetava krajolicišto je veæ stara, što joj je veæ prošao vlak. ma kojima, kad je rijeè o hrvatskom stihu, dosad nismo Dijaloške replike èesto pojaèavaju autorovu strast, sklo- preèesto hodali. Autorove ludièke varnice pomaknule su nost da se poigra jeziènim klišejima, da ih prevrednuje ("kud poèetno introspektivne lirske ugoðaje pjesama ustranu, æeš na taj nalet / nalet ga nebilo / nije nalet veæ slet".) U ra- marno i bri no ih poštelavajuæi za univerzalnije uši. Topozlièitim sekvencama ove poezije pjesnik koristi niz stereoti- si muslimanska porijekla i kulturnog koda, muslimanske piziranih fraza iz bosanskog i hrvatskog jezika, kojima vazda intime, njome su stekli poetsku punova nost u novijem i neumorno dodaje poneki znaèenjski feler, "promašen kon- hrvatskom pjesništvu, a Tahir Mujièiæ - jedan od najzagretekst", luckasti potez koji pouzroèuje efektne obrate ("moje baèkijih pisaca i svestrani umjetnik bosanskomuslimansu nene padale na / sed du / izmeðu ganjka i špajze / šlafci- skih korijena - vlastiti poetski rjeènik djetinjstva, rjeènik mera i mutvaka" ili "uèila su lijepo ta / tri enska imama / ko evokacije. Neke fine i dirljivo brbljive samoæe. tri enska tenora" ili "u tom hladnom jebenvilajetu / za sve Pjesme su to s "Onoga svijeta", s tahireta dakle, kojima se nas / u njeg / naplavljene / aman / jarabi".). imamo sjeæati nas samih, i koje nas se sjeæaju, uostalom. Tri pjesme, objavljenje u prethodnoj autorovoj knjizi, meTahiru Mujièiæu se saudad prelio u sevdah. Nama se ðu još ponekima, uvrštene su i u ovu knjigu, i svakako su njegov sevdah omilio. antologijskih dometa ("Otomansko Carstvo prvo", "OtomanIako je u ovoj knjizi odustao od agresivnih jeziènih igasko Carstvo drugo" i "Otomansko Carstvo su tri seæije"). Pišu- ra i èitavih aleksandrijskih biblioteka, kojima je pjesnik doæi o njima, svojedobno sam zapisao: "U njima èitamo elegiè- sad zadobivao naše poštovanje i povjerenje, iako se sklono poetsko izvješæe o nesreæi, muku i boli što ih Tahirove nio u jezik svoga doma, u kuæu svoga bitka, Tahir Mujièiæ nene osjeæaju u jeku Drugog svjetskog rata usred Zagreba, o ispjevao je himnu vlastitom obiteljskom stablu, a nas višeoblacima dima na kojima više ne sjede anðeli i otomanima kratno poetski uvjerio u va nost tog "memoarskog" èina.

BEHAR 83-84

POETSKI GLASOVI Tahir Mujièiæ

Vlaška 99 zenica oka izvalio se daid a d afer na drvenoj basamaci a za njim mutvak sav u šarenli ponjavama a prid njim i okol njega bašæa zambak do ðule ðula do zambaka miri butum njegova brka što ranim proljeæem što nenadanom slobodom što od njakog rahat rahmeta miri do bola njegova brka i širi se njegovim naèetim pluæima i širi se njegovim uskim mršavim grudima i širi bol se ko njegova sava pred poplavu izvalio se daid a d afer i po udno udiše ono zraka što još daju i uvlaèi u sebe sa škijom ono ivota što je još ostalo i upija s malo mehke šljive ono nade što je još nisu oteli a prid njim i okol njega d enet ðula do zambaka zambak do ðule miri li miri njegov nemir

izvalio se daid a d afer pa utim prstima razgrnu ute brkove i kroz ute zube prošapta još kad bi se dijete moje èuo bulbul il makar himzo polovina -----------ja gledam pa ja jadan ka em neima daid a u toj tvojoj brki himze jer neima onog našeg zagrebaèkog gramofona a pogotovo moj daid a neima tog tvog štatijeto bulbula -----------izvalio se daid a d afer i ka e onako poistiha fatajuæi zrak i š njime ivot ako ih i neima budalasto dijete ima ih jer kad ih je bilo u zenici kad bi ono na prvom spratu sklopio oèi u svojoj æeliji broj 3 a kraj onog ubojice d oge

BEHAR 83-84

POETSKI GLASOVI il kad ih je bilo u esplanadi tvog babe za rata u kristalnoj sali u podrumu uz mehu seﬁæa i onu zejnu iz gunje il kad ih još ima na kletom brestovcu visoko u borovima i með hladnim bukvama gdje le i moj jedinac sado lijep ko erolﬂynn što da ih neima i u brki -----------heftu dana poslije vratio se daid a d afer u tu svoju zenicu opet u pjesmi osovo titu onaj moj bulbul obrisala je dajd inica šamijom suzu da ja ne vidim -----------mjesec dana poslije dobila je dajd inica depešu s muhurom hitnu umro vaš drug daid a d afer od tuberkuloze u zenici u æeliji broj 3 al vele da je prid san èuo bulbula (il makar himzu polovinu tako ja mislim)

moje su nene pale na sed du moje su nene padale na sed du izmeðu ganjka i špajze šlafcimera i mutvaka njima je mihrab bio negdje u visini i ravnini bolnièkog dimnjaka i vinskog podruma voloder one su klanjale sve namaze izmeðu izloga namještaja stjepan sekuliæ jucko i periferijskog kina zvanog buhara pa onda izmeðu crkve svetog petra sa èièkom u ministrantskoj halji i vrbaniæeve sterilne slastièarne s la nim mini baklavama

BEHAR 83-84

one su uèile lijepo ko tri haﬁza izmeðu stana profesora melkusa punog slika koji instruira njemaèki i izmeðu sva èetiri stavka male noæne koje uvje bava borisov kvartet harmonika pa onda izmeðu idovskog njemaèkog vrtiæa frau boriæ i tante paule i kamaufove ulice s cijelom kolonijom muslimana turkušiæa gotovuša busovaèa uèila su lijepo ta tri enska imama ko tri enska tenora u tom novom u tom stranom u tom hladnom jebenvilajetu za sve nas u njeg naplavljene aman jarabi

POETSKI GLASOVI

otomansko carstvo prvo

otomansko carstvo su tri seæije

uza desni duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog ispod oblaka nena moja rahmetli zilðifa uza lijevi duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog ispod oblaka nena moja rahmetli ajša uza duvar središnji i opet otoman a ponad njeg dva oblaka dima duhanskoh a ispod njih pranena moja rahmetli nana a usredsrijede mangala elem ponad otomana tri srasli oblaci duhanski a na njima sjedi on sjedi melek i gleda i sluša ispod oblaka skupila se tri otomana i na njima sjede puše kahvenišu misle plaèu misle plaèu misle moje nena nana nena cijelo otomansko carstvo jedno

nena zilðifa koju zovem majka okrenu fild an otpuhnu dim pa preokrenu fild an i gleda vidi udovicu veæ trideset zima vidi dvoje rano umrle djece troje ive i šestog tahira odvedenog osmog maja èetrdesetpete iz njegova hotela put jazovke vidi unuka arfana koji je stigao iz njemaèkog logora sa sedamnaest godina i tridesetsedam kila što još vidi u preokrenutom kletom fild anu vidi nije kraj ni konac piše i opet æe suze nena ajša koju zovem hama okrenu svoj fild an otpuhnu dim pa i opet preokrenu fild an i sluša èuje napuštenicu veæ deset zima jer mu je salih morao pobjeæi desetog maja èetrdesetpete i ostaviti tri djevojèice s njom što se još èuje iz preokrenutog kletog fild ana èuje se da nema ni konca ni kraja i da æe zaboljeti opet pranena nana koju zovem nana nit okreæe fild an nit gleda nit sluša ona je sa sinom svojim salihom negdje u francuskoj s drugim sinom d aferom na robiji u zenici s unukom sadom na brestovcu i s grudoboljom pranena nana miri i ne treba fild an što æe joj fild an da ka e kako se vidi put da ka e kako se ne vidi nafaka da ka e kako je sve do kraja samo bol jer svi su njezini na putu a to nit jest nit more bit nafaka jer sve je zna ona do kraja samo bol a u dimu u oker sobi nad mangalom u fild anu na otomanima samo oni kojih nema i rodna zemlja koje nema

otomansko carstvo drugo nena zilðifa preko šeker kocke srkne tanku kahvu iz vrelog ﬁld ana pa otpuhnu kolut dima put stropa nena ajša isto pranena nana išaretom me zovnu i tutnu mi dinare u malu šaku i niz basamake po tri pakla ibra po tri pakla drave po tri pakla drine pa uz basamake i opet k mangali ja stao pa gledam na tri otomana dvije nene i pranenu nanu i dim kojeg nema jer se razišao soba nam je oker ka em poistiha ko to ka e pita pranena nana ja to je oker boja rekao moj uèitelj bolto drug aurer i to je od nikotina biva od duhana ibra drave i drine e nije ka e pranena nana to je kaki boja a oker je dijete moje moja šamija i šamije nene i nene jer oker je okerao naše šamije i suzom i tugom i borom i bolom ih zaogrno i pripali nena zilðifa ibar i pripali nena ajša dravu i pripali pranena nana drinu oblaci se spojiše ko tri duhanske rijeke i ja nisam vidio više ništa

sitan sitan trenutak u kojem je umrla moja nena majka sjedi moja majka podvijenih nogu sjedi pravo ko meštroviæeva ona ponosita majka hrvata sa istom šamijom na šiltetu i seæiji sjedi pravo jer joj je i ivot prav sav i pošten majka nas mujièiæa sjedi moja majka

BEHAR 83-84

POETSKI GLASOVI smiješak moæne podrške i zrnce šeæera od kocke bijelog ja gledam pa skoèim pa potrèim pa ljubim pa padnem pa plaèem majku nenu više nisam vidio nikada ni u snu pao sam tada ka u u nesvijest u komu u bol budio se nisam tri dana a za tri dana probudio me moj arfan i moj advan i moja aida i dok sam ja mislio da je sve to sveèanost nisam maksum ni pomislio da je juèer bila d enaza let do u d enet

dvodijel 1. tursko groblje iliti jedan let èarobnom sed adom

a jutro je i devet sati ja pišem zadaæu i pitam je povremeno jel tako majka moja a ona stamena kamena bo anska sjedi i cijeli svijet je njezin i ona mu je mjera i pravda i zakon jel tako majka pitam ja a to je neki raèun il hrvatski a ona majka moja šuti ne odgovara i ni mukajet jel tako majka bojim se vikat æe uèitelj bolto i neæu dobiti peticu ka em ja njegov miljenik miljenik i turek i jopec majka šuti i ne odgovara oèi joj sklopljene ispod ðozluka ﬁld an prevrnut u širokom krilu dimija a u kutu usne

BEHAR 83-84

blijed kam se osipa truni se prahom kupa ko suzom lice èalma mu se nakrivila prignula umorna meraji obrasla mu ar arom i èizmu ozelenila a nadamnom arabeskom okerano plavetnilo i njime plaho lebdi sed ada meleæ mi ponad glave lijeæe i oblijeæe mi ponad glave meleæ meleæ lijeæe li oblijeæe a nadamnom naletom nijednim i nikakvim i nauma nejasnog i uma umornoga mi letimo

POETSKI GLASOVI 2. jedan let èarobnom sed adom iliti tursko groblje onkrajem rijeèi dokraja odmisli da mi je lutat bazat šarat bez stege zapta OD turskog DO turskog OD groblja DO groblja a sve šutke i poistiha u muku OD muka DO mraka OD kamena DO oblaka pa sve do na æilim meleka nebeskog i s njim do humka ovoga do unatrag do u raku do u prazninu do u ništa i svojima (1989.) ... a akšam je pao i sjeo na suro omrklo brdo ponad grada tešnja na namrštene mezare na oca moga i na jad od mene...

hamin bi brat omer milovao bla enim pogledom tu sed adu onim jedinim okom kojeg je još imao hamin bi brat omer svakom sed dom ljubio sed adu koja se sretna na njeg veæ i obikla jednoæ sam tajno odmotao sed adu i gledao je ko vitraj dulèiæev u svetog franje gledao ko grgin crtani ﬁlm ko stripove u politikinom zabavniku ko šamije i dimije mojih nena ko onaj karusel kroz kojeg se samo virne pred maksimirom i zoom jednoæ mi je tajno prišao omer i nje no pitao što gledaš gledam što voliš tu sed adu daid a omere i što je to u njoj sva je izlizana i nikakva tebi sine a meni je ona sva sve ona je moja sloboda i moj let na njoj æu kad doðe vakat jednoæ i odletjeti a ona to jedina zna

sed ada leteæi æilim

neæe tebe sunetit

hamin bi brat omer dolazio nama iz brke koja je kod brèkog

zemlja pred petrovom crkvom suha je al s malo vlage najbolja za pikulanje na trokas na lujnicu pa i na kubu èièak se skinuo iz kerane misne haljinice i igra ko wölﬂ metnuli smo po dvije klenke po pet kamenki i deset zemljanih pikula u tal ja vièem kastoš on vièe munðe ja æu èvengati

hamin bi brat omer donosio sa sobom ljetne prièe koje su bile onkraj sna hamin bi brat omer uz prièe donosio staru sed adu svu istrošenu od namaza hamin bi brat omer stidljivo i toplo èuvao sed adu jer na drugoj nije znao klanjati

al ne da jedna ruka nije to bo ja ruka ispred petrove crkve veæ se to babina ruka spušta nje no na moje rame a pucaèica mi izleti iz male ruke i puf u kanal o jebem ti sve samo viknem a baba se nasmije i ka e vrijeme je hajmo èekaju te gore èekaj me vraæam se odmah i naði moju pucaèicu ka em ja èièku i idem

BEHAR 83-84

POETSKI GLASOVI a gore u sobi sve bijelo ozbiljno i veselo ja veselo ka em šta je oni još veselije sunet je a nene plaèu veselo a jebo ih plaè mislim ja neæe njih sunetit i legnem na otoman budim se i boli me glava i æuna al još više ona haljinica ko èièkova jer je to enska jebi ga spavaæica

ne plaèe se to što je neosuneæen ne plaèe se to što je fukara

kuæa u suzi plaèe kuæa plaèe kolo oko kuæe tjera i plete i vrti se opliæe udaje se fadila ne plaèe se to što je vlah

plaèe kuæa što se udaje nevoljena što se udaje kasno jer je veæ stara što se udaje jer je veæ prošo vlak za neki novi ivot i neki drugi zdravi plaè od sreæe ili mo da onaj od one lijepe i kratke buduænosti isplaèi se kuæo kad si pustila tolika èekanja isplaèi se kuæo kad si odbila tolike ljubavi isplaèi se kuæo kad si doèekala tolike godine crknikuæo

Tahir s unukom: iz prošlosti u sadašnjost

BEHAR 83-84

ŠETNICA METROPOLE

Moj Zagreb Piše: Fadil Had iæ

Mo e li se grad u krive korake pa ne tra ite krivce okolo nego preslušajte koji ste stigli zavoljeti prvo kritièki sebe. na prvi pogled? Mo Ja sam imao stotinu prilika da se naljutim na Zagreb jer da netko mo e, ali ja, me je moja radoznala priroda odvela u razne pustolovine. dolazeæi u Zagreb, pri- Pokretao sam listove, kazališta, imao brojne premijere vlaje šest i pol desetljeæa stitih komedija i ﬁlmova, bilo me je svuda, pa kad vas novinisam bio te sreæe. ne za nešto pohvale uvijek se naðe i onih dokonih suvremePrisjeæam se iznaj- nika koji, onako kavanski brzo iz voleja pljunu po vama. mljene sobice u VinoUmjetnièki rezultati se ne mogu izmjeriti preciznim gradskoj ulici od šest štopericama kao u sportu, gdje onome tko uspješno prekvadrata gdje sam me- trèi sto metara nitko ne mo e negirati rekordnu brzinu. ðu stiješnjenim zidoviMislim da su gradovi i njihova klima upravo ono što ma oprezno koraèao motivira autora u ivotnoj trci. U Pariz su pristigli Španjoluz ormariæ, mali pro- ci, Rusi, Talijani, nema nacije koja nema tamo svog intezor i uski krevet. Nu - lektualca ili umjetnika i svi su oni danas Pari lije, graðani nik i kupatilo je bilo u Francuske, osobe koje ništa nije omelo da zavole grad kohodniku, a kupanje jih ih je katapultirao u svijet umjetnosti. Ni kritike recenzeodobreno samo jednom tjedno. Ipak, kad je vani pljuštala nata, ni francuske ene s kojima su imali nesretne brakokiša ili bila cièa zima, bio sam sretan da imam krov nad ve, ni odbijanje salona da izlo e prvo djelo, a onda kad su glavom. Sreæa najèešæe zavisi od okolnosti, ako niste u još prošli kroz taj mraèni pustolovni tunel – oni su Picasso, gorem, onda je vrlo dobro. Miro, Daly, Modigliani, Schagall... i tako dalje, a na pitaU Zagreb sam stigao na studij i ivio poput onih pariš- nje koji je grad najviše za njih uèinio, vjerujem, svi bi odkih slikara s poèetka 20. stoljeæa koji su bolovali od tuber- govorili jednoglasno korski: Pariz! kuloze, dugovali stanodavcima, grickali što su imali i u iZagreb još nije Pariz, a neæe ni biti, jer kako Zagreb vali u slikanju. narasta i Pariz postaje još veæi, ali Zagreb je sigurno Pariz Dakle, u veliki grad sam stigao sasvim ogoljen, praznih ovog našeg dijela Europe. d epova i bez utjecajnih roðaka koji bi me u startu poguKad bi se mogli mijenjati rodni gradovi (moj je krševiti rali pa sam studentski šljakao što sam stigao da se socijal- gradiæ Bileæa u Hercegovini) ja bih ga zamijenio sa Zagreno uravnote im. bom. U rodnom gradiæu sam proveo svega tri mjeseca, a Zagreb sam zavolio polako, natenane i prvo mi se svi- ovdje sam veæ dvije treæine ivota. Zagreb i ja se dobro dio Zrinjevac u kojem razumijemo, zapravo još i danas znam raste- Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju volimo, ka em volimo reæivati dušu ispod gdje le e moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ jer je i on sigurno meonih visokih platana ne volio, inaèe ne bih glatke srebrene kore. piše “Kad se smijah, tad i bijah”. Tko proðe tu mogao isprobati sve Predla em psihijatrima kraj grobnice mo da æe se nasmiješiti, nije loše, moje prirodne znati eda svoje depresivne zašto biti patetièan kad svete knjige ka u da se lje. Èak i neke sulude pacijente vode tamo, ideje koje sam sanjao neka prošeæu i u ivaju tamo gore ivi rajski i bez problema ovdje sam ostvario, u arhitekturi austrouprimjerice, pokrenuo garskih fasada sa anðelèiæima, u igri svjetlosti ispod širo- sam dva nova kazališta iz nièega i još danas uspješno rakih krošnji i više æe im to pomoæi od tableta koje inaèe de, a prohujalo je veæ pola stoljeæa. gutaju. Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju gdje le e Ovu zrinjevaèku terapiju i danas koristim kada mi se uèi- moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ piše “Kad se smijah, tad ni da je dan bio suviše oblaèan, ne zbog oblaka, nego zbog i bijah”. Tko proðe kraj grobnice mo da æe se nasmiješiti, mrzovoljnih ljudi s kojima znam biti ponekad okru en. nije loše, zašto biti patetièan kad svete knjige ka u da se Zagrepèanin se postaje postupno, dan za danom. Kad tamo gore ivi rajski i bez problema. sa Zagrebom stupite u brak, nemojte u ivati u tome da Mo da je vedri duh koji se krije iza mog èesto sumorbudete njegov de urni opozicionar ili prgavo gunðalo ko- nog lica, razlog da sam preskoèio stotine zamki i prepojem sve smeta. Ako imate neprilika, egzistencijalnih ili pona, sam kriv, dosta sam radio pa sam stekao i nešto oposlovnih, nije kriv grad, mo da ste vi sami napravili neke nenata.

BEHAR 83-84

ŠETNICA METROPOLE Jedino Zagrebu koji me udomio nisam nikad ništa zamjerio. Bio sam s njime u prisnim odnosima kao i onaj Stjepan plemeniti Miletiæ, prvi i najbolji intendant HNK (1894.-1898.) koji je brutalno otjeran sa svog radnog mjesta. Nije ga potjerao Zagreb nego neka ufitiljena gradska gospoda filisteri u polucilinderima èija imena više nitko ne pamti, a plemeniti Miletiæ je iz ljubavi prema Zagrebu samo u èetiri godine udario temelje modernom teatru putujuæi po europskim kazalištima i trošeæi svoj vlastiti novac za izradu kulisa i kostima u HNK. U toj istoj intendantskoj fotelji ja sam se našao 1980., kad je HNK pro ivljavao najmraènije dane, pa su dramski prvak i primadona opere imali upola manju plaæu od èinovnika u gradskoj kulturi. Dao sam ostavku nakon godinu i pol jer su me gradski filistri vozali od sastanka do sastanka i licemjerno ponavljali da dr ava nema novaca, a u stvari nisu voljeli vlastiti grad, ni svoju glavnu nacionalnu kazališnu kuæu. U svakom gradu postoje neki takvi prolazni va ni ljudi koji su kastriranih osjeæanja, koji ive samo za goli osobni interes, a kako su odluèujuæe zvjerke u njihovom mandatu grad zaraste u korov. U Zagrebu se naðe i ponešto u zadnje vrijeme što ne volim, primjerice, maloljetni ulièni terorizam. Djeèaci skriveni mrakom šaraju nebulozne crtarije po èistim tek obojenim fasadama. Nemaju mašte i ambicija da nacrtaju nešto lijepo ili ispišu duhovitu i pametnu poruku, kad su veæ riješili da se dopisuju na mjestima koja tome ne slu e, nego samo zagaðuju zidove da ih se prolaznici stide pogledati. Stranci, turisti zure u te zidove odgonetajuæi što te nacrtane škrabotine znaèe. Sorry, ne znaèi ništa ni na jednom jeziku. Ima toga, znam, u svim veæim gradovima po svijetu, ali ne u centru grada, nego po periferiji, a naši “hrabri momci, jurišnici” zauzeli su na prepad sve bolje fasade centra i isprljali ih svojom vandalskom nepismenošæu. Je li to makar njima lijepo? Nije, ne mo e biti, ali je to ona ista frustriranost kao kod pobješnjelih navijaèa kluba koji bacaju vatrene petarde herostratski u ivajuæi jer su sami sebi heroji manijakalnog rusvaja. Ima i mnogo mjesta u Zagrebu gdje se mo e u miru odmoriti duša. Gornji grad, stari, dobri Maksimir, cvjetni Bandiæev park uz jezero Bundek, egzotièna oaza bilja Botanièkog vrta pa ako hoæete i najljepši trg sa svje im aran manima oko zgrade HNK, zatim šetalište uz Savu s modernim skulpturama tamo kod Boæarskog doma gdje mo ete prošetati usamljeni, tamo je svatko sebi najbolje društvo. Tamo ispod Sljemena je travnati Cmrok odakle se dobro

BEHAR 83-84

vidi Zagreb i tu je šetajuæi sabirao misli naš veæ pokojni poznati pisac. Pišuæi ove zaljubljene retke o Zagrebu pokušavam mu vratiti dug. On mi je, kad sam u njega stigao prije šezdeset i pet godina bio potpuno nepoznat, dokotrljao sam se u sporom putnièkom vlaku iz Bosne. Sad mi je on više od rodnog grada iako sam u njemu do ivio tolike neprilike da bi ih do sutra mogao nabrajati. Pa zašto ga onda toliko hvalim? Zato što se jedino kritièkim odnosom ide provjerenije dalje, nauèiš se izbjeæi grebene, prepoznati prave prijatelje, zavoliš ljude koji su te potapšali kad si veæ mislio da toneš. U vratolomnom umjetnièkom poslu mnogo je takvih nervoznih situacija koje drugi ne vide dok se kuhaš u vlastitom loncu rezignacije, dok odgonetaš dnevne dileme i sumnje u vlastite ideje.

ŠETNICA METROPOLE Sjeæam se dobro da sam jednog jutra, bilo je to prije se ne èuje, imate dojam da ste iskopèali sve veze sa svijepedesetak godina, kada sam pro ivljavao jednu od takvih tom, a ispod vas, na dohvat ruke, su pohranjene povijesne intimnih nedoumica otišao u Botanièki vrt, sjeo na klupu poruke, vapaji, bune i preporodi, uène polemike i prièe ispod drveta na kojem je na latinskom pisalo njegovo ime prošlih stoljeæa. U posebnom trezoru sa sedam brava je i zemlja gdje raste, pa sam ono što ne smije uništiti ni jedan sat vodio unakrsni elio sam o tome mom Zagrebu snimiti jedna elementarna neporat sam sa sobom. Dva sagoda, najdragocjenije stazaljubljeni dokumentarni kritièki film, ali ta kasnije bio sam u rere knjige, tu se rijetko ulazi dakciji “Vjesnika” i dao nije prošlo. Tada sam veæ imao osamdeset ali se ništa ne iznosi. otkaz, potpuno miran, si- godina pa je valjda netko rekao – što taj elio sam o tome mom guran da dobro èinim. PoZagrebu snimiti zaljubljeni starac, koji nije ni roðeni Zagrepèanin, bjegao sam iz novinarstva, dokumentarni kritièki film, vrlo lijepe profesije koju mo e reæi o Zagrebu ali nije prošlo. Tada sam samo treba napustiti na veæ imao osamdeset godivrijeme. Bio je to presudan trenutak da se “presijeèe”, a na pa je valjda netko rekao – što taj starac, koji nije ni ono egzotièno drvo je ostalo jedini svjedok gdje sam to roðeni Zagrepèanin, mo e reæi o Zagrebu. uèinio i kako sada vidim, bio je to pravi trenutak. Da niNi to me ne smeta, u mom skladnom braku sa Zagresam pobjegao iz novinarstva, ne bi bilo ni toliko komedi- bom bilo je podosta razmirica kao što je imao i onaj arhija, ni filmova, ni kazališta koja sam osnovao, ima toga još, tekta Herman Bolle (1845.- 1926.) roðen u Kölnu, inaèe pa zahvaljujem upravi zagrebaèkog Botanièkog vrta da su Beèlija, kojeg su pozvali u Zagreb i tu je ostao do kraja mi na trenutak dali azil u svom carstvu prirodne opušte- ivota. Obnovio je katedralu, projektirao niz javnih i sanosti. Tamo veselu cvrkuæu ptice kao u planini, ali èim kralnih objekata, a arhitektonski osmislio mirogojsko groiziðeš tu je eljeznièka postaja i zaglušna buka grada. blje, sagradio èak i onaj meteorološki stup i vodoskok na Zagreb u kojem je Matoš na poèetku stoljeæa kritizirao Zrinjevcu, volio je Zagreb više od rodnog grada. prete no njemaèka imena firmi po Ilici, a meni je danas Rodni list ne daje nikom pravo da svojata svoj grad, previše englemora se nešto i skih, je ipak donapraviti za njebar grad, sve u ga, da bi bili pusvemu vrlo dobar nopravni graðai ako ga volite ni. uzvratit æe vam Vlaho Paljeduplo. tak je DalmatiJedini grad, nac, a autor je od onih koje trajnih zagreznam u kojem su baèkih evergripodigli spomenik na, pa Arsen Deizmišljenom podiæ, pa i jedan tepuhu, veseljavrlo uglaðeni zaku, eno ga stoji grebaèki gosposa tamburom na din uvijek sa kraDolcu. Taj Keremvatom, renomipuh, taj nacereni rani slikar Omer zamišljeni, poMujad iæ, rodrugljivi kajkavac dom iz Bosanske je inspirirao KrleGradiške, mogu u da napiše svojoš nabrajati ju najbolju knjibrojna pridošla gu. imena èiji se auTamo uz Savu torski otisci prje zgrada krem stiju mogu naæi boje, Sveuèilišna na kulturnim i nacionalna bibliznanstvenim dooteka sa krcatim stignuæima gratrezorima hrvatda, a imali su ske pameti. Ako samo jedan alat niste tamo bili, pri ruci - voljeli skoèite jednom i su ovaj grad i nisjednite gore u èikada se nisu taonicu, ni muha osjeæali stranci.

BEHAR 83-84

DRAMA

Ako tra iš – korijeni su u baštini Piše: Nasko Frndiæ Rat je s krvlju u bezdušno razaranom Sarajevu i u ﬁna- rijetke brade na momaèkom licu i u junaèkoj odjeæi s isulu na stratištima oko Srebrenice ozlijedio i ljepotu dušev- kanom sabljom jurca po èaršiji jedne bosanske kasabe prinosti, dopadljive spontanosti u razmišljanju i u ponašanju jeteæi i turskome sultanu, koji se usudio šaptom predati Bošnjaka, onu zaèudnost u oèima, u æehri lica, i u slikovi- Bosnu austrijanskome caru. "Ako je sultan dao Bosnu, ja tom govoru, bogatom jeziku iz narodnih umotvorina, prije ne dam bez boja prsa u prsa", vièe Æoso, dok se sva èa i pjesama. Dotad je soèna izvornost bila dopadljivo èaršija kriomice trese od smijeha. Bez zadrške ovaj lik èeka svojstvo spontane geste i rijeèi svih Bošnjaka, pa i šire Bo- svoga bošnjaèkog Servantesa. sanaca i Bosanki, roðenih i odraslih na bosanskoj zemlji, Ima dosta prièa o Nasrudin-hod i, dovitljivom Bosancu udišuæi blagotvornu bosansku havu. koji je nasamario mnoge autoritete svoga doba. I taj je lik Svjetska globalna sila prvo je "U zemlji seljaka, na br- ravan svjetskim dovitljivcima, koji narodu smijehom olakšadovitom Balkanu" (Desanka Maksimoviæ) dopustila trogo- vaju svakodnevno hrvanje s mukama ljudskoga opstanka. dišnji masakr nedu nih, a onda je shvativši svoju pogrešS baštinom prošlosti Bosna ivi i svoju šaroliku sadašku, ukinula rat, i uspostavila nepravednu podjelu Bosne i njost, u kojoj uz staru slavu, uz ozbiljne i smiješne junake, neslo nu vlast, nad kojom je ustolièila svoga tutora. Iako traje Bosni draga baština romantiènih sevdalinki i pobo se dosegnuti mir Bošnjacima ukazao kao spas, stanje osa- nih ilahija, ljubavnih zanosa i pogobojaznih hudbi i kudbi kaæenosti ljude koji dugo pamte podsjeæa na pradavna iz starih i novih d amija. U svakodnevni ivot upleæu se vremena kad se Bosna hrvala s troglavom a dahom u likovi mnogih šehita iz nedavnih bitaka za opstanak; uz agoniènom snu iz prastarih mitova. Istrebljujuæi genocid njih su i stari šehiti što le e u oronulim turbetima. ivo je dohvatio je i bošnjaèku dušu, ali ona je pre ivjela, i jedva pamæenje na skladno huktanje vatrenih derviša i mistika u dolazeæi k sebi s naporom ustaje iz vlastitog pepela, do- tekijama. Dogaða se bogata pro etost duhovnih i tjeleduše s još nezacijeljenim ranama. Sreæom je u bošnjaè- snih emocija, a sve to danas u zamamnoj ponudi novoga kom narodu ostala iva i mitska vjera u nafaku, u bolje, potrošaèkog društva. beriæetnije sutra. Bošnjaci su provukli se kroz klance, preNa tragu podsjeæanja na staro doba i ivot u novom ko razbojišta rata. Sada imaju upola manje djece i rodbine izabrao sam tri bošnjaèke narodne prièe, i oformio ih u (pobijeni ili rastureni po svijetu), ali dat æe Allah, bit æe nimeta i hajra. I komšije drugih vjera se ...jer bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli èude šta se dogaða; ko da se boje prebrzog opolijep ivot, ne voli da mu svaki èas za vratom ravka Bošnjaka. Meðutim, davranisanje neæe prebrzo iæi, jer sjedi srklet i briga koliko æe zaraditi, koliko æe bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli lijep i- æara dobiti od ovog ili onog posla. Najva nije vot, ne voli da mu svaki èas za vratom sjedi srklet Bošnjaku je da bude rahat, to jest sretan i i briga koliko æe zaraditi, koliko æe æara dobiti od ovog ili onog posla. Najva nije Bošnjaku je da zadovoljan više nego bogat i moæan bude rahat, to jest sretan i zadovoljan više nego bogat i moæan. Jer samo tada kad mu je dnevni posao lagani suvremeni dramolet s igranjem i pjevanjem. Sve se lahak teret, mo e kolajli u ivati u blagodatima koje mu dogaða u davnom šeher Sarajevu. Svevišnji pru a u èarima ljubavi i sreæe s u om familijom i U prvom dijelu pod naslovom "Bošnjak s fenjerom" lik širim d ematom. je narodnog èudaka koji ima svoj èvrst sistem izigravanja S takvim aršinom mjereæi obveze i zadovoljstva Boš- naredaba samodopadne vlasti. U drugom dijelu "Ukradenjak æe polahko doseæi svoju mjeru duševnosti u svakod- no blago" prièa je dostojna svjetske knji evnosti, jer zadire nevnom zeheru i šeæeru. Tako je bilo i u prošlosti od "Ku- u temeljne ljudske vrijednosti - poštenje, èast i osobnu lina bana i dobrijeh dana", od skromnog junaka Alije Ðer- krupnu rtvu. Najneobiènija je i najslo enija treæa scenska zeleza koji je sredio hvalisavog Kraljeviæa Marka( "Rujno prièa, jer obraðuje jednu bošnjaèku tabu-temu: Udata evino iz legena pije / pola pije, pola šarcu daje"). Bošnjaci na pod niæahom dolazi kadiji i tra i od njega da joj prepupamte i junaka Mustajbega Lièkog ("Direk od Krajine"), u sti skemliju samo na jedan sahat, kako bi ona presudila èijem je vremenu ivio i Budalina Tale, zasmijaè naroda, dvojici trgovaca, od kojih jedan je njen mu , a drugi bobošnjaèka varijanta hrvatskog Petrice Kerempuha i nje- gati idov. maèkog Tilla Eugenspiegela. To je zapravo poznata bosanska narodna prièa "Dram Bošnjaèka bogata i prebogata izvorna baština ima još jezika", a na temelju koje je veliki Shakespeare (nitko ne neke dvojnike u zapadnjaèkoj kulturi i umjetnosti, kao što zna kako je se domogao) napisao svoju dramu "Mletaèki je smiješni junak Æoso koji jako podsjeæa na Don Kijota od trgovac". Bez kompleksa manje vrijednosti Bošnjaci mogu Manche, jer kako španjolski "Vitez tu noga lika" juriša na reæi da je njihova prièa "Dram jezika" proﬁnjenija u sadr atvrðave od vjetrenjaèa, tako Bosanac Æoso s èupercima ju od Shakespeareove fabule na istu temu.

BEHAR 83-84

DRAMA Dramolet s igranjem i pjevanjem

Nasko Frndiæ BOŠNJAK S FENJEROM ili KAKO SU KADIJE "HAAGOVALE" U STAROJ BOSNI

Na pozornici pet, šest glumaca i dvije, tri glumice u razgovoru. Svi su oni ljubitelji kazališne umjetnosti, dakle dramski su amateri. VODITELJ (srednjih godina): Glavno je biti ukorak sa svojim vremenom, znaèi baviti se današnjim ljudima i dogaðajima. GLUMAC PRVI: A pripremili smo tri prièe iz ivota stare Bosne. VODITELJ: U tome i jeste izazov. Dok mi prikazujemo kako je to nekada bilo, naši gledatelji dobro znaju kako je sada; šta se dogaða u Haagu i u Zagrebu, pa u svojoj glavi usporeðuju: Imaju li šta aliti za prošlošæu ili nemaju. GLUMAC DRUGI (postariji èovjek): Ja imam šta aliti? VODITELJ: A šta je to, na primjer? GLUMAC DRUGI: Što više nisam mlad i zaljubljen. VODITELJ: Raduj se što ti starost još nije sjela na leða, pa se ovdje s nama zabavljaš glumom. GLUMAC PRVI: Mi se zaprièali a ovaj narod èeka poèetak naše "prekstave" kako se nekad govorilo.

VODITELJ: Vidim ja da si ti horan odigrati ulogu onog ihtijara, kojem se grohotom smijala sarajevska èaršija. GLUMAC PRVI: Jesam, horan sam, a evo donio sam fenjer, i fes s kiæankom. VODITELJ: Dragi gledatelji, ja æu biti kadija, a vi zamislite da smo svi u Bosni, u šeher Sarajevu.(Glumci odlaze a na sceni ostaje sam kadija koji se maskira natièuæi na lice bradu s brkovima, i na glavu stavlja bijelu ahmediju. Tijelo ogrne dugim zelenim ðubetom.Donose mu udobnu kadijsku fotelju i pred njega stave lijep stoliæ od rezbarenog drveta, na kojem je snop debelih kadijskih æitaba,i na njima malo bakreno zvonce. Izvana se zaèuje buka teških kundura uz drvene basamake. Ulazi jedan karakol, to jest uniformirani noæobdija i sa sobom vodi postarijeg èovjeka.) KADIJA (slu beno): Šta je, što si doveo tog ihtijara? KARAKOL (Krutog dr anja): Sinoæ sam ga ufatio da hoda po mahali bez fenjera. KADIJA: Znaš li ti da si prekršio valijinu jemin-fetvu? IHTIJAR: Ne, nisam prekršio fetvu. KADIJA: Pa kako nisi kad te je ovaj karakol uhvatio da noæu hodaš po mahali bez fenjera. IHTIJAR: Fetva mene promašuje. KADIJA: Telal je po mahalama vikao da sve Sarajlije moraju noæu hodati s fenjerom u ruci. IHTIJAR: Jeste, ali ja nisam Sarajlija. KADIJA: A odakle si? IHTIJAR: Ja sam iz Banloza. KADIJA (kima glavom lijevo i desno): E, od sada da znaš - i ti moraš hodati s fenjerom, jer ako te naðe ovaj karakol bez fenjera, ja æu te poslati na tri dana i tri noæi u ledeni zindan. (Karakol i ihtijar odlaze) E, baš me umori ovaj èudak iz Banloza. Neka malo zasviraju i zaplešu momci i djevojke, da dušom odahnem. (Glazbeno pjevni i plesni predah) (Opet scena kao malo prije. Kadiju iz polusna probudi buka uz basamake, štropot koraka i ulaze poznata lica: Karakol i Ihtijar. Kadija ih zaèuðeno pogleda) KADIJA: Opet vas dvojica. Ihtijaru, juèer sam ti rekao da paziš šta radiš. KARAKOL: Opet je prekršio valijinu fetvu. IHTIJAR: Nije istina.Evo fenjera. KARAKOL: A gdje ti je svijeæa. KADIJA: Jah, nema svijeæe u fenjeru. IHTIJAR: Ti mi nisi ništa rekao za svijeæu, nego samo da moram noæu hodati s fenjerom.

BEHAR 83-84

DRAMA KADIJA: Evo sad ti ka em, ako te noæas uhvati ovaj karakol bez svijeæe, ne gine ti zindan. Hajde da te više ne gledam. (Ihtijar i karakol izlaze). KADIJA: (publici) Svakakvih insana ima na svijetu. Tako su nekog Bosanca pogodile dvije nevolje u isti dan. Jednog jutra èulo ga se kako u avliji kuka i plaèe na sav glas, a malo iza toga smijao se i pljeskao rukama od veselja. Komšije su mislile da je pobenavio, pa mu nitko nije ni prilazio, jer su ga znali kao svojeglavo èeljade. Ali jedan radoznali ahbab potegne mu halku od tokmaka na vratima, i kad ovaj dotrèi,upita ga: "Zbog èega si, dragi komšija, jutros onako alosno kukao, a onda se do malo vremena šeretski smijao i po avliji od veselja skakao?" A ovaj mu odgovori: "Jutros mi je lipsala mlada i su drebna kobila, i zbog toga sam onako kukao, a kad mi doðe haber da mi je ena koja je otišla rodbini na selo napreèac umrla, ja sam od veselja skakao." - "Ma èovjeèe, zar ti je va nija kobila nego ena?" - "I te kako, jer za malo para enu mogu dobaviti mlaðu i bolju, a onaku kobilu ne mogu za manje od 300 groša."(kadija zijevne): Vrijeme je da malo drijemnem, uz bosansku sevdalinku i ples ðenetskih hurija. (Predah s pjevanjem i plesom) (Zabavljaèi izašli, kadija se probudio, i obraæa se publici). KADIJA: Eto što vam je kazalište. Zaèas proðe dan i noæ, i ja sam opet u svojoj skemliji kao i juèer, i èujem teške korake uz basamake. Bezbeli dolazi opet karakol s onim uvrnutim ihtijarom. (Tako se i dogodi, pa njih dvojica uðu kadiji u odaju.) KADIJA: Zar opet vas dvojica? KARAKOL: Opet je prekršio fetvu. IHTIJAR: Nije istina: Evo fenjera i evo svijeæe. KADIJA (gleda u karakola): Pa što si ga doveo? KARAKOL: Ali sinoæ nije imao upaljenu svijeæu. IHTIJAR: Ništa nije reèeno da svijeæa mora biti upaljena. KADIJA: Hah, nije reèeno. Ma dosta mi je vas dvojice. (Karakolu): Šta si toliko najašio na ovog starog èovjeka. IHTIJAR: Jest, kadija, on mene proganja što ne dam svoju jedinicu Zejnebu za ovakvog konjusiju. KADIJA: (Blago): Ma nemoj tako, nije on loš èovjek; malo je tvrd ali æe se smekšati kad se o eni, i kad tebe poljubi u ruku kao svoga drugoga babu. KARAKOL: Ako treba ja æu ga sad poljubiti i u ruku i u obraz. IHTIJAR (pomirljivo). Treba, treba. (Karakol prilazi i ljubi ihtijara.) KADIJA: E,takve vas volim obojicu. Bit æe i od mene hedija kad bude vjenèanje. IHTIJAR: Ali ne dam mu ništa od miraza. KARAKOL: Meni je na srcu Zejneba, a ne miraz. IHTIJAR: Èuo si ga, kadija; to stavi u svoj tefter, da se ne zaboravi. KADIJA: Sad hajte kuæi ko dvojica svojih. I neka vam je hajirli dogovor. (Karakol pod ruku odvodi ihtijara.) KADIJA (publici): E, takav je moj poso. Uvijek mi je dra e ljude miriti, nego ka njavati. A sada neka opet oni "dirli-dirli" momci i djevojke zasviraju, zapjevaju i zaplešu, da

BEHAR 83-84

metnete brigu na veselje.A ja odoh malo do æenife; nešto mi u drobu burlja. Jutros preda me ena stavi kus masna bureka od juèer, pa valjda, to je. (Kadija odlazi, a ulaze pjevaèi i plesaèi.) (Glazbeno - plesni predah) (Odlaze zabavljaèi, vraæa se kadija i sjeda na svoje mjesto.) KADIJA: Sad sam lakši za dvije, tri oke. I vidio sam dolje u halvatu da neki èekaju (Tada zvoncem sa stoliæa zazvoni kao znak da mogu nove mušterije uæi. Zaèuje se trvor i buka uz basamake; pojave se trojica ljudi srednjih godina, malo plašljiva dr anja, jer kadija je bio veliki autoritet za turskih vremena). KADIJA: Bujrum, što ste došli? NAJSTARIJI: MI smo trojica braæe iz Pofaliæa. Iza našeg rahmetli oca ostalo je blago, koje smo trebali podijeliti, a bilo je sakriveno na jednom mjestu, u hambaru. Otac nam je na samrti to otkrio. Sutradan kada smo babu smjestili u mezar, odemo mi naæi to blago, a kad tamo - blaga nema; netko je bio br i od nas trojice. I sad ne znamo šta æemo i kako æemo. Dragi kadija, daj nam tvoj nasihat šta da uradimo. KADIJA (ustaje iz svoje skemlije i hoda po odaji, gleda u oèi jednog pa drugog i treæeg brata, pa upita): Je li itko drugi mogo znati za to blago osim vas trojice? NAJSTARIJI BRAT: PO mom hesabu, nije nitko, ali opet se ne zna. Allah sve zna, a insan misli da zna. KADIJA (Srednjem bratu): Šta ti misliš - tko je uzeo to blago? SREDNJI BRAT: Ne mogu nikoga potvoriti kad ne znam. Molimo te da nam ti pomogneš. KADIJA (se obrati najmlaðem bratu): Imaš li ti šta reæi o toj vašoj nevolji, koja vas je zadesila? NAJMLAÐI BRAT: Vallah nemam. MI smo došli da tebe pitamo. KADIJA: Doobro. Ja æu vama sada isprièati jedan sluèaj koji se dogodio tko zna kad u Bosni. Tajno su se voljeli bogataška kæerka i sin nekog èestitog siromaha. Ali bogataš dogovori udaju svoje lijepe kæeri za sina još veæeg bogatuna, i djevojka šta mo e - protiv svoje volje pristane, jer babina se rijeè ne smije pogaziti. Helem tako, prve braène noæi, kad su mladenci trebali leæi u ðerdek, djevojka otkrije svoju tajnu nevoljenom eniku, i zamoli ga da je pusti otiæi voljenom momku, da se s njime oprosti. Ovaj se desio dobrog srca, i pusti je, a ona mu obeæa da æe se brzo vratiti, jer je njen dragi u istoj mahali. NAJSTARIJI BRAT: Uh, kakva prièa, za srce me ujeda. Kadija, kazuj nam šta je dalje bilo. KADIJA: Tako ta cura sva nakiæena zlatom i biserima u po noæi krene potiho iz svadbene kuæe, ali putem do njena momka susretne je hrsuz, i kad je vidi onakvu svu u zlatu i draguljima, pomisli: Evo meni lovine iznenada. Djevojka ga umiljatim glasom zamoli: Nemoj me orobiti i obešèastiti, jer od nevoljenog bogatog mlado enje, koji me èeka u ðerdeku,idem se oprostiti s voljenim, za kojeg se nisam mogla udati jer je siromah. Kad to hrsus èuje, suze mu udare na oèi, i on je pusti.

DRAMA SRADNJI BRAT: Evo su i meni suze u oèima. Dragi kadija, kazuj šta je dalje bilo. KADIJA: Kad je siromašni mladiæ svoju dragu ugledao ljepšu nego ikada, osjetio je ðenetsku sreæu, a djevojka mu reèe: Moj nevoljeni mlado enja pustio me da se s tobom oprostim, i evo znaj da tebe volim a ne njega, ali sam pred kadijom dala svoju rijeè da æu mu biti do smrti vjerna, i molim te da ne uzmeš moje djevièanstvo, nego me pusti da se ovakva nedirnuta vratim onome za koga sam vjenèana. A tebi voljnom sam došla ovo kazati i da se u raziluku bez ljutnje oprostimo. I kako je tom dobrom momku bila dra a èast njegove voljene nego trenutni u itak, on je poljubi u èelo, i rekne: Sad idi, uvijek æu te voljeti. I tako se djevojka sretno vratila kuæi nevoljeg, ali ga je uvijek poštovala jer je èestito postupio. NAJMLAÐI BRAT: Baš je bila teška i ta odluka. KADIJA: Eto, pa ja sad vas trojicu pitam - šta mislite, koji je od one trojice - bogataški sin, hrsuz ili sin siromaha veæu rtvu uèinio, kada su tako plemenito sve trojica postupili prema nesretnoj djevojci? Koji je od njih trojice bio najplemenitiji èovjek? (Stao kadija ispred najstarijeg brata i èeka njegov odgovor). NAJSTARIJI BRAT: Najplemenitiji je bogataški sin, jer on je svojoj buduæoj eni s kojom treba provesti èitav ivot, dopustio da ona iz ðerdeka noæu ode oprostit se od momka kojeg voli. KADIJA: Doobro. A šta ti misliš, srednji brate? SREDNJI BRAT: Najplemenitiji je sin siromaha, jer je iz svojih ruku prepustio drugom voljenu djevojku, a koja njega isto tako voli. KADIJA (stane pred najmlaðeg brata): A šta ti misliš, od one trojice koji ima najplemenitije srce? NAJMLAÐI BRAT: Pa to je lahko odluèit - hrsuz je najplemenitiji. Jer njemu je bilo najte e ispustit iz ruku bogatu sermiju koju je na sebi nosila ta djevojka. Druga dvojica ništa nisu izgubila u parama. KADIJA: E, to sam htio èuti. Bez okolišanja sad reci braæi kako si ti oèevo blago izvadio iz tajnog gnijezda, eleæi ga saèuvati samo za sebe. NAJMLAÐI BRAT: Ma, kadija, kad me tako u glavu pitaš - Jesam, jer je otac rekao da trebamo podijeliti blago prema broju djece koju koji od nas ima. Tako bi najstarijem pripalo najviše, a ja bih dobio najmanje, jer imam samo jednog sina i najtanje sam nafake. KADIJA (Drugoj dvojici braæe): Nemojte mu zamjeriti, jer on je sebe smatrao zakinutim, pa je ru no postupio. Hajte kuæi, i vas trojica lijepo sjednite ko roðena braæa i u miru odluèite hoæete li tako uèiniti kako vam je otac odredio, ili drukèije. Nekome je Allah dao veæu nafaku, pa ima više od drugih i u imanju i u djeci, ali taj je du an po islamskim æitabima pomoæi koliko mo e onome s tanjom nafakom. (Kadija gleda braæu redom u oèi i na kraju ka e): Jeste li kail tako uèiniti? Vas trojica sami sebe znate najbolje. SVA TROJICA BRAÆE (u jedan glas): Jesmo, jesmo, jesmo. KADIJA: (Zadovoljno): E baš mi je drago da æete u miru i slozi podijeliti blago, jer narod je rekao: "Slo na braæa nove dvore grade, a neslo na i stare razvaljuju." Meni ne

trebate ništa platiti, ali kad budete dijelili, jednu desetinu blaga izdvojite i meni donesite za sarajevske siromahe i beskuænike, koji se hrane u vakufskom imaretu. To æe vam dragi Allah upisati u veliki sevap. NAJSTARIJI BRAT: Hoæemo! (Za njim i druga dvojica sebi u njedra potiho): Hoæemo, hoæemo. (Braæa odlaze). KADIJA (publici): Eto, moji insani, vidjet æemo hoæe li ispuniti što su obeæali, jer pare su velike zavodnice - kad ih dobiješ u ruke griju te nekom nepoznatom èarolijom, od koje se ljudi teško odvajaju. Ali ako ta trojica braæe ne donesu desetinu blaga, zaptije æe ih dovesti preda me, i ja æu ih smjestiti na koji dan u zindan, da doðu pameti. (Sad kadija skida ahmediju, zatim bradu i brkove, te zeleno ðube, i ka e gledateljima): Vrijeme je da se malo vratimo iz stare Bosne u današnji tavor i da ovu èaroliju kazališta prizemljimo i ka emo koju i o nama danas i ovdje, u duhu stare bosanske izreke : "Dabogda se o sebi zabavio." Bogme se danas svatko bavi o sebi i svojim najbli ima, kako æe kraj s krajem sastaviti, a da to bude na pošten i dopušten naèin. Jer je grabljevina i pljaèka na sve strane uhvatila maha. JEDAN GLEDATELJ (Iz publike): Za nas Bošnjake ima jedna te a stvar od korupcije i mita na svakom koraku, a to je da nam je domovinu Bosnu više od polovine pro drla Republika srpska s policijom od osam stotina izvršitelja, meðu kojima je veæina u Srebrenici zanat izuèila. I tko bi se onda vratio meðu njih,pod njihov zakon? A Europsku zajednicu zbog toga ne boli glava. KADIJA: Ne smijemo gubiti nadu, jer Europa s nama Bošnjacima ima davnašnje kulturne veze. Veliki engleski dramatièar Villiams Shakespeare u šesnaestom stoljeæu nekako je doznao za bošnjaèku narodnu prièu "Dram jezika", i o tome napisao svoju poznatu dramu "Mletaèki trgovac". On valjda nije znao šta je to dram, a to je te ina 3,207 grama, pa je tu malu bosansku mjeru poveèao na englesku funtu mesa. Baš o tome kazuje naša završna ujdurma, koju æete vidjeti kad se ja malo odmorim, a vi dotle u ivajte u ljepoti pjesme, igre i plesa. (Glazbeno-plesni predah) KADIJA (ponovo maskiran i horan, zvoncetom daje znak da mogu dovesti nove sranke; ulazi ena u bosanskom zaru i pod valom, a iza nje kadijski pisar). PISAR: Ova hanuma eli s tobom razgovarati. HANUMA: Jeste, dragi kadija, imam jedan naum, ali to mogu reæi samo tebi nasamo. KADIJA (pisaru): Ti izaði. (pisar odlazi) HANUMA (ispod zara vadi skupocjen bošèaluk i prinosi ga kadiji) Ovo je moja hedija tebi za tvoj zahmet. KADIJA: Peke, peke, hanuma. Ali digni valu s lica, jer to pred kadijom nije grijeh. Ja sam insan od Allahova posla. HANUMA (di e veo, i uka e se lijepo lice sredovjeène ene): Došla sam ti jer me je muka natjerala. KADIJA: Kakva muka, bez okolišanja mi reci. HANUMA: Hotila bih jedan sahat sjedit na tvome mjestu i presuditi dvojici trgovaca iz èaršijskog bezistana. KADIJA: Aman, ja rabi. Takvo što nisam nikad ni u æitabu našao. Ka i zbog èega bi sudila tim trgovcima?

BEHAR 83-84

DRAMA HANUMA: Jedan je trgovac od drugog posudio trideset kesa dukata na zajam, jer su vršnjaci i kao dobri prijatelji. KADIJA: Pa time je uèinjeno lijepo djelo. HANUMA: Ama je taj prvi trgovac posudio dukate drugom pod peèatom, ako dug ne vrati za tri godine dana, da æe mu odrezati dram jezika. KADIJA: Kakav šejtanski domišljaj!? HANUMA: Jeste, dragi kadija, i danas je taj rok prispio. I za èejrek sahata, kad se zaèuje ezan s d amije, ovdje æe pred tebe doæi ta dvojica trgovaca. A jedan od njih je moj zakonski èoik Omer, a drugi je najbogatiji trgovac u èaršiji, po imenu Jehudija Salamun. KADIJA: Uh, kakva zavrzlama. Ja moram štititi Sultanov zakon da su sve vjere ravnopravne u svoj turskoj carevini, pa i u Bosni. I da se peèatovani ugovori moraju poštivati. HANUMA: Sve ja to znam. Uèila sam u Gazi Husrevbegovoj medresi, KADIJA: Pa šta bi sad trebalo uraditi? HANUMA: Ja sam donijela nešto preobuke za kadijski izgled. To mi je ostalo iz medrese, gdje smo mi djevojke igrale se prikazanja ugursuza Karaðoza. (Razmotava sve anj). KADIJA: Jok tako, nego æeš ti na svoje lice staviti ovu moju bradu s brkovima, koje ja nosim podvezane ispod ahmedije. I moje æeš zeleno ðube obuæi. HANUMA: Ja sam donijela èaðe za podoènjake. KADIJA: A glas, kako æeš se i govorom u me preuminuti? (Ovu ulogu mo e igrati muško lijepog enskastog lica, jer je veæi dio teksta u muškom nego u enskom liku te uloge). HANUMA (promijeni enski sopran na muški bariton): Svašta sam ja izigravala kad sam bila u medresi; ne beri brigu, nego daj da mi to sdeveramo. (Kadija skida bradu s brkovima, a hanuma ih na svoje lice stavlja; kadija joj namjesti ahmediju na glavu, i skine ðube, pa ga ena obuèe. Hanuma izvadi ogledalce i èaðom podvuèe podoènjake, bore na èelu i oko usana.) KADIJA (zadovoljno): Bogme, ispade bolje nego što sam hesabio.(Èuje se ezan s minareta za podnevnu molitvu). HANUMA (muškim glasom): Dobro je,efendija, nego da ja sjednem u tvoju skemliju, a ti se ukloni. Je li ovo zvonce da stranke mogu uæi. KADIJA: Jeste, ja æu se skloniti iza perde, da slušam kako ti to radiš. (Kadija odlazi iza paravana, a hanuma zvoni zvoncetom. Ulazi pisar i s njime dvojica ustrašenih što moraju stati pred kadiju. Pisar se zagledao u kadiju, jer vidi da druèije izgleda) HANUMA (kadijskim glasom pisaru): Šta si blehno u me.Idi dolje u halvat, a ova æe dvojica kazati šta ih je dotjeralo k meni. (Pisar odlazi, a hanuma se strogo obrati prvo mu u Omeru, koji naravno ne prepoznaje svoju enu u liku kadije): Ti si nešto skrivio dok si tako uplašen. Govori u kakav si belaj upao. OMER: Uèeni kadija, ja sam Omer Bejtiæ, trgovac, koji sam od ovog svog prijatelja a dobrog èovjeka po imenu Salamun, najbogatijeg u bezistanu, prije tri godine posudio trideset kesa dukata, da otvorim ispred sebe duæan,

BEHAR 83-84

ali mi nije krenulo kako sam zamišljao, pa sam sada u velikoj nevolji. HANUMA-KADIJA: Posudio, ka eš; je li potajno, na rijeè ili s jazijom i peèatom. OMER: Dragi kadija, s jazijom i peèatom, i danas je taj rok kad moram dug podmiriti, a nemam odakle. Eto, to je moj zeher. HANUMA-KADIJA: A ti trgovèe Salamune, jesi li donio jaziju s carskim peèatom da si te pare dao u ruke ovog nesretnog èovjeka. SALAMUN: Jesam, efendum kadija, evo te jazije. (prinosi kadiji ugovor i daje mu ga drhtavom rukom) HANUMA-KADIJA (èita i klima glavom lijevo i desno, u èuðenju): A šta ovo piše - ako du nik na zapisani rok ne vrati dug, da Ti, Salamune, imaš pravo odrezati mu dram jezika. SALAMUN: Jest, tako smo ukajtili. HANUMA-KADIJA: A ti, nesretnièe Omere, jesi li znao šta te èeka ako ne vratiš dug? OMER: Vjerovao sam da æe mi trgovina krenuti, i bila je krenula prvu godinu, dvije, a onda sam se zaletio i u Dubrovniku za deset kesa dukata kupio trideset topova venecijanske dibe i kadife. S tom robom u svom duæanu, na lijepom mjestu u bezistanu, mogao sam zaraditi i više od trideset kesa dukata i vratiti dug, ali mi se dogodila nesreæa, iz koje sam sretno izvukao samo ivu glavu. HANUMA-KADIJA: Kakva nesreæa, zlosreænièe jedan? Kako se to doogodilo? OMER: Kad sam s kiriðijama na konjima tjerao robu preko Ivan planine, iz šume izletješe bradati srpski hajduci s uperenim puškama, i jedan od nji grlat zavika: "Kome je ivot drag, mo e mirno proæi, ali konji i tovari na njima se plijene za podizanje manastira cara Lazara, kojeg su takvi ko što ste vi Turci ubili na Kosovu." Sva se karavana sledenila i stala na mjestu. Ja sam imao za pasom jednu kuburu, a bila su trojica plaæenih pratilaca, ali se ko i ostale kiriðije pritajiše, jer je bradonja koji su nas opkolili bilo duplo više nego nas. Ja se odluèim oglasiti, i povièem: "Mi nismo Turci; mi smo Bošnjaci iz Sarajeva i ne znamo turski nego divanimo istim jezikom ko i vi, Srbalji komšije, zar nije tako, jer pod istim crvenim turbanima i u takvim èakširama od crnog sukna i baš tako u ko nim opancima Srbi s Romanije nama u sarajevsku èaršiju svakog pazarnog dana donose kajmak, maslo i sir , i govor im je jednak vašem." Tada glavni bradonja priðe meni, uze mi kuburu iza pasa i reèe: "Mašala, pametan si. Tebi neæemo uzeti ništa iz ðepova, ni prstenje s ruku, ni taj sahat bezbeli zlatni s lancem preko ðemadana. Neka tebi to ostane, a sve ostale, èetnici moji junaèki, opelješite do gole ko e." Kako taj reèe, nasta gu va koja potraja desetak dekika, a onda puteljkom u šumu odvedoše naše konje i odnesoše sve što su s kiriðija opljaèkali. Tako je to bilo, dragi kadija, i svi smo bili sretni da smo ive glave spasili. HANUMA-KADIJA: Aman, ja Rabbi, nije ti lahko bilo. Ali preda mnom je tapija, i ja ne mogu mimo zakletve Sultanu, pa presuðujem da se izvrši ono što je u ovoj jaziji ukajiæeno i carskim peèatom potvrðeno. Trgovèe Salamune, jesi li donio britvu?

DRAMA SALAMUN: Jesam, mili efendum. (Vadi je iz ðepa i uka e se sjajna oštrica britve. Videæi šta mu se sprema Omer se strese, i zavapi): OMER: Huh, moæni kadija, mo e li ikako drukèije? HANUMA-KADIJA: Ne mo e; trebalo je na vakat misliti šta æe biti ako ne vratiš dug na vrijeme. Stani na po metra ispred Salamuna i dobro isplazi jezik. (Omeru nema druge nego posluša naredbu.) A ti ,Salamune, stani prema Omeru s britvom u ruci, ali prvo pogledaj ovamo što ja dr im u ruci (vadi ispod ðubeta malu preciznu vagu). Ovo je carska vaga za zlato. I ja sada u ovaj mali tas stavljam jednu zlatnu rušpu, koja je teška jedan dram. Tako æemo izmjeriti jesi li bez falinge odrezao ni manje ni više jezika nego jedan dram, kako je u jaziji peèatovano. SALAMUN (se prestraši): Ako bude manje, ja mu to poklanjam. HANUMA-KADIJA: Jok, jok, ovdje se mora izvršiti pravda onako kako je ukajiæeno u jaziji s carskim peèatom, To jest, Omeru æeš odrezati ni dlaku više ni dlaku manje nego dram jezika. Ako ova vaga s rušpom od jednog drama poka e da jezièac stoji na sredini, kada ti u drugi tas staviš odrezani dio jezika, bit æe sve uredu. Ali ako jezièac za dlaku ode na jednu ili na drugu stranu, to æeš skupo platiti, jer ako bude manje prekršio si ono na što si se zakleo u jaziji s carskim peèatom, a ako bude više, eh onda si sam sebi tešku presudu potpisao. SALAMUN (oèajan): Evo ja mom prijatelju i ahbabu Omeru praštam èitav dug, samo me dragi kadija, nemoj na muke stavljat da mu re em jezik. HANUMA-KADIJA: A koji te šejtan nagonio da takvu jaziju sastaviš i carskim peèatom potvrdiš? SALAMUN: Za to sve kriv je onaj ﬁlistejski glavni bog Belzebub. Dok sam stjecao imetak nekako mi se on uvrtio u glavu da bude moj savjetnik, i uvijek me upuæivao šta moram uraditi. On mi je došapnuo dram jezika, kao radi sigurnosti da æe mi dukati biti vraæeni. Zbog toga mi je u ludosti došlo, da takvu jaziju sastavim. HANUMA-KADIJA: Uh, ta ludost je prekabasta, ali se mora izvršiti ono što je jazijom zapisano; Salamune, re i du niku jezik, kako je u tapiji peèatovano! OMER (Vapijuæim glasom): Nemoj, dragi kadija, oprosti mu, jer mi je dobro elio kad mi je dukate posudio. SALAMUN: Omere, ti si moj najbolji i najdra i prijatelj. Halal neka su ti onih mojih trideset kesa dukata. KADIJA: Najmanje što mogu uèiniti da te halasim teške krivnje, što si po elio proliti muslimansku krv, jeste da za kaznu odmah ovdje polo iš dest kesa dukata. SALAMUN (sretan): Hoæu, svijetli kadija. ( Iz dubokog ðepa širokih šalvara vadi kese i stavlja ih pred kadiju). HANUMA-KADIJA: Vas dvojica se sada ovdje preda mnom zagrlite i poljubite kao stari prijatelji, a ja æu na ovoj vašoj jaziji napisati: "Ova tapija se batali".I sad ti Salamune, priði ovamo i svojim idovskim pismom stavi svoje ime i prezime. I ti, Omere, priði i potpiši se bosanskom arebicom. (Obojica prilaze i potpisuju). HANUMA-KADIJA: Mo ete iæi, a drugi put pamet u glavu obojica. Dukati lijepo sjaju, ali ljudsku narav smuæuju. (Salamun i Omer zahvaljuju i odlaze, a hanuma klone od umora. Iza paravana izlazi pravi kadija).

KADIJA: (oduševljen): Nisam znao da mi ovako pametnih ena imamo. Šteta je što po islamu ne mo eš biti moja pomoænica. HANUMA (skida ðube i demaskira se, na ogledalce maramicom briše èaðu s lica, i zaèas je opet pravi kadija s bradom i brkovima, a ena u zaru, i spremna otiæi.) HANUMA: Mnogo si mi pomogo da svoga Omera izbavim iz nevolje. Odsad æe on drukæiju pjesmu pjevati, kad mu noæas u mehkom dušeku ka em pred kojim se kadijom tresao od straha. KADIJA: Ove kese dukata ti si zaslu ila i nosi ih kuæi, da se Omer pripomogne u trgovini. (Hanuma s kolebanjem uzima kese dukata.) A sada moraš izaæi na drugu stranu da te ne vidi moj pisar. (Hanuma izlazi na tajna vrata iza perde, a baš tada ulazi pisar.) PISAR( trepæe oèima, jer mu je kadija opet kao onaj stari): Bogami æu morati nabaviti ðozluke, jer kad sam uveo onu dvojicu trgovaca, drukèiji si mi se èinio, a sad si opet kao onaj stari. KADIJA: Ðozluke, ðozluke, to si dobro prohesabio. (Glazba, pjesma i ples) (Na kraju se glumci s pjevaèima i plesaèima klanjaju publici, i tako predstava završava).

BEHAR 83-84

DERVIŠHANA

Susret s d elatom uvijek je ivotno produktivan Piše: Filip Mursel Begoviæ

Iskustvo nam savjetuje da se treba bojati, da treba biti oprezan, da ne smijemo pisati ako æe nas to dovesti u neprilike . Da li je to znao uzoriti nakšibendijski šejh Abdulvehab Ilhamija kada je napisao antologijsku pjesmu, biser bosanske knji evnosti, pod nazivom «Kasida», poznatiju kao «Èudan zeman nastade»? Ilhami-baba je bio iskren i ljubazan èovjek, poznat po svome znanju i uèenosti, bio je srèan, ali i razuman i kako mu se onda dogodilo da napiše nešto što æe ga doæi glave? Naime, zbog te nepodobne pjesme odrubljena mu je glava, u travnièkoj tvrðavi, godine 1821., po nalogu tadašnjeg bosanskog vezira D elalije. Znao sam o tom stradanju razmišljati nakon što bi zbog nekog uzrokovanog gnjeva ili nepromišljene hrabrosti, znati elje i u itka napisao poneki tekst za kojega sam znao da æe reakcijski uzrujati mnoge. Pomislio bih u tim trenutcima da bi ivot bio ru an i besmislen kada bismo povjerovali samo iskustvu i kada bi se iscrpili svi razlozi za borbu i sumnju. Ilhamija je bio mudar, nije bio kao drugi, osjeæao je da je njegova mudrost dar Stvoritelja te da iz te mistiène veze proizlaze sva znanja. Ilhamija je dobro znao što piše i kuda æe ga to odvesti. Kada je dolazio pred travnièku tvrðavu, na poziv tadašnjeg vezira D elaludin-paše, da se suoèi sa svojim d elatom, njegov preostali ivot postao je polusan – ništavni èasak prošlosti svijeta. Sve ene, muškarci, tolike smrti i roðenja, èvrsti maè turski nad glavom savijen kao mjesec i toliko drugih dogaðanja i stvari u tom je trenutku mogao zaboraviti, kao i bivšega sebe, jer stigao je svome središtu, svojoj algebri i odgonetki postojanja, svojemu zrcalu. Tada je, gledajuæi d elatu u oèi, doznao tko je, što je i tko æe uskoro biti. Ironièno, ali istinito: susret sa d elatom uvijek je ivotno produktivan. Premda bi sve to trebalo plašiti, osjeæamo ugodu iako, tuðu egzekuciju nikada ne treba posvajati. Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome dunjaluku, koje ljute i potièu srd bu, koje razotkrivaju la i potvoru – treba li ih iznijeti na danje svijetlo, bez straha od kazne de urnih èuvara takvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena na od naroda voljenog šejha Ilhamiju. Na raznim manifestacijama koje organiziraju Bošnjaci i islamska zajednica, prigodom nekih obljetnica i jubileja, skuplja se narod da bi odao poèast svome trajanju i prisustvu, zajedništvu i svojoj bogobojaznosti. Prièa se da je jednom zgodom jedan glumac s imamima dogovorio izvoðenje provjereno naše pjesme koje æe obradovati i razgaliti srca Bošnjaka. Da ne bi upao u recitatorske klišeje, koje je odvazda mrzio i da ne bi recitirao inaèe prekrasne pjesme Muse Æazima Æatiæa i Maka Dizdara, imamima je ponudio izvoðenje Ilhamijine pjesme «Èudan zeman nastade». Tada je nastao znakoviti ta-

BEHAR 83-84

Èudan zeman nastade, sve zlikovac postade, din-dušmanin ustade; šta se hoæe, zaboga?...(ulomak)

jac. Imami su ušutjeli kao da je gluAbdulvehab Ilhamija mac izvadio eljezni maè kovan u hladnoæi zore. Maè sazdan od rijeèi kojega æe narod bošnjaèki izjednaèiti s ledom i vatrom. Maè od rijeèi koji æe voditi krasnu pobjednièku bitku. Nakon poèetnog krzmanja, imami su se sabrali i odgovorili umjetniku umilnim glasom da ta pjesma mo da i nije baš najbolji izbor. Glumac tada iskoristi stih iz pjesme i upita ih: šta se hoæe, zaboga? Imami nanovo ušutiše, a jedan hrabriji istupi i reèe mu: «Poštovani naš dramski umjetnièe, to je prekrasna pjesma, ali izla eš nas opasnosti da ju netko krivo shvati i da se potom naljuti. Netko bi mogao pomisliti da mi nekome nešto podvaljujemo, a to nije dobro. Uostalom, u toj pjesmi se spominje ulema u ne baš ﬁnom tonu.» Što je mogao glumac na to odgovoriti? Mo da, odustati od nastupa iz protesta, mogao je, dakako da je mogao, ali u prvom redu dvorane su bile lijepe djevojke iz KUD–a «Ðula» i nipošto nije htio izgubiti lijepi osmijeh rumene Bošnjakinje zbog pjesme nekog Ilhamije kojemu je davno prije, u nesklonoj mu prošlosti, odsjeèena glava. Ukratko, umjetnik-glumac odluèi da ovaj put izda reèenog Ilhamiju te odustane od recitacije «Èudan zeman nastade» Bolje je izgubiti glavu zbog osmijeha rumene Bošnjakinje nego zbog uklete pjesme. U doba suvremenosti iznovice o ivljavamo knji evnu ostavštinu onih koji su svojevoljno pro ivljavali patnju, bili šehidima, da bi njihov narod u buduænosti, iz njihova primjera, mogao uèiti o slobodi. Ilhamijinu smrt mogli smo prepoznati i u mukama Srebrenièana i Prijedorèana i Sarajlija i svih onih koji su dobrovoljno branili svoju vjeru i svoja uvjerenja od raznih d elata i D elalija. Zašto se onda još uvijek bojimo Ilhamijine pjesme? Jesmo li nakon svih patnji još uvijek nekome nešto du ni? Dug je zao drug. Smrt nakšibendijskog šejha pro ela je povijest bošnjaèkog naroda i kao da upuæuje na zgra anje onih umjetnièkih duša koje nipošto neæe dopustiti da Ilhamijini tragovi išèeznu. I glumac je, iz ove prièe, znao da, nakon što ga je u suvremenosti izdao, ostao du an Ilhamiji, kao i iskrenosti i vjeri u Njegovu providnost. Knji evnici, poput Rešada Kadiæa, autora popularne knjige «Ilhamijin put u smrt», pro imaju svoja djela s liènostima poput Ilhamije i njegove rtve. Time svaka neznatna patnja «malih» postaje tema s pomoæu koje nastaju velièajna djela simbolièkog sadr aja i vjere u obnovu ivota. Desilo se nešto èudesno i paradoksalno: rtvovanjem vlastita ivota, po uzoru na Ilhamiju, odjednom se postaje ukras u tekstu koji stapa èovjeka i Boga. Ali, ne zaboravimo, svaki se istinski umjetnik bori protiv oèaja, patnje i smrti usred našega, tekuæeg ivota, upravo stoga

DERVIŠHANA što hrabro u svojoj stvaralaèkoj torbi nosi neku pjesmu ko- imenovat ne zna. Šejh æe vas prodorno pogledati i duboja bi ga mogla doæi glave: svoje «stablo ivota». No, uvijek kim, ali toplim glasom isprièati slijedeæe: Predaja ka e da je osjeæa svoju muku voðenu eljom da je opiše. Ponad privi- Ihami-baba, zajedno sa Sirri-babom, a neki ka u Mejli- bada i sna o Bogu uzvija se misao o Bogu kao apsolutnom bom krenuo u Travnik zijaretiti turbe Ibrahim dede, koji je temelju i smislu – Cilju Ciljeva. O tome nam govore nepo- poginuo kao šehid. Sirri- baba je prièekao Ilhamiju i odmosredna iskustva onih rio se na jednom kakoji su se sreli sa svo- Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome menu dok je on uz turjim krvnikom i postali be uèio dovu. Osjetivši dunjaluku, koje ljute i potièu srd bu, koje šehidima poput Ilhašto je Ilhamija prouèio mije. Shodno tome, razotkrivaju la i potvoru – treba li ih iznijeti na Sirri-baba se odjednom raða se njihovo povje- danje svijetlo, bez straha od kazne de urnih uzbudio te mu kao njerenje u opravdanost gov duhovni uèitelj reèuvara takvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, svake muke. Situacija, kao: «Ilhamija, dova æe dakle, nije bezutješna istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše ti biti uslišena! Hoæeš li kao što se ni beznaðe tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena da ti zapis napišem crviše ne pronalazi u silnom ili crvenom tinna od naroda voljenog šejha Ilhamiju. noj realnosti patnje. tom.» – «Crvenom»Upravo stalo enost u odgovori Ilhamija. Premuèeništvu, koju nam podastire ivotna i knji evna ostav- daja ka e da je Sirri-baba znao da je Ilhamija molio Allaha ština Abdulvehaba Ilhamije, obnavlja naèelo iz kojega se d .š. da preseli na Ahiret kao šehid, a odabir crvene tinte je crpi ivot. znaèilo da æe mu biti odrubljena glava. Da je Ilhamija, Bo Ima još jedna prièa koju ovom prigodom treba ukratko jom voljom, odabrao crnu tintu, bio bi udavljen. Nedugo ispripovijedati. Putnik namjernik, ako se zatekne u jednoj nakon toga dogaðaja Ilhamija dobiva poziv iz Travnika u od djelatnih tekija u Bosni, mo e doznati neke zanimljive koji je krenuo pješice hodajuæi tri dana da bi mu tamo bila nadopune prièi o Ilhamiji. Iz jednog æete tekijskog dvorišta odrubljena glava. Ka u da se glava ovog velikog Bo jeg ugledati prastare zvijezde i u proljetnoj bašèi slušati ders roba otkotrljala daleko od trupla. Krvnici su truplo uspjeli nakšibendijskog šejha. Gledati æete u èovjeka koji je svjetlo podiæi ne bi li ga ukopali, ali glavu, uza sva nastojanja, nisu vjere, koji je u neprekinutom duhovnom naslijeðu naslije- uspjeli ni pomaknuti. Bila im je preteška. Nastala je velika dio uzoritog šejha Ilhamiju, kojega neznanje èovjeèje ni zbrka sve dok netko iz okupljene gomile nije povikao da glavu spoje s truplom. Tako uèiniše i Ilhamijinoj glavi se vrati njezina prijašnja te ina. Ilhami-baba, je još rekao, prije ovog strašnog nedjela, da æe njemu svijet dolaziti sa svih kontinenata, jer æe biti nadaleko poznat, uèit æe mu Ja'sine i hatme mu poklanjati, a da æe kaburistan D elal paše samo pseta obilaziti i po njemu mokriti. I tako je to u Travniku i dan danas. Kad doðete do turbeta D elal paše, vidjet æete da odnekud doðe i neki pas i pomokri se. A kod Ilhami babinog turbeta uvijek svijet dolazi - klanjaju u turbetu dva rekjata, plaèu i uèe na tom mjestu razne dove tra eæi od Allaha da im budu kabul. Kada poslušate ovu prièu do kraja, zagledani u nurli šejhovo lice, on æe vas uputiti u Travnik gdje mo ete zajedno s ostalim vjernicima prouèiti Fatihu uz bijeli nišan s derviškim kaukom na bašluku na kojem je nepoznati pjesnik napisao: «Sejjid Vehhab postao je uzor svih pravednih ljudi.» Na D elalijinom mezaru, u srcu Travnika, ako uopæe tamo po elite otiæi, vazda mo ete vidjeti èopore pasa kako obilaze mezar Sejjida had i-haﬁza D elaluddin Ali-paše, velikodostojnika èiju je uspomenu nad ivjela jedna pjesma pod nazivom «Èudan zeman nastade». Prije nego što napustite tekiju, u kojoj bi prije 180 i kusur godina mogli sresti Ilhamiju i s njim proèišæujuæi zikr èiniti, negdje u Bosni gdje se zbiljsko miješa sa sanjanim ili, bolje reæi, zbiljsko bijaše jedan od oblika sna, veæ spomenuti šejh æe Vam iz srca svoje ašikhane reæi: Sinko, znanjem tra i istinu, to je istina na izvoru, tu biti i ostati cilj je koji Uzvišeni Allah stavi pred èovjeka. Trnovit je put ovaj, a ti ga olakšaj iskrenošæu, èistim nijetom, ljubavlju i saburom. Samo hrabri i ustrajni dostojanstveno koraèaju putem ovim, jer znaju da je kraj njegov Ðulistan mirisni.

BEHAR 83-84

MULTIMONOLOG

Kratka povijest islamskog graditeljstva Piše: Senad Naniæ

Datum: 27. studeni gotike, renesanse ili èak modernih ljuski. One predstavljaju 2007. temeljna rješenja osnovnog problema graditeljstva ukuNedavno se suoèih pnog kasnijeg razdoblja klasiènog svijeta, problema oslas teškim zadatkom. njanja kupole na pravokutni tlocrt. One tvore revolucionarUdruga studenata filo- nu alternativu do tada poznatim, a u naivnoj eurocentrizofije “Furija” s Rijeè- stièkoj slu benoj povijesti jedino priznatim rješenjima oslakog sveuèilišta omogu- njanja na trompe i pandantive te upravo iz tog razloga æila mi je putem preda- otvaraju vrata novim revolucionarnim epohama. Potvrdu vanja predstaviti zna- naèela sintetiènosti nalazimo i u èinjenici da revolucionarèenje i dostignuæa no djelo Bizanta, Crkva svete Sofije, svoju klasiènu konislamskog graditeljstva, struktivnu savršenost i tipološku raznolikost do ivljava ne u a što sam ponovio i ne- zemljama nasljednicama bizantske kulture veæ u djelu jedkoliko dana kasnije na nog èovjeka, nadahnutog konstruktivnim izazovom Aje Sotribini èetvrtkom u za- fije i seld uèkim konstruktivizmom, Mimara Sinana, tvorca grebaèkoj d amiji. No, klasiènog osmanlijskog graditeljskog stila. kako u sklopu jednog Druga va na uvodna teza odnosi se na prirodu ornapredavanja ilustriranog menta i poziciju figuralne prezentacije u Islamu. Prikazi lidijapozitivima predsta- kova, naime, nisu zabranjeni, kao što vidimo iz bogate traviti tako bogat svijet islamskog graditeljskog nasljeða, nje- dicije slikarstva minijature koju nalazimo u funkciji ilustragova znaèenja i dostignuæa? Potrebno je, dakako, osvijetli- cije rukopisa ali i lijepe umjetnosti, veæ se zabrana odnosi ti najva nije. Kako bi se u tome uspjelo, nu no je uvodno na upotrebu likova u vjerske svrhe. To je tako jer Bogatstvo naglasiti nekoliko temeljnih teza. Bo je osobe odlikuje beskonaèna mnogostrukost transcenBo ja objava Kur'an vjeru Islam odreðuje ne novom reli- dencije lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj lik èini gijom, veæ završnom te povijesnom toku i buduænosti pri- posve nedostojnim Milosti upuæene èovjekovu srcu. Kur'an mjereno usavršenom Uputom. Stoga islamsku klasiènu kul- ne govori o èovjeku na sliku Bo ju, veæ o naravi èovjeèjoj turu odlikuje visoko razvijena sposobnost sinteze klasiènog koju je Bog uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je predislamskog nasljeða s novostvorenim dostignuæima na- stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske mnogostrukosti opidahnutim duhom Islama, a što, zauzvrat, revolucionira po- sivanoj samo apstraktnom mišlju, kako u znanosti, tako i u vijest èovjeèanstva. U graditeljstvu to pak znaèi da se naj- umjetnosti. Potvrda Bo je jednosti, tevhid, dakle, potraga znaèajnija djela ne mogu posve pojmiti ukoliko se proma- za jedinstvom Bo jih naèela, ne vodi k la noj jednostavnotraju izolirano u okviru sti Bo jeg biæa. Napropa ni tako širokog poj- To je tako jer Bogatstvo Bo je osobe odlikuje tiv, potpomognut ma islamske civilizacije, beskonaèna mnogostrukost transcendencije kur'anskom novinom veæ samo u kontekstu imenovanja Boga mnorazvoja graditeljstva lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj gim imenima oblikovakroz ukupnu povijest lik èini posve nedostojnim Milosti upuæene nim i opisanim Djelima, èovjeèanstva. Kupole iz èovjekovu srcu. Kur'an ne govori o èovjeku na naèelo tevhida vodi um 10. stoljeæa u D amiji u k novim sve bogatijim Kordobi, oslonjene na sliku Bo ju, veæ o naravi èovjeèjoj koju je Bog oblicima skladnog odsekantne lukove umje- uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je govora na zadani prosto trompi, ili one iz 11. stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske blem koji ujedno pro istoljeæa u D uma d ama i cijeli zadani obumiji u Isfahanu, oslonje- mnogostrukosti opisivanoj samo apstraktnom hvat. Prirodno je stoga ne na isjeèke rotacionog mišlju, kako u znanosti, tako i u umjetnosti. što islamsko graditeljhiperboloida oblikovasko nasljeðe odlikuje u nog uvijanjem stošca ili valjka, te one oslonjene na koncen- povijesti nedostignuto jedinstvo konstrukcije i ornamenta, triène nizove usitnjenih trompi do oblika sustava istostra- gdje je trodimenzionalni ornament prirodni nefiguralni naniènih trokuta koji opisuju ukupnu zakrivljenu plohu kupo- stavni i sastavni dio konstrukcije i gdje oba slijede najplele, nisu tek naznake nadolazeæih epohalnih konstrukcija menitija i najraznovrsnija geometrijska apstraktna rješenja

BEHAR 83-84

IZLOG KNJIGA te ujedno èine univerzalnu prepoznatljivost i posebnost islamskog graditeljstva. Spomenicima islamskog graditeljstva dominiraju d amije. One, pored svih konstruktivnih i oblikovnih raznolikosti kroz vrijeme i prostor, ostaju nedvojbeno prepoznatljive baš kao d amije. Kako? Od najranijih dana graditelji su koristili model Poslanikove d amije u Medini kao uzor, ali samo u smislu funkcije i tlocrtne dispozicije, ne i konstrukcije. Jednostavna graðevina pravokutnog tlocrta usmjerena prema Mekki, oblikovana obodnim zidom koji zatvara natkriveni prostor d amije s prateæim funkcijama kao i nenatkriveni prostor “nepovredivog” dvorišta, harema, Poslanikova d amija upisana je u sve veæe i znaèajnije d amije do danas, pa ma koliko razvijenu konstrukciju i elaboriran ornament one imale. Štoviše, raznovrsna funkcionalna tipologija brojnih javnih, ali i stambenih graðevina, koja se razvijala u brzo rastuæim zahtjevima urbanog, sve slo enijeg društvenog ivota, gotovo redovito je slijedila prostorni obrazac Poslanikove d amije - nizanje natkrivenih i djelomièno natkrivenih prostorija oko unutrašnjeg dvorišta. Kako konstruktivna rješenja i ornamentika nemaju simbolièku vrijednost osim podsjeæanja na neogranièenost i jedinstvo Bo jeg stvaranja, a što je obredno posve neovisna èinjenica, rješenja koja nalazimo u d amijama naæi æemo i u drugim javnim i stambenim graðevinama, iako najèešæe izvedena s manje ambicije, dakle, manjih dimenzija i ...Poslanikova d amija troškova. Ovaj pristup upisana je u sve veæe i omoguæio je oblikovanje neponovljivog znaèajnije d amije do sklada koji pro ima gradove klasiènog danas, pa ma koliko islamskog razdoblja razvijenu konstrukciju uz istodobnu odsuti elaboriran ornament nost oblikovne repetitivnosti, ali i iskljuèivoone imale. sti “svetih” prostora. Stoga je bilo moguæe posve svjetovnu prostornu zamisao antièkog svijeta kao što je perzijski dvoosovinski vrt primijeniti u d amijskom haremu i tako otvoriti nove urbanistièke moguænosti povezivanja javnih zgrada putem unutrašnjih vrtova, a ne samo obodnih ulica. Jednostavnost osnovnog uzora Poslanikove d amije uz obredno “siromaštvo” i “neopremljenost” u Islamu, kao i otvorenost k naslijeðenim i novim konstruktivnim rješenjima i materijalima, omoguæila je još jednu posebnost islamskog graditeljstva koja se uvodno ne smije zaobiæi. Visok je stupanj regionalne raznolikosti stilova razvijenih kroz dugu povijest na velikom zemljopisnom podruèju islamske kulture uz istodobno saèuvanu tipološku i dispozicijsku sukladnost. Visok je stoga i stupanj idejne neovisnosti o povjesnièarsko prenaglašenoj snazi pretpostavljenih centara moæi. To, slo it æemo se, i danas predstavlja imperativni izazov. No ovime, pored inim, poslijemodernim kièem zagušenom i spektaklom opsjednutom svijetu suvremenog takozvanog islamskog ali i graditeljstva uopæe, otvaramo i vrata razmatranju svih ostalih stvarnosti i iluzija suvremene društvenosti. A to je veæ predmetom nekih drugih kratkih povijesti svjetova.

Izdavaèka kuæa “TKD ŠAHINPAŠIÆ”, Sarajevo

Tin Ujeviæ u Sarajevu, Dragomir Gajeviæ, biblioteka D epna knjiga, TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 2007., 152 str. Ovaj istra ivaèki rad, kao doprinos kompleksnijem sagledavanju stvaralaštva Tina Ujeviæa, na tri se “paralelna kolosijeka” bavi velikim hrvatskim pjesnikom za vrijeme njegovog boravka u Sarajevu od 1930. do 1937. godine. Opisan je njegov ivot s kraæim osvrtom na prošlost, prikazan je njegov knji evni rad i, na kraju, analizirana tadašnja knji evna kritika koja se odnosi na njega i njegovo djelo. Djelo se trudi opisati neke od uzroka (povijesne, društvene, politièke, moralne, emocionalne i intelektualne) koje su izazvale tragiènu Tinovu devijaciju koja ga je u konaènici koštala ivota.

Morija, Abdulah Sidran, biblioteka Monograﬁja, TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 2007., 181 str. Tema smrti javlja se u našim ivotima i povijesnoj sudbini upravo kao Morija, nama nepoznata apstraktna i nikome pripisivana okrutna sila koja se povremeno javlja i hara našim prostorima, upravo onako kako je zapisano u uzorima pjesnièkih uzora prema njoj u našoj starijoj poeziji, koje je Sidran ingenioznono izabrao i donio kao pozadinu i memento za svoju poeziju. Sidran je ušao u smisao i znaèenje naše sudbine na ovim prostorima tematizirajuæi speciﬁène i nigdje viðene naèine naših umiranja.

Islamski bonton, Salih Šabeta, TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 1996., 102 str. Knjiga Saliha Šabete ima ambiciju da otrgne iz povijesnog vrtloga zaborava najrazlièitije vrste i pamæenje muslimana o njihovoj svakodnevnoj moralno društvenoj, islamskoj, teološkoj i praktiènoj kulturi ivljenja u najneposrednijem smislu. Proistekla iz bogatog autorovog ivotnog iskustva i svakodnevnog prakticiranja islamske obièajnosti i religije, te iz njegovog studiranja ove kulture i civilizacije, knjiga nudi interpretaciju lijepog ponašanja jednog Bošnjaka u svim njegovim ivotnim situacijama, odnosima i relacijama. Pripremio: F. M. Begoviæ

BEHAR 83-84

INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA Intervju: Šaæir Filandra

Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante Razgovarao: Filip Mursel Begoviæ

ŠAÆIR FILANDRA (r. 1961, Stolac), doktor je nauka i predsjednik Bošnjaèke zajednice kulture “Preporod“. Šef je Odsjeka sociologije Fakulteta politièkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Samo da spomenemo neke od djelatnosti ovog kulturnog poslenika i znanstvenika: moderna evropska gnoseologija, savremene ideologije u Evropi, društvene krize, nacionalni odnosi u jugoistoènoj Evropi, Islam i Evropa, bošnjaèka politièka historija. Sudionik je mnoštva Meðunarodnih znanstvenih konferencija. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja poput Nagrade “Dnevnog avaza“ (Kulturni dogaðaj godine), za knjigu Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, januar 1999., nadalje, Prva nagrada za studentski nauèni rad, Pojam pozitivnosti hrišæanske religije kod ranog Hegela, Univerzitet u Sarajevu, 1985. i mnoge druge. Do sada je izdao slijedeæe publikacije: 2002. Bošnjaèka ideja (s Enesom Kariæem), Zagreb: Globus, 1998. Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, Sarajevo: Sejtarija, 1997. (prireðivaè) Muslimani u Evropi, Sarajevo: Sejtarija, 1996. Bošnjaci i Moderna, Sarajevo: Bosanski kulturni centar. Autor je mnogih studija i rasprava. Upravo je njegova fascinantna biograﬁja bila povod za naš razgovor.

BEHAR 83-84

Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim publikacijama u Hrvatskoj (kulturnim i društveno politièkim), pritom mislim poglavito na Behar i Preporodov Journal. Jesu li one svojom ureðivaèkom koncepcijom, pojedinim tematima i uopæe svojom sadr ajnošæu - relevantne i za Bosnu i Hercegovinu? Filandra: S velikim zanimanjem pratim cjelokupnu bošnjaèku produkciju u Hrvatskoj, baš kao i u drugim vanbosanskim podruèjima buduæi da van Bosne posljednjih godina stasava znaèajna inteligencija. Bitna odlika te inteligencije, u odnosu na prethodnu u tim sredinama, jeste da je ona u potpunosti bez kompleksa ni e vrijednosti, u odnosu na srpsku i hrvatsku prije svega, tako da svoj nacionalni identitet ivi i ispoljava sasvim prirodno i normalno. To je jedna sasvim nova pojava i mi u Sarajevu smo, ja, bla e reèeno, zadivljeni tim mladim ljudima intelektualcima Bošnjacima koji se ne stide svog identiteta i koji u svojim ivuæim kulturnim sredinama posti u visoke rezultate. Sreo sam mnogo takvih pojedinaca iz Beograda, Skoplja, Prizrena, Zagreba i Ljubljane. Zagreb u svemu prednjaèi. Danas se oko Preporodovog Journala i Behara okuplja veæina takvih intelektualaca u Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova generacija autorske bošnjaèke inteligencije kakvu ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. Buduæi da izlaze u kulturno drugaèijoj, a u mnogo èemu i naprednijoj sredini, ova izdanja su krajnje relevantna za ukupnu kulturu pa time i za bosanskohercegovaèku i bošnjaèku. Begoviæ: Mislite li da su Bošnjaci u Hrvatskoj dovoljno autohtona kulturno društvena zajednica koja se samostalno mo e artikulirati ili su joj još uvijek potrebni intelektualni kadrovi iz BiH i impulsi koje oni emitiraju? Filandra: Bošnjaci u Hrvatskoj su dio jednog, ali ne i jedinstvenog bošnjaèkoga naroda kome je kulturna matica u Bosni i Hercegovini. U istoj su poziciji bosanski Srbi i bosanski Hrvati prema Beogradu i Zagrebu. Bošnjaci se moraju samokomparirati i iz takvog sagledavanja nešto uèiti. Ako stvari tako poredamo onda je vaše pitanje bespotrebno ili je to doista još jedna la na dilema iz minulih vremena, a kojom su još neki optereæeni. Sasvim je normalno da su i Bošnjaci Hrvatske dijelom zahvaæeni zajednièkim nacionalnim kretanjima, a da dijelom ive svoj vlastiti grupni, bošnjaèki ivot u jednoj drugoj dr avi. Uostalom, na razini bošnjaèke nacije ne postoji nikakav sarajevski centrizam niti se Sarajevo zbiljski nametnulo kao neprikosnoveni centar bošnjaèke nacionalne kulture, ali to je neko sasvim drugo pitanje.

INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA Begoviæ: S obzirom da naša Kulturna društva nose pjesama Seada Begoviæa i Tahira Mujièiæa. Što vi misliista imena, što mislite, da li bi se trebali na neki naèin te, jesu li oni sada punopravni èlanovi bošnjaèke knjibolje povezati. Pritom mislim, na Preporod u Zagrebu, evnosti ili æe uvijek biti došlje ili prebjezi iz svoje maali i na ostale bošnjaèke Preporode u svijetu, koji bi tiène zemlje u zemlju svojih oèeva? Filandra: Na vaše pitanje odgovorit æu kontra pitapredstavljali neku vrst, ne svevideæe nadorganizacije nego kulturne alijanse koja bi djelovala koheziono. njem. Kada su proteklog sarajevskog sajma knjiga Sead Èini se da ta veza baš u cijelosti ne funkcionira. Tko æe Begoviæ i Tahir Mujièiæ posjetili Sarajevo opravdano sam oèekivao da posjete Preporod, ako ni zbog èega drugog koga prvi prepoznati i pozvati na suradnju? Filandra: Naša institucionalna kulturna scena doista je- onda zbog èinjenice da im se upravo tih dana u izdanju ste policentrièna, što je u postmodernistièkim nazorima va- Preporoda pojavila knjiga u 10 kolu projekta Bošnjaèka ljano, ali je praktièki prilièno nedostatno. Imao sam ambiciju knji evnost u 100 knjiga. Ne, nisu se pojavili, nisu me èak da ove godine sazovem na meðusobno upoznavanje i dru- ni pozdravili. Komuniciram i programski suraðujem sa enje bošnjaèke nevladine organizacije iz podruèja kulture, svom bošnjaèkom elitnom autorskom inteligencijom i medija i edukacije s prostora bivše Jugoslavije ali za takav probleme jedino imam sa bošnjaèkim piscima iz Hrvatske, projekt nisam dobio podršku politièara. «Preporod» je jedin- i to velike probleme. Nije mi jasno zašto su tako nadmeni, stvena nacionalna kulturna institucija i kao jedan odbor te prepotentni, uobra eni, zašto se ponašaju prema nama u institucije osnovan je i «Preporod» u Zagrebu. Pored zagre- Bosni kao da smo primitivci s Papua ili Nove Gvineje. Dali baèkog odbora, najrazvijenijeg u Hrvatskoj, postoje odbori u ste mi priliku da ovo ka em i morao sam to javno reæi. Splitu i Dubrovniku. Poslije disolucije Jugoslavije taj odbor je Begoviæ: Moram zadobio samo pravnu Vas na trenutak samostalnost ali je za- Danas se oko Preporodovog Journala i Behara ispraviti. Sead Begodr ao organizacijsko i okuplja veæina bošnjaèkih intelektualaca u viæ nije bio pozvan programsko instituciona Sarajevski sajam nalno jedinstvo. Posto- Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, knjiga, a Tahir je, u ji samo jedan «Prepo- kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova to sam sklon povjerod» kao što postoji generacija autorske bošnjaèke inteligencije kakvu rovati, imao opravsamo jedan bošnjaèki danih razloga što se narod. Stvari tako stoje ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe toga tièe. Nedavno i ja ih tako vidim. Dru- nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. je operirao kuk pa ga je stvar, i o tome ne bih ovom prilikom posebno govorio, što Bošnjaci nemaju mu je radijus kretanja ogranièen. Koliko mi je poznato, jake institucionalne kulture, što pojedinci vole samostalno i jedan i drugi se prema sarajevskom knji evnom krugu raspolagati novcem, što se lahko privatiziraju institucije, što odnose s poštovanjem. No, u regiji u kojoj je kultura nisu svikli na transparentnost i otvorenost, što se u mnogim nabijena politièkim emocijama èini se da jedino uz privanbosanskim sredinama bespotrebno oportunistièki pona- silu Europe mo emo pomišljati na interkulturalnost. šaju prema Sarajevu i slièno. Mi sami moramo napraviti od Što mislite o dvojnoj knji evnoj pripadnosti poput one Preporoda koherentniju instituciju, to nitko izvana neæe uèi- koju knji evni povjesnièari (mahom u Hrvatskoj) pripiniti za nas. Moramo se uèiti meðusobno poštovati, navika- suju Mehmedaliji Dizdaru? Jesu li on, Musa Æazim Æavati se na red i subordinaciju. Inaèe, u BiH postoje 64 odbora tiæ, Safet beg Bašagiæ Hrvati i hrvatski pjesnici, kako Preporoda, svi su programski i poslovno samostalni s tim da neki sugeriraju? Nedavno sam primijetio jednu Internet izvještaj o radu i ﬁnancijski izvještaj podnose Matiènom od- stranicu na kojoj su uz naslov «Hrvatski knji evnici Herceg Bosne», velikim slovima istaknuta njihova imena. boru. Filandra: Dvojna knji evna pripadnost je normalna i legiBegoviæ: Vjeruju li uopæe bošnjaèki intelektualci iz timna stvar. Preotimanja se javljaju samo oko dobrih pisaca BiH u svoju intelektualnu dijasporu koja se nakon za- kao što su Selimoviæ i Dizdar. Politièko i nacionalno instrudnjeg rata drastièno poveæala i kojoj se bijeli svijet to- mentaliziranje dvojne pripadnosti je stvar prošlosti. Niko ozliko osladio da na svoju maticu više ni ne pomišljaja. biljan od Hrvata nije pristaša takvog nacionalromantizma. Knji evnost je dobra ili to nije, i to je za nju najbitnije. Mo e li se na te obrazovane ljude uopæe raèunati? Filandra: Veæ dvije godine zaredom Sarajevski kanton Begoviæ: Prošle godine Med lis islamske zajednice Zauspješno organizira susrete bošnjaèkih intelektualaca iz dijaspore. To jesu poèetni koraci ali ohrabruju. Politièke prilike greb i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar izdali su veu zemlji ne dozvoljavaju jaèi zamah te inicijative buduæi da lebnu knjigu povjesnièara Zlatka Hasanbegoviæa pod nanosilac takvih projekata mora biti dr ava. Istina, i to treba slovom “Muslimani u Zagrebu 1878.- 1945., – Doba uteistaæi, u pojedinim dijelovima vladajuæih struktura prisutan je meljenja”. Rijeè je o prvom sistematiziranom povijesnom sna an izolacionizam, kako tradicionalni èaršijski tako i jedan pregledu zagrebaèkih muslimana, kojega su pratile mnoprimitivni komunistièki koji se sumnjièavo odnosi prema sve- ge kontroverze vezane uz onu dionicu koja se bavi Bošnjacima i pitanjem NDH. Što vi mislite o toj knjizi? mu sa strane, pa i prema našim ljudima stasalim vani. Filandra: Knjigu sam pa ljivo proèitao, a i autora osobBegoviæ: U 10. kolu Bošnjaèke knji evnosti u 100 no poznajem. Bošnjaci Zagreba, prije svega, trebaju biti knjiga nedavno je izašla knjiga zajednièkih izabranih zahvalni gospodinu Hasanbegoviæu na knjizi koja je ispuni-

BEHAR 83-84

INTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA la jednu prazninu u njihovoj povijesnoj memoriji. Prema knjizi treba biti kritièan i pored toga što se radi o jednom poèetnièkom znanstvenom radu. Ona je prepuna informacija i analiza koje nam prije nisu bile dostupne i to je ono što je èini znaèajnom i interesantnom. Ne dijelim s Hasanbegoviæem brojna viðenja i objašnjenja odreðenih dogaðanja i povijesnih procesa i to je u znanosti normalno. Ono što konkretno ipak moram istaæi jeste moje neslaganje s autorovim predimenzioniranjem udjela Bošnjaka u sistemu NDH. Ispada da su u toj dr avi jedino oni zloèinci bili! Begoviæ: Èesto èujemo da se na zagrebaèke muslimane iz Bosne gleda s blagim prijezirom. Zbog èega je to tako, ako je to uopæe tako? Filandra: Prvi put èujem za nešto takvo. U mojim krugovima uvijek se na zagrebaèke muslimane gledalo sa zavišæu i blagim divljenjem.. Begoviæ: Kako bi vi riješili goruæe pitanje konverzije Muslimana u Bošnjake - u Hrvatskoj, koje muèi našeg saborskog zastupnika Šemsu Tankoviæa. Èini se da smo mi sami sebi najveæi neprijatelj jer još uvijek imamo problema s nacionalnim identitetom? Filandra: Pitanje identiteta je prevaziðeno pitanje za sve osim za Bošnjake. Ali, to je ipak naše stanje. Konverziju Muslimana u Bošnjake neæete riješiti jednim potezom olovke – pa makar se on i desi, a u što ja prosto sumnjam - veæ dugoroènim i sistematskim radom na podizanju svijesti o vlastitom kulturnom i nacionalnom identitetu. Svi Bošnjaci na prostoru bivše Jugoslavije su pitanje renominacije Muslimana u Bošnjake riješili na lakši, br i i jednostavniji naèin od vas u Hrvatskoj. Vama se dešavaju smiješne stvari, pojedinci se ponašaju ne oportuno veæ jadno i kukavno, znam mnogo takvih sluèajeva. Hrvatska to ne tra i od vas, niti Hrvati mogu poštivati takve osobe. Vaša strategija renominacije posredstvom puke politike je propala i trebate se okrenuti kulturi kao novom mediju osvajanja kulturnih prava. Begoviæ: Mogu li uopæe Bošnjaci u Hrvatskoj raèunati da æe riješiti svoj status ako on nije u potpunosti riješen u Bosni. Èini se, barem kada je rijeè o Bošnjacima u Hrvatskoj, da se još uvijek ivi u predpolitièkom razdoblju, a kultura nam se èesto svodi na sevdalijski folklor i nakon njega bogatu sofru. Mo e li se na taj naèin opstati? Filandra: Loša bosanska situacija se koristi i u vašem sluèaju. Ipak, Zagreb ima brojnu, organiziranu i kvalitetnu bošnjaèku inteligenciju, tako jaku i sposobnu, bar u mojim oèima, da je oèekivati da ona sa svojim impulsima po-

BEHAR 83-84

mogne sreðivanje i stanja meðu Bošnjacima kao cjelini. Nama bi poèesto i u Sarajevu dobro došla vaša pomoæ. Vi, kao uostalom Bošnjaci svugdje, imate odreðenih institucionalnih neslaganja, ja to dobro znam, ali i više od toga vama se dešava jedan generacijski prijelaz u vodstvu nacionalne zajednice, a s kojim æemo se i mi u Bosni uskoro susresti. Vrijeme je za nove mlade ljude i nove ideje. Vi prvi idete u tom pravcu. Begoviæ: Ned ad Ibrišmoviæ nedavno je u Hrvatskoj, kod uva enog izdavaèa, objavio svoj roman «Vjeènik». Djelo je ostalo neprimijeæeno u knji evnoj javnosti, na koju je jedino moglo raèunati. «Behar» se u slijedeæem broju priprema posvetiti mu èitav broj. Mogu li Bošnjaci zadobiti kulturno priznanje Europe ako svoje romane pišu istodobno ljubeæi i svoju vjeru. Što Vi mislite, zanima li ikoga naša ponuda? Filandra: Apsolutno zanima, samo što je sad od muslimanskih nacija u fokusu Turska. Prezentacija jedne kulture drugim kulturama je slo en i dugoroèan posao. Moraju ga raditi institucije. To je naša zajednièka zadaæa. Tu smo još ispod poèetka. Ibrišimoviæa je oﬁcijelni knji evni Zagreb ignorirao, svoju je slabost i njegovu velièinu time potvrdio. Ništa se drugo i nije moglo oèekivati. Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante. Ja za jesen najavljujem u Zagrebu predstavljanje prvih deset kola, što je pedeset knjiga, projekta Bošnjaèka knji evnost u 100 knjiga. Mi smo pre ivjeli i imamo svoju knji evnost, a to je mnogima pomrsilo raèune! Begoviæ: Je li Ned ad Ibrišimoviæ, po tvrdnjama Marka Vešoviæa u «Danima», bošnjaèki nacionalist? Dokle æe grupica kvazi ideologa odreðivati tko je dobar, a tko loš Bošnjak? Zanimao bi nas Vaš stav, što mislite o Ibrišimoviæevim osporavateljima: Ivanu Lovrenoviæu, Enveru Kazazu i Marku Vešoviæu? Tko Vam je bli i srcu? Filandra: Ovo je pitanje na koje ne znam odgovor. Magazin „Dani“ ne èitam, kao ni druge bosanske politièke magazine. Gospodu koju ste nabrojali poznajem i s nekim od njih sam i prijateljevao. Svi imaju dobrih i loših strana, dobrih i loših tekstova. Njihove polemike o nacionalizmu i identitetu su nepovijesne. Begoviæ: Koji su to bošnjaèki nacionalni pisci i koje bi od njih izdvojili kao posebne ili mo da najveæe? Filandra: Ja najviše volim èitati Derviša Sušiæa, zatim Mehmedaliju Maka Dizdara, Mešu Selimoviæa, Skendera Kulenoviæa, Ned ada Ibrišimoviæa, Had ema Hajdareviæa ...

BEHAROV LEKSIKON KOBASIÆ, plemiæka obitelj s posjedima u okolici Bihaæa u XV-XVI. st. U vrelima je njihovo prezime zabilje eno kao Kobassich, Kobasich, Kobasych, Kobazich, Kobazych, Khobassitsch i Khobassacsch. Obitelj je bila ogranak (hi a) starohrvatskoga plemena →MOGOROVIÆA koje je u XV. st. obitavalo u Lici. Uz neke druge posjede do nestanka hrvatskoga ogranka obitelji 1580. posjedovali su vlastelinstvo i utvrðeni grad Brekovicu kraj Bihaæa te su u arhivskom gradivu veæ od 1496. javljaju s pridjevkom de Brykowicza, a kasnije se pojavljue i njemaèka inaèica zw Wrekhowicz. Prvi zabilje eni pripadnici obitelji su Matko i Jurko koji su prvi put spomenuti 1488. u dokumentu kojim se zbog uspješne obrane od Turaka pohvaljuje kaštelan grada Obrovca Pavao Krnèiæ. Matko je 1493. spomenut kao svjedok prilikom uvoðenja Vuka Kegleviæa u imanje Gašparov Otok u Zagrebaèkoj upaniji i kao kraljev èovjek (homo regius) 1496. God. 1499. u ispravi kojom Juraj Maliæ daje neke zemlje samostanu sv. Marije u Za iænu zabilje en je Andrija (Jadrij) kao knez kraljeva suda (plemenitoga stola) za pleme Mogoroviæa u Lici. Andriju je 1503. èazmanski kanonik Lovro po upnicima Zagrebaèke i Kninske biskupije izopæio zbog nasilja naèinjenog I. Kegleviæu. →VAN i Gašpar, najvjerojatnije njegov brat, dali su 1523. postaviti sebi i potomcima nadgrobni spomenik s latinskim natpisom u bihaækoj crkvi sv. Antuna (kasnije d amija Fetija). Ivanovi sinovi Juraj, koji je sudjelovao u Mohaèkoj bitci 1526., i Petar (umro iza 1545.) obeæali su u pismu generalu I. Katzianeru 1531. u Ljubljanu poslati zarobljenoga Safer-bega Udovièiæa, viènoga hrvatskom i turskom jeziku, kako bi se Katzianeru omoguæilo dopisivanja s turskim oblastima u Bosni. Iste godine I. Katzianer je pozvao Jurja na sud u Ljubljanju zbog tu be stanovnika Bihaæa, a ban I. Karloviæ se u pismu Katzianeru zauzeo za Jurja zbog njegove zauzetosti na krajini. Juraj je 1540. bio kaštelan grada Kostajnice u slu bi obitelji Zrinski. Njegovoga sina Gašpara posinila je 1546. udovica Nikole Bojnièiæa predavši mu imanje svoga mu a Radotinu kraj Mutnika, a iste godine Turci su opljaèkali Radotinu i Gradac kraj Mutnika zarobivši 200 ljudi i dvije tisuæe grla stoke. God. 1551. prosvjedovao je pred zagrebaèkim Kaptolom zbog pokušaja prisvajanja posjeda Kralje u okolici Topuskoga po banu Nikoli Šubiæu Zrinskom, topsukom opatu Franji Kegeleviæu i bihaækim graðanima. Iste godine general I. Lenkoviæ je u dva odaslana pisma hrvatskougarskome kralju Ferdinandu I. Habsburškome preporuèio pru anje pomoæi Gašparu zbog va nosti njegove utvrde Brekovice u obrani od Turaka. Lenkoviæ je 1563. u izvještaju o stanju hrvatskih utvrðenih gradova preporuèio habsburškim oblastima postavljanje 40 vojnika u Brekovici te napuštanje i rušenje utvrde Toplièki Toranj na Uni u vlasništvu obitelji Kobasiæ. Usprkos upozorenjima do napuštanja i rušenja 1584. u Brekovici se nalazila posada od samo deset do dvadeset vojnika pod zapovjedništvom pripadnika obitelji. Gašparov sin Ivan (umro 1580.) poginuo je tijekom pohoda Jurja Zrinskoga na Kanji u 157980. te se njime ugasila hrvatska grana obitelji. Uglavnom opustjele posjede Kralje i Privelicu u okolici Bihaæa prisvojio je kapetan Sebastijan Lamberg protivno ugovoru o na42

sljeðivanju, koji je Ivan sklopio sa svojim oèuhom Andrijom Tadioloviæem. Prema R. Lopašiæu u Kranjskoj je u 17. st. postojao ogranak obitelji koji je 1685. od cara Leopolda I. dobio plemiæku povelju uz pridjevak von Schmidhoffen. LIT.: Obitelj. – R. Lopašiæ: Spomenici Hrvatske krajine, 1, 3. Zagreb 1884-1889. - Isti: Bihaæ i Bihaæka krajina. Zagreb 1890, 125-131. – V. Klaiæ: Hrvatska plemena od XIII. do XVI. stoljeæa. Rad JAZU, 130, Zagreb 1897, str. 47-48, 53. - I. v. Bojnièiæ: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 90. - F. Šišiæ: Hrvatski saborski spisi, 1-2, 4. Zagreb 1912-1917. - V. Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 1322.-1527. Zagreb 1917. – E. Laszowski: Habsburški spomenici, 2. Zagreb 1916. – Gradina Brekovica i vlastela Kobasiæi. Hrvatska sloga (Sarajevo), 1(1923) 31, str. 2-3. - Æ. Truhelka: Srednjovjeèni spomenici Bosanske Hrvatske. Hrvatsko Kolo, 23(1942) str. 12-13. - M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa. Zagreb 1995. - Andrija. – I. Kukuljeviæ Sakcinski: Listine hrvatske. Zagreb 1863, 177-178. - Ð. Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Zagreb 1898. - J. Stipišiæ–M. Šamšaloviæ: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 4(1961) str. 507. - Juraj. – I. K. Tkalèiæ: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896. - V. Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, 423, 428. – Gašpar Jurjev. – E. Laszowski: Habsburški spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3. Zagreb 1917.

Grad i tvrðava Bihaæ

KOBASIÆ, Ivan (Kawaschitz, Klobatschutz, Kobaschitsch, Kobazich; Ioannes), protuturski borac (? - ?, 1531). God. 1512. zabilje en uz Jurja Korlatoviæa kao upan buške upanije, a 1513. kao kraljevski kaštelan grada Ostrovice. Tijekom vladavine kraljeva Ludovika II. Jageloviæa (1516-26.) dojavljivao hrvatskim oblastima o kretanjima turske vojske i stanju na turskom podruèju. Stupio 1524. u slu bu nadvojvode Ferdinanda Habsburškoga te za habsburške vojne zapovjednike u Kranjskoj i Hrvatskoj J. Lamberga, B. Rièana, N. Jurišiæa i I. Katzianera prikupljao podatke o Turcima. Za zasluge je od Ludovika II. Jageloviæa 1519. dobio imanja obitelji Mladešiæ u Sudèi, Otoku, Topoljanima, Omršju i Bristovici u okolici Bihaæa. Kao istaknuti pristaša izbora nadvojvode Ferdinanda za hrvatskoga kralja bio 1526. èlanom izaslanstva hrvatskih plemiæa, koje se susrelo s nadvojvodom u Augsburgu i zatra ilo pomoæ protiv Turaka te je 1527. na saboru u BEHAR 83-84

BEHAROV LEKSIKON Cetinu podr ao njegov izbor za hrvatskoga kralja. Nadvojvoda Ferdinand ga je za njegove usluge 1526. nagradio gradom i vlastelinstvom umberak, a postavši hrvatskim kraljem 1527. podario mu je imanje Kralje kraj Bihaæa. God 1530. usprkos protivljenju sa upravitelja susjednih vlastelinstava naselio skupinu uskoka na umberaèkom vlastelinstvu. Doseljeni uskoci su se iste godine pobunili protiv I. K. zaposjevši umberaèki grad te do smrti nije uspio povratiti nadzor nad vlastelinstvom. U namjeri da zaštiti posjede sklopio 1530. mir s turskim zapovjednikom u Livnu Muratom. Prema tvrdnjama njegovih sinova Jurja i Petra u pismu I. Katzianeru 1531. poginuo je u sukobu s opatom opatije Kostanjevica. – God. 1523. I. i Gašpar Kobasiæ dali su postaviti nadgrobni spomenik s latinskim natpisom za sebe i potomke u crkvi sv. Antuna u Bihaæu (danas d amija Fetija). LIT.: R. Lopašiæ: Bihaæ i Bihaæka krajina. Zagreb 1890, 125-128. – I. Devèiæ: Hrvatski plemiæ Ivan Kobasiæ. Prosvjeta, 9(1901) str. 671-674. – L. Thallóczy-A. Hodinka: A. Horvát Véghelyek Oklevéltára, 1. Budapest 1903. - F. Šišiæ: Hrvatski saborski spisi, 1-2. Zagreb 1912-1915. - V. Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 1322.-1527. Zagreb 1917. E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1. Zagreb 1916. – V. Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, 387, 392-393; 5. Zagreb 19732, 85. - M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa. Zagreb 1995.

KORJENIÆ–NEORIÆ (Corienich-Neorich; KoreniæNeoriæ; Corrienich; Nehoriæ; Neborich), tobo nja plemiæka obitelj iz Bosne i Huma u XIII-XVI. st. Grbovnik Korjeniæ-Neoriæ iz 1595. navodi je kao plemiæku obitelj "Ilirskoga carstva" srpske dinastije Nemanjiæa. Slièno tome, rodoslovlje slanskoga upnika Krstofora Korjeniæa s kraja XVI. i poèetka XVII. st. opisuje obitelj Korjeniæ kao potomke "bana" Milata Nehoriæa i pripisuje im kao posjed Klobuk kraj Trebinja povezujuæi ih s obli njim selom Korjeniæi. Predpostavlja se da je autor, suator ili naruèitelj grbovnika Korjeniæ-Neoriæ, najstarijega prijepisa izgubljenoga heraldièkoga priruènika P. Ohmuèeviæa, osoba (ili osobe) koja se smatrala pripadnikom ove obitelji te da je rodoslovlje Krstofora Korjeniæa dobrim dijelom zasnovano na podatcima iz grbovnika. Na osnovu grbovnika KorjeniæNeoriæ nastalo je više prepravljenih prijepisa meðu kojima se istièe Fojnièki grbovnik. Postoji suglasnost da je dobar dio podataka koji potjeèu iz Ohmuèeviæeva priruènika izmišljen radi svojatanja plemiækoga statusa. U djelu Razgovori ugodni A. Kaèiæ Miošiæ spominje "bana od Muæa Neoriæa" u svezi dogaðaja u Bosni sredinom XV. st. Popis srednjovjekovnih bosanskih plemiækih obitelji franjevca J. Jeleniæa, koji je nastao u drugoj polovici XVIII. st. bilje i odvojeno obitelji Korjeniæ i Neoriæ. Jedina pobli e poznata osoba s prezimenom Korjeniæ s podruèja srednjovjekovne Bosne, spomenuta u izvorima nastalim prije XVI. st., je Bogèin (Borèin) koji je zabilje en 1399. kao poèinitelj bezakonja u pritu bi nikšiækih Vlaha Dubrovaèkoj Republici i 1412. kao èovjek u slu bi S. Hraniæa. Prema mišljenju Krešimira Ku iæa humsku obitelj Korjeniæ-Neoriæ bi se moglo povezati s obitelji Neoriæ koja se spominje u XIII-XIV. st. u BEHAR 83-84

Grof Juraj Zrinski, hrvatski ban (1622.-1626.) upi mina u zaleðu Trogira i selom Neoriæ kraj Muæa. God. 1270. u svezi s obiteljskom parnicom u Trogiru spominje se uz druge pripadnike obitelji Koran Neoriæ što bi moglo ukazivati na osobu po kojoj je ogranak obitelji Neoriæ dobio ime. – Grbovnik Korjeniæ-Neoriæ èuva se u Arhivu HAZU, a fototipsko izdanje rukopisa objavljeno je u cijelosti u knjizi Ive Banca Grbovi biljezi identiteta. LIT.: M. Puciæ: Spomenici srbski od 1395. do 1423. Beograd 1858, 23, 114. – E. Fermend in: Acta Bosnae. Zagreb 1892, 560-561. - N. Štuk: Rodovno stablo popa Krstofora Korjeniæa. Prava Crvena Hrvatska, 7(1911) 18. II., str. 1-2. – A. Vuèetiæ: Dva uverenja Dubrovaèke Republike o knjizi Stanislava Rupèiæa. Prilozi za knji evnost, 8(1928) str. 157-159. - A. Solovjev: Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmuèeviæ. Glasnik skopskog nauènog društva (Skopje), 1933, knj. 12., str. 87-88, 96-99. – V. Duišin: Ilirski grbovnik Rubèiæa ili Korjeniæ-Neoriæa. Glasnik heraldike, 2(1938)3-4, str.3-8; 5-8, str. 16-20. - M. Barada: Trogirski spomenici, 1/1. Zagreb 1948, 116. – A. Kaèiæ Miošiæ: Razgovori ugodni naroda slovinskoga. Zagreb 1988, 27. - I. Banac: Grbovi biljezi identiteta. Zagreb 1991, 1314, 133-316. - K. Ku iæ: Migracije zagorskih obitelji navedenih u grbovniku Korjeniæ-Neoriæ iz 1595. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39(1997) str. 193-198. – D. Lovrenoviæ: Fojnièki grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje. Bosna Franciscana, 12(2004) 21, str. 192-193. Priredio: Dino Mujad eviæ

PRIÈE

Prièe iz èarobne torbe Prije moga roðenja moji roditelji pro ivješe prve medne godine svoga braka u poslijeratnoj Bosni. Otac je tamo bio premješten po zadatku saveznog saniteta zbog iskorjenjivanja nekih teških i okorjelih zaraznih bolesti. Tu moji roditelji upoznaše svu umiljatost behara, bogatstvo bosanskih šljivika, tajnovitost enskih odaja, umješnost peèenja kahve, neodoljivu privlaènost ibrièiæa, sahanèiæa, ðezvi i æilima. Iako zaèeta u pitomoj bosanskoj kasabi, roðena sam u Bjelovaru. Otac me volio svom svojom ljubavi “èovjeka koji pjeva poslije rata”. Dobio me na dar, u kasnoj muškaraèkoj dobi, kada više nije imao nikoga niti što izgubiti i zato bijah njegova najveæa radost - njegova Dorotea. Èim sam poèela trèkarati postadoh mu najbolji prijatelj. urio se da razvije moj razum i zato me zasipao slikovnicama, u koje sam ja docrtavala svoje prièe. Jednoga dana u moj dom stigla je nova knjiga, bile su to “Šaljive arapske pripovijetke i basne” . Èitali su mi ih roditelji, jer sama još nisam znala èitati. Bile su pune nekih dotad nepoznatih rijeèi, ali je njihov zvuk stvarao u meni dodatne poetske slike: modri haremi, leteæe d amije, karavani deva, èizme od crvenog saﬁjana… Najdra a prièa bijaše mi

“Èarobna torba” kojoj sam se divila jer je bila tako mala, a u nju toliko toga stane. Potaknuta prièom “Ebukasim Tumburove papuèe”, ispjevala sam pjesmicu koju sam stalno pjevala. Kada sam odrasla i sama rodila i odgajala djecu, èitala sam im istu tu dragocjenu knjigu te su ona zajedno samnom ponovno prolazila putovima mog djetinjstva. Pomno sam pratila njihovo udivljenje ponad moje dragocjene knjige prièa. U ratu sam, kao i moj otac, izgubila mnogo, izmeðu ostaloga i tu knjigu koja je bila topograﬁja mog djetinjstva, no, ivot ide dalje. Od rata je prošlo podosta godina, i … jednoga dana na buvljaku, meðu tu nim stvarima koje tra e nove vlasnike, pronašla me ponovno moja draga knjiga. Bila je gotovo nova. Odmah sam poèela crtati po motivima prièa. Tehnika je bila ﬁligranska uz lavirani tuš. Crtajuæi omiljele motive, znala sam da je to u spomen na moje sretno djetinjstvo i na lik moga oca koji mi je u ivotu zaista mnogo dao, a izmeðu ostaloga i èudesnu ljepotu, ali mudrost ovih prièa. Bila bih sretna kada bi i generacije koje dolaze mogle neprestano piti s istog izvora. Melita Kraus

MELITA KRAUS, roðena je 1954. u Bjelovaru. Diplomirani je politolog i radi kao profesor etike u srednjoj školi. Slikanjem se bavi od djetinjstva, ali je izlagati poèela 1991. godine. Sudjelovala je na više od stotinjak grupnih i samostalnih izlo bi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njen likovni svijet uronjen je u snoviti univerzum koji je još nabijen i bogatom koloritnom izra ajnošæu. Ponekad na tragu ekspresionista, ali s velikim uva avanjem svijeta, prirode i èovjeka koje s podjednakom estinom osjeæa u sebi, odnosno u svojoj neposrednoj blizini. Rezultat njena dugogodišnjeg rada jest osobita èuvstvena gesta koja poziva na razumijevanje. U posljednjih nekoliko godina osim slikarstvom bavi se pisanjem i ilustriranjem knjiga za djecu. Do sada je objavila nekoliko autorskih slikovnica od kojih su neke prevedene na engleski jezik. Od 2004. èlan je Hrvatskog društva knji evnika za djecu i mlade. IZBOR NAJVA NIJIH SAMOSTALNIH I SKUPNIH IZLO ABA 1995. Nagold, Njemaèka (samostalna izlo ba) 1996. Zagreb, MMC Studenskog centra, D ungla (performance i izlo ba) 1998. Zagreb, Galerija idovske opæine Zagreb “Milan i Ivo Steiner”, Lica Maye 1998. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri 2000. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri 2 2000. Zagreb, MGC Galerija Kloviæevi dvori, Izlo ba idovskih slikara “San i krik” 2002. Zagreb, Outsider galerija Delﬁnis, "Itaka, Sirene, Ljubavnici"; Po ega, Galerija Hajdareviæ 2003. Nizozemska, Rotterdam, Meðunarodna izlo ba slika 2003./2004. Francuska, Saint – Yrieix, Gradska vijeænica, Meðunarodna izlo ba u èast poštara Chevala: "Poštar i pismo" 2005. Francuska, Villard de Lans, Meðunarodna izlo ba slika 2006. Zagreb, Galerija Ivan i Milan Steiner 2006. Hvar, Bejahad IZBOR PUBLIKACIJA 2003. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Prièa o maloj gusjenici Lahorki" i "Ovèica Agneza" 2003. Zagreb, Nova knjiga Rast, Ilustracije za knjigu "Što bi ljubav uèinila" na temu Andersenovih bajki 2004. Bjelovar, N design, Autorska knjiga "Prema plavoj ptici Mauricea Maeterlincka" 2005. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Èiji je medo?" i "Prièe o razma enoj ptièici" 2005. Šibenik, Meðunarodni djeèji festival 2007. biblioteka djeèje slovo, autorske slikovnice “èarobnica” i “kolaè prijateljstva”

BEHAR 83-84

PRIÈE

Arapske šaljive pripovijetke i basne S arapskog preveo: Besim Korkut

Ilustrirala: Melita Kraus

ÈAROBNA TORBA

– A kada ti je nestala? – upita ga kadija. – Juèe, i zato nisam mogao svu noæ oka da sklopim – odgovori mu onaj Kurd. – Ako ti tu torbu poznaješ, opiši mi što sve u njoj ima! – reèe mu kadija. – U mojoj torbi ima: Rubac, dvije pozlaæene èaše i dva srebrna svijeænjaka, nalaze se još dva šatora, dva poslu avnika, dvije kašike, jedan jastuk, dva dušeka, dva ibrika, jedna sinija, dva leðena, jedan lonac i dvije torbe, jedna maèka, dvije kuje, jedan jastuk i dva šilteta, jedan ogrtaè i dva æuruka, jedna krava i dva teleta, jedna koza i dva jareta, jedna ovca i dva jagnjeta, jedna bivolica i dva vola, jedna lavica i dva lava, jedna maèka i dvije lisice, jedna stolica i dva kreveta, jedna streha i dvije klupe, jedna kuhinja s dvoje vrata i jedna grupa Kurda – svi æe oni posvjedoèiti da je ova torba moja – završi onaj Kurd. - A šta ti veliš, èovjeèe? – upita onda kadija mene. Ja onda pristupih kadiji, a onaj me Kurd bijaše zbunio svojim la ima, pa rekoh: - Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! U ovoj mojoj torbi ima samo jedna kuæica sklona padu i druga bez vrata, jedna koliba za pse, jedan mekteb za djecu, mladiæi koji se kockaju; još se nalaze šatori i šatorska u ad, gradovi Basra i Bagdad, kovaèeva peæ, mre a i ribar, štap i klinovi, djevojèice i mladiæi, i hiljadu nevaljalaca – svi æe mi posvjedoèiti da je ova torba moja – Kada onaj Kurd sasluša ove moje rijeèi, poène plakati i rasno ridati, a onda reèe: – Gospodaru naš, kadija, ova moja torba je poznata i zna se šta sve u njoj ima. U ovoj mojoj torbi ima gradova i tvrðava, dralova i lavova, ljudi koji igraju šaha; nalazi se u njoj jedna kobila i dva drebeta, jedan drijebac i dva konja, dva koplja veoma duga, i jedan tigar i dva zeca, jedan grad i dva sela, jedan slijepac i dvojica što vide, jedan æoro i dva uzeta, jedan pop i dva ðakona, jedan episkop i dva kaluðera, jedan kadija i dva svjedoka koji æe posvjedoèiti da je ova torba moja. – Šta ti veliš Alija? – upita onda kadija mene. Ja onda priðoh kadiji, a bijah se, gospodaru pravovjernih, silno razljutio, pa rekoh: – Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! U ovoj mojoj torbi ima oklopša i sabalja, magaza u kojima stoji oru je, hiljadu ovnova koji se bodu; u njoj ima ispasišta za stoku, hiljadu pasa koji laju, perivoja, vinograda i cvjetova raznih, dinja smokava i jabuka, slika i utvara, boca i èaša, svadba, nevjesta i pjevaèice, huke i halabuke, prostranih krajeva i pitome braæe, ljupkih drugova sa sabljama i kopljima, lukovima i strijelama, prijatelja i drugova, zatvora za zloèince, drugova za pijanke, tambura, svirala i zastava, djece i djevojèica, gizdavih nevjesta i djevojaka pjevaèica, pet Crnkinja, tri Induskinje, èetiri Medinke, dvadeset Grkinja, pedeset Turkinja, sedamdeset Perzijan-

Halifa Harunur Rešid bijaše jedne noæi nešto uznemiren. On pozva svoga vezira D afera i, kad mu ovaj doðe, reèe mu: – O, D afere, ja sam noæas veoma uznemiren, palo mi je nešto na dušu, pa hoæu da uèiniš nešto što bi me razveselilo i oraspolo ilo. – Gospodaru pravovjernih, – odgovori mu vezir – ja imam jednog prijatelja, ime mu je Alija Perzijanac, on zna svakojake pripovijetke i vesele dosjetke, koje raduju dušu i odgone sa srca tugu. – Dovedi mi ga! - naredi halifa – Drage volje – odgovori mu vezir D afer - i odmah iziðe od halife da potra i Aliju Perzijanca. Vezir posla nekog èovjeka po Aliju, pa kad ovaj doðe, reèe mu: - Zove te gospodar pravovjernih. – Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija. Alija Perzijanac se onda uputi haliﬁ sa vezirom D aferom i kad stane pred njega, halifa mu dozvoli da sjedne, pa on sjede. – O, Alija, - reèe mu halifa – meni, evo, noæas nešto mori dušu, a èuo sam da ti znaš svakojake prièe i dosjetke, pa hoæu da mi isprièaš nešto što æe mi odagnati tugu i razbiti brigu. – Gospodaru pravovjernih, - reèe mu Alija – da li voliš više da ti isprièam nešto što sam vidio svojim oèima ili nešto što sam èuo svojim ušima? – Pripovijedaj o onome što si vidio – reèe mu halifa. – Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija, i poèe pripovijedati: – Znaj, gospodaru pravovjernih, da sam jedne godine pošao na put iz svog rodnog mjesta, a to je Bagdad. Sa mnom je bio i jedan rob koji mi je nosio jednu lijepu ko nu torbu. Putujuæi tako, stigosmo u jedan grad. I dok sam ja u tom gradu prodavao i kupovao, najednom navali na me jedan Kurd, èovjek zulumæar i nevaljalac, pa mi ote onu torbu. – Ovo je moja torba i sve što je u njoj moje je! - viknu onaj Kurd. – Aman, braæo, spaste me iz šaka najgrešnijeg silnika! – povikah prisutnim ljudima. – Idite vas dvojica kadiji i pristanite kako vam on presudi! – rekoše svi prisutni. Nas dvojica poðosmo onda kadiji da nam o presudi. Kada uðosmo kadiji i stadosmo pred nj, on nas upita: Zašto ste došli, i zbog èega hoæete da vam se sudi? – Nas dvojica smo parnièari i došli smo tebi da nam sudiš. Kako god ti presudiš, mi æemo se zadovoljiti – odgovorih mu ja. – Koji je od vas dvojice tu ilac? – upita kadija. Onaj Kurd stupi naprijed i reèe: – Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! Ova torba je moja, i sve što u njoj ima moje je. Bila mi se zagubila i naðoh je, evo, u ovog èovjeka.

BEHAR 83-84

PRIÈE ki, osamdeset Kurtkinja, devedeset Ðurðijanki; u njoj se nalaze još rijeke Tigris i Eufrat, jedna ribarska mre a, trud i kresivo, majdani i staje, d amije i hamami, jedan zidar i jedan stolar, daska i ekser, jedan Crnac sa sviralom, èauš i konjušar, naselja i gradovi, stotinu hiljada dukata, dvadeset sanduka punih platna, pedeset magaza za ostavu i dvor cara Enuširvana, i u toj torbi ima, neka Allah podari dug ivot našem gospodaru kadiji, oklopa i hiljadu britava kojima æu obrijati kadiji bradu ako me kazni i ako presudi da ova torba nije moja. Saslušavši kadija ove moje rijeèi zbuni se, ali ipak reèe: – Ja smatram da ste vas obojica nevaljalci i bezbo nici, vi se titrate sudijama i kadijama, ništa vas se ne tièe što æete biti ru eni. Niti su pripovjedaèi ispripovijedali niti slušaoci èuli išta èudnije od onoga što vi isprièaste. Dosad nitko ne reèe tako nešto slièno! To niti je bilo niti mo e biti. Tako mi Allaha, da je ta vaša torba prostrana koliko ima od Indije do Arabije i od Sudana pa do Azerbejðana u nju ne bi moglo stati ono što ste vas dvojica naveli, niti se tome mo e povjerovati! Zar je ova torba more èije se dno ne mo e dokuèiti, ili je ona sudnji dan gdje æe se naæi i dobri i zli? Kadija onda naredi da se torba otvori, pa kad je otvoriše, u torbi je bio samo komad hljeba, jedan limun, komad sira i nekoliko maslina. Ja onda bacih torbu pred onog Kurda i odoh – završi svoju pripovijetku Alija Perzijanac. Saslušavši ovu pripovijetku, halifa Harunur-Rešid prasnu u smijeh, a onda bogato nagradi Aliju Perzijanca.

EBU KASIM TUMBUROVE PAPUÈE Prièa se da je davno ivio u Bagdadu jedan èovjek po imenu Ebu Kasim Tumbur. Imao je papuèe koje je nosio punih sedam godina. Kad god bi mu se na nekom mjestu papuèe poderale, on bi tu stavio zakrpu, pa papuèe postaše veoma teške. Svijet mu se zbog papuèa rugao i one, vremenom, uðoše u poslovicu. Jednog dana uðe, sluèajno. Ebu Kasim u èaršiju gdje se staklo prodaje. Tu ga srete jedan preprodavac, pa mu reèe: – O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, stigao jedan trgovac iz Halepa i donio tovar pozlaæenih staklenki. Roba, nekako, nema proðe, pa bi dobro bilo da kupiš staklenke. Mo eš ih kupiti u pola cijene. Ja æu ti ih kasnije preprodati, pa æeš zaraditi dvostruke pare. Ebu kasim onda ode onom trgovcu iz Halepa i kupi staklenke za šezdeset dukata. Domalo uðe Ebu Kasim u èaršiju gdje se prodaju razni mirisi. Tu ga sluèajno srete jedan drugi preprodavac, pa mu reèe: – O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, došao jedan trgovac iz grada Nisibina i donio izvrsne mirisave ru ine vodice. Èovjeku se uri, hoæe da dalje putuje, ti bi mogao kupiti pojeftino ru inu vodicu. Ja æu ti je za vrlo kratko vrijeme preprodati, zaradiæeš dvostruke pare. Ebu Kasim onda ode i kupi tu ru inu vodicu takoðe za šezdeset dukata i natoèi njome one pozlaèene staklenke koje je maloprije kupio. Zatim ode kuæi i pune staklenke poreða po rafu uvrh sobe. Do nekoliko dana ode Ebu Kasim u hamam da se okupa. Sjedeæi tako u hamamu, priðe mu jedan njegov prijatelj i reèe mu:

– Vala bi mi bilo drago, o, Ebu Kasime, da ove svoje papuèe veæ jedanput promijeniš. Strašno su ru ne, izgubile su svaki oblik, a ti si Bogu hvala, bogat èovjek. – Imaš pravo, - odgovori mu Ebu Kasim – baš æu ih promijeniti. Kada se Ebu Kasim okupa i obuèe, i kada htjede da obuèe svoje papuèe, on ugleda pored njih druge nove papuèe. Pomisli da mu je onaj prijatelj, kojega je poznavao kao dare ljiva èovjeka, kupio te nove papuèe pa ih lijepo obuèe i ode svojoj kuæi. Ali, na njegovo nesreæu, te nove papuèe bijahu kadijine, koji je taj isti dan bio u hamamu i ostavio ih tu dok se okupa. Èim se kadija okupa i iziðe, on potra i svoje papuèe, ali ne našavši ih, reèe: – Prijatelji, zamislite, neko obukao moje papuèe, a mjesto njih nije ostavio neke druge! Ljudi poustajaše da potra e kadijine papuèe, ali naðoše samo Ebu Kasimove, i odmah i poznadoše, jer su veæ bile ušle u prièu. Kadija se razljuti, pa posla svoje sluge, koji provališe u Ebu Kasimovu kuæu i tu naðoše kadijine papuèe. Kadija onda naredi da se Ebu Kasim dovede. Najprije mu oduze svoje papuèe, pa ga onda izmlati i neko vrijeme zatvori. Pa kad ga još i novèano kazni, tek ga tada pusti iz zatvora. Èim Ebu Kasim iziðe iz zatvora, odmah uzme svoje papuèe pa onako kivan na njih, ode dio rijeke Tigrisa pa ih baci u vodu. Papuèe odmah potonuše. Kratko vrijeme poslije toga doðe na to mjesto jedan ribar i baci svoju mre u. Kada izvuèe mre u, ugleda u njoj papuèe. Pogleda ih bolje, pa ih poznade i reèe: – Ah, ovo su papuèe Ebu Kasima Tumbura! Sigurno su mu spale u rijeku. Ribar onda uze papuèe pa ih odnese Ebu Kasimu, ali njega ne naðe kod kuæe. On obiðe oko kuæe i na njenu proèelju primijeti jedan otvoren prozor. Odmah uze papuèe i ubaci ih kroz prozor. Papuèe, onako mokre, padoše upravo na raf na kojem je Ebu Kasim bio poreðao one pozlaæene staklenke napunjene ru inom vodicom. Staklenke popadoše na tle i porazbijaše se, a ru ina vodica se sva proli. Doskora se Ebu Kasim vrati kuæi, ali imade što da vidi: sve staklenke porazbijane, a ru ina vodica prolivena. Kada ugleda tu i svoje papuèe, odmah shvati što je bilo, pa se poèe po licu udarati i kukati, govoreæi: – Oh, proklete papuèe, u crno me zaviše i do prosjaèkog štapa dotjeraše! Odmah odluèi da se riješi papuèa po svaku cijenu. Èim pade noæ, on poèe u jednom uglu kuæe kopati rupu da papuèe tu zakopa i da ih se tako riješi. Njegovi susjedi to èuše, pa pomisliše da to neko hoæe da provali u njihovu kuæu. Stvar odmah prijaviše upravniku policije, i onb naredi da mu dovedu Ebu Kasima. – A ti si pokušao da provališ u kuæu svojih susjeda, ha? – dreknu na njeg upravnik policije, pa ga, i ne saslušavši ga, strpa u zatvor., i ne pusti ga dok od njega ne naplati novèanu kaznu. Ebu Kasim iziðe iz zatvora i ode kuæi, silno ozlojeðen zbog svojih papuèa. Da bi ih se ipak nekako riješio, on ih uze, odnese u han i baci ih u nu nik. Ali, na njegovu nesreæu, papuèe onako glomazne, zaèepiše kanal nu nika, pa se neèist izli. Odmah se poèe širiti smrad, i svijet se uznemiri. Uskoro otkopaše kanal da vide zbog èega se nu nik zaèe-

BEHAR 83-84

PRIÈE da u potvrdi navedeš da ja neæu odgovarati za štetu koju ove papuèe poèine. Rekavši ovo, Ebu Kasim onda isprièa kadiji šta je sve do ivio s tim papuèama i kakvu su mu štetu prièinile. – Dobro, dobro, o Ebu Kasime, - reèe mu kadija smijuæi se – ti hajde, a papuèe ostavi ovdje, ništa se više ne brini.

GLUPAK I PREPREDENJAK

pio. Tragajuæi tako nabasaše na jedne papuèe koje su bile zaèepile kanal. Malo ih bolje pogledaše, kad to papuèe Ebu Kasima Tumbura. Odmah ih odnesoše upravniku grada i kazaše mu šta se dogodilo. Upravnik grada posla po Ebu Kasima, pa kad ovaj doðe, strašno ga izgrdi, rekavši mu: – Moraš popraviti sve troškove da se popravi nu nik! Ebu Kasim nemade kud veæ plati troškove oko popravka nu nika. Upravnik grada ga onda pusti iz zatvora, ali naplati od njega još i novèanu kaznu u visini troškova popravka nu nika. Ebu Kasim iziðe iz zatvora noseæi svoje papuèe na koje je bio silno ljut. – Allaha mi, nikad se više neæu odvajati od ovih papuèa! – uzviknu Ebu Kasim Zatim papuèe dobro opra, pa ih stavi na strehu svoje kuæe da se osuše. Uskoro jedan maèak opazi papuèe, pa misleæi da je to nekakva lešina, poèe ih vucarati po krovu. Vukuæi ih tako, prenese ih i na krov susjedne kuæe. Ali mu se papuèe izmakoše i padoše na glavu jednog èovjeka, koga dobro ozlijediše. Svijet poèe tra iti vidi šta je to palo na glavu ozlijeðenoga èovjeka, kad tamo, a to papuèe Ebu Kasimove. Stvar prijaviše upravniku policije, koji odmah odredi da Ebu Kasim mora platiti sve troškove oko lijeèenja ozlijeðenog èovjeka. Kada Ebu Kasim plati i te teroškove, ne ostade mu više ni prebijene pare. On onda, sav oèajan, uzme svoje papuèe i odnese ih kadiji, pa mu reèe: – Aman, aman, svijetli kadija, molim te da mi izdaš potvrdu da ove papuèe nisu moje i da ja više s njima nemam nikakve veze! Isto te tako molim Isto te tako molim

BEHAR 83-84

Išao nekakav glupak i vodio za ular svoga magarca vukuæi ga za sobom. Ugledaše ga dva prepredenjaka, pa jedan od njih reèe svome drugu: – Evo, da se opkladimo da æu uzeti magarca od onog èovjeka. – A kako æeš ga uzeti? – upita ga drug. – Hajde za mnom, pa æu ti pokazati – reèe mu drug, i ovaj poðe za njim. Onaj prepredenjak priðe magarcu, skide mu ular s glave, dade magarca svome drugu, a ular nataèe sebi na glavu i iðaše za onim glupakom sve dok se ne uvjeri da mu se drug udaljio s magarcem, a onda zastade. Glupak povuèe za ular, ali se prepredenjak ne pomaèe. Glupak se onda okrenu i ugleda ular na glavi nekakva èovjeka. – Ko si ti? – upita ga glupak. – Ja sam tvoj magarac, i moj je sluèaj veoma èudnovat – odgovori mu onaj prepredenjak. – Jednog dana doðoh kuæi pijan, a moja mi stara majka, koja je bila veoma dobra, tada reèe: “Proði se sinko piæa i pokaj se”. Ja onako pijan uzeh štap i udarih je njime i majka me prokle, a Allah pretvori u magarca, i tako dopadoh tvojih šaka. Sve ovo vrijeme bio sam kod tebe, ali, eto, danas padoh na um svojoj majci, i ona se smilova na me, blagosiljajuæi me, pa me Allah pretvori ponovo u èovjeka kao što sam i prije bio. – Uh, moj brate, oprosti mi, tako ti velikog Allaha, što sam te tovario i jahao – reèe onaj glupak prepredenjaku i pusti ga. Prepredenjak se onda vrati svom drugu, a vlasnik magarca ode svojoj kuæi, utuèen i tu an. – Šta te to snašlo, i gdje ti je magarac? – upita ga ena. – Ti i ne slutiš ko je bio naš magarac, ja æu ti, evo, kazati – reèe joj èovjek, i isprièao joj sve. – Kuku nama, koliko smo vremena jahali i tovarili èovjeka! – uzviknu ena, pa odmah podijeli milostinju sirotinji i zamoli Allaha da im oprosti. Neko vrijeme glupak ostade kod kuæe ne radeæi ništa, pa mu ena jednog dana reèe: – Dokle æeš ti sjediti u kuæi tako besposlen? Hajde u èaršiju i sebi kupi magarca, pa radi. Èovjek nemade kud nego ode u èaršiju da kupi magarca. Kada je došao tamo, on opazi kako neko njegovog magarca prodaje. Odmah priðe magarcu i šapnu mu na uho: – Teško tebi nesreænièe, sigurno si se opet napio i istukao svoju majku. Samo te ja, Allaha mi, neæu više kupiti!

DVA GLUPAKA Putovala dva glupaka istim putem. – Hajde, po eli, šta najviše voliš, tako æe nam vrijeme br e proæi – predlo i jedan glupak drugome.

PRIÈE – Ja bih najviše volio da mi Allah da veliko stado ovaca, pa da se koristim njegovim mlijekom, vunom i mesom – odgovori mu drugi glupak. – A ja bih opet najviše volio èopor vukova pa da ih pustim meðu tvoje ovce da ih potamane do posljednje – reèe prvi glupak. – Teško tebi, - viknu drugi glupak – zar mo eš tako nešto po eljeti svome suputniku? Zatim se poèeše prepirati i svaðati, dok se na koncu i ne potukoše. – Nek nam bude sudija ko prvi naiðe ovim putem – predlo i, sav isprebijan, prvi glupak. – Pristajem – odgovori mu drugi glupak, takoðer dobro premlaæen. Uskoro se pomoli jedan starac koji je gonio pred sobom magarca na kog su bila natovarena dva mijeha meda. Njih dvojica mu isprièaše zbog èega su se posvadili i potukli i zamoliše ga da im presudi. Starac onda odriješi grliæe mjehova i pusti da se iz njih iscijedi sav med na zemlju, pa im reèe: – Dabogda, evo, ovako kao ovaj med, tekla moja krv ako vi obojica niste budale!

KADIJA I HAD IJA Stigne nekakav putnik, koji je bio pošao na had iluk, u jedan grad i otsjedne kod jednog svog prijatelja. Kada se lijepo odmori i htjede da poðe dalje, putnik reèe svom

prijatelju kako ima dukata i dragog kamenja koje bi rado ostavio kod povjerljiva i èestita èovjeka da mu ih prièuva dok se on ne vrati. Èuvši to, njegovu prijatelju bijaše zazorno da mu ka e: “Ostavi dukate i drago kamenje kod mene”, da ne bi pomislio kako je bacio oko na njegove dragocjenosti, veæ mu savjetova da ih ostavi kod kadije. Putnik ga posluša, ponese dukate i drago kamenje kadiji i reèe mu: – Ja sam stranac i pošao sam na had iluk. Imam toliko i toliko dukata i dragog kamenja, bilo bi mi milo da ih predam našem gospodaru kadiji da ih uèuva dok se ja ne vratim s had iluka, pa æu ih onda uzeti. – Dobro, dobro – odgovori mu kadija. –Evo uzmi ovaj kljuè, otkljuèaj eno onaj sanduk, pa metni te dukate i drago kamenje u nj, i dobro zakljuèaj sanduk. Putnik onda uradi sve onako kako mu kadija reèe, pa mu predade kljuè od sanduka, pozdravi se s njim i ode. Kada putnik obavi had i vrati se, on ode kadiji da zatra i pohranjene dragocjenosti. – Ja te ne poznajem – odgovori mu kadija – U mene imaju mnoge pohranjene dragocjenosti, otkud ja znam da si i ti nešto ostavio kod mene. Kadija ga onda poène uvjeravati da od njega nije ništa primio, pa se had ija nesvršena posla vrati onom svom prijatelju, reèe mu šta je i kako bilo, i prigovori mu što je savjetovao da ostavi dragocjenosti kod kadije. Prijatelj ga odmah odvede jednom emiru, kojega je veoma cijenio i sami sultan, pa mu kaza šta se desilo had iji. Emir im obeæa da æe im se naæi pri ruci. – Ja æu otiæi sutra kadiji i razgovaraæu s njim o nekim njegovim stvarima, a ti æeš – reèe emir prevarenom had iji – uæi i zatra iti svoje dragocjenosti od njega. Sutradan emir ode kadiji i sjedne pored njega. Kadija ga doèeka s poštovanjem i kako to prilièi njegovu ugledu, pa mu onda reèe: – Sigurno je posrijedi neko dobro djelo kada si nas poèastio svojom posjetom. – Jest, dobro – odgovori mu emir. – A šta je posrijedi? – upita ga kadija. – Sinoæ me nešto pozva sultan i ja mu odoh. Kad se skup rasu i svijet raziðe, htjedoh i ja da odem, ali mi sultan naredi da prièekam. Èim ostadosmo sami, sultan mi reèe u povjerenju kako eli da iduæe godine ide na had iluk i kako hoæe da svoju dr avu da nekome na upravljanje, u koga se mo e pouzdati, dok se on sa sreæom ne vrati. Sultan onda mene upita za savjet, i ja mu savjetovah da bi bilo najbolje da preda dr avu na upravljanje tebi zato što je svakom dobro poznato koliko si ti povjerljiv, èestit i iskren, a da je ne povjerava nekom velikodostojanstveniku koji bi se mogao odmetnuti od sultana i tako izazvati nerede, i tome slièno. Sultanu se dopalo ovo moje mišljenje, zato je odluèio da sazove divan i da uradi ono što sam mu savjetovao. Kadija se silno obradova tome i zahvali emiru. Uto izbi i onaj had ija, koji nenadano i stade pred kadiju te mu reèe: – Gospodaru naš, kadija, ja imam jednu pohranjenu stvar kod tebe; ona je takva i takva, a predao sam ti je tada i tada. Had ija i ne završi svoje rijeèi, a kadija mu reèe:

BEHAR 83-84

PRIÈE – Jest, jest, dijete moje, pao si ti meni na um noæas kad sam htio leæi, sjeæam se ja tebe, a sjeæam se i tvoje pohranjene stvari. Evo ti kljuè pa uzmi svoje dragocjenosti. Had ija uze svoje stvari, pozdravi se s kadijom i emirom i ode. Odmah za njim napustio je i emir kadiju. Kada proðe odreðeni dan za sazivanje divana, kadija ode onom emiru i upita ga šta to sultan još ništa ne uèini. – E, moj kadija, - odgovori mu emir – mi uspjesmo da izmamimo iz tvojih šaka pohranjene dragocjenosti onog had ije, tuðinca, tek pošto ti obeæasmo da æeš upravljati èitavom dr avom. Ako mi damo dr avu tebi na upravljanje, kako æemo ti je uzeti iz šaka. Kadija vidje da je posrijedi bilo lukavstvo te se vrati kuæi kratkih rukava.

ZEÈICA I LAVICA Jedanput proðe zeèica pored lavice, pa joj reèe: Ja svake godine okotim mnogo mladunèadi, a ti za ivota samo jedno, ili najviše, dvoje. Istinu veliš, - odgovori joj lavica - samo ja okotim – lava!

LAV I LISICA Bio jedan lav, star i iznemogao. Nije mogao više da lovi, pa naumi da se poslu i varkom kako bi imao šta da jede. Napravi se bolestan i le e u jednu duboku peæinu. Koja god ga je zvijer posjetila u peæini, on ju je rastrgao i pojeo. Jednoga dana doðe mu lisica u posjetu, ali zastade na ulazu peæine i odatle ga pozdravi i upita za zdravlje: Kako si, gospodaru zvijeri? Evo tako, slab sam još – odgovori joj stari lav. – A što ne uðeš, lijo? – upita je lav. Ama, ja sam htjela da uðem, gospodaru, ali ne daju mi ovi tragovi stopa koje su ušle u peæinu, a ne vidim da su iz nje izišle – odgovori mu lija.

SLIJEPAC I ENA O eni se neki slijepac, pa mu ena prve braène noæi reèe: Èovjeèe, da ti samo vidiš kako sam lijepa i bijela, ti bi se zaèudio. Da je tako kako ti veliš, ne bi tebe oni što vide ostavili meni slijepom – odgovori joj mu .

NADMUDRENI PROSAC Naiðe nekakav konjanik prosijede kose pored jedne ene, i ona mu se silno dopade. Jesi li udata? – upita je konjanik. Nisam – odgovori mu ena. A bi li pošla za me? – upita konjanik. Bih, - odgovori mu ena – samo imam jednu manu, pa mislim da ti se neæu zato dopasti. A kakvu? – upita je konjanik. Imam sijedih vlasi na glavi – odgovori mu ena. Konjanik, ne rekavši ni rijeèi, zategnu uzde konju i poðe. Kad se odmaèe nekoliko koraka, ena ga viknu i zamoli da stane. Konjanik zastane, a ena skide povezaèu s glave, pa joj se rasu kosa po pleæima, koja bijaše crna kao ugljen. Allaha mi, nema mi još ni dvadeset godina, - reèe mu ena – ali sam htjela da znaš da se i nama enama ne dopada kod muškaraca ono što se muškarcima ne dopada kod nas. Konjanik se onda postidje i ode.

MAÈKE I MAJMUNI Jedanput dvije maèke ugrabiše komad sira pa ga odnesoše nekom majmunu da im ga podijeli. Majmun uze sir i raspolovi ga tako da jedan dio bijaše veæi od drugoga, a onda ta dva komada stavi na terezije. Kada onaj veæi komad pretegnu, majmun odgrize komadiæ od njega, eleæi, tobo e, da ga na taj naèin izjednaèi s onim manjim komadom. Ali kako je majmun bio odgrizao od onog veæeg komada sira više nego što je trebalo, sada pretegnu onaj manji komad, pa on odgrize komadiæ sira od ovog sada te eg komada. I tako nastavi odgrizati komadiæ po komadiæ i mjeriti, dok se oba komada sira sasvim ne umanjiše. Kada maèke primijetiše da æe majmun, tako mjereæi pojesti sav sir, rekoše mu: Daj ti nama taj sir! Mi pristajemo da uzmemo po jedan komad, onako kako si ti podijelio. E, drage moje, - odgovori im majmun – ako ste vi zadovoljne ovakvim dijeljenjem, nije zadovoljna pravda – pa nastavi da mjeri i odgriza komadiæ po komadiæ od te eg dijela, dok ne pojede sav sir.

BEHAR 83-84

PRIÈE U LA I SU KRATKE NOGE Bio jedan bogat trgovac i imao lijepu enu. ivjeli su kao golub i golubica. Jednog dana reèe ena mu u: – Kad bi ti kupio jednog roba, ne bi nam više trebalo da zovemo sad ovog sad onog; rob bi nam svršavao sve poslove. Trgovac posluša enu, pa odmah ode u èaršiju gdje se prodaje roblje. Kad doðe tamo, on èu kako telal uzvikujuæi prodaje jednog mladog roba: – Evo roba za toliko i toliko, samo ima jednu manu! – Kakvu? – upita ga trgovac. – Voli da sla e, ali ne uvijek; sla e samo jedanput u godini, ali masno – odgovori mu telal. – Nije to bogzna kakva mana – reèe trgovac telalu, pa kupi roba i odvede ga kuæi. Rob je slušao svoje nove gospodare èitavu godinu dana da ne mo e biti bolje, pa njima i ne padoše na um njegova mana. Ali kada se navrši godina, onaj rob, kad njegov gospodar bijaše otišao u hamam, jednog dana sav izvan sebe, doðe kuæi i zapomaga: – Kuku mom gospodaru, jadna njegova mladost! – Šta ti je bolan ne bio? – upita ga njegova gospodarica kad ga vidje da plaèe. – Udarila mazga moga gospodara i ostao je na mjestu mrtav! - uzviknu rob kroz plaè, deruæi odijelo na sebi i udarajuæi se po obrazima.

Kad trgovèeva djeca i ena èuše to, udariše u plaè i vrisku, a rob ih ostavi, pa br e bolje ode u hamam plaèuæi i kukajuæi. – Šta ti je bolan, jadan ne bio? - upita ga trgovac kad ga vidje onakvog. – Srušila ti se kuæa i zatrpala sve tvoje, niko nije ostao iv – odgovori mu kroz suze rob. Trgovac poène kukati, pa se na-vrat-na-nos obuèe i otrèa kuæi. Kad doðe tamo, on se obradova kad vidje da mu kuæa stoji uspravno i da su mu ukuæani zdravi i èitavi. – Zašto la eš? – dreknu na roba trgovac i htjede da ga premlati, ali mu rob odgovori da ga je kupio pod manom i da ima pravo da sla e jedanput u godini. Rob poslije toga, kao da se nije ništa dogodilo, nastavi da sluša svoje gospodare, i oni vremenom zaboraviše na onu njegovu manu. Kad proðe druga godina, rob ode trgovèevoj eni, pa joj reèe: – Èuješ, gospodarice moja, ako spavaš, probudi se i doði sebi! Tvoj mu hoæe da te pusti. Zagledao se u jednu djevojku iz veoma ugledne kuæe, pa hoæe da se o eni s njome. Da mi nisi draga i da prema meni nisi bila uvijek dobra, ne bih ti ovo ni rekao. Zato pamet u glavu, i preduzmi sve što treba dok te nesreæa nije lupnula po glavi. Ove rijeèi silno djelovaše na enu, i ona upita roba: – Što da radim? Imam ja jednog vrlo uèenog prijatelja koji ti mo e pomoæi – odgovori joj rob. – Donesi mi samo nekoliko dlaka iz mu evljeve brade, pa ne brini ništa. Moj æe prijatelj bajanjem prisiliti tvog mu a da te i dalje voli i da ti se ropski pokorava. – Kako da se domognem dlaka i mu evljeve brade? – upita ga ena. – Kad ti mu zaspi, ti mu britvom odsjeci nekoliko dlaka. A evo ti britve – odgovori joj rob. ena posluša roba i uze od njega britvu. Rob onda ode svome gospodaru i reèe mu: – Znaš li ti da te tvoja lijepa ena ne voli više? Ona se zagledala u jednog lijepog i bogatog mladiæa, i njih dvoje su odluèili da te ubiju da bi se mogli vjenèati. Da mi nisi drag i da te ne cijenim i ne poštujem, ne bih ti ništa ni rekao. A lako se mo eš uvjeriti u ovo što ti rekoh: kad noæas legneš, napravi se da spavaš, pa æeš sve vidjeti. Ove rijeèi teško padoše mu u, i on se poboja enine varke. Èim veèera, on le e u postelju i napravi se da spava. Njegova ena onda ustade, priðe mu na vrhovima prsta sa otvorenom britvom u ruci i uhvati ga za bradu da mu odsjeèe nekoliko dlaka, ali mu odjednom otvori oèi. Kad ugleda enu sa otvorenom britvom u ruci, uvjeri se da mu je rob rekao istinu, istr e joj britvu iz ruke, a onda je šèepa i namrtvo premlati. Da na njeno zapomaganje ne dotrèaše komšije, bi je ubio. – Šta vam je, pobogu? – upitaše komšije kad enu istrgoše iz šaka izbezumljenog mu a. – Ta vi ste uvijek ivjeli u ljubavi. Mu i ena onda isprièaše komšijama šta je i kako je bilo, i tek im tad puèe pred oèima da je tome svemu kriv onaj rob. Odmah ga uhvatiše i zajedno s komšijama toliko isprebijaše da jedva ostade iv. Èim svanu, mu odvede onog roba u èaršiju i prodade ga budzašto.

BEHAR 83-84

PISMA

Iz korespondencije Alije Nametka Knji evnik ALIJA NAMETAK (1906-1987) odr avao je vrlo intenzivnu prepisku sa kolegama, prijateljima, rodbinom. Posebnu pa nju posveæivao je odr avanju veza sa ljudima bošnjaèkog porijekla koji su ivjeli u iseljeništvu. Jedan od onih s kojim je bio u stalnoj vezi je Riza-beg Èengiæ-Ilova, potomak èuvenog Smail-age Èengiæa. U povodu Nametkovog uèešæa na Kongresu folklorista Jugoslavije koji se odr avao u Novom Vinodolskom, Nametak je pisao Riza-begu Èengiæu o svome uèešæu na tom kongresu na kojem je govorio o epskom i historijskom liku Smail-age Èengiæa. Dobrotom kæeri Rizabegove, gospoðe Lejle Ilova došao sam do ovoga pisma koje je bilo u njenom vlasništvu. Takoðer smatram da je korisno ovdje objaviti i nekrolog koji je po Riza-begovoj smrti napisao Alija Nametak. Fehim Nametak, Sarajevo, 8. aprila, 1966.

Dragi Riza-be e!

Zaplakala šeæer-Ðula Osman-paše vjerna ljuba, aman aman (ponavlja se). Moj Osmane, ðe si bio, ðe si vojsku ostavio, aman, aman (i t. d.) Ja sam je slušao od rahmetli Lopardije, a plaho bi mi bilo i drago i potrebno (ako ima u Turaka) i pjesma (rijeèi) i kajda, da je zabilje iš, a kajdu da oèuvaš na tejpu. Uopæe, molim Te, pomalo snimaj na tejp, ako imaš magnetofon, naše pjesme. Interesira me i turski Mevlud, pa zabilje i na tejp nekoliko poglavlja – ne mora cio. Što pišeš, da doðem i da bilje im, ja bih, kad bi moglo biti, najvolio zakoraèiti odmah tamo, ali ima do toga dosta reæata. Nijjet je tu, pa i pare se skupljaju pomalo za putnog troška, ali sam za godišnji odmor planirao vrijeme od 20 augusta do 15. septembra. U to vrijeme nisu velike vruæine i lakše se putuje. Htio bih lijepo i Brusu razgledati, a naravno Ti si centralna liènost radi koje bih došao, ako bude suðeno da krenem na put. Komotnije je sâm putovati, ali, da Ti pravo reknem, pod starost ne bih nikud bez Salihe. Dosta je ona bila bez mene i kao heroj je izdr ala moju dugogodišnju odsutnost iz kuæe, gotovo bez ikakvih sredstava, pa joj to ne mogu nikad zaboraviti i vodam je svukud, kud i ja idem. Mislio sam ovog proljeæa malo u Èehoslovaèku i kroz Beè proæi, pa mi mnogo dva putovanja u inostranstvo – zato volim ostaviti opet i ove godine za Tursku, pogotovu kad imam tamo prijatelja kao što si Ti, a i rodbine koja mi se toliko obveselila kao da sam s ahireta došao. S njima se dopisujem takoðer, ali to je nešto drugo, nego što je dopisivanje

Prekjuèer primih od Tebe èift pisama, pa Ti se mnogo zahvaljujem. Èitanje Tvojih pisama èini uvijek veliko zadovoljstvo meni, jer uvijek u njima saznam nešto što nisam prije znao ili sam krivo znao, pa mi Ti isprièaš kako je šta bilo. Iduæi prekjuèer iz kancelarije kuæi, svratih se u Saraèima u jedan papuèijski duæan, nekoga had iEjubage Èaluka. (On rekne: “Ja sam u Saraje- Prekjuèer nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali vu jedini protokolisani papuèija, a puno Sasmo Te mnogo. Ka e kako si je na zabavama rajevo papuèara!”) Uvijek je Sarajevo imalo nekih prvaka, koji su lokalnom politikom dr- èastio, sjeæajuæi se svoje Ešref-hanume u Turskoj, s mali iz svojih mugaza (ne bi rekli: magaza). kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je tetièna moje Tako je bio had i-Salihaga Mišopre – Bièak ene, a velik je govord ik i lahka u društvu èiæ (rahmetli Vejsilov amid a), pa Avdaga Šahinagiæ, pa had ija Henda, pa najposlije Uzeir-aga Had ihasanoviæ. Èaluk nema politièkog ugleda, ali s Tobom. Oni su gotovo nepismeni u bosanskom jeziku, pa se u njega svraæaju i hod e i profesori i èaršilije, kome god su zavisni od pisara da im napiše nekoliko rijeèi (uglavnom je draga šala i zevzekluk, a ponekad mu se svrati Alihod a selama i kako ste? Odgovori odmah! i sl.) iz Travnika i donese kacu travnièkog sira, koji on onda Prila em Ti i ovaj separat – mo da æe Te interesirati. Onaj pomjeri nama, koji mu se svraæamo na sohbet. Tako se i Zbornik što æe biti u cijelosti posveæen Ivanu Ma uraniæu, ja svratih, pa pokazah sliku iz novina o jugoslavenskim odnosno Smail-agi Èengiæu, još nije štampan. Èim bude gohad ijama koju si mi u pismu poslao, kad jedan èovjek, tov i ja ga dobijem, poslat æu Ti jedan primjerak. A da dotle kojega ja inaèe nisam poznavao, a ne znam ga ni sad, kad ne bi èekao, ja æu Ti poslati svoj èlanak u rukopisu. Bilo je još èu Tvoje ime, ugodno se sjeti tebe i zadu i me da Ti napi- nekoliko referata, od kojih je jedan bio dosta objektivan o šem od njega mahsus selam. Reèe ovako: “Mahsus æeš Smail-agi (od Dra. Jovana Vukmanoviæa sa Cetinja). Prekjumu selam od onog šofera što ga je vozio sa direktorom èer nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali smo Te mnogo. ergele Ibrahim-efendiom Had iomeroviæem u lov na srn- Ka e kako si je na zabavama èastio, sjeæajuæi se svoje Ešrefdaæe u Trnovo.” Spomenuo je još da je bilo i pjesme i da hanume u Turskoj, s kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je si Ti plaho pjevao. tetièna moje ene, a velik je govord ik i lahka u društvu. Nejse, kad spomenuh pjesmu, na um pade mi da Te Pravo je u ivanje sjediti u društvu gdje se ona nalazi. pitam, ima li u Turaka pjesma o Osman-paši, znaš ona što Prekjuèer sam susreo i Ahmeta Demerd iju, koji Te sese kod nas pjeva: lami.

BEHAR 83-84

PISMA (Nastavak pisma 9. aprila) Našao sam svoj referat koji sam odr ao u septembru 1965. u Novom Vinodolskom. Kako æeš i sam vidjeti, ima u njemu osnovna tema (o pjesmi o Smail-agi), a ono nekoliko anegdota je dodato da se doka e da Smail-aga nije bio krvo-

Pradjed mu je bio Smail-aga Èengiæ, junak Ma uraniæeva epa, djed Hajdar-beg, koji se odselio u Tursku godine 1879, odmah iza austrijske okupacije Bosne i Hercegovine i nastanio u gradu Bursi. Otac Riza-begov bio je Smailbeg, koji je umro u Bursi godine 1913. Riza-beg, koji je poslije kemalistièke reforme u Interesantno je da su se naši iseljenici izmeðu Turskoj morao promijeniti prezime (Turci nisu sebe enili i rijetko se miješali s pravim Turcima dozvoljavali prezimena na –iæ i -viæ), uzeo je naziv sela Ilova (nekadašnji feud Èengiæa u prnjavor(Osmanlijama), pa se i on o enio od begovske skom kotaru u Bosni) za svoje prezime. porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u Kad su Grci iza prvog svjetskog rata okupirali zapadni Anadol uz Egejsko more, Riza-beg se goInegöl kod Burse dine 1920. uputi u Jugoslaviju, gdje su svi posjelok, kako ga obièno prikazuju. Mo da završetak separata nedi njegova oca bili u njegovu vlasništvu, da bi saèekao æe ni biti onakav, kako sam ga ja proèitao. Ja sam naime u rješenje agrarne reforme. Tako je ostao do ljeta 1935. u svom referatu bio napisao, što sam èuo od rahmetli Safvetbe- Sarajevu, kada se vratio u Tursku. Interesantno je da su se ga, da su nekad u cetinjskom parlamentu napali Lazara Soèi- naši iseljenici izmeðu sebe enili i rijetko se miješali s pracu, koji je bio jedan od najuglednijih Crnogoraca – èak je bio vim Turcima (Osmanlijama), pa se i on o enio od begovu ugledu ravan knjazu Nikoli, zbog èega ga je ovaj i smakao. ske porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u Inegöl Netko je povikao u parlamentu Soèici: “Šta ti hoæeš? Tebe je kod Burse, odakle su doveli Ešref-hanumu Lakišiæa. SvadTurèin pravio!” a on je odgovorio: “Ako æe, ako me je Turèin ba je obavljena u Sarajevu, gdje se Riza-begu rodila kæi pravio, gospodin me je pravio i gospodina je napravio!” La- Selma. U Bursi mu se rodila Lejla, koja je završila ekonomzar je, navodno, bio sin Hrustanbegov, a što je vrlo vjerojat- ski fakultet u Istanbulu, a bavi se i prevoðenjem naše beno. Èitao sam nedavno u “Bosanskoj vili” jedan èlanak, u letristike na turski. I Riza-begova starija kæerka Selma udakome je pisalo, kako je mati Lazarova, najljepša Crnogorka ta je u Turskoj za jednog politièara, èlana Narodne skupsvoga vremena, bila na silu udata za nekog kripla i degeneri- štine u Ankari, koji je porijeklom iz Mostara, a èiji se otac, ka – šaka jada, kako je tamo pisalo, pa ga je uz pomoæ nekog pri promjeni prezimena, prozvao BOSNA. Crnogorca, jer nije bio ni sve pameti, navukla da iziðe s njima na neku gradinu u Goransku, gdje su ga pritisli Stric njegova djeda Osman-Mazhar-paša kamenjem i usmrtili, a prethodno su ga uvjerili da na Èengiæ, sin Dedagin, preveo je na turski jezik gradini ima zakopano zlato. Lahko bi moglo biti, da je ona i ranije, što rekne naš svijet, “govna jela” s Hru- historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz stom, pa poslije, kad je zatrudnjela, udala se za Soèicu, godine 1737. (Interesantno je da unuk da pokrije sramotu, ali ga nije voljela pa ga je i smakla. Smail-agin piše na turskom jeziku za ovu To je štampano negdje 1887. ili 1888. u “Bosanskoj vili”, a pisao je, èini mi se Stevan Deliæ ili Luka Grðiæ-Bje- radnju da je “prevedena s hrvatskog” – lokosiæ, dobri poznavaoci prilika u Gacku i na granica- “hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog ma Crne Gore. naziva za hrvatskosrpski jezik kod naših Dakle, piši o Dedi Sabljaru sve što si zapamtio! Pjevaj naše narodne pjesme na tejp, ali zapiši (ili pri- iseljenika u Turskoj, koji ga nazivaju je nego zapoèneš pjevati na tejp reci u prozi) od ko- bosanskim jezikom) ga si pjesmu èuo i koja je kajda (recimo: sarajevska, posavska, zvornièka, tuzlanska, prijedorska i sl.), a na paDok je ivio u Sarajevu, Riza-beg se èesto dru io s hipiru zabilje i, koja je brzina okretanja magnetofonske tra- storicima: drom Savet-begom Bašagiæem, koji mu je bio i ke (tejpa), radi reprodukcije. rod (Bašagiæeva majka Almasa bila je kæi Dedage, a unuka Primi mnogo prijateljskih selama od mene, moje Salihe Smail-age Èengiæa) i Hamdijom Kreševljakoviæem. Tu je i djece, Ešrefe, moje punice Ti, Ešref-hanuma, Lejla, s kojom dobio dobar temelj u poznavanju bosansko-hercegovaèse takoðer elim upoznati, kad tamo doðemo, ako Bog da. ke povijesti, koju je poèeo prouèavati a ponešto i pisati. Do toga je doduše još dosta vremena, ali bih volio da bude Tu je i u samoj porodici Èengiæa imao uzor. Stric njegova i ona kod kuæe kad mi doðemo tamo. Volio bih se upozna- djeda Osman-Mazhar-paša Èengiæ, sin Dedagin, preveo je ti i s Tvojom drugom kæeri i zetom, pa ako bude nasib... na turski jezik historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz Još jednom mahsus selam godine 1737. (Interesantno je da unuk Smail-agin piše na Tvoj Alija turskom jeziku za ovu radnju da je “prevedena s hrvatskog” – “hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog naRiza-beg Èengiæ, potomak epskog junaka Smail-age ziva za hrvatskosrpski jezik kod naših iseljenika u Turskoj, koji ga nazivaju bosanskim jezikom). JUNAKA SMAIL-AGE Ekonomski nezavisan, za vrijeme dok je ivio u SarajeAlija Nametak U mjestu Bursi u Turskoj umro je Rustem Riza Ilova vu i vrlo bogat, Riza-beg je provodio najveæi dio vremena (Riza-beg Èengiæ) u 63. godini ivota, 25. prosinca 1966. u društvu ljubitelja narodne pjesme i u lovu. Odatle i nje-

BEHAR 83-84

IZLOG KNJIGA gova ljubav za narodnu poeziju koju je izvrsno interpretirao bilo uz pratnju harmonike ili saza, bilo a capella, ali i bilje io, a takoðer je pisao èlanke u anegdote iz lovaèkog ivota u sarajevskom “Lovaèkom listu”. Èak je iz Turske slao èlanke za taj list o lovstvu u Turskoj ili uspomene lovaèke za vrijeme boravka u Bosni. Kada sam ga pohodio u kolovozu 1965. godine u Bursi, animirao sam ga da piše nešto i beletristike iz ivota naših davnašnjih iseljenika u Turskoj. Pristao je i napisao jednu pripovijest, u duhu naših realista s kraja prošloga stoljeæa, pod naslovom Alibegovica. Po sadr aju to je tragedija jedne od najstarijih begovskih porodica iz Bosne, sarajevskih Turhanija, koji vuku porijeklo od bosanskog kralja Ostoje, a spali su na to da budu ulièni brijaèi ili da nose posude s vodom za pogrebima i polijevaju nove grobove. Ta pripovijest je štampana u ovogodišnjem Takvimu (astronomskom kalendaru Udru enja ilmije B. i H. u Sarajevu). Od rujna 1965. do 10 dana pred Riza-begovu smrt uvijek je bilo po jedno moje ili njegovo pismo na relaciji Sarajevo-Bursa i obratno. Njegova su pisma opsezala nekad i po 20 na stroju kucanih strana. Ima tu izvrsna materijala o našim iseljenicima, o motivima njihove seobe u Tursku, o njihovoj pjesmi koju su ponijeli iz stare domovine i saèuvali je u novoj domovini, èak je bilje io i neke dijalekatske osobine njihovih govora, zabilje io je i lijep broj lirskih narodnih pjesama po sjeæanju i koju je od koga èuo dok je boravio u Bosni. Stalno mi je obeæavao da æe ih snimiti, kako Turci ka u, na “tejp”, ali, na alost, to je ostalo samo obeæanje. Preveo je na turski neke moje novele i puèki igrokaz Omer za naævama. Interesantno je spomenuti da je imao u Bursi i svoga guslara koji bi mu ponekad otpjevao koju junaèku pjesmu uz gusle i za kojega je tra io naša starija izdanja junaèkih narodnih pjesama muslimanskih, koja mu nisam uspio ni antikvarna nabaviti. Imao je izvrsnu zbirku starog oru ja koja je izvješena na zidu u njegovu salonu u Taškapi ulici broj 16 u Bursi. Ima tu “malih” pušaka i d eferdara Smail-aginih, njegova sablja, jedna puška Husein-kapetana Gradašèeviæa, “Zmaja od Bosne”, oru ja drugih Èengiæa, èelenki i novijih odlikovanja, hand ara i zastava. Posebnu vrijednost predstavlja original najstarijeg fermana porodice Èengiæa, izdan godine 1498, koji je objavio u prijevodu Safvet-beg Bašagiæ u Glasniku Zemaljskog muzeja za B. i H. , sv. IX (1897), a imao je još veliku zbirku raznih originalnih fermana i bujruldija koje se odnose na Èengiæe i neke druge velikaške porodice u Bosni i Hercegovini, posebno na bugojanske Sulejmanpašiæe. S nekoliko ljubitelja historijske znanosti i spomenika kulture osnovao je u Bursi društvo za zaštitu postojeæih i obnavljanje ošteæenih i porušenih spomenika kulture. To je bilo prvo takvo društvo u Turskoj pred drugi svjetski rat, a koje je postiglo takav ugled, da su njegovi eksperti pozivani u sva veæa mjesta Turske, pa i u sam Istanbul, kada se radilo o spašavanju spomenika kulture. Riza-beg je bio posljednji muški potomak (praunuk) Smail-age Èengiæa u Turskoj, a jedini ivi potomak (takoðer praunuk) Smail-agin, Isfendijar Èengiæ, ivi u Sarajevu.

BEHAR 83-84

Izdavaèka kuæa “VRIJEME”, Zenica

Pape, romansirana biograﬁja Safeta Sušiæa, Zlatko Topèiæ, biblioteka Bosanski portreti, Vrijeme, Zenica, 2007., 188 str. Romansirana biograﬁja Safeta Sušiæa je, prije svega, fascinacija jednim autentiènim nogometnim genijem. Namjera autora, knji evnika Zlatka Topèiæa, bila je i da progovori o jednom minulom vremenu koje opisuje njegovo odrastanje i mladost. Safet Sušiæ (1955.) godine 1979. izabran je za najboljeg sportaša BiH i najboljeg nogometaša bivše dr ave, a 2000. proglašen je najboljim BiH igraèem 20. stoljeæa. Igrao je i u Paris Saint Germainu, a smatra se jednim od najboljih stranih nogometaša koji je igrao u Francuskoj.

Dnevnik melankolije, D evad Karahasan, biblioteka Tekst, Vrijeme, Zenica, 2004., 300 str. Karahasanova knjiga eseja tematski je zainteresirana za europsku knji evnu, poglavito dramsku tradiciju, ali i za ex-jugoslavensku / bosanskohercegovaèku. Vrijedno je istaknuti da se radi o esejima jednog od najveæih europskih esejista, sa sjajnim, skoro šokantnim otkriæima. Ova knjiga predstavlja pokušaj popunjavanja praznine nastale nedostatkom interesa prevodilaca i izdavaèa za knjige koje se bave dramom i kazalištem.

Bošnjaèke i bosanske knji evne neminovnosti, Enes Durakoviæ, biblioteka Tekst, Vrijeme, Zenica, 2003., 194 str. Knjiga Enesa Durakoviæa analitièka je elaboracija izvora, stanja i razvojne dinamike knji evnih tokova u BiH. Sistematiène kvaliﬁkacije stilsko-vrijednosnih doprinosa pojedinih knji evnih stvaralaca, kao i teorijsko rašèlanjivanje razvojnih dionica knji evno-estetskih tendencija koje su dominirale na bh knji evnoj sceni u posljednjem stoljeæu uvjeravaju nas da je autor, sposoban razraditi i formulirati pretpostavke jedne sveobuhvatne sintetièke poetike bh knji evnosti Pripremio: F. M. Begoviæ

PRIKAZI I KRITIKE

Prièati i o(p)stati Ramiz Tiro: “Dretelj – na vratima d ehennema” (Udru enje logoraša, Mostar, 2005.) Piše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ U rukama mi je knjiga Ramiza Tire Dretelj - na vratima d ehennema, u podnaslovu – 262 dana u koncentracionim logorima “Herceg-Bosne”. Nakon èitanja ostadoh zateèena, postavljajuæi tisuæe pitanja, a jedno od njih je iz košmara mojih misli bilo dominantno i proganjalo mi um: “Zašto se sve to dogodilo?” Kako shvatiti vrijeme 90-tih godina prošlog stoljeæa, ako je veæina od nas bila odgajana na zasadima crvenih karanﬁla, koji su širili omamljujuæe mirise zajedništva, bratstva, jedinstva, jednakosti…? Oni koji u svojim genima nose odreðenu predispoziciju da ivot shvaæaju kao bajku i san, uspavali su se i dugi niz godina bezbri no meditirali uz lagano povijanje tih cvijetova. Ama, kakav rat i neimaština, i mr nja i gnjev, i kame, i krv, i batine, i razaranja, i balije… Sve je to nekad bilo, ostalo skamenjeno i zapisano u tvrdom kamenu neke æuprije na Drini, Vrbasu ili Neretvi, ili mo da u Goranovim, Skenderovim ili Kaštelanovim poemama. Uèili nas kako se historija ne mo e vratiti, kao što je nemoguæe npr. vratiti antiku ili Srednji vijek ili, ne daj Bo e, Drugi svjetski rat. A mi vjerovali, uljuljani i opijeni miomirisom crvenih cvjetova. A vratilo se. Vratili se dogaðaji, misli, retorika, politika, kultura…, u još gorem obliku nego što je prije bilo. Èuli smo za zloèine na Drini, Jasenovcu, holokaust, ali su te nekada realne èinjenice u našoj svijesti bile toliko daleke, dijelile nas svjetlosne godine, a sve se dogaðalo u djetinjstvu ili mladalaštvu naših oèeva ili malo prije našeg roðenja. Zašto nismo pokušali shvatiti vlastitu nesreæu u odreðenim vremenskim razdobljima, i vlastitu kulturu, i religiju… , što sve odgovara spoznaji samoga sebe i svoje biti. Da smo bili svjesni sebe, mo da bi nam bilo lakše u kasnim 80-tim i ranim 90-tim jer bi znali pravilno protumaèiti odreðeno znakovlje kojim je obilovalo to nesretno vrijeme. Pojedini narodi s prostora nekadašnje Jugoslavije razvili su sustave trajnih odnosa, svjesno izgraðujuæi oblike društvene egzistencije u vlastitoj zajednici. Trajni odnosi bi se odnosili na svijest o vlastitoj povijesti, vlastitom jeziku, tradiciji, kulturi, svjetonazoru, a na drugoj strani postojali su i oni koji su po svojim promišljanjima, djelovanju, naèinu ivota…, nastojali biti besprijekorni Jugoslaveni, Europljani, kozmopoliti…, sve drugo osim onoga što doista u biti jesu bili – Bošnjaci i muslimani, ne uviðajuæi kako je kultura, tradicija i religija odabrala nas (još prije našeg roðenja), a

ne mi nju. Veliki broj Jugoslavena doveden je u paradoksalnu situaciju u kojoj su izgubili svijest o vlastitoj prošlosti jer su iz straha ili strahopoštovanja bili upuæeniji u prošlost Drugog svjetskog rata nego u vlastitu. Dretelj – na vratima d ehennema je knjiga koja pripada memoarskoj literaturi, u kojoj je modus istine dominantan, a istina predstavlja kulturalni segment, u ovom djelu sazrelom na nedavnoj prošlosti. Pripovjedaèeva vremenska distanciranost od dogaðaja ne predstavlja distancu prema prošlosti, upravo zbog toga što je autorovo sjeæanje na vrijeme koncentracijskih logora bilo toliko ivo da su ga aveti prošlosti presretali i uznemiravali svaki trenutak ivota u izbjeglištvu. Dretelj – na vratima d ehennema je knjiga koja je nastala iz potrebe, opisani su dogaðaji u logorima tzv. Herceg-Bosne, a njihova rekonstrukcija, ostvarena u neposrednom sjeæanju, autoru je poslu ila da izaðu na vidjelo iz tamnih putova ljudske svijesti i podsvijesti, èime se ne prikazuju za nešto drugo nego za ono što doista jesu. Logoraši su sudionici dogaðaja (liènosti), koji su reprezentativni za odreðena socijalno-psihološka stanja. Autor govori kako je najveæi èovjekov usud gubljenje osjeæaja za vrijeme. “Sreæom razaznajemo još dan i noæ. Èuli smo da je vrlo teško logorašima koji su u tunelu. Ne znaju kad je dan, kad je noæ. Samo je mrak oko njih. To je posebna metoda muèenja. Dovodi èovjeka do ludila. Pored beznade nosti polo aja, gubitak osjeæaja za vrijeme je jedna od teških komponenti psihièkog poremeæaja.” Knjiga predstavlja Tirino psihološko rastereæenje. Predoèene su straviène slike zloèina, ali ne s namjerom da se kuka pred vlastitom sudbinom nego da i oni, koji su èinili zloèine, u jednom trenutku progledaju i da vide realnu sliku svojih zlodjela, jer ih u vremenu izvršavanja nisu htjeli ili mogli vidjeti. U knjizi su naznaèeni vrlo aktualni kulturološki problemi kolektiva, kolektivna svijest, problemi nacionalnog i nacionalne osviještenosti, problemi zloèina, mr nje, poni enja, izdaje, nacionalizma… Djelo koje zna “na èemu je, sigurno i puno povjerenja u sebe”, uzdi uæi se u povijesnu egzistenciju. Shvatiti i pravilno protumaèiti bilo koji vanknji evni diskurs potrebna je odreðena povijesna distanca. Oni koji su emotivno ili oni kojima je bio biološki opstanak upitan u ratnom sukobu u 90-tim godinama 20. stoljeæa mogu razumjeti Dretelj – na vratima d ehennema i prihvatiti tekst kao samu istinu. Ali oni koji su pred sobom imali “veæe” ciljeve, npr. nacionalnu èistoæu odreðenog prostora, ignorirat æe èinjenice straviènih zloèina predoèenih u ovoj knjizi jer bi voljeli da se istina nikad ne dozna. Autor je sam rekao kako se ništa ne mo e sakriti, pogotovo istina. Prema Jakobsonovoj sistematizaciji pisac nekog djela (knji evnog) mora biti zanimljiv za èitatelje, mora ga zaintrigirati te mu odašiljati neke poruke i razviti odreðene spoznaje. Ono što je autor knjige Dretelj – na vratima d ehe-

BEHAR 83-84

IZLOG KNJIGA nnema maksimalno postigao odnosi se na to kako je djelovao na emocije èitatelja (impresivna vrijednost), prenoseæi vlastite emocije (ekspresivna vrijednost). U povijesni diskurs autor je utkao i vlastite emocije, opise, komentare… Autor nehotièno priznaje kako su Bošnjaci, ali ne samo oni nego i ona prava gradska mostarska raja bili hedonisti, u ivajuæi u blagim hercegovaèkim sutonima. Prije rata su uz Neretvu ribarili, a pored vojnog kruga bi prošli i ne pogledavši ga, nije ih zanimalo niti su htjeli znati što je bilo na suprotnoj strani. “Dretelj je za nas Mostarce bilo jedno malo lijepo selo uz Neretvu u blizini Èapljine gdje bi se išlo na noæno ribarenje. Neretva široka, razlivena. Visoke topole, hladovina za vruæeg ljetnog dana kad u Hercegovini pripekne. Tada se tra ila hladovina uz vodu, malo ribe, malo roštilja, malo kupanja, a sve to samo pola sata od Mostara. Preko puta drevni Poèitelj. Bilo je tad Dretelju u pohode. Na tim odlascima nismo ni primjeæivali icom ograðeni krug u kome je boravila vojska, ona vojska od onda. Pored vojnog kruga bi prošli, da ne bi ni obratili pa nju na njega. Pogled je tada išao ka suprotnoj strani, ka Neretvi i visokim kulama Poèitelja.” U knjizi se govori o psihièkim i ﬁzièkim muèenjima zatvorenika, èovjek je doveden do animalnog. Potreba za vodom i hranom biva èovjekova najveæa preokupacija. Kroz crni humor, autor se indirektno dotièe velikih moænih centara koji uvode neposlušnima embargo na uvoz oru ja, a u Dretelju je zatvorenicima uveden embargo na vodu. Uslijedit æe u asne i poni avajuæe slike èovjeka koji iz prljave lokve pokušava piti vodu. “Enko ugleda u blizini mjesta gdje je sjedio jednu lokvu vode, nagnu se nad nju i poèe piti. (…) Izaðosmo iz podruma kao da smo se ponovno rodili. Bili smo svjesni da ponovno idemo na Heliodrom. Ali tamo bar ima dovoljno vode i svjetlosti.” U Dretelju ili na Heliodromu rijeè rashod je znaèila raportiranje bojovnika svojim nadreðenima o logorašima koji su poginuli “na raði”, oni su rashodovani kao stara roba koja više nièemu ne slu i. “Kako je koji kamion dolazio i vraæao logoraše nazad, tako bi bojovnik prijavljivao rashod. Tu no je to bilo slušati: Zadu eno šezdeset, vraæeno èetrdeset tri, poginulo pet, ranjeno dvanaest.” Erich Fromm u svojoj knjizi Imati ili biti, na temelju analize dvaju modusa postojanja, istièe kako su rat i ratni sukobi neminovni sve dotle dok nacije saèinjavaju ljudi èiji je glavni motiv imanje i pohlepa. “Oni nu no ude za onim što ima drugi narod pa ono što ele pokušavaju zadobiti ratom, ekonomskim pritiskom ili prijetnjama, a elja da se ima više i da se osvaja duboko je usaðena u društvenom karakteru.” To predstavlja modus egzistencije utemeljenom na imanju. Trajni mir nastaje onda kada struktura imanja zamijeni strukturu bivanja, što znaèi da se èovjek nalazi pred izborom: radikalna promjena karaktera ili neprestanost rata. Mo da je autor knjige Dretelj – na vratima d ehennema nesvjesno slijedio Frommovo shvaæanje èovjeka i njegove biti, osuðujuæi zloèin bez obzira s koje strane dolazio, jer su ratovi i zloèini u povijesti uznemiravali i uništavali milijune nedu nih ljudi, nastojeæi da se radikalno promijene karakteri kako bi èovjek mogao vidjeti i osjetiti ljepotu nekih novih sutona.

BEHAR 83-84

Nauènoistra ivaèki institut “IBN SINA”, Sarajevo

Ljudsko lice u ogledalu sufijske literature, Rešid Hafizoviæ, s prijevodom na engleski, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 153. str. Poznati islamski teolog Rešid Hafizoviæ ovu knjigu napisao je kao sukus svojih usredotoèenja i razviðanja u polju sufijske literature. U tekstu je vidljivo koliko mu je ta literatura bila istinsko utoèište u kojemu pronalazi unutarnji mir pred najezdom krvave agresije na BiH. Nije ni èudo da je knjigu posvetio rtvama ubijenim u Srebrenici gdje je izgubio dvojicu braæe. Knjiga donosi i prijevod na engleski jezik i niz zanimljivih tema koje promišljaju polo aj èovjeka u toleranciji i kulturi dijaloga, sufizmu kao primatelju inicijacijske mudrosti i èovjeka kao duha Bo ijeg i njegovog mikrokozmièkom hramu.

Sufijski put ljubavi, Rumijeva duhovna uèenja, William C. Chittick, s engleskog preveo Rešid Hafizoviæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 429. str. Prijevod ove knjige æe, mo da, pomoæi ljudima da uvide zašto je Rumi imao golem znaèaj na njihove pretke i zašto je i danas znaèajan kao što je bio i u predmodernim vremenima. Autor knjige bio je oduševljen kada je za vrijeme svog boravka u BiH, primjetio vidljive tragove perzijskog islama u raznovrsnim aspektima nacionalne baštine. Chittickova knjiga poklanja du nu pa nju Rumijevom univerzalnom svjetopogledu koji nadahnjuje njegovu poeziju- njegovoj teologiji, metafizici, kozmologiji i psihologiji.

ivi sufizam, ogledi o sufizmu, Seyyed Hossein Nasr, s engleskog preveli Edin Kukavica i Enes Kariæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2004., 344 str. Nasrovo djelo pisano je iz srca, pisano je jezikom koji je naš suvremeni jezik, onaj koji bri no vodi raèuna o duši, o srcu, o èovjekovim unutarnjim horizontima. Ovo djelo nije knjiga o sufizmu, veæ je ono sufizam sam, onaj koji ivimo svakodnevno i koji nas dariva blagodatima vjere u Boga, tim trajnim i neprolaznim darovima. Zanimljivost knjige je i dodatak koji donosi nekoliko intervjua koje je Seyyed Hossein dao Enesu Kariæu tijekom potonjih dvanaest godina, a uvršten je i jedan intervju koji je s Nasrom obavio Ibrahim Kalin. Pripremio: F. M. Begoviæ

PRIKAZI I KRITIKE

Zamišljaj me Kliktaj u veèeri s mekanu... kako Nihadom vrebam kao zvijer Bjanka Alajbegoviæ: “Izmeðu dvoje” (Biblioteka Nulta stvarnost: knj. 4), Naklada Zoro, Sarajevo, 2005., str. 70 Piše: Sead Begoviæ Upravo u toj dualnoj opreci “izmeðu dvoje” protjeèe tematsko poetski protokol ove knjige. Naime, autorica je izrazito mlada (roð. 1983.) te joj se vlastita neznatna drama i nevièni osjeæaji spram drugoga (imaginarnog dragog koji je u svojoj tjelesnosti ipak posve stvaran) èine najbolje izra eni upravo u broju dva. On je simbol suprotnosti, sukoba i odraza, a u naslovu ove knjige skriva šarmantnu muško- ensku ambivalenciju. Nipošto ne treba zapostaviti ozbiljne konotacije koje proizlaze iz ovih uglavnom lapidarnih stihova (“Rodila sam se u modrom vrtlogu / Tvojih oèiju / Dok si nje no brisao krv / S mog majušnog tijela / Smireno sam èekala / Da uzmeš prvi / Zalogaj”) jer oni ele izraziti drastiènu sliku svijeta i tijela te onog speciﬁènog meðuprostora izmeðu dvoje suparnika: ljubavnika ili prijatelja. Ponekad ti stihovi u sebi ponesu pojmovnu inverziju pa æe se zaista potresno oblikovati: “Zamišljaj me / Mekanu / Uravnote enu / Kako davim / Kako vrebam tvoju budnost / Kao / Zvijer”. Rekli bismo, pjesnikinja svlaèi svoju ko u u prisutnosti drugoga, nemirna, dosjetljiva i erotski naelektrizirana. “ elim ti i dalje biti lijepa” poantira u pjesmi “Tvoje ruke” i to bi, ako veæ nije konaèna katarza, bilo sve. No, izazastora intimnog pohranjena su èitava bogatstva proumljenih poruka, izgovorenih u jednom intervalu govora. Posebni tonalitet ovoj poeziji dat æe erotska imaginacija koja je još daleko od grubih izluèevina tijela i eksplicitnih seksualnih operacija isto toliko koliko i od neplodnih erotsko seksualnih sanjarija. Bez uzajamne sebiènosti s “drugim” odvija se uglavnom ljubavna igra koja je zbog neèega “zapela”, ali se ubrzo nastavlja uz autorièinu iskrenu intervenciju i pripomoæ lijepih uvjerljivih slika: “U mladu noæ obuèena / Razbuktala sam pepeo tvoje ko e / Probudila èaroliju / I nahranila njome / Svoj bezdan / Dodira”. Mogli bismo govoriti o podsvjesnom i nesvjesnom, upravo zbog brze izmjene sna nih slika, odnosno, o stalnoj obnovi i raðanju istih scena koje u jednom trenutku mogu osna iti do antologijskih vrhunaca, kao u pjesmi “Ono glavno”.

Ivan Kordiæ: “Cesta izvan krajolika” (2. izdanje sa novim pjesmama), Biblioteka Suvremena/Savremena poezija, Šahinpašiæ, Sarajev, 2007., str. 164 Piše: Sead Begoviæ

Suvremeni bosansko hercegovaèki pjesnik Ivan Kordiæ (Blizanci kod Mostara, 1945.), autor je dvadesetak knjiga poezije i dobitnik nekoliko presti nih nagrada za svoje pjesnièko djelo. Ova knjiga sadr i sedamdeset do sada neobjavljenih pjesama koje su nastale u ratu ili nakon njega, ali su ipak, njihov veæi broj, ponijele te ak biljeg tih nemilih dogaðaja. Autor koji je 2004. proslavio svoj jubilej: èetrdeset godina od pojave njegove prve knjige “Rumen” iz 1964. još jednom podsjeæa na svoj poetski kontinuitet te nam i nadalje podastire tematski kompaktne cjeline koje se odnose na zemlju, historiju, mediteransko miomirisno i ponekad oporo okru je, zatim ljubav (posebno pjesme: “Veèer s Nihadom”, “Pjesma za Nihadu, ljeta 1979.”) i opsesivno poetsko dru enje s Tinom Ujeviæem putem sjeæanja i adoracije što æe naposljetku uroditi osobitom pjesnièkom retrospektivom. Naime, mnoge æe kadrove, istrgnute iz Tinova ivota, ovaj pjesnik dojmljivo opjevati, a osobno æe objasniti pjesmu “Tinovi sarajevski papiri”: “Knji evnik Rizo Ramiæ je, hodajuæi tr nicom na Bašæaršiji, poslije Drugog svjetskog rata, zamijetio piljara kako iz neke teke èupa listove i uvija u njih voæe i povræe. Ramiæu se rukopis uèinio više nego poznat jer je to bio rukopis njegova prijatelja Tina Ujeviæa koji je zaostao u nekoj od podstanarskih Tinovih soba u Sarajevu. Tako je spašen jedan dio Tinovih sarajevskih rukopisa. Kordiæ je umjereni modernist èije poetske slike s lakoæom prihvaæamo kao svoje, pa i onda kada u sebi nose nadrealnost: “…kliktaj se bronèan u nebo di e…”. On je pjesnik sjenki i vjetrokaza – pjesnik svijeta koji je potonuo u njega. No, rijeèi osjeæa poput krijesi i krijesnica, one mu na trenutak osvijetle paniènu samoæu te egzistencijalno osjeæanje besmislenosti i uzaludnosti. Kordiæ nije pjesnik koji je izabrao škrtost u izrazu i samoæu, što je primjereno krajoliku iz kojeg je potekao, veæ pjesnik koji æe sagorijevati u vremenu te ipak opjevati predmetnost svijeta, a kada je rijeè o duši – polazit æe od konkretne ljudske duše.

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU Za “Behar” donosimo izlaganja s okruglog stola o Meši Selimoviæu i njegovoj knji evnoj svevremenosti u sklopu manifestacije 13. bošnjaèke rijeèi u Hrvatskoj koja je odr ana u veljaèi ove godine u organizaciji KDBH “Preporod”

Sjeæanja Mersija Omanoviæ priredila je svojevrsni kraæi pojmovnik iz “Sjeæanja” Meše Selimoviæa, ponekad uz postupak kola iranja i slobodne interpretacije, èime nas ovo odista veliko knji evno ime uvodi u svoju autobiograﬁju, odnosno u odreðena razdoblja svoga ivota ko ramena: naglavce skaèem u to drago okrilje, nje no od lisièje dlake, toplo od djeda, miriše na jag, na èisto tijelo, na svje inu tek preobuèene košulje od svilenog beza, na provjetrenu sobu, na sigurnost, na novu vatru, na dobre ljude, na èist snijeg što neprestano pada lelujajuæi se pored prozorskih okana. Raznje en sam do suza i do smijeha, ivot je èudesno lijep, kao da neko prièa divnu bajku”.

RODITELJI

DJED Djed je oèev oèuh, meðutim, Selimoviæ ga je volio kao pravog djeda jer ga je ovaj darivao s mnogo ljubavi i topline, što æe kasnije ponijeti u ivot kao golemo blago svoga djetinjstva. Ka e Meša: “Više sam volio svijet ljubavi koju nisam izmislio i koji je zaista je postojao”. Poranio! – ka e djed najljepšim glasom, od baršuna, od ljubavi, od dobrote i širi svoj mekani æurak postavljen lisièinom, prebaèen pre-

BEHAR 83-84

Selimoviæi su podrijetlom iz Vranjske, na granici Hercegovine i Crne Gore, od drobnjaèkog bratstva Vujoviæa. Vujoviæa je bilo devetoro braæe, a dvojica braæe prelaze na Islam, te nastaju tri obitelji: Selimoviæi, Æoriæi i Ovèine. Za samo porijeklo svoje obitelji Selimoviæ ka e da potjeèu od Djube Selimoviæa, koji se spominje 1710. godine u Plavu. “Povijesna drama bosansko-hercegovaèkih muslimana veæ stoljeæima se odvijala na ovim prostorima, sa Islamom koji je u našim krajevima prodro na zapad Evrope, ostavivši na razmeðu svjetova most i granicu Istoka i Zapada”. Hasan u Dervišu i smrti ka e o tome: “Ni skim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juèe smo bili ono što danas elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mo emo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaæeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušæa , suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeæanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, neæemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr avamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja”. Obitelj M. Selimoviæ ima aginske korijene, a to znaèi da su se preci bavili trgovinom. U Bileæi su imali zlatarnicu. Posjeduju imanja od Zavidoviæa do Tuzle. Otac Mešin, odlazi iz Bileæe u Tuzlu, bje i iz braka koji su mu “nametnuli”. Ubrzo i roditelji dolaze u Tuzlu, te kupuju kuæu, a Mešin otac se eni drugi put s prekrasnom djevojkom Pašom Šabanoviæ. Paša je majka Mešina, lijepa, vrijedna, dobra supruga i majka. Za oca ka e Selimoviæ da je bio krupan, visok, sna an i neukrotiv èovjek. Kako se ka e u Bosni, on je istutnjao i moj i svoj tal nemira.” Taj otac imao je dvije velike strasti: lov, posjedovanje mnogo pasa i lije-

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU pih konja. Djeci je poklanjao vrlo malo pa nje i ljubavi. Sve knjige objavljene u to vrijeme kupovane su i donošene u kuæu Mešina djetinjstva. Dru enje s prijateljima i lijepa knjiga, a najviše ljubav brata i sestre bili su blago malog Meše.

ZAVIÈAJNO NASELJE TUŠANJ Naselje naseljeno rudarima i njihovim obiteljima s puno, puno djece. Selimoviæ s mnogo razumijevanja i ljubavi razmišlja o društvenom statusu rudara i kako je upravo proèitao “Germinal” od Zole, pravi paralele i komparira kako je to najte i oblik rada za odr avanje golog ivota. U naselju postoji kafana koja se zove simbolièno: “Kod tri vrbe-kod Salke grbe”. To je kafana u kojoj rudari provode one dane kad dobiju novac, a to znaèi opijanje i potonuæu èovjeka u parama alkohola i gubljenu vremena. Meša se dru i, ide u školu i igra s djecom rudara i ostalih mještana Tušnja, ali to su sve oni pohranjeni dogaðaji, kako Meša ka e: “ U magazi mozga”, o èemu æe i kasnije pisati. Razgovora s tešanjskim postolarom Bajrom koji krpa cipele i voli duge razgovore o ljudskom poštenju, ali sve uz pijenje rakije koja je stacionirana pod radnim stolom. U radnji je i polica na kojoj dominira nekoliko knjiga Gorkog. Za boravka u partizanima, M.Selimoviæ piše da su rudari masovno sudjelovali u revoluciji i da su mnogi izginuli. Ginuo je mlad èovjek, prijatelji iz njegovog djetinjstva davali su mladost i ivot za ljepše “sutra”.”Ima mnogo nepravdi na svijetu, mnogo eksploatacije ljudskog roda; što bi još bilo kad meðu nama ne bi bilo merhameta – šta je on? – Mislio sam – Muslimanski socijlista? Je li va nija borba protiv nepravde, ili lièni merhamet? – upitao sam ga.- Merhamet od mene zavisi – odgovorio je. – Kad bi smo svi bili merhametli ne bi ni bilo ekploatacije, ili bi bila neva na.Uèinilo mi se to uvjerljivo, nisam tada vidio koliko je to bje anje od rješenja, ma koliko bilo plemenito po namjeri. Ljudima treba lijepa rijeè – govorio je, sve èešæe pote uæi iz ﬂaše, ovla enih oèiju. Zapamtio sam tu sliku beznadne dobrote, to olièenje lijepog merhameta, u hambaru od dasaka, pod sjenom granate jabuke, taj simbol utjehe mahalske sirotinje, idealno podešen prema njoj.

za zbog mnogo èega što vidi, a ne razumije, uvijek spremnog da oprosti za uvredu i za zlo. A kad nam je Majd il rekao da je njegovoj bolesnoj majci slao po eni kafu kad god je mogao, i to noæu, da drugi ne vide, postao je istinski prijatelj. Mo da baš njemu dugujem za mnoge iluzije u ivotu, ali i za mnoga razoèaranja, jer takve dobrote malo je meðu ljudima. A tog anðeoskog kneza Miškina moga djetinjstva nisam ni do danas zaboravio, i drago mi je da je bio takav, makar i jedan jedini. (str.68)

ŠKOLOVANJE M. Selimoviæ polazi Ru diju, osnovnu školu s pojaèanom satnicom vjerskih predmeta. U ovoj školi Meša shvaæa jednu od istina u ivotu, a to je da svaka vlast ma kakva bila ima dovoljno pomagaèa i da pobuðenici, ma kako bili u pravu, nemaju nikakve šanse. Pritom misli na jednog vjerouèitelja Islama koji je vrlo loše predavao, a uèenike je ka njavao batinama. Kada je uèenik trebao dobiti batine po tabanima uvijek bi se našlo veæih i jaèih uèenika iz razreda koji bi hod i pomogli da se to ka njavanje izvrši što bolje, a ostala djeca bi se smijala. Selimoviæ ka e da pisci nisu djelovali na njegovo stvaralaštvo, meðutim, u opisu ovog batinjanja ima nešto utjecaja Dostojevskog, koji je

PRVI SVJETSKI RAT Otac slu i vojsku u Pešti, ali zahvaljujuæi obiteljskom novcu paralelno ivi svoj ivot sa svim blagodatima koje Pešta u ono vrijeme pru a. U Tušnju postoji Mekteb, vjerska škola za predškolsku djecu. U to vrijeme Meši je èetiri godine i u maglovitim sjeæanjima nosi sva ta dogaðanja iz ratnog razdoblja i poèetku svog školovanja, odnosno pohaðanja mekteba. Ka e da mu je najljepša škola u ivotu, ona koja je vezana za prvi samodoprinos, jer ta djeca polaznici mekteba nose u školu po jedno drvce da bi se uèionica grijala. Vjerouèitelj Salko je posebno dobar èovjek i djeca ga smatraju kao da je jedan od njih. “I hod i Salihu mogu da zahvalim što poèetak svoga ivota do ivljavam kao divan sunèani predio, i što na horizontu moga dalekog sjeæanja stoji mirna, utješna, osmjehnuta slika odaslog èovjeka djetinje duše, tu no nevinog lica, zbunjenog izra-

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU ronio u ljudske duše i tajne psihe, što je na neki naèin i rezultat Selimoviæeva gledanja na ivot. “Kasnije kad sam došao do prevoda Kurana nisam se mogao naèuditi zašto se od nas krio tako poetièan i mudar tekst, a to je bilo zahvaljujuæi jednom nastavniku - nedovoljno obrazovanom èovjeku.

UNIVERZITET Oko 1930. godine, Meša dolazi na studij u Beograd. Na fakultetu se susreæe s profesorima kao što su Aleksandar Beliæ, Bogdan Popoviæ itd. Upoznaje Milovana Djilasa, te Hasana Brkiæa koji je bio èlan Gradskog komiteta Beograda. Meša postaje predsjednik Udru enja društva naroda. Selimoviæ nije elio biti èlanom Partije, da ne izgubi svoju nezavisnost, te æe u njegovoj partijskoj karakteristici od 1941. do 1951.godine uvijek pisati obilje je”da je intelektualac – individualista”. Godine 1934. Selimoviæ je diplomirao knji evnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Ukljuèen je u ilegalno politièki i društveno kulturni ivot Beograda, ali ka e da stalno osjeæa jednu nesigurnost zahvaljujuæi onoj davnoj oèevoj hladnoæi i distanci prema njemu kao djetetu. “Ništa nisam postigao bez muke, boreæi se najèešæe sam protiv sebe”

DRUGI SVJETSKI RAT I REVOLUCIJA Selimoviæ je u Tuzli, radi kao profesor na Tuzlanskoj gimnaziji i tu ga zatièe rat. I on i brat i sestra rade u ilegali. Dospijeva u zatvor. Meðutim, na suðenju, zahvaljujuæi pomoæi ljudi s kojima je radio bude osloboðen i odlazi u partizane. U partizanima piše u èasopisima te je u tom smislu indikativan jedan njegov napis: “U prvim partizanskim brojevima “Fronta slobode” iz godine 1944., objavio sam jednu pripovijetku i tri reporta e o zloèinama 13. SSdivizije nad narodom majevaèkih sela, u asnute napise o neviðenoj surovosti naših ljudi nad našim ljudima. (U 13. SS-diviziji, koja se zvala i “Hand ar-divizija”, samo je komandni kadar bio njemaèki), o zvjerstvima nad nevinim srpskim seljacima, uglavnom enama i djecom sela Vakup. (Ni danas ne shvatam da je potrebno o zloèinima pojedinih nacionalnih grupa u NOB govoriti vrlo obazrivo. Zar istina ma kakva da je, ne bi bila korisnija? Zar ne bi doprinijela da se ne ponovi ono što je bilo? Opasnost da se jedna nacija zlonamjerno identifikuje sa svojim zloèincima daleko je manja od opasnosti da iz nepoèupanog korijenja zla izrastu nove mladice. Znam da je neugodno kopati po ranama, naroèito starim, ali su, recimo srpski knji evnici najviše uèinili na raskrinkavanju i osudi èetnika. Ostali pisci, s èasnim izuzetkom Ivana Gorana Kovaèiæa, nisu rekli svu istinu o svojim izdajnicima. Iz ove ko e se ne mo e, i svima nam ostaje da ponesemo svako svoj teret i svoju sudbinu, baš zato što ne mo emo i neæemo da se identifikujemo sa zloèincima i što osuðujemo sve zloèine nad ljudima i nad narodima. Stid i nacionalni kompleksi, zbog kojih æutimo, neæe nam mnogo pomoæi: istorija se ne mo e izbrisati ni izmijeniti. Svi obziri i sve maske uopštavanja, od kojih pate i naše literature i naša istoriografija, i naša politièka praksa, veæ su urodili negativnim

BEHAR 83-84

posljedicama, jer se krivice nisu obilje ile, pa se javljaju nepravedne revandikcije i pojave koje nismo oèekivali, bar ne u ozbiljnijem broju, i nikako kod mladih. Ništa nije dobro što ostane neobjašnjeno, niti se istorija gradi na preæutkivanju. Samo bi zlonamjerni mogli pomisliti da je rijeè o odmjeravanju istorijskih krivica, pojava je bitno klasna, i tako bi je trebalo objašnjavati. Naši kvislinzi su, svjesno ili nesvjesno, bili udarna snaga bur oazije, i bilo bi zanimljivo s tog klasnog, društvenog i sociološkog stanovišta izuèavati pojavu ustaša, èetnika, slovenaèkih bjelogardista, muslimanskih hand arovaca i drugih”.

KNJI EVNO STVARANJE “Uvijek sam volio lijepo prièanje, lièilo mi je na divno bajanje koje razoru ava zle sile. Uvidio sam da sposobnost prièanja i dar pisanja rijetko kad idu zajedno, i teško se nalaze kod jednog èovjeka, èak se izgleda iskljuèuju”. Sve ono što Selimoviæ objavljuje od 1940. godine, sve su to pisanja i traganja da se izrazi i opiše svoja najveæa tuga i bol za ubijenim bratom 1944.godine. Selimoviæ, kad je bol bila vrela i najbolnija, nije imao snage, a nije ni znao kako da o toj tragediji, ubojstvu svog brata piše, morao je pustiti da vrijeme donese sazrijevanje ponad izljeva boli i ranjenosti cijelog biæa. Godine 1962. ponovno zapoèinje traganje za izgubljenim bratom. Tema u svijesti Selimoviæevoj dobiva odreðena usmjerenja, a od izvorišta dogaðanja prošlo je 20 godina. Rijeè je o odnosu i sukobu izmeðu ideologije i pozlijeðenog pojedinca. “Derviš i smrt”, smatrao je Selimoviæ, knjiga je o ljubavi i mr nji, dogmi i ivotu, liènom i neliènom, izdvojenom i opæem.

BEOGRAD – SARAJEVO – BEOGRAD Godine 1944. ivotni put Mešu Selimoviæa vodi u Beograd da bi ubrzo bio u Sarajevu gdje je od 1950. do1953. godine docent na Univerzitetu. Godine 1966. izlazi roman Derviš i smrt, krucijalni dio njegova djela. Bolest ga odvodi ponovno u Beograd. Razboljele su mu se oèi. Ako nešto mo e da zadesi jednog èovjeka od pera, zaista nema veæe nevolje. Selimoviæ s cjelokupnim svojim knji evnim opusom pripada knji evnosti koja je “svevremena”.

EPILOG Mo emo govoriti i o nekoj vrsti ekumene Meše Selimoviæa. Naime, još za njegovih gimnazijskih dana fascinirao ga je prof. dr. Drago D. koji je predavao srpsko-hrvatski jezik. Iako je bio katolièki teolog ðaci su ga voljeli i poštovali jer je o semitskim religijama govorio s podjednakim uva avanjem i poštovanjem. Primjerice, o poslanstvu Isusa Krista rekao bi da je svejedno naziva li se on Isus, Hrist ili Isa pejgamber – on je uvijek najljepši i najplemenitiji simbol koje je èovjeèanstvo stvorilo. “Otkako mi je dr. Drago D. ukazao na njegovu ljepotu, sve do danas, mada veæ odavno ateista, nisam otkrio ništa ljepše i sadr ajnije: èovjek koji svojom patnjom iskupljuje grijeh drugih ljudi – to je grandiozna moralna i poetska slika najveæeg humaniteta, koja je i do danas ostala neokrnjena.”

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU

enski likovi u romanu Derviš i smrt Piše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ

enski likovi u Dervišu i smrti samo proviruju iz pripovjedaèeva svijeta, ali na semantièkoj razini tumaèenja romana zauzimaju znaèajno mjesto i vrlo su efektni. Pitanje autorove osobnosti te pitanje kako osobnost zahvatiti jezikom u dimenziji autobiografskog diskursa koji je moguæe pozicionirati na razumijevanje knji evno umjetnièkog djela, pitanja su o kojima se bavi feministièka kritika koja je otvorila nove perspektive i u tumaèenju likova u Dervišu, posebno enskih likova. U analizi knji evnih djela, do sada, se olako prelazila preko autorova ivota, kao da je djelo nastalo samo po sebi, a ne u jedinstvu autorove duhovnosti formirane u spletu religijskog, nacionalnog i sveukupnog njegovog kulturološkog naslijeða. U. Eco bi rekao da se odreðenje znaèenja nekoga teksta ne zbiva samo unutar teksta, zato što mu (tekstu) znaèenje odreðuje èitatelj koji sudjeluje sa svojom “enciklopedijom znanja”, tj. skupom znanja o svijetu, a povratak autora na pozornicu istovremeno je neminovan. Pitanje o kojem bi se moglo govoriti u ovom radu bilo bi na koji naèin tradicija, kao izvan knji evna realnost i uloga ene u društvenom ivotu opstoje u knji evnom djelu M. Selimoviæa, a o naznaèenoj problematici govorilo bi se s pozicije nove i feministièke kritike. Dosadašnje moje èitateljsko iskustvo, u veæini sluèajeva, vezano je za išèitavanje djela muških autora jer su u povijesti knji evnosti spisateljice bile rijetke. U kontekstu naznaèene tematike mo da bi bilo opravdano postaviti pitanje: Što je sa svim onim anonimnim autoricama kroz povijest koje su sebe nastojale izraziti kroz odreðeni, ne samo knji evni nego bilo koji drugi umjetnièki oblik? Mo da bi se odgovor mogao vezati uz oblike moæi koje su muškarci oduvijek posjedovali, kako ﬁzièku tako i materijalnu. Moæ im je omoguæavala da enu iskljuèuju u dugim povijesnim razdobljima iz javnog ivota, a na alost u nekim kulturama i danas u 21. st. je obezglašena. U svjetlu naprijed iznesenih konstatacija mo da bi se mogla rasvijetliti i koncepcija likova u navedenom Selimoviæevom romanu.

Pripovjedaè Nurudin piše knjigu o vlastitom ivotu, s namjerom da izrazi sebe putem umjetnièkog oblika, ali to ujedno predstavlja i njegovo skrivanje, on postaje netko drugi. Kroz prizmu pripovjedaèeve svijesti, Selimoviæ nastoji predoèiti i kulturnu klimu vremena o kojemu piše. U tekst svoga djela utkao je likove iz tematizirane društvene zbilje, u kojima enski likovi na semantièkoj razini su vrlo efektni. Dakle, ponovno je rijeè o “knji evnosti i eni koja se o njoj piše.” Pitanja statusa, ekonomija enske ovisnosti u braku, ogranièene moguænosti izbora zbog odgoja, potreba da voli i bude voljena, da bude korisna u obitelji i društvu itd. predstavljaju konkretno iskustvo ene u veæini kultura koje æe ih navesti da i knji evno djelo drugaèije vrednuju od muškog èitatelja koji najèešæe naznaèene probleme dr i ogranièeno zanimljivim. Virginija Woolf to naziva razlikom nazora ili razlikom standarda. Iz razlike nazora producirati æe se i razlièitost tumaèenja psihologije enskih likova te slika ene u knji evnom djelu. U tradicionalnim kulturama od ene se oèekivalo da se poistovjeti s muškim iskustvom i svjetonazorom pa su èitateljice vrlo èesto plakale za nesretnim muškim sudbinama. Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe postavljene u epsko vrijeme, prapoèetak svih Nurudinovih ivotnih padova ne nalazi se u epskom svijetu nego u eni koju je davno, prije dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki ivot i otišao, ne osvrnuvši se. U Vlastitoj sobi, u èetvrtom poglavlju, Virginija doziva imaginarnu konstrukciju, lik Judith Shakspeare koja je sestra velikog pisca. Razdoblje prije 18. st. mo da je najtamnije razdoblje za enu. Za Judith je bez njene volje bio ugovoren brak, a kada se pobunila, otac ju je za “njeno dobro” istukao. Bje i od kuæe, a kada se eli zaposliti kao glumica biva odbijena - enama nije bilo dano pravo da budu kreativne. Jedino što joj je ostalo s tog pustolovnog puta bila je trudnoæa. U pitanju je vladavina nad enskim tijelom, duhom i emocijama. To nije prisutno u kulturi prije 18. st. nego, na alost, bivamo svjedocima kako i u našem vremenu, u nekim kulturama, još uvijek pluta duh Judith Shakspeare.

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU U Selimoviæevom romanu Nurudina proganja duh ene iz mladosti koju je zbog mladenaèkih ideala i ratnih pohoda ostavio, odbacivši na krajnje okrutan naèin ivot i ljubav. Muškarac je imao potrebu da nametne svoje Ja, a jastvo se konstituira iz potrebe da se protjera drugoga i drugaèijega iz komunikacije ili još gore iz društvenog ivota. enski uroðeni senzibilitet i njen tradicionalni odnos prema vlastitoj prirodi ne dozvoljavaju joj da sebe izrazi

stalna ljubav i moja povremena bolna mr nja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao… Nije to samo neobjašnjiva veza izmeðu nas i zavièaja, veæ i koloplet naslijeða, istorije, cjelokupnog ivotnog iskustva vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tuðeg dalekog, koje je postalo moje. Bosna je u Selimoviæu izazivala povremenu bolnu mr nju upravo što su u njeno društveno tkivo upleteni strogi zakoni patrijarhata koji su sputavali èovjeka da se u društvu pozicionira kao slobodna ljudska Pripovjedaè Nurudin piše knjigu o vlastitom jedinka te zbog toga nepisane patrijarhalne nor ivotu, s namjerom da izrazi sebe putem me osjeæa kao teret. umjetnièkog oblika, ali to ujedno predstavlja i Selimoviæ je intelektualac zapadnog tipa, ali na formiranje ivotnih pogleda imali su utjecaja njegovo skrivanje, on postaje netko drugi. Kroz islamsko kulturološko naslijeðe, stavovi tradiciprizmu pripovjedaèeve svijesti, Selimoviæ nastoji onalne patrijarhalne sredine i vlastito humanipredoèiti i kulturnu klimu vremena o kojemu piše stièko obrazovanje. U suprotnosti s patrijarhalnim poimanjem ene i njene uloge u društvu, kao muškarac – isticanjem i nametanjem svoga Ja. ena Selimoviæ je nastojao da enskim likovima podari samose istovremeno nalazila i u zaèaranom krugu, ako se po- stalnost te da ih uvede u društveni ivot vremena o kojekušala izraziti u odreðenom umjetnièkom diskursu nije mu piše. Autor je na ovaj naèin demantirao historiografsmjela pisati ni sa gorèinom jer bi uzburkala zle duhove ski koncept realistièke proze, ulogu enskih likova u tradikoje bi okrenula protiv sebe same. cionalno umjetnièkom svijetu s odreðenom dozom preDruštvena uloga ene u patrijarhalnoj sredini, u Dervi- dosjeæaja kako æe ena u buduæem vremenu postati ravšu prezentira se kroz pripovjedaèevu ideološku svijest, ali nopravnim sudionikom u svim sferama društvenog djelobez obzira što je Nurudin tradicionalista, Selimoviæ zna- vanja. èajno odstupa od tradicionalne realistièke poetike u priAli, Selimoviæevi enski likovi još uvijek nisu dostigli onaj kazivanju enskih likova èije svijesti funkcioniraju na dru- stupanj samostalnosti o kojoj nam govori J. Fowles u svom gaèiji naèin od ustaljenih tradicionalnih normi i sredine u romanu enska francuskog poruènika. Oèito da su naplavikojima ih zatièemo. U ovom romanu prikazana je tradici- ne patrijarhata u svijesti bosanske ene, vremena o kojemu onalna bosanska sredina i epski svijet u kojemu glavnu Selimoviæ piše, bile veæe od patrijarhalnih naplavina formiulogu dobivaju muški likovi, a enski likovi su samo raspo- ranih u svijesti ene viktorijanske tradicije. Ne znam što me znatljive ﬁgure koje nastoje povezati raspršeni svijet, zbog to ponukalo da povuèem paralelu izmeðu jednog i drugog ratova, u koherentnu cjelinu. Muški likovi, osim Hasana, romana, iako sam svjesna da se, mo da, radi o svojevrzapleteni su u mre u stalnih samoanaliza u kojima se na- snom paradoksu jer je Derviš moderan roman, a enska stoji pronaæi uzroèno posljedièna veza u svijetu, a enski francuskog poruènika je postmoderno knji evno djelo. likovi konkretno djeluju. To im nije podario pisac knjige o Jedna od dodirnih toèaka izmeðu ova dva romana bila bi ta sebi, ideolog Nurudin koji i realnu i imaginarnu ensku kako i jedan i drugi pisac na tematološkom planu govore o pojavu u svojoj knjizi ivota uvijek postavlja u zatvoren društvenoj zbilji u kojoj se nije javno govorilo o odnosu prostor. Autorova pozicija suprotstavlja se ovakvoj kon- meðu spolovima, makar ti odnosi bili samo prijateljske pricepciji na naèin da se enskim likovima daje osobina aktivizma i dinamiènosti. ena u ovom Seli- Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe moviæevom romanu ne pristaje na pasivnu drušpostavljene u epsko vrijeme, prapoèetak svih tvenu normu. Ne radi se o promjeni sredine, jer se eni u tradicionalnoj društvenoj zbilji nije do- Nurudinovih ivotnih padova ne nalazi se u zvoljavalo da samostalno djeluje, putuje kako bi epskom svijetu nego u eni koju je davno, prije upoznala nove ljude i krajeve, niti da se obrazuje. dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki Selimoviæ nastoji zaobiæi ustaljenu praksu u kojoj je ena bila samo ﬁgura u komunikaciji, njeno ivot i otišao, ne osvrnuvši se mišljenje se nije uva avalo ili je , još gore, na samom poèetku bilo ignorirano. Selimoviæ je svjestan kako rode. Uloga èitatelja i u jednom i u drugom romanu veoma se tradicija ne mo e, ni u kom sluèaju, apsolutno zaobiæi, je znaèajna. U Fowlesovom romanu èitatelju se daje dovoljpostoje uvijek oni koji nas presreæu, a u Dervišu slobodo- no prostora da odabere njegov završetak, s tim da èitateumne ideje koje Hasan ( ivot) zastupa uvijek presreæe ide- ljev izbor ne podrazumijeva apsolutnu slobodu nego i odolog Nurudin. govornost u smislu da jedan oblik završetka ovaj roman Selimoviæ je roðen u tradicionalnoj patrijarhalnoj sre- stavlja u okvire knji evne tradicije, a drugi ga dovodi u kondini. O tradicionalnom duhu prisutnom u Bosni i o ulozi tekst postmoderne proze. Èitateljeva uloga u Selimoviæeoca u patrijarhalnoj obitelji u autobiografskom djelu Sje- vom romanu je ta da on aktivno sudjeluje u davanju znaèeæanja (1990) Selimoviæ se izrazio: Bosna je moja velika i nja Nurudinove prièe, to je idealna svijest koja je etièki i

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU tradicionalno neoptereæena, te se zbog toga i oèekuje od osim Dubrovèanke Marije. ena nosi ime po mu evom nje da bude potpuno objektivna i nepristrana. Likovi i u imenu, njegovoj tituli ili mjestu porijekla. Ako se zna da jednom i u drugom romanu nisu problematièni, podudara- imenovanje lika predstavlja dominantu koja odreðuje tu ju se s društvenom konvencijom, osim Sare i Hasana koji figuru, izdvojivši je kao pojedinaènost u danom priposvojeglavo izlaze iz ustaljenih društvenih normi. Oni su in- vjednom svijetu, onda se mo e doæi do zakljuèka kako je dividualisti i kao da ele sami sebi nauditi, za inat viktori- ovaj ideolog i na ovaj naèin elio enu depersonalizirati. janskoj engleskoj i bosanskoj osmanskoj tradiciji. Sara bje i Marijinom liku, zbog njenog porijekla (Dubrovèanka) i pood konvencionalnog ponašanja, raskida zaruke, a Hasan sla kojim se bavi (trgovina), autorova svijest je predodreostavlja enu koju mu je njegova obitelj odabrala, napušta dila da bude inicijatorom društveno – politièkih promjena Carigrad i mjesto muderisa (predavaèa na vjerskoj školi), na ovim prostorima, ali prezentirati i kulturološke razlièiodabire posao trgovca stokom kako bi bio u stalnom kon- tosti bosanske sredine u odnosu na dubrovaèku koja se taktu s novim ljudima, novim krajevima i nepoznatim kul- oduvijek dièila svojim humanim principima i slobodarskim turama, što je samo obogaæivalo njegovu viziju ivota. duhom. Nije sluèajno što je Hasan u Dubrovèanima preIako je Selimoviæ prezentirao tradicionalnu sredinu i poznao prijatelje i što je njihov jezik, isti kao i njegov, njene zakonitosti, u ovom romanu smisao ivotu ne daju odigrao presudnu ulogu da napusti Carigrad i mjesto mumuški likovi kojima je bilo dozvoljeno da ratuju, trguju, derisa. Autor je Hasanu i Mariji predodredio da krenu u putuju, obrazuju se, sklapaju ugovore itd., nego je ivotni rušenje stereotipa koji su eni nalagali da bude samo supobjednik ena iz Nurudinove mladosti koja na kraju ro- pruga i majka, a uz to i materijalno ovisna o ocu, bratu ili mana, u posljednjoj Nurudinovoj ivotnoj noæi, šalje u temu u. U takvom nehumanom društvu apsurd je oèekivati kiju (duhovni hram) svoga, a mo da i Nurudinovog sina, da ena bude ukljuèena u društveni ivot svoje sredine. èime se ivotni put poSelimoviæev pripovjenovno nastavlja, dobi- Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni daè posjeduje jedan vajuæi novi smisao. Nu- junak Nurudin, koji je filozof, ideolog, ali i oblik intuitivne svijesti rudin u svojoj ivotnoj koja, bez obzira na prièi ne daje dovoljno tradicionalist, je kultura koja nije bila njegov tradicionalni prostora enskim liko- naklonjena eni te zbog toga on nikada nije odgoj, predosjeæa kavima, ali im se kroz au- bio u stanju do kraja razriješiti ivotnu tajnu i ko ena ne predstavlja torovu poziciju omosamo fizièku razlièitost guæava da svoje krajnje enigmu enskosti koja mu se javlja u u odnosu na muškarodredište pronaðu u konkretnim enskim pojavama, a pogotovo u ca, nego je u njenoj èitatelju, a na taj naèin pojavi irealne ene, izgubljene u vremenu, koju pojavi prisutno i odresu se uspjeli odlijepiti ðeno naèelo: ivot, ljuod pripovjedaèeve su- je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti bav, vizija buduæeg bjektivne volje i njego- niti u tajnu monumentalnosti steæka. itd. zato su enski likovog intimnog raspolovi u romanu suptilnije enja. Rijeè je dakle o svojevrsnoj kontekstualizaciji pove- izrazili upravo onu dimenziju ljudskog koja se tièe emotivzanoj sa zakonitostima ivota i njegove nu de, a u okviru nog i produhovljenog. toga mo e se išèitati kako dominantno mjesto zauzimaju U romanu se govori i o ratnim pohodima, nehumanoj autorovi humani principi koji reflektiraju misao da u ne- vlasti, montiranim procesima, doušništvu, izdajama, silokom buduæem vremenu neæe biti nikakvih drugih podjela vanju itd., a u takvoj tematiziranoj zbilji glavni akteri su meðu ljudima osim njihovih sposobnosti. bili muškarci. Virginija Woolf u Tri gvineje raspravlja kako Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni junak Nu- je bezbroj nesretnih ljudskih sudbina bilo odreðeno ratrudin, koji je filozof, ideolog, ali i tradicionalist, je kultura nim sukobima, te istièe kako su …mnogi nagoni manje – koja nije bila naklonjena eni te zbog toga on nikada nije više zajednièki obama spolovima, nagonu za borbom bio u stanju do kraja razriješiti ivotnu tajnu i enigmu en- oduvijek su skloni muškarci, ne ene. U povijesti da i neskosti koja mu se javlja u konkretnim enskim pojavama, ma ljudskog biæa koje je izgubilo ivot od enine puške; a pogotovo u pojavi irealne ene, izgubljene u vremenu, najveæi dio ptièjeg i ivotinjskog svijeta poubijali ste vi, a koju je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti niti u ne mi (…) Oèito za vas u borbi ima neke uzvišenosti, neke tajnu monumentalnosti steæka. ivotna zbilja Nurudinu se nu nosti, nekog zadovoljstva, koje mi nikad nismo osjetiuvijek pojavljuju kao svojevrsni kontrast u odnosu na nje- le, u kojima nikad nismo u ivale. govu tradicionalnu i ideološku svijest. I u ovom sluèaju, Virginia navodi tri razloga koji navode muškarce na taj ideolog, ali i filozof pronalazi pogrešan put za razrje- borbu: rat je profesija, izvor sreæe i uzbuðenja, a isto tako šenje ivotne enigme, pokušavajuæi shvatiti (pribli iti) ono i moguænost da se izraze odlike muškosti. što je apsolutno ne spojivo: konkretnu pojavu ene iz U Selimoviæevom romanu Nurudin je bio u svom prošmladosti s nematerijalnim oblikom - steækom: Otišao sam, lom vremenu ratnik, i Mula Jusuf je bio indirektno ukljune osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je èen u ratne sukobe, oni su formirali njegovu iskompleksiranu svijest, i Kara Zaim je bio nekadašnji gazija. Ishak je èudnu, kao steæak. (o.c., str.463) Nurudin u svojoj knjizi ivota enske likove, za razliku bjegunac koji je nešto uèinio protiv zakona, zato ga progaod muških, nije imenovao njihovim osobnim imenima, njaju. Predstavnici vlasti provode zakone koji su doneseni

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU nakon ratnih sukoba. Znaèi, svi su muški likovi, osim Hasa- tivizma, na što tradicionalist Nurudin nije u moguænosti na, ukljuèeni na ovaj ili onaj naèin u odreðene sukobe. utjecati. enu autorov glas oslikava u intenzivnom tra eNurudin u svojoj ispovijesti predoèava i vojnièke postupke nju do ivljaja sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi, prema nemoænim ljudima, prije svega djeci i enama koji što predstavlja nagovještaj novoga vremena. su uvuèeni u ratna stradanja bez svoje volje i pristanka. Veæ na poèetku zapisivanja, pri objašnjenju porijekla Silovanje i blud Mula Jusufove majke, na alost, predstav- tekije (nekad je bila harem), Nurudin govori i o mladim lja motiv s kojim se i naša kultura na pragu 21.st. sve do nedavno morala nositi. Na pojavu zla u U romanu se govori i o ratnim pohodima, djeèaku Jusufu utjecao je odnos vojnika prema nehumanoj vlasti, montiranim procesima, njegovoj majci, tj. odnos grupe (vojnici) prema pojedinaènoj ljudskoj jedinki ( eni). Mula Jusu- doušništvu, izdajama, silovanju itd., a u takvoj fov znak osobnosti u znaèenju zlo, postaje po- tematiziranoj zbilji glavni akteri su bili muškarci vod novome zlu - izdaji i doušništvu, a prauzrok se nalazi u osveti za uèinjeni grijeh kojeg su prema njego- enama èije sjene i mirise iz tekijskog prostora derviši nisu voj majci poèinili vojnici. U toj osobnoj iskompleksiranosti mogli u potpunosti istjerati. Nurudin osobni osjeæaj u koMula Jusuf nije bio u stanju razluèiti pojedinaèni od opæeg me se nazire postojanje strasti nastoji sakriti, generaliziragrijeha. Muška kultura je oduvijek svoju moæ gradila na juæi ga kroz iskaz kako derviši nisu mogli istjerati, èime fizièkoj i materijalnoj moæi. Jusuf æe u ivot ponijeti tamne samo razotkriva svoju strasnu prirodu jer nekadašnje prislike iz djetinjstva, na èijim se temeljima formiralo njegovo sustvo mladih ena u tekijskom prostoru i fizièki osjeæa. moralno devijantno ponašanje. Vojnici su u ovom mladom Iako piše knjigu o vlastitom ivotu, Nurudin niti u jedèovjeku, veæ na poèetku njegovog odrastanja u èovjeka, noj prilici nije spomenuo postojanje svoje majke. Da li je u izgradili i podijeljeno jastvo. Nurudin u razgovoru s Mula pitanju kompleks porijekla kojeg je nastojao dolaskom iz Jusufom brani blud njegove majke koji bi on, kao sljedbe- sela u grad, na neki naèin zataškati, ili se te ene sramio? nik Bo je rijeèi, neminovno morao osuditi. U ovom “doU svojoj najranijoj dobi dijete je apsolutno ovisno o brohotnom” stavu krije se i Nurudinova vlastita odgovor- majci pa zbog toga se u Nurudinovoj svijesti mo da i javinost, njega kao ratnika, za sve nesretne ljudske (djeèje) la jedna vrsta odbojnosti prema njenom postojanju, jer se sudbine èiji se prauzrok nalazi u ratnim pohodima. cijeloga ivota borio da bude slobodan bez bilo èijeg ili Hasan materijalno poma e ratne stradalnike, èime se kakvog utjecaja. Mo da je zbog toga elio da samo otac i vlastito, ali i obiteljsko bogatstvo polako iscrpljuje. Hasan brat budu ukljuèeni u njegovu ivotnu prièu, osjeæajuæi ih je dinamièan lik koji u bosansku sredinu dovodi dubrovaè- jedino za svoje bli nje. ki braèni par gðu. Mariju i gospara Luku. Skupa sa mu em Julia Kristeva govori o prediskurzivnom kompleksu koi prijateljem, Marija je slobodno ukljuèena u trgovaèke ji se odnosi na fazu u djetetovom razvoju kada je na razini poslove. Hasanovi sunarodnjaci Hasanovo prijateljstvo s tjelesne senzacije apsolutno vezano za majku. Na jeziènoj Dubrovèankom tumaèili su kao ljubav. U patrijarhalnim razini koja se odnosi, prije svega, na zvuk to zove semiosvijestima nije bilo mjesta za prijateljstvo meðu suprot- tièkim vezama, a koje predstavljaju znaèajnu zalihu u koju nim spolovima. Neoptereæena èitateljeva svijest odnos se vraæa pjesnièki jezik, pose uæi za njegovom zvuènošæu Hasana i Marije tumaèi na jedino ispravan naèin, a to je i ritmiènošæu. Nurudin je po svojoj prirodi sklon filozofpomirba dvaju razlièitih spolova, pomirba razlièitih religi- skom, ali i lirskom iskazu. Pojedini dijelovi njegove knjige ja, svjetonazora i kultura, èega ideolog Nurudin nije svje- ivota upravo odišu lirskim partiturama, mo da je to ona stan jer su njegovi ivotni zakoni jednoznaèni i ne tra e u drugome i drugaèijem od sebe Selimoviæ je enskim likovima vješto podario jedan samog nikakvo objašnjenje. Nurudin o Mari- oblik skrivenog aktivizma, na što tradicionalist ji govori kao sveznajuæi pripovjedaè, istièuæi kako je ta ena bila fratarska štiæenica. Nu- Nurudin nije u moguænosti utjecati. enu autorov rudin Marijin ivot na ovaj naèin nastoji ne- glas oslikava u intenzivnom tra enju do ivljaja svjesno pribli iti svome ivotu i vlastitim i- sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi, što votnim principima, pokušavajuæi pronaæi, sada u još jednoj ideologiji, opravdanje za predstavlja nagovještaj novoga vremena svoju dervišku, uoèavajuæi kako je katolièka vjernost u njoj zakopala ljubav. Ovom konstatacijom iz “skrivena zaliha” kojoj se vraæa u najte im ivotnim trenuNurudina izlazi skrivena potreba za drugim, drugaèijim i cima, glas/ovi iz prošlosti i majèina nekadašnja uspavanljubavlju. ka, èiji lik svjesno eli zaobiæi, a njezino postojanje u svoU ruke èovjeku sa sela, ideologu i bivšem ratniku, ali i me ivotu opovrgnuti, ali nije ni svjestan kako ga taj oblik obrazovanom intelektualcu, Selimoviæ je predao spisatelj- diskursa samo razotkriva i govori kako u njemu postoji sko pero kako bi se do kraja ogoljela njegova svijest, ali ne ogromna potreba za komunikacijom s majkom ili drugim samo njegova nego i svih onih tradicionalnih svijesti, kao dijelom sebe. talog prošlih stoljeæa. Nurudin ne ispovijeda samo sebe, Javni prostor vremena u kojemu Nurudin djeluje, mušnego i kulturnu klimu patrijarhalne sredine. Selimoviæ je karcu nije dozvoljavao da emotivno istupa te Nurudin na enskim likovima vješto podario jedan oblik skrivenog ak- stoji prikriti svoje emocije i zbog toga iz vlastite mu auto-

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU biografske prièe progovara nauèeni transcedentalni um koji nastoji smireno prezentirati. Ali Nurudin nije svjestan da svoju knjigu ivota ne mo e napisati, niti svoje Ja iskazati izvan jezika i to je ono što ga izdaje. Tradicionalni pogledi opreku muško/ ensko izjednaèavaju kao racionalno/emocionalno ili kao promišljeno/spontano. Kategorije racionalno i promišljeno u ovom romanu su vezane za enske likove, èime je autor pokušao osporiti tradicionalnu ulogu ene u obitelji i društvu, ali i tradicionalni muški diskurs. Autorovom mišljenju, kao kontrast, suprotstavlja se pripovjedaèevo mišljenje koje nastoji eliminirati postojanje, ne samo vlastite majke, nego i svih onih drugih enskih osoba koje su bile dio njegova prošlog ili sadašnjeg ivota, okreæuæi se ocu, bratu i prijatelju, a to bi po Freudovoj terminologiji znaèilo pobjedu intelektualnog nad osjetilnim – napredak civilizacije. Julija Kristeva se protivi Freudovom i Lacanovom zakljuèku o identitetu prema kojemu je ensko izvan procesa “samouspostavljanja”. ene nisu izvan znaèenja, nego su sam prostor i moguænost predoèavanja i znaèenja, odbacujuæi kategoriju ene i stalni odreðeni rod, pokušavajuæi projicirati subjekt izvan kategorije roda. Zbog toga je netrpeljiva prema liberalnom emancipatorskom feminizmu. Kadinica je begovska kæi i svojim porijeklom pripada bogatoj klasi toga vremena, ali je ona i samosvjesna osoba koja ne tra i mišljenje od oca, brata ili mu a. Njena pojava i sigurnost u komunikaciji u Nurudinu izaziva sliku ratnika. … bila je zaista ratnik što polazi u bitku, ne osvræuæi se. Nakon ovog do ivljaja iz kojeg progovara ratnik u njemu, Nurudin u ovoj eni vidi samo tijelo: Imala je samo tijelo, sve drugo je drugo njima potisnuto. (o.c., str. 26) Iz ove reèenice progovara Nurudinova strast koja bi enu svela samo na materiju. Luce Irigaray smatra da je ena kroz povijest u muškoj svijesti postojala samo kao objekt udnje. To reproducira njenu potlaèenost jer je muška svijest iskljuèuje iz povijesti. Nurudin nastoji sakriti svoju strasnu prirodu, pravdajuæi se da bi elju za kadinicom u njenom poèetku udavio i da to sebi ne bi dopustio, on posjeduje naviku da vlada sobom. Ali svaki argument koji navodi u obranu svoje “èednosti” samo još više razotkriva njegovu strasnu prirodu. Kadinièini poèetni koraci koji bi vodili ka njenoj osobnoj samostalnosti nespretni su, a svijest joj je optereæena zakonima patrijarhata koji su se stoljeæima talo ili u svijestima ena, još prije nje. Za razliku od brata Hasana koji se školovao u Carigradu, kadinica nije imala moguænosti za takvu naobrazbu. Njena obitelj joj je predodredila da bude ena jednog od uglednika u njihovoj kasabi. Ona ne govori o sebi nego eli razriješiti èvor u koji se upleo njezin brat. Pustolovni Hasanov ivot kadinica osuðuje, a u dubini sebe eljela bi zamijeniti ulogu s bratom. Predla e ocu da Hasana (ﬁguru ivota) razbaštini od obiteljskog naslijeða, pravdajuæi svoj zahtjev time kako njegov neobuzdani ivot narušava obiteljski ugled. Pripovjedaè kadinicu opisuje u zatvorenom prostoru, u polutami njene sobe. Nurudin osjeæaje prema ovoj eni sam sebi nije u stanju objasniti. Èinilo mu se da on ovu enu voli, ali racionalni dio njegove svijesti progovara mu nešto sasvim drugo. On više ne zna razluèiti osjeæaj ljubavi od drugih

emocija. Moguænost enidbe s ovom enom pretvara u osobni interes, njena ugledna obitelj postala bi mu zaštita. Kadinici u poèetku nudi savezništvo, a zatim brak kojeg ona s prezirom i mr njom odbija. Nurudin je sada pogoðen u onoj vrsti sujete, u onom nagonu koji za muškarca ima toliki znaèaj, u seksualnom nagonu. Kadinièina pojava u Nurudinovo sjeæanje prizvala je enu iz mladosti koju je jedino volio. O ivjelo je nešto ne eljeno u njemu. Njen, a mo da i Nurudinov sin, sin Emina Bošnjaka, otkriva mu: Jer da majka nije èula za tvoju smrt, ne bi se za njega udala. Nije se udala, udali su je. (o.c., str. 456) U zadnjoj ivotnoj noæi, Nurudin saznaje kako se ena koju je jedino volio nije udala nego su je udali, brak su joj kao i kadinici drugi odabrali. Umovi ovih ena bili su odgojeni u svrhu udaje, bez obzira na osjeæaje. Nurudin spoznaju o eninoj sudbini (udali su je) zapisuje mirnim tonom, a svoj indiferentan odnos prema njenom ivotu izra ava njegova tradicijom nauèena svijest. U zadnjoj ivotnoj noæi, Nurudin vodi razgovor sa sinom ene iz svoje mladosti kako bi saznao nešto više o njenom ivotu, nakon što ju je ostavio i otišao u rat,a mladiæ nameæe razgovor o majci jer ga je zanimala njena èast, u koju ne eli da sumnja (edipov kompleks). U zadnjoj ivotnoj noæi, Nurudin sam sebi otkriva kako se ivot poèeo zaplitati u krvavi èvor onog trenutka kada je ostavio djevojku, a prihvatio vojnièki ivot. Ova Nurudinova spoznaja ujedno predstavlja i Selimoviæevu poziciju gledanja na rat i vojnièke pohode u kojima njihovi sudionici neminovno postaju, vlastitom zaslugom, jedini gubitnici. Ne znam kakva je sada, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Otišao sam ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je èudnu, kao steæak. (o.c., str.458) Autor je na kraju djela osudio svoga pripovjedaèa, a pripovjedaèeva smrt ujedno predstavlja osudu tradicionalnih postupaka i promišljanja koja iskljuèuju iz komunikacije druge i drugaèije od sebe samih. U Dervišu rtva patrijarhata i tradicionalizma nije oznaèena kroz prezentaciju enskih likova. Svijest ene nije bila optereæena gri om savjesti, za razliku od muških likova èija se svijest morala suoèiti sama sa sobom zbog uèinjenih grijeha prema nemoænima u toku ratova, ili nakon njih u nemoralnim postupcima doušništva i izdajništva. Tradicionalist Nurudin, svojim postupcima, sam je sebe bacio u propast.

LITERATURA M. Selimoviæ. Derviš i smrt Svjetlost, Sarajevo, 1971. M. Selimoviæ. Sjeæanja, Svjetlost, Sarajevo,1990. M. Bahtin. O romanu, Nolit, Beograd, 1989. Barthes. S/Z, Pariz, 1970. Jonathan Culler. O dekonstrukciji Virginija Woolf. Vlastita soba, Centar za enske studije, Zagreb, 2003. Virginija Woolf. Tri gvineje, Centar za enske studije, Zagreb, 2004.

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU

Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) Piše: Romana Beniæ Brzica Veæ je Begiæ u svojoj kritici za Selimoviæev roman utvrdio kako je to “tipièan roman moderne anga irane društvene svijesti, jer smjelo zasijeca u problematiku terora i slijepe podreðenosti” (Begiæ prema Lagumd ija 1973: 15). Rijeè je o mehanizmu koji nije nepoznat i koji odlièno djeluje “uzdu i poprijeko meridijana i paralela.” (Bauer 1970: 91). Neosporna je èinjenica kako je pripadnost odreðenoj ideologiji zaèarani krug koji zahtijeva poslušnost te potpunu podreðenost djelovanja i misli nekoj ideji što opet nu no dovodi do ogranièenja i neslobode. Kad glavni lik Derviša i smrti toga postaje svjestan, nastaje pobuna koja pokreæe niz dogaðaja i promjena u njemu samome i oko njega. U trenutku spoznaje kako je dogma slaba obrana od stvarnog ivota, prestaje i njegova pritajenost pod, “staklenim zvonom vjere” (Perviæ prema Lagumd ija 1973: 26), a ta je promjena utoliko te a jer ovdje nije rijeè o “obiènom èovjeku” veæ duhovniku, predstavniku odreðene religije èiji je polo aj time zahtjevniji. To pomicanje te išta na kojem je izgradio èitav ivot, Nurudin objašnjava na sljedeæi naèin: “…jesam li bio unaprijed spreman da ne povjerujem, jer bi me saznanje izbacilo iz osvojenog mira i poremetilo stvorenu sliku o prilièno uravnote enom svijetu koji je moj. Ako i nisam mislio da je savršen, vjerovao sam da je snošljiv, kako bih mogao primiti da je nepravedan?” (Selimoviæ 1985: 97.) Razotkrivajuæi crkveni i politièki totalitarizam, ovaj roman predstavlja duboku kritiku rašèovjeèenog društva, ali i “problematiènost èovjekove egzistencije, antinomiènost morala i ambigvitet svakog ljudskog èina.” (Prohiæ 1972: 21). Bogiæeviæ ka e: “Selimoviæ je napisao roman u kojem fabula nije sebi cilj, ali koja ima svoju organsku funkciju: da iznese…cio jedan instrumentarij ideja koje imaju znaèaj jedinstvene vizije o svijetu, a ne samo pojedinaènih meditacija ili reﬂeksija.” (Bogiæeviæ prema Lagumd ija 1973: 47.) Upravo je taj instrumentarij ideja ona osnovna ontemska narativna ﬁgura, a prema Pelešu opæa tema djela ili “konkretna univerzalija”, bez koje se ne mo e rekonstruirati knji evni moguæi svijet romana jer ostaju nedohvatljivima sve one jedinice kojima se predstavljaju kategorije opstojanja. (Peleš 1999: 257.) Konstruiran na temeljima religiozne dogme, Selimoviæev derviš kreæe u pravi ivot u trenutku spoznavanja stvarnih ivotnih odnosa, odnosno “iskorakom u realni svijet, u prostor gdje se èinom i izborom stièe vlastiti lik” (Prohiæ 1972: 68.) Selimoviæev Derviš i smrt poèinje pobunom glavnog lika koje je potaknuto ubojstvom njegovog brata, nevinog èovjeka i to od strane ljudi za koje je Nurudin vjerovao kako im je ivot temeljen na vjeri i ljudskoj vrijednosti. “Prije hapšenja brata Haruna, Nurudin ivi u nepomuæe-

BEHAR 83-84

nosti vjere da se bo ji i ljudski red bitno na razlikuju, da je ljudski red samo projekcija bo je volje da u sistem kozmièke organizacije ukljuèi i ljudski svijet.” (Isto: 36). Dotadašnji ivot ispunjen smislom i teološkom opravdanošæu svakog postupka biva zamijenjen sumnjom, odnosno moralnom dilemom i konaèno spoznajom o vlastitoj nemoæi u pomaganju bratu, ali i samome sebi u svijetu koji ga okru uje. Sumnja u derviški red i njegov smisao dokazuju se sljedeæim Nurudinovim rijeèima: “Kako sad da ka em samrtniku: Hodi poslušno putevima gospoda tvoga. Kad me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje siæušno znanje ni slutnje nema.” (Selimoviæ 1985: 27.) Na putu u za njega novi ivot, Nurudin najprije susreæe sestru svog poznanika Hasana, kadijinu enu i taj susret ukazuje na naèin njegovog do ivljaja svijeta koji je sa stajališta derviške svijesti “izazov èulnosti, neposrednosti ivotnih ﬁgura i likova.” (Prohiæ 1972: 65). Dok joj prilazi, Nurudin razmišlja: “Iblisova kæi, mislio je u meni seljak, proklinjao derviš, zaèuðeni obojica. Mrak se uvlaèio u sobu, bijelio se samo njen veo i njena ruka. Sjedili smo gotovo na dva kraja sobe, izmeðu nas je nedovoljna razdaljina sobe i muèno oèekivanje.” (Selimoviæ 1985: 28). Antiteze koje kao sredstvo Selimoviæ èesto koristi oznaèavaju meðusobnu povezanost suprotnih sadr aja i odreðenu vrstu neujednaèene ravnote e kao rezultat takvog postupka. (Butler prema Egeriæ 1982: 89). Zato derviš svjestan svojih godina i onoga što one znaèe zakljuèuje: “Èetrdeset mi je godina, ru no doba: èovjek je još mlad da bi imao elja, a veæ star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i steèenom sigurnošæu u nemoæi što dolazi.” (Selimoviæ 1985: 20). Promatrajuæi kadijinu enu razmišlja: “U nevolji smo i ti i ja, zbog braæe. Ti svoga hoæeš da upropastiš, ja svoga da spasem.” (Isto:35), ili na drugom mjestu: “Bio sam joj zahvalan što se tako razgolitila preda mnom. Pokazala je doduše da me ne cijeni mnogo, jer se ne ustruèava, ali svejedno, va nije su stvari bile u pitanju.” (Isto: 34). Pojava te lijepe, ali hladne i proraèunate ene pokreæe u Nurudinu davno potisnuta sjeæanja na nekadašnju ljubav pa iako u dervišu ne budi elju niti strast (“Nije u meni probudila elju…Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom…”), donosi nemir potpomognut i do ivljajem Jurjevske noæi i njezinog ozraèja poganstva i izazovnog grijeha èime Nurudin dokazuje kako èovjek u njemu ne mo e zanemariti ivot i ljubav. Kadinica za Nurudina predstavlja metaforu neostvarene ljubavi; njezina je pojava naglašeno estetske prirode, ali ona je i ena koja ima vlastiti stav i mimo znanja muškaraca iz svoje obitelji pokušava razriješiti situaciju u svoju korist, suprotstavljajuæi se tako nametnutom obrascu tradicionalne uloge ene u patrijarhalnoj sredini. Razlièito podrijetlo i

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU sustav vrijednosti onemoguæavaju bilo kakav dogovor iz- brovkinje Marije, nego one nose imena prema svojim mumeðu nje i derviša. Opis njezinog izgleda i kretnji otkrivaju evima ili njihovim titulama. Kako je derviševa svijest odrenjegovu potisnutu udnju, ali i odreðuju ga kao obiènog ðena tradicijom, time je on nastoji depersonalizirati, stvaèovjeka koji joj nudi savez u vezi s problemom oko naslje- rajuæi je pratnjom muškim likovima uz izuzetak veæ spomeða, a kasnije i brak zbog vlastitog interesa. Nesretna ljubav nute Marije koja se meðu tim likovima izdvaja. ( Srebreniiz mladosti koju je kadinièina pojava dozvala iz sjeæanja, koviæ 2004: 150). Suprotstavljen tom islamskom svijetu je uzrok je svim kasnijim Nurudinovim ivotnim padovima jer lik Dubrovkinje Marije koja u Bosnu dolazi zbog trgovaèkih da nije otišao u vojsku, njegova djevojka se ne bi udala, poslova s mu em Lukom te svojom pojavom u velikoj mjeodnosno ne bi je udali i njegov bi ivot krenuo posve dru- ri odreðuje Hasana, kadinièinog brata i Nurudinovog prijagim tijekom. Nemoguæe je oteti se dojmu kako Nurudinov telja. Njihov neobièan odnos koji se ne mo e ostvariti kao odnos prema enama naglašeno nosi u sebi platonsku cr- ljubavni zbog toga što je ona ena drugog, ali i osoba dutu; èak i kada je rijeè o eni koja ga privlaèi i izvlaèi na po- boko svjesna osjeæaja grijeha, moguæe je promatrati i kao vršinu njegovu potiskivanu senzualnost, ona je osloboðena odnos izmeðu dva svijeta, Istoka i Zapada i “novih moguæintenzivne strasti i više prijateljski usmjerena. Prvo iskuše- nosti ivljenja i razumijevanja meðu ljudima.” (Isto: 83). nje, prva Nurudinova dilema, upravo je razgovor s kadini- Ona je i razlog zbog kojeg se Hasan vraæa kuæi iz Carigrada com, Hasanovom sestrom, koja od njega tra i pomoæ, kako gdje se poèinje baviti razlièitim poslovima na u as i nezabi nagovorio njezinog brata da se odrekne nasljedstva. Nu- dovoljstvo vlastite obitelji i ironièno, jedina osoba koja irudinov je brat zatoèen i kadijina bi mu ena mogla pomo- votnu filozofiju jedne lutalice, èovjeka vitalnog, dinamièæi posredovanjem kod supruga ako Nurudin ispuni njezin nog i punog jednostavnih, ali duboko istinitih uvjerenja u zahtjev, što u isto vrijeme znaèi nepoštenu zavjeru prema konaènici dovodi pod znak pitanja. èovjeku koji mu “nikad ni ru nu rijeè nije rekao.” Hasan je svakako uz derviša Nurudina druga glavna “Što æu reæi sebi poslije svega? iv brat æe me nepre- osoba ovog romana i lik koji definitivno zavrjeðuje samostano podsjeæati na moj ru ni èin, koji više neæu moæi po- stalnu studiju zbog svoje zanimljive prirode i okolnosti praviti. Ništa nemam osim uvjerenja da sam èastan, ako i koje su ga oblikovale. On je simbol neposrednog ivota i to izgubim, biæu ruševina.” (Selimoviæ 1985: 37), razmi- poleta, èulan, temperamentan, otvoren prema najrazlièišlja Nurudin, rtvujuæi tijim ljudima, èovjek tako brata radi vlastite Pitanje koje je knji evna kritika veæ postavila koji se u potpunosti savjesti. predaje ivotu i uzima jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa Iduæa i mnogo te a od njega sve što mu dilema pojava je bje- jednu ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje ovaj pru a. Po svojim gunca u tekiji o kojem doðe s njom u sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav osobinama, Hasan Nurudin ne zna ništa, predstavlja kritiku iali veæ i sama moguæ- odnos pojedinca i dogme uvijek sa sobom vota kakvim ivi nost da bude sudac iza- donosi velike prepreke i sukobe Ahmed Nurudin, on je ziva u njemu uzbuðenjegova krajnost. Tanje, dok bjegunac primjeæuje njegovu potrebu za razgovo- kve dvije suprotnosti nu no se privlaèe jer svaki predstavrom, osjeæajuæi da ga nešto muèi. Pomoæi mu za Ahmeda bi lja ono što njegov prijatelj nije i obrnuto. U isto vrijeme, znaèilo izdaju derviških uvjerenja, ali i spašavanje èovjeka, ovaj roman pokazuje dva tipa ponašanja dokazujuæi kako ustajanje protiv mira i sebe dosadašnjeg, a odati ga optere- svatko od nas nosi u sebi osobine i jednog i drugog èime æenost moguæim kajanjem ako je nevin, ali i rtvovanje sebe se ponovo vraæamo na Peleša i njegovo isticanje va nosti i brata, nastavljanje dobro poznatom stazom poslušnosti. odreðivanja narativne figure, u ovom sluèaju psihemske, Ahmedov neuspješan pokušaj rješavanja samog sebe po- radi oznaèavanja pojava u izvanknji evnom svijetu. moæu bjegunca, ali i skidanje odgovornosti okonèat æe tako U jednoj od kritika ovako je opisan Hasan: “U njemu je što o svemu obavještava Mula-Jusufa, svjestan kako njegov satkana ona moralna neozbiljnost, neobaveznost, pa i neodabir nije sluèajan i kako je upravo on izvršitelj njegove obuzdanost. On je slika ljudske vedrine, širine, prirodnosti potajne elje jer mladi derviš odmah obavještava stra are, i samostalnosti. Svoj je od poèetka do kraja, velika i sna na ali u meðuvremenu bjegunac uspijeva pobjeæi. Tu je i Ahme- individualnost, hrabro se uzdi e i izdvaja iz svega što je dova spoznaja o velikoj razlièitosti meðu njima: va ilo kao red i zakon, ali se on ne izdvaja od ljudi. Druš“Ja sam se lomio cijelu noæ, on je presudio odmah.” i tven je. Pametan i jak.” (Skakiæ 1976: 54). I njemu i NurudiJusufovo nakon poziva stra ara: nu zajednièka je razapetost izmeðu osobnih elja i grube “Mislio sam da ti tako eliš. Ne bi mi govorio da nisi stvarnosti u kojoj ive koja sputava svakog na svoj naèin. elio.” (Isto: 63-65.) Usprkos razlièitom uvjerenju i stavovima, uspijevaju prepoTreæa i najte a odluka vezana je uz prijatelja Hasana; znati dramu onog drugog; tako Hasan na Nurudinov kospasiti ga ili kao kadija saèuvati vlastiti ivot. Hasanovo mentar o ivotu kao èvrstoj zidanici koja se iznenada poruspašavanje izvodi Mula-Jusuf èime se moralno iskupljuje šila govori: “Ne treba èovjek da se pretvori u svoju suprotza izdaju Ahmedovog brata, ali u isto vrijeme, ta je dilema nost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Mo da nije lako dokaz Nurudinovog moralnog pada i konaèni test njego- ivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, voj ljudskosti. biæe još gore.” (Selimoviæ 1985: 94), dok si Nurudin, shvaZanimljivo je kako Selimoviæ u svojem romanu ne ime- æajuæi Hasanovu intenzivnu potrebu za ivotom, iako kod nuje enske likove njihovim osobnim imenima, osim Du- derviša potisnutu dugogodišnjim ivljenjem u hermetiè-

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU nom svijetu vjere postavlja pitanje: “Ta Hasanova misao, koja mi nije bila sasvim jasna, ta neminovnost vezivanja i napor oslobaðanja, ta neophodnost ljubavi prema svome i potreba razumijevanja tuðeg, je li to nevoljno mirenje s malim prostorom i uta ivanje èe nje za veæim? Ili je mijenjanje mjera da svoje ne postanu jedine? Ili alosno, ogranièeno bje anje, i još alosnije vraæanje?” (Isto:269.) Hasan je i jedini lik koji osviješteno govori o duhovnoj, povijesnoj i politièkoj slo enosti vlastite domovine. (Srebrenikoviæ 2004: 79). (“ ivimo na razmeðu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. Vi ste bezobzirni iz bijesa. Ko je onda zaostao?”) (Selimoviæ 1985: 264), a i bolje shvaæa mehanizam vlasti u koji Nurudin dugo ne uspijeva prodrijeti. (“Izgleda da sam te povrijedio, a nisam to htio. Mislio sam da znaš više o svijetu i ljudima, mnogo više. Trebalo je drukèije da razgovaram s tobom.- Kako si drukèije mogao da razgovaraš? - Ne znam. Kao sa djetetom.”) (Isto: 100). Njegova odluka o neprihvaæanju posla u carskoj slu bi i bavljenje trgovinom stokom, na veliko nezadovoljstvo najbli ih, svjesno je odbacivanje tradicionalnih normi koje se njeguju u njegovoj obitelji i pobuna, ali ne u znaèenju koju ona ima kod Nurudina veæ izra eno kroz ljubav prema slobodi misli, pustolovini, sklonosti ka umjetnosti i pomicanju granica. Vlastito iskustvo Hasan hrani kroz putovanja i upoznavanje novih sredina i ljudi, a susret s Marijom dovodi do emocionalnog potresa u njegovoj duši, odvodi ga u neuspješan brak i dovede do spoznaje o nedostacima vlastitog svijeta i potrebe spašavanja od sebe samog, ali i neporecive vezanosti za kako ka e “jedinu toèku na zemlji koja odreðuje smisao èitavom tom kretanju, bez koje ne bi volio niti drugi svijet, ne bi imao kuda otiæi i ne bi bio nigdje.” (Isto: 269.) Nurudinov pokušaj razumijevanja tog neobiènog, a opet tako jednostavnog i prirodnog èovjeka pokušaj je razumijevanja i vlastite podvojene derviške prirode, osjeæaja ljubomore i potisnute tjelesnosti; dolazak Dubrovkinje i njezino djelovanje na Hasana ni njega samog ne ostavlja ravnodušnim jer primjeæuje njezina puna djevojaèka usta, mazni glas i kadifenu haljinu (Isto:120), pitajuæi se: “Zar se zato izdvojio da se ovako nepovratno zaplete u strast što se ne troši i ne mo e da nestane? Misli na nju, mjesecima razdvojen, susreæe je kad se vrati, uljepšanu eljama s dalekih puteva, upija ednim oèima da je zapamti i ponese na nova putovanja. Gdje æe se zatvoriti taj krug u kome se strast hrani, a ne troši?” (Isto: 120.) Nurudinova krizna promišljanja redovito su popraæena Hasanovim primjedbama pri èemu mu se prijatelj pojavljuje kao glas savjesti, a dru enje s njime dervišu rasvjetljava novosteèeno iskustvo pokazujuæi mu kako niti svijet vrijednosti nije skladno ureðen i u kojemu se zahtjevi moralnosti suprotstavljaju zahtjevima humanosti i nema naèina da se oni izmire na nekoj višoj razini. (Miloševiæ prema Egeriæ 1982: 75). Suprotstavljajuæi se njegovom stavu prema kojemu su vjera i pravda va nije od èovjeka rijeèima: “Lako je izmisliti opšte propise, gledajuæi iznad glava ljudi, u nebo i vjeènost. A pokušaj da ih primijeniš na ive ljude, koje po-

BEHAR 83-84

znaješ i mo da voliš, a da ih ne povrijediš. Teško æeš uspjeti.” (Selimoviæ 1985: 108), u svojoj kritici derviškog naèina razmišljanja ide i dalje, izjavljujuæi u jednom trenutku kako ali za Nurudinom ranijim što ovoga pogaða, ali mu i osvješæuje u što se pretvorio postajuæi dijelom vlasti. Kozmopolitskih osobina, kasaba mu je tijesna, ali je svjestan nu nosti postojanja èvrstog uporišta u koje se èovjek uvijek mo e vraæati, voli svoju slobodu, ne trpi sputanost, neobavezan je, ali èvrstih stavova i ispravnih moralnih naèela, nesretno zaljubljen, senzibilan koliko je potrebno i ono najva nije i Nurudinu najprivlaènije, ne boji se ivota. Utoliko je neugodnija situacija u kojoj derviš da bi saèuvao vlastitu glavu izdaje takvog prijatelja, dokazujuæi time svoju samo ivost i egoizam, što je dokazao i prije odbijajuæi Hasanov prijedlog da mu izvuku brata iz tamnice, na što mu ovaj odgovara: “Ostavi svijet na miru, ako boga znaš, biæe sreæniji bez te vaše brige. Uèini nešto za èovjeka kome znaš ime i prezime, koji ti je sluèajno i brat, da ne propadne ni kriv ni du an u ime te pravde koju braniš…”i dalje, nakon odbijanja: “Imaš li neku drugu rijeè, ljudskiju?” (Selimoviæ 1985: 114.) Ovakvu sliku idealnog lika koji bi eventualno simbolizirao oazu u pustinji ljudskih nedoumica i kriza ovog romana narušavaju i odreðeni nedostaci, koji su razumljivi i karakteristièni za svakog èovjeka; lak je i površan, pošten, ali lakomislen, sklon impulzivnom rušenju mostova za sobom, èovjek u vjeènom tra enju, ali koji ne pronalazi, odnosno prava prièa o njemu je “prièa o jednom neprilagoðenom provincijalcu koji se nije uspio dokazati u vlastitoj sredini, a nesretna zaljubljenost u udanu enu koja ga trajno iscrpljuje vjerno objašnjava njegov otpor prema svakom obliku vezanosti.” (Miloševiæ prema Egeriæ 1982: 82.) Kad je rijeè o dervišu Nurudinu, nesumnjivo je kako postoje razlièite motivacije za mnoge njegove postupke; podrijetlo, osobni kompleksi, neostvarena ljubav, sumnja u temeljne ivotne vrijednosti i nepravda uèinjena njegovom nevinom bratu kao i njemu samom, ali ga sve to ne opravdava u zanemarivanju vlastite savjesti te moralnih i religioznih naèela. Suoèen s opasnošæu za vlastiti ivot, to je èovjek koji izdaje jedinog prijatelja Hasana što baca svjetlo na veliki mehanizam vlasti predstavljen u ovom romanu, ali još više pojedinca u njemu koji u takvim rubnim situacijama pokazuje svoje pravo lice, neovisno o polo aju, rijeèima i ivotnom uvjerenju koje se provodi najèešæe samo u teoriji. Zakoni odreðenih povijesnih zbivanja odra avaju se na likove romana. Ahmed Nurudin saznaje da su predstavnici vlasti ubili njegovog brata; da se ne otkrije prava istina i saèuva uvjerenje o pravednosti i nepogrešivosti vlasti, dervišev je brat smaknut. Potresen nepravdom, Nurudin odlazi predstavnicima vlasti, naivno uvjeren kako mo e s njima ljudski i otvoreno razgovarati. Njegova zabluda otkriva se odmah u razgovoru s muselimom, kadijom i muftijom i sva nastojanja za pomilovanjem brata ostaju uzaludna, odnosno prilikom jednog od tih susreta, “u trenutku uspostavljanja dijaloga izmeðu muselima i Nurudina pokazuje se do koje mjere je naèelo ljudskosti neuèinkovito i nemoæno, toènije do koje je mjere ono nepripremljeno za takvo suoèavanje jer stvarnog dija-

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU loga niti nema.” (Petroviæ prema Egeriæ 1982: 44). Odlazak muselimu susret je s vlašæu, nadmoæi kao takvom: “Pod tim pogledom bez sjaja, što me jedva vidio, prestao sam da oèekujem dobru rijeè ili milost, i samo elio da odem, a sve neka se svrši kako Alah hoæe.” (Selimoviæ 1985: 82.) Ili razgovor s kadijom: “Kad sam rekao zašto sam došao, odgovorio je kur-anskom reèenicom: Koji vjeruju u Boga i sudnji dan, ne dr e prijateljstvo s neprijateljima Alaha i poslanika njegova, makar to bili oèevi njihovi, ili braæa njihova, ili roðaci njihovi.” I na kraju razgovora: “- Slab je koji tra i, a slabo je i ono što se od njega tra i. Sve je moglo da znaèi to što je kazao, ili ništa. Prekid razgovora, skrivenu ljutinu, ruganje. Uzalud, jaèi je od mene. Lièi na mrtvaca, ali nije mrtvac: naèelo bjesni u njemu.” (Isto 1985: 125,127.) Cijeli taj razgovor potpomognut kuranskim citatima dokaz je koliko je naèelo vlasti u neskladu s moralnim naèelom i koliko se ono sudbinski odra ava na pojedinca èije razmišljanje te i moralnosti kao temelju ispravnog ponašanja. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 47). Nurudinov odlazak muftiji, potaknut ostacima oèajnièke nade kako mora postojati neki naèin pomoæi nedu nim ljudima kao što je njegov brat, konaèni je poraz jer dok se kod kadije suoèio s ideologijom, ovdje do ivljava potpunu ravnodušnost i nezainteresiranost bešæutnog èovjeka: “Sve je na njemu govorilo: iznenadi me, probudi me, zagrij me, i ja sam ga iznenaðivao, budio, zagrijavao, vodeæi oèajnièku bitku da odr im na ivotu samrtnika, stalno na granici strave da neæu uspjeti, a sva mi je nada u njemu.” (Isto 1985: 147.) Ova tri Nurudinova susreta s predstavnicima vlasti u kasabi, u potpunosti oslikavaju lice mehanizma vlasti, ali i prema rijeèima Nastasijeviæa još više u samom romanu snagu zatvorenosti autoritarnih struktura, odnosno duh koji ispunjava tu zatvorenost pri èemu je taj mehanizam samo ponavljanje veæ dobro poznatih stvari, samo s novim licima. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 51). “Drama koju na diskretan naèin evocira u svom delu Meša Selimoviæ jeste drama ljudskih odnosa koja ima svoju osnovu u raznovrsnim, najèešæe protivnim interesima što upravljaju ljudima i njihovim postupcima i u razlièitim naèinima na koje tumaèe vlastite interese. Ali, istovremeno, to je i drama ogranièenog saznanja, napornog puta èoveka u osvajanju istine o sebi.” (Isto: 51.) Tema je Selimoviæevog romana odnos pojedinca i društva. Kao šejh tekije mevlevijskog reda, Nurudin ivot shvaæa kao borbu za vjeru, on je èovjek koji èvrsto vjeruje u odreðeni sustav. Pitanje koje je knji evna kritika veæ postavila jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa jednu ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje doðe s njom u sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav odnos pojedinca i dogme uvijek sa sobom donosi velike prepreke i sukobe. S u poèetku privilegiranog mjesta i izdvojenog polo aja i tekijom koja je donosila sigurnost i unutrašnji mir, (“…tekija i njena slava i njena svjetlost, to sam bio ja, njen temelj i njen krov. Bez mene ona bi bila kuæa sa pet odaja, ista kao i ostale, sa mnom je postala bedem vjere.”) (Selimoviæ 1985: 21), derviš je grubo uznemiren dogaðajem osobnog podrijetla, zatoèenjem brata Haruna. “Sve je poèelo

da se zapliæe prije dva mjeseca i tri dana, raèunaæu vrijeme, izgleda, od te ðurðevske noæi, jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se tièe. Brat je veæ deset dana le ao zatvoren u tvrðavi.” (Isto:24). Dok moli pomilovanje za njega, on je još uvijek uvjeren kako ivi u svijetu moralnog reda i istine nadajuæi se dogovoru, ali ubrzo postaje svjestan zablude i ta vanjska zbivanja pokreæu njegovo poniranje u vlastitu unutrašnjost u kojoj nailazi na mnoge njemu dotad nepoznate stvari. “Kada se prvi put okrenuo sebi i svojim unutrašnjim prostorima, doveden je tada u muènu i tešku situaciju, da se sukobi sa svojim sopstvenim biæem, èudesnim i tajanstvenim titrajima srca i duše, uma i misli.” (Skakiæ 1976: 51). U svojem traganju za pravdom, derviš u sebi pronalazi mr nju zaboravljajuæi opæa naèela i odluèuje se za osvetu. Ahmed Nurudin uvuèen je u igru progonjenog i onoga koji goni, poput bjegunca Ishaka, zamišljene projekcije svojeg drugog ja: “Ishak, èesta moja misao, najlakše sjeæanje, nesigurna elja mene nesaznanog i neostvarenog, daleko svjetlo moje tame, ljudsko uzdanje, tra eni kljuè tajne, nesluæena moguænost izvan poznatih, priznavanje nemoguæeg, san koji se ne mo e ni ostvariti ni odbaciti. Ishak, divljenje ludoj smjelosti koju smo zaboravili jer nam je postala nepotrebna.” (Selimoviæ 1985: 189). Prijateljevu slobodu derviš plaæa vlastitom glavom. U noæi pred pogubljenje, radost i obnovu uspomena donosi mu mladiæ iz Devetaka, sin njegove nekadašnje ljubavi koja mu ga i šalje. “Šta hoæe? Je li se odvojio od sela, kao i ja nekad? Tra i li šire puteve u ivotu nego što su devetaèki? Ili se sudbina šali, da me njime podsjeti na sve, pred veliki put? Ili je znak, ohrabrenje, koje mi Bog šalje?…Zašto se baš sad javlja ovaj seljaèki momak, koji mi je bli i nego što misli? Je li došao da mene zamijeni na ovom svijetu?” (Isto: 344), pita se Nurudin. I ponovo zapoèinje ista prièa. Završetak èitanja ovog romana ne donosi i završetak razmišljanja o njemu veæ naprotiv ostaje dubok i intenzivan dojam nedovršenosti meðu ljudima, situacija u kojoj se mo e prepoznati svaki pojedinac bez obzira na vrijeme u kojem ivi kao što Selimoviæev junak ostaje nedovršen, kako u odnosu prema drugima, tako i prema samome sebi.

LITERATURA Kritièari o Meši Selimoviæu, 1973: pr. Razija Lagumd ija. Sarajevo: Izdavaèko preduzeæe “Svjetlost”. Ljudevit Bauer, 1970: Jiri Šotola: Bratstvo Isusovo. Knji evna smotra, Èasopis za svjetsku knji evnost, Godište II, Broj 3., str. 91.-92. Meša Selimoviæ, 1985: Derviš i smrt. Sarajevo: SOUR Svjetlost, OOUR Izdavaèka djelatnost. Kasim Prohiæ, 1972: Èiniti i biti. Sarajevo: Svjetlost. Gajo Peleš, 1999: Tumaèenje romana. Zagreb: Artresor. Miroslav Egeriæ, 1982: Derviš i smrt Meše Selimoviæa. Beograd: Zavod za ud benike i nastavna sredstva. Ajka Tiro Srebrenikoviæ, 2004: Znakovi osobnosti u Dervišu i smrti. Zagreb: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”. Mirko Skakiæ, 1976: Knji evno delo Meše Selimoviæa. Beograd: Petar Koèiæ

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU

Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina Meše Selimoviæa Piše: Ivan Majiæ

Knji evno-kritièka recepcija Selimoviæevih djela uglavnom je veæ od samih objavljivanja njegovih naslova formirala stav koji je kasnije dakako utjecao i na èitateljsku recepciju, a koji je glasio kako rano djelo Meše Selimoviæa, njegove pripovijetke (meðu kojima se na poèetku nalazilo i djelo Magla i mjeseèina) i roman Tišine zaostaju kvalitetom za kasnijim romanima Derviš i smrt i Tvrðava. Osim što zaostaju kvalitetom, ta djela plaæaju danak tadašnjoj situaciji koja se ocrtavala u socrealistiènim “zvaniènim i represivnim vulgarno-marksistièkim i shematskiim shvatanjima o potrebi i funkciji umetnosti1”, dakle, prevladavajuæoj socrealistièkoj knji evnosti koja je u tom kratkom razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata bila svojevrsna estetsko-politièka dominanta. I sam autor konaèno, osvræuæi se u Sjeæanjima na svoje poèetke govori o te ini pisanja, obeshrabrenosti koja se pojavljivala kada se od izdavaèa èekalo mišljenje za objavljivanje djela. Stoga razdoblje od deset godina izmeðu 1951. i 1961. Selimoviæ naziva “periodom æutanja prije obraèuna sa samim sobom”2. U trenutku kada izlazi Magla i mjeseèina, 1962. godine u zbirci pripovijedaka Tuða zemlja, u izdanju sarajevskog Veselina Masleše, Selimoviæ iza sebe ima nekoliko objavljenih pripovijedaka i roman Tišine koji prolazi uglavnom nezapa eno i za kojega u Knji evnim novostima izlazi kratka recenzija u kojoj se pisca karakterizira kao “pismena, ali bez ikakva talenta”3. Recepcija Magle i mjeseèine time je usmjerena uglavnom negativnim smjerom, a tome vjerojatno i pridonosi ratna tematika djela koja je veæ tada, deset godina od Krle ina Ljubljanskog govora i èetrnaest godina nakon Titova raskida sa Staljinom, sugerirala napušteni socrealistièki poetièki kôd. I stoga, potpuno novi, psihologistièki naèin pisanja prisutan u Magli i mjeseèini, onaj naèin koji æe u punom obliku proslaviti i aﬁrmirati Mešu Selimoviæa u Dervišu i smrti, u tadašnjoj kritici biva neprimijeæen. Iznimka je Zoran Glušèeviæ koji Maglu i mjeseèinu smatra “pravim knji evno-umetnièkim otkriæem naše posleratne proze”4 i koji snagu ovoga djela vidi “u nedoreèenosti, u intimnoj drami unutarnjih monologa, u pritajenosti i subjektivnom ispredanju i nizanju 1 Palavestra, Predrag, Kritièko znaèenje alegorijske forme, Savremenik, 29 (1983), 42, 4, Beograd, 1983., str. 275. 2 Selimoviæ, Meša, Sjeæanja, Book-Marso, Beograd, 2006., str. 140. 3 Ibid. 4 Glušèeviæ, Zoran, Meša Selimoviæ: “Magla i mjeseèina”, u: Lagumd ija, Razija, Djelo Meše Selimoviæa u knji evnoj kritici, NIŠRO Osloboðenje, Sarajevo, 1986., str. 291.

BEHAR 83-84

tokova seæanja i tokova svesti: u unutarnjoj, ne spoljnoj drami”5. Ono što je od tiskanja Magle i mjeseèine predstavljalo stalni izazov kritièko-teorijskoj praksi nedvojbeno je bilo povezano s tumaèenjima koja su nastajala u vezi s ovim djelom. Prije svega mislim na nemoguænost jednoznaèna anrovskog definiranja ove “dulje pripovijesti” ili “kraæeg romana”. Djelo je izašlo s pripovijetkama te se na poèetku i do ivljavalo kao pripovijetka, meðutim, upravo je to razlog da se recepcija odvijala na negativan naèin jer se time Magla i mjeseèina gotovo automatski stavljala u “isti koš” s ostalim pripovijetkama nastalima u socrealistièkom poetièkom kôdu. Tek nakon objavljivanja Derviša i smrti i Tvrðave, naroèito “nakon studije Kasima Prohiæa iz 1972. godine Èiniti i biti, u kojoj on o Magli i mjeseèini govori kao o romanu i drugi autori tekstova o Meši Selimoviæu Maglu i mjeseèinu otvorenije prihvataju kao roman, da bi i sam Meša Selimoviæ u Sjeæanjima i nekim intervjuima anrovski definisao to djelo kao kratki roman”6. Iz perspektive se uspješnih romana koji su izašli kasnije, na Maglu i mjeseèinu gledalo na drugaèiji naèin, pronalazeæi u tom djelu zametak onoga što æe biti na najbolji naèin razvijeno u kasnijim romanima. S tim u vezi je i uèestala praksa naglašavanja odreðenih osobitosti ovog djela u odnosu na knji evnorodovske kategorije. Tako veæ Glušèeviæ u navedenoj kritici karakterizira Maglu i mjeseèinu kao “intimnu dramu”, ali dramu koja se prikazuje i “kao što naslov ka e kao da je satkana od magle i meseèine, fluidna i prozraèna, data u prigušenim tonovima, u sfumato senèenjima i prelazima”, da bi na kraju usporedio to djelo s “muzièkom vizijom”, odnosno “muzièkom strukturom”7. I Radovan Vuèkoviæ povezuje strukturu Magle i mjeseèine s klasiènom dramskom strukturom8, dok Risto Trifkoviæ karakterizira Maglu i mjeseèinu, naizgled paradoksalno, djelom monološke forme9. Uzevši sve te atribute u obzir, ispada da je ovo djelo krat5

Ibid., str. 292. Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik radova “Knji evno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 108. 7 Glušèeviæ, op.cit., str. 291.-293. 8 “Èini se da je Meša Selimoviæ (...) romansijer od formata. Jedini on, od znaèajnijih pisaca poreklom iz Bosne i Hercegovine, stvara klasièni roman sa zapletom i razvija ga kao dramaturški sklop koji izrasta organski iz jednog èvora i raspliæe se u poenti u duhu aristotelovskih principa drame.” Vuèkoviæ, Radovan, Meša Selimoviæ: “Seæanja i eseji” u: Djelo Meše Selimoviæa u knji evnoj kritici, str. 41. 9 Trifkoviæ, Risto, u: Djelo Meše Selimoviæa u knji evnoj kritici, str. 275. 6

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU ki roman, dulja pripovijest lirskih opisivanja, kontemplativnih monoloških stanja pojedinih likova koji meðusobno ostvaruju dramsku napetost aktivne i na kraju otvorene prièe. I svaki se pokušaj jasne podjele ovog djela na ovaj ili onaj skup karakteristika nadaje uzaludnim jer Magla i mjeseèina uvijek sadr ava više, i kad je prièa, ona je poema, i kad je poema, ona je drama. U pokušaju da se postigne ako ne toèna interpretacija ovog djela, onda barem što iscrpnija analiza moguæih smjerova analize, fabularna se (re)konstrukcija nadaje neizbje nim polazištem. Roman zapoèinje situacijom dolaska vojnika u Jovanovu kuæu. Rat je, te Jovan i njegova ena primaju vojnike, ugošæuju ih u svojoj kuæi na selu. Promjenom fokalizacije, i to trostrukom (pripovijedanje na poèetku zapoèinje nultom fokalizacijom sveznajuæeg pripovjedaèa, da bi odmah u drugoj reèenici fokalizator bio Jovan, a kasnije njegova ena) prikazuje se s jedne strane unutarnji svijet pojedinih likova, a s druge se stjeèe dojam dramske napetosti prije svega Jovana i njegove ene. Naime, u grupi vojnika, posebno mjesto zauzima mladiæ koji, kako Jovan primjeæuje, uzrokuje drukèije ponašanje njegove ene. Mladiæ aktivira enino prisjeæanje na raniji “moguæi” ivot što pojaèava napetost u odnosu Jovana i ene. Vojnici odlaze u rat, meðutim, u jednoj od borbi, upravo mladiæ biva ranjen i ena je primorana njegovati mladiæa. Mladiæ se zaljubljuje u Jovanovu enu, dok ona postupno postaje svjesna da se ona zapravo zbli avanjem s mladiæem, zbli ava s imaginarnim Sreækom iz prošlosti, imaginarnim jer pripovjedaè do kraja nije jasan je li taj lik postojao ili je plod njene mašte. Odlaskom u grad po lijeènièke potrepštine, ona se suoèava sa svojom prošlošæu. Za to vrijeme fokalizacija se premješta i Jovan je onaj koji postaje fokalizator, on je naime, skoro patološki zaokupljen obraðivanjem zemlje, njenim plodovima, poljem, što nipošto nije neva no jer mu ena ne mo e roditi, tako da se potreba za nasljedstvom sublimira izrazitim radom u polju. Iznenada, pronese se glas da Nijemci idu u ofenzivu, a ena je još u gradu. Pokušavajuæi se vratiti na vrijeme, ona kasni, svi pogibaju i sve izgori. ena dolazi na zgarište i jedini koji pre ivi ostaje mu ev brat koji joj je veæ ranije predlo io ideju da usvoji dijete i koji sada, kada ena ostaje sama najavljuje da æe ju potra iti zbog djeteta. Roman završava ponovnom promjenom fokalizacije, nultom fokalizacijom sveznajuæeg pripovjedaèa “Ustala je i pošla polako u mrak, u noæ, u samoæu, a eljela je da ostane i da se isplaèe, pred ovim èovjekom što æe noæas poginuti.”10 Iz ovoga kratkoga prikaza, vidljivo je da su likovi nositelji akcije, meðutim, likovi su ti koji takoðer predstavljaju odreðena semantièka, pa èak i ideološka sidrišta, svaki od njih prikazan je u vlastitom psihološkom sustavu reagiranja te kao takvi omoguæuju dramsku napetost i dinamiènost radnje. Za Marka Nediæa upravo je to aspekt zbog kojega se o Magli i mjeseèini mo e govoriti kao o romanu: “Svi likovi u Magli i mjeseèini poseduju vlastito unutrašnje jedinstvo, psihološko, etièko, emotivno. Zajedno posmatrani, oni formiraju mozaik uslovljenih ljudskih sudbina kakav se uspešno ostvaruje pre u romanesknoj knji evnoj 10

Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, Book- Marso, Beograd, 2006., str. 116.

formi nego u pripovedaèkoj.”11 Status lika u Magli i mjeseèini se realizira upravo na naèin koji sugerira Philippe Hamon kada naglašava da “lik nije a priori odreðena i stabilna datost koja bi se trebala naprosto prepoznati, nego konstrukcija koja se postupno ostvaruje kroz vrijeme èitanja, kroz jednu ﬁktivnu avanturu.”12. Likove u ovom romanu mo emo posmatrati i strukturalistièki kao aktante sa svojim funkcijama obilje ja. Svaki lik ima odreðeno usmjerenje koje nastoji ostvariti, rana Barthesova metafora vektora obilje ja u potpunosti pogaða likove ovoga romana jer su svi na neki naèin meðusobno usmjereni na nekoga drugoga. Dr eæi se Greimasove aktantske sheme koja se sastoji od odnosa udnje subjekt-objekt, pri èemu je subjekt odreðen pomoænikom i protivnikom (odnos moæi), a objekt pošiljateljem i primateljem (odnos spoznaje), u pokušaju analiziranja romana Magla i mjeseèina subjekt je ena koja je obilje ena odnosom udnje, dakle, usmjerena je prema mladiæu koji je objekt, dok je pošiljatelj “rat”, a primatelj “smrt”, buduæi da je time povezan odnos prošiljatelja i primatelja kojega karakterizira odnos spoznaje. S druge pak strane, pomoænik i protivnik eni kao subjektu su mu ev brat kao pomoænik, koji baš kao pravi pomoænik na osi koju karakterizira oduzimanje i davanje moæi subjektu, nudi sebe kao zamjenu za subjekta, dok je protivnik u udnji prema objektu (mladiæu) vrlo jednoznaèno mu Jovan. Ako pak, strukturalistièku aktantsku shemu primijenimo iz perspektive mladiæa kao subjekta, tada nam udnja koja uvjetuje odnos prema objektu sugerira enu (Ljubu) kao objekta, pošiljatelj je sada rat jer je rat taj koji omoguæuje ranjavanje, a time i pristup objektu. Primatelj je simbolièno, Sreæko, tj. na osi spoznaje enin vektor nije usmjeren prema mladiæu kao subjektu, veæ prema Sreæku, imaginarnom liku iz prošlosti. Pomoænik subjektu bio bi brat Jovanov koji ga je poslao na bojište, time ga doveo u poziciju za ranjavanje i pristup objektu, a protivnik je, i u ovom sluèaju, Jovan, mu , koji oduzima moæ subjektu u njegovoj udnji prema objektu ( eni). I konaèno, promotrimo li aktantsku strukturu iz perspektive Jovana, dobivamo zanimljivu poziciju Jovana kao subjekta koji, prijenavedenom sublimacijom ne udi prema svom logiènom objektu eni, veæ je supstituira “zemljom”. Na osi spoznaje, pošiljatelj objekta je ena koja èinjenicom nemoguænosti trudnoæe, ukida subjektu toliko va an aspekt nasljeðivanja, primatelj je rat, kao pale , kao posvemašnje uništenje i ishod objekta zemlje. Pomoænik Jovanov je brat s kojim Jovan razgovara o sudbini zemlje, dok su protivnici ratnici partizani koji dolazeæi na poèetku romana na prostor zemlje oduzimaju moæ potrebnu subjektu u odnosu prema svom objektu, zemlji i ostavljanju zemlje nekome, odnosno nasljeðivanju. Ova strukturalistièka shema, dakako, kao i sve strukturalistièke sheme, mo e izgledati kruto, ali u interpretativnom nastojanju, i aktantski modeli pokazuju na koliko razlièitih naèina se mo e pristupiti funkciji likova (u ovom sluèaju aktanata) u romanu i njihovoj ulozi unutar kreiranja cjelovitosti teksta. 11 Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik radova “Knji evno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 109. 12 Hamon, Philippe, Za semiološki status lika, u: Milanja, Cvjetko(ur.), Autor, pripovjedaè, lik, Svjetla grada, Osijek, 1999., str. 439

BEHAR 83-84

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU S tim u vezi, zanimljiva je Peleševa (takoðer strukturalistièka) klasifikacija narativnih figura. Peleš, eleæi apstrahirati pojmove kojima se koristi, dakle, uèiniti ih pogodnima za široki spektar analiza i pojedinaènih primjera, a konkretno tumaèeæi formu sadr aja romana, odnosno njegovu semantièku sub-strukturu, tumaèi “pojedinaènost pripovjednog teksta kroz tri vrste narativnih figura: narativne figure osobnosti, narativne figure skupnosti i narativne figure opstojanja.”13 Iz toga gradi “tri vrste znaèenjskih sastavnica (svojstava): psihem, sociem i ontem, pa istim slijedom tri vrste narativnih figura: psihemsku, sociemsku i ontemsku.”14 U karakterizaciji lika, tim se pristupom mo e likove svrstati prema stupnju apstrakcije, od onih koji nose samo razlikovna obilje ja (primjerice, samo vlastita imena), prema onima èija svojstva èine “semantièki snop” te nam sugeriraju više u odnosu lika i cjelokupne organizacije prièe. Tako neki lik u psihemskoj narativnoj figuri mo e sadr avati odreðeni broj svojstava svojstvenih samo njemu, ali on u sociemskoj narativnoj figuri mo e biti povezan s nekim drugim likovima s kojima dijeli neka zajednièka obilje ja, da bi, konaèno u ontemskoj narativnoj figuri taj lik postao nositelj odreðenih ideja koje su ne samo presudne za prièu, veæ je u tom smislu i nadilaze sugerirajuæi svjetonazorni, filozofski ili moralno-etièki sustav mišljenja. Pokušaj da se likovi romana Magla i mjeseèina, odnosno razlièite narativne figure iz perspektive Peleševe strukturalistièke podjele, sagledaju u tom kontekstu dovodi do povezivanja psihemske narativne figure i ontemske. Psihemske kao one koju svi likovi imaju samim time da ih se mo e razlikovati i zanimljivo, preskaèuæi sociemsku (osim u sluèaju mladiæa koji je odreðen pripadnošæu grupi ratnika), likovi se u ovom romanu ostvaruju na ontemskoj razini. Mladiæ, koji s jedne strane pripada grupi partizana, ali s druge je strane, sna no individualno obilje en mladošæu i neiskustvom, na ontemskoj razini bi bio nositelj slobode, eventualne svijetle poratne buduænosti, mladosti na kojoj svijet ostaje, on vjeruje u ljubav i zanimljivo, glas njegov je opojan, ima talent govora, upravo na ontemskoj razini predstavlja vitalistièki element u romanu. Zatim, Jovan, njegova suprotnost, predstavnik starije generacije, generacije koja se boji izgubiti zemlju novim poretkom nacionalizirane imovine, na ontemskoj razini predstavnik starih vrijednosti rada, odricanja, šutnje, baština i naslijeðe su vrijednosti koje zastupa, dok je ljubav ostala još samo prema zemlji koju obraðuje i kuæi koju je sagradio. Jovanov brat funkcionira kao supstituent i mladiæa i mu a, kao konformist kojemu ostaje zemlja, ali koji mora osmisliti buduænost, na ontemskoj razini funkcionira kao prijelazno rješenje ivota, tranzicija, maglovito i nejasno stanje onoga “sada”. Ako je mladiæ predstavnik mladosti i buduænosti, a Jovan predstavnik starije generacije, anakrone, izgubljene sa svojim idealima u vremenu koje donosi nove vrijednosti, Jovanov brat je sadašnjost, riskantna i neizvjesna sa svim stranputicama. Meðutim, na kraju ostaje jedino ena, jer zadnjom reèenicom sveznajuæi pripovjedaè najavljuje da æe i Jovanov 13

Peleš, Gajo, Tumaèenje romana, Artresor naklada, Zagreb, 1999., str. 222. 14 Op. cit., str. 228.

BEHAR 83-84

brat umrijeti. Ostaje ena koja je po mnogoèemu najkompleksniji lik, ona, “koja je æudljiva, vjeèiti april, vesela pa tmurna, prièljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne odreðuje dan veæ trenutak, sluèajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da æe biti”15, na ontemskoj razini nema jasnog odreðenja jer je konstitutivno odreðena onim Drugim, onim što nije, prošlošæu, stanjem prije, nekad moguæim, danas neostvarenim i neostvarivim. Njena neplodnost, konfrontirana s permanentnim zahtjevom plodnosti kod Jovana i u romanu uopæe, postaje mjestom sukoba na ontemskoj razini prošlosti i buduænosti. Zemlja je izgorena, a ena ostaje, ena kojoj se nudi zamjenski, drugi ivot s posvojenim djetetom, Derridaov suplement kao dometak koji se pokazuje kao vraæanje razlike, obnovljena udnja. Iz toga slijedi da se strukturalistièke analize ne mogu primijeniti dosljedno jer se kako u Greimasovoj aktantskoj shemi, tako i u Pelešovoj analizi narativnih ﬁgura, odnosi meðu likovima i unutar njih samih pokazuju kompleksnijima i kontradiktornijima. Drugim rijeèima, vektor udnje koji usmjerava subjekta prema objektu, uvijek je osuðen na promašaj jer je taj vektor oznaèen najmanje dvjema strelicama, strelicom prema objektu, ali i povratno, strelicom prema samome sebi. Svaki lik je konstitutivno obilje en onime što mu nedostaje, mladiæ→ljubav, Jovan→naslijeðe, Jovanov brat→ ena, obitelj, ena→imaginarna prošlost, Sreæko, “ ivot kakav je mogao biti”. Na kraju se likovi ne uspijevaju realizirati ne zbog socrealistièkog Deus ex machina rješenja rata, veæ zbog toga što se, prema Lacanu, “topologija udnje prepoznaje upravo u nemoguæem”16. Zato se i pribjegava sjeæanju u ovom romanu, “koncept sjeæanja” koji uprisutnuje udnju, “u psihoanalitièkoj literaturi je uvijek dio paradigme izgubljenog objekta”17 i zbog toga se sjeæanje promatra kao “svjesna reprezentacija prošlosti uvijek osumnjièena na (veæi ili manji stupanj) iluzije”18. Upravo zbog te iluzornosti sjeæanja, Sreæko, lik iz prošlosti nije jasno odreðen, njegovo postojanje samo je u funkciji obnavljanja melankolije prema prošlosti koja je kao patološki nagon usaðena u enu u ovom romanu, a time i njena neplodnost dobiva posve drugo znaèenje. Psihoanalitièko viðenje ovog romana samo je natuknuto, simboliènost likova time je dovedena do krajnjih interpretativnih moguænosti, meðutim, odnosi meðu likovima pokazuju toliki stupanj kompleksnosti da gotovo svaka metodološka interpretacija mo e pronaæi svoju primjenu. Ostavljajuæi roman otvorenim, ostavljajuæi na kraju enu kao jedinu preostalu, Selimoviæev pripovjedaè sugerira i jedno feministièko tumaèenje ovoga romana, ali baš kao što Selimoviæev pripovjedaè time završava roman, moguænošæu feministièkog tumaèenja i ja završavam ovaj rad, ostavljajuæi ga otvorenim, meðutim, otvorenim upravo onoliko koliko æe me vuæi prema daljnjim istra ivanjima. 15

Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, str. 97. Matijaševiæ, eljkam Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan, AGM, Zagreb, 2006., str. 174. 17 International Dictionary of Psychoanalysis (ed. Alain de Mijolla), Thomson, Gale, 2005., str. 1041. 18 Op. cit., str. 1040. 16

BIBLIOGRAFIJA

Bibliograﬁja Èasopisa za kulturu i društvena pitanja BEHAR GODINA VIII – XIV, 1999 – 2006, BROJEVI OD 40/41 DO 76/77 Priredio: Zija Sulejmanpašiæ

NASLOVNICE

DRUŠTVO, POVJEST, BOSNA

BERBER, Mersad: Zagrebaèka d amija. IX-X /2000., br. 50 BALIÆ, dr. Smail, akademik. Fotos. V-VIII/2004., br. 66-67 DIZDAREVIÆ, Abaz: Pamæenje i sjeæanje. IX-X/2004., br. 68 ÐUZEL, Izet: Pejza . XI-XII/2001., br. 57 ÐUZEL, Izet: Tjeskobna prolaznost. IX-XII/2005., br. 74-75 EMRIÆ, Sead: Kudret sahat. I-IV/2004. Br. 64-65. HASANEFENDIÆ, Sead: Elementi Bosne. V-VIII/2002.(2003.)., br. 60-61 IBRAHIM Kajan, fotos. III/2002., br 59 IBUKIÆ, Ahmet: Vodeni cvijet Une, pastel. I-II/2000., br. 46 KAFIJEVA MEDRESA I D AMIJA NA SRTU-PRUSAC, fotos. III/2002., br. 58 KURT, Ismet, bareljef. V-VI/1999., br. 42 MASLIÆ, Mubera: Srebrenica oduvijek –zauvijek bosanska. VIIVIII/2005., br. 73 MEHINOVIÆ, Hasan: Kompozicija. VII-X/1999., br. 43-44 MUFTIÆ, Osman: Iranske forme, akvarel. III-IV/2000., br. 47 MUZAFERIJA-BUZA, Amira: Behar. III-VI/2005., br. 71-72 NOVALIÆ, Ibrahim: Autoportret, ulje. I-IV/2001. br. 52-53 PLAKAT priredbe u KPD Zenica. I-II/2005., br. 70 PONGRAC-LADICKI, Matea: Suncokret. VII-X/2001., br. 55-56 SERDAREVIÆ, Mirza: Lewha, ulje. XI-XII/2000., br. 51 SINANOVIÆ, Alija: Alija, ulje. XI-XII/2002.(2003.), br. 63 SMAILAGIÆ, Nerkez. Fotos. I-VIII/2006., br. 76-77 ŠTETIÆ, Rizah: Poèitelj, ulje. XI-XII/1999., br. 45 TAHIROVIÆ, Nesim: Konture u vatrenoj kugli. XI-XII/ 2004., Br. 69 TRTOVAC, Dino: Bosanska rapsodija. IX-X/2002.(2003.), br. 62 VEJZOVIÆ, Fadil: Mostar. Ulje na platnu. V-VI/2001., br. 54 VOLJEVICA, Ico: Mrtva priroda, ulje. V-VIII/2000., br. 48-49 ZAIMOVIÆ, Mehmed: Obala nade. I-IV/1999., br. 40-41

*** Bosna je ideja – govor Alije Izetbegoviæa na 49. zasjedanju Generalne skupštine UN. XI-XII/1999., br. 45. str. 7-8. ***TAKO JE GOVORIO FRANJO TUÐMAN – Odabrao Faris Naniæ iz knjige Fahrudina D ape. XI-XII/1999., br 45, str. 5 ANONIM: Pakt o stabilnosti jugoistoène Europe. VII-X/1999., br. 43-44, str. 5-7 ANONIM: Stradanje istoène Bosne – Izvještaj iz 1943. VIIVIII/2005., br. 73, str. 20-21 BALIÆ, dr. Smail: Crkva bosanska i uloga derviša u islamizaciji Bosne. (Preveo Z. S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 37-45 BALIÆ, dr. Smail: O meðuvjerskom pomirenju u Bosni. IIV/1999., br. 40-41, str. 7-9 BALIÆ, dr. Smail: Potvrda bošnjaèkog identiteta. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 34-36 BALIÆ, dr. Smail: Predgovor ponovljenom cjelokupnom izdanju “Bosanskih pogleda”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 4647 DOMAZET, Bosiljko: Obnova multietiènosti. I-IV/2001. br. 5253, str. 50 DURIÆ, dr. Rašid: Duhovni most islamskog Orijenta i kršæanskog Zapada u “Kulturi Bošnjaka” Smaila Baliæa. VVIII/2004., br. 66-67, str. 56-60 D ANKO, Suad: Formiranje 13. SS divizije Hand ar. V-VI/2001., br. 54., str. 26-29 ÐURÐEV, akademik Branislav: Prvi bosanski prikaz Baliæevog ivotnog djela V-VIII/2004., br. 66-67, str. 53-55 FRNDIÆ, Nasko: Vakif Gazi Husrevbeg. V-VIII/2000., br. 48-49. str. 51-57 GUJIÆ, Kasim: Kako su poubijani na vjeru pozvani hercegovaèki izaslanici u Crnoj Gori 1843. godine. VII-VIII/2005., br. 73, str. 17-19 HAD IALAGIÆ, Husref: Bosanski namjesnik u posjetu Rijeci 1869. I-II/2005., br. 70, str. 5-8 HOFMANN, Murad: O uzrocima nasilja u politici. (Preveo Zija Sulejmanpašiæ). V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 20-23 JALIMAM, dr. Salih: Smail Baliæ – jedno dragocjeno iskustvo. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 48-52 JERGOVIÆ, Miljenko: Mo e li èovjek biti musliman? VII-X/2001., br. 55-56., str. 4-7 KAJAN, Ibrahim: Ljudi s poèetka svijeta. I-IV/1999., br. 40-41, str. 49-52 KAJAN, Ibrahim: Tri logora u Krajini. V-VIII/2000., br. 48-49. str. 21-27 KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Ratni zloèin ne zastarjeva. I-IV/1999., br. 40-41, str. 31 KHALED el FADI: Terorizam je protivan islamskoj tradiciji. VIIX/2001., br. 55-56. str. 7

KNJI EVNOST/NARODNA “IZ 1001 NOÆI” (preveo Alija Bejtiæ, prepjevao Radovan Ivšiæ). XI-XII/2002.(2003.) br. 63. str. 28, 30 i 32*** I-IV/2004. Br. 64-65. str. 54 BEHAR U SEVDALINCI: Pet pjesama iz zbirke Saita Orahovca. VII-X/2001., br. 55-56, str. 24 FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. IXX/2004., br. 68, str. 18-20 FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. XIXII/2004., br. 69, str. 17-19 FRNDIÆ, Nasko: Divovska snaga Biberèiæa. IX-X/2002.(2003.), br. 62, str. 30-32. REBAC Hasan, zabilje io: Hasanaginica. IX-X /2000., br. 50, str. 4

BEHAR 83-84

BIBLIOGRAFIJA MALCOLM, Noel: Zemlja nesreæe. I-IV/1999., br. 40-41, str. 12-14. MASLIÆ, Mubera: Srebrenièka kovnica osmanskog novca. VIIVIII/2005., br. 73, str. 36-37 MATVEJEVIÆ, Predrag: “Bivši”. S francuskog preveo Fahrudin Kreho. V-VI/1999., br. 42, str. 9-10 MATVEJEVIÆ, Predrag: Naši talibani. I-II/2002., br. 58, str. 4-6 MØNESLAND, Sven: 1001 dan Bosne i Hercegovine, I-IV/2001. br. 52-53, str. 28-29 MUFTIÆ, dr. Edhem: Nacionalni identitet Bošnjaka u teorijskom opusu bošnjaèke ljevice izmeðu dva svjetska rata. IIIVI/ 2005., br. 71-72, str. 4-6 Naniæ, Faris: Dijalog kao alternativa. III-IV/2000., br. 47, str. 6-7 Naniæ, Faris: Kraj Jugoslavije. V-VI/1999., br. 42, str. 5-9 Naniæ, Faris: Kvaliﬁkacija za dijalog. VII-X/2001., br. 55-56. str. 9-11 Naniæ, Faris: Novi rat na Balkanu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 5-7 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Svi malobrojni narodi mogu postati Èeèeni. I-II/2000., br. 46, str. 5-10 OMERBAŠIÆ ef. Ševko: Muslimani-Ismaeliæani u ugarskim dr avnim dokumentima. I-IV/1999., br. 40-41, str. 42 PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popis stanovništva 2001. IIIIV/2000., br. 47, str. 4-5. RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin: Jaki su strpljivi. I-IV/ 2001., br. 52-53, str. 3 SCHWARTZ, Stephen: Nulta toèka i saudijska veza. VII-X/2001., br. 55-56. str. 8-9 SILAJD IÆ, dr. Haris: Bošnjak dokaz koji je pre ivio. I-IV/1999., br. 40-41, str. 5-6 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 90 godina od politièkog procesa travnièkim ðacima Bošnjacima – “Srbima”. XII/2004., br. 69, str. 14-16 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Divizija na obuci – francuska epizoda. V-VI/1999., br. 42, str. 32-34 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Dobro došao hladni rat. VII-X/1999., br. 43-44, str. 12-14 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Fundamentalizam i fundamentalizmi. XI-XII/1999., br. 45, str. 8-12 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Pobuna u Villefrancheu. VII-X/1999., br. 43-44, str. 36-42 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Stoljeæe protjerivanja. *** Srbi i rat u Bosni: njemaèka polemika 1997. XI-XII/2000., br. 51 – str. 5 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Tabor-imami kao “mlade muftije”. IIV/1999., br. 40-41, str. 44-48 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Zapadno viðenje islama. I-IV/2001., br. 52-53, str. 16- 26 DRALOVIÆ dr. Muhamed: Islamski svijet izmeðu proklamacija i stvarnosti. VII-X/1999., br. 43-44, str. 15-17 PJESNIŠTVO *** SARAJEVU DANIMA-Pjesme Shapira Panopaja i Lutﬁ Bošnjaka, (preveo s engleskog Izet draloviæ) VII-X/2001., br. 55-56. str. 51 ALAGIÆ, Semka: Jetimska suza *** Na samrti XI-XII/2001., br. 57. str. 7 ALFIREVIÆ, Frano: Ruke bolesnog mladiæa. XI-XII/2000., br. 5, str. 15 ALISPAHIÆ, Nijaz: Ahmina mangala. III-IV/2000., br. 47, str. 25 ANONIM: Antologija norveške poezije o ratu u BiH. VII-X/1999., br. 43-44, str. 35

BEHAR 83-84

ANONIM: Kaside nepoznatog španjolskog Arapa. Priredio i prepjevao prof. dr. Osman Muftiæ. V-VI/1999., br. 42, str. 18-19 BARAKOVIÆ, Meho: Pjesme. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 7, 40, 47. BAŠIÆ, Husein: Pjesme. VII-X/1999., br. 43-44, str. 19 BEKRIÆ, Ismet: Kad umre èovjek; Kapija . I-IV/1999., br. 40-41, str. 21 BORIÆ, Aras: Prizor. VII-X/1999., br. 43-44, str. 11 BRKA, Amir: Vrata nepoznatog. I-IV/2001. br. 52-53, str. 4 DEDIÆ, Reﬁka: Kruna duha u vjeri oslonac ima. I-II/2000., br. 46, str. 33 DELALIÆ, Munib: Dije pjesme. III-IV/2000., br. 47, str. 19 DELALIÆ, Munib: Heliodrom. III-IV/2000., br. 47, str. 33 DELALIÆ, Munib: Ilica. I-IV/2001. br. 52-53, str. 35 DELALIÆ, Munib: Kumrija. V-VI/1999., br. 42, str. 4 DELIÆ, Dinko: Prestanak opasnosti. XI-XII/1999., br. 45, str. 4 DICKEY, James: Preljub (Preveo Zdenko Novaèki). III-IV/2000., br. 47, str. 4 DIZDAR, Mehmedalija: Sensation. XI-XII/2000., br. 51, str. 22 DURAKOVIÆ, Esad: Lirske minijature u p(r)ozno doba. III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 44-45 DURBEŠIÆ, Tomislav: Remember me, ili jednostavna pjesma. V-VI/2001, br. 54., str. 4 ÐUZEL, Drenka: Pjesme iz knjige “Skrovište povjerenja”. III/2005., br. 70, str. 19 FERLINGHETTI, Lawrence: U najljepšim Goyinim prizorima. (Prevela Mirjana Nelson Dedajiæ). III-IV/2000., br. 47, str. 4 FRNDIÆ, Nasko: pjesme iz zbirke “Ledena berba”. IX-X/2002. (2003.), br. 62, str. 8, 13, 15, 18, 20, 21, 22, 25, 26 FRNDIÆ, Nasko: Srebrenièani, Srebrenièki spomenik, Svijet i Srebrenica. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13 GRAHOVAC, eljko: Ponestaje prostora. Iz antologije najnovije bosansko- hercegovaèke poezije. I-IV/2001. br. 52-53, str. 36-37 HAD IAVDIÆ, Edin: Moj grade I-IV/2001. br. 52-53, str. 52 HAJDAREVIÆ, Had em: Nove pjesme. XI-XII/2000., br. 51 – str. 4 IBRAHIMAGIÆ, Omer: Kada neèega fali. III-IV/2000., br. 47, str. 31 IZ PERZIJSKE POEZIJE. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 51 KAJAN, Ibrahim: Crni bik iz humske zemlje. III-IV/ 2002., br. 59, str. 26 KAJAN, Ibrahim: Èe nja ljubavnika. III-IV/ 2002., br. 59, str. 30 KAJAN, Ibrahim: Ljubavna molitva *** Treæa. III-IV/ 2002., br. 59, str. 24¸ KAJAN, Ibrahim: Nepoznati Salih Aliæ. I-IV/1999., br. 40-41, str. 32-33 KAJAN, Ibrahim: Pjesme iz nagraðene zbirke. V-VIII/2002. (2003.),, br. 60-61, str. 44 KAJAN, Ibrahim: Priprema za bolji svijet. III-IV/2000., br. 47, str. 19 KAJAN, Ibrahim: Svjetlosni Pan. III-IV/ 2002., br. 59, str. 18 KEBO, Alija: U ratu sa samim sobom. I-IV/1999., br. 40-41, str. 9 ***Što ne poravnamo, poravnaæe zemlja str. 23 KIŠEVIÆ, Enes: Hava's entreaty. V-VIII/2000., br. 48-49, str. 27 KIŠEVIÆ, Enes: Izbjegli crvi. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13 KLJUÈANIN, Zilhad: Bo ije drvo. VII-X/1999., br. 43-44, str. 4 KLJUÈANIN, Zilhad: Pobjeda je lijepa kao bijela smrt. I-II/2000., br. 46, str. 29 MAGLAJLIÆ FRANIN, Dina: Pjesme. I-II/2002., br. 58, str. 22 MALIÆ, Zdravko: Bosanèice. VII-X/2001., br. 55-56. str. 19 MATHISEN, Ida: Brijaè i njegova ena. I-IV/1999., br. 40-41, str. 4

BIBLIOGRAFIJA MATHISEN, Mathis: Bosanske izbjeglice. *** Sav bosanski narod. I-IV/1999., br. 40-41, str. 4 MUFTIÆ, Osman: San o Ibrahimu (Umjesto uvodnika). III-IV/ 2002., br. 59, str. 3 MURADBEGOVIÆ, Ahmet: Intimna pjesma: I-IV/2001. br. 5253, str. 52 NOSIÆ, Ivica: Pjesme Mustafe Širbiæa. I-II/2002., br. 58, str. 11 OMERIKA Nusret: Dova vojnika Jusufa iz Zahim mahale u Mostaru. I-II/2002., br. 58, str. 17 OMERIKA, Nusret: Pjesme. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 41 PEPIÆ, Adnan – Pjesme. XI-XII/1999., br. 45, str. 16 PODRIMJA, Ali: Kriv je Albanac. III-IV/2000., br. 47, str. 7 RICHEMBERGH, Goran Beus: Noæno putovanje. XI-XII/1999., br. 45, str. 17 SALIHBEGOVIÆ, Melika: Monolog sa suﬁjom. V-VI/2001., br. 54, str. 25 SARIÆ, Safet: Crni vjetrovi – pjesme . V-VIII/2000., br. 48-49., str. 28 SARIÆ, Safet: Fejiæa ulica. I-II/2000., br. 46, str. 4 SEVDI (1) i (2) Salih Trbonja: Iz zbirke Tespih na bešici. VIIX/2001., br. 55-56, str. 46 i 50 SINANOVIÆ, Emsud: Pismo ocu koji je pao za slobodu. VIIVIII/2005., br. 73, str. 26 SUVREMENO ALBANSKO PJESNIŠTVO, izbor: Esad Mekuli, Enver Gjerqeku, Besim Bokshi, Ganimete Nura, Adem Gajtani, Fahredin Gunga, Qerim Ujkani, Azem Shkreli, Rahman Dedaj, Mirko Gashi, Ali Podrimja, Beqir Musliu, Eqrem Basha, Sabri Hamiti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 15-16 ŠARIÆ, Muhidin: Izbjeglièki dom; Zmija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 25 ŠIRBIÆ, Mustafa: Vraæanje iskonu. I-II/2000., br. 46, str. 33 TALUND IÆ, Abdulah: Tri pjesme. V-VIII/2000., br. 48-49, str. 57 UJEVIÆ, Tin: Kafana u snijegu. XI-XII/2000., br. 51, str. 27 ZALIHIÆ, Amir: El ultimo suspiro del Moro. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 4 ZALIHIÆ, Amir: Suvremeno sand aèko pjesništvo. Predgovor, bilješke o pjesnicima i 35 pjesama. V-VI/2001., br. 54, str. 12-25 ZALIHIÆ, Amir: Tri pjesme. V-VI/1999., br. 42, str. 17 ZBIGNIEW, Herbert: Molitva staraca. I-IV/2001. br. 52-53, str. 33 ZBIGNIEW, Herbert: Naðene pjesme. U bosanski prepjevala Anna Bloch. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 33 PROZA /PRIPOVJESTI, ULOMCI ROMANA, DNEVNIKA, PUTOPISI ABAD IÆ NAVAEY, Azra: Nekoliko prièa iz Mesnevije. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 32-38 AL-ŠEJH, Hanan: Zehrina prièa. I-II/2005., br. 70, str. 26-29 BARAKOVIÆ, Meho: Begova kuæa, mon amour. XI-XII/2004., br. 69, str. 33-34 BERBER, Mersad: Zemlja zlatnih ljiljana. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 20-21 BRKA, Amir: Zavièajni muzej. V-VI/1999., br. 42, str. 21 ÇELEBI, Evliya: Varoš Srebrenica (preveo M. draloviæ). VIIVIII/2005., br. 73, str. 39 ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Ljepša od najljepšeg. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 35 ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Red vo nje. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 34 DELALIÆ, Munib: Svukud mi je sada dom! I-II/2000., br. 46, str 18-20

D AMBEGOVIÆ, Emir: Klesareva kæi. I-II/2000., br. 46, str. 10 D UBRAN, Halil: Mirisni plodovi duše (ulomci). Preveo akademik Esad Durakoviæ. VII-VIII/2005., br. 73, str. 28-30 D UMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br. 42, str. 26 FRNDIÆ, Nasko: pismo Europi i Americi. (Drama u tri èina). IXX/2002.(2003.), br. 62, str. 9-29 HAJDAREVIÆ, Had em: Ðavolov dvojnik. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 26-28 KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (2). I-II/2005., br. 70, str. 16-19 KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (1). XIXII/2004., br. 69, str. 20-22 KAJAN, IBRAHIM: Carigradski zapis. I-II/2000., br. 46, str. 30-32 KAJAN, Ibrahim: Grèko vrijeme, turska zemlja. XI-XII/1999., br. 45, str. 32-34 KAJAN, Ibrahim: I vjeènost je trošna. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 45-49 KAJAN, Ibrahim: Mezar Idrisa a. s. Henoka starozavjetnoga? III-IV/ 2002., br. 59, str. 19-21¸ KAJAN, Ibrahim: Otpusni list. III-IV/ 2002., br. 59, str. 25-26 KAJAN, Ibrahim: Poèitelj/Svila i krv. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 13-17 KAJAN, Ibrahim: Sablja od rastanka. III-IV/ 2002., br. 59, str. 22-24¸ KAJAN, Ibrahim: U Stocu, Isusov plaè. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 42-44 KAJAN, Ibrahim: U zemlji sivog vuka. VII-X/1999., br. 43-44, str. 43 KANAFANI, Gassan: Zemlja tu nih naranèi. VII-X/2001., br. 5556. str. 48-49 KLJUÈANIN, Zilhad: Legenda i nimalo legendarna zbilja. XIXII/2000., br. 51 – str. 30 KLJUÈANIN, Zilhad: Logorologija & nostalgija. XI-XII/2000., br. 51 – str. 29 KRESO, Mirsad: Dobri Bošnjak o Perziji. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 45-51 KUREISHI, Hanif: Mi nismo idovi. XI-XII/2001., br. 57. str. 25-27 KUREISHI, Hanif: Moj sin fanatik (prijevod s engleskog Lamija Kulenoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 18-20 MAHFUZ, Ned ib: San jednog sata (prijevod s arapskog Haris D aferoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 21-22 MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad: rtva. I-II/2002., br. 58, str. 23-24 MUJAD EVIÆ, Dino: “Neuzorana ledina”. IV/2004. Br. 64-65, str. 35-38 NAMETAK, Alija: Naš efendija. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 40-42 OBHOD AŠ, Safeta: D ammilin uzor. XI-XII/2000., br. 51 – str. 16-17 OBHOÐAŠ, Safeta: A godine su letjele od imati i nejmati. VVI/1999., br. 42, str. 20 PERVIZ, Izet: Mre a. Posljednji dan u opkoljenom metulumu. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 38-39 PETRITSCH, Wolfgang: Selo izvan ratova. (Preveo Z. S.) IIV/2004. Br. 64-65, str.43 – 45 SINANOVIÆ, Emsud: Ramazanska prièa. III-VI/ 2005., br. 7172, str. 43-44 STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (1). (Preveo Z. S.) XIXII/2001., br. 57. str 21-24 STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (2). (Preveo Z. S.) VVIII/2002.(2003.)., br. 60-61, str. 37-41 STRAUSZ, Adolf: Bosna, zemlja i ljudi (3) .(Preveo Z.S.) XIXII/2002.(2003.), br. 63, str. 18 – 26 STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (4). (Preveo Z. S.) IV/2004. Br. 64-65, str. 39-42

BEHAR 83-84

BIBLIOGRAFIJA STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (5). (Preveo Z. S.) IXX/2004., br. 68, str. 21-23 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja na najveæem talijanskom brodu (1). I-II/2005., br. 70, str. 20-22 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja s najveæim talijanskim brodom (2). III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 46-50 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Kufa, Ned ef i Kerbela, velika šijitska svetišta. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 31 – 35 ŠABANOVIÆ, Mesud. Magbula. V-VIII/2002.(2003.),, br. 6061, str. 54-63 ŠABANOVIÆ, Mesud: Magbula. I-II/2002., br. 58, str. 25-28 TANER, Zekerija: Park. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 43. TANER, Zekerija: Zaboravljene trešnje. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 44 TRALJIÆ, Isnam: Roman o Srebrenici (ulomci). VII-VIII/2005., br. 73, str. 22-25 UNKAS, Arnaud: Brza sreæa ***Golubica . III-IV/2000., br. 47, str. 18 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Moji svijetlo-tamni listovi. VIIVIII/2005., br. 73, str. 31 STUDIJE, OGLEDI, KRITIKE I PRIKAZI ABAD IÆ NAVAEY, Azra: Nadila enje dvojnosti. XI-XII/2004., br. 69, str. 29- 31 ABAD IÆ NAVAEY, Azra: Neshvaæena duhovnost. (Uz izvedbu “Whirling dervishes”). I-II/2005., br. 70, str. 15-16 ABAD IÆ NAVAEY, Azra: Prièa o putovanju i traganju. IXXII/2005., br. 74-75., str. 54-57 AKMAD IÆ, Hazim: Bosanski Makondo. I-IV/1999., br. 40-41, str. 29 ANONIM: Umjetnik s naslovne strane: Ismet Kurt. V-VI/1999., br. 42, str. 25 BALIÆ, mr. Hasan: Obuka za genocid (Suðenje Borislavu Heraku). V-VI/1999., br. 42, str. 22 BRKA, Amir: Hasan Mehinoviæ – slikar s naslovne strane. VIIX/1999., br. 43-44, str. 22 BRKA, Amir: Nad baštinom grobova. I-IV/1999., br. 40-41, str. 31 BRKA, Amir: Tri zapisa. I-IV/2004. Br. 64-65, str.46 – 50 CLINTON,William Jefferson: Škola osloboðena religije? (Religion-free School?) Prevod Hinko Pleško. I-IV/1999., br. 4041, str. 10-11 ÈENGIÆ, Enes: Crni konj zlih vremena – što bi danas rekao Krle a? I-IV/2001. br. 52-53, str. 14-15 DELALIÆ, Munib: Bošnjak na Trgu Bana Jelaèiæa. III-IV/ 2002., br. 59, str. 31 DURAKOVIÆ, Esad: Pogovor romanu “ Zehrina prièa” I-II/2005., br. 70, str. 25-26. DURAKOVIÆ, akademik Esad: Sarajevskih hiljadu i još jedna noæ. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 37-40 DURIÆ, prof. dr. Rašid: Eminentan spoj znanstvene i umjetnièko-stilistièke kritike. I-II./ 2002., br. 58, str. 15-17 DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (1). VIIX/1999., br. 43-44, str. 31-33 DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (2). XIXII/1999., br. 45, str. 22-24 D AFEROVIÆ, Haris: Ususret suvremenoj arapskoj knji evnosti. I-IV/2001. br. 52-53, str. 42 D ANKO, dr. Muhidin: Knji evnost na razmeðu svjetova i epoha. VII-X/1999., br. 43-44, str. 26-29 D OGOVIÆ, Alija: Kako razumjeti pjesnika Meha Barakoviæa. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 43-47 D UMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br. 42, str. 26

BEHAR 83-84

F. N. : Krvavi bošnjaèki kompromis sa zlom. IX-X/2004., br. 68, str. 29-31 FRNDIÆ, Nasko: Bošnjaèki derviš u dubrovaèkoj poeziji. IXXII/2005., br. 74-75, str. 48-49 FRNDIÆ, Nasko: Dramatièar Ahmed Muradbegoviæ. I-IV/1999., br. 40-41, str. 53-54 FRNDIÆ, Nasko: Fantastika u bosanskoj narodnoj prièi VVI/1999., br. 42, str. 23-25. FRNDIÆ, Nasko: Stogodišnjak pjesnik Tadijanoviæ. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 41-42 FRNDIÆ, Nasko: Sulejmaniæ i d inskog patišaha kæi.( Fantastika u bosanskoj narodnoj prièi). I-II/2000., br. 46, str. 22-23 DURIÆ dr. Rašid: Junaci epske pjesme Bošnjaka, IX-X/2002. (2003.), str. 33-35 GRAHOVAC, eljko: O poeziji Ibrahima Kajana. III-IV. 2002., br. 59, str. 17 GRAHOVAC, eljko: Pjesnik s razmeða kultura i epoha. IIIIV/2000., br. 47, str. 22-25 GRAHOVAC, eljko: Tumaèenje djetinjstva. VII-X/1999., br. 43-44, str. 33-35 HAD IEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija: Jezik u Muradbegoviæevim novelama. I-IV/1999., br. 40-41, str. 56-58 HODOVIÆ, prof. Senad: Senzibilitet enske ruke u dovršenim radovima. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 56-58 HOROZOVIÆ, Irfan: Zašto pišeš. I-IV/1999., br. 40-41, str. 25 ISPRAVAK. U broju 57. tekst “Omladinski roman” pogrešno je potpisan Faris Naniæ umjesto Dubravke Zime. JALIMAM, Salih: Uloga èasopisa “Behar” u jaèanju identiteta Bošnjaka XI-XII/2004., br. 69, str. 8-10 JURIŠIÆ, dr. Šimun: Gdje je ona? O Dizdarovoj pjesmi Modra rijeka i povodom nje. V-VI/2001., br. 54., str. 11 JURIŠIÆ, Šimun: “Derviš i smrt” u Hrvatskoj. XI-XII/2000., br. 51., str. 28 KAJAN, Ibrahim: Munib Delaliæ, veliki dar. III-IV. 2002., br. 59, str. 18 KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Kroz vatikansko podzemlje. I-IV/2001. br. 52-53, str. 34 KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Douglas Hurd – javni slu benik. XIXII/2004., br. 69, str. 31-32 KLJUÈANIN, Zilhad: Europeizirani islam Had ema Hajdareviæa. III-IV/2000., br. 47, str. 21 KLJUÈANIN, Zilhad: Misticizam Muse Æazima Æatiæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 20-25 KRUŠELJ, eljko: Muslimani u Himmlerovu carstvu. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 47-48 KUJUND IÆ, Atif: “Katarina Kosaèa” – posljednja veèera. IIV/2004. Br. 64-65, str. 55-57 KUJUND IÆ, Atif: Povijesni kontekst i Kajanova djelatna knji evna rijeè. IX-X/2004., br. 68, str. 26-28 KUNIÆ, Mirsad: Jedan problem postmoderne kritike. XIXII/2000., br. 51 – str. 20-22 KUNIÆ, Mirsad: Kontekstualizacija i interpretacija. III-IV/2000., br. 47, str. 20 KUNIÆ, Mirsad: Prièi zaista mo e svašta naumpasti. V-VIII/2002. (2003.),, br. 60-61, str.52-53 KUNIÆ, Mirsad: Pripovjedaèka manija u romanu “Vakat mamo”. I-IV/2001. br. 52-53, str. 32-33 KURTIÆ, mr. Sakib: Adem-aga Mešiæ u svom vremenu. XIXII/2004., br. 69, str. 25-26 M. M.: Dramatièna potraga za identitetom. I-II/2005., br. 70, str. 25 MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir: Slovo iza slova; pjesništvo Maka Dizdara. V-VI/2001., br. 54., str. 5-11

BIBLIOGRAFIJA MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan: U potrazi za univerzalnim iskazom u “Dervišu i smrti” Meše Selimoviæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 25-27 MASLIÆ, Mubera: Dvije knjige o islamu i muslimanima. VVIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 54-55 MASLIÆ, Mubera: Nesvakidašnji do ivljaj ljepote. IX-X/2004., br. 68, str. 31-33 MASLIÆ, Mubera: Prezentacija dostojna najveæih. I-II/2005., br. 70, str. 12-14 MASLIÆ, prof. Mubera: Tradicija pretoèena u slikarski izraz. III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 55 MASLIÆ, prof. Mubera: Umjetnik nezatomljena bosanskoga koda. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 50 – 51 MIKULIÆ, Planinka: Mehmed Zaimoviæ. I-IV/1999., br. 40-41, str. 34 MUFTIÆ, prof. dr. Osman o Lightman Alan: Einsteinovi snovi. XI-XII/2000., br. 51 – str. 23-24 MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Zapisi o Ibrahimu Kajanu. III-IV/ 2002., br. 59, str. 33-34 MUSTAPIÆ, prof. Stanka: Drama o zenièkom vizionaru samostalne i nezavisne Bosne. IX-X/2002.(2003.), br. 62, str. 8 NAMETAK, dr. Fehim: Knji evna baština Bošnjaka na turskom jeziku. I-IV/2001. br. 52-53, str. 40-41 ZIMA Dubravka (greškom potpisan Faris Naniæ) Omladinski roman. XI-XII/2001., br. 57. str. 27-28 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Cjelovita i bosanska Bosna. I-IV/1999., br. 40-41, str. 17-19 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Da se ne zaboravi. I-II/2002., br. 58, str. 29 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: ISPRAVAK (izostavljeni dio teksta u broju 55-56.) XI-XII/2001., br. 57. str. 12 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kako izaæi iz prošlosti? XI-XII/1999., br. 45, str. 20-21 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Od Balkana bje e zatoèenici balkanskog mentaliteta. XII/2002.(2003.), br. 63, str. 31 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Opet je Bosna zbrajala mrtve, nestale, ranjene, invalide. I-II/2002., br. 58, str. 30 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Spoznaja i razvoj. V-VIII/2000., br. 4849., str. 45 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ugled je va niji od dobitka. VIIX/2001., br. 55-56., str. 54-55 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Zašto pametni nazaduju? VII-X/1999., br. 43-44, str. 25 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Bosne ima, a bit æe je još više, koliko je više bude u ljudima i njihovim djelima. XI-XII/2002.(2003.) str. 27-28 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno koegzistiranje s drugim. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 5-7 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološkog napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 23-24 OBHOÐAŠ, Safeta: Kako iz poklete avlije. XI-XII/1999., br. 45, str. 13-14 PERVIZ, Izet: Sand aèka knji evna èarolija. I-II/2000., br. 46, str. 21 POLJAREVIÆ, dr. Ale M.: Gospodar svjetlosti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 34 PRANJIÆ, prof. Kruno: Do tri potreta iz Andriæeve probe. IXX/2004., br. 68, str. 24-25 PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Slovo o Slovu ili marginalije o jeziku “Kamenog spavaèa”. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 26 – 30 SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Crnogorski pjesnik, u prolazu kroz Zagreb, o Sarajevu. VII-X/2001., br. 55-56. str. 47/48 SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Zgusnuto vrijeme, protivljenje zloduhu. III-IV/ 2002., br. 59, str. 32

SINANOVIÆ, Emsud: Dvije drame Naska Frndiæa. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 52-53 SINANOVIÆ, mr. Emsud: Muradbegoviæ kao novelist. IIV/1999., br. 40-41, str. 54-55 SINANOVIÆ, mr. Emsud: Prvi bošnjaèki roman u stihu. IXXII/2005., br. 74-75, str. 28-37 SPAHIÆ, mr. Vedad: Bošnjaèki kulturni identitet izmeðu principa moæi i mira. XI-XII/2001., br. 57., str. 5-7 SPAHIÆ, Vedad: Starija bošnjaèka knji evnost “Povijesti hrvatske knji evnosti” Slobodana Prosperova Novaka. VIIX/2001., br. 55-56., str. 56-57 SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Fonetika pjesme. “Ja nijesam sanjar”. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 50-51 SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Katarina Kosaèa u kajanovom romanu “Katarina kraljica Bosanska”. XI-XII/2004., br. 70, str. 26-28 SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Prièa i putopis u “Travnièkoj hronici” Ive Andriæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 28-31 SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Tajna d ema od malina Karima Zaimoviæa. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 29-30 SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Graða Selimoviæevog romana “Derviš i smrt” I-IV/2004. Br. 64-65, str. 52 – 54 SULEJMANPAŠIÆ, Zija : Hrvatska moderna povijest akademika Biland iæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 57 – 60 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Jasna Babiæ – Urota Blaškiæ. VIIVIII/2005., br. 73, str. 27 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Mlade zagrebaèke Dubrave izmeðu segregacije i integracije. XI-XII/2001., br. 57. str. 8-12 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Smrt voðe i njegove dr ave.VII-X/2001., br. 55-56., str. 54 ŠEHIÆ, Sadik: Re ija pod velom politièkih zavjesa. XI-XII/2001., br. 57. str. 32-33 TALIÆ, Amir: To se ne mo e izmisliti. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 46 USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Folklorni realizam u romanu “ Sreæa mladog Ljuboviæa” – Historijski roman Huseina Ðoge Dubraviæa. XI-XII/2000., br. 51 – str. 18-19 USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Lirika Ibrahima Kajana. III-IV/ 2002., br. 59, str. 27-30 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Nepoznata Bosna. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 61-62 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. III-IV/ 2002., br. 59, str. 33 (prijenos iz br. 45, str. 20) DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. XI-XII/1999., br. 45, str. 20-21 DRALOVIÆ M.: Spojiva “nespojivost” (o Language of Dismemberment Drage Štambuka) VII-X/2001., br. 55-56., str. 52 STARI BOSANSKI TEKSTOVI DRALOVIÆ, dr. Muhamed: “Targhuman as¸ - S¸ihah” iz Drniša (kolofon). IX-X /2000., br. 50, str. 34-35 REBAC, Hasan, zabilje io: Hasanaginica IX-X /2000., br. 50, str. 2 MASLIÆ, Mubera: Ilhamijev “Nasihat” ili “Pisati je veliki siklet”. VII-X/2001., br. 55-56. str. 45-46 MASLIÆ, Mubera: Matasoviæeva “Fojnièka regesta”. VIIX/2001., br. 55-56. str. 37-38 MASLIÆ, prof. Mubera: Leksikografska djela Bosanaca u Orijentalnoj zbirci Arhiva HAZU I-II/2002., br. 58, str. 12-14 PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana: Kadija Mustafa Muhibbi (kolofon). I-II/2002., br. 58, str. 35 VUKIÆ-PAIÆ, mr. Tatjana: Biljno i èudotvorno lijeèenje prema rukopisima sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija. IXX/2004., br. 68, str. 13-17

BEHAR 83-84

BIBLIOGRAFIJA DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Autograf (I) šejha Juje (kolofon). III-IV/2000., br. 47, str. 34-35 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj literaturi (2). XI-XII/2000., br. 51 – str. 32 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj literaturi. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 55-57 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Halabi. I-II/2000., br. 46, str. 3435 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Išârât al-marâm (kolofon). VIIX/1999., br. 43-44, str. 47 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kâﬁ o logici (kolofon). XI-XII/1999., br. 45, str. 35 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kaﬁjeve “Osnove mudrosti o ureðenju svijeta” (kolofon) VII-X/2001., br. 55-56 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kaligraf Sulejman Had abuliæ (kolofon). XI-XII/2001., br. 57. str. 35 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Leksikon Osmana D umhura G H anâh as-sibyân. V-VI/2001., br. 54., str. 35 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Rukopisi Bulbulistana (kolofon). V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 68-71 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Softa Husejin (kolofon). V-VI/1999., br. 42, str. 35 DRALOVIÆ, dr. Muhamed o Šejh Jujinom Pojašnjenju obuke u logici i apologetici. V-VIII/2000., br. 48-49., (kolofon) str. 58-59 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tri dijela u jednom rukopisu (kolofon). I-IV/1999., br. 40-41, str. 59 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Bergivi i Musa Maglajac (kolofon) I-IV/2004., br. 64-65, str. 62-63 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Munirijevi “Završeci” (kolofon). XIXII/2002.(2003.), br. 63, str. 33-35 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kudurijev kompendij (kolofon). III/2005., br. 70, str. 36-39 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Omer Bosanac u izgnanstvu (kolofon). IX-X/2004., br. 68, str. 34-35 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Privatna knji nica u Donjem Vakufu s poèetka 19. stoljeæa. IX-XII/2005., br. 74-75., str. 5458 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Sejid Muhammed Hašim ibn Davud Arif ibn Ahmed ibn Šejh Mustafa ibn had i Jusuf elBosnavi (kolofon). XI-XII/2004., br. 69, str. 37-39 KULTURA I UMJETNOST Jezik HALILOVIÆ, prof. dr. Senahid: O bosanskom jeziku. XIXII/1999., br. 45, str. 20 HALILOVIÆ, Prof. dr. Senahid: Trilogija o bosanskom jeziku D evada Jahiæa. I-IV/1999., br. 40-41, str. 22-23 ISAKOVIÆ, Alija: Kako su mislili o bosanskom jeziku ili varijante na popravnom ispitu. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 25-31 KICO, Mehmed: Arapske škole gramatièara. VII-X/2001., br. 55-56. str. 20-23 POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU - V-VIII/2002.(2003.), br. 6061, str. 24 PRANJKOVIÆ prof. dr. Ivo: Teze o jeziènoj situaciji u BiH. VIIX/1999., br. 43-44, str. 23. RAECKE, prof. dr. Jochen: Bosanski jezik i problem njegove egzistencije. VII-X/1999., br. 43-44, str. 20-22. SMAJLOVIÆ, prof. dr. Ismet: O jeziku Hasana Kikiæa. V-VI/1999., br. 42, str.15-17 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šahidija u Bosni. V-VIII/2002. (2003.),, br. 60-61, str. 32-36.

BEHAR 83-84

Slikarstvo i arhitektura AKMAD IÆ, Hazim: Prolazeæi kroz steæak. I-IV/2001. br. 52-53, str. 27 BAND OVIÆ, mr. Safet: Bosanska krajina, Srpski kulturni klub i ideologija èetnièkog pokreta. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 10-15 ÐUZEL, Izet – informacija o izlo bi. IX-XII/2005., br. 74-75., str. 59 IZETBEGOVIÆ, Alija: Moj bijeg u slobodu. I-II/2000., br. 46, str. 16-17 KIŠEVIÆ. Enes: Buðenje nevidljiva svijeta. V-VIII/2000., br. 4849., str. 50 LUGIÆ Sanjin: Ulomak o Novaliæu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 27 MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Moje kompjuterizirano slikarstvo. VII-X/2001., br. 55-56. str 43-44 MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Omer Mujad iæ i jedno od viðenja. XI-XII/2001., br. 57. str. 29-31 MUJAD EVIÆ, Dino: Autobiografija Osman-age iz Temišvara. VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36 MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir: Islamsko graditeljstvo i tehnologija u Bosanskom pašaluku. I-IV/1999., br. 40-41, str. 40-41 NANIÆ, Faris: Novi rat na Levantu. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 6-9 NANIÆ, Faris: Sanjar slobode u kojoj sam sagorjeva. I-II/2000., br. 46, str. 17 POLJAREVIÆ, dr. Ale: Muris Èorbiæ slikar bosanskih mirisa. VVI/1999., br. 42, str. 27 ŠEHOVIÆ, Naida: Današnji grafiti – sutrašnje naslovne stranice “Behara”. XI-XII/2000., br. 51 – str. 30 ŠEHOVIÆ, Naida: Grafiti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 38-39 TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Prilog statistici genocida. VVIII/2000., br. 48-49., str. 11 ZALIHIÆ, Amir: Likovni izraz Ajvaz-dedine molitve. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 49-50. ZVONIÆ, Zlatko: Slikarstvo d amija Mostara ilustracije. XIXII/1999., br. 45, str. 29-31 DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (1) III/2002., br. 58, str. 32-34 DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (2) VVIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 64-67 ISLAM – IZ KUR'AN-I KERIMA; DOVA KUR'AN: Sazvije ða – Al-Burud . VII-VIII/2005., br. 73, str. 21 RELIGIJA OPÆENITO; ISLAMISTIKA; KULTURA I POVIJEST ISLAMA BAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina: Novi prijevod Kur'ana. I-II/2005., br. 70, str. 33-35 BALIÆ, Akademik Smail: Bo anska istina i ljudska vjera u islamu (odjeljak knjige - preveo Z. Sulejmanpašiæ). VII-X/2001., br. 55-56. str. 25-28 BALIÆ, akademik Smail: Pregled radova objavljenih u “Beharu” 1992-2002. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 67 BALIÆ, dr. Smail: Islam u europskoj školi prikazan na austrijskim i bosanskim primjerima (Preveo Z. Sulejmanpašiæ) XIXII/2001., br. 57. str. 13 -15 BALIÆ, dr. Smail: Vjerska dimenzija sukoba u Bosni. VVIII/2000., br. 48-49., str. 17-20 BALIÆ, dr. Smail:”Samo moj gospodar zna kada æe biti Sudnji dan”. (Preveo s njemaèkog Z. S.) VII-X/1999., br. 43-44, str. 18-19

BIBLIOGRAFIJA BALIÆ, dr. Smail: Islam i nacionalizam. (Preveo Z S.). VVIII/2004., br. 66-67, str. 24-26 BALIÆ, dr. Smail: Na udaru barbarstva – predgovor dr.ugom izdanju “Kulture Bošnjaka”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 4647 BALIÆ, dr. Smail: O ravnopravnosti ena. (Preveo Z. S.). VVIII/2004., br. 66-67, str. 16-21 BALIÆ, dr. Smail: U Kur'anu ne piše ništa o marami na glavi. (Preveo Z. S.). XI-XII/2001., br. 57. str. 20 BALIÆ, dr. Smail: Vjerski rat – zar ga još ima? (Preveo Z. S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 22-24. BALIÆ, dr. Smail: ivjeti s islamom u Europi. (Preveo Z. S.) VVIII/2004., br. 66-67, str. 26-28 BRNÈIÆ, Jadranka: Abrahamova/Ibrahimova djeca. IX-X/2004., br. 68, str. 9-12 CERIÆ, dr. Mustafa: Govor Reisu-l-uleme u New Yorku. VVIII/2000., br. 48-49., str. 5 CHOURAQUI, André : Ti neæeš ukrasti. XI-XII/2004., br. 69, str. 4 ÆIMIÆ, prof. dr. Esad: Èovjek, religija i rat. V-VIII/2000., br. 4849., str. 28-29 DURAKOVIÆ, Esad: Prijevod nekoliko kraæih sura iz Kur'ana. III/2005., br. 70, str. 35-36 DURIÆ, dr. Rašid: Prevjeravanje religijski i psihološko-etièki fenomen. III-IV/2000., br. 47, str. 16-18; 32-33 HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko: Islam i bosanski muslimani u djelima Ante Starèeviæa. XI-XII/2004., br. 69, str. 5-7 i 36 HASANOVIÆ, ef. Aziz: Husein ef. Ðozo i suvremeni pristup islamu. III-IV/2000., br. 47, str. 28-29 KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Biblijski kod. III-IV/2000., br. 47, str. 27 KASSIM, Ahmad: Smislenost ivota. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 35-40 M. . Uz najnoviji prijevod Kur'ana na bosanski jezik. I-II/2005., br. 70, str. 33 MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman: Islam o ratu. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 16 i 54 NANIÆ, mr. Senad: Ebu Haniﬁna metodologija hadiskih znanosti. I-II/2000., br. 46, str. 13. NANIÆ mr. Senad: Islamska znanost ili znanost u islamu. IIIIV/2000., br. 47, str. 26-27 NANIÆ, mr. Senad: Dokaz Bo jeg postojanja ili razmatranje Bo jih lijepih imena VII-X/2001., br. 55-56. str. 29-32 OMERBAŠIÆ, Ševko: Kanonik Filipoviæ prelazi na islam. VVIII/2000., br. 48-49., str. 41-42 OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi (2). V-VI/2001., br. 54., str. 26-29., 30-34 OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi. I-IV/2001. br. 5253, str. 53-58 OMERBAŠIÆ, Ševko: Sna na potvrda autohtonosti. VVIII/2000., br. 48-49., str. 43-44 PRANJIÆ, prof. emeritus Kruno: Deset besjeda u ibrahimovskim relgijama. XII/2004., br. 69, str. 11-14 RUMI D elaludin: Mudri Behluli-dana i prijestolje Harunur-Rašida. XI-XII/2001., br. 57., str. 4 SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: O sputavanju umjetnièkog stvaralaštva kod muslimana. XI-XII/2001., br. 57. str. 16-17. ŠARÈEVIÆ, Edin: Smail Baliæ: Zaboravljeni islam. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 63-64 TALUND IÆ, Abdulah: Iz “Pisma Evropi”. V-VI/1999., br. 42, str. 13 ZUBOVIÆ, mr. Alma: Odnos islama prema glazbi. XI-XII/2001., br. 57. str. 18-19 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Mushaﬁ u Bosni. XI-XII/2000., br. 51 – str. 34

DRALOVIÆ dr. Muhamed: Misaona arhitektura. VII-X/1999., br. 43-44, str. 30 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Derviški redovi u europskom dijelu Osmanskog carstva. VII-X/2001., br. 55-56. str 39-42 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duhovnost i islam. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 61-62 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Ibrahim Èajnièanin (kolofon). IIIVI/ 2005., br. 71-72, str. 63 ZNANSTVENA I POPULARNO-ZNANSTVENA PUBLICISTIKA BALIÆ, dr. Smail: Islam u Ugarskoj Srednjega vijeka (Preveo Zija Sulejmanpašiæ). V-VI/1999., br. 42, str. 28-31 BERKOVIÆ, Zvonimir (na znanstvenom skupu): Nešto o Nerkezu I-VIII/2006., br. 76-77, str. 33-34 BILAND IÆ, akademik Dušan (na znanstvenom skupu): Nerkez i Hrvatsko proljeæe. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 42 DURIÆ, prof. dr. Rašid: Njegošev “Gorski vijenac” u bošnjaèkomuslimanskoj recepciji. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 4-12 ERDMANN-PAND IÆ, von Elisabeth: Prokletstvo kulture? IIV/2001. br. 52-53, str. 8 FILIPOVIÆ, Muhamed (na znanstvenom skupu): Nerkez Smailagiæ – dvadeset godina od smrti. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 35 – 37 FRNDIÆ, Nasko: Bašagiæ i Kranjèeviæ – suvremenici u Sarajevu. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 14-16 i 31 GRUBIŠA, Damir (na znanstvenom kupu): Politièka doktrina Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 49-51 HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Ademaga Mešiæ, utemeljitelj prve bošnjaèke moderne. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 17-20 HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 17-24 HASANDEDIÆ, Hifzija: Stari most u Mostaru. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 30-32 IVANUŠ, mr. Rhea: Balkanske i orijentalne puške – Zbirka Hrvatskog povijesnog muzeja. XI-XII/2001., br. 57. str. 34 IVANUŠ, mr. Rhea: Prva zagrebaèka d amija. XI-XII/1999., br. 45, str. 18-19 IVANUŠ, mr. Rhea: Stoljeæe u Hrvatskom povijesnom muzeju. XI-XII/2000., br. 51 – str. 14-15 IVIÈEVIÆ, Jozo (na znanstvenom skupu): Nerkez Smailagiæ u kontekstu Hrvatskog proljeæa I-VIII/2006., br. 76-77, str. 38-39 JALIMAM, Salih (na znanstvenom skupu): Historijski metod Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 54-57 KARIÆ, Enes (na znanstvenom skupu): Vraæanje dostojanstva islamskom nauku I-VIII/2006., br. 76-77, str. 53-54. KLINO, Smaragda: Suštinsko o muzici. (1) III-VI/ 2005. br. 7172, str. 51-54 i 62 KLINO, Smaragda: Suštinsko u muzici (2) I-II/2005., br. 70, str. 30-32 KULENOVIÆ, Tarik: Pozdravna rijeè na znanstvenom skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32 LADAN, Tomislav (na znanstvenom skupu): Prisjeæaji o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 34-35 MASLIÆ- DRALOVIÆ, Mubera: Nerkez Smailagiæ – ivot i djelo. (Uvodna rijeè na znanstvenom skupu). I-VIII/2006., br. 7677, str. 31 MASLIÆ- DRALOVIÆ, Mubera: Odgoj u dijaspori izmeðu asimilacije i getoizacije. III-IV/2000., br. 47, str. 14-15 MASLIÆ- DRALOVIÆ, Mubera (na znanstvenom skupu): Nerkez Smailagiæ – ivot i djelo. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 66

BEHAR 83-84

BIBLIOGRAFIJA MASLIÆ- DRALOVIÆ, Mubera: Prilog bibliograﬁji radova Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 65-66 MASLIÆ- DRALOVIÆ, Mubera: Završno slovo na znanstvenom skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 60 MOAÈANIN, prof. dr. Nenad: Hrvatska pod Osmanskim carstvom. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 25-26 MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Alkemièar. I-IV/1999., br. 40-41, str. 24 MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Ibn Sina, o ljubavi. I-IV/2001., br. 52-53, str. 52-53 MUJAD EVIÆ, Dino: Obitelj Jahjapašiæi. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 13 NAMETAK, prof. dr. Fehim: Bošnjaci u Hrvatskoj u vrijeme osmanske vlasti. III-VI/ 2005., br. 71-72, str.7-8 NANIÆ, mr. Senad: Rijeè na znanstvenom skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32 NEIMARLIJA, Hilmo (na znanstvenom skupu): Tri faze stvaralaštva Nerkeza Smailagiæa I-VIII/2006., br. 76-77, str. 3941 NOVALIÆ, dr. Fahrudin (na znanstvenom skupu): Tragom prevoditeljskog djela Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 7677, str. 58-60 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalna bioetièka dimenzija diskriminacije ena. VII-X/2001., br. 55-56. str. 12-16 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Pantovšèak” – stalna mora predsjednièkih kandidata i geta iskljuèenih graðana. I-II/2005., br. 70, str. 4-5 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Srpski nacizam je krajnji izraz duha palanke”. VII- VIII/2005., br. 73, str. 14-16 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Atavistièka konstrukcija zbilje okrutnog borbenog biæa Bošnjaka. XI-XII/2000., br. 51 – str. 23 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalno civilno društvo i obrazovanje u dijaspori. III-IV/2000., br. 47, str. 12-13 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kultura rasipanja. V-VI/1999., br. 42, str. 11-14 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Osim humanizma i fanatizam je obilje je svih religija i kultura. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 6164 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Predrasude i ratni zloèini. I-IV/2001. br. 52-53, str. 9-13 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Umjetnost & ideologija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 35-37 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno koegzistiranje s drugim. NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološkog napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 2425 PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Spektakularna knjiga. I-IV/2001. br. 52-53, str. 30-31 SILAJD IÆ, Adnan (na znanstvenom skupu): Nerkezov doporinos razvoju islamskih studija kod nas. I-VIII/2006., br. 7677, str. 52 SMAILAGIÆ, Amra: Obraæanje skupu o Nerkezu Smailagiæu. IVIII/2006., br. 76-77, str. 60 SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: Kontroverze u segmentima islamskog prava. VII-X/2001., br. 55-56. str. 16-18 SULEJMANPAŠIÆ, Zija (na znanstvenom skupu): Dr. Nerkez Smailagiæ u “Hrvatskom tjedniku”. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 42-46 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada I – Zar samo posrednici? III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 21-24 SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada II – Uèitelji matematike i astronomije. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 8-16

BEHAR 83-84

SUPEK, akademik Ivan: Uzvitlani duh na rubu vulkana III/2000., br. 46, str. 5-10 ŠENTIJA, Josip (na znanstvenom kupu): Smailagiæev doprinos politièkoj teoriji. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 47-48 TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Neka obilje ja stanovništva u Hrvatskoj (popis 2001.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 9-14 THALLER, prof. dr. Lujo: Što je medicina islamskih zemalja dala obæoj medicini? (U spomen autoru) I-II/2000., br. 46, str. 24-29 TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stoljeæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 9-12 TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stoljeæa IX-XII/2005., br. 74-75, str. 25-27 ZEÈIÆ, mr. D evad: Orijentalni matematièki rukopisi u BiH. XIXII/1999., br. 45, str. 25-28 (Pogrešno naveden autor Rašid Duriæ) PUBLICISTIKA, BILJEŠKE SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Behara: Ureðivaèko i knji evno djelovanje Edhema Mulabdiæa u Beharu od 1900. -1906. (Fotos autorice). IX-X /2000., br. 50, str. 31-32 AGIÆ, Nurija: Dragi prijatelju Meho. XI-XII/2004., br. 69, str. 34-35 BRKA, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Abdurahman Mešiæ, urednik Novog Behara. (Fotosi Edina Had iæa i Safete Obhoðaš). IX-X /2000., br. 50, str. 29-30 ÈAUŠEVIÆ, Kimeta: Dva zapisa. III-IV/2000., br. 47, str. 31 DERVIŠEVIÆ, Alaga: Iz objavljenih i neobjavljenih razgovora (S rahm. akademikom Baliæem). ). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 4-9 FRNDIÆ, Nasko na Okruglom stolu Sto godina Behara: Kako je Umihana Ljuboviæeva postala Šambeg Dizdaraga. (Fotos autora). IX-X /2000., br. 50, str. 33-34 FRNDIÆ, Nasko: “S obje strane duše” (Spašeni dokumenti kulture u zenièkoj kaznionici). I-II/2005., br. 70, str. 9-11 FRNDIÆ, Nasko: Ahmed Muradbegoviæ – dramatièar emotivnog nadahnuæa i patrijarhalne etike. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 16-19 GRBO, prof. dr. Ismet na Okruglom stolu Sto godina Behara: Behar na granici stoljeæa. IX-X /2000., br. 50, str. 10-11 HAD IÆ, dr. Salim Abid: Akademik Smail Baliæ. In memoriam. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 4-5 HALILOVIÆ, dr. Safet: Komemorativna rijeè povodom smrti profesora dr. Atifa Purivatre. V-VIII/2002.(2003.),, br. 6061, str. 6-7 JURIŠIÆ, dr. Šimun: Profesor Seid M. Traljiæ. I-II/2002., br. 58, str. 31 KAJAN, Ibrahim: Bošnjaèki govor mr nje. V-VI/1999., br. 42, str. 3 KAJAN, Ibrahim: Bo ji poslanik, nadahnuæe svakog naraštaja. III-IV. 2002., br. 59, str. 15 KAJAN, Ibrahim: izbor uvodnika povodom desetgodišnjice ureðivanja u tematskom broju: Zastidio se majke (1993. br. 7), Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Ned at, dobri Bošnjanin (1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 4849). III-IV. 2002., br. 59 str. 9 KAJAN, Ibrahim: Kardinal Puljiæ - Crtajte, ali nas nemojte precrtati. III-IV. 2002., br. 59, str. 16 KAJAN, Ibrahim: Koji ljepotom nadmašuje. Umjesto uvodnika. I-IV/2001. br. 40-41, str. 3 KAJAN, Ibrahim: Ljubušak, naš suvremenik. Umjesto uvodnika.VII-X/1999., br. 43-44, str. 3

BIBLIOGRAFIJA KAJAN, Ibrahim: Mesiæ i Bošnjaci. Umjesto uvodnika. XIXII/2000., br. 51, – str. 3 KAJAN, Ibrahim: Mitologiziranje bošnjaèke povijesti? Umjesto uvodnika. Umjesto uvodnika. III-IV/2000., br. 47, str. 3 KAJAN, Ibrahim: Poèasni predsjednik. Umjesto uvodnika. VVIII/2000., br. 48-49., str. 3 KAJAN, Ibrahim: Predsjednik koji je razumio svoj narod. IIV/2004. Br. 64-65, str. 4 – 6 KAJAN, Ibrahim: Predsjednik nas nije volio. Umjesto uvodnika. XI-XII/1999., br. 45, str. 3 KAJAN, Ibrahim: Tragièno iskustvo svijeta. III-IV. 2002., br. 59, str. 17 KAJAN, Ibrahim: Umjesto uvodnika. V-VI/2001., br. 54., str. 3 KAJAN, Ibrahim: Umni Baliæev putokaz. III-IV. 2002., br. 59, str. 12 KAJAN, Ibrahim: Uvod u Bašagiæa. III-IV. 2002., br. 59, str. 9-11 KAJAN, Ibrahim: Uvodnici – Zastidio se majke (1993. br. 7), Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Ned at, dobri Bošnjanin (1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 4849) KAJAN, Ibrahim: Zbilja i knji evna transpozicija. III-IV. 2002., br. 59, str. 13-14 KLJUÈANIN, mr. Zilhad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Behar u aktualnom trenutku èasopisne produkcije. (Fotos autora, Skendera Kulenoviæa, Mehmedalije Maka Dizdara, dr. Smaila Baliæa ). IX-X /2000., br. 50, str. 17-18 KUNIÆ, Mirsad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Historija jedne udnje. IX-X /2000., br. 50, str. 6-7 M. .:Safvet-beg Bašagiæ 1934-2004. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 8 M. .: Èudni putevi poznanstava. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 10-11 MASLIÆ, prof. Mubera: Moj dug Bosni. IX-X/2002.(2003.), br. 62 MASLIÆ, prof. Mubera: Su ivot i pro imanje kultura. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 14 – 15 MEŠIÆ, Ademaga: Sjeæanje na Safvetbega. I-IV/2004. Br. 6465, str. 12-14 MILIÈEVIÆ, Ivan A.: Nešto o javnom ivotu dra Safvetbega Bašagiæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 9-11 MUFTIÆ, Osman: In memoriam – Tomislav Durbešiæ. VVI/2001., br. 54., str. 4 MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Bilješka o Aziz ef. Hasanoviæu. IIIIV/2000., br. 47, str. 28 MUFTIÆ, prof. dr. Osman na Okruglom stolu Sto godina Behara: Edib Muftiæ, urednik i kulturni radnik. (Fotosi autora, braæe Muftiæ, Hazima muftiæa, Zije Sulejmanpašiæa, Enesa Kiševiæa, Ahmeda Salihbegoviæa). IX-X /2000., br. 50, str. 26-28 NANIÆ, Faris na Okruglom stolu Sto godina Behara: Zagrebaèki Behar kao prorok nove tradicije. (Fotos autora). IX-X /2000., br. 50, str. 19-20 NANIÆ, mr. Senad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Prijevod po Duhu ili Behar u višejeziènoj interakciji. (Fotos autora, prof. dr. Sulejmana Mašoviæa, prof. dr. Ned ata Pašaliæa, Ediba Muftiæa, Ismeta Ice Voljevice, prof. dr. Elbise Ustamujiæ, muftije Ševka ef. Omerbašiæa). IX-X /2000., br. 50, str. 23-25 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièki pokolj i cinièka revizija antifašizma. VII-VIII/2005., broj 73, str. 4-7 NOVALIÆ, dr. Fahrudin na Okruglom stolu Sto godina Behara: Programska orijentacija zagrebaèkog Behara. (Fotosi: au-

tora, Adema-age Mešiæa, Abdurahmana Mešiæa, Nazifa Resuloviæa, Hamdije Kreševljakoviæa, Ahmeda Muradbegoviæa, Saliha Aliæa) IX-X /2000., br. 50, str. 14-16 NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièka regija je rtva cinizma (ne) odgovornih i u miru. IX-X/2004., br. 68, str. 4-9 OBRADOVIÆ, D afer: Lahko je biti èovjek, teško je biti insan. III-IV/2000., br. 47, str. 8-11 OBRADOVIÆ, D afer: Likovi i sjene. VII-X/1999., br. 43-44, str. 8-11 PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popisu stanovništva ususret. VVIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 8 RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA – uvodnik jubilarnog Behara. IX-X /2000., br. 50, str. 3 SMAILAGIÆ, Nerkez: Hrvatski je suverenitet nedjeljiv. IVIII/2006., br. 76-77, str. 4-7. SMAILAGIÆ, Nerkez: Odgovornost javnih funkcionara. IVIII/2006., br. 76-77, str. 8-10 SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Behara: Ureðivaèko i knji evno djelovanje Edhema Mulabdiæa u Beharu od 1900-1906. SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Deseta godina od èudovišnog ratnog zloèina – Pad Srebrenice iz dana u dan, iz sata u sat. VIIVIII/2005., broj 73, str. 8-12 ŠLJIVO, mr. Amila na Okruglom stolu Sto godina Behara: Glas Bošnjaka protiv zla. IX-X /2000., br. 50, str.8-9 TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso na Okruglom stolu Sto godina Behara: Materijalna i duhovna komponenta Behara. IX-X /2000., br. 50, str. str. 21-22. ZALIHIÆ, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Duhovna riznica našeg stoljeæa. (Fotosi: autora, Husejna Ðoge Dubraviæa, Alije Nametka, Reisu-l-uleme D emaludina Æauševiæa, Hifzije Bjelavca, Muse Æazima Æatiæa, Osmana Ðikiæa) IX-X /2000., br. 50, str. 12-13 ZIMA, Zdravko: Posljednji svjedok. XI-XII/1999., br. 45, str. 15-16 DRALOVIÆ, dr. Muhamed na Okruglom stolu Sto godina Behara: Stotinu godina Behara. Uvodno izlaganje. IX-X /2000., br. 50, str. 5 DRALOVIÆ, dr. Muhamed. Ajvatovica i Prusac. I-II/2002., br. 58, str. 7-10 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Akademik Smail Baliæ. (Nekrolog). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Deset godina Srebrenice. VIIVIII/2005., broj 73, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: De ela – prava Europa. Uvodnik. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Djela naših suradnika. IX-X/2002. (2003.), br. 62, DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kako se koordiniramo? III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Krenimo od prve! Uvodnik. IXXII/2005., br. 74-75, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Most. Uvodnik. IX-X/2004., br. 68. str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Neobilje ena obljetnica XIXII/2001., br. 57, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Novo vrijeme – sudbina Behara. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Piramida. XI-XII/2004., br. 69, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šalteri su indikator!? Uvodnik. III/2002., br. 58, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tsunami. I-II/2005., br. 70, str. 3 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Umjesto uvodnika (potpisano: redakcija). VII-X/2001., br. 55-56., str. 3

BEHAR 83-84

BIBLIOGRAFIJA DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Vrijeme mijena. XI-XII/2002. (2003.), br. 63, str. 3 PISMA, PRIOPÆENJA, APELI, RAZNO ** *Vjerski poglavari o obnovi i razvoju u jugoistoènoj Europi /Deklaracija. III-IV/2000., br. 47, str. 30-31 *** Duhovnici Saveza Armensko-apostolskih crkvenih zajednica u Njemaèkoj Kršæanima svijeta (letak) V-VIII/2000., br. 48-49., str. 20 APEL Bošnjaèke nacionalne zajednice Hrvatske. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 59 BALIÆ, dr. Smail, akademik: Èovjek i èovještvo u Kur'anu. Izlaganje na znanstvenom skupu: Mudrost raða toleranciju 29. rujna 2001. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 12-15 IN MEMORIAM: Sakib Topiæ. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67 IZETBEGOVIÆ, Alija: Nagrada za demokraciju. (Govor u New Yorku prigodom primanja nagrade za demokraciju). IIV/2004. Br. 64-65, str. 6 – 7 KAJAN, Ibrahim: Sudbina Bošnjaka – sudbina Muslimana. Govor na Osnivaèkoj skupštini Kulturnog društva Muslimana Hrvatske Preporod (Hotel Inter-Continental, Zagreb 2.V1991- prvo objavljen u TELALU, biltenu KDM Preporod br.1/1991). III-IV/2002., br. 59, str. 4 KAJAN, Ibrahim: Za obnovu duha! (Govor u svojstvu gosta na 1. godišnjoj skupštini SDAH 8. II. 1992.) III-IV/2002., br. 59, str. 6 KAKO SE DIJELILO BOSNU. (Stenogram sa sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuðmana i suradnika s èlanovima Predsjedništva BiH prof. Nikolom Koljeviæem i Franjom Borasom 8. sijeènja 1992.) V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 15-19 OTVORENA STRANICA. VII-VIII/2005., br. 73, str. 37-38 STATUT PREPORODA (prilog). V-VI/1999., br. 42 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Pogovor dosadašnjeg glavnog urednika. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67 DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Stranica za èitatelje. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 61 AUTORSKI LIKOVNI PRILOZI ANONIM: Austrijska delegacija kod Husrevbega, drvorez. 1530. I-IV/2001. br. 52-53, str. 29 ANONIM: Bosanski grb. III-IV/2000., br. 47, str. 28 ANONIM: Crte istoènog Sarajeva iz prvih godina austro-ugarske okupacije. VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36 ANONIM: Grb obitelji Hrstiæ iz koje je i bosanski kralj Ostoja (1444-1461). V-VIII/2000., br. 60 ANONIM: Kamengrad, drvorez 1530 I-IV/2001. br. 52-53, str 28 ANONIM: Lavlje dvorište u Granadi. I-IV/2001. br. 52-53, str 19 ANONIM: Lelime-i Tevhid (Rijeèi Jednote) na srebrnom kljuèu Kaabe (16. st.). VII-X/2001., br. 55-56. str. 41 ANONIM: Mapa kraljevine Bosne 1553. I-IV/2001. br. 52-53, str 28 ANONIM: Nikola Šubiæ Zrinski. I-IV/2001. br. 52-53, str 21 ANONIM: Osjeèke d amije. ANONIM: Po ar u Sarajevu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 60 ANONIM: Sulejman Zakonodavac. I-IV/2001. br. 52-53, str 18 ANONIM: Zidine Alhambre. I-IV/2001. br. 52-53, str 24 BELLINI Gentile: Mehmed II. 25.XI 1480. I-IV/2001. br. 52-53, str 18

BEHAR 83-84

BERBER, Mersad: Likovi. XI-XII/1999., br. 45, str. 24 BOCARIÆ: Stara razglednica iz BiH. I-II/2002., br. 58, str. 36 CHAMPBELL Roland: Pogled na Mostar 4.IX 1875. I-IV/2001. br. 52-53, str 28 ÈEVRA, Salko: Bosanèica. I-II/2000., br. 46, str. 3 ÆORIÆ, Avdija: Predmeti iz ivota Bošnjaka, VII-X/2001., br. 55-56. str. 46 i 50 D ENAZA .(iz knjige Zygmunta Ajdukiewicza: “Die österr.ung. Monarchie in Wort und Bild” 1901). V-VIII/2002. (2003.), br. 60-61, str. 40 EVANS Arthur: Kafana u Tešnju. 1876. I-IV/2001. br. 52-53, str 29 EVANS, Arthur: Dio crte a “Bosanski tipovi u Sarajevu”. IIV/2004. Br. 64-65, str. 39 EVANS, Arthur: Ljudi na crkvenoj slavi, crte 1876. XI-XII/2002. (2003.), br. 63, str. 20 FISCHER, L.H.: Pravoslavni popovi, crte 1909. XI-XII/2002. (2003.), br. 63, str. 21 FISCHER, L.H.: Pravoslavno seljaèko groblje, crte 1909. XIXII/2002.(2003.), br. 63, str. 22 KAJAN, Ibrahim, foto-prikaz njegove djelatnosti kao glavnog urednika Behara i predsjednika Preporoda . III-IV/ 2002., br. 59, str. 33-36 KOTROMANIÆI – Grb bosanske kraljevske kuæe I-II/2000., br. 46, str. 36 LIBENWEIN, M.: idovi u sarajevskoj èaršiji. Crte 1902. MAYERHOFER Th.: Bosanski franjevac meðu vjernicima (crte iz kjige J. Asbotha). XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 23 MØNNESLAND, Sven : Iz “1001 dan” crte i: Romkinja iz okolice Jajca (/W. L. Arndt 1900) Romkinja muslimanka ( L. H. Fischer 1909.), Romi (L. Pataky 1901.) Lutajuæa romkinja (L. H. Fischer 1909.), Rom hamal u Donjoj Tuzli (W. L. Arndt 1896), Albanac halvad ija (W.L. Arndt 1903.) MUFTIÆ, Osman: Pet slika. VII-X/2001., br. 55-56. str. 43-44 MUFTIÆ, Osman: Srebrenica je pala. I-IV/2001. br. 52-53, str. 39 MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Portret Aziza ef. Hasanoviæa. IIIIV/2000., br. 47, str. 28 MUJAD IÆ, Omer: Matko Peiæ. XI-XII/1999., br. 45, str. 15 MUSLIMANSKA SVADBA. (Crte iz knjige J. Asbotha: Bosznia és Herczegovina 1887.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 40. OTTENFELDT; Rudolf, von: Hercegovaèki katolici, crte . XIXII/2002.(2003.), br. 63, str. 19 PATAKY, László: Katolici iz Kreševa, crte 1901. XI-XII/2002. (2003.), br. 63, str. 24 PICELJ, Ivan: Kompozicija I-IV/1999., br. 40-41, str. 36 RAŠICA, Bo idar: Kompozicija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 37 SEFIÆ, Meho: Potret Muse Æazima Æatiæa. III-IV/2000., br. 47, str. 23 VALERIO Th.: Bosanski seljak kršæanin 1870. I-IV/2001. br. 5253, str. 29 VALERIO Th.: Seljanka iz Bosne 1870. I-IV/2001. br. 52-53, str. 29 VALERIO, Th.: Bosanska plesaèica. V-VI/2001., br. 54, str. 36 VALERIO, Th.: Bosanski trgovac. Crte 1870. I-IV/2004. Br. 6465, str. 40 VAVASSORE Giovanni Andrea-Vadagnino: Plan Istanbula poslije turskog osvajanja. I-IV/2001. br. 52-53, str 16 VIERGE, D.: Turske trupe prevoze topove iz luke Klek u unutrašnjost – crte . XI-XII/2001., br. 57, str. 36

BIBLIOGRAFIJA INDEKS AUTORA ABAD IÆ NAVAEY, Azra 150, 205-207 AKMAD IÆ, Hazim 208 ALAGIÆ, Semka 82 ALFIREVIÆ, Frano 83 ALISPAHIÆ, Nijaz 84 AL-ŠEJH, Hanan 151 Anonimni autori: 36, 37, 85, 86, 209, 555-567 BAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina 358 BALIÆ, dr. Smail 2, 38, 39, 40, 41, 370-378, 410, 545 BALIÆ, mr. Hasan 210 BARAKOVIÆ, Meho 87, 152 BASHA, Eqrem 140 BAŠIÆ, Husein 88 BEJTIÆ, Alija 28 BEKRIÆ, Ismet 89 BELLINI, Gentile 568 BERBER, Mersad 1, 153, 560 BLOCH, Anna 148 BOCARIÆ, 570 BOKSHI, Besim 140 BORIÆ, Aras 90 BOŠNJAK, Lutﬁ 81 BRKA, Amir, 91, 154, , 211-213, 471 BRNÈIÆ, Jadranka 379 ÇELEBI, Evliya 155 CERIÆ, dr. Mustafa 380 CHAMPBELL, Roland 571 CHOURAQUI, André 381 CLINTON,William Jefferson 214 ÈENGIÆ, Enes 215 ÈEVRA, Salko 563 ÈORIÆ, Avdija 573 ÆEHAJIÆ, Sevret M. 156, 157 ÆIMIÆ prof. dr. Esad 373 DEDAJ, Rahman 140 DEDAJIÆ, Nelson Mirjana 103 DEDIÆ, Reﬁka 92 Deklaracije vjerskih poglavara 542, 543 DELALIÆ, Munib 93-96, 158, 216, 243 DICKEY, James 98 DIZDAREVIÆ, Abaz 3 DOMAZET, Bosiljko 42 DURAKOVIÆ akademik Esad 100, 160, 217, 218, 383 DURBEŠIÆ, Tomislav 101, 506 DURIÆ, dr. Rašid, 43, 219-221, 232, 384, 413, 468 D AFEROVIÆ, Haris 181, 222 D AMBEGOVIÆ, Emir 159 D ANKO, Muhidin 223 D ANKO, Suad 44 D ENAZA, 565 D OGOVIÆ, Alija 224 D UBRAN, Halil 160 D UMHUR, Zuko 161, 225 ÐURÐEV, akademik, Branislav 45 ÐUZEL, Drenka 102 ÐUZEL, Izet 4. 5, 348 EMRIÆ, Esad, 6

EVANS, Arthur 576, 577 F. N. 226 FERLINGHETTI, Lawrence 103 FISCHER L. H. 578, 579, 58 FRNDIÆ, Nasko 30-32, 46, 104, 105, 162, 227-231, 289, 416, 474-476 GAJTANI, Adem 140 GASHI, Mirko 140 GJERQEKU, Enver, 140 GRAHOVAC, eljko 106, 233-235 GUJIÆ, Kasim 47 GUNGA, Fahredin 140 HAD IALAGIÆ, Husref 48 HAD IAVDIÆ, Edin 107 HAD IEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija 236 HAJDAREVIÆ, Had em 108, 163, 246 HALILOVIÆ, prof. dr. Senahid 337, 338, 479 HAMITI, Sabri 140 HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko 385, 418, 419 HASANEFENDIÆ, Sead 7 HASANOVIÆ, ef. Aziz 386 HODOVIÆ, prof. Senad 237 HOFMANN Murad 49 HOROZOVIÆ, Irfan 238 IBRAHIM Kajan 8 IBRAHIMAGIÆ, Omer 109 IBUKIÆ Ahmet 9 ISAKOVIÆ, Alija 339 ISPRAVAK 239, 272 IVŠIÆ, Radovan 28 IZ PERZIJSKE POEZIJE 110 IZETBEGOVIÆ, Alija, 349, 547 JALIMAM, dr. Salih 50, 240, 425 JERGOVIÆ Miljenko 51 JURIŠIÆ, dr. Šimun 241, 242, 480 KAFIJEVA MEDRESA i D AMIJA 10 KAJAN Ibrahim 571 KAJAN, Ibrahim 8, 52, 53, 111-117, 164-174. 243, 481-497, 548-549, 580 KANAFANI, Gassan 175 KARAVDIÆ, dr. Mustafa 54, 244, 245, 387 KASSIM, Ahmad 338 KEBO, Alija 118 KHALED el FADI 55 KICO, Mehmed, 340 KIŠEVIÆ, Enes 119, 120 KLJUÈANIN, Zilhad 121, 122, 176, 177, 246, 247, 498 KOTROMANIÆI (Grb) 581 KRESO, Mirsad 178 KRUŠELJ, eljko 248 KUJUND IÆ, Atif 249, 250 KULENOVIÆ, Lamija 180 KUNIÆ, Mirsad 251-254 KUR'AN: Sazvije ða – Al-Burud , 366 KUREISHI, Hanif 179, 180 KURT Ismet 11 KURTIÆ, mr. Sakib 255 LIBENWEIN, M. 582 M. M. 256

BEHAR 83-84

BIBLIOGRAFIJA

BEHAR BEHAR, dvomjeseèni bošnjaèki èasopis za kulturu i društvena pitanja

KAZALO RIJEÈ UREDNIKA .................................................................................................. 3

Nakladnik: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVIÆ Izvršni urednik: Filip Mursel BEGOVIÆ

Uredništvo: Senad NANIÆ, Ervin JAHIÆ, Sena KULENOVIÆ, Zlatko HASANBEGOVIÆ, Dino MUJAD EVIÆ, Azra ABAD IÆ NAVAEY

Rukopisi i fotograﬁje se ne vraæaju

DERVIŠHANA Filip Mursel Begoviæ: Susret s d elatom uvijek je ivotno produktivan ................ 35

ISSN 1330-5182

Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu no i stavovi uredništva.

BIBLIOGRAFIJA Bibliogfraﬁja Èasopisa za kulturu i društvena pitanja Behar (priredio: Zija Sulejmanpašiæ) ............................................................ 76

Tiskano uz ﬁnancijsku potporu iz dr avnog proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Na naslovnoj stranici: Bašèaršijske papuèe

BEHAR 83-84

ÈASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVI-XVII • 2007./8. • BROJ 83-84 • CIJENA 30 KN

BERIÆET RIJEÈI Tahir Mujièiæ

dolazi tito u zagreb a baba ode u stanicu koja se sada zove postaja zvoni zvono ja bi odma otvorio al ne da nena ka e stani nije dobro zvono kako mo e biti dobro zvono i ono koje nije

BEHAR

nije to isto ka e nena ima dobro zvono ima loše zvono a ovo je nikakovo to ti je ono njihovo zvono baba šuti i pakuje košulju u crnu izlizanu aktntašku pa ilete u neseser pa onda tek poistiha ka e neni ne bihuzuri d aba dijete majka spremam se ja veæ odjutros jer vjesnik piše da dolazi a šnjim hrušèov a s ovim opet bulganjin nego daj mi ðulhana i novi safun i dometni mi opatiju da ne bude nenina morava to mi plaho pazi da ne misle kako pušimo isto mislim njihovo mogu li sada otvoriti mo eš ka e baba tu no nena plaèe ðulhana još stavlja jabuku u neseser ja otvaram veselo vrata vrata veselo cvile na vratima drug u crnom mantlu s erolﬂin brkovima ka e uzmi dru e èebe

KDBH “PREPOROD”