Bosnjacki glas br 25

„Nitko da do prijat ne dođe elj drag" e d o v i v e t u p i - Sv u ISTAMBUL Otvorenje izložbe »SLIKOM UMJESTO TISUĆU RIJEČI«

Otvorenje ISLAMSKOG CENTRA u Rijeci Rijeka, travanj 2013.

Broj: 25

Halal turizam u Istri Poetski kutak Feljton: Sarajevo će biti, sve drugo će proći

BOŠNJAČKI GLAS

3

Uvodnik

D

vadeset i peti broj Bošnjačkog glasa, bračnim adetima gledano, zaslužuje proslav malog jubileja u narodu poznatom kao „srebreni pir“. Evo i mi, mic-po mic i dođosmo do 25. broja. Sudeći po sadržaju, Bošnjaci u Hrvatskoj su ovu 2013. godinu započeli vrlo slavljenički. Najviše, dakaPiše: Ibrahim Ružnić ko, slavljeničkog raspoloženja bilo je povodom obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Još jednom bošnjačka dijaspora je iskazala vrlo snažnu privrženost svojoj matičnoj domovini. Ujedno, za primjetiti je da je sve više i pripadnika drugih naroda porjeklom iz BiH koji se uključuju u manifestacije koje se održavaju povodom državnih praznika BiH. Dobre su to i ohrabrujuće tendencije i meni svakako drage.

Međutim, postoji jedan moment na kojeg bih svakako želio ukazati, a ponukan s nekoliko izrečenih primjedbi od ljudi od kojih bi to, sudeći po njihovom obrazovanju i funkcijama koje obnašaju, najmanje očekivao. Naime, BNZ za PGŽ već tradicionalno povodom Dana nezavisnosti BiH održava višednevnu manifestaciju pod nazivom „Bošnjački dani kulture“. Tako je bilo i ove godine. U petak, 01.03.2013. točno na Dan nezavisnosti BiH imali smo dva događanja. U prostorima BNZ za PGŽ u Rijeci postavili smo izložbu fotografija autora Faruka Ibrahimovića pod nazivom „Zapis u vremenu“, te smo imali prezentaciju izdavaštva KDBH „Preporod“ iz Zagreba. Dvije manifestacije referentne bošnjačke kulture, a što su prepoznali brojni posjetitelji koji su dupkom ispunili prostorije bošnjačke zajednice. U isto vrijeme, svega 300-tinjak metara zračne linije, u galeriji „Mali salon“ otvarala se izložba jednog turskog slikara organizirana u suradnji Hrvatsko-turskog društva prijateljstva i turskog veleposlanstva u Zagrebu. Kako taj događaj, kao i sva druga događanja tog dana u Rijeci, nisu bili bitni za aktivnost Bošnjačke zajednice u Rijeci, tako da nam niti na kraj pameti nije bilo da bilo što pomjeramo u već davno utanačenom vremeniku događanja.

A naročito ne osjećamo nikakvu potrebu da koordiniramo vremenik događanja u našoj zajednici s terminima Hrvatsko-turskog društva prijateljstva. Niti smo Hrvati niti smo Turci, niti se trebamo mješati u to prijateljstvo.

Niti imamo „obvezu“ prisustvovati nekim događanjima u organizaciji tog društva. Izuzev, naravno ako neka od događanja ne pobuđuje znatiželju iz sfere umjetničke, društvene, povijesne ili neke druge vrste. Međutim, neki naši „intelektualci - pametnjakovići“, umjesto da uzmu učešće u manifestacijama koje organiziraju „njihove“ udruge i to povodom velikog datuma „njihove“ matične domovine, oni odabiru nazočiti jednoj u nizu izložbi slika koje se svakodnevno postavljaju u brojnim slikarskim

galerijama u Rijeci. Među ovim „bošnjačkim domoljubima“ našao se i saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj gospodin Nedžad Hodžić. Ne znam koji je njega motiv odveo na otvaranje izložbe turskog slikara, umjesto da sa svojim sunarodnjacima i njihovim gostima prisustvuje obilježavanju velikog blagdana BiH. Nije valjda i njega zahvatila kriza identiteta. Nije valjda da se i on, poput već spominjanih pametnjakovića, identificira s nekim od ovih nacionalnih identiteta udruženih u hrvatsko-tursko društvo prijateljstva. Nije valjda da nas (makar pritajeno) u Saboru zatupa Turčin? Dakako, ovu priču bi mogli promatrati i komentirati na anagdotalan način, ali je ona mnogo složenija i štetnija nego što na prvi pogled to izgleda.

Naime, Bošnjaci su potrošili i još uvijek troše mnogo energije (i krvi) za očuvanje i afirmaciju vlastitog nacionalnog identiteta. Stoljećima našu nacionalnu samobitnost negiraju nazivajući nas poturicama, poturčenim Hrvatima, poturčenim Srbima, Turcima i sl. Sve su to bili argumanti da nas se nastoji denacionalizirati ili na drugi način reducirati – pa i biološki. Sjetimo se samo četničke retorike u nedavnoj agresiji na BiH u kojoj se bošnjačko stanovništvo naziva „turcima“, a svi zločini nad Bošnjacima se „opravdavaju“ tobožnjom osvetom Osmanlijama koji su stoljećima vladali ovim prostorima. U tom smislu, svako postupanje i identifikacija sa turskim nacionalnim identitetom, bilo da se manifestira kao nogometni navijač (mostarski slučaj sukoba s navijačima hrvatske reprezentacije) ili da se zgrada turskog konzulata u Rijeci pokazuje kao dio vlastite baštine ili se naprosto osjeća „pozvanim“ da prisustvuje svim događanjima povezanim s Turskom, sve to skupa šteti bošnjačkom nacionalnom identitetu.

Zato, čekivati je od „mislećih“ ljudi da ove stvari razumiju i da ne šalju pogrešne signale o vlastitoj dualnosti nacionalnog i etničkog identiteta. Naročito se to očekuje od ljudi koji naše manjinske interese trebaju zastupati i afirmirati u tijelima državne i lokalne vlasti.

Oni imaju dodatno povećanu odgovornost i ne smiju sebi dopustiti da ih vode emocije, te da u odabiru između anitipatije naspram BNZ za PGŽ i njihovog vodstva i turkofilije, odaberu ovo drugo. Tako, umjesto da sa 500-tinjak sunarodnjaka slave svoju DOMOVINU, oni manifestiraju turkofiliju i nanose štetu bošnjačkom nacionalnom i etničkom identitetu. I od političkih analfabeta je – PREVIŠE! Vaš,

BROJ 25

4

BOŠNJAČKI GLAS

RIJEKA

OTVORENJE ISLAMSKOG CENTRA U RIJECI Piše: Ernedina Adžajlić

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha dž.š. vjeruju i koji molitvu i zekjat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su nadati se je na Pravom putu.“ ( At-Tawba, 18)

N

akon dugo očekivanja, točnije nekoliko decenija upornosti i strpljenja, dočekali smo i mi, riječki Muslimani taj povijesni dan za sve nas i cijelu Islamsku zajednicu u Hrvatskoj i šire.

Ponovno smo ushićeni i sretni kao i onog, ne tako davno prelijepog jesenskog dana 03.10.2009. godine kada je bilo svečano polaganje kamena temeljca za početak gradnje Islamskog centra.

Svečano otvorenje Islamskog centra – „Riječke ljepotice“, kako su je mnogi nazvali, bit će ako Bog da 04. svibnja 2013.g. Otvorenje Islamskog centra u Rijeci će biti najveći događaj za Islamsku zajednicu u Hrvatskoj pa i šire u 2013. g. Svečanom otvorenju Islamskog centra nazočit će veliki broj uglednika kako iz Republike Hrvatske, tako i iz cijelog svijeta. Specijalni gost i izaslanik Emira Qatara će biti Ministar Vakufa države Qatar, Gajs bin Mubarek Al Quwar koji će Islamski centar svečano i otvoriti. Svečanosti će biti nazočan i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović.

Katar je trenutačno najveći donator u izgradnji mesdžida i drugih islamskih institucija u svijetu.

Tako je i u Hrvatskoj donirao cjelokupna sredstva za izgradnju islamskog centra u Rijeci sa sedam milijuna eura. Donirali su sredstva za mesdžid u Zadru, izgradnju mesdžida u Bogovolji i

BROJ 25

još mnoge druge donacije.

Važnost Islamskog centra će biti velika za sve Muslimane Rijeke, pa i šire, jer će pored vjerske imati i jednu kulturološku dimenziju u kojoj će se moći naučiti i vidjeti što u stvari Islam jest. Svima nam je potrebno više znanja i mudrosti, a Islamski centar će ako Bog da biti duhovna oaza u kojem ćemo napajati svoje duše. Ovo vrijeme je vrijeme obnove religioznosti i potrage za svetim, vrijeme potvrđivanja vjernosti i tradiciji vječnog. Bit će to rasadnik ljubavi, tolerancije, suživota i svega onoga što potvrđuje Republiku Hrvatsku kao zemlju multikulture i religijskog pluralizma. Naša riječka džamija je treća u Hrvatskoj, a u planu su ako Bog da još dvije u Osijeku i Sisku. Džamije su Allahove kuće, pa se vjernik u njima uvi-

jek osjeća ushićeno, zadovoljno i bogobojaznošću ispunjeno. One su bile i ostale mjesta za obavljanje ibadeta, mjesta za učenje Kur’ana i slušanje raznih predavanja, koja imaju za cilj da oforme zdravu osobu, koja u ime Allaha dž.š. živi i radi od koristi sebi i cijeloj zajednici. Božje kuće su oduvijek bile za svoje pripadnike odraz osjećanja i zato su građene sa mnogo volje, ukusa i estetskog smisla. „Očaravajuće“. To je riječ kojom se najčešće sažeto opisuje remek djelo suvremene arhitekture ili točnije rečeno vrhunsko djelo akademskog kipara, Dušana Džamonje, koji je i autor idejnog rješenja Islamskog centra. Ideju pokojnog kipara realizirali su arhitekti iz tvrtke „ADB“ iz Zagreba, gospoda Vučinović i Vlahović. Ovo atraktivno zdanje već posjećuju brojni turisti iz cijelog svijeta, ali i profe-

BOŠNJAČKI GLAS

5

sionalci kojima je arhitektura ili građevina struka.

Islamski centar je izgrađen na atraktivnom riječkom području Rujevica - Zamet, poznatijem kao naselje Mario Gennari. Džamija se već na prvi pogled savršeno uklopila u ambijent. Stvara se dojam da je džamija iznikla iz kamena. Srebrna skulptura, nenametljiva okolini,a ispred morska pučina - Kvarnerski zaljev.

Desno pogled ide na prelijepu Učku, za koju ne znaš kad je ljepša … kad je pokrivena snijegom ili pred zalazak sunca.

Islamski centar čine džamija i prateći sadržaji sa stanom za imama i još jednog vjerskog djelatnika, apartmani za goste, knjižnica, kongresna dvorana, restoran, uredi, učionice – za vjersku pouku i igraonica za djecu. Unutrašnjost – molitveni dio džamije, svjete, nauke, duhovnosti, ideja i korisnih aktivnosti za Islam, zajednicu i sredinu u kojoj živimo. Ako uspijemo ovo ostvariti to će se manifestirati kroz plemenitost duše, lijepog ponašanja, čišćenje od raznih poroka. Amin.

Allah dž.š. svakom daje ono što traži; ako netko voli dunjaluk dobit će ga, ali će zato izgubiti Ahiret.

Svima, koji su makar i malo truda ili novca dali za ovu prekrasnu džamiju, neka dragi Allah dž.š. podari mjesto u džennetu, a na ovom svijetu neka im uveća nafaku. Amin. „Ko sagradi džamiju, želeći time postići Allahovo dž.š. zadovoljstvo, Allah dž.š. će mu sagraditi istu u Džennetu“. (Hadis) Pozivamo sve da se odazovu svečanom otvorenju Islamskog centra i time budu dio ceremonije koja će se pamtititi.

Neka mir i sloga među ljudima vlada. predviđa se, da može primiti oko 1500 vjernika. Donji dio za oko 1000 muškaraca i gornji – galerija, za oko 500 žena.

Cilj džamije je u tome da su vjernici na okupu, da im njihova vjerska svijest bude jaka, da se u općim i pojedinačnim problemima socijaliziraju, da brinu jedni o drugima, da čuvaju i brane džamiju, da svetost džamije nikada ne bude upitna niti za svoje osobne niti bilo čije druge interese.

Molimo Svevišnjeg Allaha dž.š. da naš Islamski centar bude mjesto za okupljanje svih plemenitih, naprednih i dobronamjernih Muslimana, centar iz kojeg će izbijati zraci međusobne ljubavi, tolerancije, utemeljene na čvrstim osnovama bogobojaznosti, rasadnik pro-

BROJ 25

6

BOŠNJAČKI GLAS

ZAGREB

Piše: Mirsela Čaušević

Održana redovna izborna Skupština Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske

U sjedištu Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske u Ilici 54, u Zagrebu, 02.veljače 2013. godine u svečanoj atmosferi održana je redovna izborna Skupština. Redovna izborna Skupština BNZH prema dosadašnjem Statutu održava se svake dvije godine.

Skupštini su nazočili brojni uzvanici, među kojima i Saborski zastupnik pet nacionalnih manjina Nedžad Hodžić, predsjednik SDAH Mirsad Srebreniković, Senad Nanić, predsjednik KDBH Preporod, Ferid Dizdarević, predsjednik KUD „Sevdah“ Zagreb i brojni drugi. Skupštinu je otvorio dosadašnji predsjednik Senad Pršić zahvalivši se brojnim članovima Skupštine na dolasku.

Naime, Skupštini je nazočilo 94 člana iako je Statutom predviđeno da je za valjanost odluka dovoljno da Skupštini prisustvuje najmanje 50 članova.

Radno predsjedništvo: Merim Omanović, Ibrahim Ružnić i Dževad Jogunčić

Nakon otvaranja zasjedanja i predivnih sevdalinki kojom su nas počastili članovi ansambla „BOSANA“ iz Zagreba, uslijedilo je usvajanja dnevnog reda, te je radno predsjedništvo nastavilo voditi zasjedanje prema dnevnom redu, a Skupštinu su pozdravili uvaženi gosti čija izlaganja su išla u pravcu respektiranja rada BNZH i želja da novo rukovodstvo nastavi s uspješnim radom kao i želja da se nastavi i unaprijedi suradnja između bošnjačkih asocijacija iz kojih dolaze i BNZH. Kako je ova Skupština bila izborna, valja naglasiti kako

BROJ 25

su izbori prošli u vrlo srdačnoj i demokratskoj atmosferi i svi kandidati su izabrani jednoglasno. Za predsjednika BNZH izabran je prof.dr.sc. Sead Berberović, za potpredsjednike Senad Pršić, struč.spec. oec i Alija Avdić, dipl.krim., a za tajnika Senahid Dubravić iz Zagreba.

Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Merim Omanović, za članove izabrani su Denijal Ibrić i Ismet Sefaragić za članove.

Za članove Glavnog odbora izabrani su: prof. Ibrahim Ružnić, prof. Džemal Spahić, prof.dr. sc. Jusuf Šehanović,

Članovi GO BNZH

BOŠNJAČKI GLAS

7

Prof.dr.sc. Sead Berberović zahvalio se na ukazanom povjerenju te najavio da će i dalje uporno i nepopustljivo raditi na integraciji bošnjačke manjine u RH. Na Skupštini je usvojen i novi Statut BNZH na kojemu se radilo vrlo studiozno, uložen je veliki trud i rad, a sve u cilju poboljšanja kvalitete rada naše Zajednice.

Nakon Skupštine održano je svečano potpisivanje ugovora o stipendiranju s našim najboljim studentima. prof. Adem Smajić, Sifet Hadžihaskić, Asim Kulenović, Senahid Dubravić.

Dosadašnji predsjednik Senad Pršić podnio je Skupštini izvješće o radu u proteklom mandatu kojeg prenosimo u cijelosti:

Izvještaj predsjednika Pršića na skupštini BNZH Poštovani članovi Skupštine, dame i gospodo, dragi gosti, u mandatnom razdoblju iz nas smo imali izuzetno dinamičan i raznovrstan sadržaj aktivnosti. Prije svega BNZH u nekoliko zadnjih godina prolazi fazu redefiniranja svoje organiziranosti, odnosno uloge i ciljeva nakon što je osnovana BNZ za Zagreb i zagrebačku županiju. Nakon osnivanja BNZ za ZG i ZŽ preuzela je od BNZH sve programe i imovinu, osim Fonda za stipendiranje i nagranivanje. Uspjeli smo unatoč nekim prijeporima raščistiti stanje kako bi krenuli dalje neopterećeni.

Prvo što smo napravili je da smo usvojili nove programe BNZH te ih kandidarali za potporu kod Savjeta za nacionalne manjine RH. Kod izbora programa opredijelili smo se za izdavačku djelatnost kroz Bošnjački glas koji smo preuzeli od BNZ za PGŽ i grad Rijeku. Zatim program iz kulture pod nazivom Festival bošnjačke kulture u RH i jedan program znanstvenog sadržaja opredijeljujući se svake godine za jednu aktualnu temu. Kroz proteklo razdoblje smo ove gore navedene programe realizirali u skladu sa mogućnostima, a Bošnjački glas postupno smo ekipirali kroz uredništvo, obogaćivali sadržaj i kvalitetu tako da smo uz skromna financijska sredstva godišnje tiskali 3 broja. Ovo uspjevamo zahvljujući potpori Savjeta za nacionalne manjine RH kao i volonterskom radu članova uredništva. Glasilo je tematski okrenuto aktivnostima u našoj zajednici.

BROJ 25

8

BOŠNJAČKI GLAS Program Festival bošnjačke kulture u RH je osmišljen radi očuvanja dijela naše kulturne baštine kroz pjesmu sevdalinku, nastupe folklornih skupna sa igrama i plesovima iz BiH, te pripremanje i degustaciju bosanskih gastro specijaliteta. Ovaj program BNZH realizira skupa sa županijskim organizacijama na način da svake godine domaćin bude neka druga županijska organizacija BNZH. U 2011. godini to je bio Sisak, a u 2012. godini Pula. Program znanstvenog sadržaja održavamo kroz odabranu temu koju realiziramo u suradnji sa BNZ za grad Zagreb i Zagrebačku županiju, a do sada smo imali: 10 godina izdavačke djelatnosti BNZ, Znanstveni skup „Europski identitet Bošnjaka“ i Bošnjačko iskustvo antifašizma.

Kao što sam već spomenuo nastavili smo sa radom Fonda za stipendiranje i nagranivanje u skladu sa mogućnostima dodjeljujući stipendije studentima koji se javljaju na natječaj. Za ovu akademsku godinu smo prikupili 19.978, 80 kn. Sredstva su skromna zbog ekonomske krize, ali ne odustajemo.

Osim redovnih programa ove godine smo kandidirali i Amaterski festival pjesme sevdalinke za koji takoner očekujemo potporu Savjeta za nacionalne manjine RH. Osim navedenih programskih aktivnosti sudjelovali smo u nekim vrlo važnim zbivanjima za našu manjinu kao što je Popis stanovništva i Izbori za Saborskog zastupnika. Što se tiče popisa stanovništva vrlo aktivno smo sudjelovali na svim razinama u pripremama i edukaciji pripadnika naše nacionalne manjine kako bi ispravili nepravdu koju smo

BROJ 25

sami sebi nanijeli u predhodnom popisu stanovištva pogrešno se izjašnjavajući nacionalnom odrednicom muslimani umjesto bošnjaci.

Tiskali smo letke, održali seminare i predavanja na raznim prigodama i nivoima. Rezultati Popisa stanovništva pokazali su da se naš rad isplatio jer do popisa 2011. godine u RH bilo je ukupno registrirano 20 755 Bošnjaka, a prema novom popisu u RH živi 31 479 Bošnjaka, odnosno u zadnjih deset godina broj pripadnika naše nacionalne manjine koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci povećao se za 66%.

Važno je napomenuti da smo prvi put sudjelovali sa svojim kandidatom na izborima za Saborskog zastupnika na proteklim izborima za Sabor RH. Smatram da je dobro i važno da smo išli na izbore sa svojim kandidatom jer smo time pokazali i dokazali da imamo na to potpuno pravo unatoč tvrdnjama stranaka sa bošnjačkim predznakom (SDA i BDSH) kako to pravo ekskluzivno pripada njima. Naš nastup smatram uspješnim unatoč tome što naš kandidat nije prošao, a važnim zato što po sadašnjem izbornom modelu mi Bošnjaci u RH dijelimo saborskog zastupnika sa još 4 nacionalne manjine, a jedini smo koji u Savjetu za nacionalne manjine RH nema svog predstavnika iz redova udruga nacionalnih manjina, a ove 4 nacionalne manjine imaju predstavnika u Savjetu za nacoionalne manjine RH. Da se kojim slučajem dogodilo da Saborski zastupnik nije Bošnjak, a moglo je biti i tako, mi sada ne bismo imali nikoga tko može zastupati naše interese u Savjetu za nacionalne manjine RH, tj. tko poznaje naše

programske aktivnosti.Vjerujem da ćemo poučeni ovim iskustvom ovo ispraviti na slijedećim izborima, izborom osobe koja će u Saboru i Savjetu za nacionalne manjine ući našom potporom.

Kroz naš rad i programske aktivnosti uspostavili smo i kvalitetnu suradnju sa Islamskom zajednicom kao i mnogim drugim udrugama u RH i BiH. Na kraju želim kazati da sam prilikom izbora za predsjednika BNZH rekao da ću se angažirati izmenu ostalog i oko izrade novog Statuta BNZH. Evo, danas smo u prilici da usvojimo novi Statut BNZH koji je rezultat našeg zajedničkog rada, a ono što smatram najvažnijim u Statutu je da smo u BNZH otvorili vrata svim bošnjačkim asocijacijama. Cilj je da zajedničkim radom u budućnosti ostvarimo najbolji model organiziranosti koji odgovara našim potrebama usmjerenim na očuvanje naše kulture, tradicije i običaja koje smo donijeli sa sobom iz otadžbine BiH, kao i što kvalitetnijoj integraciji u društvo naše sadašnje domovine RH. Uvjeren sam da ćemo to brzo dostići unatoč nekim sadašnjim podjelama. BNZH vidim kao najkreativniju organizaciju koja uz Islamsku zajednicu u RH može najkvalitetnije afirmirati naše društvene vrijednosti na očuvanju našeg specifičnog identiteta.

Ostaje mi još da vam se zahvalim na ukazanom povjerenju i suradnji, a meni je bila čast obavljati ovu dužnost sa vama.

BOŠNJAČKI GLAS

9

Održana Izvještajna skupština

Piše: Sead Berberović

Održana Izvještajna skupština Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju

U Zagrebu je dana 12.12.2102. održana Izvještajna skupština Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju (BNZ ZG i ZGŽ). Prije početka radnog dijela skupštine mješoviti zbor i orkestar ansambla „Bosana“ sa solistima izveo je kraći kulturno-umjetnički program u trajanju od 20-ak minuta. Skupštini je prisustvovao saborski zastupnik Nedžad Hodžić, dipl. inž. koji se prigodnim riječima obratio prisutnima i zaželio uspješan rad skupštine i BNZ ZG i ZGŽ.

P

redsjedavajući Dževad Jogunčić, dipl. inž., dr.sc.

Dino Mujadžević i Senahid Dubravić, dipl. arh.

Na skupštini su usvojeni izvještaj o radu i financijski izvještaj za period od 26.10.2011. do 12.12.2012.

U izvještaju o radu, kojeg je podnio predsjednik prof. dr.sc. Sead Berberović taksativno su pobrojane brojne aktivnosti koje je BNZ ZG i ZGŽ imala u prethodnom periodu, pa ga donosimo ovdje u cijelosti.

U periodu od posljednje skupštine održane 26.10.2011. do danas nastavljeno je s radom na našim standardnim programima koji su financirani od Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. To su:

A. „Bošnjački pisci u Hrvatskoj“ – biblioteka „Bosana“ Tiskane su 3 knjige: 1. „Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929.1941. (u ratu i revoluciji 1941.-1945.)“, autora Zlatka Hasanbegovića u suradnji s Institutom društvenih znanosti „Ivo Pilar“ i Medžlisom IZ Zagreb, 2. „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“, autora Džemaludina Latića, 3. „Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojske Jugoslavije (1945.-1953.)“ autora Denisa Bećirevića Knjiga doc.dr.sc. Denisa Bećirovića „Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (1945-1953)“ promovirana je 7.3.2012. u Bošnjačkom institutu u Sarajevu. Promotori su bili: akademik prof. dr.sc. Enes Karić, prof.dr.sc. Husnija Kamberović, prof. dr.sc. Zijad Šehić i prof.dr.sc. Ismet Bušatlić, uz moderatora Dževada Jogunčića. Također je promovirana u IC Zagreb 17.5.2012. u suradnji s Medžlisom IZ Zagreb.

Promotori su bili: prof.dr.sc. Ivo Goldstein, dr.sc. Zlatko Hasanbegović, prof.dr.sc. Adib Đozić i doc.dr.sc. Adnan Jahić.

Knjiga „I ljubav je na neodređeno vrijeme“ Namika Tarabića promovirana je 18. 4. 2012. u prostorijama BNZ. Promotori su bili Višnja Goljački i Edina Smajlagić, prof..

Radno predsjedništvo

Knjiga Zlatka Hasanbegovića „Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929-1941.“ promovirana je 20.10.2012. u knjižnici Sisak-Caprag, u okviru manifestacije „Dani bošnjačke kulture i kuhinje“.

B. Časopis „Bošnjačka pismohrana“ U 2012. godini tiskan je svezak 10, broj 34-35, časopisa „Bošnjačka pismohrana“ u kojem je sadržan zbornik radova simpozija „Europski identitet Bošnjaka – Od minulog vremena do suvremene afirmacije“ kojeg smo održali u suradnji s Medžlisom IZ Zagreb i Institutom „Ibn Sina“ iz Sarajeva 2011. godine.

C. Ansambl „Bosana“ Posvećena je velika pozornost da se održi kontinuirano unaprjeđenje rada i kvalitete Ansambla u kojem djeluju folklorna skupina, orkestar, mješoviti kamerni zbor i solo pjevači, te dječja folklorna skupina. Posebno vrijednim treba istaći da je dječja folklorna skupina brojčano ojačala i imala nekoliko samostalnih nastupa. U proteklom razdoblju bilo je ukupno 18 nastupa Ansambla: 8 u Zagrebu i 5 nastupa u našoj dvorani uz manifestacije koje je organizirala BNZ ZG i ZGŽ, 3 u Hrvatskoj (Rijeka, Labin, Poreč) i 2 u Bosni i Hercegovini (Stijena-Cazin, Bužim):

BROJ 25

10 BOŠNJAČKI GLAS 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

BROJ 25

12.11.2011. Na Bajramskom sijelu i otvorenju kluba pri BNZ ZG nastupili su: Mektepski zbor IC Zagreb, Irena Grden, orkestar „Bosana“ sa solistima Damirom Majdančićem, Feridom Bešićem i Hatkom Tatić, te „Bulbuli“.

19.11.2011. U okviru folklorne priredbe u organizaciji Kulturno-prosvjetnog društva „Sveta Klara“ nastupio dječji folklor Ansambla „Bosana“.

27.11.2011.

Tradicionalni koncert „Nitko da ne dođe do prijatelj drag” održan je u Zagrebačkom kazalištu lutaka, Trg kralja Tomislava 19, Zagreb.

Sudjelovali su: KUD „Stijena” Stijena, Cazin BiH, KUD „Ivan Goran Kovačić” Zagreb, Zbor Islamske gimnazije „Dr. Ahmed Smajlović” Zagreb, Folklorna skupina „Bosana” te Kamerni zbor i orkestar ansambla „Bosana”.

18.2.2012. Nastup folklornog Ansambla „Bosana“ na 35. smotri folklornih amatera Grada Zagreba u Narodnom sveučilištu Dubrava.

3.3.2012. Nastup ansambla „Bosana“ na koncertu povodom Dana neovisnosti BiH u Rijeci.

30.3.2012. Nakon promocije druge knjige Bosansko-novske monografije „Bosanska epoha u Novskom Pounju 1512.-2012.“ autora mr. sc. Ante Milinovića u prostorijama BNZ, glazbeni program izveli solisti i orkestar „Bosana“.

18.4.2012. Nakon promocije knjige „I ljubav je na neodređeno vrijeme“ Namika Tarabića u prostorijama BNZ, u glazbenom dijelu nastupili solisti i orkestar ansambla „Bosana“.

28.4.2012. Nastup ansambla „Bosana“ na koncertu povodom obilježavanja godišnjice KUD „Stijena“ u Stijeni, Cazin, Bosna i Hercegovina.

5.5.2012. Nastup ansambla „Bosana“ na Festivalu bošnjačke kulture u Labinu.

10. 19.5.2012. Po završetku memorijalnog sportskog turnira „Dani Šefika Pezerovića“ u spomen na prvog poginulog Bošnjaka u domovinskom ratu u kulturno-umjetničkom programu održanom u prostorijama OŠ „Žitnjak“ sudjelovao zbor i solisti Ansambla „Bosana“.

11. 16.6.2012. Nastup ansambla „Bosana“ na Festivalu bošnjačke kulture u Poreču.

12. 12.10.2012. Nakon otvorenja izložbe kreativne fotografije Faruka Ibrahimovića pod naslovom „Posuđeno vrijeme“ u galeriji BNZ, glazbeni program izveo Kamerni zbor „Bosana“.

13. 13.10.2012. Kamerni zbor „Bosana“ sudjelovao na Smotri zborova u Bužimu.

14. 20.10.2012.

Sudjelovanje folklorne skupine „Bosana“ na 5. Smotri folklora i kulturnog stvaralaštva Bošnjaka u RH“ održanoj u košarkaškom centru „Dražen Petrović“ u Zagrebu.

15. 26.10.2012. Na prijemu za Kurban Bajram u Novinarskom domu kojeg je organiziralo VBNMGZ nastupila folklorna skupina „Bosana“ s kraćim programom.

16. 28.10.2012. Održan koncert „Bajramski susret“ povodom Kurban Bajrama u Zagrebačkom kazalištu lutaka.

Nastupili: Ženski kamerni zbor „Gazel“ iz Sarajeva, mješoviti zbor „Bosana“, solisti i orkestar Ansambla „Bosana“ s gostima.

17. 13.11.2012. Nakon otvorenja izložbe „Imitacija života“ Ognjena Karabegovića, glazbeni program izveli solisti, zbor i orkestar „Bosana“ i kantautorica Erna Imamović.

18. 2.12.2012. Održan koncert „Nitko da ne dođe do prijatelj drag“ u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Sudjelovali su: Folklorni ansambl SKUD „Ivan Goran Kovačić“ Zagreb, Folklorna skupina „Jeteliček“ Češka beseda Zagreb, Folklorna skupina

veterana SKUD „Ivan Goran Kovačić“ Zagreb, Folklorna skupina „Bosana“ Zagreb i orkestar ansambla „Bosana“ sa solistima.

D. Izložbe 1.

2.

3.

18.11.2011. Otvorena izložba fotografija Edina Jahića „Bosna i Hercegovina kroz objektiv Edina Jahića“. Glazbeni program: Selma Dizdarević – violina.

12.10.2012. Otvorena izložba kreativne fotografije Faruka Ibrahimovića pod naslovom „Posuđeno vrijeme“ u galeriji BNZ. Promotor: prof. Vojislav Vujanović iz Sarajeva.

13.11.2012. Otvorena izložba „Imitacija života“ Ognjena Karabegovića. Uvodna riječ: mr.

Nena Brkić.

E. Znanstveni skup „Bošnjačko iskustvo antifašizma“ XIX Međunarodni znanstveni skup „Bošnjačko iskustvo antifašizma“ održan je 30.11./1.12.2012. u organizaciji BNZ Hrvatske, Medžlisa IZ Zagreb, Bošnjačkog instituta iz Sarajeva i Instituta „Ibn Sina“ iz Sarajeva. Program je realiziran u okviru programa BNZH a za realizaciju je bila zadužena BNZ ZG i ZGŽ. Skup je pozdravio predsjednik Savjeta za nacionalne manjine g.

Aleksandar Tolnauer, a otvorio ga je gradonačelnik g. Milan Bandić.

Na skupu je prikazano 19 referata uglednih znanstvenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na kraju je usvojena poruka sa skupa.

F. Ostale manifestacije i kulturni događaja koji su financirani izvan proračunskih sredstava: 6 promocija knjiga, 1 koncert, 1 izložba i 1 kazališna predstava 1. 17.11.2011. Na tribini “Dr. Sulejman Mašović” u suradnji s Medžlisom Islamske zajednice Zagreb promovirana knjiga “Stazama dobrih i zahvalnih” prof.dr.sc. Seada ef. Seljubca.

Moderator Dž. Jogunčić.

BOŠNJAČKI GLAS 2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

8.2.2012. Koncert iranske tradicionalne glazbe u suradnji s Iranskim kulturnim centrom Veleposlanstva IR Iran u Zagrebu održan u dvorani BNZ. Nastupili Adel Tajik i Seyed Mansour Daryabari.

29.2.2012. Obilježavanje Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine predstavom „Uloga života“ u izvedbi teatarske grupe „Face“ iz Sarajeva.

30.3.2012. Promocija druge knjige Bosansko-novske monografije „Bosanska epoha u Novskom Pounju 1512 -2012.“ autora mr. sc. Ante Milinovića u prostorijama BNZ. Sudjelovali su: Enver Mulabdić Novljanin – promotor, Jasmin Karabegović – izdavač, Admir ef. Muhić, Raska Blagajčević – interpretator, Dalija Muftić Milonja – interpretator i autor.

2.4.2012. Promocija knjige „Konačno rješenje“ Brace Vukovića u prostorijama BNZ. Promotori: Velimir Visković i Božo Rudež. Moderator: Edina Smajlagić, prof.

4.5.2012. Promocija „Bosansko turskog rječnika“ – reprinta iz 1631. godine autora Muhameda Hevai Uskufija u suradnji s Veleposlanstvom Bosne i Hercegovine u KIC Bosne i Hercegovine. Promotori: prof.dr.sc. Ahmet Kasumović, Jasmin Imamović - načelnik općine Tuzla, prof.dr.sc. Josip Baotić i ministar obrazovanja Federacije BiH Damir Mašić.

10.10.2012. Promocija knjige „Nacionalne manjine u Zagrebu - Položaj i perspektive“ autora Dragutina Babića, Filipa Škiljana i Drage Župarić-Iljića u suradnji s izdavačem PLEJADA d.o.o. iz Zagreba u prostorijama BNZ. Promotori: dr. sc. Dino Mujadžević, dr. sc. Dragutin Babić, Drago Župarić-Iljić i Ilija Ranić, urednik.

29.11.2012. Promocija radova s međunarodnog znanstvenog

9.

skupa „Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu“ u IC. Promotori: doc.dr.sc. Adnan Jahić i dr.sc. Zlatko Hasanbegović.

Moderator: Dževad Jogunčić.

6.12.2012. Otvorena izložba fotografija Alije Akšamije u Trstu povodom obilježavanja 120-te godišnjice rođenja Ive Andrića.

U radu okruglog stola pod nazivom „Trenutni položaj i perspektive bošnjačke nacionalne manjine Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije“ kojeg je organiziralo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Splita 24.3.2012. ispred BNZ ZG i ZGŽ sudjelovao Mujaga Mehić s referatom pod naslovom „Bošnjačka nacionalna zajednica“. U radu simpozija „Bošnjaci u Hrvatskoj“ u organizaciji KDB „Preporod“ Split 17.11.2012. sudjelovao je Sead Berberović s referatom „Bošnjaci u Hrvatskoj – stanje i perspektive“.

Dakle, u proteklih nešto manje od 14 mjeseci organizirali smo ili sudjelovali u 37 javnih kulturnih manifestacija različitog sadržaja.

Od toga je 9 bilo izvan Zagreba.

Isključimo li uobičajena dva ljetna mjeseca stanke u aktivnostima, prosječno je 3 u mjesecu. To nas svrstava u najaktivniju bošnjačku asocijaciju u R Hrvatskoj. Uz to se besumnje može pridodati ocjena da su sve aktivnosti BNZ ZG i ZGŽ sadržajno vrlo visoke kvalitete i od suštinskog značaja za bošnjački nacionalni identitet, manifestacije su jako dobro organizirane, te posjećene od velikog broja posjetitelja.

Nadalje, treba spomenuti da smo otvorili klub pri Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici kao mjesto okupljanja i druženja Bošnjaka. Za klub nabavljamo dnevnu štampu iz Hrvatske te dnevnu i tjednu štampu iz Bosne i Hercegovine.

Posebno smo ponosni što je inicijativom člana Izvršnog odbora dr.sc.

Dine Mujadževića, koji je član radne skupine Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Skupštine Grada

11

Zagreba, uz institucionalnu potporu Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Gradska skupština Grada Zagreba, na svojoj 44. sjednici od 25.10.2012. donijela zaključak da se prilaz Islamskom centru imenuje u spomen na bošnjačko-hrvatskog književnika i preporoditelja Safvetbega Bašagića i dobiva ime „Prilaz Safvet-bega Bašagića“.

BNZ ZG i ZGŽ također je sudjelovala aktivno u radu Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske te u manjinskom životu R Hrvatske u prethodnih godinu dana. Bili smo inicijatori i ponovno smo pokrenuli rad koordinacije bošnjačkih asocijacija u Gradu Zagrebu u 3. mjesecu 2012. godine.

Do sada su održane 4 sjednice na kojima se pokušalo uskladiti rad bošnjačkih asocijacija koje djeluju u Gradu Zagrebu. Na konstituirajućoj sjednici Koordinacije županijskih vijeća i predstavnika BNM u R Hrvatskoj održanoj 3.3.2012. Sead Berberović izabran je za predsjednika Koordinacije, a Mujaga Mehić za tajnika.

Težište rada BNZ ZG i ZGŽ i ubuduće ćemo imati na strateškim projektima razvoja i očuvanja bošnjačkog nacionalnog identiteta u Republici Hrvatskoj koje ćemo nuditi i u njih uključivati ostale županijske organizacije BNZ, Vijeća i sve bošnjačke udruge.

Naredne godine predstoji nam izbor novog rukovodstva. Namjera nam je da se rukovodstvo obnovi mlađim, obrazovanim osobama koje imaju volju i želju dati svoj doprinos radu Bošnjačke nacionalne zajednice na očuvanju i izgradnji bošnjačkog nacionalnog identiteta s novim idejama, modalitetima rada i načinima pristupa mlađim generacijama.

BROJ 25

12 BOŠNJAČKI GLAS

Otvorenje izložbe »SLIKOM UMJESTO TISUĆU RIJEČI« autora IVANA PAVIŠIĆA Piše: Sanela Halilović

I

mati priliku prisustvovati kulturnoj manifestaciji, događaju kojem je prvotni cilj promovirati ličnost koja se afirmirala u društvu velika je čast! Pa smo svi pozvani 8.02. 2013. u prostorije Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Zagreba bili počašćeni dolaskom prije svega svestranog umjetnika gospodina Ivana Pavišića koji je ciljano nagradio naš dolazak! I uistinu nagrada je bila i više nego zadovoljavajuća jer je izložba simboličnog naziva „SLIKOM UMJESTO TISUĆU RIJEČI“ ostavila trag i zadivljene poglede naših posjetitelja koji su se odazvali pozivu dragog nam gosta! Treba spomenuti nimalo zanemarivu činjenicu da je gosp. Pavišić proslavljeni umjetnik koji je kako na našem području tako i na širem zapamćen djelima koja dubljom analizom otvaraju nove horizonte, vidike puteva kojima čovjek gleda na svijet!

Izložba osebujnog naslova je odraz svakodnevice kojoj bi trebali ponekad težiti! Jer u toj svakodnevici vođeni rapidnim promjenama kako okoline, mjesta i ljudi a u žaru da ostavimo vječne trenutke za pamćenje, javlja se ideja za slikovnim izričajem!

Izložene slike iako ne previše njih jer smo bili pomalo ograničeni prostorom ali ipak dovoljan broj da se pokažu emocije, harmonija i sklad odale su karakter i senzibilitet kojem teži Ivan Pavišić. Kratkotrajno zadržati pogled i krenuti dalje bilo je naprosto ono što se ne smije. Svaka slika iako pod istim nazivom priča svoju priču koja je dio naše prošlosti ili sadašnjosti.

Slike koje sam imala priliku pogledati dirnule su moju ljudskost, nit vodilju jer jasno oslikane govore ono što ja i svaki pojedinac osjetismo ili osjećamo.

Pogled ostaje na slici a naše misli sežu u daljinu koja nema granica jer iako je nešto daleko u našim glavama neostvareno, putujući slikom dotičemo komadić naših snova!

Zaista slike imaju dušu koju čovjek teško ili nikada ne uspije otvoriti u potpunosti! Pa stoga su one te koje govore umjesto nas. Ono što je svakako bilo

BROJ 25

impresivno i vrijedno spomenuti je niz ugodnih iznenađenja kojima smo svjedočili. Pa smo tako na samom početku imali priliku uživati u milozvučnom glasu još jedne gošće Jennifer Garrett koja je izvela predivnu skladbu i time napravila uvod u svečanost.

Bilo je prekrasno čuti kako acapella stilom pjesmu izvodi besprijekorno pri čemu daje zaključiti da u onome što izvanredno radi zaista uživa!

Pozdrav smo dobili i od gospodina Seada Berberovića, predsjednika BNZH koji se toplim riječima obratio prisutnima pa je dalje u istom tonu i atmosferi prolazila večer. Podsjetio je da su Ivan i Edo Pavišić prije skoro pet godina u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici s ansamblom „Bosana“ održali koncert u znak sjećanja na rahmetli Safeta Isovića pod nazivom „Rubaije i hommage Safetu Isoviću“. Nastavak večeri protkan je šaljivim pričama našeg umjetnika koji nije krio zadovoljstvo oduševljenim licima pa je „hranio“ naše duše pjesmom ali ovaj put u izvedbi Šandora Pavišića, također vrsnog glazbenika koji svojim glasom nikog nije ostavio ravnodušnim.

Nizao se red pjesme pa je svoje mjesto u kolekciji glazbenog programa našao i neizostavni sevdah koji kao što znamo uvijek budi osjećaj ugode. Bližio se kraj svečanosti pa nas je na samom kraju i sam gos-

BOŠNJAČKI GLAS

13

podin Ivan Pavišić opet iznenadio u svom stilu izvedbom „O sole Mio“ uz pratnju i potporu orkestra ansambla „BOSANA“ čiji je on aktivni član pod ravnanjem Fuada Ahmetspahovića, prof. Uz gromoglasan pljesak završila je večer koju smo zasladili specijalitetima za naša nepca i tako dali gospodinu umjetniku motiva da nastavi uzbrdnim hodom stvarati lepezu uspjeha u svom životu!

PRENOSIMO „Oslobođenje“ – ponedjeljak, 18. mart/ožujak 2013.

U Hrvatskoj više nema „MUSLIMANA“ * Napomena: Naslov i podnaslovi u tekstu su redakcijski Razgovarala: Jadranka Dizdar

U javnom, medijskom prostoru više se uopće ne koristi odrednica “Musliman” nego Bošnjak, vrlo rijetko Bošnjak-musliman, a nekada je bilo pravilo da se isključivo koristi termin “Musliman”.

Mediji i novinari, naravno i političari, sada jako paze da nas ispravno nazivaju • Profesore Berberović, predsjednik ste Koordinacije županijskih vijeća i predstavnika bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, izabrani ste nedavno i za predsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske (BNZH). Možete li reći nešto više o ovoj udruzi koja se smatra najmasovnijom, krovnom udrugom Bošnjaka u Hrvatskoj?

Sead Berberović, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske

− Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske kao udruga djeluje već dva desetljeća, uskoro ćemo obilježiti 20-godišnjicu postojanja. Udruga okuplja županijske organizacije kojih imamo 11 u svim županijama u kojima Bošnjaci u većem broju žive. Karakteristika Bošnjaka u RH je da su posvuda prisutni, u svim

dijelovima Hrvatske, za razliku od pripadnika nekih drugih nacionalnih manjina koji su koncentrirani na određena područja. Nas Bošnjaka ima od Istoka pa do krajnjega Juga Hrvatske, što je i svojevrsni izazov kada je riječ o organiziranju. Županijske organizacije bošnjačke zajednice samostalni su pravni subjekti, a Bošnjačku nacionalnu zajednicu Hrvatske definirali smo kao udrugu udrugâ, pa smatram da je najadekvatniji termin za nju „temeljna udruga“ Bošnjaka u RH.

• U sklopu novog Statuta udruge pozvali ste i ostale bošnjačke asocijacije u Hrvatskoj da vam se pridruže, kakav je odaziv? − Gledam na ovu statutarnu odred-

BROJ 25

14 BOŠNJAČKI GLAS bu kao na dugoročni projekt koji će se kroz vrijeme uspješno realizirati. Osim Bošnjačke nacionalne zajednice u Hrvatskoj postoje i brojna kulturno-umjetnička društva Bošnjaka koja su također pravni subjekti, imamo i Udrugu Bošnjaka branitelja Domovinskog rata koja isto ima svoje ogranke. „Preporod“ je dosad funkcionirao kao organizacija u Zagrebu, sada im se priključio i samostalno organizirani „Preporod“ u Splitu, postoji i „Preporod“ u Dubrovniku koji je organiziran neovisno o zagrebačkom.

Ono što je bila naša namjera jest da okupljanjem bošnjačkih udruga pokušamo zajednički djelovati na nekoliko glavnih pravaca našeg bivstvovanja ovdje u RH. Ima barem pet pitanja oko kojih se svi mogu složiti.

Preporodu najviše • Možete li nabrojati tih pet pitanja ključnih za Bošnjake u Hrvatskoj? − Svi smo za to da se njeguje bošnjački identitet, da se izborimo za svoja prava u RH, da međusobno sarađujemo, da održavamo veze s matičnom domovinom Bosnom i Hercegovinom. Imamo i više od ovih 5 zajedničkih opredjeljenja.

Nismo zanemareni Nedavno smo organizirali Simpozij o Bošnjacima i antifašizmu, cijela bosanskohercegovačka znanstvena elita odazvala se i došla u Zagreb. S te strane se ne možemo požaliti da smo zaboravljeni ili zanemareni

BROJ 25

pravilnik o radu Fonda s razrađenim kriterijima za dodjelu stipendija.

Odbor Fonda funkcionira neovisno od vodstva udruge a stipendiramo studente iz cijele Hrvatske.

Stipendija se ne dodjeljuje za cijelo vrijeme školovanja, već se natječaj raspisuje svake godine, pa se studenti mogu ponovno prijaviti s dokazima o uspješnosti studiranja.

• Javna je tajna da je podjela novca iz proračuna često kamen spoticanja među manjinskim udrugama.

Koliko su bošnjačke udruge npr. prošle godine dobile sredstava od Savjeta za nacionalne manjine RH iz budžeta države, je li bilo problema oko podjele? − Ne bih rekao da baš ima delikatnih situacija među bošnjačkim organizacijama.

Visina financijske potpore ovisi o mnogočemu, kvaliteti predloženih programa, realizaciji programa, iskustvu. Za prošlu godinu bošnjačke udruge dobile su dva milijuna kuna. Najviše sredstava dobio je „Preporod“ Zagreb 715.000 kn.

Sve organizacije Bošnjačke nacionalne zajednice dobile su ukupno 707.000 kn a među njima najviše je dobila Bošnjačka nacionalna zajednica Grada Zagreba 396.000 kn, jer je ona najstarija pa ima najviše aktivnosti i programa. Generalno, pošto je bošnjačka nacionalna manjina druga po brojnosti u RH, smatramo da bi trebala dobijati više sredstava, ali Savjet, osim brojnosti, ima i druge kriterije.

• Jedna od aktivnosti Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske je i Fond za stipendiranje, koliko imate stipendista, tko su oni, što studiraju i gdje?

• U povodu 20-godišnjice postojanja namjeravate održati panel diskusiju o položaju Bošnjaka u Hrvatskoj u kontekstu europskih integracija. Biti Bošnjak danas u Hrvatskoj, vaša ocjena?

− Fond je osnovan 2006. Uključujući i školsku 2012/13. Fond je dosad imao 26 stipendista kojima je dodijeljeno ukupno 38 godišnjih stipendija u iznosu od 199,700 kuna.

Svake godine raspisujemo natječaj u bošnjačkim glasilima i na našim internetskim stranicama. Postoji

− Danas biti Bošnjak u Hrvatskoj je puno bolje nego prije, definitivno.

Među ostalim, svi se u to možemo uvjeriti, u javnom, medijskom prostoru više se uopće ne koristi odrednica „musliman“ nego Bošnjak, vrlo rijetko Bošnjak- musliman a nekada je bilo pravilo da se isključivo koristi

termin „musliman“. Mediji i novinari, naravno i političari, sada jako paze da nas ispravno nazivaju. U Republici Hrvatskoj ime Bošnjak se afirmiralo, ustoličilo, to više nitko ne dovodi u pitanje. Apsolutno je bolje sada nego prije, mi Bošnjaci prolazili smo i teške dane, najteža su bila ratna i poratna vremena, ali stvari postupno idu na bolje. Puno je tome doprinijelo uređivanje manjinske problematike kroz zakone te financiranje udruga iz sredstava koje Vlada dodjeljuje putem Savjeta za nacionalne manjine, što je omogućilo da se udruge razviju.

Sve udruge koje su imale programe i racionalno trošile sredstva imale su priliku da se dokažu i participiraju u financiranju. Naše županijske organizacije participiraju također u gradskim i županijskim proračunima.

Sada je situacija povoljna, ali kakva će biti kada uđemo u Europsku uniju, to je neizvjesno.

• U vašem pristupnom govoru rekli ste da ova godina, citiram, uporedo s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju donosi neizvjesnosti mogućih promjena u pogledu ostvarivanja manjinskih prava i financiranja kulturne autonomije. O kakvoj je neizvjesnosti riječ? − Treba otvoreno reći da je aktualni Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina sasvim sigurno donešen i pod pritiskom međunarodne zajednice u okviru opredjeljenja Hrvatske da uđe u EU. U ovom zakonu postoje određene specifičnosti u reguliranju manjinskih prava, kao na primjer zastupljenost manjina i u najvišem zakonodavnom tijelu – parlamentu s punim mandatom, što osim Hrvatske nema nitko u svijetu. Moguće je da će se taj zakon o zastupanju mijenjati, da se pri usklađivanju hrvatskih propisa s europskom pravnom stečevinom zaključi da smo u tom dijelu prenormirani i sl. Mislim da manjinama to ne bi nanijelo veliku štetu. Danas se pripadnici manjina u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima opredjeljuju između glasanja za političke stranke i manjin-

BOŠNJAČKI GLAS skog zastupnika. Nastojanja da se manjinama osigura tzv. „dvostruko“ pravo glasa nisu realna. Smatram da bi manjine u Hrvatskoj trebale imati, osim općeg glasačkog prava, još dodatno pravo na izbor svoga člana u Savjet za nacionalne manjine, pri čemu bi Savjet u cijelosti preuzeo ingerencije saborskih zastupnika u području manjinske politike i zaštite manjinskih prava.

Teški dani Mi Bošnjaci prolazili smo i teške dane, najteža su bila ratna i poratna vremena, ali stvari postupno idu nabolje

• Imate indicije o promjenama ovog zakona, što kažu zastupnici manjina? − Nemam nikakve indicije, ali zbog ovih stavova jako su negodovali saborski zastupnici manjina. Ja sam protiv toga da saborski manjinski zastupnici svojim priklanjanjem jednoj ili drugoj političkoj strani mijenjaju većinsku volju birača Hrvata, to nije fer i nije pošteno. Zastupnici manjina nemaju u Saboru veliku moć ali postaju moćni ako iz te pozicije dobiju mogućnost političke trgovine.

Pogled ka Bruxellesu • Nakon ulaska Hrvatske u EU očekujete i promjene u načinu financiranja manjinskih udruga? − Financiranje je sada najvećim dijelom preko Savjeta za nacionalne manjine RH, ali stalno čujemo upozorenja i nagovještaje da je Europi prilično nepoznat takav mehanizam financiranja nacionalnih manjina. I mi, nacionalne manjine, mislim da ćemo se sve više morati orijentirati prema europskim fondovima za financiranje civilnog društva jer će se dotok sredstava direktno iz

proračuna vremenom smanjivati.

Stoga je vrlo značajno educirati pripadnike nacionalnih manjina kako da pristupe EU fondovima i programima.

Bosna i Hercegovina kakva jeste, sa svim problemima u kojima jeste, s tri konstitutivna naroda, sada ne može baš nešto posebno uraditi za nas.

• Bošnjačka nacionalna zajednica zajedno sa ostalim bošnjačkim udrugama u Hrvatskoj pokušavala je prije Popisa stanovništva 2011. kroz kampanje i aktivnosti osvijestiti ljude oko dvostrukog određivanja Bošnjak - “Musliman“. Kako ocjenjujete rezultate Popisa?

• Pokazuje li se iz BiH makar briga za Bošnjake u Hrvatskoj?

− Prema Popisu stanovništva 2011. u Hrvatskoj živi 31,000 Bošnjaka, dok je po Popisu iz 2001. u RH bilo otprilike 20,000 Bošnjaka i 20,000 „Muslimana“. Sveukupno djelovanje svih bošnjačkih udruga u RH u proteklom periodu od tih 10 godina, ponajviše Bošnjačke nacionalne zajednice, doprinijelo je ovom rezultatu, da su se ljudi osvijestili. I sam Popis 2011. proveden je u regularnijim uvjetima nego 2001. kada je bilo pritisaka na koje smo upozoravali.

Ono u čemu se također vidi napredak cijele hrvatske države prema Bošnjacima je i to da je 2001. kao materinski jezik upisivan „bošnjački“ a 2011. bosanski jezik. Radili smo 10 godina na svemu tome, činili smo pritisak i na Državni zavod za statistiku i na vlasti, stalno smo galamili Bošnjak a ne „Musliman“, ali ovim su zaključene naše aktivnosti po tom pitanju. Što se nas tiče, tko se opredijelio – opredijelio se. Naravno, svi su, i Bošnjaci i „Muslimani“ kod nas dobrodošli i dolaze nam, prate naše aktivnosti i u njima ravnopravno sudjeluju.

• Stiže li pomoć iz matične države Bosne i Hercegovine? − Pomoć zapravo niti ne očekujemo, ne možemo očekivati ni neki bilateralni ugovor, premda se o tome stalno govori. Mi znamo da država

15

− Institucionalno, postoji briga iz Ministarstva za izbjeglištvo i raseljena lica, to Ministarstvo nas obavještava i uključuje u neke svoje aktivnosti. Na personalnoj razini imamo priliku susresti se sa čelnim ljudima iz BiH. Treba istaći veliku vaninstitucionalnu podršku iz BiH; kada nešto organiziramo iz BiH dobijemo svu moguću pomoć koju zatražimo.

Nedavno smo organizirali Simpozij o Bošnjacima i antifašizmu, cijela bosanskohercegovačka znanstvena elita odazvala se i došla u Zagreb. S te strane se ne možemo požaliti da smo zaboravljeni ili zanemareni.

Bandićev senzibilitet • Suradnja s institucijama i vlastima RH, Zagreba, kako ih ocjenjujete? − Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić učinio je i čini mnogo za Bošnjake. Zahvaljujući gradonačelniku Bandiću, a to govorim iz ličnog iskustva jer sam u tome direktno sudjelovao, dobili smo ovaj prostor u Ilici 54. Prije toga, djelovali smo iz jedne sobe.

Gradonačelnik je bio na svečanom otvorenju, pomogao je adaptaciju prostora i čest je gost na našim događanjima, usprkos brojnim obvezama. Gradonačelnik ima veliki senzibilitet prema Bošnjacima obzirom da je rođen u BiH, i daje nam posebnu podršku uvijek i na bezbroj načina. U ovom prostoru, na našim manifestacijama, bili su sadašnji i bivši predsjednik države Ivo Josipović i Stjepan Mesić, što govori o ugledu koji uživamo.

BROJ 25

16 BOŠNJAČKI GLAS

KONCERT

„Nitko da ne dođe do prijatelj drag” Piše: Ajša – Azra Ruždija

Ponovno smo okupili na petom prijateljskom susretu folklornih ansambala, skupina, orkestara, i solista iz Zagreba na koncertu pod nazivom „Nitko da ne dođe do prijatelj drag“, održanom u nedjelju 2. prosinca 2012. u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Koncert je organizirala Bošnjačka nacionalna zajednica za grad Zagreb i Zagrebačku županiju uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Autor projekta i scenarija je Ajša – Azra Ruždija, a za realizaciju i produkciju zaslužni su Samir Avdagić i Ajša – Azra Ruždija.

Ovom manifestacijom se želi doprinijeti očuvanju etničkog identiteta nacionalnih manjina i unaprjeđivanju tolerancije i multietničkog povjerenja u sredini u kojoj živimo i radimo. Na koncertu su sudjelovali: • Folklorni ansambl SKUD „Ivan Goran Kovačić“ Zagreb • Folklorna skupina „Jeteliček” Češka Beseda Zagreb • Folklorna skupina veterana SKUD „Ivan Goran Kovačić” Zagreb • Folklorna skupina i orkestar „Bosana” Bošnjačke nacionalne zajednice Zagreb Članice „Bulbula” ženskog zbora KDBH „Preporod” Zagreb • Solisti Ivan Pavišić i Erna Imamović.

Moto ovog koncerta „Nitko da ne dođe do prijatelj drag” je ona „tajna prijateljska veza“ koja spaja sudionike ovog koncerta; znate li odgovor na to pitanje?

To su njihovi koreografi, voditelji i članovi! Toliko su se povezali u želji da zajedno prezentiraju tradiciju, da su nas tijekom koncerta iznenadili! Na koncertu – sijelu – derneku i prelu, svi su prijatelji dobro došli, jer „PRIJATELJSTVO JE SASTAVNI DIO LJUDSKE SREĆE”!

Kao i u dosadašnjim susretima, program je vodio Drago Celizić. Koncepcija ovogodišnjeg programa je bila isključivo folklorna uz proširenje kruga „prijatelja” sa predstavnicima drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj. U izvedbenom dijelu programa hrabro smo izmiješali folklorne ansamble, skupine i njihove orkestre, pokazujući time da je u toj raznolikosti bogatstvo tradicije svih učesnika, koju tako brižljivo njeguju.

A sada uz riječ i sliku prođimo kroz program koji se nizao pred oduševljenom publikom u prepunoj dvorani. „Na mladima svijet ostaje” kaže se u narodu, a da je tako potvrdila su nam djeca folklorne skupine „Bosana”. Oni su uz pratnju narodnog orkestra izveli: „Eglen beglen” dječje igre i brojalice u koreografiji Ajše Ruždija i glazbenoj obradi Karla Mikačića.

Umjetnička voditeljica je Sanela Kurjaković a voditelj narodnog orkestra Edin Džaferagić.

BROJ 25

U folklornoj skupini „Bosana” zajedno se vesele, igraju i pjevaju i mladi i nešto mlađi pa i odrasli! U narodu je to oduvijek tako i bilo. Predstavili su se koreografijom Muhidina Alićehajića „Kolo okolo” – pjesmama i igrama iz okolice Sarajeva u glazbenoj obradi Karla Mikačića. Za ovu koreografiju u cijelosti su obnovljene ženske narodne nošnje i oglavlja prema predlošcima iz etnografskih zbirci. Danas je uz odrasle nastupio pomlađeni sastav. Umjetnička voditeljica folklorne skupine je Sanela Kurjaković a narodni orkestar vodi Edin Džaferagić.

Sevdalinka je autohtona bosanska ljubavna pjesma, prepoznatljiva i jedinstvena. U njoj su sadržani elementi kulture i običaja, način življenja bošnjačkog

BOŠNJAČKI GLAS i ostalog življa na području Bosne i Hercegovine.

Zadovoljstvo da ju čujemo i ne zaboravimo, uz pratnju gitare pružio nam je naš stalni gost Ivan Pavišić, član Kazališta „Komedija“ u Zagrebu; uz pratnju gitare u nešto drugačijoj izvedbi antologijskih pjesama „Emina” i „Kraj tanana šadrvana” publika je nagradila oduševljenim aplauzom.

Naši prijatelji iz Folklornog ansambla SKUD-a „Ivan Goran Kovačić” Zagreb, po prvi put su prije 5 godina sudjelovali na prvoj manifestaciji na stihove pjesnika Ivana Gorana Kovačića „Nitko da ne dođe do prijatelj drag”, čije ime nose od osnutka. Kao Društvo su utemeljitelji poznate pjesničke manifestacije „Goranovog proljeća”. Folklorni ansambl osnovan je 1948. godine u okviru istoimenog Studentskog kulturno-umjetničkog društva, a pod okriljem Sveučilišta u Zagrebu. „Goranovci“ djeluju više od 60 godina s ciljem očuvanja bogatstva kulturne raznolikosti hrvatske pučke i gradske tradicije. Za svoj rad Ansambl je osvojio mnogobrojna priznanja u zemlji i inozemstvu. Na koncertu su izveli „Stare splitske plesove” u koreografiji Branka Šegovića i glazbenoj obradi Marina Katunarića i Pleše Maria.

Sevdah i sevdalinka, bili su i ostali nerazdvojno biće Bosne, njen autohtoni proizvod; ne možemo je nigdje sresti osim u Bosni. Na to nas je još jednom podsjetila mlada solistica Erna Imamović koja je uz pratnju gitare, na svoj prepoznatljiv način, izvela dvije pjesme: „Jutros mi je ruža procvjetala” i „Što te nema”.

Prvi dio programa su završili naši prijatelji „Goranovci”,

17

nosti. U okviru večerašnjeg nastupa predstavili su se „Plesovima iz Slavonije” u koreografiji Branke Mikačić i Vladimira Kočiša, te glazbenoj obradi Karla Mikačića. Ova izvedba je ocijenjena najvišim ocjenama stručnog žirija na ovogodišnjoj Smotri folklornih amatera grada Zagreba i uvrštena u završnu priredbu Smotre. Citiramo mišljenje člana žirija dr.sc. Andrije Ivančana: „Bila je to demonstracija kako je nekad izgledala većina društava prijavljenih na gradskoj smotri – dosad najuvjerljivije predstavljanje cijele Smotre, vokalno-instrumentalno i stilski i likovno.

Ima se od njih što vidjeti i naučiti.“ Svaka čast!

”BOSANCI SU LJUDI UMILJATE ĆUDI, MERHAMETLI SRCA, ŠTO ZA SVAKOG KUCA” Folklorna skupina „Bosana”, potpomognuta članicama „Bulbula” ženskog zbora KDBH „Preporod” Zagreb uz solisticu Domazet Nadu, dočarala nam je kroz pjesmu i igru, žensko sijelo gradske sredine Sarajeva pod nazivom „Na đerđefu vezak vezla Fata” u koreografiji Ajše Ruždija i glazbenoj obradi Karla Mikačića.

Vidjeli smo obnovljene ženske narodne nošnje gradske sredine. Važno je istaći da se u „Bosani”, u okviru mogućnosti, posebna briga vodi o scenskom izgledu: vidjeli smo ženska oglavlja, kalkan kape, tepeluke i kapice, izrađene prema predlošcima iz etnografskih zbirci iz Sarajeva. Uz odrasle nastupio je i pomlađeni

ali ovaj put folklorna skupina veterana SKUD-a „Ivan Goran Kovačić”. Oni su treći put sudionici naše manifestacije. Vežu nas zajednički voditelji, koreografi i aranžeri, koji su i sami bili i ostali Goranovci – Ajša Ruždija i Karlo Mikačić. Folklorna skupina veterana aktivno djeluje od 2003. godine u okviru folklornog ansambla SKUD-a „I. Goran Kovačić”; okuplja bivše članove, plesače i svirače. Cilj je grupe da uz rekreativno djelovanje prikaže svoju djelatnost na Smotri folklora zagrebačke županije, revijama narodnih nošnji kao i kroz suradnju s drugim grupama slične djelat-

BROJ 25

18 BOŠNJAČKI GLAS sastav folklorne skupine! Umjetnička voditeljica je Sanela Kurjaković a narodni orkestar „Bosane” vodi Edin Džaferagić. „Kukunješće” je igra-kolo, koje se često izvodi u Slavoniji i Bosni u svim prigodama. Dokaz je, kako se folklorna tradicija prenosi i pojavljuje u istom ili sličnom muzičkom i plesnom obliku, svuda gdje je radost vjerni pratitelj života naroda. Kako to zvuči, kada su dva prijateljska orkestra odlučila udružiti snage u muzičkom intermecu uvjerili smo se u izvedbi tamburaškog orkestra veterana SKUD „I. Goran Kovačić“ pod vodstvom Karla Mikačića i narodnog orkestra „Bosane“ pod vodstvom Edina Džaferagića, u muzičkom aranžmanu Karla Mikačića.

Krug prijatelja na ovoj manifestacije lagano ali sigurno se proširio. Po prvi put je nastupila folklorna skupina Češke besede Zagreb „Jeteliček”, koja djeluje od 1999. godine. U njen rad se uključilo preko stotinu osoba; okuplja članove bez obzira na godine i folklorno iskustvo. Često nastupaju na folklornim smotrama u Hrvatskoj ali i na međunarodnim folklornim festivalima. Populariziraju češki folklor u hrvatskoj sredini a i hrvatski folklor izvan granica naše domovine.

Redovito su prisutni na smotrama folklornih amatera grada Zagreba i s ponosom ističu ocjene stručnjaka.

Voditelj folklorne skupine je Dražen Mahaček, a u ovogodišnjem nastupu prikazali su nam plesove: Štajdiš, Rybari i Echo.

Veliko bogatstvo folklornog ansambla SKUD-a „I. Goran Kovačić” Zagreb su njegovi članovi „Goranovci” svih generacija. Oni su postepeno afirmirali vlastiti identitet u širokom polju hrvatske kulture, paralelno održavajući ljubav prema svirci, pjesmi, plesu, a posebno prema nošnjama. Veliko bogatstvo ansambla je preko 520 kompleta narodnih nošnji iz čitave Hrvatske, od kojih se neki procjenjuju kao muzejska vrijednost. Da je tome tako pokazala je njihova izvedba: „Moslavačkih plesova” u koreografiji

BROJ 25

Ivanković Ivice i glazbenoj obradi Ivanković Ivice i Pleše Maria.

Program ovogodišnjih susreta završila je folklorna skupina veterana SKUD-a „I. Goran Kovačić” Zagreb sa praizvedbom motiva iz Međimurja pod nazivom „Hodi k’ meni srce moje” u koreografiji Ajše Ruždija i glazbenoj obradi Karla Mikačića. Sve što je prethodno rečeno o „Goranovcima” svih generacija potvrđuje nastup koji slijedio; tu su zajedno nastupili mladi, mlađi i najmlađi veterani.

Na kraju petog po redu prijateljskog susreta, voditelj Drago Celizić sada već i sam „prijatelj” susreta, zahvalio je gledateljima i svim sudionicima programa, sa nadom da ćemo našu suradnju nastaviti u budućnosti uz našu misao-vodilju: Ima igara, koje traju i prenose se sa generacije na generaciju. Smjenjivala su se carstva, a one su ostajale kao svjedok i izraz vremena.

Pokušali smo otrgnuti od zaborava segment bošnjačke kulturne baštine i potaknuti sebe i druge većoj reafirmaciji autentičnih narodnih igara i običaja ovog podneblja.

Samo oni narodi, koji ne drže do sebe, ne drže ni do svoje duhovno-kulturne baštine. „Koja je igra i pjesma kao ona, kad se dvije ruke stisnu”?

BOŠNJAČKI GLAS

19

Međunarodna kulturna manifestacija „ZENIČKO PROLJEĆE“ Piše: Sanela Halilović

U Bosanskom Narodnom pozorištu u gradu Zenici 23.03.2013. imali smo priliku još jednom svojim dolaskom uveličati Međunarodnu kulturnu manifestaciju „ZENIČKO PROLJEĆE“. Veliki se naglasak stavlja na ovaj kulturni događaj obzirom da se svake godine obilježava posebnim programom na koji su svi dobrodošli.

O

no što je također važno za istaknuti osim same manifestacije je ugođaj koji je ovladao gradom kada smo u poslijepodnevnim satima stigli na odredište. Bili smo smješteni u domu „PORODICA“- javnoj ustanovi za zbrinjavanje djece i omladine koja je izgrađena 50’-tih godina a u radu sa djecom sudjeluju posebno školovane odgajateljice koje svojim pristupom, nježnim riječima usrećuju svaki dan djeci kojoj je to nužno potrebno.

Također želim reći kako sva djeca na raspolaganju imaju mogućnost korištenja prostora

za informatiku, biblioteku, prostor za sportske aktivnosi opremljen posve novom opremom a sve to upotpunjeno je raznovrsnim sadržajima koja uključuju ljetovanja te zimovanja koja im ostaju u lijepom sjećanju! Posebno me se dojmilo kako imaju skladne odnose- kojima uostalom treba težiti da bi čovjek bio potpun kao ličnost koja se kasnije s lakoćom afirmira u društvu.

Nakon mnogobrojnih proba koje su odradili u svojim prostorijama naš zbor „BOSANA“ na čelu sa Fuadom Ahmetspahić, prof. bili su spremni u cijelosti predviđeni program za tu večer izvesti kako bi svi prisutni bili više nego zadovoljni. Voditeljica programa gospođa Emina Kljajić program je otvorila upečatljivom kompozicijom

„Zemlja Tvrtka i Kulina bana“ čiji su autori prof. Fuad Ahmetspahić i dr. Izudin Fazlagić.

Specifičnost ove pjesme se odlikuje u stihovima koji su prožeti poviješću koja seže iz daleke 1204. godine kada je u gradu Zenici na Bilinom polju Kulin Ban održao svoj čuveni Sabor na kojem se tobože odrekao bogumilstva.

Publici se obratio i prof. dr. sc. Sead Berberović, predsjednik BNZH koji je u kratkom obraćanju predstavio BNHZ ali i ciljeve kojima teži i programske aktivnosti kojima se ti cijlevi ostvaruju. Član ansambla „BOSANA“ - čovjek osebujnog glasa gosp. Edo Pavišić izveo je prvu izvedbu „Kiseljak“ za koju je stihove napisao Jozo Penava, dugogodišnji voditelj tamburaškog orkestra Radio Sarajeva. Uz pomalo plesne ritmove- izvedba je bila dirljiva svima koji su istovremeno gledali njegovo ozareno lice prilikom samog izvođenja skladbe. Učešće u programu uzeo je sasvim zasluženo

BROJ 25

20 BOŠNJAČKI GLAS i Donat Orlić, akademski slikar koji svojim glasom daje drukčije svijetlo na sami zbor u pozitivnom smislu jer voli sevdalinke a nije rođeni Bosanac i na svojstven način inerpretira zadane izvedbe!

Stečeno znanje obogaćeno je satima solo pjevanja kod vrsne profesorice Arijane Marić- Gigliani koja mu srdačno pmaže i olakšava da pjesme ostanu u uhu pojedinca, slušača. Jedna od najčešće izvođenih recitacija među našim življem, je svakako čuvena „Modra rijeka“ iz palete pjesama uspješnica velikog pjesnika Maka Dizdara koja je doprla do nas, dobila je svoje mjesto i ovoga put obogaćena muzikom a uglazbio ju je prof. Fuad Ahmetspahić.

Dakako da treba spomenuti i novo licegosta,mladog i nadasve talentiranog Ivana Jelića studenta solo pjevanja na 4. Godini Muzičke akademije u Zagrebu, inače rođenog Zeničanina koji je izveo ovu skaldbu. Ivan Jelić je pune duše i ugodnog glasa izveo još tri sevdalinke od kojih nijednu nije potrebno posebno izdvajati jer su sve bile prekrasno ispunjene toplinom!

Solistica Zdenka Ahmetspahić izvedbama „Mostarski dućani“ iz repertoara rahmetli Himze Polovine- koji se nalazi na njenom albumu „Šadrvani“ čija je promocija bila u IC Zagreb 2010. godine i „Željno čekam tvoje pismo“ iz repertoara Hanke Pladum dokazala još jednom da je rođena za zanimanje kojim se bavi jer voli u potpunosti ono što radi a to je bitno i ključno za uspjeh. Rođeni Zeničanin Jozo Pavlović izvedbom sevdalinke „Džela Fato džela zlato“ koju je od srca poklonio publici ponosno dao do znanja da kako voli Zenicu tako i uživa u pjesmi. Treba

reći kako je on svestrana osoba od čega najviše pozornosti privlači njegov vlastiti CD snimljen na samom početku njegove karijere koji ga je proslavila i drugdje po svijetu. Njegov kolega Ferid Bešić pjesmom „Opančići pleteni“ koja je prije rata često izvođena od strane Slobodana Lalića uz pratnju zbora i orkestra ostavio je trag i zasigurno glasovnim mogućnostima jedan je od onih koji doprinose kvaliteti rada ansambla. Ali sve je ovo potpomognuto orkestrom koji zaslužuje pljesak i posebnu zahvalu jer su Edin Džaferagić (–harmonika-), Omer Bakalašić (-gitara-), Karlo Mikačić (-violina-), Ivan Zubak (-bas-), Daniel Domazet (-kahon-), Zijad Mehulić (-konge e-), te njihov profesor Fuad Ahmetspahić violonist, aranžer , dirigent i producent programa trudom i velikom željom za uspjeh jasno dali do znanja da pjesmom žele ispuniti svačije srce! Zdenka Ahmetspahić skladbom „Mene majka jednu ima“ zaključila je još jednu večer protkanu ugodnom atmosferom s nadom za ponovni susret dogodine!

Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i studenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske uključimo se u akciju »Odričem se jedne kave u korist naših najboljih učenika i studenata« Uplatimo u Fond minimalan iznos za maksimalnu korist. Pomozimo naše mlade i ugradimo svoj doprinos u njihovo znanje. Uplate možete izvršiti jednokratno ili još bolje, trajnim nalogom u svojoj banci sa svog tekućeg računa na žiro-račun BNZH u Zagrebačkoj banci broj:

2360000 – 1101413989 BROJ 25

BOŠNJAČKI GLAS

21

SISAK

U SISKU OBILJEŽEN DANA NEZAVISNOSTI BIH Piše: Sanela Halilović

Povodom dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine 27.02.2013. u kazalištu grada Siska upriličen je bogat program kojim se i ove godine obilježio vrlo važan i značajan dan za sve građane BiH! Svečano otvorenje započeto je izvođenjem himne Republike Hrvatske te himne Bosne i Hercegovine čija je izvedba izazvala jake emocije prisutnih.

N

akon toga s par riječi obratili su nam se uvaženi domaćini od kojih posebno ističem gosp.

Asima Kulenovića, predsjednika VBNM grada Siska i SisačkoMoslavačke županije koji je u svom govoru istaknuo zadovoljstvo obilježavanja simboličnog datuma te se kronološkim pregledom osvrnuo na bitne činjenice prošlosti BiH kako bi podsjetio građanstvo kroz što je narod u BiH prošao ali nakon svega zasluženo dobio priznanje nezavisnosti temeljem referenduma građana BiH održanog 1.03.1992.godine. Nakon njega emocije i divljenje zbog postignutog izrazio je gosp. Dinko Pintarić, gradonačelnik grada Siska koji je s oduševljenjem govorio o prijateljstvu dvaju naroda koji su pokazali zajedništvo u ključnim trenucima te ujedinjenje do samog uspjeha. Svojim dolaskom počastila nas je sveprisutna, uvažena gospođa Azra Kalajdžisalihović veleposlanica BiH koja je također izabranim riječima pohvalila okupljanje u ime manifestacije te srdačno čestitala svim građanima Dan nezavisnosti BiH. Prisutnima se obratio i gosp. Adis Keranović, zamjenik VBNM grada Siska i Sisačko- Moslavačke županije koji je prilikom obraćanja lijepom gestom učino večer još posebnijom. On je naime pok-

lonio Gradskoj knjižnici koja djeluje pri VBNM grada Siska i Sisačko- Moslavačke županije knjigu pisanu na turskom jeziku obzirom da su kao zajednica i vijeće pokrenuli tečaj turskog jezika u svojim prostorijama vođeni sve većom popularizacijom serija koje su presrasle u masovnu gledanost svih uzrasta. Ponosno je istaknuo kako već imaju trideset polaznika ali se naravno nadaju još većem odazivu. Knjiga je donirana od strane Republike Turske kao donatora na čemu se gosp.

Keranović u svoje ime i u ime svojih kolega zahvalio.

Podsjetimo, Dan nezavisnosti BiH je dugoočekivani dan kad je 1.03.1992. godine velika većina Bosanaca i Hercegovaca tada dala svoj glas za demokratsku i nezavisnu BiH, državu ravnopravnosti naroda prije svega

svih građana!

Program je u tu čast nastavljen nastupom Mehmeda Goražda u pratnji sevdah benda koji je otpjevao „Prođoh Bosnom kroz gradove“ i još dvije sevdalinke koje su uistinu ostavile upečatljiv trag u srcima prisutnih. Ponosni smo jer možemo i moramo svakako istaknuti da je učešće u obilježavanju Dana nezavisnosti uzeo i ansambl „Bosana“iz Zagreba i tako je sa svojim programom uveličao svečanost!

Sevdalinke su interpretirane načinom da zaista svačije srce bude ispunjeno pa na kraju bude ispraćeno gromoglasnim pljeskom što je rezultat uspješnosti same izvedbe. Kompozicije koje smo imali prilike čuti su pod dirigentskom palicom prof.

Fuada Ahmetspahića- violinista, aranžera, dirigenta i producenta programa koji jednostavno

BROJ 25

22 BOŠNJAČKI GLAS u svakoj izvedbi iznova uživa! A u tome su mu pomogli njegovi vjerni članovi orkestra kojim dirigira Edin Džaferagić (-harmonika-), Omer Bakalbašić (-gitara-), Karlo Mikačić (-violina-), Ivan Zubak (-bas-), Daniel Domazet (- udaraljke-), i Zijad Mehulić (-konge) Bilo je sasvim sigurno ugodno iznenađenje ponovo ugledati lice Ede Pavišića koji je izveo pjesmu „Kiseljak“ autora Joze Penave dugogodišnjeg voditelja tamburaškog orkestra Radio Sarajeva.

Pavišić je u svom stilu izvedbu približio svima nama tako da smo u taktovima nadasve uživali.

Da su Pavišići uspješni u svemu čega se prime dokazao je njegov brat Ivan Pavišić inače član Zagrebačkog kazališta „Komedija“ koji je izveo prelijepu sevdalinku „Akšam dođe jacija se sprema“ uz pratnju starog bosanskog instrumenta pod nazivom saz koji je usputno, bio prvi instrument koji se koristio za instrumentalnu pratnju sevdalinki prije pojave harmonike. Niz ugode sevdaha nastavio je gosp. Rade Dabljević koji je samo za naše uši izveo pjesmu „Kad sretneš Hanku“, - srčano je to bilo i zaista veliko priznanje najvećem zaljubljeniku u sevdalinke. Neizostavno je gostovanje poznatog gosp. Donata Orlića, akademskog slikara koji je kako svojim mani-

rama plijenio pozornost tako i osebujnim glasom svoju izvedbu „ Na prijestolju sultan sjedi“ za koju je stihove napisao Safvet beg Bašagić učinio prvoklasnom i time opravdao uloženi trud cijenjene Arijane Marić-Gigliani čiji je on učenik solo pjevanja. Vrijedno je spomenuti kako smo uživali i u stihovima pjesme „Zapis o zemlji“ velikog pjesnika Maka Dizdara koji su ujedno i jedni od najčešće izvođenih u našim redovima!. Opet smo večer začinili pjesmom uz pomoć Joze Pavlovića koji je pjesmu „Džela Fato, džela zlato“ izveo i više nego odlično. Lagano je prošao kroz same stihove dajući im sjaj i nezaboravan ugođaj! On je vezan za glazbu što dokazuje i činjenica da je izdao vlastiti album s pjesmama s puno emocija i pune duše. Ferid Bešić, zbor „Bosana“i orkestar uljepšavaju nastup pjesmom „ Opančići pleteni“.

Obzirom da su muški vokali prevladali večer je svojim glasom za sami kraj zaključila gosp.

Zdenka Ahmetspahić i to pjesmom „ Mene majka jednu ima“ interesantnog aranžmana koji je uredio prof. Fuad Ahmetspahić. Na kraju smo se svi u ugodnoj atmosferi zasluženo okrijepili ukusnom hranom koja je mamila mirisom i okusom te se još jednom zahvalili na svemu uz nadu za budući susret!

Održana izborna skupština Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Siska i Sisačko-Moslavačke županije Sisak, 03. 03. 2013 godina Piše: Šemsudin Dugonjić

U nedjelju 03. 03. 2013. godine u dvorani „Eugen Kvaternik“ Sisak-Naselje, održana je V. Izborna Skupština Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije. Na početku otvaranja Izborne Skupštine u prepunoj dvorani, nazočnim članovima Skupštine, obratio se predsjednik Alija Avdić, dipl. krim. koji je nazočne pozdravio, zahvalio se na odazivu, upoznao sa sadržajem Izborne Skupštine, a potom predložio Radno predsjedništvo u sastavu Asim Kulenović, Asmira Keranović i Vahdeta Kulašić, prijedlog je Skupština jednoglasno usvojila.

P

redsjednik radnog predsjedništva, pozdravio je nazočne, predložio dnevni red od 18. točaka na kojeg nije bilo primjedbi i jednoglasno je usvojen. Prijedlog Poslovnika o radu Skupštine, usvojen je kao i prijedlozi za zapisničara (Šemsudin Dugonjić), Verifikacionu komisiju, (Hajrudin Kulašić, Nurka Dugonjić i Enes Kulenović),

BROJ 25

Kandidacijsku komisiju, (Izet Keranović, Alisa Goražda i Adnan Dugonjić), Izbornu komisiju, (Esad Komić, Ismet Mujčić i Zuhdija Velić).

Predsjednik Verifikacione komisije, upoznao je Skupštinu u skladu članka 30. Statuta ima kvorum za održavanje i usvajanje Odluka.

Izviješće o radu za 2012. godinu, podnio je predsjednik Alija Avdić,

dipl. krim.u kojem je istakao da su svi zacrtani programi uspješno provedeni tj. da su održavane kulturne manifestacije „Obljetnica BNZ GS I S-M Ž“ (travanj 2012), „11. Sisački bajramski koncert“ (kolovoz 2012), s humanitarnim karakterom, „Festival bošnjačke kulture i kuhinje“ (listopad 2012), i „2. Amaterski festival pjesme sevdalinke“ (prosinac 2012).

BOŠNJAČKI GLAS U programu za kulturni amaterizam istakao je uspješan rad ŽPZ „Sevdi“ BNZ GS I S-M Ž koje su tijekom 2012 godine imale 6. (šest) nastupa u Sisku (četiri) te u Bihaću i Puli (po jedan). Članovi Zajednice i javnost, o radu Zajednice izvješćivani su putem WEB stranica Zajednice, elektroničkih medija (PRIZME, NET-a, radio emisija Quirinus radija, radija Sisak, radio Banovine, Petrinjskog radija, radio Novske, ), tiskovnih medija, (nST, Journala, Bošnjačkog glasa, SAB AH-a, Manjinskog foruma, Biltena Multietničnosti i razvoja ali i drugih medija).

U izlaganju za četverogodišnji mandat, 2009-2013. godine rezime je: - održane 4 Skupštine Zajednice, - 38. sjednica Izvršnog odbora Zajednice, - 4. sjednice Nadzornog odbora BNZH, - 6. Sjednica Glavnog odbora BNZH, - Izborna Skupština BNZH, - Stipendiranje dvije studentice ove Zajednice, putem Fonda za stipendiranje BNZH, - osnivanje 2012 godine ŽPZ „ SEVDI“ BNZ GS I S-M Ž.

- 4. Sisačka bajramska koncerta“ s humanitarnim karakterom, - 2. Amaterska festivala pjesme sevdalinke, - 4. Festivala bošnjačke kulture i kuhinje, - ZAMP-om RH, osiguran CD „Sevdah u duši i srcu“, za potrebe ove Zajednice, - ostvareni kontakti s Veleposlan-stvom BiH i Veleposlanstvom Republike Turske u Zagrebu - stvaranje pretpostavki osiguranja lokacije za Bošnjački dom u Sisku, - pružanje podrške u izgradnji Islamskog kulturnog centra u Sisku, - manjinski izbori 2011 godine gdje je Zajednica jedna od najuspješnijih bošnjačkih Asocijacija u Republici Hrvatskoj, naime, kandidacijske liste BNZ GS I S-M Ž na izborima za manjinska vijeća i predstavnike manjina, osigurali većinu vijećnika u Županijskom vijeću SM Ž, Gradskom vijeću Grada Sisak kao i predstavnika u Gradu Petrinja.

Financijsko izviješće za 2012 godinu, podnijela je Asmira Keranović, navodeći da i pored recesijskih mjera u Republici Hrvatskoj, zahvaljujući aktivnostima i doprinosima članova Zajednice, provedeni svi usvojeni programi u 2012 godini.

Izviješće Nadzornog odbora za 2012 godinu, podnio je Husnija Vakufac, istakavši da je Financijsko i materijalno poslovanje u skladu s Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija.

Predsjednik radnog predsjedništva, upoznao je Skupštinu da tijekom 2012 godine nije pokretan stegovni postupak protiv članova Zajednice, zbog čega nije bilo potrebe za posebnim izviješćem Suda časti.

U raspravi o podnijetim izviješćima, članovi Skupštine pohvalili su rad Zajednice s prijedlogom da se i veći broj članova Zajednice uključuje na provođenju programa Zajednice, a zatim su pojedinačnim usvajanjem izviješća usvojena na Skupštini.

23

Predsjednik Kandidacijske komisije iznesao je prijedloge IO Zajednice za tijela Zajednice: Alija Avdić, dipl. krim. predsjednike, Asim Kulenović, potpredsjednika, Enis Dugonjić, dipl. krim. Hajrudin Kulašić, Šemsudin Dugonjić, Asmira Keranović i Merima Begić (koja je dragovoljno odustala od kandidature) za Izvršni odbor, Mujo Kestić, ing. Enes Kulenović i Esad Komić za Nadzorni odbor, Đevad Hodžić, Senudin Selmić i Adem Melić za Časni sud.

Na Skupštini su predloženi kandidati za tijela Zajednice: Husnija Vakufac, za potpredsjednika, Mirsada Velić i Đeldina Čehić za članove Izvršnog odbora.

Po provedenim izborima, Skupština Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, za mandat 2013-2017 godine izabrala je: Aliju Avdića,dipl,krim. Za predsjednika, Asima Kulenovića, za potpredsjednika, Enisa Dugonjića, dipl. krim. Hajrudina Kulašića, Šemsudina Dugonjića, Asmiru Keranović i Mirsadu Velić za članove Izvršnog odbora, Muju Kestić, ing., Enesa Kulenovića i Esada Komića, za članove Nadzornog odbora i Đevada Hodžića, Senudina Selmića i Adema Melića, za Časni sud.

Novoizabrani predsjednik BNZ GS I S-M Ž, Alija Avdić, dipl. krim. u ime izabranih i u svoje ime, zahvalio se Skupštini na izboru, ukazanom povjerenju uz želju da kao integrirani dio damo svoj doprinos društvu u kojem živimo, čuvajući svoj kulturološki identitet i biološku egzistenciju.

Skupština je jednoglasno usvojila Odluke: -Odluku o pokretanju postupka za upis u Registar udruga RH i -Odluku o imenovanju predsjednika Alije Avdića, dipl. krim. za zastupanje i predstavljanje Zajednice u mandatu 2013-2017.

Prijedlog programa BNZ GS I S-M Ž u mandatu 2013-2017.

Održavanje kulturnih manifestacija; „Obljetnica BNZ GS I S-M Ž„ Sisački bajramski koncerti“ s humanitarnim karakterom, „Festivali bošnjačke kulture i kuhinje“, „Amaterski festival pjesme sevdalinke“.

Održavanje kulturnog amaterizma; ŽPZ „Sevde“ BNZ GS I S-M Ž.

Nastavak stvaranja pretpostavki za izgradnju Bošnjačkog doma u Sisku, Podrška izgradnje Islamskog kulturnog

BROJ 25

24 BOŠNJAČKI GLAS centra u Sisku, nastavak suradnje s veleposlanstvima BiH, Turske i institucijama u BiH. Osiguranje financijskih sredstava za navedene programe Zajednice.

Prijedlog programa i Financijskog plana za 2013-2017.

Skupština je jednoglasno usvojila.

Nakon konstatiranja da je dnevni red iscrpljen, predsjednik radnog predsjedništva, zahvalio se članovima Skupštine na konstruktivnom učešću u radu Skupštine i zaključio rad Skupštine.

Skupština završena u 14,10 sati.

RIJEKA

Bošnjački dani kulture u Rijeci – 2013.

Piše: Ernedina Adžajlić

Povodom Dana nezavisnosti BiH, BNZ za PGŽ kao organizator i VBNM za PGŽ i Grad Rijeku kao suorganizatori, priredili su niz manifestacija pod nazivom „Bošnjački dani kulture u Rijeci 2013.“.

Pokrovitelji ove manifestacije su Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka.

U dva dana imali smo prigodu prisustvovati na četiri manifestacije s koji atmosferu prenose naše dvije suradnice Ernedina Ađžajlić i Zumra Jahić.

Obilježavanje Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Rijeci Pitao jednom tako jednog vrli pitac neki a kto je ta, a sto je ta da prostiš gdje je ta, kuda je odakle je ta Bosna rekti. a zapitan odgovor njemu tad hitar dade: Bosna da prostiš, jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i ktomu jos da prostiš prkosna od sna (Mak Dizdar)

U

prostorijama BNZ za PGŽ u Rijeci 01.marta svečano je obilježen Dan nezavisnosti naše matične domovine Bosne i Hercegovine, otvorenjem izložbe „Posuđeno vrijeme“ poznatog umjetnika fotografije, autora Faruka Ibrahimovića iz Tuzle i promocijom izdavaštva najvažnijih tiskovina KDBH „ Preporod“ iz Zagreba u 2012. godini.

Sve prisutne koji su se odazvali u velikom broju, pozdravio je predsjednik BNZ za PGŽ Ibrahim Ružnić.

Podsjetio nas je da su se na taj dan prije 21 godinu, narodi Bosne i Hercegovine, na referendumu opredijelili za nezavisnost, odnosno zakleli na vjernost jednoj i

BROJ 25

jedinoj domovini. S nadom u bolju budućnost sjetili smo se povijesne deklaracije nezavisnosti demokratske, suverene, samostalne i cjelovite republike Bosne i Hercegovine.

Toga dana 1992. godine 64% Bosanaca i Hercegovaca izjasnilo se da želi živjeti u „suverenoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini“, državi ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive. I nakon toliko puno godina,

BOŠNJAČKI GLAS Bosna i Hercegovina se nalazi u teškoj situaciji, a „Dan nezavisnosti“ obilježava se samo u Federaciji, dok je u njenim ostalim dijelovima to radni dan.

To je dan u kojem smo dužni sjetiti se nevino stradalih, koji su u tri i pol godišnjem ratu, nakon referenduma izgubili svoje živote u agresiji na BiH, genocidu nad njenim građanima,samo zato što su Bosnu i Hercegovinu smatrali svojom domovinom. Činjenica je da se povijest nije baš iskazala učiteljicom života kako stoji u latinskoj izreci: „Historia est magistra vitae“. Ratovi se na žalost ponavljaju u ciklusima, ljudska priroda još se ne da iz pećine.

Svi oni kojima je BiH u srcu 1. marta obilježavaju njen Dan nezavisnosti, a dokaz da je odluka donesena prije 21 godinu, ispravna, je to da BiH postoji, kao što je oduvijek postojala i da će postojati još jako dugo. S nadom u bolju i svjetliju budućnost naše drage Bosne i Hercegovine kao građanske države, članice Europske unije i bez entiteta, Ibrahim Ružnić zaželio nam je sretan Dan nezavisnosti BiH. Članovi mješovitog pjevačkog zbora „Sevdalije“ pod vodstvom profesorice Sanje Šamanić za početak su otpjevali tri sevdalinke: „Kad ja pođoh na Bembašu“, „Karanfile cvijeće moje“ i „Čudna jada od Mostara grada“.

O samom autoru izložbe fotografija pod nazivom „Posuđeno vrijeme“ Faruku Ibrahimoviću, (koji nije mogao biti tu večer s nama), njegovim djelima, te

25

ostvarenim nagradama, nakratko se osvrnula Sanela Muminović.

Njegove kreativne fotografije određuje i karakterizira njegova autorska filozofija iz koje možemo izvući spoznaju puta Svijeta i Vremena. Njegova velika stručnost kao umjetnika fotografije, način gledanja,

Faruk Ibrahimović, autor fotografija

promatranja i zapažanja oko sebe, fokusiranja u objektivu te donošenje zapisa o tome,daje nam uvid da je Ibrahimović doista ta-lentirana i vrijedna osoba.

Izložene fotografije prikazuju razne oblike nišana, to su nadgrobni spomenici kod Muslimana. O nišanima i tradiciji obilježavanja mezarja (groblja) kod Muslimana svoje izlaganje iznio je naš efendija Adem Smajić.

Svaka zajednica, ili narod, sahranjuje se na svoj način, već prema tome kakvo vjerovanje slijedi.

Islam se, u suštini, poistovjećuje s monoteističkim religijama, koje propovijedaju vjerovanje u vječni život poslije smrti, a razlikuje se po njihovom jedinstvenom pogledu na čovjeka, njegov život i smrt. Nema nikakve sumnje da je ovaj svijet prolazan. Svako živo biće ima svoju smrt i otići će s ovoga svijeta. Nakon smrti prva onosvjetska stanica bit će boravak u kaburu. Svi nadgrobni spomenici imaju poruku za nas žive, da se sjetimo da smo ovdje samo u prolazu, da nam je „posuđeno vrijeme“, kako bi odradili određenu zadaću i da ćemo umrijeti. Zapitate li se da li dovoljno dajete onima koji to zaslužuju, svjesni da ih jednoga dana neće biti. Ili da neće biti vas.

Muhammed a.s. je rekao:“Posjećujte kaburove (mezarja), oni vas podsjećaju na ahiret, a to, na prolaznost života i odgovornost za svoja djela.

S ciljem očuvanja tradicionalnog izgleda i ljepote muslimanskih mezarja, u vrijeme u kojem je ljepota naših mezarja iščezla i u vrijeme kada turbulentan način života suvremenog čovjeka ne ostavlja dovoljno prostora za primjenu tradicionalnih vrijednosti, ovim radom autor je dao svoj doprinos obnavljanju svijesti o muslimanskim mezarima .

U Bosni i Hercegovini prostori na kojima se vrši ukop umrlih predstavljaju posebne površine zvana mezarja koja su najčešće uz same džamije, ali često i odvojeni prostori samo za to. Nišane bi uz minarete mogli nazvati simbolima Muslimana. Osim ukopa umrlih, mezarja

BROJ 25

26 BOŠNJAČKI GLAS imaju i kulturno-povijesnu, spomeničku, estetsku i pejzažno oblikovanu funkciju.

Nišan je naziv za nadgrobni spomenik Muslimana u Bosni i Hercegovini. Riječ nišan je perzijskog porijekla, a znači cilj, meta, biljeg, odlikovanje, nadgrobni kamen, znak, znamenje. Natpisi su u većini slučajeva i na arapskom jeziku bar jedan dio (sura). Za nadgrobnu umjetnost bosanskih Muslimana može se reći da je to umjetnička grana od neobične ljepote i važnosti, iako je gotovo nezapažena. Njeni dotjerani oblici, savršena tehnika ukrasa, odaje prastaru tradiciju umjetnosti, a u prilog tome ide i to da je to rad vrijednih i nadasve samoukih bosanskih klesara.

U bosanskom nišanu je postignuta apsolutna ravnoteža između ideje (duha) i materije koja se ogleda u savršenosti oblika, simbolike koju nišan sadrži i poetike kojom je nišan protkan. Mezarluci (muslimanska groblja) u kojima se nišani nalaze nisu samo otvoren prostor popunjen ovim kamenim oblicima, već su svojim simboličkim značenjem spona i simbioza između dva svijeta: ovozemaljskog (dunjaluka) i onozemalskog (ahireta). Zbog ovih karakteristika nišani su veoma značajni spomenici ne samo materijalne nego i duhovne kulture u Bosni i Hercegovini.

U današnjem vremenu kada u svim segmentima primjećujemo da dolazi do otuđenja čovjeka, prisutno je lutanje i nedostatak svijesti o sebi i drugima, prihvaćanje tuđih normi vrijednosti (koje su često lošije od naših), a neopravdano odbacivanje i zaboravljanje svojih naslijeđenih. Nedostatak cilja i nepoznavanje samog sebe, kao ni svoje prošlosti, pojava je koja je uočljiva i u današnjem izgledu muslimanskih mezarja (groblja), koja su potpuno asimilirana i devastirana izgradnjom nadgrobnih spomenika, koji nemaju nikakve veze sa islamskim običajima.

Na ovaj način ne samo da se odstupilo od tradicionalnog načina postavljanja nadgrobnih spomenika (”podizanja nišana” – što je uobičajen naziv za postavljanje nišana), već su se preuzeli izrazito neislamski načini obilježavanja mezara (grobova).

Danas je odnos bosanskohercegovačkih Muslimana prema mezarlucima na najnižem nivou u čitavoj povijesti islama na našem području. Ovaj negativan odnos se ogleda u evidentnom i uvelike prisutnom odstupanju od islamskih običaja, što je dovelo do toga da su danas mezarluci pozornica neukusa, kiča, nemarnosti i što je najžalosnije oni su danas poprište izrazito neislamskih obilježja i znamenja. Groblja treba da imaju obilježja i karakteristike naroda kome pripadaju i koji se u njih sahranjuje, a što u zadnjih trideset-četrdeset godina nije slučaj sa mezarlucima u Bosni i Hercegovini. Stanje u kome se danas nalaze naša mezarja zapravo su odraz i stanje nas živih, kako pojedinaca tako i zajednice.

Naš život samo je mali korak kroz Vrijeme u susret s Vječnošću. Potrudimo se da on bude što ljepši. „Tako mi vremena svaki je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine „ Iz Kur ana

BROJ 25

Nauka i umjetnost su najviše manifestacije umnog stvaralaštva koje karakteriziraju svaku civilizaciju u duhovnom i materijalnom smislu.

Ono što jedan narod, jednu državu ili regiju čini posebnom u odnosu na druge, jeste upravo kultura, bilo da je to jezik, arhitektura, običaji, umjetnost i sl. Na žalost danas u ovim „modernim-ubrzanim“ vremenima kada nam je kulturno-povijesno blago najpotrebnije za očuvanje svog identiteta, gotovo nikako ili jako malo posvećujemo pažnju toj važnoj problematici.

Ta pomalo zaboravljena blaga smo naslijedili, to jest ostavili su nam naši preci. Stoga smo dužni to očuvati, spasiti što se spasiti još da i ostaviti našim generacijama koje dolaze. Ljepota nišana leži u njihovoj jednostavnosti i skromnosti kao i dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i širokoj i bujnoj kombinatorici ornamenta. Nišani kao nadgrobni spomenici predstavljaju po svojim osobinama zanimljivu i važnu kulturno umjetničku pojavu u BiH, naročito kao izraz ukorijenjene klesarske tradicije stećaka. Nesumnjivo je zajedništvo stećaka i nišana, prvi su drugima poslužili za uzor.

Nišani su istočnjačkog porijekla. Nišani za muškarce su masivni, a na vrhu imaju turban ili fes. Ženski su tanji, a ukrasi su mnogo finiji nego na muškim nišanima.

Na žalost nišani su oblast koja do sada nije obrađena gotovo nikako ili tek nešto malo.

Izdavaštvo KDBH „PREPOROD“

Gosti iz Zagreba koji su bili i promotori promocije „Izdavaštvo KDBH“ bili su: Mr.sc. Ajka Tiro Srebreniković, Mr. sc. Senad Nanić, Ismet Isaković i Faris Nanić.

Poslije te teme predstavili su nam i svoj rad i angažman u KDBH „Preporod“. Bilo je lijepo slušati ih i diviti se njihovom uspjehu kojeg su ostvarili do sada i tako pametnim ljudima koji promoviraju naše Bošnjaštvo.

Osim svog lista „Jurnal“ kojeg su podijelili prisutnim, predstavili su i knjige koje su izdali, te kratak osvrt na njih i autore. Prije svega to je knjiga – priručnik za sve nas Bošnjake, autorice naše drage Amine Nanić „Manjine u pravu“, te „Begovi su pali na tjeme“ Filipa Mursela Begović.

Nakon toga nastavljeno je ugodno druženje uz zakusku naših bosanskih specijaliteta, te uz neizostavnu sevdalinku, gotovo do ponoći.

Kao što počeh s Makom Dizdarom tako ću i završiti njegovom „Modrom rijekom“, sjetite se, valja nama preko ćuprije...

BOŠNJAČKI GLAS

27

MODRA RIJEKA Niko ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I jos dalje i jos gore Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drace Preko zege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset I jos dublje i jos jace Iza slutnje iza tmace Gdje pjetlovi ne pjevaju

Gdje se ne zna za glas roga I jos hude i jos lude Iza uma iza boga Ima jedna modra rijeka Siroka je duboka je Sto godina siroka je Tisuc ljeta duboka jest O duljini i ne sanjaj Tma i tmusa neprebolna Sto godina siroka je Ima jedna modra rijeka Ima jedna modra rijeka Valja nama preko rijeke

SEVDALINKOM SELAM DOMOVINI Piše: Zumra Jahić

Manifestacija pod nazivom „Bošnjački dani kulture u Rijeci 2013.“ Koja je započela na sam Dan nezavisnosti BiH u petak 01.03. doživjela je svoj nastavak u subotu, 02.03.2013. god. Tog dana u prostorijama dvorane Filodrammatice u Rijeci, Korzo 28/1, s početkom u 18 sati održana je tribina na temu ,,Sevdalinka kao glazbeni i kulturološki fenomen“.

S

udionici tribine, bili su: Profesorica Učiteljskog fakulteta u Rijeci Sanja Šamanić iz Rijeke (koja je inače umjetnička voditeljica Mješovitog pjevačkog zbora BNZ za PGŽ ,,Sevdalije“), Elvir Rizvanović – profesionalni muzičar iz Sarajeva, a koji već desetak godina svira na području Rijeke i šire (i čiji je muzički sastav pratio izvođače sevdalinke na koncertu koji je uslijedio), te naš specijalni gost, poznati Sarajevski izvođač sevdalinke, Nedžad Imamović. Moderator tribine bio je predsjednik BNZ za PGŽ Ibrahim Ružnić.

zanimljiva je priča i profesorice Sanje Šamanić i njezinog poimanja sevdalinke kao glazbenog izričaja i njene ljepote koju je tek nedavno „otkrila“. Ona je iznijela niz povijesnih činjenica s namjerom da kontekstualizira sevdalinku u podneblje u kojem se danas najviše njeguje, ali je govorila i o specifičnostima koje odlikuju sevdalinku u usporedbi s ostalim pjevačkim i sviračkim pravcima.

Nakon pol satne Tribine, nastavili smo sa koncertom pod nazivom ,,Sevdalinkom selam Domovini,,. Uz vrhunske izvođače sevdalinke i uz „živahnu“ muzičku pratnju uživalo je više od 250 gostiju. Mnogi posjetitelji su bili prinuđeni koncert poslušati iz hola dvorane jer u dvoranu nisu mogli niti ući. Sva sjedeća mjesta su bila zauzeta, a niti za stajati više nije bilo prostora. U prepunoj dvorani, čuli su se samo povici oduševljenja i pjesme, a kapnula je pokoja suza. Bilo je otpjevanih sevdalinki koje su probudile emocije, kojima nisi mogao ostati ravnodušan pa je u mnogome dvorana odjekivala u zajedničkom tonu kao da pjeva jedan veliki mješoviti zbor.

Uz našeg poznatog izvođača sevdalinki Nedžada Imamovića koji je oduševio publiku sa svojim specifičnim glasom i tehnikom interpretacije, nastupili su i naši „amateri“

BROJ 25

28 BOŠNJAČKI GLAS redovni ili pridruženi solisti Mješovitog pjevačkog zbora ,,Sevdalije,,: Mujo Memić, Muki Muharemović, Edvin Kujović i Jasminka-Jaca. Po reakcijama i naknadnim komentarima publika je bila više nego oduševljena.

Brojna publika je imala prigodu čutu ljude s različitim osobnim iskustvima i s različitim obrazovnim profilinma kako doživljavaju sevdalinku i šta ona znači u njihovom profesionalnom životu. Svi sudionici Tribine su iznijeli svoja iskustva i estetski doživljaj o sevdalinki kao jedinstvenom muzičkom izričaju. Zanimljivo je bilo slušati priču Nedžada Imamovića o njegovom odrastanju u obiteljskom okruženju uz oca Zaima Imamovića i tetke (očeva sestra) vrsne interpretatorke sevdalinke Đule Imamović.

Odrastanje u obitelji gdje je sevdalinka nasljedna, ako se zna da je i njegov sin Damir jedan od trenutno najtraženiji interpretator svedalinki na ovim prostorima. Isto tako,

BROJ 25

Nakon koncerta, svi uzvanici i gosti nastavili su druženje u BNZ za PGŽ, u Vodovodnoj 15 B. Uz posluženu večeru, zakusku sa tradicionalnim bosanskim jelima, hladnim narskom, nastavilo se s pjesmom i fotkanjem do kasnih večernjih sati. Ovom prilikom želim se zahvaliti svim ženama-aktivisticama BNZ-a, koje su svojim neizmjernim trudom sudjelovale u pripremanju jela, serviranju i pomoći oko organizacije, te na taj način doprinijele uveličavanju ove manifestacije priređene u čast naše matične DOMOVINE Bosne i Hercegovine.

BOŠNJAČKI GLAS

29

Nišani -prilog izložbiPiše: Adem Smajić

,,Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno živo biće’’ (Kur’an)

Z

apočeću ovo kratko pisanje s riječima našeg poznatog bosanskog pisca o smrti: ,,Govorio sam, tješeći se: Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek još bliže, nikad dalje. Pa ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe.

Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas, ili dan, zašto se borimo da ga produžimo još dan ili čas. Zemaljski život je varljiv, vječnost je bolja.

Govorio sam: Smrt je propadanje tvari a ne duše.

Govorio sam: Smrt je promjena stanja. Duša počinje da živi sama. Dok se nije rastala od tijela, ona je prihvatala rukom, gledala okom, slušala uhom, ali je suštinu stvari znala sama sobom.

Govorio sam:

Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut, ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom.

Ne plači i ne govori: šteta, je šteta.

Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.

Kada vidiš da me polože u grob, ja neću nestati. Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu?

Tebi se čini smrt, a to je rađanje.

Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.

Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?

Govorio sam: Budi zahvalan, dome Daavudov. I reci: došla je istina. Došao je čas. jer svako kruži svojom putanjom do određenog roka. Stvara vas Bog u utrobama majki vaših, pa vas iz jednog oblika u drugi pretvara, u tami trostruko neprozirnoj. Ne tugujte, radujte se raju koji vam je obećan. O robovi moji, nema za vas straha danas, i nećete biti žalosni.

O smireno dušo, vrati se gospodaru svome zadovoljna, jer je on tobom

zadovoljan. Uđi među robove moje, uđi u moj džennet.Kur’an.

Turski naučnik Mehmed Fuad Keprilizade smatra da je Nasrudin hodža živio u XIII. vijeku i podkrepljuje to natpisom na kamenom sarkofagu koji je nađen na Nasrudinovoj grobnici u Akšehiru: Ovo je grob (mezar) blaženopočivšeg Nasrudin-efendije kojem treba milost Gospodara koji prašta. Za dušu mu izgovori Fatihu 386 (kad se ova godina pročita naopako, ‘’kao što su mnoge stvari u Nasrudinovom životu bile naopako’’, dobije se godina 683. po hidžri, odnosno 1285. g. nove ere.

Nišani su muslimanski nadgrobni spomenici, skromno obilježje koje bližnji stavljaju svojim bližnjima poslije smrti. Sva groblja diljem Bosne i Hercegovine gdje su pokopani muslimani puna su nišana, skromne veličine.

Islam kao vjera od svojih sljedbenika traži skromnost u svakodnevnom životu pa tako i kod sahranjivanja.

Isto tako skromna obveza prema umrlom, gasul, te umotavanje u ćefine, tekfin-i spuštanje u mezar i

BROJ 25

30 BOŠNJAČKI GLAS Donijeli su kamen i postavili ga iznad mejjitove glave, a potom je Poslanik kazao: ,,Da se zna mjesto kabura moga brata i kako bi pored njega mogao ukopati one koji presele iz njegove porodice.’’ (Šejh Albani potvrdio je vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga).

Nišani kao skromna obilježja, iznad glava naših umrlih postavljenja su dozvoljena, čak i preporučljiva. Jer to je znak skromne pažnje prema našim umrlim, te da nekad posjećujemo mezarje da se sjetimo naših umrlih s fatihom ili učenjem drugih sura iz Kur’ana.

Posebno gdje muslimani žive u sredinama kao vjerska manjina, o tome bi trebali voditi više računa, radi čuvanja svog vjerskog i kulturnog identiteta. dženaza. Kada je riječ o nadgrobnim spomenicima, i tu moramo biti krajnje skromni bez obzira na stalešku moć bližnjih. Jer islam ne pravi rasnu, klasnu ili bilo kakvu stalešku razliku među vjernicima, shodno islamskom učenju ,,nema prednosti arap nad nearaapom, bijeli nad crnim, niti crni nad bijelim… osim u bogobojaznosti, moralnosti ili ljudskosti.’’

Spomenimo petu islamsku dužnost, te sastavni dio obreda hadža, stajanje i boravak na Arefatu, svi u bijelim ihramima, tu ne vidimo niti možemo prepoznati razlike klasne a niti rasne, samo zov i veličanje Uzvišenog te molitva Gospodaru, ODAZIVAM TI SE BOŽE, ODAZIVAM. TEBI PRIPADA SAMO ZAHVALA! Ogromna većina muslimana shodno islamskom učenju odabrala je skromni put obilježavanja svojim umrlim kad je riječ o nadgrobnim spomenicima, pa tako i muslimani Bosne i Hercegovine, kroz stoljeća od doba islamizacije pa na ovamo odabrali su skromne nadgrobne spomenike a to su nišani, na kojima su natpisi na arapskom, te bosančici arapsko pismo, bosanski jezik, gdje piše ime i prezime, rođenje, godina smrti, a na nekim nišanima imamo i Kur’anske ajete, pobožne citate, stihovi… itd.

U Bosni ima tri vrste muslimanski nadgrobnih spomenika: 1) Zatvoreni mauzoleji, turbeta, 2) otvoreni mauzoleji simbolizirani nizom okružujućih stupova, koji nose krov ili kupolu, 3) kameni nadgrobni spomenici, nišani, bašluci na kojima su uklesani arapski, turski i bosanski natpisi. Mauzoleji, podignuti u zaslužnih ljudi, najbolje sačuvani mauzoleji, oni Gazi Husrevbega, Muradbega Tardića (podignuti u 16. stoljeću), Ibrahimbega, i peršin Mustafe-paše.

U ovim radovima treba tražiti začetke muslimanskog klesarstva u Bosni i Hercegovini. Islamski učenjaci u pogledu označavanja mezara - suglasni su da se postavi skromni kamen kao obilježje, jer to upućuje na predaju koju je zabilježio imam Ebu Davud, u kojoj se navodi da je ispraćena dženaza Osmana ibn Maz’una, kada su ga ukopali, Allahov poslanik naredio je jednom ashabu da donese kamen, međutim taj čovjek nije mogao sam da ga donese, pa je Allahov poslanik ustao i zasukao rukav.

BROJ 25

BOŠNJAČKI GLAS

Piše: Zumra Jahić

31

Slavio se 8. Mart

Na zahtjev i želje žena aktivistica BNZ za PGŽ, a povodom 8. Marta, u prostorijama BNZ u Vodovodnoj 15 B, proslavio se Dan žena.

Uz dobru i veselu glazbu, hitove novokomponovane muzike i po koje predivne sevdalinke u interpretaciji Edvina Kujovića i njegovog pratećeg benda , okupilo se oko 50-tak žena (i poneki muški) željnih zabave, pjesme i igre.

Svatko od uzvanika donio je mezu na svoj stol, tako da se na stolovima između cvjetnih aranžmana našlo se svega i svačega dobroga za nepce.

D

a bi večer bila zabavnija, organizirana je bogata tombola koju su sponzorirali naši vrijedni članovi i donatori Vulkanizerska radnja Seada Saleša, Pečenjara „Park“ u vlasništvu obitelji Tokalić, Servis za vulkanizaciju i centriranje trapa u vlasništvu Šaćira….., te naše članice Jasna Peršić i Ismeta Džananović, a nagrade su bile od: suvenira, odjevnih predmeta, dječijih igračaka do centriranje trapa i balansiranje guma.

Uz tombolu smo pripremili i iznenađenje večeri.

Najavljene su nagrade za tri najzabavnije i najrazigranije osobe, koje su uz velike napore za cjelovečernji ples i igru osvojile i vrijedne nagrade, a to su: dva puta po dvije porcije ćevapa kod Fadile i jedna nagrada za muškog igrača – centriranje trapa za automobil.

Uglavnom, jelo se, pilo se, pjevalo, plesalo, igralo….do kasnih večernjih sati. Bilo je vrlo interesantno i zabavno, te ovom prigodom poručujem : ,, svima onima, koji nisu bili nazočni neka bude žao da se nisu odazvali i svojim prisustvom uljepšali našu proslavu,,!!!

BROJ 25

32 BOŠNJAČKI GLAS

Hodoljubi Turskom hode

- Svi putevi vode u ISTAMBUL Piše: Zumra Jahić

Na zahtjev i dugogodišnje želje naših članova, a i onih koji to nisu, odvažili smo se organizirati izlet u Istanbul pod nazivom ,,Hodoljubi Turskom hode,,.

I, tako 29.03.2013. god. u 23 sata, u sigurnim rukama naših vozača Ede i Sanjina krenusmo preko Srbije, Bugarske do Turske-Istanbula. Cilj posjeta Istanbulu je bio isključivo obilazak džamija, sinagoga, važnih spomenika, posjet Topkapi palači, šetnja i shooping u Kapali čaršiji… Uzbuđenje pred polazak je iz dana u dan raslo, no veće je bilo kada je autobus sa Trga Bana Jelačića krenuo, a o dolasku u sam Istanbul ne trebam ni pričati.

Na prvoj kafi u Srbiji

P

ut od 1700 km. U jednom pravcu čini se kao da bi trebao biti naporan, no uz razgovor, pjesmu i šalu u ugodnom društvu, prođe kao da si na jednom sijelu. Na želje putnika vozači su stajali na svakom zgodnom stajalištu, za popiti kavicu i protegnuti nogice. S obzirom da smo u polasku imali noćnu vožnju, uz spavanje i povremeno odmaranje, malo po malo preko Srbije, u popodnevnim satima stigosmo do glavne Bugarske metropole Sofije. Nakon što se smjestismo u hotel uputili smo se u kratku šetnju Sofijom, koja nas „svojom raskoši“, baš i nije oduševila.

Pomalo umorni od sivila grada, vraćamo se u hotel – neki na spavanje, a neki na „bančenje“ uz muziku u živo i to do rani jutarnjih sati. U jutarnjim satima, nakon doručka krenuli smo

BROJ 25

prema našem glavnom odredištu – Istanbulu.

Kako su se kilometri smanjivali tako je uzbuđenje raslo, pogotovo za one koji su krenuli prvi put. U ranim večernjim satima stigosmo do veličanstvenog i prekrasnog grada. Grad sa oko 15-tak (i više) milojona stanovnika, jedno je od najvećih svjetskih mjesta robne razmjene. Grad koji nikada

ne spava…-a istina je!!! Grad koji nas je svih je opčinio.

Spremili smo stvari u hotelske sobe i odjurili u kratki obilazak starog dijela grada, obilazak Plave džamije i Aja Sofije u noćnom izdanju koja svojom očaravajućom ljepotom zaista oduzima dah. U noćnim satima, vraćajući se prema hotelu, sretosmo mnogo vještih trgovaca koji nudiše raznorazne proizvode, uz vrlo vješt i uspješan nagovor na kupnju.

Ulazak u Tursku iz Bugarske (granični prijelaz)

Na vidikovcu Čamlidža (Azija)

BOŠNJAČKI GLAS

Pogle s vidikovca Čamlidža od kojeg zastaje dah

Uz dogovor sa turističkim vodičem organiziran je posjet Azijskom dijelu Istanbula, tako da u jutarnjim satima krenusmo svojim autobusom preko najvećeg mosta sa Evropskog dijela Istanbula na drugi kontinent-Aziju, Azijski dio Istanbula.

Vozeći se na odredište, nagledasmo se prelijepih starih zdan-

ja, palača, spomenika, prelijepo uređenih parkova… Popesmo se na najvišu točku, na vidikovac Čamlidža sa kojeg smo se divili veličanstvenoj panorami grada.

Nakon kratke šetnje, fotkanja i ispijanja turske kahve i čaja, krenusmo u posjet Topkapi palači, koja je 400 godina služila kao sjedište sultana.

33

Što god da kažem o toj predivnoj građevini, biti će skromno.

Vrijeme je bilo predivno, sunce je sjalo i bilo je izrazito toplo.

Svuda se širio miris zasađenih zumbula, tulipana i ljiljana kojih je bilo posvuda i u svim mogućim bojama.

Ulazeći iz jednog vrta-dvorišta u drugo, gurajući se u masi od oko 6-7 tisuća posjetiteja, divljenje je bilo neizostavno, od ljepote uređenih dvorišta, stoljetnih građevina, parkova, čistoće i urednosti…Obišli smo sve odaje koje je sultan koristio, od službenih prostorija, prostorija za odmor do prostorija u kojima je spavao. Zanimljivo je bilo pogledati eksponate, tipa: sultanovih mačeva, odjeća i oprema za borbe,suvenira,

Šetnja sultanovim perivojem u Topkapi palači

Ulaz u Topkapi

Ulaz u Divan

Prostor u kojem se sazivao Divan s istaknutim mjestom na kojem je sjedio sultan

BROJ 25

34 BOŠNJAČKI GLAS

posuđa, robe koju je nosio, a najzanimljivije je bilo vidjeti kosti ruke Ivana Krstitelja, otisak stopala i pramen kose Muhameda a.s..

Nakon obilaska Topkapi palače, uputili smo se na Kapali čaršiju, jedan od najvećih natkrivenih Bazaara na svijetu. Jedva da smo se snalazili u tom labirintu gdje se nalazi više od 4000 dućana, sa ponudom od čajeva, odjeće, obuće, suvenira, nakita, kožne galanterije….i neznam što sve ne!!!

podne-namaza, neki od naših putnika-vjernika, ostadoše na molitvi.

A nakon obilaska Plave džamije, uz pratnju našeg vodiča otišli smo u posjet Aja Sofiji. Džamiji koja je prvo bila izgrađena kao crkva, pa je prenamijenjena u džamiju kojoj su na vanjskom dijelu dodali 4 minareta, a zatim pretvorena u muzej.

Jedno od najvećih graditeljskih dostignuća u povijesti čovječanstva , izgrađena za samo pet godina. Predstavlja remek djelao bizantske arhitekture i umjetnosti oupće.

Bila je najveća crkva u Istočnom Rimskom odnosno Bizantskom carstvu i služila za krunisanje bizantskih careva.

Nevjerojatne vanjske i unutrašnje ljepote, vrijedna divljenja koja se ne može riječima dočarati.

Nakon obilaska ove vrednote, puni informacija i lijepih utisaka krenuli smo u šetnju , razgledavanje i kupnju u Kapali čaršiji. Naravno, iako su cijene bile iznimno visoke za pojedine komade odjeće ili suvenira, opet se nađe po nešto povoljno.

Kupili su se svileni tepisi, kožne jakne i kaputi, torbice, raznorazni suveniri, posuđe, nargile, nakit….Sa punim torbama sretni i veseli vratismo se u hotel prebirući po kupljenim stvarima. Zadnji

Na putu prema Plavoj džamiji

Na putu prema Plavoj džamiji

Treći dan u Istanbulu u ranim jutarnjim satima krenusmo na krstarenje brodom po Bosporu, rajskom mjestu, tjesnacu koji razdvaja Europu i Aziju. Prizori su se smjenjivali kao na filmskom platnu, promatrajući predivne, mnogobrojne raskošne palače, drvene vile, tvrđave i mjestašca Bosporskog prolaza. Nakon krstarenja brodom uputili smo se na hipodrom koji je nekada bio sportski i društveni centar Konstantinopolisa, bacili pogled na Ibrahim pašinu palaču koja je u tijeku restauracije, a zatim u razgledavanje Plave džamije, koja nas je svojom ljepotom i arhitekturom oduševila. Kako je bilo vrijeme molitve

dan je kišilo, ali nije zaustavilo naše izletnike da se ne upute opet do najvećeg svjetskog Bazaara, po još koji komad robe ili suvenir za svoje drage osobe. I, tako dočekasmo zadnji dan posjeta Istanbulu. Tužni ali zadovoljni, puni lijepih utisaka i dojmova, rano ujutro krenusmo prema Sofiji, gdje smo prenoćili i sutradan krenuli svojoj kući, svojoj najljepšoj Rijeci. Pokušat ću ove svoje dojmove i utiske dočarati sa fotografijama koje smo zabilježili foto-objektivom kao uspomenu, za sebe a i za Vas. I, usput: ,,Iskreno mi je žao za mnoge moje kolege, kolegice i poznanike koji nam se nisu pridružili i okusili ove ljepote,

Interijer sultanovih odaja

BROJ 25

BOŠNJAČKI GLAS

35

doživjeli ova prelijepa iskustva i stekli jedna neprocjenjiva duhovna bogatstva.

Mene, a i sve putnike-izletnike ovaj izlet, posjet Istanbulu je oduševio. Pričali su mi :,, kada jedanput posjetiš Istanbul, poželjet ćeš se vratiti, opet, opet i opet,,..i ,zaista su dobro rekli!!!

Vidjela sam mnogo, ali ništa u odnosu na ono što mi je promaklo, što se sve još treba i može vidjeti u tom prelijepom Veličanstvenom gradu.

Ja, od danas štedim novčiće za ponovni odlazak.

A Vi, kako hoćete!!!

ULaz u Kapali čaršiju

PULA

Halal turizam u Istri Piše: Mirsela Čaušević Fotografija: Nikola Cinkopan

U organizaciji Hrvatske gospodarske komore, Županijska komora Pula u sklopu jubilarne 20. gospodarske izložbe hrane i pića HISTRIA 2013, te Centar za certificiranje Halal kvalitete Zagreb u suradnji sa Nacionalnom zajednicom Bošnjaka Istre 08. veljače 2013. godine održala je prezentaciju na temu „Halal turizam”, na kojoj je izlagao Aldin Dugonjić, rukovoditelj Centra.

I

spred HGK prisutne je pozdravila predsjednica Jasna Jaklin Majetić istaknuvši da HGK sa Centrom ima jako dobru suradnju, a ispred Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre prisutnima se obratio potpredsjednik prof.dr.sc. Jusuf Šehanović naglasivši veliku ulogu Zajednice u očuvanju bošnjačke kulture, običaja i tradicije.

Halal je arapska riječ, a kao izraz koristi se kad je nešto duševno ili religijski “čisto”. Sama riječ halal znači dozvoljeno ili nezabranjeno, a u turističkom smislu podrazumijeva da turistima muslimanima budu zadovoljena dva osnovna aspekta, kao što su uvjeti za obavljanje vjerskih obreda i mogućnost konzumacije halal hrane.

Halal turizam je u svijetu još u začetnoj fazi razvoja i

Prezentacija se održala u Domu hrvatskih branitelja u Puli

Aldin Dugonjić, rukovoditelj Centra

Halal turizam je novi oblik turističke ponude koja je već prisutna u svijetu i obično se ne razlikuje mnogo od onoga što mi poznajemo kao turizam.

taj koncept je star oko četiri godine. Značajan porast međunarodnog turizma iz muslimanskih zemalja veoma je bitan za zemlje kojima je zarada od turizma glavni

BROJ 25

36 BOŠNJAČKI GLAS

Potpredsjednik NZBI prof.dr.sc. Jusuf Šehanović

Predsjednica HGK Jasna Jaklin Majetić

izvor gospodarskog rasta.

Turizam kao djelatnost u cjelokupnom gospodarstvu Hrvatske ima vrlo važnu ulogu, a često se spominje kao uzdanica razvoja. Nažalost, u Istri ne postoji niti jedan hotel koji ima Halal certifikat. Nakon ove prezentacije nadamo se da će brojni gospodarstvenici i poduzetnici koji su nazočili prezentaciji podnijeti zahtjeve za izdavanje halal certifikata Centru za certificiranje halal kvalitete te na taj način osim prekrasne obale dodatno stimulirati bogate turiste iz arapskih zemalja da nas posjete.

Piše: Mirsela Čaušević Fotografija: Nikola Cinkopan

U najvećem istarskom gradu obilježen Dan nezavisnosti BiH

Prije 21. godinu većina građana BiH 29.02.1992. i 01.03.1992. godine na održanom referendumu izjasnila se za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda BiH koji u njoj žive.

Nacionalna zajednica Bošnjaka Istre, u subotu, 02.03.2013. godine u hotelu Pula, kao i svake godine do sada uz prigodnu manifestaciju obilježila je i ovaj značajan datum iz naše novije povijesti. Kako se približavao i Dan žena, a mi u NZBI posebno pazimo na naše članice, bez njih bi zaista bilo teško realizirali naše programe stoga smo u čast njima posvetili dio programa kako bi im se zahvalili na njhovom trudu i vremenu koje dobrovoljno ulažu pri održavanju naših manifestacija.

P

rogram je otvorila voditeljica Edina Softić Sošić interpretativnim čitanjem ulomka iz zbirke poezije „Draga moja majko Bosno“ poznatog bosanskohercegovačkog pjesnika Irfana Ajanovića. Čestitke povodom Dana nezavisnosti BiH uputili su predstavnici albanske, makedonske, mađarske, srpske i romske nacionalne zajednice, član županijske skupštine dr. Ahmed Makota kao i saborski zastupnici Damir Kajin i Peđa Grbin.

Osim benda koji je cijelu noć dobrom glazbom uveseljavao drage nam goste i dodatno zagrijavao atmosferu, bogat program začinila

BROJ 25

Voditeljica programa Edina Softić Sošić

BOŠNJAČKI GLAS

37

je folklorna sekcija „Merak“ iz Raše, a iznenađenje večeri na oduševljenje prisutnih bila je

Predstavnici Istarske županije i Grada Pule

Folklorna sekcija NZBI „Merak“ iz Raše

poznata trbušna plesačica Dina Dehni iz Rijeke. Naši hrabriji posjetitelji i sami su se okušali u izvedbama sevdalinki i ostalih poznatih pjesama.

Dobre zabave i raspoloženja nije nedostajalo ni u jednom trenutku, pa je zabava potrajala do dugo u noć.

Ovom prilikom još jednom se zahvaljujemo svima, koji su u ovim kriznim trenutcima svo-

Trbušna plesačica Dina Dehni

jim nesebičnim i bezuvjetnim radom pomogli da se održi manifestacija povodom Dana nezavisnosti BiH.

BROJ 25

38 BOŠNJAČKI GLAS AMIR ADŽIKIĆ U INDUSTRIJSKOJ ZONI U PULI VODI TVRTKU EURO RATAN KOJA 20 POSTO SVOJE PRODAJE PLASIRA NA TRŽIŠTA EU-a

Zaposlio bih stotinu radnika kad bi država snosila troškove njihove obuke Razgovarao Paulo GREGOROVIĆ Snimio Dejan ŠTIFANIĆ

Puljanin Amir Adžikić je tvrtku Antaris osnovao prije 21 godinu. Na početku je uvozio robu iz zapadne Europe, a poslovni uspjeh je postigao kada se okrenuo kineskom tržištu. Potvrda njegovog uspjeha je podatak da je njegova tvrtka u proteklih 13 godina uvrštena u Zlatnu knjigu najboljih hrvatskih poduzetnika. Redovni je gost i predavač na mnogim susretima hrvatskokineskih delegacija poduzetnika i političara. Bio je domaćin i bivšem kineskom predsjedniku Huu Jintaou u Hrvatskoj te u pratnji bivšeg predsjednika Stjepana Mesića u Kini.

Tvrtka sada treba 100 radnika, ali ih nigdje ne mogu naći. Da bih obučio 100 ljudi treba mi minimalno 2,5 milijuna kuna za obuku. Bilo bi dobro kada bi se u industrijsko-obrtničkim školama uveo obrazovni program za pletače namještaja umjesto što ih školuju za zanimanja koja se ne traže pa godinama budu na Zavodu za zapošljavanje, kaže Adžikić

Kinezi imaju problema i tu sam tražio priliku Prije tri godine Amir Adžikić je pokrenuo novu tvrtku Euro ratan koja proizvodi vrtni namještaj, sjedalice i fotelje, a zbog velikog uspjeha lani je zabilježio porast prodaje za 500 posto te istovremeno povećao broj radnika za 50 posto. Dvadeset posto prodaje plasira na tržišta EU-a. Riječ je o namještaju koji se kompletno proizvodi u Puli, od aluminijskog okvira do pletiva od ratana što je zapravo polietilen nastao u proizvodnji plina koji je biorazgradiv.

• Na prošlotjednom Promohotelu, 28. međunarodnom sajmu prehrane, pića i opreme za turizam, imali

BROJ 25

ste jedan od najzapaženijih štandova. Kako je uopće nastala priča o Euro ratanu?

- U proteklih 13 godina bio sam 31 put u Kini. Kada sam 2010. godine registrirao tvrtku i počeo samostalnu proizvodnju znao sam da Kinezi imaju problema s kvalitetom profesionalnog namještaja i tu sam tražio svoju priliku. Nisam ciljao na građane koji kupuju u trgovačkim centrima nekakvu trećerazrednu robu. Cilj mi je bio napraviti nešto u klasi Bentleya i Ferrarija i obratiti se hotelima i luksuznim vilama.

Dali su nam povjerenje hoteli s pet zvjezdica i arhitekti

Amir Adžikić

koji osmišljavaju takve hotele.

Potom vlasnici luksuznih vila u kategoriji 4-5 zvjezdica.

Još lani rezerviran im je štand na najvećem sajmu vrtnog namještaja u Europi, onom u Koelnu

BOŠNJAČKI GLAS Od Brčkog do Pule - U Istru sam se doselio 1985. kada me, zajedno s drugim radnicima, Zavod za zapošljavanje iz Brčkog poslao na posao u Uljanik putem osječke tvrtke Izolacija. Tu sam radio na poslovima izolacije staklenom i kamenom vunom, zaista teški poslovi. Otuda sam prešao u Ličilac, a godine rata sam proveo u specijalnoj postrojbi policije. U biznis sam krenuo 1992. kada sam registrirao Antaris. U proteklih 21 godinu nisam nikad bio na godišnjem odmoru.

Za to nemam vremena.

Na Zavodu za zapošljavanje nema nijednog profesionalnog pletača namještaja, ne postoji škola za to zanimanje

• Dizajn vaših novih modela je na razini pet zvjezdica, tko ga je potpisao?

- Dizajner je moj dobar prijatelj Alexander Petunin iz Sankt Peterburga. On je klasa kao što je talijanski Pininfarina.

Dobitnik je nagrada za najbolji dizajn najpoznatijih zgrada u Sankt Peterburgu.

Dizajnom naših novih proizvoda htjeli smo odskočiti od ostalih proizvođača i sada definitivno nema nikoga tko ima takvu vrstu namještaja, i takve boje i takvog dizajna. To je pokazatelj da smo na pravom putu, jer mi krizu nismo ni osjetili.

• Novom linijom ste napravili velik odmak od dosadašnje ponude, a koliko ste sada fleksibilni za specifične potrebe hotelijera?

- Jedina su nam konkurencija proizvođači iz jugoistočne Azije i nema nijednog proizvođača takvog vanjskog namještaja u čitavoj Europskoj uniji. Naša je prednost što se kod nas može naručiti jedan komad, što se mogu naručiti svi modeli posve različite boje i što sami proizvodimo aluminijske kosture na koje pletemo ratan. Isporuku možemo napraviti u roku tje-

39

dan-dva, dok se narudžba iz Kine čeka 70 do 100 dana. Kod njih se mora naručiti čitav šleper ili kontejner jednog artikla.

Ja nasvoj proizvod dajem 24mjesečnu garanciju, dok drugi svega 12 mjeseci. Moje pletivo je otporno na cigarete, UV zrake…, neuništivo je.

• Je li vam drvo i dalje konkurencija kad je u pitanju namještaj za vanjske terase?

- Drvo nam nije konkurencija. Ono ima svoje negativne strane. Oni koji su u trgovačkim centrima kupili vanjski namještaj od drva moraju ga jednom godišnje zaštititi lanenim uljem, platiti boju koja košta 70-ak kuna, naći radnika koji će premazati 5-10 ležaljki.

Kod ležaljki od ratana toga nema, bez obzira na vremenske uvjete. Kada se pomnoži s brojem godina, koliko ležaljka može trajati, doslovno dobijete još jednu ležaljku gratis. Drvo je materijal koji puca i kojeg s vremenom nagrizu crvi.

restorani. Od hotela bih istaknuo Park Plazu u Puli, potom hotel na Crvenom vrhu, u Portorožu, Dubrovniku, Cavtatu, Plominu i vile koje renta Novasol, ali i druge. Prvi objekt koji sam opremio bio je E&D na Verudeli.

• Rekli ste da 20 posto proizvodnje izvozite u EU. Što nedostaje da se taj postotak poveća?

- Ulaskom Hrvatske u EU dobivamo svoje mjesto koje zaslužujemo. Još lani sam rezervirao štand na najvećem sajmu vrtnog namještaja u Europi, onom u Koelnu. Tamo ćemo uskoro predstaviti svoje nove modele i, iskreno rečeno, očekujem osvajanje zlatne medalje, i za inovativnost i za dizajn. No, u svemu se pojavljuje jedan problem – nedostatak radne snage. Ne uspijevamo naći dovoljan broj radnika. Na Zavodu za zapošljavanje nema nijednog profesionalnog pletača

Opremili hotele od Portoroža do Cavtata • Tko su vaši najčešći kupci?

- Najčešće hoteli, nešto slabije

BROJ 25

40 BOŠNJAČKI GLAS Staviti u funkciju zapuštene poslovne prostore - Što mislite o novim poticajnim mjerama Vlade? Jesu li dovoljne za pokretanje gospodarstva i jeste li se kandidirali za subvencionirane kredite?

- Ne, nikad ništa nisam dobio. Ni subvenciju, ni potporu. Kandidirao sam se, na dva natječaja nisam prošao, na treći mi nisu odgovorili. U Puli postoji stotinu slobodnih prostora koji su u vlasništvu Grada, a koji su napušteni otkako je Hrvatska samostalna.

Bilo bi dobro kad bi makar dio tih prostora dali za obuku naših radnika, da barem ne moramo plaćati najam prostora. Kao poslodavac nisam oslobođen plaćanja ni poreza na dobit, ni komunalnog doprinosa, ni ikakvog drugog poreza. U studenom su iz ministarstva govorili da bismo mogli biti oslobođeni poreza na dobit. No, novi poduzetnik ne treba takvu povlasticu, jer se dobit ostvaruje tek nakon sedam godina poslovanja. Treba ga osloboditi, recimo, dijela komunalija i doprinosa na plaće. Teško je poslovati ako svakog mjeseca morate platiti 10 tisuća kuna samo za slivne vode i komunalne doprinose.

namještaja. Ne postoji škola za to zanimanje i po tom pitanju nismo našli razumijevanje u Ministarstvu prosvjete i obrazovanja.

• Ranije ste zapošljavali sedam radnika, koliko ih sada imate?

- U Euro ratanu imamo 12 radnika, od toga dvoje u proizvodnji aluminijskih postolja, devet pletača i jedan voditelj.

Tvrtka sada treba 100 radnika, ali ih nigdje ne mogu naći. Da bih obučio 100 ljudi treba mi minimalno 2,5 milijuna kuna za obuku. Bilo bi dobro kada bi se u industrijsko-obrtničkim školama uveo obrazovni program za pletače namještaja umjesto što ih školuju za zanimanja koja se ne traže pa godinama budu na Zavodu za zapošljavanje.

• Jeste li o tome razgovarali s ravnateljima škola?

- O toj temi sam govorio bar 20 puta i to gostujući u mnogim TV emisijama, u tiskanim medijima, premijerki Jadranki Kosor… Nikad, ali nikad se nije dogodilo da je itko čuo moje vapaje. Razgovarao sam i s Otvorenim veleučilištem.

No, troškove obuke ne mogu

BROJ 25

sam snositi. Kad radnici dođu na razgovor za posao prvo što pitaju je kolika je plaća. Kad im kažem da ih prvo moram naučiti plesti i da im ne mogu plaćati dok ih učim, oni mi odgovore da tko bi radio ni za šta. No, moje je objašnjenje da im dajem u ruke novi kamion, ali da im ne mogu kupiti i vozačku.

Radnici koji mi dolaze ne znaju plesti, pa im poručim neka se okupe i traže poticaje radi prekvalifikacije.

• Koliko treba obuke da radnik nauči plesti?

- Dobra četiri mjeseca da zna oplesti svega šest od 150 proizvoda koje imamo u ponudi. To je minimum da ga primimo u radni odnos.

Preseljenje u Barban, Kršan ili na istok?

• Koliko iznosi prosječna plaća u vašoj tvrtki?

- Možda 4.000 kuna, no ima radnika koji imaju 2.500 i onih koji imaju 6.900 kuna. Ovisno o učinku. Radnik može oplesti koliko god hoće, ali postoji minimum koji mora napraviti. Da bi dobio minimalnu plaću od 2.200 kuna, plus 1.100 kuna uplaćenih

doprinosa, mora uplesti robe čija je bruto prodajna cijena 7.500 kuna.

• Jeste li kupnjom zemljišta u industrijskoj zoni Barbana planirali preseliti kompletnu proizvodnju iz industrijske zone Šijana?

- Platio sam projekt, dobio sam lokacijsku dozvolu u travnju 2011., no niti jedan Barbanac mi se nije javio na niti jedan natječaj u protekle tri godine.

Ako već sada imam problema zaposliti ljude u Puli, pitam se što će biti ako se preselim u Barban. Čekao sam da Općina Barban napravi prilaznu cestu i komunalno opremi zonu, ali još ništa nije učinjeno. Ako idem tamo graditi potrošit ću sav novac iz kreditne linije samo za okoliš. Stoga čekam neka bolja vremena u Barbanu, iako moram reći da je bilo pritisaka na mene da izgradim halu. Bio sam i u Kršanu na razgovoru s načelnikom Vladijem Runkom, htio sam zaposliti desetak radnika.

Obećao mi je kinosalu, ali ništa od toga. Takvih je slučajeva još mnogo u Istri, pogotovo u Puli.

- Hoće li vaš novi pogon niknuti tamo gdje bude zainteresiranih i obučenih radnika?

- Javili su nam se potencijalni partneri iz Srbije i Republike Srpske.

Nude mi da posve besplatno tamo preselim proizvodnju i zaposlim ljude. Jedan slastičar iz Istre nudi mi da zajedno na Kosovu pokrenemo proizvodnju.

Ipak bih volio i želim ostati živjeti u Istri, Hrvatska je moja domovina iako sam rođen u Bosni.

BOŠNJAČKI GLAS

41

IZLOŽBA ALIJE M. AKŠAMIJE U TRSTU Alija M. Akšamija

Ritratti di Bosnia Piše:Aida Muratagić

6 dicembre 2012 - 31 gennaio 2013 Biblioteca Statale Stelio Crise • Largo Papa Giovanni XXIII Trieste • Biblioteca Statale

Povodom obilježavanja 120-e godišnjice rođenja Ive Andrića i 50-e godišnjice dodjele Nobelove nagrade za književnost, u Trstu je od 6. prosinca 2012. do 30. ožujka 2013. u biblioteci Statale otvorena izložba fotografija Alije M. Akšamije u organizaciji kulturne udruge Cizerouno i izdavačke kuće Comunicarte iz Trsta uz podršku provincije Trst i regije Friuli Venezia Giulia u suradnji sa NZBI-ogranak Buzet i BNZ za grad Zagreb i Zagrebačko područje.

Kako je došlo do suradnje Obilježavanjem 120-e godišnjice rođenja Ive Andrića i 50-e godišnjice dodjele Nobelove nagrade za književnost, za postavljanje izložbe Alije M. Akšamije u Trstu došla je inicijativa od strane udruge Cizerouno i izdavačke kuće Comunicarte koja je upućena Nacionalnoj zajednici Bošnjaka grada Buzeta i bošnjačkoj nacionalnoj zajednici grada Zagreba ( čija je izložba i vlasništvo) koji su je i prihvatili i na taj način potaknuli međugraničnu suradnju između grada Buzeta, Nacionalne zajednice Bošnjaka grada Buzeta, bošnjačka nacionalna zajednica grada Zagreba i udruga Cizerouno, Comunicarte i Statale iz grada Trsta. Dogovoren je i radni sastanak na poziv gradonačelnika grada Buzeta Valtera Flega i predsjednika Nacionalne zajednice Bošnjaka grada Buzeta Muhameda Muratagića na kojoj su prisustvovali predstavnica udruge Cizerouno Mila Lazić i predstavnik izdavačke kuće Comunicarte Massimiliano Schiozzi na kojem su dogovoreni detalji oko postavljanja eksponata i datuma otvaranja izložbe na kojem je zaključeno da će se izložba održati od 6. Prosinca 2012. do 31. Ožujka 2013. Na otvorenju 6. Prosinca prisustvovala je delegacija grada Buzeta u sastavu gradonačelnika grada Buzeta Valtera Flego i predsjednika Nacionalne zajednice Bošnjaka grada Buzeta Muhamed Muratagić. Gospodin Muhamed Muratagić ističe kako je ovo prvi korak na putu suradnje te se nada da će ovakva suradnja postati tradicionalna, a gospodin Valter

Flego podržava inicijativu gospodina Muratagića te ističe kako je zadovoljan što je u ovaj projekt uključen i grad Buzet sa nadom da ovo nije jednokratna suradnja. Za realizaciju ovog projekta zaslužni su još i Saša Nikolić kustos u Narodnom sveučilištu u gradu

BROJ 25

42 BOŠNJAČKI GLAS

Otvaranju izložbe prisustvovali su gradonačelnik grada Buzeta mr.sc.Valter Flego i predsjednik NZBI-ogranak Buzet Muhamed Muratagić,prof.

Buzetu kao i Samir Avdagić tajnik bošnjačke nacionalne zajednice grada Zagreba. Alija M. Akšamija rođen je 1919. u Rogatici, veći dio života proveo je u Višegradu i po istočnoj Bosni. Radio je kao umjetnički i novinski fotograf. Spoj Alije M. Akšamije i Ive Andrića nastao je kad je Ivo Andrić 1963. dobio Nobelovu nagradu za književnost, te je tada Akšamija učinio Andrićev najpoznatiji portret koji je poznat širom svijeta. Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske objavila je monografiju sa sedamdeset fotografija Alije M. Akšamije. Povod im je bila nagrada koju je Akšamija dobio 2008. Za životno djelo koju mu je dodijelila Europska federacija profesionalnih fotografa ( PpofE). „Taj dan je bio nedelja, prazničan i pun neke bele praznine, ako se tako može uopšte kazati. Sočno zele-

BROJ 25

nilo i svež — a tačnije bi bilo reći: hladan — vetar. Moje misli su se neočekivano dizale, plovile, sudarale se i odmah naglo tonule u nemu belu prazninu u meni i oko mene.“ Ivo Andrić U četvrtak 06.12.2012. krenula sam sa obitelji u Trst na izložbu fotografija Alije M. Akšamije, ujedno se i obilježavala 120-ta godišnjica rođenja velikog i jako poznatog pisca u Jugoslaviji a i šire Ive Andrića. Izložba se održala u biblioteci Statale. Domaćini su nas uljudno dočekali te su se ponudili da nas upoznaju sa tijekom i samim programom izložbe.

Izložba je bila složena u obliku slova Z kroz prostor biblioteke.

Za predivan ugođaj pobrinuli su se domaćini te je tijekom izložbe svirala narodna bošnjačka glazba zvana „sevdalinke“. Na izložbi

su bile slike Alije M. Akšamije sa motivom prirode, sjećanje na nekadašnju Jugoslaviju, stari most u Mostaru a u prvom planu bio je već spomenuti pisac Ivo Andrić i njegovi portreti. Započela sam osvrt na izložbu sa citatom od pisca jer sam se totalno našla u njemu tj. opisuje ovaj dan kad sam otišla u Trst na izložbu. Bila sam toliko napeta i rekla sam sebi još jedna obična izložba, kad smo došli to nije bila samo još jedna obična izložba već je to u meni pobudilo veliko iznenađenje i ugodnost. Kad smo odlazili opet sam bila „razočarana“ jer sam se ugodno i odlično osjećala na izložbi, što se tiče same izložbe i ambijenta i što se tiče gostoprimstva.

BOŠNJAČKI GLAS

43

Delegacija Grada Buzeta posjetila sarajevsku općinu Stari Grad, Maglaj, Travnik i Ključ -Otvaraju se nova polja suradnje u BIHNapisala i snimila: Ana PISAK

Posljednjeg vikenda u mjesecu kolovozu delegacija Grada Buzeta na čelu s gradonačelnikom Valterom Flegom i predsjednikom Zajednice bošnjaka Istarske županije Ogranak Buzet Muhameda Muratagića boravila je u dvodnevnom posjetu Bosne i Hercegovine. Osim posjete Maglaju, Ključu i Travniku, susreli su se s predstavnicima vlasti Općine Stari grad u Sarajevu.

MAGLAJ – kraljevski grad Posjet BiH buzetska je delegacija započela u Maglaju, kraljevskom gradu koji je u vrijeme ratnih 90ih, nakon Sarajeva i Mostara, bio najrazoreniji. Mjesto krasi tvrđava Maglaj, sagrađena krajem XIII. stoljeća. Ovo je zdanje kroz stoljeća mijenjalo funkciju i izgled. Danas je, kao i cijeli kompleks Starog grada spomenik pod zaštitom države.

U podnožju Starog grada, u neposrednoj blizini rijeke Bosne nalazi se i ne manje vrijedna džamija Kuršumlija odnosno Jusuf pašina džamija. Njena je gradnja okončana 1560. godine. Po veličini, jedna je od najvećih bosansko-hercegovačkih jednoprostornih potkupolnih džamija, a po načinu obrade kamena i zidanju Kušumlija se ubraja među najvrjednije. Trijem “sofe” je po načinu konstruiranja lukova jedinstven u BiH. I ovaj je spomenik kulture pod zaštitom

države. S kulturno-povijesnim vrijednostima ovoga grada upoznao nas je Atis Pahić, vijećnik u Općinskom vijeću Maglaja.

Travnik – vezirski grad Mjesto koje nas je oduševilo po mnogočemu, ali u sjećanju najviše ostalo po načinu posluživanja kave je Travnik. Ovdje, naime, izvire brza rijeka naziva Plave vode odnosno Šumeća voda. Tik uz nju smjestio se ugostiteljski objekt u kojem se

možete, osim napiti vode iz fontane i najesti ukusnih čevapa s kajmakom, oduševiti neobičnim “prilozima” uz kavu. Jer, osim kave u džezvici, šećera, kolača rahatlokum i slatkog vrhnja, dobit ćete i cigaretu te kutiju šibica proizvedenu upravo u ovom gradu. Uz rijeku se nalazi i ribogojilište.

Ovaj grad krasi još cijeli niz vrijednosti. Prije svega Stari grad. Zidine su posljednjih godina obnovljene te reprezentativno opisuju povijest ovoga mjesta. Načelnik Admir Hadžiemrić otkrio nam je još jednu zanimljivost, odnosno sličnost s Buzetom. Svakoga proljeća ovdje se pravi kajganijada! Toga se dana, naime, mještani natječu u pripremanju jaja u tavi. Zbog obližnjih planina Vilenice i Vlašić ovdje je vrlo razvijen i ljetni i zimski turizam.

Sarajevo - Općine Stari grad Osim posjete Maglaju, Ključu i Travniku, susreli su se s predstavnicima vlasti Općine Stari grad u Sarajevu. Razmatrali su

BROJ 25

44 BOŠNJAČKI GLAS mogućnosti suradnje, posebno u projektima kojima bi povlačili sredstva Europske unije. A osnova za to ima više no dovoljno. Riječ je o dvije države, odnosno dva grada koja povezuje niz zajednički prioriteta i ciljeva, ali i povijest.

- Tvrdimo i uvjereni smo da možemo puno projekata, koji imaju temelja ne samo u institucionalnom obliku druženja već i u ljudima koji žive u Istri, razvijati zajedno s prijateljima

nih manjina, na toleranciju i želju za razvijanjem grada. U tom pogledu samo je iz predpristupnih fondova stiglo između 5 i 6 milijuna kuna.

Novac je uložen u razvoj turizma i starogradske jezgre. Slične potrebe ima i Općina Stari Grad s obzirom da je riječ o jednoj od najstarijih Općina u BiH.

Knjižnica prioritet

iz BiH. Činjenica je da na nivou kulture i sporta postoji lijepa suradnja između zajednica na nivou županije, ali želimo da se ona unaprijedi i preraste u nešto više. Na temelju takvih mreža možemo graditi druge projekte koje će biti moguće kandidirati na europske adrese.

Suradnja više država jedna je i od težnji Europske unije, istaknuo je gradonačelnik Buzeta Valter Flego.

U Istri živi oko 15 000 Bošnjaka.

Iako su državljani Hrvatske, potječu iz BiH. Stoga, kaže Ibrahim Hadžibajrić, načelnik Općine Stari Grad u Sarajevu, Bošnjaci i Hercegovci ne smiju zaboraviti na svoje sunarodnjake, pa će u Općini Stari Grad inzistirati na intenzivnijoj suradnji i kontaktima s iseljenicima u Istri, točnije Buzetu.

Predstavljajući sredinu iz koje dolazi, gradonačelnik Buzeta Valter Flego naglasak je stavio na suživot domaćeg stanovništva i nacional-

BROJ 25

Kada su u pitanju prioriteti, Muhamed Muratagić, predsjednik Zajednice Bošnjaka IŽ Ogranak Buzet, istakno je dva: formiranje prve bosanske knjižnice i ljetnog kampa u Istri.

-Istarske Bošnjake upoznajemo s bogatom bošnjačkom kulturom i tradicijom. Ne želimo da se ona zaboravi već prenese na mlađe generacije. Stoga je naš prioritet da Bošnjak Bošnjaku daruje knjigu za bošnjačku biblioteku u Buzetu, prvu u Istri. Planiramo i osnivanje ljetnog kampa u kojem ćemo najmlađim građanima prenijeti dio povijesti, bosanskog jezika i naše književnosti, kazao je Muratagić. Podršku u nastojanjima dobio je i od Avda Hebiba, predsjed-

nika Matice iseljenika BiH. Uručene su mu i prve knjige za “popunjavanje” prostorija buzetske Zajednice Bošnjaka.

Nužno očuvati kontakte Učinjen je i korak naprijed u nedovoljnoj komunikaciji Matice iseljenika BiH s dijasporom, formiranom prije 65 godina za potrebe iseljenika kojih je tada u svijetu bilo puno manje.

-Tada je bio velik interes Jugoslavije odnosno Republike Bosne i Hercegovine da očuva kontakte s građanima u dijaspori. Danas, kada BiH kao samostalna država ima u dijaspori gotovo jednu trećinu svog stanovništva koje je prisilno iseljeno u preko 110 zemalja svijeta, nema zadovoljavajućeg društven - političkog interesa. Velika je to šteta jer se već druge ili, pak, treće generacije djece asimiliraju u zemlje u koje su otišle. A to sa sobom povlači zaboravljanje materinjeg jezika i nedovoljno poznavanje kulturom matične zemlje, pa Bosna i Hercegovina gubi mnogo. S druge

BOŠNJAČKI GLAS strane, velik je broj naših ljudi koji su kreativni i prepuni ideja, te se u svijetu dobro snalazi. Trebalo bi s uspješnim iseljenicima u svijetu surađivati na obostranu korist, zaključuje Avdo Hebib, predsjednik Matice iseljenika BiH.

U spomen djece Za svog kratkog boravka u Sarajevu, delegacija Buzeta posjetila je spo-

men obilježje posvećeno ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva od 1992. do 1995. Na metalnim “valjcima” ispisana su imena djece. Neka od njih bila su mlađa od godinu dana.

Na tešku i ne tako davnu povijest podsjećaju i Sarajevske ruže, ostaci granatiranja grada koji je četiri godine bio pod opsadom.

Inače, Općina Stari Grad prostire se na 55 četvornih kilometara.

Ondje živi 56 tisuća stanovnika.

45

Od posljedica rata obnovljeno je gotovo devedeset posto objekata i infrastrukture. Preostao je još onaj manji dio gdje su neriješeni imovinsko-vlasnički odnosi. Već je 88 spomenika proglašeno spomenicima kulture, a želja je da se to učini s njih još 18.

Posjet Sarajevu inicirala je Matica iseljenika BiH i Zajednica Bošnjaka Istarske županije Ogranak Buzet.

SPLIT

Piše:Sead Berberović

„Bošnjaci u Hrvatskoj – stanje i perspektive“

U organizaciji SABAH-a u Splitu je 17.12.2012. održan okrugli Okrugli stol „Bošnjaci u Hrvatskoj“. U radu okruglog stola sudjelovao je predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju prof.dr.sc. Sead Berberović s referatom pod nazivom „Bošnjaci u Hrvatskoj – Stanje i perspektive“. Kako je izlaganje bilo vremenski ograničeno, ovdje donosimo cjeloviti tekst. „Ovaj skup doživljavam kao razgovor Bošnjaka u Hrvatskoj o sebi, gdje ćemo otvoreno i iskreno razmijeniti mišljenja i iskustva o našem položaju, analizirati pozitivna djelovanja i pogreške u radu u cilju boljeg sagledavanja i daljnjeg razvoja bošnjačkog nacionalnog identiteta u Hrvatskoj. Iznijet ću o tome osobne stavove nešto kritičnije kako bi, zbog ograničenja vremena, jednostavnije i jasnije ukazao na bitne stvari.

H

istorija je učiteljica života i predodređuje našu sadašnjost i budućnost, pa kako su po svemu sudeći Bošnjaci bili loši učenici, nije na odmet podsjetiti se naše ne tako davne prošlosti. Iz nje možemo izvući korisne pouke. Po pitanju nacionalnog određenja i položaja Bošnjaka možemo analizirati dva karakteristična razdoblja: od stvaranja nacionalnog identiteta u XIX i XX stoljeću do 1990.-ih godina i drugo

i Hercegovinom, koja je uvjet opstanka Bošnjaka.

Ukratko, situacija nije povoljna i nažalost, umjesto da se ukupne političke prilike u Bosni i Hercegovini tokom vremena poboljšavaju, imamo na djelu stagnaciju ili nazadovanje u mnogim sektorima.

Bošnjaci su osamostaljivanjem Republike Hrvatske zadobili status nacionalne manjine. U proteklih 21 godinu prolazili smo kroz razdoblja različita recepcije u većinskom hrvatskom stanovništvu: od euforičnog prijateljstva 1991. godine iz kojeg se očekivalo obostrano savezništvo u odupiranju agresivnom velikosrpskom nacionalizmu, preko najnepoželjnije manjine u vrijeme hrvatsko-bošnjačkih sukoba 1993-94., ignorantskog i podcjenjivačkog odnosa nakon toga, do prihvaćanja kao ravnopravnih sugrađana što je proces koji je započet i traje, a povezan je paralelno s normalizacijom odnosa između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bili smo prvo „cvijeće hrvatskog naroda“ koje 1991. nije baš tako mirisalo kao 1941., pa smo bili balije i mudžahedini, pa muslimani, pa Bošnjaci-muslimani i konačno uglavnom općeprihvaćeni u medijima i zvaničnoj politici kao Bošnjaci.

BROJ 25

46 BOŠNJAČKI GLAS nakon toga do danas. Istaknut ću manje-više poznate činjenice kako bismo mogli tačnije i preciznije napraviti analizu bošnjačkog nacionalnog identiteta u Republici Hrvatskoj unazad 20-ak godina samostalnosti R Hrvatske.

Poznata nam je svima činjenica da su Bošnjaci u nacionalnom formiranju iz niza objektivnih, prije svega historijski uzrokovanih razloga kao i subjektivnih slabosti, u odnosu na susjede (prvenstveno Srbe i Hrvate) kasnili u nacionalnom osvješćivanju i identifikaciji. U osmanskom carstvu uživali su poseban status, zbog vjere i velikih zasluga za carstvo, pa ih je zasigurno takav položaj uljuljkao u samopouzdanju i uvjerenju u vječnost carstva i vjere, te nisu obraćali pozornost na procese nacionaliziranja koji su uveliko zahvatili susjedne narode. Tome je doprinio svakako i internacionalizam islama u kojem je kategorija naroda – nacije bila nevažna u odnosu na vjerske vrijednosti. Tako se dogodilo da se stanovništvo Bosne i Hercegovine pravoslavne i katoličke vjere, koje se inače identificiralo zemljom Bosnom kao Bošnjani ili Bošnjaci, pod utjecajem susjeda iste vjeroispovijesti, još početkom XIX stoljeća nacionalno identificiralo sa Srbima i Hrvatima i to je proces koji je davno definitivno završen.

Unatrag nešto više od 130 godina, od austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine Bošnjaci su prošli kroz dramatične promjene. Za to vrijeme promijenili su 5 država: osmansko carstvo, austro-ugarsko carstvo, Kraljevinu Jugoslaviju, socijalističku Jugoslaviju i samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu, prošli su kroz 2 svjetska rata i oslobodilački rat 1992.-1995. u stvaranju suverene Bosne i Hercegovine. Nije to dug period: najstarije razdoblje je razdoblje naših djedova i pradjedova, dakle dvije generacije ispred nas.

Obilježen je osporavanjem/negiranjem prava Bošnjacima na samoidentifikaciju i samoodređenje, a s ciljem slabljenja BiH i njene podjele.

U tom periodu iskazuje se nesprem-

BROJ 25

nost Bošnjaka za nadolazeće sudbonosne historijske prekretnice koje su nosile sa sobom i prijetnju opstanka naroda, karakterizira ga nesnalaženje, dezorijentiranost i lutanje, nedostatak jasne vizije i ciljeva, odvojenost bošnjačke elite (uleme, aristokracije, inteligencije) od naroda, pasivnost i očekivanja da će neko drugi riješiti našu situaciju, katastrofalne odluke političkog vodstva itd. Navest ću neke: − Nakon Berlinskog kongresa 1878. kojim je dan mandat AustroUgarskoj da okupira Bosnu i Hercegovinu pred Bošnjake su se postavile dileme: oružano se suprotstaviti okupaciji, prihvatiti novu vlast i modernizirati društvo po uzoru na zapadne zemlje ili napustiti domovinu i odseliti u Tursku. − Kraj I Svjetskog rata dočekali smo bez stvarne političke snage koja bi sa značajnijim utjecajem sudjelovala u pregovorima o formiranju Kraljevine SHS, koji su vođeni i s potencijalnom opcijom da se „tursko pitanje riješi kao u Srbiji“, dakle pokrštavanjem, iseljavanjem i ubijanjem. − U II Svjetskom ratu opet smo podijeljeni: podržati NDH i snositi time dio odgovornosti za počinjena nedjela, pridružiti se NOP-u ili samostalno obraniti svoje stanovništvo od četničkih pokolja osnivanjem vlastitih vojnih jedinica (muslimanske milicije, Handžar divizija,..).

Navedene slabosti su posebno došle do izražaja u procesu raspada socijalističke Jugoslavije koji je dočekan bez jedinstvenih stavova o nacionalnim interesima i pripravnih rješenja za nadolazeće prijeteće događaje. Tako nam se dogodilo da se olako zapostavilo međunarodno priznanje nezavisne, suverene i jedinstvene države Republike Bosne i Hercegovine kao ključni argument u obrani države, a što je imalo svoju podlogu u pregovorima o „podjeli“ Bosne i Hercegovine koji su počeli Coutillerovim planom kantonizacije i završili Daytonskim sporazumom i formiranjem nefunkcionalne države. Države, koja i danas

17 godina nakon završetka rata egzistira u 3 zasebna nacionalna dijela određena crtama razdvajanja u ratu, u kojoj je povratak prognanog i raseljenog stanovništva izvan svoga nacionalnog teritorija praktički ostao „mrtvo slovo na papiru“ i za 20-ak godina bit će konačno zaokružen proces „etničkog čišćenja“. U međuvremenu smo prilike da se političkim djelovanjem i međunarodnim pritiscima ojačaju funkcije centralne države Bosne i Hercegovine prokockali neodgovornim rušenjem već postignutog sporazuma o ustavnim promjenama 2006. godine primjenjujući obilato demagoške i populističke parole kako bi se instalirao novi vodeći bošnjački političar Haris Silajdžić u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koji će, ubjeđivali su nas, ostvariti značajnije ustavne promjene u našu korist. Danas niti ima Harisa Silajdžića u politici, skoro pa niti njegove stranke, a politička je realnost da je o takvoj razini ustavnih promjena nemoguće privoljeti na razgovore, a kamoli ostvariti suglasnost vodećih političkih stranaka. I na kraju, čemu smo svjedoci ovih dana, da se beskrupuloznom političkom trgovinom i dogovorima SDP-a i Zlatka Lagumdžije, sudbina cijelog naroda stavlja na kocku radi osobnih i stranačkih interesa, derogiraju se ionako slabašne funkcije centralne države Bosne i Hercegovine, ojačavaju destruktivne centrifugalne sile koje zagovaraju njeno daljnje slabljenje i u konačnici raspad, nemogućom akrobatikom izigrava se implementacija presude Sejdić-Finci koja je trebala da vodi k slabljenju etnocentričnih snaga i usvajanju ustavnih rješenja koja osiguravaju jednakopravnost svih građana bez obzira na nacionalnost, što je prvenstveni nacionalni interes Bošnjaka itd.

Ovo podsjećanje nam je bilo potrebno da sagledamo stanje bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini (da ne širimo još dalje na Sandžak) jer je i naš položaj u Republici Hrvatskoj po zakonu spojenih posuda direktno povezan sa državom Bosnom

BOŠNJAČKI GLAS U razmatranju stanja i perspektive bošnjačke nacionalne manjine u RH obuhvatit ću nekoliko aspekata.

1. Brojnost Bošnjaka u RH Brojčane podatke o Bošnjacima iz popisa 2001. svi znamo.

Nažalost nemamo rezultata popisa stanovništva iz 2011. koji bi mogli ukazati na trendove. U popisu 2001. smo se prepolovili na 20.755 Bošnjaka i 19.677 Muslimana. Zbroj od 40.432 Bošnjaka i Muslimana nešto je manji od 43.469 nacionalno izjašnjenih Muslimana iz 1991. godine. Prvi zaključak koji se nameće je da činimo stabilnu, kompaktnu zajednicu, no on može jako varati. Naime, dobro je poznato da su Bošnjaci u prošlosti bili jako podložni asimilaciji koja se u vrijeme zajedničke države kompenzirala kontinuiranom migracijom iz Bosne i Hercegovine. Raspadom bivše države toga više nema, broj će nam varirati u skladu s općim demografskim promjenama i uz asimilaciju, koja se ne može spriječiti već samo ublažiti, moglo bi se dogoditi da za 50 godina nestanemo kao kolektivitet. Da je u pitanju realna opasnost možemo zaključiti iz rezultata popisa 2001. godine u kojem je samo 9.197 Bošnjaka (dakle 1/4 od ukupnog broja Bošnjaka i Muslimana) navelo bosanski (bošnjački) jezik kao materinski. Dakle, već prije 10 godina značajna većina se bez lako odrekla jedne od važnih nacionalnih odrednica - materinskog jezika, deklarirajući vjerojatno hrvatski jezik kao maternji.

Druga naša specifičnost u odnosu na ostale manjine je da su Bošnjaci/ Muslimani raspršeni po cijelom teritoriju Hrvatske sa značajnijim brojem u Gradu Zagrebu (10.234), Rijeci (3.924), Puli (2.450), Sisku (2.196), Dubrovniku (1.857), Gunji (1.457) i Labinu (1.056). Interesantan podatak je i omjer broja Bošnjaka prema broju Muslimana: u Dubrovniku je bio (2,95), Gradu Zagrebu (1,54), Rijeci (1,01), Labinu (0,96), Gunji (0,91), Puli (0,67) i Sisku (0,57).

Visok omjer Bošnjaka i Muslimana bio je u Cetingradu (2,02) od ukupno 402, Vojniću (2,34) od ukupno 621 i Rovinju (2,68) od ukupno 353.

2. Organiziranost Godine 1991. osnovano je KDBH „Preporod“ a 1993. Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske. U posljednjih 15-ak godina formirane su brojne udruge bošnjačke nacionalne manjine: veći broj županijskih organizacija BNZ, Udruga Bošnjaka branitelja domovinskog rata Hrvatske sa svojim ograncima, kulturno-umjetnička društva... Nema sredine sa značajnijim brojem Bošnjaka u kojoj ne postoji barem jedna bošnjačka udruga. Već treći mandat funkcioniraju vijeća i predstavnici u županijama, gradovima i općinama birani prema Zakonu o pravima nacionalnih manjina. Uloga Vijeća i predstavnika u Zakonu o pravima nacionalnih manjina preopćenito je definirana. Nažalost, tu preopćenitost vijeća (ne samo bošnjačka) nisu iskoristila da stvore svoj prostor djelovanja i nametnu se kao partneri lokalnoj samoupravi u rješavanju manjinskih problema, što Zakon omogućava. Naprotiv, vijeća su u svom radu najčešće preuzela programske aktivnosti karakteristične za rad udruga. Mogli bi biti zadovoljni brojem naših asocijacija ali ne i sa stupnjem povezanosti i suradnje u aktivnostima, pa se često događaju preklapanja i neusklađenost.

3. Pozitivne karakteristike Svakako je potrebno istaći da su Bošnjaci izuzetno dobro integrirani u svim aspektima u hrvatskom društvu, čak i previše, što vodi k asimilaciji. Analiziramo li sadašnje stanje, obzirom da, osim dijelom u Islamskoj zajednici, nismo imali nikakvu instituciju nacionalnog karaktera, možemo biti zadovoljni s dostignutim stupnjem organiziranosti i prisutnosti u hrvatskom društvenom i političkom životu.

Također, možemo biti zadovoljni našom sveukupnom aktivnošću, pokazanim interesom za organiziranje, razvijenom nacionalnom sviješću itd. Uz sve ove pozitivne ocjene možemo također konstatirati da se u svemu moglo i trebalo više i bolje napraviti.

47

Bošnjačka manjinska scena se protekom godina ipak razbistrila i stabilizirala, na površini opstaju udruge i pojedinci koji su ostvarili pozitivnu prepoznatljivost i trebali bi ih svi podržati i kadrovski ojačati, prvenstveno mlađima koji su se rodili i odrasli u Republici Hrvatskoj.

4. Slabosti Nakon vrlo uspješnog organiziranja i uključivanja Bošnjaka u manjinski život u Republici Hrvatskoj kojeg smo imali negdje od 1997. do 2004. godine, umjesto da nastavimo s kontinuiranim i stabilnim rastom u afirmiranju i učvršćenju našeg položaja kao manjine u hrvatskom društvu, mi stagniramo, a na nekim područjima i nazadujemo. Početne dječje bolesti su nam se produžile i u „zrelo doba“ pa je puno vremena, energije i volje potrošeno na bavljenje samim sobom, u nekorisnim nadmetanjima i unutarnjim razmiricama u cilju osobnog pozicioniranja ili pozicioniranja svoje udruge ili stranke. S povećanjem broja bošnjačkih udruga djelujući kroz sinergijski efekt trebao je očekivano rasti naš utjecaj i snaga, a nama se pak često događa da neke udruge i pojedinci otežavaju pa čak i sprječavaju pozitivno djelovanje drugih, doživljavajući ih kao nekakvu konkurenciju. To je toliko žalosno da o konkretnim primjerima koji su svima poznati ne želim govoriti.

Svijest o potrebi institucionalnog organiziranja još uvijek nije uhvatila čvršće korijene u bošnjačkoj populaciji. Većina smatra da je dobro da postoje naše udruge, da su aktivne u radu ali istovremeno većina je spremna na kritike, vrlo često i neutemeljene, bez imalo volje i htijenja da se uključi makar na minimalan način u rad neke od naših asocijacija (aktivno ili pasivno) i da vlastitim doprinosom utječe na poboljšanje kvalitete, masovnosti i uspješnosti rada. Uz to ide i poznata naša mentalitetna osobina da ne priznajemo i ne poštujemo nikakve autoritete, spremni smo svakoga neargumentirano napadati, blatiti, rušiti. Sloboda govora tumači se

BROJ 25

48 BOŠNJAČKI GLAS u najširem, neograničenom smislu, bez ikakve odgovornosti za izgovorenu ili napisanu riječ. Svi, koji su na bilo koji način uključeni u rad asocijacija, osjetili su, u manjoj ili većoj mjeri, to na svojoj koži.

Nedostaje nam i kultura dijaloga koji se najčešće vodi argumentom sile umjesto silom argumenata.

Prenaglašavanjem vjerskog u odnosu na nacionalni identitet, kako od bošnjačkih i islamskih institucija, tako i od hrvatske javnosti, relativizira se bošnjački nacionalni identitet. Time se ide na ruku onim snagama koje ga ne priznaju, smatrajući ga „komunističkom“ izmišljotinom i nastoje nas svesti na vjersku skupinu bez zasebnog narodnog određenja.

Najveće podjele, prijepore i razdore u bošnjačkoj zajednici unose izbori za vijeća i predstavnike te za manjinskog saborskog zastupnika i vrlo pogubno djeluju na sveukupno djelovanje bošnjačkih asocijacija.

U mirnim periodima između izbora udruge vrijedno rade, pokušavaju okupiti Bošnjake, razvijati svijest o nacionalnom identitetu i njegovati kulturne vrijednosti. Kad dođu manjinski izbori nema nikakve mogućnosti za uspostavu argumentiranog dijaloga bošnjačkih asocijacija o kandidacijskim listama, svi su najpametniji i najsposobniji, svako ima najbolje kandidate.

Stoga ne uspijevamo u izborima istaknuti i izabrati afirmirane, sposobne osobe odane bošnjačkoj ideji, koji su spremni žrtvovati svoje slobodne vrijeme da bi dali svoj doprinos Bošnjaštvu, već se stvori jedna konkurentska klima u kojoj se guraju interesi udruga, interesi pojedinaca, interesi političkih stranaka.

Moramo pogledati istini u oči i konstatirati da je rezultat toga da se za vijeća i predstavnike često ne žele kandidirati kvalitetni ljudi, takvi, ako se i kandidiraju, često ne prođu na izborima i imamo to što imamo. Po meni, u tome je najpogubnije djelovanje političkih stranaka koje infiltriranjem u vijeća kao tipični manjinski institucionalni prostor nastoje osvojiti prostor za

BROJ 25

svoje političko djelovanje i iskoristiti uporni rad udruga za ostvarivanje stranačkih i pojedinačnih interesa. Često se ističe da je osnovni uzrok slabosti u radu bošnjačkih asocijacija u nejedinstvu pa se onda plasira utopijska ideja jedinstva, koja je umotana u celofan spasonosnog lijeka čime se prikriva namjera i želja za dominacijom i uspostavljanjem poslušničkih odnosa. Ta priča o nejedinstvu je vrlo opasna jer ja s punom odgovornošću tvrdim da svi Bošnjaci u Hrvatskoj i njihove asocijacije imaju čvrste, jedinstvene stavove o nekoliko temeljnih, bitnih vrijednosti: zaštita, razvijanje i promicanje etničkih i nacionalnih prava, njegovanje i promicanje svoje kulture i jezika, razvijanje nacionalne samosvijesti i identiteta, podržavanje neovisne, suverene i jedinstvene matične države Bosne i Hercegovine itd. Priča o uspostavljanju „jedinstva“ nakon kojeg će nam sve biti bolje je podvala onih snaga koje žele podrediti cijeli bošnjački korpus svojim partikularnim interesima, ugušiti pluralitet i slobodu djelovanja i reducirati unutarnje demokratske procese. Jedinstvo da – ali samo i isključivo u temeljnim vrijednostima i to nije upitno.

5. Koji su nam ciljevi i kako ih realizirati?

Postavlja se pitanje koja je naša vizija? Znamo li šta želimo i čemu težimo? Šta predstavljamo kao nacionalna manjina danas u Hrvatskoj – sami sebi i u okruženju?

Jesmo li svojim institucionalnim djelovanjem prodrli do naših ljudi, posebno mladih? Prepoznaju li oni u našim institucijama važan faktor očuvanja svoga identiteta?

Da li je Bošnjacima u Hrvatskoj uopće važno da očuvaju nacionalni identitet? Koje su nam institucije za ostvarenje tih ciljeva bitne?

Kakva je uloga bošnjačkih političkih stranaka? Treba li nam politička zastupljenost i kako je možemo ostvariti? O svemu ovome trebamo razgovarati i pronaći rješenja jer ne možemo dopustiti luksuz da ponovo kasnimo za realnim životom i da

nemamo proaktivno djelovanje.

U tim promišljanjima trebamo biti svjesni da je opstanak normalne, funkcionalne, cjelovite države Bosne i Hercegovine kao garanta opstojnosti Bošnjaka upitan, zbog opstrukcija političkih snaga unutar i izvan Bosne i Hercegovine te nekompetentnosti i nespremnosti bošnjačkih političara da se tome suprotstave. Nadalje, trebamo biti svjesni da je asimilacija Bošnjaka u Hrvatskoj nezaustavljiv proces. Ona se može samo ublažiti odgojem mladih naraštaja i u nacionalnom i u vjerskom duhu (što opet ne daje garanciju) koji ima polazište i temelj u obitelji i dograđuje se kroz zajedničko djelovanje bošnjačkih asocijacija i Islamske vjerske zajednice. Važno nam je da uspijemo održati kritičnu masu Bošnjaka koja će očuvati naš nacionalni i vjerski kolektivitet u Republici Hrvatskoj. Što nam donosi ulazak Hrvatske u EU? Sigurno će se održati financiranje udruga nacionalnih manjina iz državnog proračuna koje su se afirmirale kao kvalitetni nositelji očuvanja manjinskog identiteta.

Vjerojatno će se njihovo financiranje postupno reducirati a udruge će se usmjeravati na samofinanciranje preko članarina i donacija te na europske fondove. Nadalje, za očekivati je da će se u okviru usklađivanja sa pravnim stečevinama EU redefinirati/reducirati prava na zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, u upravnim i pravosudnim tijelima, te prava na sudjelovanje u upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, što po mojoj ocjeni nije od presudnog značaja za očuvanje našeg identiteta.

Bošnjački narod je žilav i vitalan, a to je važna pretpostavka za očuvanje identiteta. To nam treba davati nadu i poticaj da s optimizmom vjerujemo u svoju budućnost u suočavanju s iskušenjima s kojima ćemo se susretati.

BOŠNJAČKI GLAS

49

POGLEDI

Piše: Adem Smajić

Jedakopravnost spolova iz perspektive islama

„Moj Gospodaru, uredi naš međusobni odnos i otkloni svađe između nas, sprijatelji naša srca, uputi nas i vodi putevima spasa, izvedi nas iz tmine na svjetlo, otkloni od nas sva ružna djela, javna i skrivena! Moj Gospodaru, blagoslovi naš sluh, naš vid, naša srca, naše žene i naše potomstvo!“

I

slam je jasan putokaz za muslimane s jasno izraženim pogledom na život, a cilj je da izgradi stabilnu i moralnu ličnost i da da određeni odgoj kako bi zajednica bila što stabilnija i kompaktnija, zasnovana na islamskim principima idealima i vrijednostima. Zato funkcija obadva pola zauzima značajnu poziciju s istim vrijednostima u islamskom životu. Ne isključujući ni jednog ni drugog, nego uključujući i jedno i drugo u formiranju i funkcioniranju zajednice kao općeg ljudskog dobra. Islam potvrđuje Allahovo jedinstvo i suverenitet nad cjelokupnim zbivanjima u čovjekovom životu. Naprotiv, islam afirmiše život i zadovoljavanje životnih potreba u okviru moralnosti i čestitosti, a odbacuje podjelu na izolirani duhovni i svjetovni način življenja.

On odbija asketizam, monaštvo i vjerovanje da treba poricati ovosvjetovni život i zadovoljavanje životnih potreba, a odbacuje podjelu na izolirani duhovni i svjetovni način življenja. Učenje islama educira čovjeka i uči ga na sva polja ljudske aktivnosti, kako duhovne tako i materijalne, pojedinače i društvene, odgojne, kulturne, ekonomske, pravne, nacionalne i intrenacionalne.

Islam u svojoj suštini teži u nadahnutoj formuli za cjelokupan ljudski život da obavljamo savjesno, moralno u ime Allaha, držeći do Božje riječi te ljudskog digniteta. Islamski koncept zajedništva ne zasniva se na rasi, govoru, boji kože, teritoriji i političko-ekonomskoj sklonosti, nego se zasniva na bratstvu ljudi zasnovano na vjerovanju, jer bilo koji pojedinac koji je prihvatio islam dio je zajedničkog islamskog ummeta. Čovjek je po islamu i matrijalno (tjelesno) i duhovno biće. Sastoji se od raspadljivog tijela i besmrtne duše. Čovjek je stvoren i postavljen na Zemlji kao Allahov namjesnik. Pružio mu je Stvoritelj svoju pomoć i podršku, dao mu je upute

za ovaj i budući vječni život i utvrdio mu temeljne principe ponašanja, kojih ako se bude pridržavao bit će sretan i spašen. Uloga i položaj čovjeka kao namjesnika na Zemlji je čast koja uzdiže ljudski rad, a ta uloga je dana kako muškarcu, tako i ženi. Na tom počiva bit njihove jednakosti kao ljudskih bića, kao Allahovih namjesnika na Zemlji i svako od njih ima svoju ulogu i odgovornost na obadva svijeta. Odnosi u životinjskim zajednicama regulišu se instinktom, a u ljudskim objavom i razumom. Adem a.s.je prvi čovjek, a kasnije Nuh, Ibrahim, Ismail, zatim Musa, Isa i Muhamed a.s. koji su primili, prihvatili i propovijedali Allahovo jedinstvo i suverenitet nad svim što je stvoreno. ,,Stvorili smo vas od zemlju, u nju ćemo vas povratiti, a zatim vas ponovo izbaviti’’(Ta-ha,55) Čovjekov umni rad, duhovni te razumna sposobnost uzdizanja aktivira ga i tako kroz epohe stvara i doprinosi određenim civilizacijama u vremenu u kojem živi. U čovjeku postoji moć slobodne volje koju mu je Bog podario. Čovjek može slobodno odlučivati kuda će i kada će. Može raditi i protiv prohtjeva vlastitog tijela. Razum čovjeka treba da upozna i vjeruje u Boga, da ga prizna te da

BROJ 25

50 BOŠNJAČKI GLAS

Ga voli i poštuje. To je svrha ljudskog življena i života na zemlji. Članovi porodica i o kojima Kur’an govori, prema Allahu se različito opredjeljuju: Nuh,a.s.vjeruje, ali mu sin i žena ne vjeruje. Faraon ne vjeruje, ali mu je supruga vjerniik. Ibrahim,a.s. ne uspjeva preobratiti oca Azera, kao ni Muhammed, a.s. amidžu Ebu Taliba. Praktično, sva iskušenja ljudi o kojima saznajemo iz Kur’ana služe i kao simboli, u svom vremenu, svi se sa njim susreću, njihovi sadržaji su u biti istovjetni, samo se mijenjaju situacije i učesnici. Čovjeku je dana sloboda izbora. On je slobodan da prihvati ili da zaniječe istinu. On je time i odgovoran za svoje djelovanje, ali mu ne može biti uskraćena sloboda, čak ako bi namjerno griješio. To mu omugućava da se uzdigne do najvišeg stepena ili

BROJ 25

da padne u najdublji ambis. Iskustvo Adema, a.s. i hazreti Have to pokazuje, kao i prijeko potrebne čestitosti njihove prirode i njihovo kajanje kad su učinili grijeh. Ovo ukazuje da će muškarac ili žena dobiti toliko koliko su se trudili u stepenu koji im bude pripadao kao krajnje mjerilo postignutog uspjeha. ,,I vjernici, muškarci i žene, prijateljski su zaštitnici jedni drugih, oni naređuju dobro, a zabranjuju zlo, obavljaju molitvu (salat) i daju zekat i oni su poslušni Allahu i Njegovu Poslaniku.To su oni koji su uživali Allahovu milost..’’(Kur’an,16:71-72) 1) Na osnovu Kur’anskog učenja, muškarac i žena imaju istu duhovnu ljudsku prirodu: ,,O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte- s imenom čijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.’’(Kur’an,4:1) 2) Oba spola su primatelji „božanskog duha“, jer su stvoreni sa istom ljudskom i duhovnom prirodom (min nefsin wahideh) 3) Kur’an govoreći o prvom čovjeku Ademu, a.s., ocu muškarca, Allah naređuje melekima da se poklone ničice: “I kada mu dam lik i udahnem u njega od svog duha, vi mu se poklonite!“ (Kur’an,15:29) 4) Oba spola posjeduju urođeni dignitet i Allahovi su povjerenici na Zemlji. „Mi smo djecu Ademovu, doista odlikovali: dali smo joj da kopnom i morem putuje, i opskrbili je ukusnim jelima, i dali joj prednost nad mnogima koje smo stvorili.“(Kur’an,17:70) 5) Po Kur’anu, žena nije krivac za „čovjekov pad“.

Trudnoća i rađanje se ne posmatraju kao kazna za „kušanje zabranjenog stabla.“ Kur’an Adema i Havu smatra podjednako odgovornim za grijeh u Džennetu, nikada ne izdvajajući samo Havu ili Adema. Također cijeni trudnoću i rađanje i smatra ih temeljem ljubavi i poštovanja prema majkama.

“A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite…..!“(Kur’an,7:19) 6) Kur’an o trudnoći i rađanju kaže: „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u tijeku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni će se svi

BOŠNJAČKI GLAS

vratiti.“(Kur’an,31:14) 7) Muškarac i žena imaju iste vjerske odgovornosti i obveze. Oboje će iskusiti i snostit posljedice svojih djela: „A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, - ući će u Džennet i neće mu se učiniti koliko trun jedan nepravda.“(Kur’an,4:124) ,,Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.’’(Kur’an ,33:35) 8) Kriterij „superiornosti“.

Allah uzvišeni kaže u zadnjoj svetoj knjizi: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj ko Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Kur’an,49:13) Kod Allaha dž.š..najuglednija je ona osoba koja je najpobožnija,

čime se isključuju svi drugi osnovi za superiornost, uključujući i spol.

9) Kur’an nigdje ne izjavljuje da je jedan spol superioran nad drugim. Neki greškom prevode “giwama“ ili odgovornost za porodicu kao superiornost. Kur’an jasno daje do znanja da je jedina osnova za bilo čiju superiorenost nad nekim drugim pobožnost, a ne spol, boja ili nacionalnost.

10) Neslanje i neizbora žena za Alahove poslanike u historiji poslanstva razlog su fizički zahtjevi i teškoće koji idu s ulogom poslanika, a ne nikakva duhovna inferiornost.

11) Ekonomski aspekt, pravo na privatnu svojinu. Jedan od aspekata islamskog vjerovanja i svjetonazora je i onaj po kojem sve na nebesima i Zemlji pripada Allahu: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji… “(Kur’an,2:284) Svo bogastvo i resurse kao takve „posjeduje“ Allah. Međutim, On je iz svoje milosti stvorio čovječanstvo da bude kolektivni Njegov povjerenik na Zemlji. Ljudski rod bi trebao da opravda zadaću i povjerenje koje im je podario Svemogući. Ovdje su uključeni svi, što znači uključuje oba spola.

12) Financijska sigurnost i propisi o nasljeđivanju. Ženi je zajamčena financijska sigurnost. Pripada im vjenčani dar, a mogu zadržati trenutne i buduće posjede i prihod radi vlastite sigurnosti. Udata žena ne treba potrošiti ništa od onoga što

51

posjeduje ili što stekne na svoje domaćinstvo. Žena koja zanese u braku ima pravo na troškove njegovog izdržavanja koje treba snositi otac. Općenito, muslimaanki je zagarantovana potpora u svim životnim dobima: kao kćerki, supruzi, majci, sestri.

13) Kur’an je oštro osudio nedobrodošlicu kod neki roditelja koji čuju da im se umjesto sina rodila kćerka: „I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili da je u Zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!“(Kur’an,16:5859) 14) Brak je u islamu utemeljen na uzajamnom smiraju, ljubavi i pažnji, a ne samo na zadovoljavanju seksualnih potreba: „Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara, a stvara parove i od stoke - da vas tako razmnožava. Nitko nije kao On. On sve čuje i sve vidi.“ (Kur’an,42:11) Žena ima pravo da prihvati ili odbaci bračnu ponudu. Njena suglasnost je preduvjet za valjanost bračnog ugovoora, shodno Poslanikovim uputama.

15) Na razvod se gleda kao na krajnju mjeru, koja je dozvoljena, ali na koju se ne podstiče, jer Kur’an cijeni očuvanje vjere i individualnih prava i muškarca i žene podjednako. Oblici prestanka braka uključuje onaj zasnovan na uzajamnom spora-

BROJ 25

52 BOŠNJAČKI GLAS zumu, muževu incijativu, ženinu iincijativu.

16) Uloga majke, traži se od djece da lijepo ophode sa svojim roditeljima, a posebno s majkom. Allah u Kur’anu kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni „Uh“!. I ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“(Kur’an,17:23) Neki čovjek došao Poslaniku pitajući: „Allahov poslaniče, ko od ljudi najviše zaslužuje da se prema njemu lijepo ponašam?“ Poslanik mu reče: “Tvoja majka.“ Na što

BROJ 25

on reče: “Ko onda?“ Poslanik reče: „Tvoja majka.“ Čovjek ponovo upita: „Ko onda?“ „Tvoja majka.“ Čovjek ponovo upita: „Ko onda?“ Tek tada mu Poslanik reče: “Tvoj otac.“(Buharija) 17) Oba spola uživaju jednakost pred zakonom i sudom.

Pravda je bespolna. Po Kur’anu, i muškarci i žene bivaju jednako kažnjeni za neke zločine poput krađe (5:38), bluda (24:.2), 18) Ubistva i ozljede (5:45).

19) Opće pravilo u društvenom i političkom životu je učešće i saradnja muškarca i žene u javnim poslovima. „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od neval-

jalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. „Allah je doista silan i mudar.“(Kur’an,9:71) Ovdje smo pokušali u kratkim crtama da fokusirama kur’anski stav o jednakopravnosti spolova.

Ovaj stav islama može poslužiti kao referentna točka na osnovu koje se može vrednovat stvarnost današnjih muslimana. Može poslužiti kao i cilj prema kojoj treba usmjeriti islamsku reformaciju i obnovu, reformisanje pogrešnih praksi u pojedinim sredinama.

BOŠNJAČKI GLAS

53

POETSKI KUTAK Žuta

Piše i uređuje: Pero Škobo

alčak gleda i smiješi se na me oko vrata hamajlija zlatna neda oku gledat od jordama obrvice opčinile srce triput kucne-sedam puta šuti darovalo lice smijavice na livadu kosa mirisala sakriše se ruže i zumbuli a zasija ruho na djevojci ljepše nego sunce sa istoka triput oči u nju pogledaše sedam puta trepavice skriše da mi oči od uroka spase il je vila-il je prije bila zapjevalo andelija zlato uranila do bistrice rijeke vodu pije bijelo lice mije savila se grana od behara oboljelo srce od sevdaha... .......................................... s poštovanjem prijateljici iz bosanskog rudnika-pero.

Stara stupa

B

ijele stijene su se na vrhovima bljeskale ko biseri na sunca koje je lagano išlo na zapadno počivalište. Sa dna stijena se crta planinske sjenke lagano penjala prema upaljenom vrhu, sve visočije kako je sunce na drugoj strani kanjona padalo sve dublje svome smiraju, a kad sjenka u sami vrh stijena stigne, još se malo propne prema nebu, sunce će pasti na zapadu, i mrak će tada strašni stići u planinski kanjon što ga ljudi od pamtivijeka zovu stupa.

Stupu o kojoj su se mnoge priče ispredale u zimskim noćima. Tako su Hadžira i Vejsil-aga, od pamtivijeka vlasnici stupe, čas gledali dolje u bijele buk što se vrti u stupi, a čas u sjenku što se penjala uz liticu , te su prema visini te sjenke nad rijekom znali kad je vrijeme za što.

- šest sati i trideset dekika je, ikindija Hadžira, Bogu selam poslati moram grešnice stara, ti se ne češeš bogami nikud, hinsan si za hajvana samo, Alaha mi

ćeš u džehennemu čitave zemane vrtiti sama stupu na suho, grešnice stara.

Vejsil-aga se povuče u svoju musalu iza male stijene, na proplanku kleknu klanjati, ko što su naraštajima na istome tome mjestu radili njegovi preci koji su ovu stupu držali u posjedu, umiri se njegovo lice a srce poče sporije udarati, sav se predade molitvi i molbi za oproste grijehova. Stara Hadžira je smatrala da je dovoljno što Vejsil-aga boga moli, za sebe i nju vrijedi Vejsilovo klanjanje, pa oni su skupa još od njene petnaeste godine, a eto već su sad osamdeset ljeta i zima prešli, pa ona klanjati i ne mora dok Vejsila ima, a nitko u selu ne znade tako Alaha zamoliti i umoliti ko Vejsil-aga, pa su za jakih suša i iz vlaških sela znala čeljad silna dolaziti, i peškeš Vejsilu koji donijeti, samo da otklanja još bolje, još češće, ne bi li se Alah smilovao da poštedi od suše staro i mlado, polja i doline, šume i nizine, i sve usjeve znojem zalivene.

BROJ 25

54 BOŠNJAČKI GLAS Pred Hadžirinim očima vrtio se veliki bijeli klobuk vode, pa je grmio ko da čopor konja juri putem kroz selo. Stara stupa. U grotlu izdubljenom u kamenu, što su ga još u tursko doba stari majstori isklesali, što liči na ogromni kazan uzavreo vodom, ko suza bistra rijeka je bila uhvaćena u zamku da služi čovjeku, još o pamtivijeka je tako. Rukavac vode odvojen jazom od rijeke šištao je ko zmija prolazeći istim putem stotinama godina od kad ta stupa postoji. Probijala se ta zmija između zelenih joha i lopoča, zavijala oko stijena i kolibe, dok ne stiže u taj kazan od kamena , veliki koliko bi bilo veliko jedno spremište za dobru krečanu ili da rečemo vapnaru što se kopa. Voda je majstorski pod određenim kutom navedena u kameni kazan , tako da kad u njega uđe napravi nekoliko krugova u njemu munjevitom brzinom, a u tome svome okretanju, u tome bijelom uzavrelom klobuku koji grmi i tutnji potmulo, ona vrti sve vunene ćilime, deke, pokrivače i ponjave, irame i jastuke, čakšire, gunjeve i koporane, te drugu suknenu odjeću i obuću za mnogobrojnu čeljad što seljaci imaju u kući, pa tako mogu iskoristiti svoja bijela stada ovaca na taj način, strigući im vunu jednom godišnje, ako se ne broji podstriga koja se obavlja u kasno proljeće.

Kasno proljeće mora biti vakat da se ovca podstriže, jer ako ih koja nevješta nevjesta, neiskusna nevremenu i pravom vaktu podstriže ranije, evo ti nevremena, kiše i hladnoće iz planine, pa batišu tada ovce redom, i ležati ostaju po pašnjaku tužno, lipsale od kijameta u jednome jedinome takvu danu.

Suknena odjeća, te prekrivači i prostirala što se u stupi vrte cijeli božji dan, tako izbijele i omekšaju, da budu podatni i u ruci se gospodski daju držati, i budu tako mekani i topli, vunasti, da ih čovjek poželi na lice staviti i tako sanjati neki san o dalekoj prošlosti, ili dalekoj budućnosti, a svaki je san bolji od ove čemerne sadašnjosti, kad po bosni ni kruha nema dovoljno za gladna mnogobrojna usta.

Sve što se ovdje vrti ko životni kotač, sve što voda u ovome kazanu po čitav božji dan, pa i noć za fina vremena okreće i prevrće, ispire, sve su to izatkale vrijedne djevojačke ruke, za tkalačkim drvenim stanom u sobi djevojačkoj, što ga od drvenih greda izradiše stari majstori kojih više u čitavom dunjaluku nema ni za zakletvu. Sve te jelove spone i klupe, falaci i škripovi, daske i debeli vuneni konopi, što pritežu i rastežu pređu i sve to silno tkanje pod brzim i vještim djevojačkim rukama, sve je to začinjeno željama, nadam i djevojačkim uzdasima i suzom na snenom oku, željnom ljubavi i muškog milovanja. Pjesma sevdalinka, što se ko zna od kad uselila u njihove duše, često tužna, zna se iz njihove sobe čuti u sred bijela dana. …ja sam mlada i sirota nemam darova

BROJ 25

kad si mlada i sirota što se udaješ udala me stara maja nisam ni znala aman aman nisam ni znala… Često se dogodi da ta lijepa i vrijedna djevojka, nikad za svoga života ne izađe iz svoje kuće na bijel dan, pa im je koža bijela kao kod anđela, i tako bijele puti ljepotice su to, što se samo pozdraviti trebaju, buketom najljepšeg cvijeća i padanjem na koljena. Ta ljepotica i dobra duša ko cvijet vene godinama, i ko vele svi njeni da je tako i tako napolju sve goli hairsuz i ugursuz i jalija, što bi samo djevojku nesretnu upropastio, u kakav nemio i čemeran čas gurnuo, uništio joj obraz i obraz kuće i predaka što leže u mezarima podno sela. Pa kad je već tako, bolje da hinsan nesretni po čitav dan za tkalačkim stanom uzdiše, a kako je njenom srcu, nitko ne pita, niti milosti za njene molećive poglede u ovoj okrutnoj sadašnjosti itko ima. voljelo se dvoje mladih pet mjeseci i godinu i htjedoše da se uzmu of aman aman aman dušmani im ne dadoše razbolje se lijepa fatma...

Ko zna od kada, i ko zna od koga nastala, teče jedina utjeha duše, stara sevdalinka što se nikad ne zaboravlja. Umilni glasovi odjekuju ko da pozivaju na milost božju, i na pomirenje svih sa svima, uvijek i svugdje, u prostoru i vremenu.

Jedino je dozvoljeno da noću pod prozore momci iz sela dolaze, što kapije ko od šale preskaču, uskoče u avliju curi, pa se popnu uz zid ko nečastiva sila, i tako malo utjehe i uzdaha šalju jedno drugome kroz demirli pendžere u strahu od odraslih. I sama ruka što se može provući kroz kovane pendžere daje nadu i radost, pa ono stvorenje božje s druge strane pendžera, željno topline i ljudskog milovanja, počne ruku cjelivati i ljubiti, ko da je svetinja sama u pitanju, pa je suzom zalije i zakletvom daruje, da ne zaboravlja sjaj očiju u polumraku, da je isprositi dođe i od tamnice ovakve da je izbavljati ne zaboravi, mole usne i srce boga i prirodu da napute i upute ovo momče da ne posustane, da uzdisati ne prestane kad se od pendžera odvoji, i da mu kakve druge sihri netko zao na put ne baci kad se vraćalo bude svome konaku noćas. …učini mi se od mladog mjeseca tvoja lijepa šamija izvezena zlatnim nitima

BOŠNJAČKI GLAS protkana suzom tvoje oči ko da mi znake daju kad zvijezde zgasnuše daleke učini mi se od mladog mjeseca tvoja malešna šamija draga draga…

Ovom lijepom pjesmom pokušavao je on zauvijek pridobiti njeno srce, da ne sanja u sutonu drugog, da njena duša ko mala lasta počne praviti krugove oko njegova dvora i srca, da se jedino na izvorima njegove duše napajaju njene usne.

Stari Vejsil-aga havdes predade Alahu, poljubi palčeve

55

i dlanove pa poljubac posla svome Bogu, pa odmoren starac skoči čilo na noge, sijevnu očima na Hadžiru, što ne ustavlja stupu,što čeka, noć je već, pa povuče tešku kargu te tako vodu od stupe odvoji, voda krenu kanalićem prema majci rijeci, a bijeli klobuk vode još se samo kratko vrijeme vrtio, te splasnu nemoćan i pretvori se u kukavnu lokvu vode, nestade njegove grmljavine i ljepote, niti sjenka ne bješe više onome razigranome viru od koji tren ranije. Iz smirene vode stari Vejsil-aga i Hadžira su dugačkim motkama s kukama drenovim na vrhu, izvlačili izvaljano sukno i prostirali ga preko dugačkih hrastovih srgova, da se cijede na njima do jutra, a kad novo sunce dođe, da ga suši, i taman pred večer da se suho i čisto lijepo sukno pakuje i tovari na konje, i starim kozjim putem uz

Lijepa Ismihana prolaz skriven u litici gorskoj, da se iznese u selo, sretnome domaćinu u kuću, a sa izvaljanim suknom doći će puno radosti i božjeg blagoslova tome domu Tihi je sumrak padao na mali grad. Po sokacima se svuda čuje veseli žamor, ljudi pričaju o ljetnim vrućinama koje tek postanu podnošljive kad ovako večernji vjetrić počne da piri, noseći svježinu s obližnje planine u naselje među ljude. Staro I mlado dočepalo se svježeg zraka I večernjeg zanosa, jer u sutonu su svi ljudi spokojni a duše i lica im dobiju svečani smiraj, raspoloženi su tada za šalu I ljudski razgovor, pa staro I mlado hoda Hamzića sokakom ili pod nekim drvetom uživa u večernjem raju.

Pred svakom kapijom nekoliko mladih ljudi, djevojke I mladići, po troje ili četvoro u grupi, a naročito su vesele djevojke koje se sašaptavaju, te smišljaju male smicalice za golobradu momčad, zaljubljenu do ušiju, što se vrte okolo sve gledajući i uzdišući duboko iz grudi za toplinom djevojačke duše. Poneki hrabriji momčić bi se previše odvažio, pa bi prišao bliže djevojci, unio joj se blizu lica, ali kad bi ga zamirisala djevojačka duša, koljena bi mu počela klecati od siline osjećaja, te bi ni živ ni mrtav počeo kolu-

tati očima i hvatati zraka, u grudima bi mu zatutnjalo oblo plavo ljubavno kamenje, te mu stisnulo dušu u škripac, pa bi se momčić brzo od cure odmaknuo posrćući na nogama ko tek rođeno tele.

Vražje djevojke brzo bi to shvatile, pa bi se nasmijale veselim glasom zadirkujući nesretnog momka, a zatim bi složno podigle glavu visoko do samih zvijezda i otpočele umilnu sevdalinku; gondže ružo u dubokom sadu lujepo li mirišeš u hladu ljepše nego sav bosiljak rani i zumbuli suzom izatkani…

Pred svoju kapiju izišla je tada mlada djevojka Ismihana, ljepotica iz donje mahale. Lice joj je poput anđeoskog zasijalo u sutonu. Lijepe zelene oči su gledale svoje prijatelje, anđeoske usne se nasmiješile pa su se pokazali kao biser sjajni bijeli zubi.

Svi se obradovaše njenom dolasku pa joj potrčaše u susret. Na sebi je nosila anadolsku šarenu dolamu od svile i kadife, što joj majka zimus izatka. Na nogama je nosila lagane papuče išarane i stvorene od ruke najboljih istambulskih majstora. Šarene svilene dimije su igrale na djevojačkom tijelu kao da će planuti od ljepote i sjaja, te od djevojačkih krotkih pokreta. Na glavi je imala divnu

crvenu maramu, a u njenoj kosi marama je stvarala zanosan triler boja života i nade. U ruci je nosila knjigu poezije starog preminulog pjesnika.

Na lijepom licu se ogledala čežnja za ljubavlju, te je anđeoskim ozračjem zasijao čitav sokak, sve djevojke i golobradi momci, te imam na munari koji baš u taj tren poče molitvu također zasija nekim božanstvenim svjetlom. Ismihana pobožno pogleda prema Alahovim pašnjacima, visoko gore, gdje su se tek počele rojiti mlade zvijezde u prelasku ovoga dana u sumrak koji je raspaljivao čula, pa uzdahni mlada duša i tiho zapjeva; snijeg pade na behar na voće neka ljubi ko god koga hoće Zatim je stala s pjesmom i uzdahnula mlada u sumraku, pogledala je svojim lijepim zelenim očima prema horizontu, prema udaljenoj planini, ko da od nje odgovora traži, zašto više nema onoga koji toliko volje ovu pjesmu, u duši se upali sitan plamičak ljepote i djevojačke čednosti, pa priđe mladim ljudima i pogleda umilno mladića koji se bijaše naslonio na ogradu, visokog momka, dobru ljudsku dušu, svoga najmilijeg prijatelja Muhameda i pruži mu knjigu.

- čitaj Muhamede Alaha ti, ili nam

BROJ 25

56 BOŠNJAČKI GLAS još bolje recitiraj stihove, pjesmu hoću čuti još jednom; - vala mi se ne recitira Ismihana, reče mladić, nema gitare, a bez gitare nema poezije.

Brzo mu donesoše gitaru, pa Muhamed poče recitirati najdraže stihove, okružen divnim mladim ljudima, sve bezgrešnim dušama željnih milovanja i svake božje nježnosti; volio bih da bar jednom u sjenci mirisnog jorgovana na tvoje usne cjelov spustim u smiraj dana volio bih da vatra plane u tvojim očima mila moja i da mi duša tiho pređe u njedra tvoja Mala suza lagano se slijevala

niz lijepo djevojačko lice po ko zna koji put kad čuje tu pjesmu.

Na licu se pojavila tiha tuga, pa uzdahnu tako da razbudi malog ćuka, noćnu pticu usnulu na lipi iznad mlade družine, te se ćuk diže na krila i poleti u mrak tražeći mira svome snu. Oči se navlažiše a srce uzdrhta taknuto pjesmom starog prijatelja, uspomene se vratiše za trenutak u dane ljubavne poezije i opraštanja.

Mala slatka usta se skupiše u obranu, ko da brani oku da pusti suzu, ko da se u duši Svevišnjem Alahu šapuće molba, ne uzimaj mi više one što ih ja ljubim Svevišnji moj Bože.

Daleko od Ismihane i svega što je volio, u svjetovima gdje mrak ne pada, gdje zvijezde plave pjevaju vitim jelama nježnu uspavanku,

na cvjetnoj božjoj livadi širokoj, teče potočić, a jedan čovjek kleči u molitvi duše, u njoj je on crtao u svojoj božjoj i svetoj igri neumorno po svetom pijesku, znak križa i polumjeseca jedan uz drugi, pa ih zalijevao svaki put suzama iz svojih zelenih očiju. Nakon što bi taj znak njegova suza sprala u pijesku, on bi ponovo crtao isti takav znak ljudske ljubavi i pomirenja. Na udaljenom horizontu zalazilo je u more jedno malo sunce, a istovremeno se s planine rađalo i izlazilo drugo, isto tako malo i lijepo, dva sunca, dva svjetla što ga štite, dva božja svjetla u božjem svijetu, što mraku brane da padne ikad na njegove oči.

TUŽNI FELJTON

Pripremila: Mira Pavlaković Fotografija: Mirsad Bukvić i Mira Pavlaković

Sarajevo će biti, sve drugo će proći (2. dio)

Sarajevo se sasvim spontano nametnulo kao tema, od prošle pa slijedećih nekoliko godina obilježavat će se dvadesetogodišnjce događaja u četverogodišnjoj opsadi grada na Miljacki. Prošle, 2012. godine, obilježeno je dvadeset godina od početka opsade grada manifestacijom pod nazivom „Sarajevska crvena linija“. Ovu godinu će obilježiti dvadesetogodišnjice pogibije Safeta Zajke, Envera Šehovića, Safeta Isovića, braće Panjeta, kao i mnogih drugih znanih i neznanih heroja. Prije dvadest godina je prokopan i tunel „DB“, koji je imao ključnu ulogu u obrani Sarajeva. Te 1993. godine, poginulo je i mnogo sarajevske djece pa će prilog za ovaj broj biti posvećen sjećanju na ove male ljiljane.

Ubijeno djetinjstvo U opsadi Sarajeva ubijen je 1601 dječak i djevojčica, a 14888 djece je ranjeno. Preblago je reći, izgubili su život, stradali su, poginuli su. Oni su namjerno ubijeni, svaka granata bačena na grad

„Želio sam imati samo svoj hljeb, da ga pojedem odmah cijelog ako mi je ćeif.“

BROJ 25

imala je samo jedan cilj – ubiti.

Snajperom je ubijeno pedeset

Svaki ispaljeni metak, pogotovo

i troje sarajevske djece. Nitko

iz snajpera, imao je smrtonosne

nikada nije odgovarao niti za jedno

namjere, nije htio samo zastrašiti.

ubijeno dijete. Neprekidno granati-

BOŠNJAČKI GLAS

57

„Očeve suze jedno jutro kada mi nisu imali ništa dati da doručkujem. Komadić starog hljeba, malo ulja i biber…“ ranje i snajperska vatra unosili su osjećaj panike i nesigurnosti, ali iz kuće se moralo izlaziti, po kruh, vodu, na posao, tržnicu. Odrasli su bili svjesni činjenice da je svaki njihov izlazak ruski rulet, ali djeci je gotovo nemoguće objasniti da danima, tjednima i mjesecima ne smiju izlaziti iz podruma ili stana, jer ih vani vreba smrt. Sunčan dan ili bijele pahulje snijega, bile su neodoljiv magnet zaigranim dječjim dušama da istrče pred zgradu, na igralište, na samo pet minuta i da se nikada ne vrate. Od djeteta koje vas je nasmijavalo u tim teškim ratnim danima, ostala je samo krvava mrlja na asfaltu i praznina koju nikada ništa ne može ispuniti.

Posebno okrutni u ubijanju, bili su snajperisti, strpljivo su čekali svoju žrtvu satima, bili su sigurni da će im netko naići pred nišan. Jedan od tih monstruma je izjavio: “Što bih trošio dva metka? Pucam u dijete i samim time ubijem i majku, jer ubistvo djeteta za nju je ubistvo.”

Od svih snajperista koji su ubijali po Sarajevu poznato je svjedočenje i pokajanje samo jednog od njih, Predraga O., rođenog Sarajlije, koji nije mogao živjeti sa saznanjem da je ubio devetogodišnju djevojčicu.

Pokajao se, napisao oproštajno pismo i ubio se: „Ne znam kakav je đavo ušao u mene tog dana.

Sjećam se, bio je vreli ljetni dan, avgust 1992., rano popodne. Kroz magično oko durbina oprezno sam posmatrao ulice. Vidio sam civile. Uglavnom starice i žene, kako oprezno izviruju iz kuća. Nastalo je zatišje i oni su se uputili na česmu na obali Miljacke da dopune zalihe vode. Vidio sam jednu stariju ženu s djetetom, djevojčicom, kako brzo potura balone pod lulu česme…

Uhvatio sam lice djevojčice i shvatio sam da se ona smije, kao da se oko nje ne dešava nikakvo ludilo…A,

onda je ludilo, iznenada, uhvatilo mene. Šta se ona smije, mislio sam, da li se ona to meni smije?

Ja se tu zlopatim, krvavim životom bez života, a ona se smije kao da mi prkosi – kako uostalom smije biti toliko zadovoljna i sretna, mislio sam.

Nećeš ti meni, vala, rekao mi je neki pakleni glas i ja, u tom trenu, shvatih da mi se prst, baš kao da ga ja ne kontrolišem, spustio na obarač i počeo da ga stiska … Zaustavi se, zaustavi se, vikao sam u sebi, ali moj sopstveni prst nije me više slušao…Nisam više ni nišanio, samo sam osjetio trzaj puške, a onda sam je odbacio sav u goloj vodi. Sve je to ličilo na noćnu moru, kao neki san na javi. Ma, tješio sam se, to i jeste neki san, ništa se od toga nije

desilo. Uzeo sam dvogled i pogledao u pravcu česme: djevojčica je ležala na zemlji, u krvi, a njena majka je stajala pored nje, sa urlikom na zgrčenom licu.“

Rađanje pod granatama Mali Sarajlije nisu se tih godina opsade ni rađali bezbrižno, iako su na svijet dolazili u jednom od najsuvremenijih rodilišta u bivšoj Jugoslaviji. Kada je rodilja dovedena u bolnicu, najčešće pod granatama i snajperskom paljbom, i dalje „Škola u podrumu, svaki dan kod drugog druga ili drugarice, a ja bila ponosna kad je došao red ne mene i moj podrum.“

BROJ 25

58 BOŠNJAČKI GLAS djevojčica odvede u bolnicu, možda bi ostala živa i danas pričala svojoj djeci kako je preživjela sarajevski ratni pakao. Posljednja djeca ubijena su u kasnu jesen 1995. godine.

Najstarije žrtve, među sarajevskom djecom imale su 18 godina, dok su najmlađe bile bebe, stare samo po nekoliko sati. Bila su to djeca različite životne dobi, nacionalnosti i vjerske pripadnosti, bila su ona nečije sve na svijetu, a nestajala su praktički u sekundi zbog bolesnih zločinačkih umova.

O kojim monstrumima se radi govori i ovo što se dogodilo 01.8.1992.

„Tatu donose u ranama, krvavog, a on mi govori da se povrijedio igrajući fudbal.“ nije bila sigurna za svoj život i život djeteta koje je nosila. Bolnica je bila omiljena meta srpskog granatiranja. Ne znam da li je u bilo kojem ratu ikada zabilježena takva nehumanost i zvjerstvo. Radilo se u nemogućim uvjetima, bez struje, vode, grijanja i lijekova. Žene su rađale dok su na bolnicu padale granate. Odjel s inkubatorima, za tek rođene bebe, je iz predostrožnosti preseljen s petog kata na drugi. Pri granatiranju bolnice najviše su stradala upravo ta dva kata. U momentu pomisliš da to nije moglo biti slučajno, da je onima s brda javljano što se u bolnici uradilo. Rodilište „Dr. Zehra Muidović“ se nalazilo na prvoj liniji fronta, u granatiranju 26./27. svibnja 1992. gotovo je u potpunosti uništeno. Srbi su sa Nahorevskih brda i Poljina granatirali tek rođene bebe, srećom niti jedna beba nije stradala, jer ih je bolničko osoblje pod vatrom evakuiralo u podrum.

Bolnicu je pogodilo na stotine zapaljivih, pancirnih i drugih projektila. U vrijeme napada u rodilištu je bilo 130 žena i 70 novorođenčadi.

Ovaj barbarski napad na rodilište četnička propaganda je prikazala kao napad na uporište mudžahedina.

Rodilište je poslije toga dislocirano u Klinički centar na Koševu. Bez obzira na neprekidno granatiranje i na novoj lokaciji, građani su preko lokalnih radio stanica, svako jutro imali informaciju koliko je rođeno djevojčica, a koliko dječaka. Dugo godina poslije rata sarajevske bebe su se rađale, a djeca liječila u neadekvatnim uvjetima, dok se nisu vratili na staru lokaciju, Jezero.

Najprije je, 2009. godine, otvorena obnovljena Pedijatrijska klinika, a 25. studenog 2010. godine, povodom Dana državnosti, i suvremeno opremljena Klinika za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Sarajevo. Inače, Ginekološkoakušerska klinika „Jezero“ sada se

BROJ 25

prostire na 9210 kvadratnih metara površine, ima 120 kreveta, četiri operacijske, pet porođajnih sala i najsuvremeniju opremu. Sredstva, 28 milijuna maraka, za obnovu i opremanje Ginekološko-akušerske klinike „Jezero“ osigurali su Vlada Republike Turske, Kanton Sarajevo i Zavod zdravstvenog osiguranja KS.

A bili su samo djeca Sreća u nesreći za grad Sarajevo je što ima pametne ljude koji se trude, svaki na svoj način, da opsada Sarajeva ne padne u zaborav. Jedan od takvih ljudi je Avdo Huseinović.

Snimio je četiri dokumentarca o Sarajevu u opsadi, a posljednji pod nazivom „A bili su samo djeca“, posvećen je djeci Sarajeva ubijenoj u vrijeme opsade grada 1992.-1995. Sam autor kaže da je mislio da je dokumentarac „Daleko je Tuzla“ (o genocidu u Srebrenici) nešto najteže i najpotresnije što je u svom životu radio, dok nije počeo snimati dokumentarac o ubijenoj sarajevskoj djeci. Veći dio dokumentarca ispunjen je izjavama i sjećanjima roditelja čija su djeca ubijena srpskim granatama i mecima. Prvo ubijeno sarajevsko dijete bila je petogodišnja Aida Kučuk, geler granate koja je eksplodirala pod prozorom stana, usmrtio je dijete pogodivši ga u trbuh. Bilo je to 3. svibnja 1992. godine. Da su Srbi, koji su patrolirali na barikadi, dopustili da se

„Za rođendan sam od tate dobila kupus na poklon.

Najbolji poklon, jer mi se želja ispunila.“ godine. Srpski vojnici iz Neđarića pucali su na autobuse u kojima su se prevozila djeca, iz Doma za nezbrinutu djecu „Ljubica Ivezić“, u Njemačku. Bila su to djeca do četiri godine starosti, pucano je na njih u visini sjedala i ubijeno je dvoje djece. Sedmero djece je ubijeno ispred MZ Bistrik 26. lipnja 1993. godine, neki su igrali šah, neki šetali i onda se u 20,45 sati začula detonacija i djece više nije

BOŠNJAČKI GLAS „Žvaka čunga lunga…kakva radost u tom trenutku kada sam je dobio, do danas nisam bio sretan kao tada.“ bilo. Roditelji sumnjaju da je netko iz okolnih zgrada dojavio gdje se djeca igraju. Na Alipašinom polju, na Trgu ZAVNOBIH-a, u improviziranoj školi, 9. je studenog 1993. granata ubila učiteljicu Fatimu Gunić i troje njenih učenika. Granate su ubile šestero djece i šestero ranile u siječnju 1994. godine dok su se sanjkala u ulici Bosanska, također, na Alipašinom polju.

Senad Hadžifejzović u Dnevniku komentira ovaj gnjusni zločin: “Danas u Sarajevu, na ovom mjestu, od dvije zločinačke granate ubijeno je šest dječaka i djevojčica, dvoje je teško ranjeno. Šest malih Sarajlija je ubijeno u ime luđačke ideje velike Srbije, njihova jedina krivica je bila što su vjerovali u varljivo zatišje. Većina Bosanaca ne može vidjeti signal TV BiH, ova emisija se reemituje na radiju i zato ćemo reći da je sada u kadru prolivena krv i prosuti mozak sarajevskih dječaka i djevojčica. Naš radijski signal se čuje i u Srbiji. Večeras Srbija treba da

čuje da su njeni heroji iz topova danas u Sarajevu ubili šestero malih Sarajlija, Srbija treba da čuje da su njeni sinovi do sada u Sarajevu ubili preko 1600 sarajevske djece, a u BiH oko 20 hiljada. Srbija treba da čuje da to nisu samo djeca muslimana, ovdje srpski vojnici ubijaju i srpsku i hrvatsku i djecu iz mješovitih brakova. Danas i sutra su dani odmora i u Srbiji i Evropi, beogradska TV neće emitovati snimke malih ubijenih Sarajlija, evropske TV stanice će cenzurisati ove užasne snimke da ne bi pokvarili vikend svom gledateljstvu. Evropska i svjetska diplomatska đubrad se danas sa svojom djecom skijaju po evropskim planinama, djeca u Srbiji i Evropi danas ne znaju da su njihovi očevi zločinci.

Mi smo danas siromašniji za šest malih ljiljana. Mi smo danas šest puta tužniji negoli jučer. Mi od danas moramo biti šest puta jači.”

59

teški i preteški za roditelje koji su ostali bez svoje djece.

Ajša Pekez, majka ubijene desetogodišnje djevojčice Tine pita: “Kada žena ostane bez muža ona je udovica, kada muž ostane bez žene on je udovac, dijete bez roditelja je siroče, a kako nazvati roditelja koji ostane bez djeteta?“ Dokumentarac se može pogledati na YouTube, vrlo je potresan, gledati na vlastitu odgovornost.

Sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva Na inicijativu Udruženja roditelja ubijene djece u opkoljenom Sarajevu podignuto je spomen obilježje ubijenoj djeci i otkriveno 9. svibnja 2009. godine u Velikom parku. Autor spomenika je sarajevski kipar Mensud Kečo. Spomenik simbolizira kristalizirane, nedovršene kule u pijesku. Simbolizam prekinutog života upotpunjava i brončani prsten s utisnutim dječjim stopalima, te pomno postavljena rasvjeta. Brončani prsten je napravljen od čahura granata i ostale municije, koje su sakupljene poslije rata, istopljene i izlivene u prsten. Na prstenu su otisnute dječje stope, koje su otisnula djeca srodnici djece ubijene u ratu. Akademik Vladimir Premec kaže: “Otisci stopala u bakrenoj podlozi podsjećaju na dječju igru. Ova djeca, kontradiktorno smislu igre, izgubila su svoj život igrajući se.“ Dvije odvojene staklene skulpture u sredini predstavljaju majku koja želi da zaštiti svoje dijete. Sve zajedno je podsjetnik na nevino stradalu djecu, izgubljenu mladost, prolaznost života i beskrajnu patnju roditelja. Tu se nalazi i postament s imenima ubijene djece opkoljenog Sarajeva od 1992.1995., za sada su upisana imena 521 ubijenog djeteta, o kojima su dosad prikupljeni svi relevantni podaci i dokumentacija. Popis će se nadopunjavati kako se bude kompletirala dokumentacija.

Udruženje roditelja ubijene djece u opkoljenom Sarajevu osnovano je 2007. godine i od tada pokreće razne pro-

„Mama je napravila kafu na svijeći, a mi smo iznad džezve grijali ruke.“ Mnogo je ovakvih primjera, ima ih upravo toliko koliko i ubijene djece, ni za jedan od njih se ne može reći da je brutalniji ili teži od nekog drugog, svi su oni jednako

BROJ 25

60 BOŠNJAČKI GLAS „Snajper je ubio mog brata… ubio je i moje djetinjstvo.“ jekte kojima je cilj da se nikada ne zaborave mali Sarajlije ubijeni u opsadi, da se dostojno obilježe mjesta njihove pogibije, kao i da se kompletira dokumentacija o ubijenoj djeci, kako bi iza svakog broja stajalo jedno dijete imenom i prezimenom. Kao rezultat tih napora je objavljivanje monografije „Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi“ koja je objavljena 2010. godine i do sada je promovirana u Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku, Mostaru i Beogradu.

Monografija „ Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi“ (autori prof. dr. Smail Čekić, prof. dr. Muhamed Šestanović, Merisa Karović i Zilha Mastalić-Košuta) daje podatak da je od 1992. do 1995. ubijeno 1601 dijete, a uvrštena su imena, fotografije i kratka biografija za 524 mališana ubijena tokom opsade Sarajeva. „Mi smo u monografiju uvrstili samo one podatke koje smo dobili od roditelja ili najbližih srodnika djece. Međutim, pouzdano znamo da veliki broj roditelja ubijene djece, koji još žive u Sarajevu, do danas nisu dali te podatke. Mnogima od njih teško je da se vraćaju u prošlost i ponovo suočavaju sa tim, neki više ne žive u Sarajevu i Bosni i Hercegovini i teško nam je doći do njihovih sadašnjih adresa… Ipak, nastavljamo istraživati i učinićemo sve što možemo da utvrdimo tačan broj“, kaže Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava raspolaže s imenima još 500 ubijene djece.

Slijedi provjera identiteta, kada i taj spisak postane validan, štampat će se drugo dopunjeno izdanje monografske studije sa fotografijama i podacima o ubijenim najmlađih građanima Sarajeva. Monografija se prevodi kako bi bila dostupna široj svjetskoj javnosti, ali za to su potrebna dodatna sredstva što cjelokupni proces usporava. Na promociji monografije u Zagrebu, Stjepan Mesić, bivši predsjednik

BROJ 25

RH, je rekao kako se u knjizi može naći egzaktne podatke o žrtvama, mjestima pogibije i ljudima koji su za ubijanja odgovorni, kao i dokumente koji nedvosmisleno pokazuju da su oni koji su sijali zlo Bosnom i Hercegovinom vrlo dobro znali što rade, te naglasio:“Preporučio bih današnjim političarima da pročitaju svakoga dana prije spavanja makar dio ove knjige, pa će se možda s visina kvazi-povijesnih mitova spustiti na zemlju. Možda će se prestati diviti svojoj slici u ogledalu i početi misliti na one druge, koji često upravo o njima ovise”.

Udruženje je postavilo spomen ploče na 17 lokacija, a u tim aktivnostima značajno su ih financijski podržali Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo i Općina Centar.

Tokom godine se na 32 lokacije u Sarajevu obilježavaju godišnjice, a to su samo mjesta gdje su počinjeni „Komadići papira lete po zraku…bijelo, sivo, crno po dvorištu. Mama plače. Vijećnica gori.“

najteži zločini nad djecom i gdje je ubijeno troje i više djece, a zna se da u Sarajevu postoji više od 100 lokacija na kojima su ubijena djeca.

Udruženje je 2011. godine pokrenulo tužbu protiv Republike Srpske za naknadu nematerijalne štete i nanesenu duševnu bol. Pokrenute su i aktivnosti kod Tužilaštva BiH kako bi oni koji su činili zločine i oni koji su ih omogućili bili procesuirani

i kažnjeni.

Izložba osobnih predmeta poginule djece U svibnju 2012. godine je u foajeu Sarajevskog ratnog teatra postavljena izložba predmeta koji su pripadali ubijenoj djeci, crteži, stran-

ice iz ratnih dnevnika, igračake, odjeća, fotografije. Izložbu je postavila Arma Tanović u suradnji s Udruženjem roditelja djece ubijene u opkoljenom Sarajevu 1992.1995., Sarajevskim ratnim teatrom (SARTR) i programom Modul memorije festivala MESS. Dio predmeta, koje će roditelji donirati, bit će izloženo u budućem Muzeju opsade Sarajeva, čiji će jedan dio biti posvećen zločinima nad djecom.

Prema riječima Arme Tanović, ovom izložbom se želi poslati poruka da se zločini nad djecom Sarajeva neće i ne smiju zaboraviti, ali i ono što je možda još važnije – da svi trebamo učiniti sve što možemo kako se to više nikada ne bi ponovilo: „Kad postaneš roditelj, prvi put shvatiš šta zaista znači strah. Tako sam i ja, nakon što sam postala majka, počela razmišljati o tome kako je bilo tim roditeljima koji su svoju djecu odgajali u ratu, kako je bilo mojim roditeljima kad pošalju sestru i mene na dva različita ‘punkta’ u školu… Onda sam pomislila na „Djetinjstvo u ratu je kad te mama kupa nasred dnevnog boravka iz džezve…vodom sa šporeta.“

BOŠNJAČKI GLAS roditelje čija su djeca ubijena za vrijeme agresije na BiH. To je ono što se kod nas kaže ‘ne daj Bože nikome’ – a ti ljudi i danas, 20 godina kasnije, svaki dan žive sa tim ‘ne daj Bože nikome’. Željela sam da pokažemo predmete koji predstavljaju neposrednu vezu s tim mališanima. U početku sam imala nekoliko različitih ideja za koncepciju izložbe, ali onda sam shvatila da sami predmeti i priča koju oni nose, na potpuno dokumentaristički način, najbolje objašnjavaju ono što želimo postići ovom izložbom.

Voljela bih da svi mi, građani Sarajeva, umjetnici, intelektualci, političari, zajedno pošaljemo poruku da nismo pristali na činjenicu da su ta djeca kolateralne žrtve rata. Ako bacite granatu na školu, porodilište ili igralište, zna se kome

je ta granata namijenjena.

Nažalost, mnogi od tih ljudi nisu odgovarali za svoje zločine, niti će ikad odgovarati. Odgovarao je Slobodan Milošević, sada odgovaraju Mladić i Karadžić, ali oni koji su njihove naredbe izvršavali još su na slobodi. A možda danas žive tu, u Sarajevu, među nama… Za mene je užasavajuća pomisao kad odem u park sa svojom kćerkom da je čovjek koji sjedi na klupi preko puta nas i smješka nam se možda u ratu bio snajperista i ubijao djecu.”

„Djetinjstvo u ratu“ „Djetinjstvo u ratu“ naziv je projekta pokrenutog početkom lipnja

61

1200 ljudi. „Ima ih iz 30 država svijeta, što pokazuje i koliko je ovaj rat rasuo te generacije po svijetu. Još jedna od zanimljivosti tih javljanja i upisa jeste da oni nisu nužno tužni, čak većinom nisu tužni. Često se ta sjećanja vezuju za neke sretne trenutke, trenutke nostalgije, ponosa, prijateljstva, druženja itd“, kaže autor projek-

2010., kojim se želi prikupiti što više sjećanja djece Sarajeva na ratne dane u opkoljenom gradu.

Projekt se temelji na istoimenoj web stranici ( www.djetinjstvouratu.com ), putem koje su pozvani svi koji su proveli ratno djetinjstvo u Sarajevu da se jave i pošalju svoje uspomene.

Neke od tih kratkih sjećanja možete pročitati u oblačićima ubačenim u tekst. Odaziv je bio izvan očekivanja, tako da će se materijal prikupljen na web stranici objaviti u knjiizi koja će govoriti o odrastanju u gradu pod opsadom. Kako kaže idejni tvorac projekta, Jasminko Halilović, knjiga je posvećena njegovoj drugarici Mireli Pločić, koja je ubijena tokom dječje igre, ali i svim ubijenim dječacima i djevojčicama.

Jasminko Halilović, autor projekta, imao je četiri godine kada je shvatio što znači rat. Godinama poslije nosio je ideju da djeca koja su odrastala u opkoljenom.gradu napišu 1601 sjećanje, po jedno za svako ubijeno dijete tokom opsade Sarajeva. „Mi skupljamo po jednu rečenicu, neki detalj iz njihovog sjećanja kako bismo uspjeli napraviti kolektivnu riznicu sjećanja djece iz Sarajeva i kako bi ti detalji zajedno pričali tu jednu priču o kompleksnosti odrastanja u ratnom periodu“, kaže Halilović. Za manje od dva mjeseca javilo se više od

ta. Jasminko Halilović potvrđuje da je o ratnom Sarajevu napisano mnogo knjiga, ali da dječje uspomene, ipak, nose najsnažniju poruku. „Da je ta generacija danas spremna da progovori napokon o svom iskustvu, da je spremna da progovori o njemu iz jednog ugla koji će, mislim, iznenaditi sve čitaoce, koji uopšte nije ugao žrtve, koji nije pozicija nekoga ko mrzi, koji nije pozicija nekoga ko poziva na osvetu, na mržnju, već pozicija nekoga ko poziva na mir. Dakle, svi ti upisi zajedno, zbirno, vidjećete, slaće jednu poruku mira, kao i cijela knjiga, kao i poruku da djeca Sarajeva svojim iskustvom samo žele ukazati na to da takvo iskustvo ne treba nijednom djetetu“, kaže Halilović.

Opaska autora: na fotografijama nisu sarajevska djeca, osim dječaka u šarenoj pidžami, djeca su to mojih prijatelja, koja su mogla biti jedno od 1600 djece ubijenih u vrijeme opsade Sarajeva, da su u to vrijeme tamo živjela.

BROJ 25

62 BOŠNJAČKI GLAS

Arif Ključanin

„PRIČE O AHMEDU“ Promocija u Rijeci Piše:I. Ružnić

U četvrtak, 18. 04. 2013. godine u Rijeci, dvorana Filodramatika 28/2 s početkom u 19 sati u nazočnosti tridesetak posjetitelja održana je promocija, nadasve zanimljivog književnog uratka autora Arifa Ključanina. Ovo je druga po redu promocija ovog autora u Rijeci.

Publika pozorno prati promociju

P

rva se dogodila prije ravno tri godine, a što smo također zabilježili. I ovaj put, pored autora, o autoru i njegovom radu govorio je Marin Stošić Miočić koji je s istim ushićenjem kao i prije tri godine govorio o Ključaninu s kojim ga veže i osobno prijateljstvo, naglasivši da o Ključaninu govorio kao čovjeku i kao piscu. Njegov književni izričaj usporedio je i svrstao u rang najboljih pripovjedača ovog podneblja. Stošić Miočić ide dalje pa uspoređuje i svrstava Ključanina u red najvećih svijetski klasika. Iako se Stošićeve usporedbe mogu učiniti pretencioznim, svatko tko bude imao priliku pročitati Ključaninovu knjigu, ostat će ushićen vještinom kojom autor kroz lik Ahmeda opisuje tu čudesnu dušu bosanskog čovjeka.

Taj kratki roman koji je napisan u formi prekrasnih kratki priča sabrana u književno djelo pod nazivom „Priče o Ahmedu“ govori o čovjeku koji je za vrijeme Osmanske vladavine kao dijete iz malog bosanskog mjesta Kobaš dospio u Carigrad, izučio škole, napredovao do visokih dužnost drugog vezira, te pod pritiskom nepodnošljive nostalgije za rodnim krajem, napušta sve privilegije, dužnosti i časti, te se vraća

BROJ 25

u svoj rodni Kobaš. Svojim obrazovanjem i znanjima Ahmed nadilazi svoju kasabu i njene stanovnike.

Ali lišen slabosti koje prate ljude koji nikad neće doseći „visine“ kojih se on dobrovoljno odrekao, Ahmed se ne osvrće na podsmjeh i nerazumijevanje svoji kasablija, već nesebično širi dobrotu, poučava i upućuje na pravi put.

Dakako, Priča o Ahmedu je priča koja je potaknuta nostalgijom samog autora kojeg je ratni vihor iz rodne Bosne i Hercegovine doveo u daleki Novi Zeland.

Arif Ključanin je rođen 31.03.1956. godine u Bosanskom Kobašu. Živi u Požegi i Rijeci gdje završava dodiplomske i postdiplomske studije. Radio je kao organizator kulturnih djelatnosti, fotograf, kuhar, mozaik majstor, urednik….visokoškolski nastavnik u Zadru, Puli i Mostaru.

Od 1996. živi u Novom Zelandu.

Objavio je znanstvenih eseja i radova iz više oblasti društvenih znanosti i kulture. Imao je 4 samostalne i nekoliko desetina skupnih izložbi fotografija, koautor je dviju knjiga fotografija „Ano domini 1991“ (Zadar 1992.) i „Godine stradanja“ (Zadar 1996.), sa B. Domazetom objavljuje „Nacrt za pjesmu“ (Zagreb 1992.) a prvu knjigu pripovjedaka „Na jugu

Arif Ključanin i Marin Stošić Miočić

ljiljani“ objavljuje u Zagrebu 2009.

Kao plod dugogodišnjeg istraživanja fenomena grafita izišle su mu dvije knjige „Hrvatski grafiti“ (Zadar 1995.) i sa R. Senjkovićem „Hrvatski ratni grafiti“ (Zagreb 1996.) U periodici objavljuje pjesme, pripovjetke i putopise. Priče o Ahmedu pod istim naslovom, izlazile su kao serijal u „Bosna magazinu“ iz Melburna, Australija.

Arif Ključanin govori tekst iz svoje knjige

BOŠNJAČKI GLAS

63

Sevdalinka Piše: Sanja Šamanić

S

evdalinka predstavlja jedinstven i najreprezentativniji tradicionalno glazbeni izričaj Bosne i Hercegovine. Često se koristi i spominje i kao „sevdah“. Taj naziv preuzet je od turske riječi sevda koja znači ljubav, a ona je u povijesti korištena kod arapskih i grčkih liječnika kao termin za „crnu žuč“ ili ono što uzrokuje melankoliju i bol duše.

Danas se najstariji zapis sevdalinke smatra godina 1475. kad su na carigradskom dvoru ispjevali „Bolest Muje carevića“ – tragična ljubavna priča o sinu sultana i žene turskog vojskovođe. Slijedeća priča nalazi se u spisu ondašnjeg splitskog kneza 1574. i opisuje ljubav mladog muslimanskog trgovca Adila i kršćanske djevojke Marije Vornić. Zatim kroz jedan talijanski putopis sedamnaestog i erlangenski rukopis osamnaestog stoljeća spominju lirske i epske pjesme i bilježi se 50-tak sevdalinki.

Franjo Kuhač, hrvatski etnomuzikolog je 1860. godine krenuo na 12 godina dugo istraživanje južnoslavenskih krajeva u kojima također uočava prisutnost sevdalinki. Prva detaljnija melografska snimanja započinju 1937. godine gdje Ludvig Kuba, čehoslovački folklorist, bilježi 1113 primjera i dijeli ih na varoško i seosko pjevanje. Sevdalinka se kao narodna umjetnost pojavljuje na tlu Bosne i Hercegovine nakon dolaska Osmanlija i pod utjecajem kulturnih tekovina Islama, u vrijeme kad su se izgradile gradske četvrti i kada se život počeo odvijati u onom ambijentu koje prepoznajemo kroz tekstove sevdalinki. Postoji nekoliko teorija o nastanku sevdalinke. Njemački slavist Gesseman tvrdi da je sevdalinka nastala iz višeg sloja Bosanskohercegovačkog feudalstva. Drugi tvrde da je to pjesma „raje“ – naroda, sirotinje, običnih ljudi koji su svoju bol i ljubavne jade u trenucima opjevali i prenosili s koljena na koljeno.

Treća tvrdnja je da je to ženska pjesma mladih patrijahalno odgojenih djevojaka koja opisuje njihov prkos, tugu i nemoć u tome da se odupru ondašnjim tvrdim običajima i na jedini onda mogući način izraze svoju čežnju i ljubavnu bol. U sevdalinci se može naći sve ono što karakterizira narodni izričaj kao : jezik, pozicije i status članova obitelji, lokalna obilježja, kulturu ishrane. Dakle sve ono što su ljudi naše prošlosti osjećali, o čemu su maštali i kako su gledali na svijet. „Sevdah“ kroz svoje tekstove čuva blago narodne književnosti.

Interpretacija sevdalinke je kulturna ostavština koja se očuvala usmenim putem, čije se osnovne melodijske i tekstualne karakteristike nisu značajnije mijenjale. Nastala je u ekonomski i materijalno stabilnijem miljeu, koji je bio islamsko-orijentalni, ali je istovremeno ispunjen kulturno-tradicijskim elementima svih triju bosanskohercegovačkih etnokulturnih zajednica. U glazbenom pogledu sevdalinku nije jednostavno svrstati u formalni okvir određenog tipa pjesme, što je i čini tako jedinstvenom i zanimljivom. Odlikuje je lagani, spori ili umjereni tempo (rubato), te razvijena melodija sa mnogo melizama (ukrasa). Interval u melodiji koji je čini tako karakterističnom je povećana sekunda, ona obogaćuje osjećajnu težinu i nemir u interpretaciji sevdaha.

Posebnost teksta je u tome što je to ljubavna pjesma koja opisuje pojedince, njihove ljubavne priče, koje su privlačile ondašnje pjesnike, prepoznatljive ambijentalnosti i općeljudske tragičnosti.

Pored tekstova ljubavne tematike nalazimo i opjevane povijesne ličnosti, gradove, rijeke, planine i događaje. Neke od tekstova za sevdalinku pisali su i pjesnici Aleksa Šantić, Osman Đikić, Safet Beg Bašagić.Svojom strukturom to su vrlo kompleksne pjesme, nabijene emocijama, a tradicionalno se izvode sa puno strasti i topline. U njoj je sadržana suština slavensko-orijentalnog izričaja, ali i zvuk srednjovjekovne Španjolske, koju su u Bosnu donijeli bosanski Sefardi. U narodu se kaže da se ona izvodi „poravno“, što znači da je za njenu izvedbu potreban određeni ugođaj, koji zaokružuje cijelu priču, uz pravog pjevača i emotivnu interpretaciju. Zbog toga pjevač sevdalinke nije samo interpretator u nekom glazbeno-scenskom smislu, već se od njega očekuje snažna povezanost, jer je on u nekom smislu čuvar baštine. Žene su sevdalinku izvodile solistički, a muškarci uz pratnju saza – drevnog instrumenta iz porodice tamburica, porijeklom iz Irana. Dolaskom austrijske vladavine na područje Bosne i hercegovine u instru-

mentalnoj pratnji se počinje koristiti harmonika, klarinet i drugi klasični instrumenti koji su se zadržali do danas.

Spomenuti ćemo najpoznatije izvođače sevdalinke : Zaim Imamović, Himzo Polovina i Safet Isović, zatim Nada Mamula, Zehra Deović, Beba Selimović,.

Većinom su je izvodili tradicionalni bosanski pjevači, no sevdalinka se probila i do glazbenika koji ovom žanru glazbe ne pripadaju kao što su : Josipa Lisac, Ibrica Jusić, Đoni Štulić, Jadranka Stojaković, Vlatko Stefanovski i Toše Proeski, Amira Medunjanin. To sve govori u prilog koliko sevdalinka posjeduje univerzalnu umjetničku vrijednost.

Ako pokušamo povezati ili usporediti sevdalinku sa nekim drugim svjetskim glazbenim izričajima onda se vraćamo na grčke početke gdje se osjeća jedna zajednička dubinska tragičnost i epski izričaj. Za Bosnu sevdalinka je isto što i „fado“ u Portugalu ili „malagena“ u Španjolskoj. Zajednički su im melankolična melodija, te tužan tekst pun senzibiliteta, ljubavi i čežnje.

Američki blues su stvarali robovi na poljima pamuka, a sevdalinku mlade djevojke zatočene u bosanskim avlijama. Tradicionalna dalmatinska pjesma ( izvođena klapski ili solistički) također je izuzetno bliska sevdalinki jer dijeli glazbenu senzibilnost i melodijsku lakoću izričaja. Najmlađa glazbena povezanost sevdalinke vodi do jazz glazbe s kojom dijeli momente notne neuhvatljivosti i interpretativne slobode u trenucima pjevačkog nadahnuća. U današnjem sve ubrzanijem i materijalno opterećenom načinu života, sevdalinka teško nalazi svoje zasluženo mjesto. Sve teže je naći trenutke da se zaustavimo i posvetimo trenutak vremena duhovnim vrijednostima, dragim ljudima i mjestima, pa tako i kvalitetnoj glazbi. Sevdalinka zaslužuje puno veću pažnju i važnost u očuvanju nasljeđa koje su nam ostavili naši djedovi. Kao čuvarica bosansko kulturnog nasljeđa ima vrijednost koja zaslužuje da postane nematerijalno blago UNESCO-ve liste kulturne baštine čovječanstva.

BROJ 25

64 BOŠNJAČKI GLAS

SPORT

Karate klub „MEJDAN“ nastupio na 10. cupu TAD Rijeka Piše: Samir Galijašević

N

akon nepunih godinu dana od osnutka Karate klub „Mejdan“ žanje uspjehe.

Naime, klub djeluje u prostorima Bošnjačke nacionalne zajednice za Primorskogoransku županiju u Rijeci, Vodovodna 15 B, kojem je jedan od osnivača i BNZ za PGŽ.

Zbog toga je svaki uspjeh na domaćoj i međunarodnoj karate sceni ujedno i radost za sve članove i aktiviste Bošnjačke zajednice.

Tako je bilo i ovaj put. Prostorije Zajednice ukrašene su sa novih pet medalja i to sa izuzetno jakog međunarodnog turnira.

Na 10. Cup Tad Rijeka 2013, međunarodnom karate turniru, održanom 14.04. 2013. u Rijeci, okupilo se 700 natjecatelja iz 6 zemalja (Rusija, Češka, Italija, Slovenija ,BiH, Hrvatska). Karate Klub „MEJDAN“ iz Rijeke sudjelovao je sa 9 natjecatelja te osvojio 5 medalja. Za prvo mjesto zlatnu medalju izborio se Ethemi Dominik u mlađoj kategoriji učenicima do 34kg, te isti nastupio i u kategoriji učenika, gdje je osvoio srebrenu medalju. Borbu za srebrenu ,medalju izborio je i njegov stariji brat Ethemi Kenan u mlađim kadetima +57kg. Dvije brončane medalje osvoili su Gabrijela Pašić u ml. kadetkinjama do 45 kg, te Luka Pejić u kategoriji učenici do 38 kg.

Navodim da su medalje za treća mjesta izgubili u repasaž borbama Nino Beletić u kate-

BROJ 25

goriji učenika, te Lea Galijašević u kategoriji učenica.

Na turniru je učestvovalo 68 klubova, a u ukupnom poretku zauzeli smo odlično 13 mjesto.