Behar 96- Riznica bošnjačke kulture by Bosnjak

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

GODINA XIX

2010.

BROJ 96

CIJENA 20KN

BEHAR z

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE Iz arhiva Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Ibrahim KAJAN, Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godi{nja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godi{nja pretplata 20 KM. Kunski `iro-ra~un: 1101441490 ZABA 2360000-1 Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-2 280-3 3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Grafi~ki dizajn i prijelom:

SelmaHitra KUKAVICA produkcija knjiga d.o.o., Tisak: Sveta Nedjelja Tisak:

Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

SADR@AJ RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE Iz arhiva Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-b beg Zulfikarpa{i} Sead Begovi} Nestanak "kulture zaborava" Rije~ urednika

Bo{nja~ki institut - Fondacija Adil Zulfikarpa{i}

Adil-b beg Zulfikarpa{i} (1921. - 2008.)

INTERVJU: Amina Rizvanbegovi} D`uvi}, direktorica Bo{nja~kog instituta

Bo{nja~ki institut nije nacionalisti~ka niti bilo kakva ’politikantska’ institucija Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

Narcisa Puljek-Bubri}

Izbor iz zbirke periodi~nih publikacija biblioteke Bo{nja~kog instituta

Narcisa Puljek-Bubri}

Stara i rijetka knjiga (Izbor iz specijalnih zbirki)

Kartografska zbirka

Arhiv Bo{nja~kog instituta

ORIJENTALNI RUKOPISI – Blago iz riznice Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-b beg Zulfikarpa{i}

Pripremili: Amina Rizvanbegovi} D`uvi} i Edin Urjan Kukavica

Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta Rukopis Kur’ana u zlatu Tefsiru’l-Kur’an – Tuma~enje Kur’ana Ad`za’u’l Kur’an – Kur’an u dùzovima An-Nasabu ‘{-[arif – Plemenita loza Muhammeda a.s. Dèlaluddin Rumi Belhi – Mesnevi Ma’nevi Divan-i Kaimi [arhu ‘l-Awamili ‘l-Mi’ah Alaudin Sabit – Mi’raggiyah (Miradìja) Berati - Rukopisni administrativni dokumenti Med`mue

32 35 37 39 43 45 47 51 53 55 58

Naslovna strana: Detalj rukopisa Kur'ana u zlatu

BEHAR 96

RIJE^ UREDNIKA

NESTANAK "KULTURE ZABORAVA" Ovaj broj "Behara" jo{ jednom obnavlja koncepciju tematskog broja ne bi li se na taj na~in jo{ jednom, za sve nas, zadobio cjelovit pristup u neke od goru}ih i aktualnih tema preva`nih za kulturni i znanstveni identitet Bo{njaka. Ovaj put, zahvaljuju}i vakufu gospodina Adil-bega Zulfikarpa{i}a (koji je kao osniva~ i utemeljiva~ godine 1988. realizirao otvorenje Bo{nja~kog instituta u Z端richu), donosimo samo jedan zna~ajni djeli} ove velebne zbirke koja je godine 2001. prenesena u novu zgradu Bo{nja~kog instituta u Sarajevu, gdje se sada u stalnom postavu nalaze glavni fondovi instituta iz Z端richa, s naglaskom da je rije~ o najve}em sarajevskom i bosanskohercegova~kom vakufu nakon Gazi Husrevbegovog. Budu}i da samo bibliote~ni fond Instituta sadrì 150 000 naslova, a {to ponajvi{e uklju~uje fondove Bosnica i Islamica, pa zatim i Croatica, Serbica, Turcica, Judaica, Jugoslavica i Balcanica, "Behar" ne moè prenijeti, za sada, ba{ svo bogatstvo ove "dàmije" bo{nja~kog duha, a i duhovnosti ostalih suputni~kih naroda i narodnosti u BiH i {ire. Smatra se da ovaj vakuf, ova fondacija, ima za cilj istraìvati politi~ku, vojnu, ekonomsku i kulturnu povijest naroda Bosne i Hercegovine, a na prvom mjestu Bo{njaka, odnosno, prou~avanje arhivske, knjièvne, rukopisne, folklorne i umjetni~ke tekovine koje se odnose na Bosnu i Bo{njake. U svakom slu~aju, uvid u ovu gra|u neprocjenjive vrijednosti za Bo{njake i zahvaljuju}i Adil-begu Zulfikarpa{i}u, koji je godinama skupljao, sistematizirao i ure|ivao arhivske, rukopisne, knjièvne i novinsko publicisti~ke materijale, omogu}ila nam je prije svega dobrohotnost i susretljivost direktorice Instituta gospo|e Amine Rizvanbegovi} Dùvi}, zatim bibliotekarke Narcise PuljekBubri}, arhivara Ahmeta Zulfikarpa{i}a i IT administratora Emira Kalendera koji su fotografirali gra|u prezentiranu u ovom tematskom broju. Nadamo se da }e nam i ovi "Beharovi" prilozi pokazati gdje bo{nja~ka stvarala~ka djelotvornost nastaje, njenu strastvenu èlju za komunikacijom, nadalje, po-

BEHAR 96

kazati sve ono {to se ne moè pre{utjeti, a to se prije svega odnosi na dostojanstven govor s onima koji vi{e nisu ìvi, a njihov je svekoliki doprinos ba{tini neprocjenjiv. U svakom slu~aju, bo{nja~ka kreativna kolijevka ne}e postati zapu{teno mezarje upravo zahvaljuju}i ovakvim i budu}im zadu`binama za koje pro{lost nije potro{ena, a budu}nost nam s novim djelima sve vi{e govori kako se to u po{tovanu starost ulijeva mladost. Misli se pritom na nove vakife i donacije onih koje intrigira bo{nja~ki profil vremena, i za koje je trijumf umjetni~kog stvarala{tva, religije, filozofije i znanosti temeljno preispitivanje stavova prema ìvotu. Bogati sadràji koje pohranjuje Bo{nja~ki institut u Bo{njaka nedvojbeno bri{u neodre|ena ~uvstva da je ponièn u svim dru{tvenim mijenama i ratovima, {tovi{e, u~i ga interpersonalnom govoru s drugima te ono {to zovemo "kulturom zaborava" neminovno odlazi u zape}ak. Moèmo zaklju~iti da Institut odista nije ugroèn kratkim trajanjem i da svakim danom postaje dijelom op}e kulturne, dru{tvene i tradicijske memorije Bo{njaka. Kulturni artefakt Instituta nastaje u realnosti jer se moè percipirati i u mre`noj komunikaciji, odnosno, uz pomo} informati~kih tehnologija, kada je rije~ o: Biblioteci, Arhivu dokumenata, Centru za prou~avanje bogumila, Kartografskoj zbirci, Dokumentacijskom centru o ratu 1992.-1995., Grafi~ko dokumentacijskom centru, Umjetni~koj galeriji, izdava~koj djelatnosti, Gazi Husrev-begovu hamamu i tako dalje. Institut, dakle, dokazuje da se povijest jednog naroda ne moè brisati u ime trenutka. Ahistorija za Bo{njake naprosto ne postoji ve} historijski kontinuitet. Raduje i to {to je agilni asker svekolike ba{tine u Bo{njaka, Adil-beg Zulfikarpa{i}, koji je prvotno djelovao kao "one man institution" zadobio svoje nastavlja~e, {irom Bosne i svijeta, a napose u djelatnicima sarajevskog Bo{nja~kog instituta. Sead Begovi}

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Fondacija Adila Zulfikarpa{i}a Jo{ od vremena Isa-bega Ishakovi}a, pa novim objektom izgra|enim u duhu arhisve do danas, dobrostoje}i i u~eni ljudi tektonskih trendova Evrope na samom Bo{nja~ki institut je smje{nalazili su na~ina da svojoj zemlji i narodu kraju XX. vijeka, te tako formirali jedinten u samom srcu Sarajeva, daruju ne{to {to }e im biti od op}e koristi i stveno oblikovnu, prostornu i funkcionalu ulici Mula Mustafe Ba{esdobra. Poput dàmija, biblioteka, ~esmi, nu cjelinu.” Posredstvom zdanja Hamahamama, hanova, mostova… Gazi Husrevma (izgra|en 1535.godine) ostvario se kije 21. Kompleks Instituta beg, Behram-beg i Kara|oz-beg samo su historijski susret dva vakufa. Jedan, Gazi sa~injavaju zgrada biblioteneki od najpoznatijih vakifa ~ija su imena, Husrev-begov, nastao u vrijeme kada su ke, u kojoj su smje{tene zajedno sa njihovim vakufima, sastavni dio islamska kultura, obrazovanje i u~enost kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. I doìvljavali svoj osvit u Bosni i Hercegoknjige, arhiv dokumenata, kada se u~inilo da je vrijeme vakifa tek dio vini. Drugi vakuf, Adil-begov Institut, insvideo i audio arhiv, zbirka lihistorije, Adil-beg Zulfikarpa{i}, politi~ar, titucija koja }e biti centar razvoja grakovnih djela, kabineti za napublicista i kulturni mecena ispisao je no|anske kulture i ostalih vrijednosti kod vu stranicu u povijesti bosansko-hercegoBo{njaka. Mjesto prijem~ivo za drugo i u~no-istraìva~ki rad, ~itaova~kih vakifa utemeljiv{i 1988. godine Bo{druga~ije, institucija koja istraùje pro{nice, sala za konferencije, te nja~ki institut u Zürichu sa èljom da ga lost ali i usmjerava budu}nost. drugi popratni sadràji, i Gajednoga dana izmjesti u Bosnu i Hercegovinu. Ideja za formiranje Bo{nja~kog instiBo{nja~ki institut nastao je kao rezultat zi Husrev-begov hamam, u tuta javila se jo{ u godinama ranog emig50-to godi{njeg rada Adil-bega i njegove kojem su smje{teni eksporantskog i disidentskog ìvota Adila Zulfisupruge Tatjane na sakupljanju, klasinati i koji je u funkciji kulturkarpa{i}a. On je tada posjedovao dvije bibficiranju i sistematiziranju razli~ite gra|e lioteke. Jednu je rasformirao, jer se bavio o Bosni i Hercegovini, ta~nije historijsnog centra. mi{lju da odseli u Ameriku ili u Australiju, kog, knjièvnog, novinsko-publicisti~kog, dok je drugu ostavio u Be~u kada se odserukopisnog, arhivsko-dokumentacijskog lio u [vicarsku. U [vicarskoj je formirao biblioteku, po tre}i i folklornog blaga. Temeljni zadaci su mu promoviranje kulput u emigraciji, koja je posluìla kao temelj Bo{nja~kog turne ba{tine, povijesne istine i kulture Bo{njaka, kao i instituta. Po~etkom 2001.godine, nakon {to je zavr{ena iz- drugih naroda sa kojima Bo{njaci stolje}ima ìve. gradnja nove i savremeno opremljene zgrade, te preneseni glavni fondovi iz Instituta u Zürichu (biblioteka, arhiv, zbirka Aktivnosti Instituta sastoje se u: umjetni~kih djela), u Sarajevu je po~eo sa radom Bo{nja~ki z Vr{enju nau~nih istraìvanja u saradnji sa srodnim ustainstitut. novama u zemlji i inozemstvu Bo{nja~ki institut je smje{ten u samom srcu Sarajeva, u ulici Mula Mustafe Ba{eskije 21. Kompleks Instituta sa~injaz Odràvanju i kompletiranju nau~no vo|ene biblioteke i arhiva. vaju zgrada biblioteke, u kojoj su smje{tene knjige, arhiv dokumenata, video i audio arhiv, zbirka likovnih djela, kabiz Organiziranju kulturnih manifestacija, nau~nih seminara, neti za nau~no-istraìva~ki rad, ~itaonice, sala za konferensusreta, izlo`bi, promocija i sli~nih priredbi. cije, te drugi popratni sadràji, i Gazi Husrev-begov hamam, z Izdava~koj djelatnosti - objavljivanju knjiga, bro{ura i peu kojem su smje{teni eksponati i koji je u funkciji kulturnog centra. Za arhitektonsko rje{enje Bo{nja~kog instituta, zgrariodike. du biblioteke i uspje{nu restauraciju Gazi Husrev-begovog Hamama, koje predstavlja rijetko uspio spoj moderne i ori- Bo{nja~ki institut je otvoren za sve koji se bave nau~nim rajentalne arhitekture, zaslu`ni su arhitekti Hasan ]emalovi} i dom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i HercegoAhmet Kapidì} koji su za ovaj objekat dobili [estoaprilsku vine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta ove nagradu Grada Sarajeva za 2001. godinu u kategoriji Grupne zemlje i naroda. Najve}e blago Bo{nja~kog instituta prednagrade. stavlja biblioteka, koja broji vi{e od 90 000 bibliote~kih jedinica, i ~ije knji{ko bogatstvo pruà jedinstvenu mogu}nost za U izjavi se, izme|u ostalog, navodi: "U svoj zapaèni gradi- daljnja istraìvanja o Bosni i Hercegovini i njenoj pro{losti. Tu teljski opus, arhitekti Kapidì} i ]emalovi} pridodat }e i obje- se nalazi i zbirka novina i ~asopisa, te kompletna godi{ta razkat Bo{nja~kog instituta u Sarajevu. Unutar veoma nepovolj- li~ite informativne i stru~ne periodike sa prostora Bosne i ne lokacije - {to je ~est slu~aj prilikom gradnje u uòj grad- Hercegovine. Katalog biblioteke se vodi uporedo na dva sisskoj jezgri Sarajeva - arhitekti Kapidì} i ]emalovi} znala~ki tema, kao klasi~na kartoteka i online katalog EOS Web. Bibsu povezali Hamam - dragulj naslije|enog graditeljstva sa liote~ka gra|a razvrstana je u vi{e odjela: Bosnika, Islamika,

BEHAR 96

FONDACIJA ADILA ZULFIKARPA[I]A

BO[NJA^KI INSTITUT U SARAJEVU

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Kroatika, Serbika, Jugoslavika, Balkanika, Emigrantika, Turkika i Judaika. Institut posjeduje bogatu zbirku orijentalnih rukopisa, koja sadr`i 743 kodeksa sa 1125 djela, me|u kojima je i svjetski unikat, rukopis An- Nasabu S-[arif, koji spada u najljep{e arapske rukopise napisane u Bosni i Hercegovini. Rukopis je 1621. godine sastavio (ili prepisao) dervi{ Mahmud. Tu je i bogata zbirka faksimila rukopisa unikata i rariteta klasi~nih orijentalnih djela, u izdanju Goethe Univerziteta iz Frankfurta.

Bo{nja~ki institut posjeduje i veliku Zbirku umjetni~kih djela. Ona sadrì zbirku likovnih djela Bo{njaka u kojoj je zastupljeno preko 200 autora sa preko 1500 djela. U toj zbirci posebno mjesto zauzima stalna izlo`bena postavka Mersada Berbera sa preko 70 umjetni~kih djela i Ismeta Rizvi}a sa 50 akvarela. Tu je jo{ i zbirka djela umjetnika sa prostora biv{e Jugoslavije, kao i zbirka stranih umjetnika sa dvije kolekcije akvarela austrougarskih slikara-oficira Eduarda Loidolta i Edmunda Misere, ~iji su radovi inspirisani bosanskohercegova~kim motivima. Izdava~ka djelatnost, kojom se Institut bavi od svog osnutka u Z端richu, je od posebne va`nosti za Institut. Do sada je Institut bio izdava~ ili suizdava~ vi{e od trideset naslova. Posebno mjesto, u kompleksu zdanja Bo{nja~kog instituta, zauzima Gazi Husrev-begov Hamam. To je prostor u kojem se, na jedinstven na~in, dopunjavaju orijentalna arhitektura sa modernim ure|enjem, stvaraju}i prelijep i ugodan prostor gdje se njeguje i odvija ìva kulturna aktivnost. Hamam je mjesto doga|anja brojnih kulturnih sadràja poput promoci-

UPRAVA Direktorica Bo{nja~kog instituta Mr. Amina Rizvanbegovi} Dùvi} Upravni odbor Bo{nja~kog instituta Prof. dr. Zlatko Lagumdìja, predsjednik Prof. dr. Faris Gavrankapetanovi}, potpredsjednik Mr. Mirsad Kurtovi}, sekretar Jasmina Be{lagi}, ~lan Muhamed Hadìomerovi}, ~lan Husein Hasibovi}, ~lan Hasan Taner Hatipoglu, ~lan Dr. Hilmo Neimarlija, ~lan Bakir Pa{i}, ~lan Prof. dr Fahrudin Rizvanbegovi}, ~lan Fehim [kalji}, ~lan

ja knjiga, knjièvnih ve~eri, koncerata, izlo`bi, ali i mjesto za druènje i susrete. Klub Bo{nja~kog instituta je jo{ jedan prostor za druènje i susrete, mjesto okupljanja istaknutih bosansko-hercegova~kih intelektualaca, uglednih li~nosti iz kulturnog, javnog i politi~kog ìvota. Rad i cjelokupna djelatnost Bo{nja~kog instituta odvija se po najvi{im svjetskim standardima. Tako, izme|u ostalog, u Institutu postoje i multimedijalni prostori koji se koriste za izlo`be, promocije, koncerte, simpozije, okrugle stolove, predavanja istaknutih profesora, nau~nika itd. Adil-beg Zulfikarpa{i} osnovao je Senat Bo{nja~kog instituta 2005. godine. Ciljevi Senata su afirmiranje i promoviranje kulturnih vrijednosti Bo{nja~kog instituta i BiH, razvijanje povijesne istine o BiH, te promicanje pozitivnih ideja i dijaloga sa drugim kulturnim institucijama u BiH i inozemstvu. ^lanovi Senata birani su po posebnim osobinama, po svome ugledu, sposobnosti i èlji da aktivno sudjeluju u napretku i promicanju interesa BiH i ciljeva Bo{nja~kog instituta. ^lanstvo u Senatu ogleda se u ja~anju i popularizaciji Instituta, te na ostvarivanju kontakata i suradnje sa drugim kulturnim institucijama u BiH i inozemstvu. Organe Senata ~ine predsjednik, Odbor i sekretarijat. Nema sumnje da je Bo{nja~ki institut institucija koja je ostvarenje sna, ne samo njegovog vakifa Adl-bega Zulfikarpa{i}a, ve} i svih onih koji èle istinski pomo}i afirmaciji kulturnih vrijednosti i povijesnih istina o Bosni i Hercegovini, Bo{njacima i narodima sa kojima su stolje}ima ìvjeli zajedno.

Bo{nja~ki institut je otvoren za sve koji se bave nau~nim radom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i Hercegovine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta ove zemlje i naroda. Najve}e blago Bo{nja~kog instituta predstavlja biblioteka, koja broji vi{e od 90 000 bibliote~kih jedinica, i ~ije knji{ko bogatstvo pru`a jedinstvenu mogu}nost za daljnja istra`ivanja o Bosni i Hercegovini i njenoj pro{losti.

KONTAKT Bo{nja~ki institut u Sarajevu Mula Mustafe Ba{eskije 21 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel.: +387 33 279 800 Fax.: + 387 33 279 763 E-mail: info@bosnjackiinstitut.ba

Direktorica Tel.: +387 33 279 760 E-mail: aminar@bosnjackiinstitut.ba Biblioteka Tel.: +387 33 279 805 E-mail: biblioteka@bosnjackiinstitut.ba Web redakcija E-mail: webmaster@bosnjackiinstitut.ba

BEHAR 96

ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]

Adil-beg Zulfikarpa{i} (1921. - 2008.) Adil Zulfikarpa{i} je potomak stare bosanske plemi}ke porodice - bega êngi}a. Rodio se u Fo~i 23. decembra, 1921.g., od oca Husein-bega i majke Zahida-hanume êngi}. Otac mu je bio veleposjednik, dvadeset i pet godina gradona~elnik Fo~e i ~lan Vakufskog sabora u Sarajevu. Adil Zulfikarpa{i} je odgojen u intelektualnoj i patrijahalno-vjerskoj sredini, u okruènju koje je uvjetovalo njegov veoma rani interes za izgradnju pravednijeg dru{tvenog poretka. Kao gimnazijalac, sa {esnaest godina, pristupa komunisti~koj omladini, da bi ubrzo bio primljen i u Komunisti~ku partiju Jugoslavije. Godine 1937. isklju~en je iz Fo~anske gimnazije, zbog sudjelovanja u organizaciji {trajka u lokalnoj drvnoj industriji. Godine 1939. dolazi u sukob sa Partijom, po{to se opredjelio za gledi{ta knjièvnika-komuniste Miroslava Krleè, kojeg je partijsko vodstvo isklju~ilo zbog "idejnih skretanjaâ&#x20AC;?. Zbog toga Adila Zulfikarpa{i}a isklju~uju iz Partije. Pred Drugi svjetski rat vra}en je u partiju i postaje njen istaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u Fo~i i Sarajevu. Godine 1941. upisuje se na Visoku ekonomsku {kolu u Beogradu. Po~etak rata zati~e ga u Fo~i. Tu po~inje raditi na formiranju partizanskog odreda. Nakon izvjesnog vremena upu}en je u Sarajevo na antifa{isti~ki rad. Ujesen 1941. prelazi u Kalinova~ki partizanski odred radi politi~kog rada sa omladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni

BEHAR 96

odred "Zvijezdaâ&#x20AC;? kod Vare{a. U februaru 1942. godine u Sarajevu su ga uhapsile usta{e i nakon te{kog mu~enja osudile na smrt. Zbog ~injenica da je potomak ugledne porodice i da su mu brata zaklali ~etnici, pomilovan je i osu|en na dvadeset godina robije. Kaznu je izdràvao u Zenici, pa u Sremskoj Mitrovici. Zatim ga transportuju u Lepoglavu. Putem uspijeva pobje}i. Dolazi u Cazinsku krajinu, zatim u Jajce, gdje formira Vi{u partijsku {kolu. Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za {efa personalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnom komitetu u Mostaru. Pred kraj rata premje{ten je u oslobo|eno Sarajevo, da do dolaska vlade pradstavlja civilnu vlast. U prvoj vladi Republike Bosne i Hercegovine postavljen je za pomo}nika ministra trgovine. Doskora uvi|a da kod vode}eg komunisti~kog sloja umjesto idealizma ranih godina borbe dolazi jagma za materijalnim dobrima i ugodnim ìvotom. Gubi vjeru u mogu}nost zavo|enja socijalne pravde, pa dolazi u dilemu: pomiriti se sa stvarno{}u i ìvjeti u "sigurnostiâ&#x20AC;? dràvne elite, ili sve napustiti i po~eti ìvot iznova, izvan zemlje za koju se borio. Odlu~uje sve raskinuti i oti}i u emigraciju. Po~etkom februara 1946. bjeì u Italiju, u Trst, gdje dobiva politi~ki azil. Odatle odlazi u Rim. Izdràvala ga je neko vrijeme rodbina iz Turske. U oktobru 1946. prelazi u Austriju. U Innsbrucku i Grazu studira poli-

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

ti~ke nauke. Za jednu ameri~ku novinsku agenciju pi{e ~lanke o marksizmu. Godine 1954. prelazi u [vicarsku. Tu po~inje svoju politi~ku borbu za bo{nja{tvo, afirmira se kao istaknuti predstavnik bo{nja~ke dijaspore. Pristupa Liberalnoj internacionali. Jedno je vrijeme bio kontinentalni sekretar i ~lan Izvr{nog komiteta Liberalne internacionale. U tom svojstvu ulazi u elitne politi~ke i ekonomske krugove Evrope. Okuplja najuglednije Bo{njake muslimane u emigraciji i radi ne projektu stvaranja Bo{nja~ke demokratske organizacije. Iz [vicarske Adil Zulfikarpa{i} odr`ava tijesnu vezu sa Be~om, gdje je ve} djelovala novostvorena jezgra bo{nja~ke demokratske emigracije. U novinama hrvatskih iseljenika u Americi objavljuje brojne ~lanke o Bosni. U Be~u po~inje 1960.g. izdavati politi~ko-kulturni mjese~ni ~asopis Bosanski pogledi. Prve suradnike nalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca i li~nosti iz javnog i politi~kog `ivota predratne Jugoslavije. Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine, okupljaju}i muslimanske iseljenike {irom svijeta, koji su pod utjecajem razli~itih nacionalnih i politi~kih struja u emigraciji bili sve vi{e u opasnosti da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet. Godine 1963., s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i bo{nja~kih demokratskih intelektualaca i politi~ara, osniva u Stanstedu (Engleska), pokret nazvan Demokratska alternativa, koja izlazi sa programom reforme Jugoslavije kao decentralizirane i demokratski ure|ene zajednice, s potpunom ravnopravno{}u svih nacija. Godine 1964., sa demokratski orjentiranim Bo{njacima oko Bosanskih pogleda pokre}e osnivanje Liberalnog saveza Bo{njaka. Na kongresu u Münchenu, kojemu Zulfikarpa{i} predsjedava, sudjeluje osamdesetak predstavnika iz dvadeset zemalja. Organizacija je najvi{e nastojala uspostaviti suradnju sa ljudima iz zemlje, ne ulaze}i u strukture emigrantske politike.U periodu od 1965. do 1976. razvija uspje{nu aktivnost na poslovnom polju, ustanoviv{i vlastitu uvozno-izvoznu i financijsku firmu. Mnogo putuje, kako u svojstvu poslovnog ~ovjeka tako i politi~ara, te ima prilike susresti se sa brojnim znanstvenicima, umjetnicima i politi~arima iz inozemstva, zemlje i emigracije. Po~etkom osamdesetih likvidira preduze}e, da bi se sasvim posvetio politi~kom i kulturnom radu za Bosnu. Postaviv{i

U Be~u po~inje 1960.g. izdavati politi~ko-kulturni mjese~ni ~asopis Bosanski pogledi. Prve suradnike nalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca i li~nosti iz javnog i politi~kog `ivota predratne Jugoslavije. Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine, okupljaju}i muslimanske iseljenike {irom svijeta, koji su pod utjecajem razli~itih nacionalnih i politi~kih struja u emigraciji bili sve vi{e u opasnosti da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet.

U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva Bosniaken Institut u Zürichu, sa statusom zaklade (vakufa). Kupuje veliku zgradu u okviru kompleksa Univerziteta, preure|uje je za moderni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. Institut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, knjièvne, novinsko-publicisti~ke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne gra|e o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. sebi za cilj ustanoviti u slobodnom svijetu jednu kulturnu instituciju za prou~avanje pro{losti Bosne i promoviranje njezine kulture, svoju ionako ve} bogatu biblioteku po~inje oboga}ivati prikupljanjem knjiga i dokumentacije iz domovine i svijeta. Svoj povratak u intenzivno aktivan politi~ki ìvot Zulfikarpa{i} obiljeàva intervijuom "Bosanski Muslimani-~imbenik mira izme|u Srba i Hrvata”, objavljen krajem 1983. g. u londonskom ~asopisu Poruka slobodne Hrvatske. To je jedna vrsta politi~kog manifesta Bo{njaka, koji }e kasnije, po raspadu komunisti~kog reìma u Jugoslaviji, predstavljati idejnu osnovu najprije Muslimanskebo{nja~ke organizacije i potom Liberalne bo{nja~ke stranke. Intervju-manifest pobudio je veliko zanimanje me|u Bo{njacima i uop}e demokratskim svijetom u Jugoslaviji; prevo|en je i izdavan na vi{e stranih jezika. U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva Bosniaken Institut u Zürichu, sa statusom zaklade (vakufa). Kupuje veliku zgradu u okviru kompleksa Univerziteta, preure|uje je za moderni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. Institut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, knjièvne, novinsko-publicisti~ke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne gra|e o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. Ve} na po~etku institut izdaje nekoliko knjiga, politi~kih i literarnih, koje se nisu mogle tada javiti u Bosni, i po~inje izdavati kulturnopovijesni znanstveni ~asopis Islam und der Westen, na njema~kom i dijelom na bosanskom jeziku. Povratak Adila Zulfikarpa{i}a u domovinu Bosnu poklapa se sa padom komunisti~kog reìma i po~etkom demokratskih procesa u biv{oj Jugoslaviji. Zajedno sa Alijom Izetbegovi}em inicirao je stvaranje Stranke demokratske akcije. Me|utim, ubrzo su se Zulfikarpa{i}evi liberalni i demokratski pogledi na aktuelne procese i budu}nost Bosne na{li u opreci strana~ke desne struje, zbog ~ega je on odlu~io formirati Muslimansku bo{nja~ku organizaciju. U martu 1991. u Sarajevu po~inje izdavati nedjeljne novine Bosanski pogledi, koje ure|uje grupa mladih novinara. Osnovna linija pisanja Bosanskih pogleda bila je odre|ena nastojanjima za o~uvanje jedinstvene Bosne.

BEHAR 96

ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]

Krajem juna 1990. Bo{nja~ki institut i nedjeljnik Na{i dani organiziraju u Sarajevu simpozij na temu "Bosna i bo{nja{tvo”, u kojem sudjeluje veliki broj znanstvenika, povjesni~ara i pisaca. Istovremeno je u Sarajevu objavljena knjiga "Povratak u Bosnu”, koja sadrì niz priloga za biografiju Adila Zulfikarpa{i}a. Od 1992. do 1994. godine Zulfikarpa{i} prete`no boravi u Zürichu, putuju}i povremeno u Bosnu kao predsjednik Muslimanske bo{nja~ke organizacije. êsto poduzima putovanja u razli~ite zemlje radi susreta sa politi~arima i drugim utjecajnim li~nostima, u potrazi za rje{enjem pitanja Bosne. Pomaè Bo{njake u izbjegli{tvu, promovira njihovo okupljanje oko Matice Bo{njaka, kojoj je dao na upotrebu prostorije i svu infrastrukturu u Bo{nja~kom institutu u Zürichu. Institut postaje mjesto intelektualnih susreta izme|u Bosne i inozemstva. Dominantna ideja-vodilja svih njegovih aktivnosti jeste o~uvanje Bosne kao jedinstvene, cjelovite zemlje. 1991. godine otvorena je podru`nica Bo{nja~kog instituta u Sarajevu koja djeluje i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do 1995. Godine 1998. Zulfikarpa{i} odlu~uje da preseli Bo{nja~ki institut iz Züricha u Sarajevo. 24. maja 2001. godine sve~ano je otvoren moderno i suvremeno opremljen Bo{nja~ki institut - Fondacija Adil Zulfikarpa{i} u Sarajevu, ~ime je ispunjena èlja Adil-bega da svojoj zemlji i narodu daruje vakuf u kojem }e budu}e generacije istraìvati historiju i njegovati kulturu Bo{njaka i ostalih naroda Bosne i Hercegovine. U Bo{nja~ki institut u Sarajevu su prene{eni svi glavni fondovi Instituta iz Züricha. Adil-beg se angaìrao na razvijanju aktivnosti i rada Bo{nja~kog instituta u Sarajevu, ostvaruju}i brojne kontakte, susrete, i doprinose}i utemeljenju Instituta kao jednog od najuglednijih i najzna~ajnijih institucija u Bosni i Hercegovini u podru~ju nauke i kulture. Istaknuti nau~ni, kulturni i javni djelatnici i humanisti; Adil Zulfikarpa{i}, Bogdan Bogdanovi} i Ivan Supek, 21. 4. 2003. godine, u Sarajevu su zvani~no progla{eni po~asnim ~lanovima Akademije nauka i umjetnosti BiH. Referate o po~asnim ~lanovima podnijeli

BEHAR 96

IZJAVE ADIL-BEGA ZULFIKARPA[I]A O SEBI I SVOME KORIJENU "Budu}i da sam ja imao osje}aj pripadnosti bo{nja{tvu i muslimanima, nikad se nisam stidio {to sam musliman, {to sam Bo{njak, {to sam plemi}. Ja sam to shva}ao kao ne{to {to obavezuje: sve {to sam nau~io, nau~io sam u tim sredinama. ” Politika u emigraciji, 1990. "Sad mi izgleda - a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osje}anja - da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim anga`manom bio bogumil, Bo{njak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju li~nost. Imate one koji prilaze vjeri, jer u njoj traè izvjesne tolerantne crte. Islam sam doìvio u mladosti, i tada je on u mom osje}anju probudio sve ono {to je tolerantno i pozitivno. Ja sam islam doìvio kao tolerantnu vjeru, i sama ta ~injenica bila je dovoljna da ga kasnije iskreno prihvatim. Prema tome, tolerancija svakako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru i ja sam je tako gledao.” Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. O ISLAMU U BOSNI ‘’U ovim bosanskim prostorima islam dobija nove dimenzije. To nije vjera ostataka turske okupacije, to vi{e nije ‘bara ni rukavac koji }e usahnuti’, to postaje vjera suverenog naroda, koji je starosjedilac u Bosni...’’ Bosna i bo{nja{tvo, 1990. O BO[NJA[TVU ‘’Gre{ka je kad se govor o bo{nja{tvu shvata kao da neko, eto, ho}e da naturi narodu Bosne ne{to novo; da je Kalaj zakasnio sa svojom idejom... Bo{nja{tvo je staro koliko i prve dràvne i politi~ke zajednice na prostoru Bosne. U osmom stolje}u prvi put se spominje Bosna i Bo{njaci.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. ‘’Bo{njaci Muslimani su otporni i imuni na nacionalisti~ke krajnosti u svojoj sredini i nadam se da }e takav bo{nja~ki nacionalizam i dalje imati najpogodniji utjecaj i ja~ati atmosferu

zajedni~koga ìvota, nacionalne sno{ljivosti i vjerske tolerancije u Bosni.’’ Klju~nih pet, 1990. ‘’Bo{nja{tvo je uvijek u sebi uklju~ivalo stanovnike Bosne, a kroz ~itavu historiju u Bosni je ìvjelo izmije{ano stanovni{tvo: bogumili, katolici i pravoslavci. Zato bo{nja{tvo muslimana u svojoj naravi ne moè biti neprijateljsko prema drugima, poimenice Srbima i Hrvatima, sli~no kao {to i islam vjeruje i propovijeda da su Mojsije i Isus Boìji poslanici kao i Muhammed i da su kr{}ani i @idovi sljedbenici Knjige i njihova bra}a.’’ Iz jednog intervjua datog 1986. ‘’Ja sam (...) rekao da i oni Muslimani koji se nacionalno opredijele kao Hrvati ili Srbi u du{i ostaju Bo{njaci i da je praksa pokazala da se oni uvijek vra}aju bo{nja{tvu. Tada sam rekao da je kod Muslimana njihovo hrvatstvo ili srpstvo politi~ko, a bo{nja{tvo njihovo nacionalno opredjeljenje, {to se odnosilo i na moje aktivnosti u mladosti.’’ Jugoslavija: suo~avanje sa sudbinom, 1990. O MUSLIMANIMA ‘’êtiri milijuna muslimana u Jugoslaviji nikada ne}e biti uni{teni. Ogromna ve}ina muslimana jesu vjernici. Istina, neki ne prakticiraju svoju vjeru, ali ne namjeravaju se vjere odre}i.’’ Iz intervjua londonskom ~asopisu Arabia 1984. O IZUÂVANJU BOSANSKE HISTORIJE ‘’Po onome koliko se u na{im {kolama u~i bosanska historija, o onome kako je nedavno proslavljena osamstota godi{njica Povelje Kulina bana, vidi se da se bosanska historija hotimi~no zapu{ta. Ali, mi, ljudi iz Bosne, imamo sigurno najjasnije i naj~istije argumente da govorimo o svojoj pro{losti.’’ Povratak u Bosnu, 1990.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

O BOSANSKOJ HISTORIJI ‘’Kad uzmete srednjovjekovnu historiju Njema~ke, Francuske ili Engleske, vidje}ete da ona tone u legende, u pri~e, u mitove... U jednom momentu historija prestaje biti historija i postaje legenda. Me|utim, mi imamo svoje va`ne historijske dokumente iz tog vremena, prije svega zahvaljuju}i dubrova~koj arhivi. Osim toga mi imamo Povelju Kulina bana i cijelu korespondenciju na bosan~ici. Povelju Kulina bana danas moè razumjeti i ~itati svaki ~ovjek koji je zavr{io osnovnu {kolu.’’ Povratak u Bosnu, 1990. O BOSANSKOJ POSEBNOSTI ‘’Bosna, dakle, ima stvarne i karakteristi~ne uvjete koji je legitimiraju kao dràvu i sna`nu posebnost. Ona je jedna od rijetkih zemalja koja u procesu svoga stvaranja u Srednjem vijeku ima svoju teritoriju, svoju vjeru – bogumilsku, koja potje~e iz manihejsko-dualisti~kog korijena kao {to kr{}ansko potje~e iz ìdovskoga, i na tom teritoriju stvara dràvu.’’ Okovana Bosna, 1994. ‘’Nacionalizam je vezan za zemlju na kojoj se to (nacionalizam) doga|a. Srpski za Srbiju, hrvatski za Hrvatsku, gr~ki za Gr~ku, prema tome, bosanski nacionalizam mora biti vezan za Bosnu.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. ‘’Za nas je Bosna centar i cilj, na{ ideal i na{a nada – na{a nedjeljiva domovina.’’ Bosanski pogledi, 1962. ‘’Mislim da u Bosni postoji jedan fenomen, taj sentiment muslimana Bo{njaka prema predislamskoj historiji Bosne. (...) Vidite, kako god se ja osje}am muslimanom, imam i jednu intimnu, jaku simpatiju za patarensku, bogumilsku Bosnu i za njenu historiju. U traènju svog identiteta velik sam dio vremena proveo izu~avaju}i staru bosansku predislamsku historiju.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.

O HISTORIÂRIMA NA BALKANU ‘’Naàlost, kod nas postoji izokrenuta srpska i hrvatska historija, pa i na{a bo{nja~ka historija. Svaki histori~ar na Balkanu ne polazi sa stanovi{ta da ispita istinu, nego da dokaè svoju tezu o srpskoj Bosni, o hrvatskoj Bosni ili o nekoj tre}oj Bosni, i onda traì argumente koji mu odgovaraju. Tu ima nevjerovatnih apsurda.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. O BOGUMILSTVU ‘’Ste}ci su se {irili pod uticajem bogumila. Svaka se kultura {iri i ima svoj uticaj. Francuska nauka bogumilstvo smatra jednom demokratskom, autohtonom, samoniklom vjerom. Ona nije sekta katoli~anstva, niti sekta pravoslavlja (...) Bogumilstvo je imalo poseban odnos prema èni, prema zbliàvanju ljudi, prema trgovini.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. ‘’înjenica je da je autohtono bosansko stanovni{tvo, biv{i bogumili, starosjedioci koji su se u jednom periodu mo`da i identificirali s turskom vlasti, da su u njeno vrijeme doìvjeli veliku kulturnu renesansu, dobili politi~ki zna~aj, a da se nisu odrekli vlastite domovine Bosne.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.

su akademik Muhamed Filipovi} o Adilu Zulfikarpa{i}u, Akademik Ivan [traus o Bogdanu Bogdanovi}u i akademik Arif Tanovi} o Ivanu Supeku. Na sve~anoj sjednici nastavno-nau~nog vije}a Univerziteta u Biha}u, 2007. godine, povodom deset godina rada ove visoko{kolske ustanove, akademiku Adilbegu Zulfikarpa{i}u dodijeljeno je zvanje po~asnog doktora pravnih nauka, u prisustvu rektora Univerziteta iz Biha}a, Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Tuzle, Zenice, Ni{a, Zagreba, uglednih profesora sa mnogih univerziteta, ~lanova Vlade Unsko-sanskog kantona, gostiju iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, te velikog broja drugih zvanica. Adil-beg je ìvio sa suprugom Tatjanom u Zürichu, ~esto borave}i u Sarajevu, gdje je i umro nakon kratke i te{ke bolesti 21. jula 2008. godine. Povodom smrti Adil-bega Zulfikafpa{i}a, odràna je komemorativna sjednica u velikoj sali Parlamentarne Skup{tine Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u srijedu 23. jula. Dènaza je klanjana istog dana u haremu Gazi Husrev-begove dàmije u Sarajevu. Na komemorativnoj sjednici govorili su prof. dr. Faris Gavrankapetanovi}, gospodin Sulejman Tihi}, prof. dr. Zlatko Lagumdìja i akademik Abdulah Sidran.

O PERIODU KOMUNIZMA ‘’(...) u politici komunista ima niz grubosti, niz propusta, {to su protivnici, a i narodi, osjetili kao balast. Ali je nepobitna ~injenica da su komunisti u toku rata odigrali za Bo{njake jednu historijski pozitivnu ulogu, tim samim {to su vrlo energi~no i nedvosmisleno pobijali ~etni~ki pokret, masakre nad Bo{njacima i {to su se borili protiv usta{a.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. O CJELOVITOSTI BOSNE ‘’Nama Bo{njacima – muslimanima je neshvatljivo, da Srbi – pravoslavni ili Hrvati – katolici, `ele pripajanje Bosne Srbiji ili Hrvatskoj, i to kao neke provincije, a jo{ nam je manje razumljiv pristanak, da se na{a domovina raskomada.’’ Bosanski pogledi, 1962.

BEHAR 96

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} D`uvi}

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} D`uvi} Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

Bo{nja~ki institut nije nacionalisti~ka niti bilo kakva ’politikantska’ institucija Bo{nja~ki institut je i bosanski institut. Smatram da krug djelovanja moè biti suèn samo onima koji smatraju da su bo{nja{tvo i bosanstvo u suprotnosti jedno sa drugim, a ne komplementarni jedno sa drugim. Orijentalistica ste po struci. Studirali ste u inozemstvu i vjerojatno su vam poznate razli~ite percepcije Bo{njaka i Bosne u raznim stranim orijentalisti~kim studijama. Koliko su one vjerodostojne i objektivne? O Bosni i Bo{njacima se na Zapadu pi{e i istraùje sa ve}im interesom nakon agresije na na{u zemlju, i nakon 11. septembra. Specifi~nost Bosne i Hercegovine, kao evropske zemlje sa muslimanskom populacijom je predmet brojnih historijskih, etnolo{kih, i drugih dru{tvenih studija. Kada je rije~ o orijentalnim studijama, onda mogu biti objektivni ili neobjektivni pojedina~ni pristupi pojedinih istraìva~a. Generalno gledano, u posljednjih nekoliko desetlje}a tendencije su da se islamsko naslje|e Bo{njaka prikaè u objektivnijem svjetlu, sa po{tovanjem spram islamske misli, vjerovanja i tradicije.

Amina Rizvanbegovi} D`uvi} ro|ena je u Sarajevu 1969.

Jo{ uvijek smo nacija u procesu sazrijevanja. S obzirom da vi{e nema jugoslavenskog reìma koji nije poticao prou~avanje bo{nja~ke ba{tine, koji su ciljevi istraìvanja danas? Jesmo li mo`da pretjerali u dokazivanjima nacionalne jedinstvenosti, jesu li neki orijentalisti zaglibili u podru~je mitomanije kojoj su ju`noslavenski narodi bez sumnje skloni? Da, nacija smo u procesu sazrijevanja, pa je tako i na podru~ju prou~avanja i istraìvanja nacionalne ba{tine. Jedna i po decenija, ako ra~unamo od okon~anja agresije na BiH, je jako kratak period u kojem u na{em {kolstvu, fakultetskom obrazovanju, nau~noistraìva~kim institucijama i op}enito prou~avamo i upoznajemo se na novi na~in sa bo{nja~kom knjièvnom i historijskom tradicijom. Pri tome treba imati na umu da to nije slu~aj ne teritoriji cjele Bosne i Hercegovine. U odnosu na pro{li reìm, jednostavno nam je omogu}eno da slobodno istraùjemo, u~imo |ake i studente o svome bogatom naslje|u, i uop}e ne mislim da su orijentalisti, a tako ni

sudjelovala u osposobljavanju rada biblioteke, organizi-

BEHAR 96

godine. Osnovno i srednje obrazovanje zavr{ila u Sarajevu. Studirala orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, arapski i perzijski jezik. Dodiplomski i postdiplomski studij zavr{ila u Kanadi na University of Toronto na odsjeku za bliskoisto~ne i islamske studije, islamska umjetnost i historija. Po zavr{etku studija vra}a se u Sarajevo. Profesionalno se ve`e za Bo{nja~ki institut – Fondaciju Adila Zulfikarpa{i}a od njegovog osnivanja u Sarajevu. Koordinirala je i rala brojne kulturne manifestacije i doga|aje, kao i predstavljala Institut u inozemstvu, organiziraju}i izlo`be, na me|unarodnim konferencijama i susretima. Aktivno se bavi uspostavljanju veza sa kulturno-historijskim institucijama u zemlji i svijetu, u cilju ostvarenja kulturnog i stru~nog dijaloga. Bila je ~lan Upravnog odbora Bo{nja~kog instituta do postavljanja na poziciju direktorice Instituta 2007. godine. Predsjednica je Upravnog odbora neprofitne organizacije “Bosanske rukotvorine”.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

histori~ari ili lingvisti, za{li kako kaète u podru~je mitomanije. Sedamdesetih godina iza{lo je revolucionarno djelo "Knjièvnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima“ Hazima [abanovi}a. To djelo je po mnogima zna~ajno jer je me|u prvima pokazalo da su Bo{njaci ba{tinici bogate tradicije, da nisu samo rudari i pru`ni radnici personificirani u liku Alije Sirotanovi}a. Ono je imalo zna~aj u osvje{~ivanju na{eg naroda te nas je povezalo s na{im orijentalnim korijenima. [to se promijenilo od [abanovi}evih nalaza do danas na polju prou~avanja orijentalne filologije BiH? Prvi koji se bavio izu~avanjem knjièvnosti bh. naroda na orijentalnim jezicima je bio Safvet-beg Ba{agi} na prijelazu izme|u 19. i 20. stolje}a. Kako dr. Lejla Gazi} u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Nau~no i stru~no djelo dr. Safvet-bega Ba{agi}a navodi, Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knjièvnosti je djelo koje je bilo osnova svim kasnijim istraìvanjima. [abanovi}eva Knjièvnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, tako|er biobibliografsko djelo, je kao temeljno {tivo otvorilo mogu}nosti za daljnji rad na autorima Bo{njacima koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Mora se imati u vidu da je za sveobuhvatno prou~avanje ovog dijela na{eg naslje|a potrebno poznavati sva tri tzv. orijentalna jezika, arapski, turski i perzijski. U posljednjih nekoliko decenija, mnoga istraìvanja su usmjerena na bo{nja~ku kulturnu, historijsku i knjièvnu tradiciju nastalu na orijentalnim jezicima, i to ne samo na biobibliografska, nego i nova prevodila~ka i analiti~ka djela. To se jasno vidi u brojnim objavljenim knjigama i studijama, analiti~kim esejima i prilozima u stru~nim ~asopisima autora poput (iako je nezahvalno

U posljednjih 9 godina od kako je Institut u Sarajevu, veoma intenzivno nabavljamo knji`nu gra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hiljade publikacija, i to na razli~ite na~ine. Nekih 31% kupovinom, 23% dobivamo kao poklon, 46% razmjenom. Moram naglasiti da smo u veoma kratkom periodu ostvarili saradnju sa brojnim institucijama u zemlji i svijetu sa kojima redovno razmjenjujemo publikacije.

pominjati imena), Lamije Hadìosmanovi}, Amira Ljubovi}a, spomenula sam Lejlu Gazi}, zatim Kerime Filan, Behije Zlatar, Fehima Nametka, Jasne [ami}, Adnan Kadri}a, i mnogih drugih. Ovakvi radovi zna~e nova otkri}a za javnost, oni Bosnu iznova povezuju sa vremenom kada je bila riznica stvarala~kog i duhovnog prosvjetiteljstva u sklopu Osmanskog carstva. Po Va{oj ocjeni, nakon {to je neprocijenjivo arhivsko blago Orijentalnog instituta uni{teno, da li je Sarajevo jo{ uvijek centar (uz Beograd, Skopje, Zagreb, Bratislavu...) orijentalisti~kih prou~avanja u ovom dijelu Europe? Sarajevo jo{ uvijek drì primat {to se ti~e tzv. orijentalne {kole u ovom dijelu Evrope. Biblioteka i arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu jesu uni{teni, i to je apsolutno nenadoknadiva {teta za cijelo ~ovje~anstvo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu! Filozofski fakultet, sa odsjekom za orijentalnu filologiju i historiju, Zemaljski muzej i Orijentalni institut su bili centri u kojima su radile, u~ile i istraìvale generacije orijentalista, poput Nedima Filipovi}a, Besima Korkuta, Hazima [abanovi}a, Mehmeda Handì}a, Teufika Mufti}a, Avde Su}eske, i drugih. To su bili u~itelji i profesori srednjoj generaciji dana{njih orijentalista, profesora na Odsjeku za orijentalnu filologiju, istraìva~a u Orijentalnom institutu i drugdje, koji danas obrazuju generacije mladih nau~nika u BiH ali i van njenih granica. Da li je gra|a Bo{nja~kog instituta dostupna svima, jer, ~uju se pritu`be da je proceduralno te{ko zaviriti u najvrednije {to imate u arhivi? Ba{ mi je jako ~udno da kaète da ima "pritu`bi“ na dostupnost tj. nedostupnost na{e gra|e. U biti, Bo{nja~ki institut je u odnosu na ostale specijalne biblioteke u Sarajevu, najdostupnija biblioteka. Na{e jedino pravilo je da korisnici budu punoljetni gra|ani i da se literatura koristi u na{im ~itaonicama. I na na{oj web strani se jasno vidi kako je procedura jednostavna. Ne pla}a se ~lanarina, uvjeti su zaista veoma povoljni, imamo duè radno vrijeme nego ijedna specijalna biblioteka u gradu, imamo on-line katalog bibliote~kog fonda, {to su sve pogodnosti koje smo vremenom prilago|avali korisnicima. Samo {to su na{i ljudi, uklju~uju}i i akademske gra|ane i studente, pasivni i skloni zaklju~ivanju bez provjere. Oko godinu dana nakon otvaranja Instituta 2001. godine smo bili u fazi sre|ivanja biblioteke. Naime, to je bila situacija kada je u kutijama stiglo oko 100.000, ili ne{to vi{e, knjiga koje je trebalo u {to skorijem vremenu rasporediti, sloìti i na-

~initi dostupnim za korisnike. U tom periodu, prirodno, kori{tenje biblioteke nije bilo kao u bibliotekama koje decenijama posluju, rade, sre|uju svoje fondove. Mo`da je iz tog perioda ostala ‘fama’ da je proceduralno te{ko dobiti gra|u na kori{tenje, {to ve} godinama nije slu~aj. Recimo mi godi{nje imamo u prosjeku oko 600 korisnika, a to je veoma veliki broj za jednu specijalu biblioteku pri fondaciji, koja nije univerzitetska biblioteka i koja je relativno mlada institucija u Sarajevu. U me|uvremenu smo postavili na{ katalog sa oko 150.000 bibliote~kih jedinica na na{ web portal, tako da je informacija o tome {ta posjedujemo sada dostupna svima {irom svijeta. Trenutno smo u procesu digitalizacije na{ih orijentalnih rukopisa, tako da }e i rukopisi biti dostupni istra`iva~ima {irom svijeta u digitalnoj formi. Proces digitalizacije je bio neophodan i u pogledu kori{tenja, ali i o~uvanja i pra}enja svjetskih tokova kada je u pitanju za{tita rukopisne gra|e. Poznato je da je najve}i dio fundusa Bo{nja~kog instituta sakupio Adil Zulfikarpa{i}. Na koji na~in i od kuda sakupljate gra|u nakon njegove smrti? Budu}i da je u korist Instituta okon~an mu~ni spor s Adil begovom rodbinom oko njegove oporuke, kojom on i supruga svu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljaju Institutu, da li je Institut materijalno osiguran na neodre|eno vrijeme? Kada je rije~ o knji`nom fondu, naravno najve}i dio dana{njeg fonda je prene{en iz Züricha, dakle ono {to su Adil-beg i njegova supruga Tatjana sakupili. To je bilo oko 100.000 publikacija (knjige, periodika, referentna literatura ...). U Sarajevu je postojao fond od nekoliko hiljada knjiga u odjelu

BEHAR 96

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} D`uvi}

Sarajevo jo{ uvijek dr`i primat {to se ti~e tzv. orijentalne {kole u ovom dijelu Evrope. Biblioteka i arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu jesu uni{teni, i to je apsolutno nenadoknadiva {teta za cijelo ~ovje~anstvo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu!

Bo{nja~kog instituta otvorenom 1991. godine, koji se pripojio glavnom fondu. U posljednjih 9 godina od kako je Institut u Sarajevu, veoma intenzivno nabavljamo knji`nu gra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hiljade publikacija, i to na razli~ite na~ine. Nekih 31% kupovinom, 23% dobivamo kao poklon, 46% razmjenom. Moram naglasiti da smo u veoma kratkom periodu ostvarili saradnju sa brojnim institucijama u zemlji i svijetu sa kojima redovno razmjenjujemo publikacije. U fondu likovnih djela imamo oko 1600 djela bosanskohercegova~kih autora. Rije~ je o posebnoj zbirci jer je nastala iz privatne kolekcije, koja je oboga}ena vrijednom donacijom profesora Mersada Berbera od 70 djela, i 50 akvarela Ismeta Rizvi}a. Adil-beg je za ìvota savjetovao da se umjetni~ka zbirka vi{e ne {iri, tj. da se ne ulaù velika sredstva u pro{irenje umjetni~ke zbirke, jer je smatrao da to nije jedna od primarnih zada}a Bo{nja~kog instituta. Nagla{avam da to ni u kojem slu~aju ne zna~i da na razli~ite na~ine ne podràvamo bosanskohercegova~ku umjetnost. Povremeno organiziramo izlo`be mimo na{e stalne postavke, sara|ujemo sa galerijama u Sarajevu, i sli~no. Mu~ni spor, upravo ste dobro rekli, zaista je mu~an, oko testamenta Adil-bega i gospo|e Tatjane naàlost jo{ nije okon~an. Naime, ostavinski postupak je zaustavljen dok se ne okon~a slu~aj tu`be protiv Bo{nja~kog instituta od jednog broja Adilbegovih ro|aka. Tu tu`bu je sud u Sarajevu odbio, i nadamo se da }e se ostavinski postupak nastaviti u {to skorijem periodu kako bi Bo{nja~ki institut dobio ono {to mu je njegov osniva~ namijenio. Adil-beg i gospo|a Tatjana su imali jasnu viziju i cilj, i ve-

BEHAR 96

oma dobro su znali {ta èle. Pa, sam Bo{nja~ki institut to najbolje pokazuje. Osporavati ne~iju posljednju volju koja je na dobrobit ne samo Bosne i Hercegovine, nego slobodno mogu re}i i civiliziranog ~ovje~anstva, je zaista ravno zlo~inu. Kada, ako Bog da, dobijemo ono {to nam je testamentom namijenjeno, Institut }e biti obezbije|en s tim {to }e jednim dijelom, kao {to to i sada ~ini, morati sam da ostvaruje dio prihoda. Iako su o tome napisane knjige, po va{oj ocjeni koji je su{tinski doprinos Bo{nja~kog instituta i djelovanja vakifa Adil bega Zulfikarpa{i}a u konstituiranju bo{nja~ke nacije i o~uvanju nacionalnog blaga? Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{log stolje}a, u emigraciji, oìvio ideju bo{nja{tva kroz ~asopis Bosanski pogledi, analize i priloge, okupljanjem progresivne bo{nja~ke intelektualne emigracije. Njegova uloga je bila neprocjenjiva, jer je jedan od prvih koji je otvoreno pisao i analizirao pitanje nacionalnosti muslimana. Iako je njegov glas rezonirao u emigraciji, po~etkom 90tih godina je po povratku u Bosnu bio jedan od klju~nih aktera u konstituiranju bo{nja~ke nacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kao stvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskoj nacionalnoj identifikaciji. Kroz Bo{nja~ki institut i Bosanske poglede se ~uo glas Bo{njaka iz emigracije, 90-tih je pruìo brojne mogu}nosti za javne nastupe, objavljivanje publikacija, organiziranje tribina i komunikaciju sa maticom. Preseljenje Instituta u Sarajevu je za Bo{njake imalo dodatno zna~enje, pored neprocjenjivog opipljivog nacionalnog blaga, a to je vjera u svoj narod i u budu}nost svoje zemlje. Kakva je Va{a suradnja sa Nacionalnom knji`nicom, Orijentalnim institutom i knji`nicom Gazi Husrevbegove medrese? Ima li kakvih prijepora, osje}a li se konkurentski naboj? Mogu re}i sa na{e strane, a sigurna sam da bi isto rekle i kolege iz institucija koje ste pobrojali, da je saradnja veoma dobra, uspje{na, i da su odnosi prijateljski. Na{e sve institucije rade u svom domenu, i iako se u mnogo~emu prepli}u, opet svaka ima svoje specifi~ne zadatke i svoj profil, ali zajedni~ki cilj nam je isti: nauka, obrazovanje, o~uvanje kulturnog blaga Bosne i Hercegovine i njegovo promoviranje. Kako ja to vidim, mi se upotpunjujemo, a ako ponekad postoji izvjesna doza konkurentnosti, to moè biti i pozitivno i stimulativno, sve dok njegujemo prijateljske i fer odnose. Saradnja sa ovim, ali i mnogim drugim institucijama u BiH, je otpo~ela jo{ iz ZĂźricha. Npr. sa Orijentalnim institutom smo

zajedni~ki izdali Op{irni popis Bosanskog sandàka 1604. godine, {to je bio veliki i obiman projekat, sa Gazi Husrev-begovom bibliotekom imamo saradnju kada je u pitanju digitalizacija rukopisne gra|e, itd. Dakle, op}enito veoma intenzivno sara|ujemo u raznim domenima, zajedni~kim programima organiziranjem kulturnih doga|anja, seminara, konferencije, okruglih stolova, i u upotpunjavanju knji`nog fonda. Sura|ujete li sa srodnim institucijama u svijetu? Svakako, nastojimo da {to vi{e razvijemo me|unarodnu saradnju. Evo da prvo spomenem Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu Hrvatske, potom sara|ujemo sa institutima (npr. Hrvatski institut za povijest, Juma al-Majid centar za kulturno naslje|e, Istorijski institut u Beogradu, Centar za istraìvanje islamskog kulturnog naslje|a Kralj Faisal, itd.), akademijama (HAZU, SANU, CANU, itd.); bibliotekama (Harvard University, Library of Congress, nacionalnim i univerzitetkim bibliotekama u Srbiji, Hrvatskoj, ê{koj, Sloveniji, Velikoj Britaniji itd.), arhivima (npr. sa Turskim dràvnim arhivom smo organizirali simpozijum i izlo`bu), muzejima, te sa mnogim drugim nau~noistraìva~kim institucijama koje rade uglavnom na projektima tematski vezanim za Bosnu. Tu su i brojni kulturni centri sa kojima organiziramo zajedni~ke nastupe i programe u Sarajevu. Kakva je recepcija Instituta u Republici Srpskoj i hrvatskom dijelu Federacije? Neki tvrde da je Senat Instituta ustvari elitisti~ko mjesto u kojem se definiraju politi~ki ciljevi Bo{njaka. Jesu li Vam pri{ivali politikanstvo i nacionalisti~ke tendencije?

Ko `eli da se istinski upozna sa onim {to mi radimo, i tome pristupa bez predrasuda, veoma brzo }e se uvjeriti da nismo nacionalisti~ka niti bilo kakva â&#x20AC;&#x2DC;politikantskaâ&#x20AC;&#x2122; institucija. Tu i tamo su se u pojedinim medijima u RS pojavljivali maliciozni komentari koji nisu bili utemeljeni na stvarnim argumentima i ~injenicama, nego na postizanju dnevnopoliti~kih ciljeva, zavisno kako je kome u tom trenutku odgovaralo.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Ko èli da se istinski upozna sa onim {to mi radimo, i tome pristupa bez predrasuda, veoma brzo }e se uvjeriti da nismo nacionalisti~ka niti bilo kakva ‘politikantska’ institucija. Tu i tamo su se u pojedinim medijima u RS pojavljivali maliciozni komentari koji nisu bili utemeljeni na stvarnim argumentima i ~injenicama, nego na postizanju dnevnopoliti~kih ciljeva, zavisno kako je kome u tom trenutku odgovaralo. [to se ti~e Senata Bo{nja~kog instituta, to je tijelo koje je osnovao Adil-beg, sa ciljem afirmiranja i promoviranja kulturnih vrijednosti Bo{nja~kog instituta i BiH, promicanje pozitivnih ideja i dijaloga sa drugim kulturnim institucijama u BiH i inostranstvu, kao i da okupi ljude razli~itih politi~kih opredjeljenja, da se razviju konstruktivni dijalozi oko bitnih i aktuelnih dru{tvenih pitanja. Mora se re}i da se Senat sa ovim ciljevima samo donekle aktivirao, tj. aktivirao se samo jedan dio njegovih ~lanova. A konstatacija da se u Senatu definiraju nekakvi politi~ki ciljevi Bo{njaka uop}e ne stoji. S obzirom da je predsjednik Uprave Zlatko Lagumdìja ujedno i predsjednik parlamentarne stranke, je li Institut strana~ki neopredijeljen? Institut je u potpunosti strana~ki neopredijeljen. To je uvijek bio Adil-begov princip, pa je tako i precizirano u na{em statutu i pravilniku, ~ega se svakako pridràvamo. Prof. dr. Zlatko Lagumdìja je bio Adil-begov veliki prijatelj i ~ovjek od povjerenja, i kada ga je Adil-beg izabrao za predsjednika Upravnog odbora i tada je bio lider parlamentarne stranke. Znate, Adil-beg je bio ~ovjek liberal, njegovi su prijatelji i saradnici tokom cijelog ìvota pripadali razli~itim strankama, i u tome naravno nije bilo nikakvih kontradikcija. Recimo, u na{em Upravnom odboru imamo ljude koji su aktuelni ili biv{i ~lanovi Parlamenta iz ~etiri razli~ite stranke, a poznato Vam je da je i Adil-beg imao svoju stranku i bio njen predsjednik. Sva~ije politi~ko opredjeljenje je njegova li~na stvar, koja nema nikakvu vezu sa radom Bo{nja~kog instituta. Da li vam je naziv bo{nja~ki, budu}i da je sve vi{e onih koji se kunu u svoje bosanstvo , suàvao krug djelovanja? Za{to bi uop}e te dvije odrednice bile u sukobu? Kao direktorica Bo{nja~kog instituta kako bi definirali na{ identitet, kada govorimo o njemu, moèmo li govoriti u pluralu? Bo{nja~ki institut je i bosanski institut. Smatram da krug djelovanja moè biti suèn samo onima koji smatraju da su bo{nja{tvo i bosanstvo u suprotnosti jedno sa drugim, a ne komplementarni jedno sa drugim. Po nacionalnosti Bo{njaci, dràvljani

Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{log stolje}a, u emigraciji, oìvio ideju bo{nja{tva kroz ~asopis Bosanski pogledi, analize i priloge, okupljanjem progresivne bo{nja~ke intelektualne emigracije. Njegova uloga je bila neprocjenjiva, jer je jedan od prvih koji je otvoreno pisao i analizirao pitanje nacionalnosti muslimana. Iako je njegov glas rezonirao u emigraciji, po~etkom 90-tih godina je po povratku u Bosnu bio jedan od klju~nih aktera u konstituiranju bo{nja~ke nacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kao stvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskoj nacionalnoj identifikaciji. Bosne i Hercegovine ergo Bosanci, naravno da moèmo i trebamo govoriti u pluralu. Kakvi su Va{i programski ciljevi u budu}nosti, na koji na~in mislite dodatno pobolj{ati rad Instituta? Bo{nja~ki institut je specifi~an i jedinstven po mnogo ~emu. Na{ cilj je da Institut nastavi da bude mjesto susreta, razmjene misli, mjesto koje nudi bogatu literaturu za istraìvanja, mjesto va`nih kulturnih doga|aja, mjesto sa kojeg }e se slati va`ne poruke za napredak i razvoj bh. dru{tva, i u tom pravcu }emo i nastavit na{e napore. U budu}nosti namjeravamo pro{iriti na{u djelatnost na izdava~ku (iako se Institut ve} bavio izdava{tvom ali je privremeno zaustavljeno), kao i stvoriti uvjete za nau~noistraìva~ke projekte sa ciljem doprinosa bosanskohercegova~koj historiji, umjetnosti i kulturi. Koje bi projekte Instituta istaknuli kao najuspje{nije? Op}enito, prepoznavanje Instituta u bh. javnosti kao institucije koja ba{tini ne samo bo{nja~ko, nego cjelokupno bosanskohercegova~ko kulturno blago. Veoma vaàn projekat je pokretanje Foruma Bo{nja~kog instituta u 2009. godini. Kroz aktuelne teme Foruma, kao {to su "Evroatlanski put BiH“, "Javnost u BiH“, "Zajedni~ka dru{tva: liderstvo u razli~itostima“, "Memorijalni centar Poto~ari: kako dalje“, itd., uspjeli smo javnosti omogu}iti da se direktno uklju~i u diskusije sa uglednim gostima poput predsjednika i premijera dràva, npr. predsjednik Mesi}, premijer Erdogan, gospodin Ku~an, i dr., nau~nika iz razli~itih oblasti, knjièvnika, itd. Bo{nja~ki istitut sa drugim institucijama aktivno sudjeluje u promicanju bh. kulture,

nauke i umjetnosti, promoviranjem najnovijih izdanja bh. izdava{tva, obiljeàvanjem obljetnica velikana bh. historije, organiziranjem konferencija i okruglih stolova iz oblasti kulturnog naslje|a, itd. Odràli ste zamje}eno predstavljanje Insituta u Turskoj. Koji su bili odjeci? Koliko su Turci zainteresirani za osmansko naslje|e u BiH? Predstavljanje u Turskoj je zaista imalo velikog odjeka. To je ujedno bilo prvo predstavljanje bh. kulture u Turskoj, na institucionalnom nivou, gostovalo je i Narodno pozori{te i ULUBiH, i pokazalo se da je interes op}enito za BiH i bh. kulturu i umjetnost veliki. Na{e gostovanje je najve}im dijelom bilo predstavljanje umjetni~ke zbirke, ali i arhivske gra|e. Posebnu pa`nju turske publike i javnosti su privukli orijentalni rukopisi. Stru~na javnost je naravno upoznata sa na{im osmanskim naslje|em, me|utim {ira javnost nije niti je svjesna da u Bosni postoji veliki broj vrijednih dokumenata iz osmanskog perioda. U turskim arhivima se osmansko historijsko i kulturno naslje|e u BiH sve vi{e istraùje, i interes turskih osmanista i histori~ara raste. Tako|er, za BiH op}enito vlada interes i me|u Turcima u Evropi, izvan Turske, koji ujedno èle da u ovom dijelu svijeta predstave svoje, tursko osmansko naslje|e, da u dijalogu sa drugima i u interakciji kultura osvijetle nove puteve razumijevanja i koegzistencije. Va{ Institut je potekao iz dijaspore, ~ini se da je ona i dalje, vi{e nego ikada, vaàn dio bo{nja~kog bi}a. Kao direktorica jedne od najbogatijih bibiloteka na ovim prostorima, s uvidom u recentni ali i povijesni doprinos na{ih institucija, kako bi ocijenili kulturni i znanstveni udio hrvatskih Bo{njaka na cjelokupni bo{nja~ki etni~ki kolektivitet? Hrvatski Bo{njaci su ve} dugo prije agresije na BiH, gradili i izgradili svoju nacionalnu zajednicu, priznatu i prepoznatu unutar hrvatskog dru{tva. Kada uzmemo u obzir veoma ugledne knjièvnike, nau~nike, javne radnike, hrvatske Bo{njake, vidimo da su ostavili veliki pe~at u hrvatskoj kulturnoj sceni, ali su u isto vrijeme veoma artikulirano i jasno doprinijeli izgradnji bo{nja~kog nacionalnog bi}a. Gdje se ~uva bo{nja{tvo? Moè li se ono ~uvati samo u nekom Institutu, bez obzira na njegov nesumnjivi zna~aj za Bo{njake? Bo{nja{tvo se ~uva u svakoj bo{nja~koj ku}i, u {kolama, u institucijama, u BiH i van njenih granica. Svaki segment je bitan i svaki pojedinac ili institucija moraju da ga njeguju i ~uvaju.

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

Izbor iz zbirke periodi~nih publikacija biblioteke Bo{nja~kog instituta Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri} U biblioteci Bo{nja~kog instituta nalazi se bogata kolekcija periodi~nih izdanja, ~asopisa, novina, kalendara i godi{njaka od perioda Osmanskog carstva do danas. U zbirci se mogu na}i najstariji primjerci BiH {tampe, Bosanski prijatelj, Salname-i Vilayet-i Bosna (Godi{njak bosanskog vilajeta) i Prvi bosansko-srpski kalendar, kao i drugi zna~ajni naslovi kasnijih perioda, Bo{njak, Bosnischer Bote, Behar, Bosanska Vila, Gajret, Nada, Literarna {tampa, Izraz, Historijska traganja, Znakovi vremena i dr. Ovom prilikom predstavit }emo manji izbor bh {tampe, ~asopise i kalendare, te izbor iz emigrantske {tampe. IZBOR BIH [TAMPE S KRAJA 19. i PO^ETKA 20. ST.

Bosansk ki priijattelj: ~asopiis sadràvaju}ii pottriieb bite koriisttne i zab bavne stvarii. Bosanski prijatelj je "prvi ~asopis jednog bosanskohercegova~kog autora"1 Ivana Franje Juki}a, franjevca (Banja Luka 1818. â&#x20AC;&#x201C; Be~ 1875.). Iza{le su ukupno ~etiri sveske Bosanskog prijatelja u periodu od 1850.-1870. g. Prve dvije sveske uredio je Ivan Franjo Juki}, koji je ujedno bio i izdava~ i vlasnik ~asopisa, i {tampane su u Narodnoj tiskari dr. Ljudevita Gaja u Zagrebu. U prvom svesku, na naslovnoj strani, nazna~eno je da je ~asopis iza{ao tro{kom dra. Ljudevita Gaja.2 Tre}i svezak, koji je Juki} ranije pripremio i nije ga bio u mogu}nosti urediti i izdati zbog svoje bolesti, izdala je Matica ilirska a uredio tajnik Matice J. Jurkovi}, te je {tampan u Tiskari Antuna Jaki}a u Zagrebu.3 êtvrti svezak uredio je i izdao fra Antun Kneèvi} i {tampan je u Tiskari Ivana Jaki}a u Zagrebu. Da je ve} bilo vrijeme da se pokrene i izda bosanski ~asopis Ivan Franjo Juki} to spominje u predgovoru prvog sveska govore}i o kulturnoj afirmaciji drugih zemalja Osmanskog carstva i isti~u~i uspavanost Bosne. "Da druge narode mimoidjem, dosta je napomenuti bratju na{u Bugare, koji ovim carskim milostima znali su se sluìti, te u malo vriemena preko 50 u~ionicah pu~kih utemelji{e, knjige i naklonost k {tivenju razprostrani{e, dapa~e ve} od dvie go1 2 3

Memija, Minka. Bosanski vjescnici : po~eci {tampe bosanskih muslimana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 25. Bosanski prijatelj. Sv. 1, 1850. Pejanovi}, \or|e. Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine od 18501941. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1961. Str. 13.

BEHAR 96

dine politi~ne novine "Bugarski Viestnik" u glavnom gradu Carigrada izdaju, a sad cerkvu bugarsku grade u Carigradu. Vlada turska, ne samo da ova narodna poduzetja neprie~i, ve} svakom prigodom podpomaè i brani od nasilja niekih pokrajinskih ba{ah, koji su jo{ predsudama zasliepljeni. Sve gotovo deràve prostranog turskog carstva u Europi prenule su se iz dubokog sna neznanja i nemarnosti, sama Bosna jo{ sladko spava!"4 O koncepciji ~asopisa se moè re}i da su prva tri sveska Bosanskog prijatelja sadràvali ~lanak o pregledu Osmanskog carstva u Evropi pod nazivom Zemljo-dràvopisni pregled turskog carstva u Europi kao i ~lanak o dràvnim i zemaljskim naredbama pod naslovom Dràvne uredbe u turskom carstvu. Bili su zastupljeni ~lanci o biskupima u Bosni koje je Juki} u tre}em svesku ~asopisa imenovao @ivotopisi 4

Juki}, I. F. Predgovor // Bosanski prijatelj. Sv. 1,(1850.).

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

slavnih Bo{njakah. Za knjièvne tekstove Juki} daje poseban naslov, Knjièvnost bosanska, u kojoj su sadràne narodne pjesme, pripovijetke, poslovice i zagonetke. Poseban segment ~asopisa bio je posve}en narodnom zdravlju pod nazivom Doma}i liekar u kojem su se nalazili razni savjeti i preporuke za ujed zmije, zubobolju, crni pri{t i sl. Na kraju prvog sveska nalazi se Juki}eva molba Bo{njacima da ne prodaju "starinske stvari: novce, kamenje, pe~ate pohlepnim inostrancima"5 nego da ih prodaju Juki}u koji }e "ovakve stvari sabirati i sakupljati"6. Bosanski prijatelj, kao "vrlo rje~it iskaz o Juki~evim idejama i aktivnostima"7, prestao je izlaziti poslije Juki}eve smrti. Bio je uzor za nastanak jednog drugog ~asopisa pod nazivom Novi prijatelj Bosne koji je iza{ao u ~etiri godi{ta od 1887.-1896. g. Nada: poucii, zab bavii i umjettnostti U predgovoru prvog broja Nade 1895. g. pod naslovom Na{im ~itaocima uredni{tvo pi{e o Nadi kao o zabavno pou~nom listu koji bi "vodio ra~una o duhovnom ìvotu naroda"8. Uredni{tvo dalje isti~e ideju ujedinjenja ju`nih Slavena u znanju i kulturi kako bi se se stranom svijetu predstavili "kao jedinstveni, sna`ni kulturni element"9. "Ovakva razmatranja stvori{e zamisao, da se u Sarajevu osnuje list, koji bi se pred svijetom prikazao kao ogledalo ukupne du{evne kulture ju`noslovjenskih naroda, koji bi redovno biljeìo kulturne prilike slovjenskog svijeta uop}e i drugih prosvjetljenih naroda, i koji bi nas pomo}u knjièvnosti i umjetnosti bolje i bliè upoznao izemgju sebe"10. âsopis se sastojao

od tekstova posve}enih knji`evnosti, kulturi, likovnoj umjetnosti, muzici, historiji, higijeni i zdravstvu, te o aktuelnim doga|anjima kako u svijetu tako i u BiH {to se mo`e vidjeti kroz ~lanke Sastanak arheologa i antropologa u Sarajevu, Velike konjske trke u Butmiru 1895. i sl.

Nada je bila posebna po tome {to je u svakom svom broju sadràvala umjetni~ke slike, crteè i fotografije tada{njih umjetnika J. Garnela, E. A. êpelin, W. Leo Arndt, L. Lavi}, Anke Lynker, L. Kuba i dr. Da je takvu koncepciju ~asopisa zamislilo i uredni{tvo vidi se u predgovoru prvog broja Nade. "Umjetnost je onaj najmo}niji ~inilac, koji uzdiè du{u ljudsku, i mi }emo je za to prigrliti i na{im ~itaocima prikazivati u svakom vidu, - i u slikama na{ih i stranih slikara umjetnika, i u kajdama pripoznatih kompozitora uz lijepe pjesmice"11. Zahvaljuju}i toj ideji, danas je u Nadi mogu}e prona}i vrijedne i rijetke fotografije BiH gradova, poznatih li~nosti i va`nih doga|aja u BiH i Austro-ugarskoj monarhiji s kraja 19. i po~etka 20. st., te upoznati se sa imenima mnogih umjetnika toga vremena. Nada je izlazila dva puta mjese~no od 1895.-1903. g., izdavala ju je Zemaljska vlada za BiH a {tampana je u Zemaljskoj {tampariji. Urednik od prvog do zadnjeg broja Nade bio je Kosta Horman. Za Nadu su pisali Safvet-beg Ba{agi}, Mehmed-beg Kapetanovi}, Ljudevit Kuba, Jovan A. Du~i}, Fra Grga Marti}, Edhem Mulabdi}, Osman-Aziz, Karlo Patsch, ]iro Truhelka, Ivo Pilar, Mehmed H. Sejdovi} i mnogi drugi. Za dana{nje istraìva~e Nada predstavlja neiscrpan izvor za prou~avanje bh kulture i umjetnosti s kraja 19. i po~etka 20. st. Taj izvor je zamislilo i uredni{tvo pi{u}e da "Nada nit ho}e da prihva}a, nit ho}e da {iri u narodu drugo, nego ono {to je istinito, dobro i lijepo; samo zdravu i krepku du{evnu hranu pruà}e ona narodu."12 Beh har: listt za pouk ku i zab bavu U predgovoru prvog broja Behara, 1. maj 1900, uredni{tvo pi{e o nauci i o tome koliko je nauka potrebna ~ovjeku. "Nauka je dakle farz (obavezna du`nost za svakog muslimana i muslimanku a ta nauka obuhva}a sve {to je ~ovjeku potrebno da zna"13 Uredni{tvo nagla{ava ~injenicu kako se vremena mijenjaju, kako se od ~ovjeka vi{e traì, te kako ~ovjek treba vi{e znanja i naobrazbe. U èlji da obrazuje ~ovjeka uredni{tvo predlaè: "Neka dakle "Behar" bude za nas ovo sredi{te, gdje }emo se sastajati, t.j. gdje }emo mo}i svaki svoje znanje iznijeti, svaki svoje iskustvo pruìti svjema drugim, da se po potrebi okoriste njime"14 Behar, list za po5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

Isto. Isto. Memija, Minka. Bosanski vjescnici : po~eci {tampe bosanskih muslimana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 35. Na{im ~itaocima // Nada : pouci, zabavi i umjetnosti. Br. 1,(1895.). Str. 1. Isto. Isto. Isto. Isto. Na{im ~itateljima i suradnicima // Behar : list za pouku i zabavu. Br. 1, (1900). Str. 1. Isto. Str. 1-2.

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

uku i zabavu, izlazio je svakih 15. dana od 1900.-1911. Sastojao se od nekoliko segmenata, Pou~ni ~lanci, dio koji je obuhva}ao historijske i vjerske teme; Zabavni dio, u kojem su se nalazile pjesme, pripovijetke i drame, Narodne umotvorine, u kojoj su bile predstavljene mnoge narodne pjesme i pri~e; te Kulturne bilje{ke i Sva{tice koje su sadràvale vijesti iz svijeta. Svoj doprinos Beharu dali su H. M. Dèmaludin âu{evi}, Musa ]azim ]ati}, Fehim Spaho, Safvet-beg Ba{agi} Osman Nuri Hadì}, Edhem Mulabdi}, Osman Aziz, H. Kre{evljakovi}, A. Kadi}, [emsi-beg Salihbegovi}, Ljudevit Dvronikovi} i mnogi drugi. Iza{lo je ukupno 11 godi{ta Behara. Pokreta~i ~asopisa bili su Safvet-beg Ba{agi}, Edhem Mulabdi} i Osman Nuri Hadì}. Izdava~ i vlasnik bio je Adem-aga Me{i} a glavni urednici od 1900.-1911. bili su Safvet-beg Ba{agi}, Edhem Mulabdi}, H. N. Dèmaludin âu{evi}, [emsi-beg Salihbegovi} i Ljudevit Dvornikovi}. Sa posljednjim godi{tem Behar postaje islamski knjièvni i kulturni list ~iji je vlasnik i odgovorni urednik dr. Hamid [ahinovi} â&#x20AC;&#x201C; Ekrem. U uvodom dijelu devetog godi{ta pod nazivom Na po~etku IX. Godi{ta uredni{tvo ne{to malo govori i o suradnicima Behara. "Bio je to mali broj pregaoca ali su svi bili odu{evljeni za plemenitu stvar"15 Tu se spominju Adem-aga Me{i} "kao vlasnik lista, kao otad`benik, koji je preuzeo na se du`nost, da za slu~aj potrebe za stvar doprinese `rtve iz svog dèpa"16, te Safvet-beg Ba{agi} za kojeg uredni{tvo kaè: "S odu{evljenjem se latio posla. Radio je marljivo i savjesno za list, te je kao dobar poznavaoc istoka i islama drào list na lijepoj visini."17 Sa devetim godi{tem, Behar postaje hrvatski-pou~ni list. Mnoge poznate li~nosti toga vremena su se odazvali pozivu Behara da sudjeluju u njegovom ure|enju, Safvet-beg Ba{agi}, Fehim ef. Spaho, dr. Tugomir Alaupovi}, Silvije S. Kranj~evi}, dr. Milan Prelog, Osman Nuri Hadì} i Ivan A. Mili~evi}, Josip Milakovi} i mnogi drugi. "U sveukupnosti svoga djelovanja "Behar" se pokazuje i kao svjedok strujanja jednog doba i kao sudionik u njihovom usmjeravanju i oblikovanju; ovaj list je bio ne samo izraz savremenog knjièvnog ìvota Bo{njaka nego inicijator i stvaralac njegovog bi}a18"

Gajrett: Glasiilo "Gajretta"", dru{ttva za pottpomaganje |ak ka musliimana na srednjiim {kolama Muslimansko kulturno dru{tvo "Gajret" u Sarajevu je osnovalo i svoj ~asopis Gajret koji je izlazio u periodu od 1907.1941. g. Urednici ~asopisa su bili Edhem Mulabdi}, Mustajbeg Halilba{i}, Osman \iki}, dr. Murad Sari}, Avdo Sumbul, [ukrija Kurtovi}, Abdurezak Bjelavac, Hamid Kuki} i Hamza Humo. Gajret je sadr`avao ~lanke iz oblasti knji`evnosti, 15 16 17 18

Behar : hrvatski pou~ni list. Br. 1,1908/1909. Str. 1. Isto. Isto. Rizvi}, Muhsin. Behar: knji`evnohistorijska monografija. Sarajevo: Svjetlost, 2000. Str. 462.

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

historije, islama i privrede. Imao je i posebne segmenate, Narodne umotvorine, u kojem su bile zastupljene narodne pjesme i pri~e iz narodne knjièvnosti, te Gajretov glasnik koji je bio posve}en "Gajretu", prosvjetnom i kulturnom dru{tvu muslimana u BiH. Gajretov glasnik je sadràvo informacije o glavnoj skup{tini, imenovanju odbora i pododbora, izvje{taju o radu Glavnog odbora, upravi Gajretovog konvikta i mnoge druge aktivnosti ovog dru{tva. Jedan dio Gajreta je nosio naziv i @ivotopisi sa fotografijama u kojem su se nalazile biografije i fotografije saradnika Gajreta kao i drugih poznatih Bo{njaka toga vremena, Ali-beg Firdus, Selim-beg [ahinpa{i}, Bekir-beg Tuzli} i dr. Za dana{nje istraìva~e i nau~nike ovaj segment je od posebne va`nosti i veoma ~esto je u upotrebi. Za Gajret su pisali Musa ]azim ]ati}, Edhem Mulabdi}, Safvet-beg Ba{agi}, Osman \iki}, A. Hifzi Bjelavac, Osman Nuri Hadì}, Muhamed Tajib Oki}, Ahmed Muradbegovi} i dr. âsopis Gajret je odigrao zna~ajnu ulogu u okupljanju i podsticanju bo{nja~kih pisaca. Njegova ure|iva~ka politika je doprinosila podizanju svijesti o vlastitim knjièvnicima i posebnom knjièvnom stvarala{tvu, {to je do{lo do izraàja u zahtjevima iznesenim pred Drugi svjetski rat, za uvo|enjem u nastavni program bo{nja~kih pisaca ravnopravno sa srpskim i hrvatskim19".

KALENDARI Kalendari kao godi{nje publikacije, uz podatke o teku}oj kalendarskoj godini, sadr`e i tekstove informativnog, pou~nog i zabavnog karaktera namijenjeni pripadnicima razli~itih zvanja i zanimanja. "Kalendari su, po recepciji najnarodnija knjiga. Oni su to prije svega po svojoj prakti~noj vrijednosti â&#x20AC;&#x201C; bili su mogu}nost za orijentaciju o vremenu i praznicima, a isto tako i {tivo za pouku i zabavu ~itaocu nesviklom knjizi. Po{to su izlazili jednom godi{nje, svako je mogao sebi priskrbiti to zadovoljstvo i tro{ak"20 U biblioteci Bo{nja~kog instituta nalazi se veoma vrijedna kolekcija kalendara {tampanih od po~etka 19. st. do sredine 20. st. Ovom prilikom, {iroj javnost, predstavit }emo nekoliko zna~ajnih kalendara.

Prvii bosansk ko-ssrpsk ki kalendar Iza{lo je samo jedno godi{te Prvog bosansko-srpskog kalendara 1869. g. sa 58 stranica. Raritetna vrijednost ovog kalendara ogleda se u tome da je ovo jedan od kalendara iz perioda Osmanskog carstva u BiH i da je {tampan u Bosanskoj-vilajetskoj {tampariji u Sarajevu koja je bila nastavak Pe~atnije I. K. Soprona. Urednik kalendara bio je Jovan R. D`ini}. Kalenadr sadr`i kalendarski dio u kojem su pri19

Zahirovi}, Mirna. Doprinos kulturno-prosvjetnog muslimanskog dru{tva "Gajret" u razvoju {kolstva, nauke i kulture u Bosni i Hercegovini od 1903. do 1949. godine. Mostar : IC {tamparija, 2008. Str. 111. Memija, Memija: Bosanski vjesnici: po~eci {tampe kod bosanskih muslimana. Sarajevo: El-Kalem, 1996. Str. 93.

kazane godine zna~ajnih doga|anja, po~eci godi{njih doba, pokretne svetkovine. Kalendarski dio je podijeljen na novi i stari, po novom i starom ra~unanju vremena i namijenjen je pravoslavcima i katolicima. Pored kalendarskog dijela mogu se na}i i informacije o tome kada su se odr`avali va{ari i pazari po gradovima u BiH. Zatim, infomacije o tome da su po{iljke pisama i amaneta i{le iz Sarajeva svakog utorka u podne za Carigrad, Rumeliju, Sjenicu, Novi Pazar i Vi{egrad i svakog ~etvrtka za Banja Luku, Biha}, Travnik i druge gradove u BiH. U kalendaru se mogu na}i i informacije kolike su po{tanske takse za pisma. Pored informacija o po{ti prikazane su i takse za telegraf i da telegrafije ima u Sarajevu, Mostaru, Zvorniku i Bijeljini. Na kraju kalendara mo`e se pro~itati i ~lanak Du{evno ljekarstvo sa uputstvima i savjetima o zdravlju. Taj segment }e biti veoma ~esto zastupljen i u drugim kalendarima kasnijih godina.

Bo{njak k Kalendar Bo{njak po~inje sa izla`enjem 1883. g. sve do 1918. g., {to je ukupno 36 godi{ta. Izdavala ga je Zemaljska vlada u Sarajevu. Prvi dio Bo{njaka je kalendarski dio koji se sastoji od godi{njeg kalendara za rimo-katolike, isto~nopravoslavne, muslimane i Jevreje. Za svaki mjesec se daju upute kako se pona{ati i odijevati: â&#x20AC;?Ko ho}e u aprilu da bude

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

zdrav, valja da veoma pazi na to, kako se odijeva. Od reume i nazime ~uva donja vunena ili pamu~na ko{uljica. Ko pogje u slobodu, neka ne sjeda u travu ili na studen kamen. Ko brzo hoda, neka snimi gornji kaput prije, nego {to se zagrijaoâ&#x20AC;?21. Kalendarski dio se sastoji i od op}ih informacije o teku}oj godini: koliko ima dana, koja je planeta vladaju}a, koji su pomi~ni praznici i sveci po pashaliji, kada su postovi za rimokatolike i pravoslavne, kada su po~eci godi{njih doba, pomra~enja u godini i kakav je op}enito karakter godine. Prikazano je i rodoslovlje kraljevske ku}e cara Franje Josipa I.

oblasti i zavodi podijljene na rimo-katolike, muslimanske, pravoslavne; ~etvrti: Vojna zapovjedni{tva i oblasti; peti: Gradske op}ine u BiH; {esti: Trgova~ka i obrtni~ka komora za BiH u Sarajevu; sedmi: Iskaz postoje}ih dru{tava u BiH i osmi: Iskaz novina i ~asopisa {to izlaze u BiH. [ematizam je donosio statisti~ke podatke iz svih odsjeka po upravama i gradovima {to je danas od velike koristi za nau~ne istra`iva~e.

Drugi dio kalendara je Zabava i pouka u kojem se mogu na}i ~lanci o historiji BiH, obi~ajima, savjetima za zdravlje i za doma}u privredu. Mogu se na}i tako|er i prakti~ne informacije kolike su vrijednost kupona na te~ajnoj listini ubilje`enih dr`avnih i privatnih zajmovnih papira. Ili koliki je tarif za telegrafske korespondence u BiH. Jedan od najva`nijih segmenata Bo{njaka, po ~emu je ovaj kalendar i danas veoma aktuelan i nezaobilazan izvor, jeste dio koji nosi naslov [ematizam svijeh oblasti u Bosni i Hercegovini. [ematizam je podijeljen na odsjeke a svaki odsjek na politi~ke i porezne oblasti. Pa je tako prvi odsjek Bosanskohercegova~ka zemaljska uprava; drugi: Sabor BiH; tre}i: Vjerozakonske

Bo{njak i Bosanski glasnik izdavala je Zemaljska vlada za BiH. Oba kalendara imaju vrlo sli~an ako ne i isti sadràj. Ipak, mora se re}i da se oni razlikuju u svojoj namjeni. Bo{njak je bio vi{e narodni kalendar, namjenjen za sve gra|ane, kao zabavni kalendar, posebno u prvim godinama svoga izlaènja. Mada je u kasnijim godinama Bo{njak sve manje sadràvao tekstove zabavnog karaktera, te [ematizam svih oblasti u BiH i drugi statisti~ki podaci postaju njegovi jedini i najva`niji elementi. Sa druge strane, Bosanski glasnik je od po~etka adresar sa administrativnim i drugim statisti~kim podacima o BiH namjenjen za trgovce i dràvne slu`benike. Izlazio je od 1900. g. Do 1918. g. Bio je podije-

Bosniisch her Botte â&#x20AC;&#x201C; Bosansk ki glasniik: Uniiversal-H Hand und Adressb buch h fur Bosniien-H Hercegoviina

Bo{njak. 1895. Str. 13.

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

ljen na dva odjela {to je jasno nazna~eno do detalja u samom sadràju, te se moè re}i da je bio jedan od najbolje organiziranih i ure|enih kalendara. U prvom odjelu se nalaze: kalendarski dio koji se sastoji od informacija kakva }e biti godina koja slijedi, najva`nijim datumima u godini, datumima godi{njih doba, i godi{njeg kalendara za katolike, protestante, pravoslavne, muslimane i Jevreje. Na kraju kalendarskog dijela nalaze se najva`niji datumi za sve konfesije i koliko dana traju praznici. U prvom odjelu tako|e se mogu prona}i i informacije o iznosu po{tanskih i telegrafskih taksi unutar BiH i sa inostranstvom, cijene voznih karata po osobi i klasama u vozovima izraène u helerima i godi{nji sajmovi u gradovima BiH. U drugom odjelu nalazi se Adresni priru~nik za BiH. Prikazuje se karta BiH, njena povr{ina i daje se broj koliko je muslimana (muhamedanaca), rimo-katolika, isto~no-pravoslavnih, Jevreja, evan|elista i dr. nastanjeno u BiH uz podatke o nastanjenim ku}ama, broju bosanskih mjesta i povr{ini obra|ene zemlje.

Drugi odjel, pored uvoda, se sastoji od sedam Odsjeka. Prvi odsjek je Bosansko-hercegova~ka zemaljska uprava koja se sastoji od Centralne uprave, Odjeljenja zemaljske vlade, Vrhovnog suda i Okru`ne oblasti. Drugi odsjek je [ematizam u BiH porazmje{tanih trupa i vojenih zavoda. Tre}i odsjek su Vjerozakonske oblasti i Konzulat. ^etvrti odsjek su Banke, {tedionice i zavodi za osiguranja. Peti odsjek je [ematizam bosansko-hercegova~kih proizvoda (industrija). Peti odsjek su Mjesta i sedmi odsjek je Alfabetski imenik za svih 6 Odsjeka. U drugom dijelu se mo`e na}i i Alfabetski popis firmi u BiH i u Be~u koje se posebno preporu~uju za svaku nabavku.

Narodna uzdaniica Narodna uzdanica je izlazila neprekidno od 1933. do 1945. g., a izdavao je Glavni odbor Muslimanskog kulturnog dru{tva "Narodna uzdanica" u Sarajevu. U kalendarskom dijelu Narodne uzdanice nalazi se kalendar sa vaktijom sa ra~unanjem vremena na ala turka i ala franka. Tu su tako|er prikazani i znameniti dani u godini i va`niji datumi kr{}anskih i islamskih blagdana kao i po~eci godi{njih doba. U Narodnoj uzdanici mogu se na}i ~lanci o historiji BiH, kulturnoj historiji, gradovima, znamenitim Bo{njacima, islamu, medicini, bolestima i lijekovima, pedago{ki ~lanci, knjièvni tekstovi (pri~e, drame) tada{njih aktuelnih pisaca, o zemljoradnji, sto~arstvu, peradarstvu, p~elarstvu. I u ovom kalendaru mogu se na}i slike poznatih Bo{njaka, gradova i znamenitih gra|evina u BiH i inostranstvu koje su tekstualno obja{njene na kraju kalendara. Moè se re}i da je Narodna uzdanica posebna i po tome {to sadrì raznovrsne teme i nije usko vezana samo za kalendarski dio, te se moè istaknuti da je svojim ~lancima postepeno izlazila iz okvira kalendara. Svako godi{te Narodne uzdanice je donosilo najnovije vijesti o dru{tvu ”Narodna uzdanica”, godi{njoj skup{tini, izvje{tajima, prihodima i rashodima i stipendistima dru{tva. Na kraju Narodne uzdanice {tampane su razne reklame kao i u drugim kalendarima. Na kraju tekstova ~esto se nalazila kratka reklamna poruka Pomaìte ”Narodnu uzdanicu”.

IZBOR IZ EMIGRANTSKE [TAMPE U posebnoj zbirci Emigrantika biblioteke Bo{nja~kog instituta nalazi se emigrantska {tampa koja je nastajala u emigraciji od Prvog svjetskog rata do agresije na BiH, te nastavila sa izlaènjem i do danas. Rije~ je o raritetenim primjercima koji sadrè aktuelne doga|aje iz domovine emigranata, te promjene i pojave u samoj emigraciji, {to dovodi do sve ve}e zainteresiranosti dana{njih istraìva~a da pi{u o tome. Kroz emigrantsku {tampu istraìva~i se mogu upoznati sa razli~itim politi~kim strujama koje su djelovale u emigracij i va`nim doga|ajima iz Jugoslavije vi|ene o~ima emigranata. Ovom prilikom predstavljamo dva emigrantska ~asopisa iz zbirke Emigrantika.

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

Bosansk ki pogledii U predgovoru prvog broja Bosanskih pogleda, 1955. g., pod naslovom Uz prvi broj ovog ~asopisa, uredni{tvo pi{e o razlozima osnivanja Bosanskih pogleda. "Na bosanskoj vjetrometini, ~ini se, mogli bi se â&#x20AC;&#x201C; ako u tome pravcu bude potrebnih nastojanja â&#x20AC;&#x201C; najprije razvedriti zamagljeni vidici, koji tako uporno onemogu}uju, da se u na{em ìvotnom prostoru prona|e i ustoli~i ôvjek kao jedino dostojna okosnica nacionalnih nastojanja i pregnu}a. Zato }e misao-vodilja ovog ~asopisa biti slu`ba ôvjeku bez obzira na njegovo porijeklo i njegovo vjersko osvjedo~enje22". Osniva~i i urednici Bosanskih pogleda, ~asopisa za kulturno-socijalne probleme bili su Adil Zulfikarpa{i} i Smail Bali}. Prilog prvom broju dali su Muhamed Pilav, Mons. Pavao Jesih, Du{an Kr{i}, Husref Ba{agi}, Tatjana Zulfikarpa{i} i Adil Zulfikarpa{i}. Sadràj ~asopisa sastojao se od ~etiri segmenta, ^lanci, Kritike i osvrti, Bilje{ke i Dokumentarnio dio. U ^lancima se mogu izdvojiti tri teksta, Bosna i Hercegovina u svjetlu statisti~kih podataka autora Adila Zulfikarpa{i}a, Sudbina muslimanskog tiska i prosvjete u Bosni i Hercegovini autora Smaila Bali}a, te ~lanak o Poloàju ène u Bosni i Hercegovini koji je napisala Tatjana Zulfikarpa{i}. U 1955. g. iza-

BEHAR 96

{ao je prvi i jedini broj Bosanskih pogleda. Nekoliko godina kasnije, 1960. g., osniva~i i urednici Adil Zulfikarpa{i} i Smail Bali} ponovo pokre}u Bosanske poglede, nezavisni list muslimana Bosne i Hercegovine u iseljeni{tvu. âsopis je izlazio u skromnom izdanju i ru~no je umnoàvan sve do 1967. g. Bio je politi~ko-kulturnog karaktera i u svom sadràju imao je rubrike Vijesti iz domovine, Kroz koministi~ki {tampu, Kritike i prikazi, Pitanja i odgovori, te rubriku Mali leksikon. Svaki broj se sastojao od politi~kih osvrta iz SFRJ, prikaza izdatih knjiga, te biografija poznatih Bo{njaka, opisa va`nih doga|aja iz historije BiH i opisa spomenika kulturnog naslje|a. U rubrici Kritike i prikazi predstavljeni su zna~ajni osvrti o knjigama {tampanim u emigraciji koji danas imaju veliku va`nost u prou~avanju pisane rije~i u emigraciji. Odgovornost oko ~asopisa, ispisivanje teksta na pisa}oj ma{ini, umnoàvanja tekstova, redakcije ~asopisa, korespondencije, pakovanja i slanja ~asopisa, u potpunosti se odvijala preko urednika. Pored urednika, za Bosanske poglede su pisali 22

Zulfikarpa{i}, Adil; Bali}, Smail. Uz prvi broj ovog ~asopisa // Bosanski pogledi : ~asopis za kulturno socijalne probleme. Br. 1,(1955). Str. 3.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

1918. u @enevi i izdavao ga je Jugoslovenski novinarski ured. Njegovim informacijama se koristilio uredni{tvo Jugoslovenskog glasnika koji su ga koristili kao bilten informacija o jugoslovenskim de{avanjima u Austro-Ugarskoj monarhiji prikazanih u srpskim i hrvatskim novinama. Iz pisma Jugoslovenskog novinarskog ureda u @enevi upu}enog Jugoslovenskom glasniku, koji je {tampan kao uvod samog lista, mo`e se vidjeti da Jugoslovenski novinarski ured daje upute Jugoslovenskom glasniku kako da koriste informacije. "Danas Vam {aljemo ve}u zalihu vesti, koje Vi izvolite upotrebiti postepeno i u vi{e dana." Pregled listova je izlazio neredovito, dan za danom, svaki drugi dan, za sedam ili vi{e dana, u zavisnosti od toga koliko je informacija bili prikupljeno.

LITERATURA Monografske publikacije Imamovi}, Mustafa. Bo{njaci u emigraciji: monografija Bosanskih pogleda 1955. -1967. Sarajevo: Bo{nja~ki institut Zürich – Odjel Sarajevo, 1996. Memija, Minka. Bosanski vjescnici: po~eci {tampe bosanskih muslimana. Sarajevo: El Kalem, 1996. Pejanovi}, \or|e. Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine 1850.-1941. Sarajevo: Veselin Masel{a, 1961. Teufik Velagi}, Husein Metiljevi}, Omer Zuhri}, Haris Korkut, [ukrija Kurtovi}, Ishak Imamovi}, Dèmal Ibrahimovi}, Husein Vite{ki}, Izet Serdarevi}, Be}ir Tanovi}, Besim Veli}, Selma Teskeredì}, Hasan Karachi i mnogi drugi. "Pod pseudonimom Sulejman Dautbegovi} pisao je Omer Kajmakovi}, biv{i narodni poslanik. Safet Hori} koji je radio u Hagu i Kopenhagenu kao trgova~ki ata{e pisao je pod pseudonimom dr. H. Filipovi}. Bilo je jo{ autora koji su se javljali pod razli~itim pseudonima, kao {to su M.H. Stupac {to je bio pseudonim knjièvnika, Alije Nametka, zatim dr. Du{an Kr{i} kao pseudonim jednog novinara u Sarajevu, i drugi"23. Bosanski pogledi su sadràvali tekstove o aktuelnim pitanjima iz politi~kog i kulturnog ìvota u BiH i Jugoslaviji. "Bo{nja~ka emigracija je putem "Bosanskih pogleda" izbjegla najve}u opasnost svake emigracije, a to je gubitak kontakata sa razvojem i stvarno{}u u zemlji iz koje je potekla24".

Pregled listtova Pregled listova poznat jo{ i kao Bilten informacija, predstavlja bilten vi{ednevnih i informacija o jugoslovenskim pitanjima u Austro-Ugarskoj monarhiji. Izlazio je u periodu od 1915. – 23

Imamovi}, Mustafa. Bo{njaci u emigraciji : monografija bosanskih pogleda 1955-1967. Sarajevo : Bo{nja~ki institut Zurich - Odjel Sarajevo, 1996. Str. 159-160. Isto. Str. 346.

Rizvi}, Muhsin. Behar: knji`evnohistorijska monografija. Sarajevo: Svjetlost, 2000. Zahirovi}, Mirna. Doprinos kulturno-prosvjetnog muslimanskog dru{tva "Gajret" u razvoju {kolstva, nauke i kulture u Bosni i Hercegovini od 1903. do 1949. godine. Periodi~ne publikacije Behar: list za pouku i zabavu Bosanski pogledi: ~asopis za kulturno-socijalne probleme Bosanski pogledi: nezavisni list muslimana Bosne i Hercegovine Bosanski prijatelj: ~asopis sader`avaj}i potriebite koristne i zabavne stvari. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik: Universal-Hand und Adressbuch fur Bosnien-Hercegovina Bo{njak: kalendar Gajret: glasilo "Gajreta", dru{tva za potpomaganje |aka muslimana na srednjim {kolama Nada: pouci, zabavi i umjetnosti Narodna uzdanica: kalendar Pregled listova: bilten informacija Prvi bosansko-srpski kalendar

BEHAR 96

STARA I RIJETKA KNJIGA

Stara i rijetka knjiga (Izbor iz specijalnih zbirki) Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri} U okviru specijalnih zbirki biblioteke Bo{nja~kog instituta â&#x20AC;&#x201C; Fondacije Adila Zulfikarpa{i}a nalazi se posebna kolekcija stare i rijetke knjige {tampane od 16. st. do po~etka 19. st. Rije~ je o publikacijama koje spadaju u raritetne kolekcije zbog svog zanimljivog sadràja, prijevoda, posebnog izdanja, rijetkosti i starosti. Radi se o kolekciji me|unarodnog karaktera u kojoj se nalaze djela stranih autora pisana na latinskom, arapskom, njema~kom, francuskom i ma|arskom jeziku. Zanimljivo je spomenuti da kolekcija sadrì najstarije {tampane knjige poslije inkunabula, cinquecentine, {tampane u 16. st. Zahvaljuju}i bri`ljivom i dugogodi{njem prikupljanju knji`ne gra|e gosp. Adila Zulfikarpa{i}a i supruge Tatjane, kolekcija stare i rijetke knjige danas sadrì zanimljiva i rijetka djela historijske, putopisne, religijske i prane literature koja broji oko 5000 bibliote~kih jedinica. Ovom prilikom {iroj javnosti }emo predstaviti nekoliko zanimljivih izdanja.

16. stolje}e 1590. Szentt Bibliia az az (prvi dio, Stari zavjet) i Az szentt Bibliianac masodiic resze (drugi dio, Novi zavjet). Predstavljaju prvi prijevod Biblije na ma|arski jezik u prijevodu Karolyi Ga{para, ma|arskog teologa, (1529.1591.). 1586. g. Karoly Ga{par je po~eo sa prijevodom cijele Biblije uklju~uju}i i apokrife na ma|arski jezik. Zavr{io je prijevod uz pomo} drugih biblijskih filologa. Biblija je {tampana 1590. g. u gradu Vizsoly (Ma|arska) u 800 primjeraka i prva je cjelovita ma|arska verzija Biblije poznata i kao Vizsoly Biblija

BEHAR 96

i Karoli Biblija. Biblija ima 2412 stranica i sastoji se od tri svezka. Prvi svezak obuhva}a prvih 28 knjiga Starog zavjeta i obiman Ga{parov predgovor posve}en eminentnim li~nostima i plemi}ima. Drugi svezak sadr`i preostale knjige Starog zavjeta dok je tre}i svezak Novi zavjet uklju~uju}i i veliku presavijenu stranicu rodoslovlja Isusa (Ise a. s.). 1595. Ogier Ghislen de Busbecq: Legattions Turciica. Frankfurt, 1595. Djelo poznato kao Turska pisma, objavljeno je u Frankfurtu 1595. g. Autor djela je Ogier Ghislen de Busbecq, (1522.-1592.), flamanski diplomata,

pisac i poznavalac ljekovitog bilja. Ogier Ghislen de Busbecq je bio ambasador svetog Rimskog carstva na Visokoj porti Sulejmana Veli~anstvenog u periodu od 1555.-1556. g. Tokom svog boravka u Istanbulu napisao je svoje najbolje djelo pod nazivom Turska pisma u kojima je pisao o svojim iskustvima na dvoru Sulejmana Veli~anstvenog, o osmanskoj vje{tini ratovanja, isti~u}i njihovu strpljivost, samoodricanje, {tedljivost i spremnost kao prednosti u odnosu na vojsku njegove zemlje koja ima luksuzne navike, neposlu{ne vojnike i iscrpljene resurse. Pisma predstavljaju saèt pregled njegove li~ne korespondencije sa prijateljem i kolegom, ma|arskim diplomatom Nicholasom Michaultom, te detaljan opis biljnog i ìvotinjskog svijeta koji je Busbecq imao prliku prou~avati tokom svog boravka u Istanbulu. Prvi put su objavljena 1588. g. u Parizu, a do 1700. g. doìvjela su dvadeset izdanja na sedam jezika.

17. stolje}e 1625. Al-Makin: Hiisttoriia Saraceniica. Leiden, 1625. Al-Makin (George Elmacin (Girgis Al-Makin) - Ibn Al â&#x20AC;&#x2DC;Amid ), (1223.-1273.), je egipatski koptski kr{}anski histori~ar koji je napisao hronologija svijeta u dva dijela pod nazivom Blagoslovljena zbirka. U prvom dijelu, hronologija svijeta je prikazana od Adama (Adema a.s.) do vizantijskog cara Heraklija I, 610. g. Drugi dio je izdat pod nazivom Historia Saracenica od vremena Muhammeda a.s. do 1260. g. Historia Saracenica je djelo izvedeno od perzijskog pisca Al-Tabarija i koristili su ga

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

1664. kisch he Chroniica, Maurer Caspar: Turk N端rnberg, 1664. M. Casparum je njema~ki histori~ar i autor 7 historijskih djela koja su objavljena u periodu od 1655.-1687. g. Pored njegovog djela Turkische Chronica (N端rnberg, 1664.) mogu se spomenuti i druga djela: Chronica Viennense, (1664.); Ungarische Chronica (N端rnberg, 1662.); Kleine Cosmographia itd. 1677. Benedictus Carpzovius: Practticae novae Imperiialiis Saxoniicae rerum criimiinaliium. Wittenberg, 1677. Benedict Carpzovius, (1595.-1666.), veoma poznat i utjecajan njema~ki advokat, ~lan Vrhovnog suda i profesor Univerziteta u Leipzigu, objavio je knjigu Practicae novae Imperialis Saxonicae rerum criminalium u Wittenbergu 1677. g. Knjiga predstavlja najva`nije djelo Benedicta Carpzoviusa o carskom saxonskom kaznenom pravu. [tampana je u 18. izdanja u periodu od 1646.-1758. g. na latinskom jeziku. Nalazi se u 13 biblioteka {irom svijeta. 1677. Marcii-Z Zuerii boxh hornii chronologiia praeciipuorum uniiversii orb bis imperiiorum, regnorum, priinciipattuum, rerumque pub bliicarum orttus, muttattiones, azque occasus desiignas ediita atque Pluriimiis Addiitioniibus & Conttinuattione ufque in praeffenttem annum auctta. Bautzen, 1677.

kasniji muslimanski i kr{}anski pisci. Djelo je objavljeno na arapskom i latinskom jeziku u Leidenu 1625. g. i predstavlja prvi prijevod arapskog teksta toga vremena. Latinska verziju je preveo Thomas Erpenius (Thomas van Erpe), holandski orijentalista (1584.1624.). Ibn Khaldun, u svojoj historiji na-

vodi Al-Makinovo djelo kao opse`no djelo u prikazivanju biblijskih figura. Ne postoji potpuno {tampano izdanje oba dijela. Postoji rukopis kompletnog teksta kao i rukopisi svakog dijela pojedina~no. Jedan primjerak najstarijeg, potpunog i kompletnog rukopisa, nalazi se u British Library.

Marcus Zeurius van Boxhorni je autor Hronologije cijelog svijeta koja je objavljena u Bautzenu, 1677. g. Djelo nije objavljeno za Boxhornijevog `ivota nego je izdato naknadno, kada ga je priredio i izdao Daniele Hartnack, njema~ki evangelisti~ki sve}enik. Marcus Zuerius van Boxhornii, (1612.-1653.), je bio danski u~enjak i profesor na Univerzitetu u Leidenu. Poznat po tome {to je otkrio sli~nosti izme|u indo-evropskih jezika i pretpostavio postojanje primitivnog jezika koji je nazvao Scythian. U svoju hipotezu je uklju~io danski, gr~ki, latinski, perzijski, njema~ki, slavenski, keltski i balti~ke jezike.

BEHAR 96

STARA I RIJETKA KNJIGA

1696. Stephano de Werbocz: Corpus juriis Hungariicii: seu Decrettum generale, inclytti regnii Hungariiae. Trnava, 1696. Kompilacija propisa i naredbi ma|arskog zakona na latinskom jeziku od 11. st. Dva volumena Corpus Juris Hungarici predstavljaju kolekciju ma|arskog obi~ajnog prava koji je objavljen u {tampanoj verziji 1517. g. Corpus Juris Hungarici je ostao popularan i utjecajan pravni izvor u Ma|arskoj sve do Drugog svjetskog rata. Autor, Stephano de Werbocz, (1458.-1542.), bio je dr`avnik i pravnik ~ija se kodifikacija ma|arskog zakona koristila vi{e od 400. g.

18. stolje}e 1731. Ambrogio Calepino: Septtem liinguarum Calepiinus hoc estt lexiicon lattinum, Variiarum linguarum intterprettattione adjectta in usum semiinariii Pattaviinii. Padova, 1731. Sedmojezi~ni rje~nik latinskog jezika koji je imao 12. izdanja u periodu od 1726.-1758. g. na latinskom i talijanskom jeziku, a nalazi se u 42 biblioteke u svijetu. Autor rje~nika je Ambrogio Calepino, (1450.-1510.) talijanski leksikograf, poznat po tome {to je napisao prvi moderni latinski rje~nik. Njegova izdanja rje~nika objavljivana su do kraja 18. st. Ambrogio Calepino je bio uzor mnogim drugim leksikografima {to je vidljivo u tome da je naziv Calepinus bio sinonim za rje~nik ili leksikon. 1750. Abbe Francois Augier de Marigny: Hiisttoiire des Arab bes sous le gouvernementt des caliifes. Pariz. 1750. g. Knjiga o historiji halifa od vremena Muhammeda a.s., 629. g. do tatarskog osvajanja Bagdada 1258. g. [tampana je u Parizu 1750. g. Autor je Abbe Francosi Augier de Marigny, (1670.-1762.), francuski orijentalista i histori~ar. Knjiga je objavljena prvi put u Parizu 1750. g. u ~etiri toma i sadr`i dug uvod o ranijim radovima Herbelota, Rollina and Rena-

BEHAR 96

udota, genealo{ke i hronolo{ke tabele i obja{njenja. Ovim djelom je bio inspriran i Napoleon Bonaparte koji je ujedno bio fasciniran Bliskim istokom.

1757. Carl Anton Martini: Ordo histtoriiae iuriis civiiliis praelecttioniibus Insttituttionum praemiissus atque in usum audiitoriii vulgattus. Be~ i Prag, 1757. Djelo o gra|anskom zakonu koje je napiso Karl Anton von Martini, (1726.-

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

1800.), predsjednik Vrhovnog suda u dva mandata i univerzitetski profesor prirodnog prava u Be~u. Martini je predstavio temeljne doktrine prirodnog prava koje je sproveo austrijski car Josip II. Zajedno sa Franzom von Zeillerom bio je glavni sastavlja~ gra|anskog zakona Austrije koji se koristio i u drugim zemljama Austro-ugarske monarhije. Zakon je moderniziran tokom Prvog svjetskog rata, te se smatra osnovom gra|anskog zakona u Austriji danas. 1772. Diie türk kisch he Bibel, oder der Koran. Frankfurt, 1772. Prijevod Kur’ana sa arapskog na njema~ki jezik koji je izradio M. David Friederich Megerlin, (1698.-1750.), evangelisti~ki sve}enik. Megerlinov prijevod Kur’ana se ogleda u gre{kama u prijevodu, neki ajeti su vrlo slobodno prevedeni, te podijeljeni na pogre{an na~in. Za Kur’an Megerlin daje naziv Turska Biblija ostavljaju}i dojam da je to posebna sveta knjiga samo za Osmanlije i imitacija Biblije. Razlog tome je namjera prevoditelja da prika`e opasnost kojom prijeti Osmansko carstvo. Va`nost ovog prijevoda ogleda se u tome da je to prvi

prijevod Kur’ana sa arapskog na njema~ki jezik. 1775. Ioannes Augustus Bach: Hiisttoriia iuriisprudenttiae Romanae. Leipzig, 1775. Tre}e izdanje o historiji Rimskog prava. Autor je Ioannes Augustus Bach, (1721.-1758.), njema~ki histori~ar prava, profesor historije prava na Univerzitetu u Leipzigu. 1776. Filip Lastri}: Epiitome vettusttattum bosnensiis proviinciiae. Ankona, 1776. Drugo dopunjeno izdanje.

Pregled starina Bosanske provincije je djelo o Bosanskoj provinciji, njenom nastanku, sastavu, povlasticama i poklonima koje je primala, poru{enim samostanima, popisima vikara, provincijala i biskupa, te o Bosni i bosanskim kraljevima. Autor djela je O. Filip iz O~evije, Filip Lastri}, (1700.-1783.), bosanski franjevac koji je do svoje "duboke starosti aktivno sudjelovao u politi~kom, crkvenom i kulturnom `ivotu Bosne"1. Za `ivota Filipa Lastri}a djelo je {tampano u tri izdanja. Prvo izdanje u Veneciji 1762. g., drugo dopunjeno izdanje u Veneciji 1765. g., te tre}e pro{ireno izdanje u Ankoni 1776. g. Ovom prilikom va`no je spomenuti i posebno poglavlje knjige pod nazivom Popis pisaca Bosanske provincije koji se sastoji od osamnaest imena, pisaca iz Bosne, te predstavalja "jedan od prvih bibliografskih zapisa o literarnoj djelatnosti bosansko-hercegova~kih ljudi"2. U Popisu je mogu}e na}i i sva djela koje je Filip Lastri} napisao do 1776. g. Svojim djelom Pregled starina Bosanske provincije Filip Lastri} postao je za~etnik moderne bosanske historiografije. On se prvi uspio uzdi}i iznad ljetopisa, memoara, redanja doku1 2 3

menata i pre{ao na znanstvenu povijest"3. 1781. Luka Vladimirovi}: De regno Bosniiae ejusque intteriitu narrattio histtoriica. Accediit De Naronensii urb be ac civiitatte pars alttera. Item De laudiibus inclyttae ac periillusttriis famiiliiae comiitum attque equiitum Vladiimiiroviich h pars terttia, aucttore Prudenttio Narenttino ka Vladiimiirovii} ]. Venecija. [i.e. Luk 1781. g.

De regno Bosniae ejusque interitu narratio historica je djelo o bosanskom kraljevstvu, popisu plemstva kao i porijeklu roda Vladimirovi}a autoraa Luke Vladimirovi}a, (1718.-1788.), franjevca, koji spada me|u prve pisce bosanskog kraljevstva. ^esto se nazivao Neretvaninom i imao je razli~ite pseudonime, jedan od pseudonima je Prudentio Narentino. Za Luku Vladimirovi}a pi{e se i da je "Pisac djela skromne literarne vrijednosti, povjesni~ar ~ije podatke valja uzeti s rezervom, poznavalac ljekovitih trava ili tek sakuplja~ recepata “Pu~ke

Lastri}, Filip. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1977. Str. 7. ^uli}, Branko. Catalogus scriptorum Bosnensis provinciae Filipa Lastri}a iz 1765. g. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 14, 1-2, (1968.). Str. 41. Lastri}, Filip. Str. 38.

BEHAR 96

STARA I RIJETKA KNJIGA

medicine”, koji je svojim razmi{ljanjima bio ispred vremena u kojem je ìvio..."4 Pisao je na latinskom, italijanskom i hrvatskom jeziku. Autor je knjige Likarie priproste (Venecija, 1775. g.) u kojoj su sadràne upute za pravljenje narodnih lijekova i ~ajeva na hrvatskom jeziku koje "i danas ponajvi{e privla~e svojim sadràjem"5

LITERATURA 1. Almodovar, Antonio. Cardoso, Jose Luis. A History of Portuguese Economic Thought. London: Routledge, 1998. Str. 125. 2. The Baheyeldin Dynasty. Biography: Georgius Elmacinus – Ibn Al’Amid http://baheyeldin.com/biography/elmacin.html 28.10.2010. 3. Bar, Carl Ludwig von. A History of continental criminal Law. Str. 307. http://books.google.ba/books?id=YoEBaear_sC&pg=PA227&lpg=PA227&dq=practicae+novae+imperialis+saxonicae+rerumcriminalium&source=bl&ots=x6VnzWIV MA&sig=FmhoGk89Wex2f_Onfu1QR7QZcs&hl=hr&ei=oPW_TIegHemR4gbu8sSCDQ&sa=X&o i=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CBYQ6AEwAA#v= onepage&q&f=false 28.10.2010. 4. Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon. http://www.kirchenlexikon.de/k/karolyi_g.shtml 28.10.2010. 5. Bulletin 2008. National Szechenyi Library. http://epa.oszk.hu/00800/00886/00008/pdf/bulletin_2008.pdf 28.10.2010. 6. ^uli}, Branko. Catalogus scriptorum Bosnensis provinciae Filipa Lastri}a iz 1765. g. Str. 41. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. God. 14, 1968. Br. 1-2. 7. Encyclopaedia Britannica. Vol. 4. Botha-Carthage. Chicago: Encyclopaedia Britannica, 1967. Str. 466. 8. Forster, C. T. Daniel, F. H. B. The Life nad Letters of Ogier Ghislen de Busbecq. Vol. 1. // Moder History Sourcebook: Ogier Ghiselin de Busbecq: The Turkish Letters, 1555-1562. http://www.fordham.edu/halsall/mod/1555busbecq.html 26.10.2010. 9. Goowin, Jason. Ottoman Impressions. // Cornucopia: The magazin for connoisseurs of Turkey. http://www.cornucopia.net/abouttl.html 24.10.2010. 10. Lastri}, Filip. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1977. 11. Law two dozen books Pickering & Chatto. http://www.pickering-chatto.com/PandC/Catalogues_files/Law510.pdf 27.10.2010. 12. De Marigny Abbe Francois Augier. http://www.marelibri.com/search/current?maximumPrice=0& keywords=&firstResult=0&ISBN=&selectedDatasources=1023 &quicksearch=marigny&matchTypeList=ALL&author=&title= &description=&minimumPrice=0&sorting=RELEVANCE&book 4 5

Vlasteli}, Anastazija. Zbornik o Luki Vladimirovi}u. http://hrcak.srce.hr/file/27000 Isto.

BEHAR 96

sellerName=&keycodes=&cid=2245282 28.10.2010. 13. Munto, John. M. The French Description. // Saudi Aramco World. (1976), 2. http://books.google.ba/books?id=k5Vsjg508EYC&pg=PA129&l pg=PA129&dq=carl+anton+martini+in+english&source=bl&ot s=WATOTfpfjU&sig=tkcfiWoSo24mOnlr4HLIuvVMP0&hl=hr&ei =ilDBTMD8IY3rOZuowdQL&sa=X&oi=book_result&ct=result&r esnum=8&ved=0CDkQ6AEwBw#v=onepage&q=carl%20anton %20martini%20in%20english&f=false 28.10.2010. 14. Osler, Douglas J. Images of legal humanism. http://www.pum.umontreal.ca/revues/surfaces/vol9/osler.ht ml 28.10.2010. 15. Posavski vremeplov. Kratki osvrt na stariju hrvatsku knji`evnost u BiH. Zapisi iz prve ruke / fra Mirko [esti}. Str. 234-250. Tekstove sabrao: fra Anto Zraki}. http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/kratkiosvrt-na-stariju-hrvatsku-knji%C5%BEevnost-u-bih/ 25.10.2010. 16. Stephano Werbocz (Istvan Werboczi) 1458.-1542.: Corpus Juris Hungarici seu Decretum Generale et Tripartitum Opus Juris Consuetudinarii Regni Hungariae. http://www.bibliophile.net/books/steph_werbocz_14581542_corpus_juris_hungarici_seu_decretum_generale_et_tripartitum_opus_juris_consu.htm 24.10.2010. 17. Szent Biblia (Hungarian Karoli Bible). http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE 25.10.2010. 18. [etka, Milan. Fra Lukine “Likarije razli~ite”. http://www.metkovic.hr/iskra/default.asp?izb=7102.asp 28.10.2010. 19. Trencsenyi, Balazs. Kope~ek, Michal (priredili). Discourses of Collective Identity in Central and Southeast Europe (17701945). Str. 129. 20. Untersuchung der Ubersetzungen des Qurans in die deutsch Sprache bis zum Ende des 18. Jahrhunderts. http://www.eslam.de/begriffe/q/pdf/altedeutschequrane.pdf 28.10.2010. 21. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ambrogio Calepino. http://en.wikipedia.org/wiki/Ambrogio_Calepino 28.10.2010. 22. Wikipedia: L’encyclopedie libre. Johann August Bach. http://fr.wikipedia.org/wiki/Johann_August_Bach 28.10.2010. 23. Wikipedia. The Free Encyclopedia. George Elmacin. http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE 28.10.2010. 24. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq. http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq 18.10.2010. 25. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq. http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq 28.10.2010. 26. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Vizsoly Bible. http://en.wikipedia.org/wiki/Vizsoly_Bible 28.10.2010. 27. WorkdCat Identities. Carpzov, Benedict 1595.-1666. Most widely held works by Benedict Carpzov. Practicae novae Imperialis Saxonicae rerum criminalium pars I-III. http://www.worldcat.org/identities/lccn-n91-63884 28.10.2010. 28. Vizsoly, the Cradle of the World-famous Bible of Carol. http://www.vizsoly.hu/english.php 28.10.2010.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Kartografska zbirka Pored pisane gra|e Bo{nja~ki institut posjeduje i zavidnu kolekciju historijskih i geografskih karata. Osim vrijednosti dokumenta, zbirka se odlikuje i izuzetnom ljepotom. Djelatnost U Zbirci se sakupljaju, ~uvaju, obra|uju i daju na kori{tenje sve vrste geografskih karata. Posebna pa`nja se poklanja nacionalnom fondu i informiranju iz podru~ja kartografije i geografije. Zbirka pruà pomo} znanstvenicima, studentima i ostalim istraìva~ima u izradi njihovih radova. U toku rata (19921995.) prilikom pregovora o Bosni i Hercegovini Bo{nja~ki institut je pruào podr{ku razli~itim komisijama stavljaju}i im na raspolaganje karte Bosne i Hercegovine.

Fond zbirke U fondu Kartografske zbirke nalaze se sve vrste karata: pregledne, tematske (istorijske, geolo{ke, klimatske, saobra}ajne, turisti~ke i dr.), specijalne karte, topografske karte svih mjerila, planovi gradova, stare geografske karte, rukopisne karte i dr. Karte su u Zbirku dospjele kupovinom, poklonima pojedinaca i institucija i razmjenom. Zbirka broji oko 2000 karata. Od toga najvi{e je karata Bosne i Hercegovine, zatim karata i planova Jugoslavije, te karata Evrope i svijeta.

Najvrjednija gra|a Najvrjednije od svih karata su stare karte Bosne i Hercegovine i karte susjednih zemalja (17-20. st.). Sve do 17. st. Bosna i Hercegovina nije prikazivana samostalno ve} u okviru ve}ih cjelina (Jugoisto~ne Evrope ili Balkanskog poluotoka), a karte Bosne i Hercegovine su radili kartografi raznih zemalja kako onih pod ~ijom je vla{}u bila, tako i onih koji su imali poseban interes za nju. Najta~nije karte Bosne i Hercegovine radili su austrijski kartografi. Me|u najstarije karte spadaju: Ill Regno della Bosnia diuso nelle sue Ptouinciae principali, izdata u Rimu 1689. godine (prva regionalna karta BiH), talijanskog kartografa Giacoma Cantellia da Vignole, zatim La Royaume de Hongrie et les Estats qui en on sujets ; et quisont presetement la partie Septentrionale de la Empire des Turqs en Europe, francuskog kartografa G. Sansona, izdata u Parizu 1692., Karte von Bosnien, der Herze-

Pregledna karta Bosne i Hercegovine - 1 : 1.000.000 Kor. naslov: Pregledna karta Bosne i Hercegovine. Kartu je izradio Alois Studni~ka. Ovo je jedna od prvih karata koje su nastale i izdate u Sarajevu. Na njoj su prikazane granice Bosne i Hercegovine u doba Austro-Ugarske monarhije. Dobro je prikazan reljef, rije~na mre`a, glavna mjesta, saobra~ajnice, rudnici i dr. Sa strane se nalazi manja karta Austro-Ugarske na kojoj su ozna~ene granice BiH. Na pole|ini se nalazi popis gradova i sela.

BEHAR 96

KARTOGRAFSKA ZBIRKA

govina und des Paschaliks von Novi Bazar, Johanna Roskiewicza, izdata u Be~u 1865. godine, i mnoge druge. Radi oboga}ivanja ovog fonda stalno se istra`uje i nabavljaju stare karte. Karte se obra|uju u elektronskom katalogu GLAS (Graphic Library Automation System), a istovremeno se radi abecedni - topografski katalog. Za{titi starih karata poklanja se posebna pa`nja. O{te}ene karte se nakon obrade daju na popravku u radionicu, gdje se istovremeno za njih rade posebne fascikle. Smje{taj karata je horizontalan u metalnim ormarima sa ladicama. Gra|a Kartografske zbirke se koristi u ~itaonici.

BEHAR 96

Regnum Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Bosniae, Serviae et Principatus Transilvaniae: novissima exhibitio. Karta Ma|arske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne, Srbije i Transilvanije, njema~kog kartografa Johanna Bapt. Homanna. Izadata je 1716. god. u N端rnbergu u Atlas novusu. Potpuno je identi~na karti Theatre de la guerre N. Sansona iz 1693. god. Prema R. Ga{parevi}u rije~ je o plagijatu. Na karti su date granice navedenih dr`ava sa rijekama, mjestima i dr. Reljef nije unesen. Mjerilo je dato u ma|arskim, njema~kim i talijanskim miljama. Sa strane karte je lijepo ura|en kartus. Karta je ka{irana i va`na je kao dokument na{e historije.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Arhiv Bo{nja~kog instituta Nakon dugogodi{njeg bri`ljivog i temeljitog sakupljanja i obra|ivanja arhivske gra|e vakifa Adilbega Zulfikarp{i}a, arhiv Bo{nja~kog instituta danas predstavlja nezaobilaznu referencu primarnih izvora za mnoge nau~nike i istra`iva~e historije Bosne i Hercegovine i prostora biv{e Jugoslavije. Arhiv ~uva, za{ti}uje, obra|uje te daje na kori{tenje arhivsku gra|u o va`nim politi~kim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim i obrazovnim pitanjima u Bosni i Hercegovini od 15. st. do danas. Jedan od najstarijih dokumenata arhive Instituta jeste Bula pape Eugena IV. iz 1439. g. upu}ena papskom poslaniku Tomi Tomaziniju, biskupu Hrvatske, kojom mu se daje puna sloboda i ovlast inkvizitora, a kojeg je papa poslao da preobra}a bosanske patarene i da od patarenstva odvrati njihovog glavnog za{titnika, vojvodu Stjepana Vuk~i}a Kosa~u. U arhivskoj kolekciji iz perioda Osmanskog carstva mogu se spomenuti npr. berati familije ^engi} o dodjeli zemlji{nih posjeda koje su izdali sultani Mahmud I - vladao 1730.-1754. g., i Ahmeda III â&#x20AC;&#x201C; vladao 1703.-1730. Iz perioda austro-ugarske vla-

davine u Bosni i Hercegovini, od zna~ajnijih dokumenata je Men{ura, akt o imenovanju prvog reisul-uleme za BiH, Mustafe Hilimi-efendije Had`iomerovi}a, sa potpisom i saglasno{}u austrijskog cara Franje Josipa I 1882. g. Kroz djelovanje vakifa Adil-bega Zulfikarpa{i}e mnogi pojedinci su prepoznali zna~aj i va`nost Bo{nja~kog instituta te su se odlu~ili da svoje privatne arhivske kolekcije poklone upravo Institutu. Jedna od zna~ajnih poklonjenih kolekcija je arhiv Mehmeda Spahe, poklon g|e Jasmine Spaho, koji se sastoji od novinskih ~lanaka M. Spahe, li~nih dokumenata, fotografija, pisama, te arhivske gra|e o Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji i Muslimanskim rezolucijama, vrijednim dokumentima donesenim u svim ve}im gradovima Bosne i Hercegovine kao otpor na nepravedne zakone o agrarnoj reformi koje je donosila i provodila Kraljevina Jugoslavija. Arhiv Bo{nja~kog instituta spada u red privatnih arhiva u BiH, te svojom bogatom kolekcijom dokumenata ima posebnu ulogu i va`nost u razvoju bh dru{tva danas i u budu}nosti.

Men{ura, dokument o imenovanju prvog reis-ul-uleme za BiH, Mustafe Hilmi-efendije Had`iomerovi}a, sa potpisom i suglasno{}u austrijskog cara Franje Josipa I (1882. g.). Sve~ano ustoli~enje prvog reis-ul-uleme obavljeno je 15. decembra u Konaku u Sarajevu.

BEHAR 96

Orijentalni rukopisi Blago iz riznice Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i} u

lat

z au

n r ’a n u : i K ov is ur ’a an ’ kst op Te R uk ru’l-K -Kur evi - efsi ’u’l a’n asr lity ost, a n k - T d`za vi M in N ritua uhov poru i e e A d p a n a es oss d S st i ovn vic a n M o h H k a - ed t jetn , Du Ku Ar yy jan r Se amic ka um sveto je) U Isl lams ost i grafi Edin i s n l a (I jet a e k rad Um msk i ob isla jevod Pri i f ari aim h [ nti K : bu ’{ an-i Mi’a me `uvi} i u v k D o a iv li ’ldo kst as ni ovi} Te n-N ue D ami v i m eg rat - A ed` ’l-Aw ist vanb n i M - arhu `ija dm Riz - [ irad isni a mina - M ukop la: A - R pisa a N a va: bab o i h idk {ej ih a, fS i k r s b ,A kat -ba ari ejli -baba t fije d M irri gra mme an S o i B uha hm adio ica v M durra i obr uka Ab redio jan K r pri in U d E

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta, fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i} Pi{e: Amina Rizvanbegovi} D`uvi}

Nakon brutalnog razaranja Orijentalnog instituta u Sarajevu 1992. godine, kao posljedica planskog i ciljanog granatiranja, spaljen je cjelokupan rukopisni, arhivski i bibliote~ki fond (oko 5300 kodeksa rukopisa i preko 200,000 osmanskih dokumenata), koji je nakon Gazi Husrev-begove biblioteke imao najbogatiji rukopisni i arhivski fond za prou~avanje historije, jezika, dru{tvenih prilika osmanske carevine na Balkanu. Brojne privatne kolekcije rukopisa ~iji su vlasnici ili pobijeni ili protjerani u protekloj agresiji na Bosnu, je uni{ten ili netragom nestao, a njihov broj i vrijednost vjerovatno nikada ne}emo uspjeti ustanoviti. Posebno u ovakvim prilikama, kada je i ranije u historiji a posebno u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu vr{eno sistematsko uni{tenje pokretnog kulturnog naslje|a, svi napori bilo pojedina~ni ili institucionalni, za o~uvanje kulturno-historijskog blaga Bosne i Hercegovine kao dijela svjetske ba{tine, su od vrhunskog zna~aja. Neophodno je ulo`iti sve napore da se rukopisi nastali na tzv. orijentalnim jezicima, a posebno koji su na neki na~in vezani za na{e podneblje, prikupe, sa~uvaju i registriraju. Bo{nja~ki institut tome pridaje veliki zna~aj i, kao i ve}ina institucija u BiH koje posjeduju ovakvu gra|u, intenzivno radi na tome. Adil-beg Zulfikarpa{i} je zapo~eo sakupljanje rukopisa jo{ za svog `ivota u emigraciji. Njegov interes u ovom pogledu se prije svega vezao za rukopise koji su imali veze sa Bosnom i Hercegovinom, ali je sakupljao i rukopise koji nisu isklju~ivo bili vezani na na{e podneblje. Rukopisna gra|a se oboga}ivala zajedno sa ostalim fondovima Bo{nja~kog instituta, i za kratko vrijeme postala jedna od najzna~ajnijih zbirki orijentalnih rukopisa u zemlji. Mora se re}i da Institut nije stao sa nabavkom rukopisa, otkupima ili poklonima, {to je u svakom slu~aju dugotrajan i kontinuiran proces. Rukopisna zbirka Bo{nja~kog instituta

formirala se postepeno ponajprije otkupom iz privatnih zbirki ali i zahvaljuju}i poklonima pojedinaca Adil-begu i Bo{nja~kom institutu. Najzna~ajniji doprinosi zbirci su otkupi zbirki rukopisa familije Sikiri} s Oglavka kod Fojnice, kolekcije hadì hafiza Sulejmana Hafiza iz Prizrena, zatim zbirke sarajevskog muftije i pjesnika iz prve polovice XIX stolje}a Muhameda [akira Muidovi}a, reisu-l-uleme Bosne i Hercegovine Hafiza Sulejmana [arca, kolekcije Hazim ef. Kuskunovi}a iz Travnika, Sabita Hadì}a iz Mostara. Gospodin Alija [irbegovi} je napravio najve}u donaciju rukopisa, koji su bili dio biblioteke prof. Envera Mulahaliovi}a iz Tuzle. Mora se re}i da su veoma ~esti slu~ajevi donacija manjih kolekcija rukopisa i pojedina~nih rukopisnih kodeksa od pojedinaca, koji èle da uvakufe svoje porodi~no naslje|e a istovremenu znaju da }e se oni ~uvati i prezentirati na najbolji mogu}i na~in. Me|u zbirkama Bo{nja~kog instiuta posebno mjesto zauzima neprocjenjivo vrijedna zbirka orijentalnih rukopisa pisanih na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, te manji broj rukopisa na bosanskom jeziku pisan arapskim pismom tzv. alhamijado. Zbirka posjeduje 743 kodeksa sa 1125 djela iz oblasti teologije, prava, morala, mistike, filozofije, logike, leksikografije, gramatike, retorike, lijepe knjièvnosti, medicine, kalendarografije, astronomije, astrologije, historije. Svi rukopisi su sistematizirani i nau~no obra|eni u dva sveska Kataloga arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bo{nja~kog instituta (Zürich, 1997. i SarajevoZürich, 2003.), autora prof. dr. Fehima Nametka i prof. Saliha Trake. Te{ko je odrediti pojavu prvih islamskih rukopisa kod nas, ali se ona svakako veè uz dolazak Osmanlija u na{e krajeve. U na{em fondu, ali i drugim bibliotekama, imamo rukopisa koji datiraju iz perioda prije osmanskog osvajanja Bosne. Razvoj gradova, trgovina, uspostavljanje veza sa ostatkom osmanskog carstva otvaraju i kulturne veze. Naime islamska kultura i

civilizacija se {ire, knjige iz islamskih centara se donose u Bosnu i bivaju traèn proizvod. U 16. stolje}u islamska civilizacija doìvljava procvat, pa se tako i u Bosni razvija nauka i umjetnost koja se u islamskom svijetu najjasnije reflektira kroz arhitekturu i graditeljstvo, i umjetnost knjige. Mnogi Bo{njaci pi{u i prepisuju knjige, razvija se umjetnost iluminacije rukopisa, mudèllitski (knjigoveza~ki) zanat. Knjige su prepisivane pojedina~no ali i organizirano. Prepisiva~ke poslove je finansirao jedan broj vakifa. Pored profesionalnih prepisiva~a, knjige su prepisivali i u~eni ljudi, zanatlije (npr. Mula Mustafa Ba{eskija biljeì smrt jednog kova~a koji je bio prepisiva~ Kur’ana), knjigovesci, ~ak i seljaci. U mnogim rukopisima zabiljeèni podaci to potvr|uju. Iako su za o~uvanje svjetske kulturne ba{tine podjednako va`ni svi rukopisni kodeksi, za prou~avanje bosanske i bo{nja~ke kulture i tradicije su od posebnog zna~aja oni koji su nastali u Bosni. Neki su napisani u Bosni, drugi samo prepisani, a zna~ajni su nam i oni u kojima postoje podaci o vlasni{tvu. Da se knjiga u Bosni cijenila, najbolje pokazuje ~injenica da je skoro svaka ku}a imala svoju biblioteku; obavezan je bio Kur’an, ali i druga vjerska literatura, a ~esto su se mogle na}i i knjige iz prava, logike, gramatike, lijepe knjièvnosti. Ulema i obrazovani ljudi su poznavali osmanski, turski, arapski i perzijski jezik, tako da su knjige, tj. rukopisi koji su se ~itali u na{im ku}ama, bili na sva ova tri jezika. Kako nagla{avaju prof. Trako i prof.dr. Nametak u predgovoru Kataloga, o ovoj pojavi najbolje svjedo~e zapisnici sudskih protokola tj. sidìli, gdje su se unosili podaci o imovini umrlog ili umrle koju neko naslje|uje, gdje su se navodile i knjige po naslovima, ~esto po stotinjak djela. Rukopisna zbirka Instituta sadrì klasi~na knjièvna, pravna, teolo{ka, filozofska djela, djela koja su ~esta i uobi~ajena i drugim kolekcijama, ali isto tako posjeduje i neka veoma rijetka i vrijedna, ~ak i unikatna djela.

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Najstariji kodeks u zbirci Instituta je Tefsiru ‘l-Kur’an (Ms 669), tuma~enje Kur’ana na arapskom jeziku, iz 742/1342. godine, dakle oko 120 godina nakon hid`re. Naàlost prvih nekoliko listova rukopisa je o{te}eno tako da ga nije mogu}e precizno identificirati, ali se po rukopisu moè zaklju~iti da ga je prepisivalo vi{e prepisiva~a. Ovaj rukopis je donacija gospodina Alije [irbegovi}a, prethodno je bio u vlasni{tvu Envera Mulahalilovi}a iz Tuzle, a prije toga je pripadao {ejhu Osmanu [ehovi}u. Od starijih kodeksa spomenut }emo i djelo el-Muhtar li ‘l-fatava (Ms 419), izbor fetvi ({erijatskopravno mi{ljenje, decizija) ~iji je autor Abdullah b. Muhammad b. Mevlud b. Mahmud el-Mevsili el-Hanefi Med`duddin Ebu Fadil b. Buldadì, izvorno nastalo u 13. stolje}u, dok je primjerak u posjedu instituta prijepis iz 15. stolje}a (821/1418.), koji potpisuje Resul b. Muhammad. Od rijetkih djela, vrijedno je spomenuti i djelo iz oblasti islamskog prava Kunjetu’lFatava (Ms 723). Ovo je djelo iz oblasti islamskog prava koje je sluìlo kao podloga za izradu fetvi na arapskom jeziku ~iji je autor Nad`muddin Ebu’r-Radà’ Muhtar b. Mahmud b. Muhammad ez-Zahidi’lGazmini iz Harezma. Ono je iz 13. stolje}a, a na{ prijepis je okon~an 765.h./1558. godine. Prof. Trako i dr. Nametak navode (po Brocklemann-u) da je do sada poznato da postoji samo jo{ jedan primjerak ovog djela i to u kolekciji Yeni dàmije u Istanbulu. Rukopis je iz biblioteke Sabita Hodì}a iz Mostara, a po zabilje{ci na samom rukopisu ~itamo da je ranije bio u posjedu mostarskog muftije Ahmeda i izvjesnog Ibrahima muderisa za fetve u Kairu. Jo{ jedan interesantan kodeks, ne samo po starini i zna~aju, nego i po svojoj sudbini je Muhtasaru gunjeti’l-mutemalli (Ms 590). Trako i Nametak su identificirali da je ovu knjigu kupio Abdulah sin Dervi{a Huseina Luli}a iz Prusca kod Donjeg Vakufa u Malom bezistanu 1800. godine. Zatim je rukopis bio u posjedu Sarajlije Muhameda sina Hasibovog (Hasibovi}a) 1816. godine, a potom 1825. godine u posjedu Mula Ibrahima sina Hadì Ahmeda Harbe, imama danas nepostoje}e dàmije Mufti Sulejmana i mujezina u Carevoj dàmiji u Sarajevu. U zbirku Instituta je do{la putem donacije Alije [irbegovi}a iz zaostav{tine Envera Mulahalilovi}a. Od rijetkih djela valja jo{ spomenuti historijsko djelo na perzijskom jeziku Behdètu’t-tevarih (Ms 739). Djelo je napisao [ukrullah b. [ihabuddin Ahmad b. Zejnu-

BEHAR 96

ddin u 15. stolje}u, i predstavlja saètu historiju islamskog svijeta od stravarnja svijeta do stupanja na prijesto sultana Mehmeda Fatiha. Prema Nametku i Traki, postoje jo{ samo dva primjerka ovog djela, u Istanbulu i Be~u. Autograf djela iz oblasti obredoslovlja Hiljetu’l-ihvan ve hulletu’l-hullan (Ms 550) na arapskom jeziku koje je napisao Ibn ‘Adevi godine 1731-2. je, po svoj prilici unikat, jer u dostupnim katalozima svjetskih zbirki ovo djelo nije prona|eno. Radi se o glosi na Halabijev (Ibrahim b. Muhammad b. Ibrahim al-Halabi) komentar djela Munyatu ‘l-musalli wa gunyatu ‘l-mubtadi autora Sadiduddina Muhammada b. Muhammada el-Ka{garija (p. 1305. godine). Nedvojbeno jedan od najvrjednijih rukopisa iz na{eg rukopisnog fonda je djelo En-Nesabu’{-[erif (Plemenita loza Muhammeda (a.s.), Ms 209). Naime, radi se o raritetu ili o unikatnom rukopisu, po stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake. Rukopis je prepisao ili sastavio dervi{ Mahfuz ibn Muhamed el-Gul{eni 8. muharema 1031/23. novembar 1621. godine. Sa za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio u posjedu Ahmed efendije, muftije Mostara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri êngi}a iz Odàka kod Fo~e, a on je opet poklonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u. Otkupom od jednog nasljednika porodice Sikiri}, Bo{nja~ki institut ponovo je vratio rukopis u posjed potomaka êngi}a, Adilbega Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom i sa o~eve i sa maj~ine strane êngi}. Rukopisna zbirka Instituta u posjedu je vi{e od 60 prijepisa Kur’ana, koji se ljepotom kaligrafije mogu porediti sa najzna~ajnijim primjercima svjetskih zbirki, ali }emo za ovu priliku izdvojiti prijepis iz 1215/1800. naslovljen sa Ad`za’u’l-Kur’an (Kur’an u dùzovima, Ms 40/1-30). Svi dùzevi (dijelovi) ovog prijepisa Kur’ana su kompletni i veoma dobro o~uvani, bogato opremljeni originalnim ko`nim povezom, sa utisnutom rozetom klasi~ne biljne ornamentike u boji koè u centralnom dijelu korice. Posebnu vrijednost ovog prijepisa predstavlja ~injenica da ga je prepisao poznati osmanski kaligraf Muhammad Hilmi. Vrijedi ista}i i rukopis u zlatu (Ms 745), primjer veoma vrijednog i fantasti~no iluminiranog Kur’ana. Njegov prepisiva~ je bio {ejh kadirijskog tarikata rodom iz Burse Sulejman Vehbi Efendi (oko 1250. godine), cijenjeni u~enik Ibrahim [evki Efendije. Jasno je da u zbirci instituta posebno dragocjene rukopise predstavljaju oni nastali

na podru~ju Bosne jer su ili originalna djela autora sa na{ih prostora ili su im pak prepisiva~i na{i ljudi. To su rukopisi i na arapskom, i turskom i perzijskom jeziku, ali imamo i jedan broj djela pisanih na bosanskom jeziku arapskim pismom (alhamijado), poput tursko-bosanskog rje~nika iz 18. stolje}a, jednog ud`benika s kraja 19. stolje}a, zatim djela ~uvenih pisaca Hasan Kafije Pru{~aka, Hasana Kaimije, Abdulvehaba Ilhamije, Ahmeda Sudija Bo{njaka, Muhammeda Nerkesija, pjesnika Abdulvehaba Ilhamija, Abdurrahmana Sirrija, Arif Hikmet-bega Rizvanbegovi}a i mnogih drugih, a me|u prepisiva~ima su imena Ibrahima Opija~a, Behauddina Sikiri}a, i drugih. Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u kolekciji Instituta posebno mjesti zauzima prijepis jednog od najve}ih i najva`nijih islamskih tesavvufsko-filozofskih djela Mesnevije (Mesnevi-i Ma’nevi, Ms 16) Dèlaludina Rumija (p. 1273.). Zna~aj Mesnevije u Bosni je naro~it; dovoljno je, radi primjera navesti da je Dervi{-pa{a Bajezidagi} u vakufnami o formiranju njegove medrese 1601. godine ugradio odredbu kojom se nalaè da muderris predaje Mesneviju. Rukopisi Mesnevije ~esto su bili neizostavni dio privatnih zbirki, a u bibliotekama medresa i tekija nezaobilazno {tivo. Rukopis iz fonda Instituta je prepisan na Bendba{i u Sarajevu 1646. godine za potrebe mevlevijske tekije, o ~emu svjedo~i podatak iz rukopisa koji glasi: Prepisao za dervi{e mevlevijske tekije, u Bogom za{ti}enom Sarajevu, koja je nakon stradanja u poàru, obnovljena za kori{tenje sarajevskim dervi{ima. [to se ti~e bo{nja~kih pisaca na prvom mjestu treba spomenuti Mustafe Ejubovi}a, {ejh Juje, jednog od najistaknutijih bo{nja~kih pisaca na arapskom jeziku. Njegovo puno ime je Mustafa b. Jusuf b. Murad Ajjubi-zade al-Mostari al-Bosnavi. Ro|en je 1651. godine u Mostaru, gdje je i preselio 16. jula 1707. Bio je postavljen za mostarskog muftiju, a uz to je bio i muderris, u~itelj, u Kara|ozbegovoj medresi u Mostaru. [ejh Jujo je pisao samostalna djela, komentare, glose i superglose na djela druguh autora iz raznih oblasti znanja, iz islamskog

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

prava, logike, islamske dogmatike, leksikografije, stilistike i sintakse arapskog jezika. Njegova djela se nalaze u mnogim svjetskim biblioteka, a najve}i broj njegovih rukopisa kod nas se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. O ìvotu i djelima {ejh Juje su neposredno nakon njegove smrti pisali njegovi u~enici, prije svega Ibrahim Opija~ i Mustafa Huremi. Drugi zna~ajan bo{nja~ki autor je Hasan Kaimija (Hasan Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu, glasoviti pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na bosanskom jeziku, kojega objektivna kritika smatra najpoznatijim pjesnikom Balkana toga doba. Jedan dio mladosti proveo je u Sofiji, najvjerovatnije kod {ejha Sofijali Baliefendije, a potom i kod {ejha Muslihudina Uì~anina. Po povratku u Sarajevo postavljen je za prvog {ejha Hadì Sinanove tekije, a i vlastitu je ku}u pretvorio u tekiju. O njegovoj popularnosti ne samo u svome vremenu, nego i znatno kasnije – pa i danas – svjedo~i i izuzetno veliki broj prijepisa njegovih djela. Njegove pjesme su prepisivane i kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa rukopisom iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210), ili kao kao dio raznih med`mua tj. zbornika, kao {to je slu~aj sa drugim rukopisom iz na{eg fundusa, jednostavno nazvanim Magmu’ah - Med`mua (Ms 193) - Zbirka. Rukopis nema podataka o prijepisu, a iz zabilje{ki na za{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa bili {ejh Muhammed Behauddin Sirri-zade iz sela Oglavak i Sejfuddin Fehmi b. Ali Kemura (1890.-91.).

Med`mue ili zbirke koje su ispunjene razli~itim knjièvnim sadràjima i pjesmama bo{nja~kih pjesnika, ali i drugih pjesnika sa Istoka iz reda rukopisa koji su iznimno zanimljivi za prou~avanje bh. kulturnog stvarala{tva i pisane rije~i kod nas su. Dvije med`mue koje }emo ovdje spomenuti pisane su na turskom, bosanskom i perzijskom jeziku (Ms 382 i Ms 371). Obje potje~u iz poznate familije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoj u~enosti i pripadnosti dervi{kom tarikatu Nak{ibendija, ~iji je najpoznatiji predstavnik dakako Abdurrahman Sirri (1775. ili 1785 – 1847), osniva~ i prvi {ejh tekije u Oglavku. U ovim zbirkama su zastupljeni uglavnom bo{nja~ki pjesnici Baha’i Sikiri}, {ejh Muhammed Mejli-baba (rodona~elnik porodice Hadìmejli}), Ilhami-baba @ep~ak, Sirri-babin djed Fadil Bosnevi, Behauddin ‘Izzi Bosnevi, unuk {ejha Sirri-babe... U Med`mui (Ms 382) nailazimo na Sirri-babine pjesme na turskom jeziku, i tri njegove alhamijado pjesme. U ovom rukopisu se nalazi i podatak da je med`mua ispisivana u familiji {ejha Sirrija Sikiri}a, te da je prepisiva~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}. [to se ti~e Med`mue (Ms 371) zanimljivo je da se radi o autografu pjesnika Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to se vidi iz pjesama koje je on sam sastavio, ispravljaju}i neke rije~i i mijenjaju}i cijele stihove. U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knjièvnu ba{tinu, posebno mjesto zauzima rukopis Mi’raggiyah (Miradìja, poema o mi’radù, uznesenju Muhammeda (a.s.) na nebo) Alauddina Sabita Uì~anina (p. 1712.), zasigurno na{eg najzna~ajnijeg pjesnik osmanskog perioda, dok se Miradìja, koja se naj~e{}e nalazi u sklopu

Sabitova Divana, smatra njegovim remek-djelom. Ovu Miradìju je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-agazade 1154/1741-2. godine, lijepim nesh pismom, poema je pisana dvostupa~no, a tekst je uokviren crvenom bojom. Bo{nja~ki institut posjeduje manju ali veoma vrijedu kolekciju osmanskih berata ili carskih dekreta pisanih na osmanskom-turskom jeziku; za ovaj dio rukopisne zbirke Instituta znakovito je to {to su svi berati iz familije êngi}a tj. Zulfikarpa{i}a i da se radi o, za na{e prilike, iznimno rijetkim i vrijednim primjercima. Jedan od carskih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat sa po~etka 18. stolje}a, ta~nije pisan je 1719. godine, sa tugrom sultana Ahmeda III (vladao od 1703. do 1730. godine). Pored historijske ovaj berat ima i iznimnu umjetni~ku vrijednost jer je, prije svega kaligrafski majstorski ispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro o~uvana i jarke je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno lijepom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom. Njime se odre|uju imovinsko pravni i posjedni~ki odnosi nasljednika Kurd Saliha sina Rustema. U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni historijski dokumenti sidìli, odnosno sudsko-notarske knjige tj. protokoli u kojima se biljeìli svi sudski dokumenti na kojima su radili kadije ({erijatske sudije) i njihovi zamjenici (naibi). U sidìlima se ne nalaze originalni dokumenti ve} kadijski prijepis tj. skra}ena verzija ili bilje{ka o pojedinom slu~aju, ali su tako|er zabiljeèna akta koja je slala centralna i provincijska vlast ili koja su raznim dràvnim institucijama upu}ivali pojednici. Sidìli su prvorazredni historijski izvori za prou~avanje dru{tva, privrednih i ekonomskih prilika kadiluka, ali i dràve u cjelini. Maglajski sidìli iz rukopisne zbirke Bo{nja~kog instituta su iz prve polovine 19. stolje}a. Ovu vrijednu arhivsku gra|u je Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~kom institutu poklonio njegov prijatelj gospodin Alija [irbegovi}. Dokumente su prevele i priredile pok. dr. Du{anka Bojani}Luka~ i mr Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilima originala i transkripcijom dokumenata objavljen je u izdanju Bo{nja~kog instituta. U njima se nalaze akti koji se odnose na fermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (naredbe bosanskog valije), prijepise teskera (akta koja su u ovom slu~aju pisali slu`benici bosanskog Divana u kojima su slali naredbe o hvatanju izgrednika, sakupljanju nameta od veleposjednika, zabrani prolaska ba{ibozuk askera, itd.), murasele (dokumenta koja je kadija pisao sebi ravnim ili niìm rangovima) i arzuhale (predstavke, àlbe i peticije), popisi poreskih optere}enja stanovnika kadiluka, i sl. U cilju za{tite kulturno-historijskog blaga od neprocjenjive vrijednosti i zna~aja, te u cilju njene prezentacije i pruànja adekvatnih usluga korisnicima i istraìva~ima, Bo{nja~ki institut je ove godine, uz podr{ku Centra za kulturu i naslje|e Dùma el-Medìda iz Dubaija, zapo~eo projekat digitalizacije svoje rukopisne zbirke. Svi rukopisi }e u toku idu}e godine biti digitalizirani, pohranjeni i dostupni na digitalnim medijima.

BEHAR 96

Rukopis Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI Detalj strane rukopisa Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 745 Rukopis Kur’ana u zlatu Veoma vrijedan i fantasti~no iluminiran primjerak rukopisnog Kur’ana (Mushafa). Njegov prepisiva~ je cijenjeni u~enik Ibrahim [evki Efendije, Sulejman Vehbi Efendija, {ejh kadirijskog tarikata rodom iz Burse. @ivio je oko 1250. godine.

Lijepo pisanje jezik je ruke i elegancija misli. (‘Ali ibn Ebi Talib) Rukopis je nakit na~injen rukom od ~istog zlata intelekta. (Ebu Hajjan el-Tevhidi) Primordijalni kreativni ~in bio je u isto vrijeme i Primordijalna Rije~ koja je po~elo svih zvukova i Kur’ana âsnog kao zvu~nog univerzuma, a prvobitna Ta~ka po~elo je svete kaligrafije, naime vizuelnog utjelovljenja Svete Rije~i. Primordijalna Rije~ nije bila samo jednostavno kun ili Budi! ~iji je odjek stvorio cijeli Univerzum i koji je sadràn u Kur’anu âsnom kao zvuk; isto tako kristaliziran je mastilom kojim je Boànsko Pero (el-Kalem) zapisalo stvarnost, istinitost, svih stvari (el-haka’ik) na Plo~i ûvanoj (el-Levh el-Mahfuz), na stranicama te arhetipske knjige koja jest, nijedna druga nego Kur’an âsni kao Majka Knjiga (Umm el-kitab), Knjiga koja sadrì neiscrpne mogu}nosti Boànskog Stvarala{tva. Sveta Knjiga napose potvr|uje i svjedo~i ovo mastilo svojim ajetom: A da su zbilja sva stabla na Zemlji pera, a i da se more, kad presahne, produlji potom jo{ za sedam mora, ne bi presahle Allahove rije~i. (31:27) Na isti na~in na koji je lijepo u~enje Kur’ana âsnog kao zvu~na sveta umjetnost islama par exellence, po~elo tradicionalnih zvu~nih umjetnosti, tako je i umjetnost kaligrafije, koja na ovosvjetovnoj, zemaljskoj razini odraàva ispisivanje Njegove Rije~i na Plo~i ûvanoj, po~elo je plasti~nih umjetnosti. Kur’anska kaligrafija istovremeno potje~e iz islamske objave i predstavlja odgovor du{e islamskog naroda na Boànsku Poruku. Ta~ke iscrtane Boànskim Perom stvorile su odjednom nebeski arhetip kur’anske kaligrafije, kao {to i linije i zapremine koji ustanovljuju kozmi~ki red iz kojega ne ishodi samo prirodni kosmos, nego i kosmos islamske arhitekture. U tajni Ta~ke, predstavljenoj dijakriti~kom ta~kom pod prvim slovom kojim po~inje Kur’an âsni, naime slova (harfa) ba,1 nalaze se na~ela islamske kaligrafije i islamske

BEHAR 96

arhitekture, na~ela zvu~nih i plasti~nih umjetnosti, ~iji se korijen nalazi i moè prona}i u Svetoj Knjizi. Ta~ke i linije islamske kaligrafije sa neiscrpnim raznolikostima formi i ritmova u vezi su sa Vrhovnim Boànskim Oblastima u ~ijem sredi{tu prebiva prvobitna Ta~ka koja je, ni{ta drugo do Njegova Uzvi{ena Rije~. Prvi U~itelj {kole prosvjetljenja, [ehabuddin Suhraverdi, jednu od svojih molitvi po~inje slijede}im rije~ima: O Gospodaru Uzvi{enog Kruga iz kojeg ishode svi krugovi, sa kojim se zavr{avaju sve linije, i iz kojeg je izvedena Prva Ta~ka koja je Tvoja Uzvi{ena Rije~ izlivena na Tvoju Univerzalnu Formu. Kaligrafija obezbje|uje spolja{nju odje}u za Boìju Rije~ u vidljivom svijetu, ali ta umjetnost ostaje neraskidivo vezana za duhovni svijet, prema tradicionalnoj islamskoj izreci, kaligrafija je geometrija Duha. Slova, rije~i i ajeti Kur’ana nisu samo elementi pisanog jezika nego i bi}a ili li~nosti kojima je kaligrafska forma fizi~ka ili vizuelna posuda. Ispisivanjem i i{~itavanjem ovih slova, rije~i i re~enica, ~ovjek dolazi u kontakt sa tim bi}ima i hamajlijama pristiglim kona~no sa daleke ‘druge’ obale univerzalnog postojanja da povedu ~ovjeka natrag u prebivali{te Jedinog. Za onoga ko razumije zna~aj Kur’ana u njegovoj govornoj i pisanoj formi, lahko je razumjeti kapitalnu ulogu koju, u ìvotu muslimana, igraju ove uzvi1 Kur'anska poglavlja (sure) po~inju zaglavljem 'U Ime Boga, Milostivog Svemilosnog', na arapskom Bismillahir-rahmanir-rahim, b ili arapsko ba, pisano arapskim harfovima. Ta~ka ispod b simbolizira Primordijalnu Ta~ku, prvu kap Boànskog pera na Plo~i ûvanoj. Isto tako, ona je simbol Boànske Su{tine napose koja stoji ne samo iza kosmosa simboliziraju}i razli~ita slova i rije~i, nego i iza Stvarala~kog îna.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

{ene rije~i – ajeti Kur’ana ^asnog; oni nisu samo puke rije~i koje prenose misli, nego su na odre|eni na~in, bi}a, sile i hamajlije.

vezi sa sâmim postojanjem stvari zahvaljuju}i toj korespondenciji izme|u umjetnosti i kozmologije koja je osnova i temelj svih tradicionalnih umjetnosti.

Koliko god u Kur’anskom tekstu prebiva Boànsko Prisustvo, kaligrafija kao vizuelno utjelovljenje Boìje Rije~i, pomaè muslimanima u pronicanju, te da budu proniknuti tim Prisustvom, u skladu sa duhovnim sposobnostima i mogu}nostima svake pojedine osobe. Sveta umjetnost kaligrafije pomaè ~ovjeku u probijanju kroz veo materijalne egzistencije kako bi osigurao pristup tome bereketu koji prebiva me|u i u Boìjim Rije~ima i da ‘okusi’ istinitost duhovnog svijeta. Kaligrafija i iluminacija su, uz pomo}na sredstva kakva su mastilo i papir, pove}alo koje ~ini mogu}im, u bljesku ~u|enja, pribliènje i udubljivanje u Boànsku su{tinu Kur’anskog teksta, te tako svaka du{a prema svojim mogu}nostima, moè okusiti ‘ukus’ Beskrajnog i Vje~nog. Kroz kalem postojanje poprima Boànski poredak, od Njega svjetiljka kalema sjaji svojim svjetlom. Kalem je ~empres u ba{~i spoznaje, sjena toga reda rasprostire se pra{inom.

Sveti ~ovjek je i sâm postao trska kojom Boànski Muzi~ar proizvodi medolije kozmi~ke egzistencije, dok je u isto vrijeme i pero kojima Bog manifestira Svoja djela Svoga stvaranja. Savr{eno se pokoravaju}i i povinuju}i Boànskoj Volji, sveti ~ovjek i sâm postaje pero u ruci Boànskog Umjetnika, stvarno realiziraju}i kur’anski ajet: Allahova je Ruka iznad ruka njihovih! (48:10) On je sâm kao pero kojim ‘on’ ispisuje stranice svoga ìvota kao remek-djela po formi i sadrìni; sveti ~ovjek je i sâm djelo svete umjetnosti. [tavi{e, kada u takvom stanju ispisuje kaligrafiju, pero u njegovoj ruci postaje dijelom njegovog bi}a kao instrument u Ruci Boìjoj. Svojom savr{enom predajom, pokoravanjem i povinovanjem, koncentracijom i unutarnjom anihilacijom, utrnu}em, umjetnost koju proizvodi postaje sveta umjetnost. On postaje instrument kojim se nebeske forme manifestiraju na prostorno-vremensku matricu, omogu}avaju}i nastajanje normi na koje se potom ugledaju u~enici i studenti koji u sebi nisu u potpunosti shvatili i realizirali istinu ajeta: Allahova ruka je iznad ruka njihovih! Svetu umjetnost kaligrafije u islamu stvorili su oni koji su sâmi postali pero u ruci Boànskog Umjetnika. Oni su ti koji su uspostavili tradicionalne norme koje su kasnije drugi opona{ali i slijedili. Nije slu~ajno da se za kufski stil, najstariji i najzna~ajniji stil kur’anske kaligrafije, kaè da ga je kreirao ‘Ali koji je i rekao: Cjelina Kur’ana sadràna je u Po~etnom Poglavlju (el-Fatiha), Po~etno Poglavlje u bismillah, a bismillah u ba’, ba’ u ta~ki; a ja sam ta~ka’. Samo onaj ko posjeduje unutarnje jedinstvo sa Izvornom Ta~kom svih linija i Sredi{tem svih krugova egzistencije moè i sâm djelovati kao pero u Boànskoj Ruci i instrument za stvaranje svete umjetnosti islamske kaligrafije, koja, kao sve istinske, stvarne svete umjetnosti ima nadindividulano porijeklo.

Pero ili Kalem je Djelatni Pol Boànskog Stvaranja; ono nije ni{ta drugo do Logos koji manifestira sve mogu}nosti ili Boànske Arhetipe skrivene u Riznici Nevidljivog, Plo~om ûvanom utiskuju}i slova i rije~i koje su paradigma svih zemaljskih, ovosvjetovnih formi. Pero kojim pi{e ljudska ruka najneposredniji je simbol tog Boànskog Kalema, a kaligrafija koju ostavlja po papiru ili pergamentu slika je Boànske Kaligrafije kojom je, stranicama kozmi~ke knjige, ispisana sama istinitost svih stvari, ostavljaju}i otisak na svim stvorenjima zahvaljuju}i kojem ona odraàvaju nebesko porijeklo svoga postojanja. Kako je pjesnik iz {estog/dvanaestog stolje}a Mir Mu’izzi ustvrdio, Ispisana stranicama zemlje i neba linija: ‘Stoga uzmite pouku, vi koji o~i imate. Ljudsko pero obi~no je trska koja tako ne pobu|uje i ne izaziva samo prelijepe linije i forme tradicionalne kaligrafije nego i melodiju svete muzike zaljubljenika Boìjih koja ne dâ mira pozivaju}i ih natrag njihovom Po~elu u Boìjoj Blizini. Pjesma trske zvu~ni je blizanac slova i rije~i kaligrafa. Oboje su proizvod trske i vra}aju slu{atelja natrag njegovom duhovnom zavi~aju podsje}anjem na arhetipe koje tradicionalna muzika i kaligrafija odraàvaju svojom zvu~nom i vizuelnom formom. Sa druge ta~ke gledi{ta, moè se re}i da trska upotrijebljena kao kaligrafski instrument, predstavlja vi{e kozmogeni~ki akt, luk spu{tanja (el-kavs el-nuzuli) tradicionalne kozmologije a trska kao naj, ~in je povratka Po~elu, luk uzdizanja (el-kavs al-su’udi). Dalje, trska kao pero ili naj, tom analogijom koja povezuje tradicionalnu umjetnost sa istinito{}u stvari, stvara forme koje su u

Sâm Kur’an pominje kalem u prvim ajetima objavljenim Poslaniku (s.a.v.a.), kojima se u suri el-‘Alek (Ugru{ak) Poslaniku nare|uje: îtaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji peru podu~ava... (96:3-4), dok poglavlje naslovljeno kao Pero (el-Kalem) po~inje slovom nun, za kojima slijedi ajet: Tako Mi pera, i onog {to pi{u oni... (68:1) Slovo nun u arapskom jeziku podsje}a na ta~ku mastila koja ‘sadrì’ mastilo kojim su po Plo~i ûvanoj ispisani arhetipi svih bi}a. Ovo slovo tako|er podsje}a i na brodicu koja nosi mogu}nosti odre|enih ciklusa manifestacija okeanom nepostojanja.

Seyyed Hossein Nasr Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 669 Tefsiru’l-Kur’an Tuma~enje Kur’ana Najstariji kodeks u zbirci Instituta je Tefsiru’l-Kur’an (Tuma~enje Kur’ana) na arapskom jeziku iz 742.h./1342. godine, dakle oko 120 godina nakon hid`re. Po~etak rukopisa je o{te}en, tako da ga nije mogu}e detaljnije identificirati. Tekst je pisan nesh arapskim pismom, a po rukopisu se vidi da ga je prepisivalo vi{e prepisiva~a. Ovaj rukopis je dospio u Institut putem donacije gospodina Alije [irbegovi}a; prethodno je bio u vlasni{tvu Envera Mulahalilovi}a iz Tuzle, a prije toga je pripadao [ejh Osmanu [ehovi}u.

Perzijski sufijski u~enjak iz devetog/petnaestog stolje}a Kemaluddin Husejn Ka{ifi, u svome komentaru Kur’ana naslovljenom Mavahib-i ‘alijjah, govori o slovu nun, kao o prvom slovu svjetla (el-nur) koje je bilo prva stvarnost koju je Bog stvorio, prema hadisu: Prva stvar koju je Bog stvorio bila je svjetlo, i posljednjem slovu rije~i el-Rahman, Boànska Milost, zbog koje su sva stvorenja stvorena. Sâma su{tina Boànskog stvaranja je koagulacija Daha Milostivog (nefes el-rahman) kojim je, ‘izdahnutim’ na arhetipe (ele’jan el-sabite), nastao svijet. Ka{ifi dodaje da je Bog najprije stvorio Kalem, potom Ta~ku ili nun, tako da sura Pero po~inje nunom i Perom. Prema drugom hadisu Kalem simbolizira jezik, a nun usta. Vrhunaravno Pero, prema Ka{ifiju, svjetlost je koja se proteè od neba do zemlje. Ka{ifi tako|er tvrdi da je slovo nun aluzija na op}e Boànsko Znanje sadràno u Sveobuhatnom Su{tinskom Jedinstvu (ehadijjet-i zatijje-ji dèm’ijje), a da se Pero odnosi na podrobno Boànsko Znanje sadràno u Nebeskoj Jedinstvenosti (vahidijjet-i sema’ijje). Sve {to je Pero napisalo (mastilom) iz vje~ne mastionice jesu uzvi{ena, jednostavna, Boànska Slova, kao i niè, sloènije, gospodarske rije~i. Ka{ifi tako rezimira fizi~ko utemeljenje kaligrafije zasnovano na kur’anskim simbolima Pera i Mastionice, nuna i Kalema, nude}i klju~ razumijevanja metafizi~kog na~ela i duhovnog zna~aja islamske kaligrafije kao i uloge koju kaligrafija igra u vjerskom i umjetni~kom ìvotu tradicionalnog islama. Ovosvjetovne, zemaljske manifestacije Boànskog Prototipa islamske kaligrafije, u Kur’anu spomenute slike Pera i

BEHAR 96

Mastionice, jo{ uvijek posjeduju sredi{nji, osovinski, temeljni duhovni zna~aj. On je, prije svega, otkriven onome kojemu se tradicionalno pripisuje porijeklo kaligrafije, ‘Aliju, (s.a.), predstavniku islamskog ezoterizma par exellence, nakon Poslanika, (s.a.v.a.), kao i nekim ranim stubovima islamske duhovnosti koji se smatraju sufijskim polovima u sunnitskom islamu i Imamima u {i’izmu. Drugo, kaligrafija pisana ljudskom rukom i dalje se svjesno prakticira kao ljudsko opona{anje Boànskog îna, iako daleko odmakla od svoje arhetipske perfekcije, jer najve}a plemenitost povjerena umjetnosti pisanja je ~injenica da je ona kao daleka sjena Boànskog îna. Tre}e, tradicionalna kaligrafija zasnovana je na preciznoj znanosti i poznavanju geometrijskih formi i ritmova, svako slovo ~ini odre|eni broj ta~aka u matemati~kom maniru, koji je razli~it u svakom od osnovnih i najve}ih stilova pisama, ali sve utemeljeno na scientii koja posjeduje svoje ta~ne i precizne zakonitosti. Ako se kaè za ukupnu islamsku umjetnost da je to znanost, kao i da je islamska znanost umjetnost, to je osobito ta~no u slu~aju kaligrafije za koju se zaista kategori~no moè re}i ars sine scientia nihil. U stvari, razmjeri kaligrafije klju~ su za razumijevanje razmjera islamske arhitekture. Ova znanost ishodi iz Hakikata, iz samog srca kur’anske objave; zahvaljuju}i ovoj znanosti koja leì u osnovi pravila razli~itih stilova tradicionalne kaligrafije, ova umjetnost razotkriva odre|enu kozmi~ku korespondenciju, ~ak, svojim simbolizmom otkriva stvarnosti, istinitosti, metakozmi~ke prirode. Ovaj aspekt kaligrafske umjetnosti,

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

koji potrebuje poseban tretman zarad potpunog obja{njenja, ipak je samo jedna ravan dubokog duhovnog i svetog karaktera islamske kaligrafije jer je predmetna znanost ovdje, u stvari sveta znanost a ne jednostavno znanje profane naravi. Postoji, me|utim, vremenska odvojenost izme|u zemaljske kristalizacije kur’anske kaligrafije i spu{tanja kur’anske objave. Moè se re}i da, dok je Kur’an kao zvu~ni univerzum zvuk Boànske Rije~i utisnut u srce Poslanika i, kasnije, preko njegovih Drugova i kasnijih nara{taja, kaligrafija je bila odjek i odgovor, reakcija i odziv, Boànskom Zvuku koji nije mogao druk~ije, nego sti}i sa zaka{njenjem. Bila je to reakcija du{e muslimana – najprije Arapa, potom Perzijanaca i Turaka, me|u kojima su izrasli najve}i kaligrafi kasnijih stolje}a – na Kur’an kao izgovorenu i saslu{anu Rije~ Boìju. Utemeljena na izvornoj inspiraciji velikih ranijih svetih ljudi kakav je ‘Ali, savr{ena kristalizacija ovog odgovora u najve}im i najzna~ajnijim stilovima islamske kaligrafije nije mogla druk~ije nego do}i tek kasnije. [tavi{e, ovaj odgovor, ova reakcija, bila je izrazito islamskog karaktera budu}i su predislamski Arapi bili usmjereni i

Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0167, BI

osjetljivi na jezik i poeziju kao i rani Arapi muslimani, koji, za razliku od muslimana, nisu pokazivali sklonost i interes prema kaligrafiji. Gotovo isto mo`e se re}i za predislamske Perzijance koji su posjedovali pisana djela, dakle kaligrafiju, ali kojima kaligrafija nije bila umjetnost od sredi{njeg zna~aja kao {to je to postala nakon {to su prihvatili islam. Iznenadni uspon arapskog jezika i uskoro potom perzijske kaligrafije, ~isto je islamska pojava u neposrednoj vezi sa reakcijama ljudi i naroda kojima je su|eno da ustanove islamski ummah na neodoljivom prisustvu Bo`ije Rije~i objavljene u Kur’anu. Kur’anska objava bila je zvu~na, ipak njeno zemaljsko, ovosvjetovno, utjelovljenje nije moglo biti druk~ije nego stvaranjem jedne od najzna~ajnijih i najistaknutijih tradicija kaligrafske umjetnosti, islamske.

Seyyed Hossein Nasr Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0155, BI

BEHAR 96

Kur’an u d`uzovima, Ms 40_0001, BI Detalj korice Kur’ana u zlatu, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 40/1-30 Ad`za’u’l-Kur’an Kur’an u dùzovima Rukopisna zbirka Instituta posjeduje vi{e od 60 prijepisa Kur’ana. Po ljepoti kaligrafije isti~u se mnogi, ali ovdje je vrijedno spomenuti prijepis iz 1215./1800. Ad`za’u ‘l-Kur’an (Kur’an u dùzovima). Ovaj Kur’an napisan je u 30 dùzova (dijelova), svi su kompletni i veoma dobro o~uvani. Njegova posebnost je u tome {to je djelo poznatog osmanskiog kaligrafa Muhammeda Hilmija. Svi dùzevi su bogato opremljeni originalnim ko`nim povezom, sa utisnutom rozetom klasi~ne biljne ornamentike, u boji koè, u centralnom dijelu korice. Tekst je ispisan nesh stilom arapskog pisma, veoma je ~itak i kaligrafski izvanredan. Kaligraf Hilmi je koristio crnu tintu, a samo nagla{ene rije~i (sed`da, ‘a{ere i sl.) u marginama i kustode pisane su crvenom tintom. Kod ukra{avanja Kur’ana se u pravilu posebna pa`nja posve}ivala po~etku. Tako je u ovom Kur’anu u umjetni~kom smislu najinteresantniji prvi svezak u kojem su na po~etne dvije strane sura el-Fatiha i po~etak sure el-Bekara. Ove dvije strane su bogato iluminirane a tekst je ispisan u vidu diptiha. S gornje strane teksta su vanredno lijepa dva unvana (ar. naslov, zaglavlje; u rukopisima zna~i i ukra{eni dio na po~etku teksta) u zlatnoj boji ukra{ena floralnim i geometrijskim vi{ebojnim motivima. Boje – kobaltno plava, tirkiz, roza, crvena, narandàsta i zlatna – izrazito su svjeè i o~uvane. Tekst je uokviren raznovrsnim okvirima, sa ~etiri vrste rubova, koji nagla{avaju tekst, daju mu zna~aj, a u isto vrijeme daju osje}aj prefinjenog sklada boja i oblika. Iako se prototipi svih tradicionalnih stilova islamske kaligrafije nalaze kona~no u Skrivenoj Riznici u Boànskoj Zapovjesti, bez koje ova kaligrafija ne bi bila vizuelni sakrament, zemaljska kristalizacija razli~itih stilova doga|ala se u jednom vremenskom razmaku u skladu sa zakonitostima manifestiranja i kristalizacije pomo}u kojih se ustanovljavala tradicija u svijetu vremena i prostora. U stvari, razli~iti kaligrafski stilovi ~ine provi|enjski razvu~enu demonstraciju Boànskih kvaliteta poruke. Ti stilovi posjeduju odre|ene regionalne varijacije u vezi sa etni~kim genijem odre|enog segmenta islamskoga svijeta, ali oni tako|er izlaù univerzalitet koji gotovo svaki od stilova nosi iza granica odre|ene kulturne zone unutar tog svijeta. Od samog po~etka razvili su se kufsko ili kur’ansko

BEHAR 96

pismo i nesh, koje je bilo ne{to manje vezano za kur’anski tekst iako su kasnijih stolje}a neki od najfinijih Kur’ana ispisani upravo ovim pismom. Kurzivni stilovi razvili su se uskoro potom, tako da Ibn Nedim, koji je ìvio u ~etvrtom/desetom stolje}u, ve} pominje dvanaest pisama i dvanaest njihovih varijacija. ûveni kaligraf, Ibn Muqle, koji je ìvio u isto vrijeme, uspostavio je pravila pisanja – koja vrijede i danas – za {est osnovnih stilova, sulus, nesh, rejhan, muhakkik, tevki i rika. Ovi stilovi poprimili su svoju kona~nu elaboraciju iz ruke proslavljenog Jaquta alMuste’samija u sedmom/trinaestom stolje}u. Svojim vi{estoljetnim trajanjem, ovi stilovi ozna~avaju i istrajnost nepromjenjivosti stila sredi{nje tradicionalne umjetnosti islama u suglasju sa sâmom prirodom islama, koji je,

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Ad`za’u’l-Kur’ana, Ms 40_0007, BI

ma usmjerenim prema nebu’. Drvo Svijeta jedan je od najuniverzalnijih simbola kozmi~ke manifestacije. Budu}i je Kur’an prototip stvaranja i napose svijet raznovrsnosti i vi{estrukosti koji ishodi iz i vra}a Jedinstvu, islamska umjetnost je obavezna spajati ova dva na~ela, na~elo Rije~i i Drvo Svijeta, kombiniraju}i kaligrafiju sa stiliziranim biljnim formama. Mnoge dàmije i druga arhitektonska djela i gra|evine islamskog svijeta od dàmije u Kordobi do Minareli {kole u Anadoliji, od Dèvher [ad dàmije u Me{hhedu do mauzoleja i dàmija Agre, pokazuju ovo preplitanje kaligrafije i arabesknih formi, meditiranje nad kojima podsje}a na korespondenciju izme|u Kur’ana i svijeta prirode, te primordijalnost kur’anske objave kroz koju se tema stvaranje-svjesnost neprestano ponavlja.

nakon prirodnog procesa razrade i detaljnog izlaganja kreirao civilizaciju obiljeènu stalno{}u, nepromjenjivo{}u na~ela i svetih formi kojima stolje}ima plovi bujica ìvota. Islamska kaligrafija simbolizmom sâmih svojih formi odraàva izvjesno preplitanje izme|u stalnosti i promjene koja karakterizira sâmo stvaranje. Svijet se sastoji od neprekidnog toka ili postajanja, iako postajanje nije ni{ta drugo do refleksija Bi}a i nepromjenjivih arhetipa sadrànih u Boànskoj Rije~i ili Intelektu. Islamska kaligrafija ponovo stvara ovu metafizi~ku stvarnost po{to, utjelovljavanjem kur’anskog teksta, ponavlja konture sâme kreacije. Odatle, kao u tkanju, horizontalni pokret slova, odgovara promjeni i postanju, dok vertikalni pokret predstavlja dimenziju Su{tine ili nepromjenjivosti su{tina. Ili, posmatrano sa druge ta~ke gledi{ta, moè se re}i da vertikalnost pisma simbolizira Jedinstvo Na~ela, a njegova horizontalnost mno{tvo manifestacija. Svi tradicionalni stilovi kombiniraju ove dvije dimenzije, vertikalitet i horizontalitet, ali svaki na razli~it na~in. Neki stilovi su gotovo potpuno stati~ni, a drugi gotovo potpuno teku}i i graciozni. Ali, u svakom slu~aju, neki elementi svakog na~ela moraju postojati bez obzira koliko ostali bili posebno nagla{eni. Univerzum se tako|er moè simboli~ki predstaviti drvetom koje je prema Kur’anu ‘~vrsto ukorijenjeno, sa grana-

Islamski obrasci tako|er ~esto kombiniraju kaligrafiju, kako sa stiliziranim biljnim formama ili arabeskama, tako i sa geometrijskim uzorcima. Za kaligrafiju se ovdje, budu}i je neposredno vezana za Boànsku Rije~, moè re}i da simbolizira Na~elo stvaranja, geometrijski element simbolizira nepromjenjivost uzorka ili mu{ki aspekt, dok arabeske, povezive sa ìvotom i rastom, predstavljaju ìvu}i, promjenjivi i materinski aspekt stvaranja. Vi|ena u ovom svjetlu, kaligrafija se moè kontemplirati kao na~elo iz kojeg ishode druga dva elementa islamskih uzoraka, geometrijski i arabeskni, i u kojoj se oni integriraju kao {to se svi kozmi~ki dualiteti integriraju u jedinstvu Na~ela. Kur’anska kaligrafija tako|er je u vezi sa iluminacijom, koja postaje sve prisutniji element kako se tradicija privremeno odmakla od svog Boànskog Po~ela. Izvanredna kur’anska iluminacija kasnijih stolje}a Nebeska je kompenzacija sâme te odvojenosti, ~ine}i vidljivom tu duhovnu energiju koja je uvijek bila prisutna, ali ne obavezno o~igledno se manifestiraju}i u svijetu vidljivih formi, tokom ranijeg perioda bliskosti historijskom po~elu Objave. Kur’anska iluminacija ‘kristalizira’ tok i utjecanje du{e prema Bogu i kao takva, pomo} je pri reintegraciji du{e koja je rezultat prisustva svete Rije~i Boìje. Iluminacija omogu}ava vizuelizaciju duhovne energije koja istje~e iz ~itanja svetog Teksta; ona, dakle, zauzima marginu stranice, dok kaligrafija obuhvata sâm tekst. Iluminacija je kao oreol koji okruùje Svetu Rije~, a svjetlost koju generira ~udesno Boànsko prisustvo rije~i, je Rije~ Svjetla. Budu}i su kur’anski ajeti mo}i ili hamajlije, slova i rije~i koja omogu}avaju vizuelizaciju kur’anskih ajeta tako|er imaju zna~aj hamajlije i ispoljavaju svoje vlastite snage. Ostavljaju}i po strani numeri~ki simbolizam i ezoterijski zna~aj slova i foneme arapskog alfabeta i jezika koji podrazumijevaju vlastitu op{irnu znanost, moèmo se okrenuti vidljivim formama kaligrafije kako same predstavljaju ‘bi}a’ kao i neposredne simbole duhovnih stvarnosti za muslimanski um. Svako slovo ima svoju vlastitu

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

‘osobnost’ i simbolizira u svojoj vidljivoj formi poseban Boànski Atribut, budu}i da slova svetog alfabeta korespondiraju crtama, karakteristikama i atributima Boga kao Boànskog Pisara. Zaljubljenik u Boga prazni svoje srce od svega osim Njega: Allahov elif probada njegovo srce ne ostavljaju}i prostora za bilo {ta drugo. Zbog toga Hafiz pjeva u svome ~uvenom stihu, Ne postoje drugi tragovi na plo~i moga srca osim elifa stasa Prijatelja. [ta da radim, u~itelj me nije podu~io nijednom drugom slovu. Nekome je potrebno da ‘zna’ samo ovo jedno slovo kako bi znao sve {to treba znati, jer Boìje Ime klju~ je za Riznicu Boànskih Tajni i staza prema Istini. To jeste ta Stvarnost zahvaljuju}i su{tinskom identitetu Boga i Njegovih posve}enih Imena. Zbog toga se u sufizmu, meditacija nad kaligrafskom formom Imena koristi kao jedan od duhovnih metoda za realizaciju Imenovanog. [to se ti~e slova ba, drugog slova alfabeta, njegova horizontalnost simbolizira prijem~ivost, receptivitet materinskog i pasivnog na~ela, kao {to je i dimenzija ljepote koja dopunjava i upotpunjava dimenziju veli~anstvenosti. Presjekom ova dva slova nastaje ta~ka koja stoji ispod slova ba i koja simbolizira Vrhunaravno Sredi{te iz kojeg sve ishodi i kojemu se sve vra}a. U stvari, nijedna manifestacija nije ni{ta drugo do li ta ta~ka, jer kako bi Jedan mogao ishoditi bilo kakve drugosti koje }e kompromitirati tu jednotu? Eto, zbog toga elif i ba napose, sa svim ostalim slovima arapskog alfabeta koja slijede za njima, u stvari jesu konstituitet upravo te ta~ke koja se, iako je jedna po sebi, vidi kao mno{tvo u ogledalu multipliciteta.

Prema Dìliju budu}i da bismillah sve stvari uvodi u postojanje, ona je poput Boànske Zapovjesti, Budi! (kun). Sam ~in simboliziran je, dakle, elifom, dok je ba recipijent, primalac tog ~ina. Superiornost elifa nad ba pokazana je i ~injenicom da, dok je ta~ka, koja je uzvi{ena, dio elifa i njegova unutra{njost, {to i pisana forma elifa otkriva, ona je izvan ba i dio njegove spolja{njosti. Elif, stoga, korespondira muhammedanskoj stvarnosti, istinitosti (el-hakikat al-muhammedijjah), dok ba odgovara stvaranju i stvorenjima. Bog je najprije stvorio Muhammedansku Stvarnost ili Muhammedansku Istinitost, a potom iz nje ostatak Svoga stvaranja, sva ostala stvorenja. Kontempliraju}i prva dva slova arapskog alfabeta, uz sposobnost prodiranja u njihovo unutarnje zna~enje, kontempliraju se i simboli koje ona sobom nose, na~elne stvarnosti, istinitosti i manifestirani poredak. Sufi i filozof Sa’inuddin ibn Turkah, dvije generacije poslije Dìlija, pi{e da su slova i rije~i spu{teni iz duhovnog u fizi~ki svijet te da posjeduju unutarnju duhovnu supstancu, iako nose odje}u ovoga svijeta stvaranja i rastvaranja. U svome komentaru izre~enog o ta~ki ispod slova ba Ibn Turkah spominje da svako kur’ansko slovo ima tri forme: izgovorenu formu koja se spu{ta u uho, pisanu formu koja

U svome al-Kahf va’l-radim fi bismillah al-rahman alrahim, proslavljeni sufi osmog/~etrnaestog stolje}a, ‘Abdu’l-Kerim el-Dìli, pi{e da je ta~ka nedjeljiva tvar (eldèvher el-basit) dok su sva slova, u stvari, jedinjenja (eldìsm el-murekkeb). Ta~ka simbolizira, upu}uje i odnosi se na Boànsku Su{tinu. Otuda, pridodata bilo kojem slovu ta~ka nema svoj vlastiti zvuk na isti na~in kao {to se teofanije Su{tine pojavljuju u svakom stvorenju sukladno mogu}nostima savr{enstva toga stvorenja. Ta~ka ‘stvara’ elif, a elif sva ostala slova, jer kako god ta~ka simbolizira Boànsko Onstvo, elif simbolizira poloàj Jednote. Dìli prepri~ava dijalog izme|u ta~ke (el-nukta) i slova ba u kojemu ta~ka, obra}aju}i se slovu ba govori: O slovo, Ja sam tvoje Na~elo..., na{to ba odgovara: O Gospodaru, uvjerio sam se sa sigurno{}u da si Ti moje Na~elo. Ba dalje pita odakle potje~e istinitost koja po~iva u ta~ki. Ta~ka odgovara da su sva slova i rije~i u stvarnosti pojedina~ne forme koje ishode iz ta~ke. Simbolizmom zami{ljenog dijalogom izme|u ta~ke i ba Dìli opisuje ukupno tajanstvo Boànskog Jedinstva.

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

se manifestira oku, i su{tinsku i duhovnu formu ~ije je mjesto pojavljivanja srce. Kaligrafska forma je, stoga, duplikat zvu~ne forme Boànske Rije~i i klju~, zajedno sa zvu~nom formom, za unutarnje zna~enje koje prebiva u srcu. U jo{ jednom komentaru koji se ti~e ta~ke ispod slova ba, veliki sufijski u~itelj iz dvadesetog stolje}a {ejh el-‘Alevi pi{e, Slova su znaci mastila; ne postoji ni{ta, osim onoga {to je mastilo pomazalo; njihova vlastita boja ~ista je iluzija. Samo boja mastila je to {to je stiglo u manifestirano postojanje. Ipak ne moè se re}i da se mastilo udaljilo od onoga {to je bilo. Unutra{njost slova leì u tajanstvu mastila. A njihov spolja{nji izgled njihovo je samoodre|enje. Ona su svoja odre|enja, svoje aktivnosti, i ni{ta osim toga ne postoji. Shvati ovo! Ona nisu to; ne reci, ne reci da su ona to! Tako re}i pogre{no je, a re}i ‘to je ono’ je buncaju}e ludilo. Jer to je bilo i prije slova, kada slova nisu ni postojala; i ostat }e, kada slova uop}e ne}e biti. Dobro se zagledaj u svako slovo: vidjet }e{ samo ono {to je ve} nestalo osim lica masila, to jest, osim Lica Njegove Su{tine, Kojemu pripada sva Slava i Veli~anstvo i Uzvi{enost! âk i tako slova su, osim njihovog izvanjskog izgleda, skrivena, bi}a preplavljenog mastilom, njihov izgled ni~iji je do njihov. Slova ni{ta ne daju mastilu, niti i{ta od njega uzimaju, samo razotkrivaju svoju obuhvatnost u razli~itim obrascima, bez mijenjanja mastila. Da li mastilo i slovo zajedno ~ine dvojstvo? Shvati stoga, istinitost mojih rije~i: nema tu postojanja osim mastilovog, njemu ~ije rezonovanje je ispravno; I gdje god je slovo, s njim tu je uvijek njegovo mastilo. Otvori svoj razum ovim parabolama i povedi ra~una o njima! Ezoteri~ka doktrina koja se ti~e prirode kaligrafije, kombinirana sa ljepotom njenog neposrednog prisustva koja dira sve koji su osjetljivi na ~uvaju}u i osloba|aju}u milost ljepote, obe-

zbje|uje i pruà klju~ za razumijevanje sredi{njeg mjesta ove umjetnosti u hijerarhiji islamske umjetnosti kao i njene zna~ajne uloge u islamskoj duhovnosti kao takvoj. Stolje}ima muslimani prakticiraju kaligrafiju ne samo radi kultiviranja i o~uvanja lijepog rukopisa koji je pokazatelj tradicionalne kulture (adab), nego i radi discipliniranja du{e. Mnogi kaligrafi svjesni su da se ispisivanjem linije s desna na lijevo, {to je smjer arapske kaligrafije, ~ovjek pomjera sa periferije ka srcu koje je tako|er smje{teno na lijevoj strani tijela, te da usredsre|ivanjem na ispisivanje rije~i u lijepim formama ~ovjek tako|er vodi razasute elemente svoje du{e njihovome sredi{tu. Muslimani, mu{karci i ène, tako|er su meditirali nad ljepotom kaligrafskih formi kao pratilja Boìje Rije~i, koje su prelijepe upravo jer ishode iz vrela sve ljepote. Srca i du{e svih muslimana osvjeàvaju se veli~anstvom, harmonijom i uskla|eno{}u, ritmom i tokom kaligrafskih formi koje okruùju muslimanski ìvot u tradicionalnom islamskom dru{tvu, koje se razotkrivaju skidaju}i veo sa svoje ljepote na stranicama Kur’ana, na zidovima dàmija i drugim arhitektonskim formama, na tepisima i zastorima, pa ~ak i na objektima svakodnevne upotrebne vrijednosti od odje}e do tanjira i su|a u koje se servira hrana. Tradicionalna kaligrafija, kao sredi{nja sveta umjetnost islama, dar je Hakikata iz srca islamske objave iz kojeg je potekla ova sveta umjetnost. To je tako bez obzira da li su sâmi muslimani svjesni Hakikata ili se zadovoljavaju spolja{njim formama. [to se ti~e onih koji slijede Put Hakikata, ova sredi{nja umjetnost osnovni je nosilac kontemplacije Jedinoga, jer nijedan elif ne moè a da nas ne podsjeti da u na{im srcima i umovima ne smije biti mjesta ni za {ta drugo osima za Allahov elif, dok svaka ta~ka podsje}a na istinitost hadisa da je: Bog je postojao i ni{ta nije postojalo osim Njega, i dalje: On i sada postoji onakav Kakav je bio.

Seyyed Hossein Nasr Islamic Art and Spirituality (Islamska umjetnost i duhovnost, Umjetnost i sveto, Duhovna poruka islamske kaligrafije) Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

BEHAR 96

An-Nasabu ‘{-[arif, Ms 209, BI Detalj An-Nasabu ‘{-[arifa, Ms 209, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 209 An-Nasabu ‘{-[arif Plemenita loza Muhammeda a.s. Ovo je jedan od najvrjednijih rukopisa iz rukopisnog fonda Instituta. Naime, po stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake radi se o raritetu, odnosno, unikatnom rukopisu. Rukopis je prepisao ili sastavio (nije jasno nazna~eno) dervi{ Mahfuz ibn Muhamed el-Gul{ani, 8. muharema 1031.h./23. - novembar 1621. godine. Sa za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio u posjedu Ahmed efendije, muftije Mostara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri êngi}a iz Odàka kod Fo~e, a on je opet poklonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u, {to ukazuje na to da je rukopis bio u tekiji na Oglavku. Otkupom od jednog nasljednika porodice Sikiri}, Bo{nja~ki institut ponovo je vratio rukopis u posjed potomaka êngi}a, Adil-bega Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom, i sa o~eve i sa maj~ine strane, êngi}. Na po~etku rukopisa ~itamo posvetu: “Ovu ~asnu knjigu poklonio sam na{em mur{idu (vodi~u u tesavvufu) u~enom [ehovi}u (Sikiri}u) Behauddin efendiji, na{em bratu i prijatelju. (u potpisu) Siroti dervi{ Nuri êngi} iz Odàka.” Ovakve knjige su pouzdano svjedo~anstvo o bogatstvu na{eg kulturno-historijskog blaga kao i ~injenice kako se kroz historiju ~uvala i po{tivala pisana rije~. S obzirom na izuzetnu vrijednost i ~injenicu da se radi o raritetu ili unikatu, Institut je ovo djelo objavio u fototipskom izdanju sa prijevodom na bosanski jezik akademika prof. dr. Enesa Kari}a. Za ovo izdanje zanimljivo je to da ispis prijevoda na bosanski jezik – u grafi~kom smislu – u potpunosti odgovara originalu, za {ta je zaslu`na istan~ana kaligrafska ruka gospodina Amira Reke.

Knjiga po~inje biografijom Poslanika Muhammeda a.s., oca i majke po mlijeku, potom slijede biografije Poslanikovih amidà, njegovih {est tetaka, biografije Poslanikovih supruga, njegove djece i unuka, amidì}a, biografije bra}e i sestara; slijede spomeni 22 vojna pohoda Muhammeda a.s., o robovima, slugama i ~uvarima u borbi, o 11 Poslanikovih izaslanika, o tajnicima i prijateljima. Opisano je tako|er i njegovo oru`je, odje}a, i najzad njegovo preseljenje. U predgovoru dr. Enes Kari} kaè da su izvori ovog rukopisa rane biografije Muhammeda a.s., tzv. sire, i to posebno one

BEHAR 96

klasni~ne iz perioda Ibn Ishaka (p. 150.h/767.) i Ibn Hi{ama (p. 218. h./833.). Dr. Kari} tako|er smatra da autor ovog rukopisa izvanredno poznaje i djela Al-Maghari od Al-Waqidija i Al-Bidaya wa’n-Nihaya od Ibn Kathira, koja se isto tako detaljno bave `ivotom Muhammeda a.s. U spomenutim djelima biografija Poslanika je opisana op{irno, sa brojnim lancima predanja i njihovih prenosilaca, dok autor ovog rukopisa ne navodi lance predaje, a biografske podatke iznosi veoma sa`eto ali i precizno. Autor je svakako i dobar poznavalac Kur’ana, tefsira i hadisa. Imaju}i sve to u vidu,

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

dr. Kari} smatra da bi se moglo pretpostaviti da je autor bio u~enjak ili muderris u nekom od velikih centara islamskog svijeta. Odgovor na to pitanje }e, me|utim, za sada ostati nerazrije{eno. Citati prijevoda: Muhammad ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib ibn Ha{im ibn Abdi Menaf ibn Kusajj ibn Kilab ibn Murre ibn Ka’b ibn Luejj ibn Galib. Boìji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir (s.a.v.a.), ro|en je u godini Slona, u ponedjeljak, dvanaestu no} mjeseca Rebi’ulevvela. Otac Poslanikov umro je kad je njemu bilo dva mjeseca. Neki vele pak, da mu je otac umro kad je bio dojen~e. Dojila ga je Halima, k}erka Ebu Zuvejba iz plemena Sa’d. Poslanik je ostao kod dojilje Halime u plemenu Sa’d ~etiri godine. Halima ga je vratila majci kad su mu (od strane meleka) rasporene grudi, te je majka (Amina) sa njim oti{la u Medinu, gdje je posjetila njegove daidè, i potom umrla u mjestu Ebva, vra~aju}i se u Mekku. Poslaniku je tada bilo {est godina, tri mjeseca i deset dana. Njezin je grob tamo (u mjestu Ebva’) poznat i znamenit. Kada je Amina pokopana, do Mekke je Muhammeda dovela èna (po imenu) Umm Ejmen i to pet dana nakon smrti njegove majke. Abdumuttalib (Poslanikov djed) umro je kad je Poslaniku bilo osam godina. Djed Ebumuttalib je oporu~io brigu o u Muhammedu svome sinu Ebu Talibu... Boìji Poslanik s.a.v.s. poslan je poslani~kom porukom dvjema vrstama bi}a, ljudima i dìnima, i tada je imao ~etrdeset godina. Amidà mu Ebu Talib, umro je kad se Poslanik pribliàvao svojoj pedesetoj godini, a Hatidà je umrla tri dana nakon Ebu Taliba. Stoga je tu godinu Poslanik s.a.v.s. nazvao godinom àlosti, zato {to ga je Ebu Talib {titio od onih koji bi ga uznemiravali kad je izlazio na put, a sama Hatidà povjerovala je u njegovo poslanstvo kad je potraìo uto~i{te u svome domu, {to mu je bila uto~i{tem i svjedokom za sve {to mu se doga|alo, te bi govorila: Ti si, uistinu, Boìji poslanik! Bog blagoslovio i njega i njegovu porodicu, i njegove drugove, i podario im mir!...

Supruge Boìjeg poslanika Hatidà k}erka Huvejlidova Ona je prva koja je povjerovala u Allaha i Njegova poslanika. U dàhilijjetu (dobu neznanja) zvali su je El-Tahira (îsta). Prije nego se udala za Boìjeg poslanika bila je udata za Ebu Haleta Hinda ibn Nebba{a, pa mu je rodila Hinda ibn al-Haleta koji je bio daidà el-

Hasanu i el-Husejnu (sinovima Fatiminim koja je k}erka Boìjeg poslanika i Hatidè), i koji je (u predajama) dobro opisao Boìjeg poslanika. ... Hatidà se zatim udala za Boìjeg poslanika (s.a.v.s.) prije poslanstva i Poslanik je tada imao dvadeset i pet godina... Boìji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, je kazao: Najodli~nija èna me|u stanovnicima dènneta je Merjema, zatim Fatima, zatim Hatidà, zatim Asja (èna jednog od faraona). U jednom drugom hadisu Poslanik je kazao: Najbolja èna me|u stanovnicima dènneta je Hatidà k}erka Huvelidova i Fatima k}erka Muhammedova i Mejrema k}erka Imranova, i Asja k}erka Muzahimova... O Poslanikovoj (s.a.v.a.) odje}i Boìji Poslanik (s.a.v.a.) je na dan kad je preselio ostavio dva {arena pla{ta, tako|er je ostavio i jedan ammanijski pla{t... Imao je leàj i dlakav pokriva~, imao je prsten od srebra na kojem je bilo ugravirano: Muhammed, Boìji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir! Imao je narukvicu od èljeza, prepletenu sa srebrom. En-Nedà{i mu je poklonio papu~e jednostavne izrade, pa ih je obla~io... Imao je jedan turba koji bi obla~io, zvao se esSehab (oblaci). Davao ga je Aliji ibn Abi Talibu da ga obla~i, i Alija ga je ~esto obla~io, a on (Poslanik) bi rekao: Do{ao nam je Alija u oblacima. Poslanik je ima i dva ruha za obla~enje petkom, mimo druge odje}e koju je obla~io drugih dana... O Poslanikovim s.a.v.s. {ti}enicima (oslobo|enim robovima) kojih je bilo trideset i jedan Zejd ibn Hariseh ibn [urahbil el-Kelbi, pripadao je Hatidì, pa ga je od nje dobio Poslanik s.a.v.a. nakon {to se njome oènio i potom ga je oslobodio. Usama ibn Zejd, bio je posinak Boìjeg poslanika, nazivali su ga: Hubbu Resulillah (onaj koga Poslanik s.a.v.a. voli). O Poslanikovim s.a.v.a. vojnim pohodima kojih je ukupno poznato dvadeset i dva ...Bitka za Hajber zbila se nakon {to su pro{la tri mjeseca i jedanaest dana od sedme godine po Hid`ri. [est mjeseci i deset dana nakon ove bitke u~injena je umra (u Mekku) iz mjesta elKussah. Oslobo|enje Mekke zbilo se sedam godina, osam mjeseci i jedanaest dana nakon Hid`re. Bitka na Hunejnu dogodila se nakon jednog dana; tada je Bog poslao meleke u pomo} Svojemu Vjerovjesniku (s.a.v.a.)...

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 16 D`elaluddin Rumi Belhi Mesnevi Ma’nevi

Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u kolekciji Instituta posebno mjesto zauzima prijepis Mesnevije (Mesnevi Ma’nevi) D`elaludina Rumija.

Pi}e je u vrenju, a mi traìmo da ljubav vrije. Svijet je u pokretu, a mi traìmo pamet. Pi}e je od nas pijano, a ne mi od njega. Tijelo (lik) od nas postade, a ne mi od njega. (Mesnevi I, 1811, prijevod {ejh Fejzulah Hadìbajri})

Rumi je uistinu vrhunac jedne grane sufijske tradicije, ali kao i svaki vrh koji je povezan sa planinskim lancem ~iji je dio, Rumi je neodvojivo vezan za ukupnost tradicije koja je, zbog svetih u~enja i milosti (bereketa) unutar njenog duhovnog zna~enja, bila u stanju proizvesti svetog ~ovjeka i poetu takvih razmjera. On se pojavio u trenutku u kojem je {est stolje}a islamske duhovnosti ve} uobli~ilo tradiciju neizmjernog bogatstva. @ivio je u stolje}u koje je bilo kao povratak duhovnom intenzitetu trenutka nastanka islama; stolje}u koje je iznjedrilo izvanredne svete ljude i mudrace {irom islamskoga svijeta, od Ibn ‘Arabija, iz Andaluzije, do Ned`muddin Kubraa iz Semerkanda. Rumi je stigao na kraju tog perioda ogromne duhovne aktivnosti i podmla|ivanja koji je uobli~io duhovnu historiju islamskih naroda. Nakon dugog perioda u~enja, formalnog i inicijacijskog, Rumi je bio u potpunosti upoznat sa dugom tradicijom koja mu je prethodila, kako u sufizmu tako i u ostalim islamskim znanostima. Bio je duboko uronjen u kur’anske znanosti i brojne kur’anske komentare koji su objavljeni prije njega. Pa`ljivo prou~avanje njegovih djela otkriva ne samo istinu njegovih vlastitih tvrdnji da je njegova Mesnevija komentar Kur’ana, nego i da njegov Divan plovi kao ogromna rijeka potekla iz planinskog izvora kur’anske objave. On je ve} iskusio i ìvio u odre|enom smislu on je i sebi ve} saèo ranu sufijsku tradiciju budu}i je proìvio i iskusio razli~ite duhovne mogu}nosti sufijskog naslije|a – po{tuju}i strah Da’ud el-Entakija, Boànsku ljubav Rabi’je el-‘Adevijje i gnozu Ibn ‘Arabija – u samome sebi:

BEHAR 96

Mi smo ni{ta, a ovo na{e postojanje, to je Tvoje postojanje koje se ne vidi. Onaj {to je nevidljiv (Bog) neka On vazda postoji! Na{ vjetar i na{e postojanje to je Tvoj dar, Boè! Na{e postojanje Ti si dao, Boè! Ti si, Boè, slatko}u postojanja pokazao ne-postojanju i ni{tavilu). Ti si u~inio, pa da se ovo nepostojanje zaljubi samo u sebe. Slast svojih nimeta (blagodati), nemoj nam uskratiti! Meze, pi}e i ~a{u svoju, nemoj nam uskratiti! Ako Ti nama ove nimete uskrati{, ko bi nam ih onda mogao traìti i na}i? Zar se moè boriti slika sa slikarom? Nemoj gledati na nas kakvi smo mi. Svoju dobrotu gledaj i Ti nam dobro ~ini. Nas nije bilo, niti je bilo na{ih molbi. Tvoja dobrota ~ula je na{u jo{ neizgovorenu molbu. Nema tog pjesnika koji bi mogao dirljivijim rije~ima oslikati potpunu ni{tavnost svih postoje}ih bi}a pred Jedinim Koji jedino jeste. Ovdje je doktrina Jedinstva Bitka (vahdet elvudùd) zaogrnuta teofanijom svoje vlastite ljepote. Na isti na~in Rumi slijedi Ibn ‘Arabija u vjerovanju da je sveukupna egzistencija identi~na sa odnosnom i vezom tog odre|enog bi}a sa Bi}em napose, da egzistenti nisu ni{ta nego veza i odnos koji posjeduju sa Apsolutom, saìmaju}i ukupno u~enje u zavaravaju}e jednostavni distih, koji govori o vezi izme|u bi}a i Bi}a:

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Postoji veza iza svih opisa i pore|enja; izme|u Gospodara stvorenja i njihovog unutarnjeg bi}a. [to se ti~e komplementarne doktrine Univerzalnog ôvjeka (el-insan el-kamil), koju je, kao i doktrinu Jedinstva Bitka prvi put formulirao Ibn ‘Arabi, njeno zna~enje reflektira se kroz cijelo Rumijevo djelo, ali on ne koristi pojam insan elkamil; radije, govore}i o ideji, koristi izraz makrokosmos (alem-i ekber) pod kojim podrazumijeva duhovnog ~ovjeka nasuprot ‘profanom ~ovjeku’, koji je mikrokosmos. Dakle, izvanjskom formom ti si mikrokosmos, Dok u unutarnjem zna~enju ti si makrokosmos. Rumijeva poezija je slavljenje ne samo ìvota u njegovom duhovnom aspektu nego isto tako i smrti koja omogu}ava realizaciju duhovne dimenzije ìvota. Rumi u smrti vidi uzvi{eni ekstati~ki trenutak ìvota, jer on je svakako ve} umro prije smrti, sukladno ~uvenoj Poslanikovoj izreci: Umri prije smrti. Za njega smrt moè biti samo prolaz u svijet svjetlosti, kako i sam kazuje u svojoj poznatoj pjesmi: Idi umri, gospodine, prije nego umre{, Tako ne}e{ trpjeti boli umiranja. Umri smr}u koja je kapija svjetlosti, a ne smr}u kojom samo grobu }e{ dopasti. Rumi je ve} boravio u svijetu svjetlosti prije susreta sa fizi~kom smr}u, te stoga fizi~ka smrt moè biti samo trenutak proslave prelaska i posljednje prepreke i omogu}avanja potpunog povratka okeanu svjetlosti od kojega je bio privremeno odvojen. Rumi je odavno shvatio i znao da amor est mors; ljubavlju prema Bogu on je okusio smrt iako fizi~ki ìv i bio uskrsnut zaogrnut svjetlo{}u Boànskoga Znanja, jo{ uvijek raspravljaju}i i hodaju}i sa ljudima. To {to je Rumiju omogu}ilo da na susret sa smr}u gleda kao na trenutak uzvi{ene ekstaze, bio je, naravno, vrsta ìvota koju je vodio na ovome svijetu, ìvot koji ga je doveo do statusa svetosti i prije prolaska kroz kapiju smrti. Taj ìvot bio je svjedokom izvanrednom susretu sa [emsom i simpatijama izme|u njih koje su uzrokovale nastanak Divana, podstakle Rumija da napusti svijet ti{ine i pribjegne poeziji kako bi izrekao ono {to ne moè a da ne dolazi samo iz svete ti{ine. u izvjesnom smislu Husamuddin ]elebi, odigao je za Rumija istu ulogu vis-a-vis Mesnevije. Na isti na~in, ako ne postoji poseban u~enik, inicijacijska funkcija u~itelja povla~i se unutar bi}a majstora, a nedostatak duhovnog drugarstva i razgovora moè nagnati i umjetni~ki najkreativnije sufije u ti{inu. Navest }emo poznati Sa’dijev stih, Da nije ruè, slavuj nikada ne bi zapjevao u gaju.

koji poput ptice moè pjevati samo melodijama koje pokre}u duh. Rumijeva knjièvna djela i njegova uvijek prisutna duhovna snaga stoje kao snaàn svjetionik usmjeravaju}i i vode}i ~ovjeka ljepotom prema Istini, koja ga jedino osloba|a od privida zatvora siroma{tva i ru`no}e koju je stvorio oko sebe, a ~ije granice se ne mogu pobrisati osim pomo}u poruke ~ovjeka kakav je Rumi. U njemu je vizija Istine i njena ekspresija u najpotpunijoj ljudskoj formi, iskustvo duhovnosti i njegova formulacija kombinirane u umjetnosti. Uistinu, o Rumijevom djelu mora se re}i da je, Te rije~i stepenice prema potpunom uvjerenju su. Ko god se njima penje ti~e se vrhunca – Ne vrh sfere {to je boje azura. Nego vrh nadilaze}i povrh svih vidljivih nebesa. Seyyed Hossein Nasr Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

Rukopis iz fonda Instituta, Ms 16 BI, prepisan je na Bendba{i u Sarajevu 1646. godine za potrebe mevlevijske tekije, o ~emu svjedo~i podatak iz rukopisa koji glasi: Prepisao za dervi{e mevlevijske tekije, u Bogom za{ti}enom Sarajevu, koja je nakon stradanja u po`aru, obnovljena za kori{tenje sarajevskim dervi{ima.

U modernom svijetu, osiroma{enom duhovno{}u koji se gu{i u okru`enju u kojem je ru`no}a postala norma, a ljepota luksuz, Rumija su mnogi prepoznali kao antidot za bolesti od kojih moderni svijet umire. I zaista, on je najja~i protuotrov ako se slijede njegova u~enja, bez obzira kako je gorak lijek koji on propisuje. U cilju nalaska pomo}i u Rumiju, u akutnoj duhovnoj borbi, mora ga se ~itati ne samo kao pukog pjesnika nego kao porte-parole Bo`anskih Tajni,

BEHAR 96

Rukopis Mesnevi Maâ&#x20AC;&#x2122;nevi, Ms 16, BI Detalj rukopisa Mesnevi Maâ&#x20AC;&#x2122;nevi, Ms 16, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 210 Divan-i Kaimi Hasan Kaimija (Hasan Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu, bio je glasoviti sarajevski pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na bosanskom jeziku, tzv. alhamijado pjesme. Smatra se najpoznatijim pjesnikom Balkana toga doba. Da je bio neosporno veoma popularan i cijenjen u svoje doba, svjedo~i i izuzetno veliki broj prijepisa njegovih djela. Njegove pjesme su prepisivane i kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa rukopisom iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210), ili kao dio raznih med`mua (zbornika), kao {to je slu~aj sa drugim rukopisom iz na{eg fundusa, nazvanim jednostavno Med`mua (Magmu’ah, Ms 193). Rukopisi Kaimijinih pjesama su brojni i, kako navodi Jasna [ami}, nalaze se u mnogim svjetskim bibliotekama, u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Kairu, Istanbulu, Parizu, Londonu, Bratislavi, itd. U Sarajevu Kaimijine rukopise posjeduju Gazi Husrev-begova biblioteka i NUBBiH, biblioteka ANUBiH i Istorijski arhiv Sarajeva. Biblioteka Orijentalnog instituta posjedovala je ~ak 14 prijepisa Kaimijinih rukopisa, koji su naàlost uni{teni u granatiranju Instituta 1992. godine. Za ovaj rukopis Kaimi-babinog Divana naàlost nema podataka o prijepisu, a iz zabilje{ki na za{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa bili [ejh Sirri-zade Muhammed Behauddin iz sela Oglavak i Sejfuddin Fehmi b. Ali Kemura (1890.-91.). U Med`mui, zborniku razli~ite sadrìne pisanom na osmanskom turskom jeziku, kojem se ne zna autor, zabiljeèno je i jedno tuma~enje Kur’ana pjesnika Hasana Kaimije, koja ukazuje na neka budu}a doga|anja. Naime, Kaimija se bavio ‘ilm-i dèfrom, tuma~enjem numeri~kih vrijednosti harfova, tako da je njegovo poznato djelo Varidat, u stvari, zbirka svojevrsnih istihradàta o budu}im doga|ajima. Dva Kaimijina djela tj. njegov Divan i pjesma u Med`mui u fundusu Bo{nja~kog instituta zasigurno su vrijedan doprinos ne samo boga}enju na{eg kulturno-historijskog naslje|a nego su i od neprocjenjivog zna~aja za prou~avanje kulturne historije na{eg podneblja.

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Hasan Kaimi-baba Hasan Kaimi-baba Zerrin Oglu (Zerinovi} ili Zrni}), jedan od najznamenitijih bosanskih {ejhova o kojemu se vi{e ‘zna’ iz predaja i legendi nego iz dokumentiranih biografskih podataka, iako je ìvio ne tako davno, u 17. stolje}u stolje}u (p. 1691-92. godine). Prema ve}ini izvora ro|en je u Sarajevu gdje je i zavr{io po~etno obrazovanje. Nakon toga odlazi u Sofiju i tu provodi dosta vremena uz halvetijskog {ejha Muslihuddina Uì~anina, nakon ~ega dobija idàzet za ir{ad tarikat-i halvetijje. înjenica da je do 1682. godine bio {ejh Silahdar Mustafa-pa{ine tekije u Sarajevu, koja od svoga osnutka do danas slovi kao isklju~ivo kadirijska, ali i zbog toga {to u svojim pjesmama, osobito u Divanu, ~esto koristi izraz Na{ pir Abdul Kadir, svojevrsna su potvrda da je pored havetijskoga, {ejh Hasan Kaimi-baba bio i {ejh kadirijskoga tarikata. Nije poznato od koga je dobio idàzet za ir{ad po usulu ovog tarikata. Osim posta Silahdar Mustafa-pa{ine tekije, poznatije kao Hadì Sinanova, Kaimi-baba je i svoju ku}u u Ajs-pa{inoj mahali, u neposrednoj blizini mosta ]umurija, koristio kao tekiju. Za ovaj objekat – koji vi{e ne postoji – zanimljivo je da je nakon Kaimi-babinog odlaska iz Sarajeva, nastavio funkcionirati kao tekija, i to ènsak, pod rukovodstvom njegove supruge. Za njegov odlazak iz Sarajeva vezan je veliki broj predaja. Tako se prenosi da ga je na odlasku jedna èna ~ula da u~i

dovu u kojoj moli Boga da u~ini da Sarajlijama nikada vi{e vjerski poglavar ne bude iz Sarajeva. Tako|er, kivan na pasivan odnos svojih sugra|ana, {ejh Kaimi-baba zamoli Boga da mu nikada niti jedan Sarajlija ne do|e na mezar. Prenosi se da od tada nijedan Sarajlija, a koji bi imao neku ru`nu namjeru, nije uspio posjetiti [ejhov mezar. Vjerovatno naj(ne)popularnija predaja je ona o dovama koje je za Sarajevo ~inio Kaimi-baba, a prema kojoj su mu primljene (kabul) za zrak; pa }e Sarajevo uvijek imati lijep zrak, za vodu; te }e Sarajevo uvijek imati dobru vodu i Sarajlije }e uìvati na dobroj zemlji. Nije mu primljena dova za vatru, te je tim povodom navodno izgovorio: Gorjet }e{ o Sarajevo (kad mene vi{e ne bude u tebi)! Slu~ajno ili ne, prvi od brojnih velikih poàra, u kojima je Sarajevo u svojoj historiji od toga vremena naovamo stradavalo, dogodio se samo pet godina poslije preseljenja Hasana Kaimi-babe, 1697. godine, povodom provale princa Eugena od Savoje. U svakom slu~aju, nakon dolaska u Zvornik, Kaimi-baba djeluje kao imam Namaz-gjah dàmije u Zvorniku. Prema pisanju Hifzije Suljki}a stanovao je u ûkuri (mahala Fetija),

Divan-i Kaimi, Ms 210_0003, BI Divan-i Kaimi, Ms 210_0002, BI

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

predratnoj Bolni~koj, ~esto posje}uju}i i provode}i dosta vremena na Kula-gradu na mjestu gdje }e biti ukopan i na kojem }e mu biti podignuto turbe. Prenosi se da je na dan pred svoje preseljenje obavijestio prijatelje da }e umrijeti; Ujutro su ga na{li prekrivrenog njegovom hrkom (dervi{kim ogrta~em). Kaimi-baba je bio plodan {ejh, kako u prakticiraju}em domenu, u ir{adu, tako i u oblasti teorijskog rada u oblasti tesavvufa, ali i na socijalnom i sociolo{kom polju. Prema nepotvr|enim podacima, upravo njegov socijalni anga`man u kona~nici }e rezultirati njegovim izgonom iz Sarajeva. Naime, u vremenu koje je prethodilo dugogodi{njemu ratu Turske protiv Austrije i Mletaka (1683.-1699.) do{lo je do velike nesta{ice hrane u Sarajevu. Osjetiv{i priliku za iznenadno boga}enje, sarajevski trgovci su uz potporu predstavnika vlasti i dijela uleme povukli hranu sa trì{ta o~ekuju}i zna~ajan porast cijena. Znaju}i za to, svjestan da se to kosi i sa strogo vjerskim, a osobito sa moralnim pravilima, Hasan Kaimi-baba, prema predaji povede, a prema drugim podacima samo verbalno podrì pobunu siromaha protiv ove o~igledne nepravde. U meteù, koji je nastao, nekolicina gladnih provalila je u prostorije kadiluka gdje su zatekli kadiju i njegovog naiba, te ih obojicu ubi{e. Tim povodom iz Istanbula bi poslat poseban inspektor koji je nakon uvi|aja pogubio 12 ljudi, a zatvorio jo{ 56. Vjeruje se da je Kaimi-baba iz Sarajeva protjeran 1682. godine, iako Jasna [ami} u radu Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe smatra da za takvu tvrdnju nije prona|eno dovoljno dokaza. Kako je bilo zapisano u jednom rukopisu iz Orijentalnog instituta, Kaimija je preselio u Zvorniku 1691. ili 1692. godine, a u drugom rukopisu, koji se nalazi u Kairskoj nacionalnoj biblioteci, pi{e da je ukopan u Zvorniku u Gornjem gradu. Hasan Kaimi-baba ostavio je iza sebe dvije alhamijado pjesme i dvije zbirke poezije na osmanskom jeziku od kojih jedna slovi kao Divan, a druga kao Varidat, odnosno Poema na –ari. Divan je znakovito obimniji od Varidata, homogenijeg je karaktera, najve}i broj pjesama posve}en je osniva~u kadirijskog tarikata Abdulkadiru Gejlaniju, kojem je pripadao i sam pjesnik. Varidat, koji se ponegdje naziva i Kasaid-i Kaimi, predstavlja mje{avinu poezije pisane iz duhovnog nadahnu}a i stihova koji su podlo`ni tuma~enju u drugom domenu. Kao pjesnik Hasan Kaimi-baba ostaje u okvirima klasi~ne sufijske poezije, pokazuje znanje u razli~itim domenima od Kur’ana i hadisa do pravila i sadrìne orijentalne poetike, a sa doktrinarnog aspekta nedvojbeno je jasno da je zagovornik u~enja o Egzistencijalnom Monizmu, odnosno vahdet-i vudùdu.

Jesi li shvatio za{to te Istina na ovaj svijet donijela? Sebi do|i, sebe spoznaj i pravo na sebe kroz sebe pogledaj! Tajna: "bio sam skriveno blago“ sam }e{ postati, ako si sebe poznao, otvori stranice Knjige postojanja, u njoj si od Boga pouk uzeo. Tri slova i dvije ta~ke znanost su ~itavog svijeta. U srce kako si u{ao, dokaz svepostojanja si spoznao. Ta~ka u "B“ i "Bismillah-a“ srce je svakog vjernika. ^ovjek, i cijeli svijet, njega je Bogom nazvao. Do|i do Adema, svijet je on, jedan je on, i Ahmed. Niko mu nije ravan, jedna je Istina, Bog je Istina (postao) Ko do sebe nije do{ao, Drugi jedan postoji, povjerovao je. Sve {to postoji od Njega je, sve {to se kre}e i nepomi~no {to je. Vjerovanje u raznolikost njeg }e u haps baciti. Ko Jednoga spozna, u jedinstvu ko je, u kaljuzi ne}e boraviti. Svaki oblik od njegovog postojanja lik je preuzeo. On sam sebi veo je postao, ~ovjek mu je: "Drug si“, rekao. Nema Boga osim Njega i kako bi neko drugi to mogao biti? I prije neg’ {to Vijesnik (smrti) od njega stigne, to, jadni~e, treba{ shvatiti. Stvaranje si rekao, svijet si rekao, Bog si rekao, Njemu, Jednome. Nema vi{e strana osim jedne, okreni uho Njemu (Jednome)! Ina~e }e{ izgoriti vje~no u vatri mno{tva i rasko{ja. A zna{ li za{to si ovdje do{ao poput svjetlosti plamena jedinstva? Nije se jo{ ni{ta zbilo, o Kaimi, barem rije~ kad bi prozborio, iz Muhammedovog ru`i~njaka jedan cvijet ti je stigao.

Prijevod jedne Kaimijine pjesme preuzet iz: Azra Verla{evi}, Vedad Spahi} A{ik istine: orijentalisti i knji`evni histori~ari o Hasanu Kaimiji Tuzla, Bosnia Ars, 2006. str.7-29.

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 264 [arhu ‘l-Avamili ‘l-Mi’ah

Djelo [arhu’l-Avamili’l-Mi’ah (Ms 264/1) na arapskom jeziku je komentar na djelo iz arapske sintakse Avamilu’l-Mi’ah koje se nalazi u rukopisnoj zbirci Bo{nja~kog instituta. Ono se moè smatrati pravim otkri}em, {to su Nametak i Trako i ustanovili. Naime, ovo djelo nisu me|u [ejh Jujinim djelima naveli ni Ibrahim Opija~ ni sam [ejh Jujo, niti drugi znanstveni izvori. Me|utim, Muhamed @dralovi} ga je pripisao [ejh Juji (jedan primjerak se nalazi u Orijentalnoj zbirci HAZU), {to je uradio i Mustafa Jahi} za primjerak koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Rukopisi djela [ejh Juje u Gazi Husrevbegovoj biblioteci - Anali GHB biblioteke, knjiga XI-XII, 1985.). Otkri}e u rukopisu Bo{nja~kog instituta je da se sada sa sigurno{}u moè tvrditi da je ovo njegovo djelo, jer je autor Mustafa ibn Jusuf ibn Murad jasno nazna~en na listu 1b. Osnovno djelo al-’Avamil napisao je Abdulkahir b. Abdurrahman al-Dùrdàni (p. 1078.-79.). Radi se o izuzetno lijepom rukopisu i u kaligrafskom smislu. Papir je ù}kast i veoma dobro o~uvan, a tekst je pisan crnom tintom, istaknute rije~i crvenom, nesh i nestalik stilom arapskog pisma. Autor na samom kraju rukopisa skromno preporu~uje da se njegovo djelo ne podcjenjuje zbog ugleda autora i usput spominje da je djelo napisao za 15 dana. U ovom rukopisu nemamo podataka o prepisiva~u, ali se jasno vidi da ih je bilo najmanje dva. Pored podataka o autoru, djelu, eventualno prepisiva~u, rukopisi sadrè ~esto i veoma va`ne i interesantne podatke za prou~avanje kulturno-historijskog konteksta u kojem su nastali. Tako u ovom rukopisu nailazimo na zabilje{ku na za{titnom listu iz koje se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa bili Hadì Abdullah Zuhdi i Salih Ragib Sun’ullah 1166./1752-3. godine.

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Mustafa Jujo bin Jusuf bin Murad Ejjubi-zade Mostari Bosnevi Mustafa Ejubovi} - [ejh Jujo Mustafa Ejubovi} jedan je od najistaknutijih bo{nja~kih pisaca na arapskom jeziku. Ro|en je 1651. godine u Mostaru. Godine 1677. odlazi na {kolovanje u Istanbul, na ~uveni univerzitet Sahn-i Seman i nakon ~etiri godine ga zavr{ava. Dr. Amir Ljubovi} navodi da Ejubovi}evi biografi bilje`e kako je [ejh Jujo dobro uvi|ao slabost, u~malost i te`inu stare skolasti~ke metode nastave u medresama, pa je svojim metodom predavanja i svojim ud`benicima poku{ao da kr~i nove putove u metodici nastave. U Istanbulu je napisao desetak djela, te ve}i broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao

je i 27 kra}ih i duìh rasprava, me|u kojima su najbrojniji nau~ni radovi iz logike i disputacije (13 djela), prava (6 djela). Dodatno je napisao rad iz perzijske leksikografije i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku vazova. Pretpostavlja se, prema broju sa~uvanih spisa, da je napisao preko 60 nau~nih djela. Godine 1692. imenovan je za mostarskog muftiju. Vrijeme provedeno u Mostaru koristi za angaìranje u prosvjeti, predavanje, pisanje ud`benika i drugih aktivnosti. U predgovoru svome posljednjem djelu Komentar obuke iz logike i apologetike biljeì da se dugo bavio ovim dvjema disciplinama i iz tih podru~ja napisao izvjestan broj korisnih, manjih i ve}ih, radova. Dr. Amir Ljubovi} navodi da je [ejh Jujo bio zaokupljen pitanjima iz logike koja su se nu`no vezivala za dijalektiku, tzv. nauku o pojmovima, zatim za sintaksu, stilistiku i retoriku. Njegovo prvo djelo Komentar Esirijevog Traktata iz Logike tj. Komentar ‘Isagoge’ nastalo je 1682. godine i nosi naziv Korisna glosa uz Al-Fenarijeve napomene za Esirudinov traktat iz logike; drugo djelo iz oblasti logike, Novi komentar ‘Suncanog Traktata’ zavr{eno je 1690. godine. Ve} 1692., Mustafa Ejubovi} se ponovo osvr}e na Isagogu Esirudina al-Ebherija, jer misli da }e time razjasniti niz pitanja iz logike. Dr. Amir Ljubovi} navodi da je Mustafa Ejubovi} nastojao da poveè marginalije i da na diskretan na~in skrene pa`nju ~itaocu gdje po~inje i gdje zavr{ava problematika iz pojedinih poglavlja osnovnog teksta. Njegovo posljednje djelo iz oblasti logike Komentar obuke iz logike i apologetike nastaje 1706. godine. Mustafa Ejubovi} preselio je u Mostaru 16. jula 1707. u 57. godini ìvota.

[arhu’l-Avamili’l-Mi’ah, Ms 264/1, BI

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 665 Alaudin Sabit Mi’raggiyah (Miradìja) U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knjièvnu ba{tinu posebno mjesto zauzima rukopis Mi’raggiyah (Miradìja, poema o miradù, uspe}u Muhammeda a.s. na nebo) Alaudina Sabita Uì~anina (p. 1712.), zasigurno najzna~ajnijeg pjesnika Bo{njaka osmanskog perioda, dok se Miradìja napose smatra njegovim remek-djelom. Ona se naj~e{}e nalazi u sklopu Sabitova Divana, a interesantno u rukopisu u posjedu Bo{nja~kog instituta je {to je ona prepisana samostalno. Ovu Miradìju je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-aga-zade 1154./1741.-2. godine. Prijepis je lijep, ispisan nesh stilom, poema je pisana dvostupa~no i tekst je uokviren crvenom bojom.

Alaudin Sabit Uì~anin (1650.-1712.) Uì~anin (Uìce, 1650. – Istanbul, 1712.), svakako je jedan od na{ih najzna~ajnijih ako ne i najzna~ajniji od svih na{ih divanskih pjesnika, ali je vaàn i kao osobit tesavvufski pjesnik jer se njegov poetski izraz duhom umnogome razlikuje. Ono {to Sabitovom djelu daje specifi~no obilje`je jeste originalan stih i jezik, rastere}en mno{tva simbola – osnovne osobenosti tesavvufske poezije. On je uspio izgraditi osobeni stil, pro{iriti stroge okvire divanske poezije i svoju misao iskazati jezikom koji je ìv, koji istovremeno sadrì elemente Sabitovog materinjeg i odlike turskog govornog jezika. Ovako revolucionaran pristup u~inio je da su ga mnogi osporavali ~ak i nakon njegovog preseljenja. Me|utim, dosta je autoriteta koji su uspjeli doku~iti Sabitovu pravu

BEHAR 96

vrijednost. Bilo kako bilo, Alaudin Sabit U`i~anin ostao je zabilje`en u historiji literature osmanskog sultanata kao jedna od najizrazitijih, najoriginalnijih i najve}ih pjesni~kih pojava, o ~emu svjedo~i i ~injenica da je Sabit jedini pjesnik golemog sultanata koji je dva puta svoje stihove recitirao kraj Bejtullaha. Sabit se najprije {kolovao u rodnom mjestu, koje je tada pripadalo bosanskom ejaletu, a zatim u Istanbulu, gdje je – poslije toga – dugo slu`bovao na razli~itim poslovima. Slu`ba ga je i dovela u Sarajevo gdje se oko

Mi’raggiyah, Ms 665_0001, BI

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

njega po~eo okupljati i formirati osobit kulturni i intelektualni krug. Svojim }e djelom i pojavom utjecati na brojne savremenike, me|u kojima posebno na Mehmeda Re{ida. Sabit je napisao Divan sa preko {est stotina pjesama, Zafernamu (Knjiga o pobjedi), epsku pjesmu od 426 stihova, nedovr{eni ljubavni spjev Edhem i Huma, te spomenutu Mirad`iju. Sabitov `ivotni put, u kome je ~esto morao da se bori za egzistenciju, ogleda se u njegovoj poeziji, u kojoj nerijet-

ko govori o socijalnim prilikama i ìvotnoj stvarnosti. Njegova originalnost i snaàn pjesni~ki izraz bili su uzor i mnogim pjesnicima kasnijeg perioda. Svi histori~ari knjièvnosti na turskom jeziku daju mu vrlo visoko mjesto, a po mnogima, njegova Zafernama je najzna~ajnije djelo te vrste cijele epohe.

Kad ajete... Kad ajete iz Kur’ana o boju razjasni ondare }e vojnicima ovaj govor krasni: “Vitezovi, po~ujte me, da vam ka`em jasno – Na crnu ste zemlju do{li, da pomrete ~asno. Nit’ je ovaj svijet vje~an ni naklonost neba, Il’ gazija ili {ehit svakom biti treba. Kad }emo jo{ do~ekati ‘vaki Bajram jedan? Ko pogine, bit }e {ehit, ko ostane sretan. ^ujte, bra}o, znamenit’ je dan dana{nji za nas, Juna~ki je ovo Bajram, slavni pir je danas. Gazije }e ~asno ime u narodu ste}i, A {ehiti u rajske }e |ulistane pre}i.” Kad u vojsci vriska nasta, trese se od zora Na povr{ju zemaljskome devet slavnih gora. Ta krvava suza kamen u rubin pretvara. I crvene sekajike po poljima stvara.”

Mi’raggiyah, Ms 665_0005, BI

BEHAR 96

Berat, BI Detalj berata, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Berati Rukopisni administrativni dokumenti Bo{nja~ki institut posjeduje manju, ali veoma vrijednu kolekciju osmanskih berata ili sultanskih dekreta pisanih na osmanskom-turskom jeziku. Svi berati, koji se nalaze u arhivi Instituta, su iz familije êngi}a tj. Zulfikarpa{i}a i radi se o, za na{e prilike, iznimno rijetkim i vrijednim primjercima. Jedan od sultanskih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat pisan 1719. godine, sa tugrom sultana Ahmeda III. (vladao od 1703. do 1730. godine). Pored svoje historijske vrijednosti, ovaj berat ima i umjetni~ku vrijednost, jer je kaligrafski majstorski ispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro o~uvana i jarke je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno lijepom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom. Predmetnim beratom odre|uju se imovinsko-pravni i posjedni~ki status nasljednika Kurd Saliha sina Rustemovog. Nakon {to je Kurd Salih umro, njegov zeamet je ostao upra`njen, pa je prvi sin Dervi{ traìo sultanski berat na to. Ovim beratom mu se dodjeljuje zeamet od 36.923 ak~e, koji se sastojao od prihoda sela Crna Rika (danas Crna Rijeka oko 30 km sjeverozapadno od Sarajeva) i drugih sela u Sarajevskoj nahiji, koja su u specifikaciji u dokumentu poimence nazna~ena. S druge strane, Dervi{ ima obavezu stalno boraviti u svom sandàku i i}i na vojne pohode pod bajrakom bosanskoga alajbega. Dio prijevoda: â&#x20AC;&#x153;Nare|ujem da od ovog dana zeamet uìva on (Dervi{), pod uvjetom da u potpunosti izvr{ava brojne du`nosti u pobjedonosnoj vojsci, a prema carskom deftru. Stanovnici tog zeameta du`ni su priznavati ga suba{om i u poslovima iz nadle`nosti suba{e, njemu se obra}ati. U tom pogledu neka se niko se suprotstavlja i ne mije{a. To neka znaju i nek se pouzdaju i oslanjaju na moj ~asni znak (pe~at). U stalnom boravi{tu Konstantinijji Bogom{ti}enojâ&#x20AC;&#x153;

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Usporedno s razvojem osmanskog dràvnog i dru{tvenog ure|enja razvijala se i dràvna administracija, tako da se neko} osnovni i najstariji dokument vrlo jednostavnog oblika i forme biti – koji je ujedno i berat i ferman – uskoro pojavljuje u dva oblika koje je objedinjavao. Izraz bera’a (berat) preuzet je iz arapskog jezika u zna~enju povelja, dekret, diploma, a zanimljivo je da se u zemljama ovog govornog podru~ja u istom zna~enju zadrào do danas. U osmanskom historijskom i pravnom kontekstu pojam je kori{ten u zna~enju sultanske odluke o postavljenju na du`nost i odobrenju za vr{enje te du`nosti, a propra}eno dodjelom zemlje odnosno prihoda sa zemlje, te u skladu sa dodijeljenim regulirale obaveze posjednika prema sultanatu. Berat se pokazuje iznimno zna~ajnim materijalom u smislu utvr|ivanja historijske istine u vezi reguliranja posjedovnih i hijerarhijskih odnosa unutar osmanskog sultanata i to ne samo u vidu odnosa izme|u posjednika i raje, nego i izme|u posjedni~ke klase napose. Ferman je sultanska zapovijest odnosno upravni dokument; njegov sadràj je strog i zvani~an: po~inje tugrom vladaju}eg sultana sa njegovim imenom, imenom njegovog oca, titulom i odgovaraju}im epitetom, naj~e{}e “uvijek pobjedonosan”. Za razliku od fermana berat postaje sultanska diploma, dokument koji svojim izgledom odaje svoju namjenu i funkciju. Berat je s vreme-

nom izrastao u vjerovatno najzna~ajniji zvani~ni dokument osmanske dràve. Njime su se regulirala sva postavljenja unutar dràvnog, administrativnog, vojnog, vjerskog aparata sultanata sa znakovito sloènim dru{tvenim ure|enjem, do reguliranja diplomatskih odnosa osmanske sa drugim dràvama, odnosno potvr|ivanja onoga {to je prethodno ozakonjeno ahdnamom ili nekim drugim sultanskim ~inom. Svaki berat je unikat! Pisan je na papiru ~iji je kvalitet izrade ovisio o va`nosti osobe za koju se berat pisao, papir se posebno pripremao, strana na koju se pisalo presvla~ena je posebnom smjesom zvanom ahar, koja je papiru davala glatko}u i gipkost. Nije rijedak slu~aj da su zna~ajniji berati pisani na nekoliko komada papira od kojih je jedan bio rezerviran isklju~ivo za tugru. Tradicionalnoj i obaveznoj tugri na beratu se daje sve~an izgled, njenom ispisivanju se posve}uje ogromna pa`nja, prazna polja unutar ispisa slova iluminiraju se ili oslikavaju zlatnom dok se rubovi iscrtavaju drugom bojom. Sam tekst tugre ugra|en je u rasko{no i iluminirano polje. Vanjska strana papira – osobito kod va`nih berata – presvla~ena je svilom ili platnom. Berati su se ‘pakovali’ u obliku svitka. Pisani su arapskim pismom i turskim jezikom, posebnim perom koje se opet posebno {iljilo i pripremalo, u tri pisma. Obi~no se izdavao u futroli koja je bila izra|ivana od debljeg papira, metala ili svilene tkanine.

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Maglajski sidìli U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni historijski dokumenti Maglajskih sidìla iz prve polovine 19. stolje}a. Ovu vrijednu arhivsku gra|u Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~kom institutu poklonio je njegov prijatelj gospodin Alija [irbegovi}. Dokumente su prevele i priredile pok. dr. Du{anka Bojani}-Luka~ i mr. Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilima originala i transkripcijom dokumenata je objavljen u izdanju Bo{nja~kog instituta. Sidìli su sudsko-notarske knjige odnosno protokoli u kojima su biljeèni svi sudski dokumenti na kojima su radili kadije ({erijatske sudije) i njihovi naibi (zamjenici). U sidìlima su tako|er zabiljeèna akta koja je slala centralna i provincijska vlast ili koja su raznim dràvnim institucijama upu}ivali pojednici. Sidìli su prvorazredni historijski izvori za prou~avanje dru{tva, privrednih i ekonomskih prilika pojedinih kadiluka ali i dràve u cjelini. U sidìlima se ne nalaze originalni dokumenti ve} kadijski prijepis odnosno skra}ena verzija ili bilje{ka o pojedinom slu~aju. U Maglajskim sidìlima nalaze se akti koji se odnose na fermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (naredbe bosanskog valije), prijepise teskera (akta koja su u ovom slu~aju pisali slu`benici bosanskog Divana u kojima su slali naredbe o hvatanju izgrednika, sakupljanju nameta od veleposjednika, zabrani prolaska ba{ibozuk askera, itd.), murasele (dokumenta koja je kadija pisao sebi ravnim ili niè rangiranim slu`benicima) te arzuhale (predstavke, àlbe i peticije), popisi poreskih optere}enja stanovnika kadiluka, i sl.

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Med`mue Ms 371 i Ms 382

Mo`da me|u najzna~ajnijim dokumentima za prou~avanje bosanskohercegova~kog kulturnog naslije|a i pisane rije~i jesu med`mue, u doslovnom prijevodu sa arapskog jezika u zna~enju zbirka, zbornik, kolekcija, dok u prakti~nom smislu podrazumijeva osobnu bilje`nicu najraznovrsnijeg sadràja. Svaku med`mu pisao je njen autor osobno, biraju}i njenu sadrìnu po samo sebi poznatim kriterijima, tako da svaka doslovno predstavlja unikat, jedinstveno djelo rukopisne dokumentarne gra|e, svjedo~anstvo zanimanja, profesionalne i duhovne orijentacije, tako|er i mnogih drugih zanimljivih pojedinosti iz privatnog i intimnog ìvota svoga autora. One su napose neuporediv dokument vremena u kojem su nastale. Med`mue su se nerijetko naslije|ivale, prvi vlasnik bi je ostavljao u naslije|e svojim potomcima, koji su nerijetko istu med`mu’u dopisivali vlastitom gra|om, daju}i joj jo{ osobniji pe~at. Stoga ne ~udi {to su med`mue zbirke materijala koji se drugdje ne mogu prona}i. Med`mua se obi~no nosila uza se te je ve}ina dèpnog formata, a da bi se za{titile od o{te}enja uvezivane su u mehki ko`ni povez, te su – poput ve}ine stvari stranog porijekla u Bosni i Hercegovini – dobile i doma}e ime, dòn~i}.

Dvije med`mue o kojima je ovdje rije~ (Ms 382 i Ms 371) pisane su na turskom, bosanskom i perzijskom jeziku. Obje su neko} pripadale znamenitim {ejhovima iz familije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoj u~enosti i pripadnosti dervi{kom tarikatu Nak{ibendija, ~iji je najpoznatiji predak Abdurrahman Sirri, osniva~ i prvi {ejh nak{ibendijske tekije u Oglavku (ìvio krajem 18. i po~etkom 19. stolje}a). U obje zbirke zastupljeni su uglavnom bo{nja~ki pjesnici Baha’i Sikiri}, [ejh Muhammed Mejli-baba (rodona~elnik porodice Hadìmejli}), Ilhami-baba @ep~ak (na bosanskom jeziku), Fadil Bosnevi (djed Sirri-babe), Behauddin ‘Izzi Bosnevi (unuk [ejha Sirri-babe), tarih o gradnji dàmije u Rakovici, {ejh Sirribaba (gazel na turskom), {ejh Arif Sidki (gazel; murid Mejli-babe).

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 371 Med`mua

Za ovu med`mu’u zanimljivo je to {to je rije~ o autografu pjesnika Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to se vidi iz pjesama koje je on sam sastavio, ispravljaju}i neke rije~i i mijenjaju}i cijele stihove.

[ejh Arif Sidki-baba [ejh Arif Sidki-baba, halifa {ejha Muhammeda Mejli-babe (p. 1853.-54.), prema ve}ini pouzdanih izvora posljednji je {ejh znamenite Skender-pa{ine tekije podignute oko 1500. godine u Sarajevu kojom su od njenog osnutka do kraja rukovodili {ejhovi tarikat-i nak{ibendijje, te se pretpostavlja da je njen osniva~ i graditelj, bosanski namjesnik Skender-pa{a Juri{i} (p. 912./1506.-7.) i sam pripadao nak{ibendijama. I o ovom {ejhu, kao i o ve}ini znamenitih Bo{njaka postoji iznimno malo dokumentarnih i pouzdanih podataka. Osim dva navedena, te tvrdnje da su {ejh Hasan-baba, pro~elnik tekije u Vukelji}ima, te Ne{atija Huzba{i} i Mustafa Vare{lija, primili svoje id`azetname od {ejha Skender-pa{ine tekije u Sarajevu Arifa Sidkija, gotovo da se ni{ta vi{e o njemu ne zna. Skender-pa{ina tekija nalazila se na lijevoj obali Miljacke na mjestu na kojem se od 1969. godine nalazi zabavno-kulturni i privredni centar Skenderija. Skender-pa{a je uz tekiju – uz koju je bila i ba{}a, travnjak i {uma – sagradio imaret, musafirhanu i doveo je vodu sa Souk-bunara sa vrela Studeni bunar, te dvije tabhane (radionice za {tavljenje ko`e). Na desnoj obali Miljacke Skender-pa{a sagradio je sebi dvor i uz njega karavan-saraj, 11 du}ana, a obale Miljacke povezao mostom. Ovom izgradnjom, te mahalom koja se uskoro formirala oko ovog kompleksa (kulija) Skender-pa{a je uveliko pro{irio Sarajevo i ostao zapam}en kao jedan od velikih sarajevskih vakifa. Skender-pa{ina tekija je, kao i Isa-begova zavija, osim vjerske funkcije, zadovoljavala i druge, prije svih humanitarne, socijalne i kulturne potrebe; humanitarna funkcija tekije ogleda se, me|u ostalim, i u tome {to je Skender-pa{a svojom vakufnamom odredio da se u imaretu svaki dan kuha fudulija (jelo s jufkama), a petkom i za oba bajrama pilav i zerde, te da se jelo dijeli dervi{ima, slu`benicima njegovog vakufa, putnicima, sirotinji i namjernicima. Za potrebe zadovoljenja svih tekijskih funkcija Skender-pa{a je zavje{tao bogat vakuf – me|u ostalim 27 mlinova na Miljacki – {to je omogu}io aktivno djelo-

BEHAR 96

[ejh Arif Sidki-babina med`mua

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

vanje ove tekije, koja je imala velikog udjela u {irenju nak{ibendijskog u~enja u Sarajevu sa kojim je dijelila sudbinu. Gorjela je u poàru izazvanom prodorom princa Eugena Savojskog. Tekija je nakon poàra obnovljena, ali poslovni efekti Skender-pa{inog vakufa su slabili te su imaret i musafirhana zbog nedostatka finansija krajem 19. stolje}a zatvoreni. Tekija je ostala aktivna sve do II svjetskog rata. Danas skoro da ni{ta nije ostalo od svih onih zadu`bina Skender-pa{e. Ostala je samo toponomastika koja nas podsje}a na Skender-pa{u i sve ono {to je dao ovom gradu. U Sarajevu danas postoje ulice koje svojim nazivima prizivaju sje}anje na Skender-pa{u i njegovu tekiju: Podtekija, Tekija, Skenderija i Skender-pa{ina ~ikma. [ejh hadì Muhamed Mejli-baba O ìvotnom putu {ejha Muhammeda Mejli-babe (Naklonjeni) se uglavnom zna iz usmenih predaja. Prema nekima {ejh hadì Muhamed Mejli-baba ro|en je u Konji (zapadna Anadolija u Turskoj), dok porodi~na tradicija prenosi da je do{ao iz Kasri Arifana, malog mjesta na granici izme|u Turske i Sirije ili istoimenog mjesta u Uzbekistanu rodnog mjesta hazreti pira [ah-i Muhammeda Behauddina Nak{ibenda. Prenosi se da je Muhammed Mejli-baba duhovno bio vezan za jednog {ejha u Konji, da je imao veliko imanje i porodicu, koju je, Allahovim davanjem, izgubio, pa mu je njegov {ejh dao do znanja da svoj put treba nastaviti drugdje, tamo gdje prona|e svoga mur{id-i kamila. Zato mu je stavio jednu halku na nogu i rekao: Ko ti skine halku, to je tvoj mur{id. Tako je Hadì Mejli baba krenuo na put, daleko od svog vatana. Dobio je haber da se jedan takav {ejh kakvog on traì, nalazi na Balkanu pa se tamo i uputio. Stigav{i u Beograd, predloìli su mu da ide u centralnu Bosnu i da }e tamo in{allah na}i svoga {ejha. Kada je poslije dugog putovanja do{ao nadomak Fojnice, ve} je po~eo gubiti nadu da }e ikada na}i svoga {ejha. Sjeo je pored puta, pa pomislio: Da mi je sad malo sira, hljeba i jaje, jer je bio gladan. Istovremeno, {ejhovica Valida hanuma, supruga {ejh Sirri-babe, je rekla dervi{ Hasanu koji je posluìvao u tekiji: Eno musafira dole pored puta sjedi, sigurno je gladan pa mu odnesi malo sira, jaje i hljeba. Kad je do{ao dervi{ i donio mu hranu, Hadì Mejli baba je uzviknuo: Kad je {ehovica ovakva, kakav li je tek {ejh. Pohitao je do tekije u nadi da se susretne sa {ejhom, ali njega nije bilo tu. Morao je da ~eka dok se {ejh ne vrati sa puta. Kada ga je {ejh Sirri-baba ugledao, upitao ga je: [to }e ti ta halka na nozi?, skinuv{i mu halku sa desne noge pogledom. U tom trenutku je Mejli-baba, izrekao poznatu kasidu Allah, Allah, derdi}un dermana geldim Sirrije koju donosimo u prijevodu:

Allah, Allah, tra`e}i dermana u mom dertu sam do{ao do Sirrije. Ja Resulallah, budi dare`ljiv, ja sam do{ao gore}i do Sirrije. Uzvi{eni Hakk je pokazao svoju blagost prema meni,

dao mi je dozvolu u ljubavi. Do{ao sam do izvori{ta, do Sirrije. Kroz Sirriju upoznao me sa Njegovim sirrom (tajnom). Gologlav kao Med`nun ludo sam do{ao do Sirrije. Danju i no}u sam se àlio na mom halu. Allah mi je pokazao svoju pomo}. Do{ao sam krvav do Sirrije. Hem u {erijatu, hem u tarikatu podu~io me je. Slu{aju}i njegovu zapovijed do{ao sam u vjeri sa Sirrijom. Voljeni ti je dao autoritet nad mojom du{om, o Sirrija! Moja du{a se naklonula Sirriji i u biti je ostala tajni sva naklonjena (mejl). Ovim sebebom bacio sam svoju du{u i vrtim se oko Sirrije. Moju du{u naklonjenu zlu (nefs-i emmare) me bacila u dubine. I moj {ejh je raspr{io i u tom spoju sam do{ao Sirriji. Ja Ilahi, Ti zna{ tajna (sirr) je Tvoja i Sirri je Tvoj. Rob je tvoj kurban, tebi pripada, ja sam do{ao kao kurban Sirriji. Ja Resulallah, budi dare`ljiv za ljubav tvog ummeta. Do{ao sam do vrata Tvoje dobrote i na njih se naslonio traè}i Sirriju. Za velikog grije{nika ~initi {efaat je znak Tvoje veli~ine. Ti zna{ da sam postao kao krilo i kao no}ni leptir sam do{ao do Sirrije. @edno srce ima potrebu za okeanom, nemoj ga mahrum ~initi tako Ti Tvoje milosti. Ja sam potrebiti prosjak i do{ao sam do okeana, do Sirrije. Tako Ti najve}eg imena (Ism-i Azam) za ljubavi Svjetlosti Biti. Bolestan u srcu i bolestan u tijelu do{ao sam Lukmanu (Ljekaru) do Sirrije. ûo je grije{ni Mejlija da si ti dòmetli Sultan u ljubavi prema Svemogu}em Allahu, do{ao sam do sultana Sirrije. Prije nego je postavljen za postni{ina u tekiji u Vukelji}ima Mejli-baba je proveo 17 godina u hizmetu kod {ejh Sirri-babe u tekiji na Oglavku, tako da se moè pretpostaviti da je u Bosnu do{ao oko 1820. godine. Kako je poslije preseljenja Husejin-babe Zuki}a tekija u Vukelji}ima bila bez {ejha, a da je sve obaveze vekaleten obavljao Husejin-babin sin dervi{ Lutfullah, Sirri-baba je svoga odanog murida po~astio ~a{}u posta i mjesta postni{ina tekije svoga {ejha ({ejh Husejinbabe) u Vukelji}ima, godine 1837.-38. Hadì Mejli-baba je oènio k}erku dervi{ Lutfullaha ({ejh Husejin-babinu unuku), Hanifu hanumu, koja mu je rodila dva sina: i dvije k}erke.

[ejh had`i Muhamed Mejli-babina med`mua

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

[ejh Mejli-baba je slovio kao poboàn i u~en {ejh, kome bosanski valija Vedìhi Mehmed-pa{a, smatraju}i ga zaslu`nim za oìvljavanje tekije {ejh Husejin-babe Zuki}a u Vukelji}ima, svojom bujuruldijom od 5. dùmade’l-ula 1255./17. jula 1839. godine ukazuje po{tovanje odre|uju}i mu platu iz taksita u iznosu od 300 gro{a godi{nje. Istu pomo} potvrdio je i sljede}i valija Bosne, Mehmed Husrev-pa{a, bujuruldijom od 23. ramazana 1256./1840. godine. Ono {to se pouzdano zna o ìvotu ovog velikana tarikata jeste da je {ejh Muhammed Mejli-baba preselio u dubokoj starosti, a ukopan je u posebnom turbetu u Vukelji}ima nedaleko od tekije, neposredno pored turbeta {ejh Husejinbabe, 1854. godine, {to potvr|uje i tarih na njegovom ni{anu: On, Allah, je vje~no ìv! Oh àlosti, {to preseli vo|a zaljubljenih (dervi{a), Bio je izvor dobrote i ~ovjek vjere {ejh Muhammed. Oti{ao je u carstvo du{a, a ostavio jetime. Taj slavuj Boìjeg jedinstva nastani se u dènnetu. Odbaciv{i (tekst o{te}en), napisa{e Mejliji kronogram seobe: (tekst nejasan) i sastao se sa Voljenim 10. dùmadel-ahira 1270. (10.03.1854.)

[ejh Mejli-baba bavio se i knjièvnim radom, koji je proisticao iz njegovog hala i ir{ada. Vidjeli smo iz prethodne ilahije koliko je bio vezan za svoga {ejha Sirri babu, a ovdje }emo navesti jo{ dvije {ejh Mejli babine ilahije: Ako robu bude pomo} od Allaha, trudit }e se na}i mur{ida. Jedan a{ik kad bude drug Kjamilu, u svom poslu obra}a se mur{idu. Njemu on predaje glavu i du{u, zar cijeni svijet ko daje glavu. Njemu brzo stiù darovi Boìji, traì, pitaj, druguj sa a{icima. Eliksir ìvota da}e se njemu, pusti uho, slu{aj govor Pirova. Od Allaha bljesak stignu}e tebi, glava nema bolova, srce blista. Mejlina dova ovo je, od mur{ida kjamila ne odvoji me. Ne budi gafil dertu, derman traì kod Sirrije. Biser i dragulj, rubin i mer|an, traì kod Sirrije. Srcem i du{om ako si zaljubljen u ovaj put, danas na ovom svijetu spoznaju traì kod Sirrije. Gdje su oni koji kaù da imaju dert, nek’ ovamo do|u, istinsku dobrotu koji traì, nek’ do|e kod Sirrije. I koji su kao more prije dolaska njemu, bijahu kao mala djeca, u spoznaji jedinstva danas Lukmana traì kod Sirrije. I grije{nik koji je nemo}an da uzme za ruku, i da mu ukaè pomo}, to traì kod Sirrije. Kao Mejlija koji su kapljica nek’ mu znaju vrijednost, okean darova Boìjih traì kod Sirrije. Hadì Mejli-baba svoje tarikatsko djelovanje nije ograni~io samo na tekiju u Vukelji}ima. Prema nekim izvorima neko vrijeme je proveo u Blagaju u tekiji, dok tamo nije bilo {ejha, gdje se za njega vezao Ali-pa{a Rizvanbegovi}, koji je, nakon {to je Hadì Mejli babinim sebebom krenuo Pravim putem, po~eo da ~ini hajrate i gradi dàmije, tekije, mostove, da uspostavlja vakufe. Prema porodi~noj predaji, Ali-pa{a je u znak svoje zahvalnosti Hadì Mejli-babi dao renovirati ku}u u Vukelji}ima, u koju Mejli-baba dugo nije htio da u|e, boje}i se uzdaha i sirotinjske suze, po{to je takvu ku}u u odnosu na svoje mje{tane smatrao luksuzom jer je to bio prvi objekat u tim krajevima gra|en na sprat od tvrdog materijala, potpuno opremljena namje{tajem i posu|em. Kako se pripovijeda, svaki dan je i{ao iza ku}e i plakao. Jednog dana na mjestu gdje je obi~avao plakati, pote~e voda. Tek tada {ejh Mejlibaba odlu~i da koristi ku}u {to mu je Ali-pa{a napravio. Izvor se nalazi petnaestak metara lijevo od ulaska u ku}u koju narod prozva ‘pa{ina’ ku}a.

Med`mua, Ms 16_0022, BI

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 382 Med`mua

U ovoj med`mui, u kojoj se nalazi i podatak da je ispisivana u familiji [ejha Sirrije Sikiri}a sa Oglavka, kojoj je i pripadala, te da je njen prepisiva~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}, nalaze se, me|u ostalim, pjesme {ejh Sirri-babe Sikiri}a na turskom jeziku i tri njegove alhamijado pjesme, te jedna pjesma Ilhami-babe @ep~aka.

Rukopis MS 382 Bo{nja~kog instituta, naslovljen na prepisiva~a kao Divan Abdurrahman Sirrije Bo{njaka (Hada diwanu qutb-i al-aqtab mawlana ‘Abdurrahman Sirri al-Bosnawi almadfun fi turbah ka’inah fi qaryati Oglavak fi qada’i Fojnica), sadrì uglavnom poznate Sirrijine pjesme na turskom i bosanskom jeziku, zatim pjesme drugih, uglavnom tesavvufu orijentiranih bo{nja~kih i osmanskih pjesnika… Predstavljanje porodice Sikiri}a po~et }emo silsilom nak{ibendijskog reda, onako kako su je zabiljeìli ovi oglava~ki {ejhovi. I ta silsila je zabiljeèna u spomenutom rukopisu. Iz ove silsile saznajemo da je {ejh Abdurrahman Sirri prvi u svojoj obitelji pristupio nak{ibendijskom tarikatu, a i iz ostalih dokumenata }emo vidjeti kojim su dervi{kim redovima pripadali njegovi preci. Da je Abdurrahman Sirri bio utemeljiva~ tekije na Oglavku, nakon {to se ve} afirmirao kao {ejh, poznato je od ranije. Naime, nakon {to je {ejh Abdurrahman Sirri bio utemeljio dervi{ki red nak{ibendija na Oglavku, Ali-pa{a Rizvanbegovi} mu je sagradio tekiju koja }e ostati u svojoj funkciji do posljednjeg rata, kada je sru{ena od hrvatskih ekstremista 1993. godine. U silsili koju ovdje donosimo prati se kretanje ovog reda od njegova osnutka do Sirrijevih nasljednika u oglava~koj tekiji sa po~etka 20. stolje}a. Kao {to je to uobi~ajeno i u predstavljanju drugih redova i ovdje se ide od samog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.), jer svaki red svoje utemeljenje veè za Vjerovjesnika... Iz ove silsile proizilazi da je oglava~ki {ejh Abdurrahman Sirri, koji je ìvio u 19. stolje}u (1785.-1847.), dvanaesti u slijedu nak{ibendijskih {ejhova iza osniva~a ovoga reda [ah Muhammeda Behauddina Nak{ibenda, po kome je red i dobio ime, a koji je ìvio u 14. stolje}u (1318.1389.). Ovaj red je nastao u Centralnoj Aziji, u gradu Buhari, odakle je i njegov osniva~ [ah Muhammed Behauddin Nak{ibend… Kod nas je bio priznat i prije {ejha Sirrija, ali je on najpoznatiji predstavnik toga reda u Bosni i Hercegovini. Tako|er se iz ove silsile moè zaklju~iti da su trojica pret-

BEHAR 96

hodnika {ejha Muhammeda Behauddina Sikiri}a i to njegov otac Abdullatif-efendi i dva njegova brata {ejh Abdulmedìd Hilmi i Abdulfettah Hamdi ovlastili Behauddina da vodi nak{ibendijsku tekiju na Oglavku, a Abdullfetah Hamdi je ovlastio i drugog brata, {ejha Muhammeda Halida. Poslije ovoga mjesto {ejha je pripalo prof. dr. [a}iru Sikiri}u (p. 1966., sin Muhammed-ef., a unuk {ejh [akira, sina i drugog nasljednika Sirri-babina), a onda njegovom bratu Hilmi Sikiri}u (posljednji voditelj tekije na Oglavku smatrao je sebe vekilom, a ne {ejhom). Posljednja dvojica nisu spomenuta u silsili koju je sastavio Behauddin Sikiri} koji je i prepisiva~ ovog rukopisa. Isti rukopis nudi i podatak da je kod {ejh Sirrije Bo{njaka Fojni~anina u tarikat stupio Anadolac Mejli-baba. Na vi{e mjesta u ovoj med`mui zabiljeèno je da joj je sastavlja~ i prepisiva~ {ejh Behauddin Sikiri} koji koristi mahlas Bahai. U istoj med`mui, u izboru pjesama koje je donio ovaj sastavlja~, u drugoj polovici rukopisa nalazi se jedna ilahija koja je naslovljena Ilahi li-Hadrat-i Fadil Bosnavi dèdd-i Hadrat-i [ejh Sirri (Ilahija ~asnog Fadila Bo{njaka, djeda ~asnog {ejha Sirrije). Ilahija je posve}ena Muhammedu Behauddinu Nak{ibendu. Na istoj strani je i ilahija {ejha Hamdi-babe, brata sastavlja~a med`mue {ejha Behauddina Sikiri}a. Dakle, u ovoj med`mui od Sikiri}a su zastupljeni Fadil Bosnevi, {ejh Sirri, {ejh Behauddin i {ejh Hamdi. Ina~e se ovaj Fadlullah (Fadil) Bosnevi, pojavljuje kao autor komentara Ar-risallah fi ajati‘l-Kursijji, koju je napisao Muhammed-ef. Guzel Hisari. Ova med`mua sadrì i tarih smrti {ejha Abdullatif-ef. Sikiri}a, sina Sirrijinog, koji je spjevao u osam distiha {ejh Hafiz Omer Palo{ s pjesni~kim mahlasom Uftade. Tarih smrti izraèn i stihom i napisan na kraju brojem je 1300 (1882.) godina. Na jednom slobodnom listu, uz rukopis MS 364 nalazi se pismo u mesnevi-stihovima koje je spjevao Muhammed-ef.

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

(ili Mehmed-ef.) Balta-oglu (Sikiri}). Iz stihova ne mo`emo zaklju~iti radi li se o kadiji Muhammedu sinu Fadlullaha, fojni~kom kadiji a ocu Sirrijinom. Ako je o njemu rije~, onda u istoj porodici imamo slijed autora stihova, da ne ka`emo pretenciozno pjesnika, od Fadlullaha, djeda Sirrijinog do Behauddina unuka Sirrijinog. Ova mesnevija ima 25 bejtova i nema tesavvufski karakter kao {to je ve}ina drugih tvorevina nastalih u krugu ove porodice. Muhammed se potpisuje kao Balta i u rukopisu 2069 u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu i tu stoji da je sin Fadullaha, muftije iz Amasije. Iz ovoga proisti~e da je obitelj Sikiri}a porijeklom iz Amasije u Turskoj. Rukopis predstavlja pjesmu o Ibrahimu, sinu Muhammeda (s.a.v.a.), a napisao ju je na bosanskom jeziku Sulejman Tabakovi} 1278./1861. godine. Muhammed-efendi sin Fadlullaha je ina~e potpisa i kao vlasnik rukopisa koji se ovdje vodi kao MS 267, a na kome stoji Al-faqir al-muhtad` ila rahmeti rabbihi’l-kadir Kadi Muhammad ibn Fadlullah al-Mawlawi (Siromah, potrebit milosti Gospodara Svemo}nog, kadija Muhammed sin Fadlullaha Mevlevije). Rukopis Ms 267 zanimljiv nam je ovdje samo zbog ~injenice da je bio u vlasni{tvu kadije Muhammeda sina Fadlullahovog i {to ostavlja trag o ovoj dvojici predaka Sirrije Sikiri}a. Kako je i ovaj kodeks u Bo{nja~kom institutu dospio iz kolekcije Sikiri}a, nema sumnje da se radi o dvojici predaka {ejha Sirrije. Ta zabilje{ka glasi: Al-muhtad` ila rahmati rabbihi’l-kadir kadi Muhammad b. Fadlullah al-Mawlawi ‘afa ‘anhumma Allah (Potrebiti milosti Gospodara Svemo}nog, kadija Muhammed sin Fadlullaha Mevlevije, neka im obojici oprosti Allah). Iz ovog se zaklju~uje da je Fadlullah, ili kako se u ovim rukopisima spominje jo{ kao Fadil Bosnevi, bio mevlevija. Bilje{ka o vlasni{tvu na rukopisu, koji se u Bo{nja~kom institutu vodi pod brojem Ms 364, pro{iruje saznanja o ovoj obitelji pa tako saznajemo ~ak i ime Fadlullahovog oca. Ta bilje{ka glasi: Summa istashabahu al-fakir Abu Muhammad Baha’u-

Med`mua Abdurrahmana Sirri-babe Sikiri}a

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

ddin b. a{-[ajh ‘Abdullatif-efendi baba b. a{-[ajh ‘Abdurrahman Sirri baba a{-{ahiran bi karamati‘l-kasirati al-fahirati b. a{-[ajh Muhammad al-kadi b. [ajh Fadlullah b. {ajh Abdullah Razi kaddasa asrarahum, al-ma’mur bi markazi vilajati Bosna va‘l-mu’allim bi-maktabi nuvvab va maktabi ‘askari. ‘Afa ‘anhu. 1329. (Prijevod glasi: Zatim je bila u posjedu siromaha Abu Muhammeda Behauddina, sin [ejha Abdullatifaef. babe, sina [ejha Abdurrahmana Sirri babe koji su poznati po svojim brojnim vidljivim kerametima. /Ovaj je Sirri baba/ sin [ejha Muhammeda, kadije koji je sin Fadlullaha, sina Abdullaha Razije – neka im Allah svim posveti njihove tajne! /Behauddin/ je slu`benik u Bosanskom vilajetu, nastavnik u Mekteb-i nuvabu ([erijatskoj {koli) i vojnoj {koli. Neka mu Allah oprosti! Godine 1329./1911.). Abdurrahman Sirri-baba Sikiri} Abdurrahman Sirri sin Mehmeda sina Fadlullaha Baltaoglu (kasnije Sikiri}), ro|en je u Fojnici oko 1775. (prema nekim izvorima 1785.) godine. Njegov otac Mehmed-efendija Balta-zade i djed Fadlullah (Fadil) efendija Balta bili su visoko obrazovani ljudi, zvanjem kadije ({eri’atske sudije), dok u nekim izvorima njegov djed, uz svoje i ime svoga oca, ima i odrednicu Mevlevi, {to zna~i da je bio i mevlevijski {ejh, te se spominje i kao muftija grada Amasije u Turskoj. Osnovno obrazovanje (mekteb) i srednje (medresu) Abdurrahman Sirri (kod nas uobi~ajenije Sirrija) zavr{io je u Fojnici, u kojoj je, opet prema usmenim izvorima u to vrijeme kao muderis radio i ~uveni {ejh Husejin-baba Bo{njak. Naporedo sa anga`manom u medresi, {ejh Husejin je bio i pro~elnik mjesne tekije gdje je mladi Abdurrahman stekao prva znanja o sufizmu i tarikatu, da bi ih kasnije produbio u tekiji u Vukelji}ima-@iv~i}ima (Hukelji}ima), dva sata hoda isto~no od Fojnice, gdje se povukao ovaj ~uveni {ejh. [ejh Husejin je svoga posinka i svoga jedinog dervi{a uveo u nak{ibendijski tarikat i dao mu nadimak Sirri (Tajnoviti), odnosno onaj koji zna tajne ìvota i svemira, usmjeriv{i njegovo obrazovanje, posljedi~no i ìvotni poziv ka tesavvufu i tarikatu. Narodna predaja, koja kao i svaka legenda sadrì zrnce istine, glasi: …u Fojnici je ìvio kadija Mehmed Balta-zade sa svojom ènom. Jednog jutra, kad su ustali kadinica re~e svome muù da je usnila jedan lijep san. "Do|e mi visok {ejh, pa mi re~e: ‘Rodit }e{ mu{ko dijete i nadij mu ime Abdurrahman’.“ Kadija pogleda u svoju ènu pa re~e: "Pa i ja sam to isto usnio.“ Bilo je to iznena|enje u ku}i. Kadinica je bila pri poro|aju, pa je vrlo brzo iza tog sna rodila sina i dala mu ime Abdurrahman. Kad je djetetu bilo oko {est godina, do{ao je {ejh Husejin-baba u Fojnicu. Jednog jutra zakucao je na vrata kadijine ku}e. Kadija re~e malom Abdurrahmanu da vidi ko kuca na vratima, a mali Abdurrahman je odmah oti{ao i otvorio ih. Kad je ugledao visoka {ejha, brzo se vratio i rekao: Eno onog {ejha {to je meni ime nadio. Primili su ga sa velikim po{tovanjem, a on im je rekao da }e mali Abdurrahman kad odraste, njemu na nauke u @iv~i}e. Kadija i supruga mu su bili ~vrsta

BEHAR 96

uvjerenja da treba izvr{avati sva {ejhova uputstva i nare|enja i da trebaju poslati svoga sina njemu u @iv~i}e. Poslije zavr{ene fojni~ke medrese odlazi u @iv~i}e na nauke kod {ejh Husejin-babe. Jedne ve~eri, kad je {ejh po{ao spavati, rekao je Sirriji da mu donese mlijeka da se napije. Kad je donio mlijeko {ejh je spavao. êkao je da se probudi. Tako je ~ekaju}i, do~ekao zoru. Kad je vidio {ejh Husejin-baba da Abdurrahman jo{ stoji sa mlijekom rekao mu je: "Sve ispite si poloìo.“ Temeljito osposobljen u tesavvufskoj znanosti, Abdurrahman Sirri krajem 18. stolje}a se, po nalogu svoga {ejha, oènio i na svom posjedu Oglavak, dva sata hoda jugoisto~no od Fojnice, osnovao tekiju: Tu, kao autoritativni Sirribaba, osobnim ugledom i umje{no{}u, formira popularno tesavvufsko i tarikatsko sredi{te koje zaslugom svoga {ejha postaje jedna od najglasovitijih tekija u ovim krajevima, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. …{ejh Abdurrahman Sirija je oènio bogatu udovicu i na njenom posjedu u Oglavku, izme|u Fojnice i Kiseljaka, osnovao tekiju. Sirri-baba i njegova èna su na ruji vidjeli gdje }e praviti tekiju, a kad su ustali i iza{li napolje ugledali su pobodene direke u zemlji. Ova tekija je postala jedan od naglasovitijih tekija na Balkanu. Po nalogu svoga {ejha, Sirrija se oènio Lejlom, k}erkom Mula Ahmeda, imama iz Ostru`nice, ~iji su roditelji imali imanje na Oglavku. Sirri-babina prva èna Lejla ra|ala je samo ènsku djecu, a i ta su djeca rano umirala. Sama je predloìla da se Sirri-baba ponovo èni. Sama je na{la i djevojku Latifu, k}erku imama iz Plo~ara, koja je rodila Sirri-babi dva sina (Abdullatifa i [akira) i tri k}eri (Vasviju, [a}iru i Ai{u). Vremenom {ejh Abdurahman Sirija se razvio u ozbiljnog i znamenitog duhovnog pregaoca i prosvjetitelja koji je svojim moralnim ìvotom i principijelno{}u izaziva simpatije i po{tovanje muslimana {irom Bosne i Hercegovine. Sirribabina tekija postaje ubrzo zna~ajan centar koji posje}uju svi znamenitiji Bo{njaci. [ejh Sirri-babin ugled i utjecaj bili su toliki da je svaki novi namjesnik Bosne smatrao svojom du`no{}u posjetiti velikog svetitelja. Poznato je da su u tekiju na Oglavku, da izraze svoje po{tovanje {ejhu Siriji i njegovim nasljednicima, dolazili me|u ostalim bosanske valije Mehmed Vedìhi-pa{a, Morali Namik-pa{a, Mehmed Kamil-pa{a, upravitelj Hercegovine Galib Ali-pa{a Sto~evi}, i drugi prvaci onog vremena, poput vo|e pokreta za samostalnost i samoupravu Bosne i Hercegovine i prvi od naroda izabrani bosanski vezir Husejin-kapetan Grada{~evi}, na ~ijoj je strani bio i koga je, kao narodnog borca, podràvao {ejh Sirija. Nadalje, i brojni drugi u~eni ljudi toga doba poput sarajevskog muftije Muhameda [akir-efendije Muidovi}a (p. 1859.), mostarskog muftije Mustafe-efendije Sarajli}a (p. 1847.). Posjete tekiji i turbetima na Oglavku nisu prestale ni poslije Siri-babinog preseljenja, a historija posebno biljeì posjetu ~uvenog Omer-pa{e Latasa. Po{to njegovi prihodi nisu bili dovoljni za odràvanje tekije, obratio se tada{njem namjesniku Selim-pa{i za pomo}, koji mu

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

bujuruldijom iz 1239./1824., zbog njegove naro~ite pobo`- Abdulvehab Ilhami-baba @ep~ak nosti i pjesni~ke umjetnosti, iz prihoda (taksita) fojni~ke nahije odobrava pomo} od 100 gro{a godi{nje za odràvanje O ìvotu Abdulvehhab Ilahmije (Abdulvehhab Ibn Abdulvetekije i njene musafirhane. Godine 1251./1835. {ejh Sirri, hhab @epcevi Ilhami), jednog od najplodnijih bo{nja~kih pjesPobo`ni je, na osnovu sultanskog fermana, sultana Mah- nika druge polovine 18. i prve polovine 19. stolje}a â&#x20AC;&#x201C; kao i o muda II. (1808.-1839.), oslobo|en od svih vrsta poreza i ve}ini bo{nja~kih duhovnih velikana â&#x20AC;&#x201C; vi{e doznajemo temedavanja. Poslije toga, 1838. godine travni~ki vezir Mehmed ljem njegovog djela nego iz oskudnih biografskih podataka. Vedìhi-pa{a (bosanski namjesnik, 1835.-1840.), na Oglavku Temeljem vlastitog navoda u proznom djelu na turskom gradi svoj konak, koji je postojao sve do 1914. godine, kada jeziku Tuhfetu-l-musalin ve zubdetu-l-ha{iin (Dar i poslasje iz temelja obnovljen, a drugi je mnogo ve}i i ljep{i, 1845. tica onima koji se klanjaju Bogu), gdje kaè: ...viladetim bin ili 1846. godine sagradio bosanski namjesnik Morali Kamil juz seksan jedi (datum mog ro|enja je 1187.) saznajemo da Mehmed-pa{a, za koje se pretpostavlja da su bili Siri-babije Abdulvehab Ilhami-baba ro|en 1187./1873. godine, i to u ni muridi. Kasnije su oba konaka sluìla za musafirhane. @ep~u, te da mu je puno ime Abdulvehhab bin Abdulvehhab; Iz kronograma povodom njegovog na tarihu na njegovom ni{anu stoji preseljenja koji je anonimni autor Sejjid el-had` Vehhab, a na prepisu njespjevao na perzijskom jeziku, dozgova divana stoji: [ejh el-had` es-sejjid najemo potpuni datum smrti [ejh Abdulvehhab Ilhami-baba Bosnevi. Jo{ Sirrije Sikiri}a. Taj datum pada 23. u ranom djetinjstvu ostao je bez roditelmarta 1847. godine po miladi Isaâ&#x20AC;&#x2122;a ja, {to opet doznajemo iz njegovog (a.s.). Napominjemo da se u ovoj stiha: Majke nemam a oca ne pamtim. med`mui nalaze zapisana jo{ dva Podaci o Ilhamijinom {kolovanju su kronograma iz pera pjesnika [adosta {turi. Muhamed @dralovi} otkrio kira. Prvi je vezan za smrt nak{ije njegovu {ejhovsku idàzetnamu iz bendijskog {ejha Ne{ati Ali-efendikoje se saznaje da se {kolovao u @ep~u, je iz 1282./1865.-66. godine, a drugi Te{nju i Fojnici, a profesor Kasim Dobse odnosi na smrt nekog u~enog ra~a je spomenuto prozno djelo, svojeHamid-efendije, koji je umro od vrsni priru~nik, na ~ijem po~etku navokuge u kasabi Visoko 1283./1866.di da mu je profesor bio El-had` Kerimi 67. godine. Oba kronograma su na(Hadì}erimovi} ili Hadì}erimi}), o pisana poslije smrti muftije Muidokojemu nemamo nikakvih podataka. vi}a, {to zna~i da im je autor neki Poznato je da su u @ep~u, u 18. stolje}u, drugi pjesnik [akir. Postoji velika uz Ferhadiju dàmiju, djelovali mekteb i vjerovatno}a da se radi o [ejh Simedresa, koji su radili sve do pred Drurrijinu mla|em sinu [akiru, koji je gi svjetski rat. Na medresi je bio profedobro poznavao turski i perzijski sor Hadì Abdullah-ef. Karahodà (p. jezik i koji je starijeg brata Abdu1766.), koji je 1740./41. na narodnom jellatifa naslijedio na {ejhovskom poziku spjevao pjesmu Bo{njaku{a. Nasloàju oglava~ke tekije. Ovaj [akir lijedio ga je sin Hadì Ahmed-ef. Kanam je ostavio i kronogram o gradrahodà, koji je i njegovu pjesmu pronji [ejh-Sirrijina turbeta (mauzole{irio sa jo{ 17 strofa. Kako je Ahmed-ef. ja) koje je na Oglavku podigao AliKarahodà bio jedini poznati teolog, u pa{a Rizvanbegovi} Sto~evi}. Navrijeme kad je Ilhamija dorastao za ime, nakon Sirri-babinog preselje{kolovanje, sasvim je mogu}e da mu je nja (1263./1847.), nad njegovim meon bio profesor. zarom na Oglavku izgra|eno je turU te{anjskoj medresi profesor mu je be, a po èlji i zapovijesti njegovog Iz Ilhami-babine med`mue bio Abdullah Cankari el-Ensari, kod po{tivaoca, a po svemu sude}i i kojega je Ilhami-baba slu{ao fikh, hadervi{a, hercegova~kog vezira Alidis i tefsir, {to se vidi iz diplome koju pa{e Rizvanbegovi}a. O gradnji turbeta nalaze se tu na posebnoj tabli spomen stihovi na tur- mu je potpisao ovaj profesor. [to se ti~e njegovog obrazovaskom jeziku, koje je spjevao Sirrijin mla|i sin [akir-efendija. nja u tesavvufu, dugo je bilo sporno da li mu je {ejh bio Turbe ima oblik ~etverougla sa bijelim okre~enim zidovima, Abdurahman Sirri-baba. Postoji pretpostavka da je to modekorisanim velikim Hu (On) i kupastim drvenim krovom. gao biti i {ejh Husejin-baba Zuki} osobno, ali budu}i je Husejin-baba preselio 1800, vjerovatnije je da je Ilhamiju u tesavvuf uvodio Sirri-baba. Ilhamijino djelo govori mnogo i o vremenu u kome je ìvio, vremenu duboke krize osmanskog sultanata, zna~ajnih politi~kih, kulturnih i prosvjetnih promjena u Europi, koje

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

osmanska Turska poku{ava â&#x20AC;&#x2DC;sti}iâ&#x20AC;&#x2122; uvo|enjem administrativnih i vojnih reformi, koje se uglavnom negativno odraàvaju na Bosnu, zna~ajnu krajinu Sultanata prema Zapadu. Bosna toga vremena ekonomski je iscrpljena ~estim ratovima, ali i epidemijama bolesti sa velikim `rtvama, {to se odraàva i na politi~ku ravan. Plemstvo i jani~ari opiru se reformama jer njima gube privilegije, dolazi do otpora i uskra}ivanja poslu{nosti centralnoj vlasti, ~ak i pobunama, {to dodatno slabi poziciju centralne vlasti i uzorkuje izvjesno bezvla{}e, brojne zloupotrebe zakona, korupciju. No, i u takvim vremenima javljaju se hrabri i pametni koji svojom rije~ju poku{avaju promijeniti moralno stanje svoje okoline. Jedan od takvih je i Ilhami-baba koji svojim stihovima na narodnom jeziku razotkriva svu bijedu svoga vremena, iznosi nepravde i poziva na suprostavljanje nasilju, o{tro kritikuje vjerske i svjetovne dostojastvenike kojima spo~itava neznanje, fanatizam i konzervativizam. U to vrijeme osmanski namjesnik bio je Dèlaludin-pa{a, koji se pjesniku u po~etku svoga stolovanja u~inio pravednim i dobrim, pa ga je u jednoj pjesmi i opjevao. Me|utim, ubrzo je nestalo iluzija o pravi~nosti ovog namjesnika i Ilhamija o{tro i otvoreno ustaje protiv njegovog na~ina vladanja. Kona~no, prema predaji nakon njegove posljednje pjesme na narodnom jeziku

^udan zeman nastade: ^udan zeman nastade Sve zlikovac postade

smrti primljena je i s revoltom i s tugom. Otud je ovako tragi~an kraj popularnog narodnog prosvjetitelja, narodnog tribuna, porodio mnoge legende u kojima je lik Ilhamije ostao da svijetli do dana dana{njeg. U kronici Muhameda Enveri Kadi}a navodi se tekst pjesme koja je u vidu levhe stajala u Ilhami-babinom turbetu. To su stihovi koje je ispisao pjesnik Arif 1277./1860.-1. godine, a koja se s obzirom na vrijeme nastanka i spomenu imena u tekstu pripisuje {ejh Arifu Sidki Kurtu, nak{ibendijskom {ejhu iz Travnika: Kakvu sam vje~nu blagodat na{ao, pomozi care Ilhamija! U tekiji postadoh si}u{an, moje stanje se ustali. Zadivio sam se stanjem svijeta, pomozi care Ilhamija! Posmatraju}i ove no}i, isku{enja nasilja odbacio sam ustranu. Vidio sam ~istinu kretanja, pomozi care Ilhamija! Onaj koji napaja, postavio je sto u hakikatu. Napio sam se pi}a ljubavi, pomozi care Ilhamija! Do{av{i u njegovu tekiju Arif posta sluga sa potpunom iskreno{}u. Vra}aju}i se ostvario sam sve `elje i nade, pomozi care Ilhamija.

u kojoj ne {tedi ni onovremenu ulemu: Nasta ~udna ulema \oja rade i u~e, Ali sami sebe mu~e Ne i|u pravo ni ho}e. ali ni vezire i pa{e: Svi veziri pravo sude Pa i pa{e dobro bude Al murtati krivo sude. I kod pa{a ima ljudi Ko je dobar vrlo hudi Kad je vi{e zlijeh ljudi.

Iz Ilhami-babine med`mue

namjesnik poziva pjesnika u svoj konak u Travnik. Ilhamija se, znaju}i za ishod susreta, na odlasku oprostio od uku}ana i prijatelja te iz @ep~a u Travnik uputio pje{ice i poste}i. Niko ne zna {ta se zbivalo u Travniku, da li je D`elalpa{a osobno primio Ilhamiju, da li je razlog ovog poziva, i kasnijeg stradanja, bila njegova o{tra osuda vladaju}eg sistema, ili ne{to drugo, ali predaja ka`e da je Ilhami-babi bilo ponu|eno da se odrekne svojih pjesama a kad je ovaj to odbio, da je udavljen u travni~koj tvr|avi. Vijest o Ilhamijinoj

BEHAR 96

Prvi Ilhami-babin mezar bio je u turbetu nedaleko od biv{e èljezni~ke stanice i biv{e bolnice u Travniku, koje je postojalo do 1959. kada je poru{eno radi regulacije tog kraja. Njegovi posmrtni ostaci sa ni{anima preneseni su u turbe u Potur-mahali. Na uzglavnom ni{anu, koji ima dervi{ki turban, uklesani su stihovi na turskom jeziku: On (Bog) je vje~no ìv! U ~asu kad je u vje~nost preselio ostado{e u tuzi njegovi prijatelji. Sebi je otvorio vrata Boìje milosti i perivoja rajskog. A primjer mu se nije mogao na}i u njegovo vrijeme. Zlonamjerno su ga obijedili mnogi la{ci. Kada je njegovom nje`nom ìvotu prispjela jesen ispio je smrtnu ~a{u Kevsera i umro je mu~eni~kom smr}u Sejjid hadì {ejh Vehhab.

Godine 1237./1821./2.

BERI]ET RIJE^I

Razg govori Ja upitah svoje du{e: Kaì mi se ko si ti? Ona veli: De pogledaj moj saltanet u sebi. Dva su {aha i dva tahta. Ja sve sudim po sebi, dva }ehaje i dva svita, vas je hu}um na meni. Kausi ala, kausi esvel, ulvi, sutli, nije li? Be{er, melek, enfus, felek. Niko drugog ne moli. Kesif, latif, fer{u, ar{i. Niko drugog ne broji. E{rar, ebrar, veli, nebi. Niko drugog ne èli. Zahir, batin i dan i no}, svak se meni veseli, ojonul sâ&#x20AC;&#x2122;araj, nek je pomo}, nek je a{ik teseli. Ilhamija lipo kaè: Nek ti nagje{ tegjeli, ke{ iu {uhut, kad sve kaè, onda }e{ ti rit: Beli.

Ilahija Ilhami-babe