Behar 97- Najljepše orijentalne priče by Bosnjak

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

GODINA XIX

2010.

BROJ 97

CIJENA 40 KN

BEHAR z

Najljep{e orijentalne pri~e Indijske Afganistanske Perzijske Arapske Turske Sefardske Bo{nja~ke

Ilustrirala Melita Kraus

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

SADR@AJ

Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Ibrahim KAJAN, Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH “Preporod” Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr

Indijske Afganistanske Perzijske Arapske Turske Sefardske Bo{nja~ke

Ilustrirala Melita Kraus

Sead Begovi} Ostvarenje tzv. dje~jih `elja: O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e Rije~ urednika

Filip Mursel Begovi} Erotika neuta`ene ljubavne ~e`nje Predgovor

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godi{nja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godi{nja pretplata 20 KM. Kunski `iro-ra~un: 1101441490 ZABA 2360000-1 Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-2 280-3 3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KUKAVICA Hitra produkcija knjiga d.o.o., Tisak: Sveta Nedjelja

Tisak:

Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E Indijske pri~e

Afganistanske pri~e

Perzijske pri~e

Arapske pri~e

Turske pri~e

Sefardske pri~e

Bo{nja~ke pri~e

ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

Naslovna strana: Ilustrirala Melita Kraus

BEHAR 97

RIJE^ UREDNIKA

Ostvarenje tzv. dje~jih èlja: O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e Ohrabreni ~injenicom da je "Behar" broj 83-84 iz 2007. godine ve} objavio prilog pod naslovom "Pri~e iz ~arobne torbe", odnosno, "Arapske {aljive pripovijetke i basne", koje je s arapskog preveo Besim Korkut, i koje su nai{le na vi{e nego odli~an prijem kod redovitih ~italaca "Behara", odlu~ili smo se za tematski broj u kojem predstavljamo pro{ireni izbor pri~a sa sli~nim, prete`no muslimansko obi~ajnim i anegdotalnim pripovjeda~kim koloritom i tematsko motivskom kulturnom okomicom i mudro{}u, europskih i orijentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih zemalja, Turske, ìdovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. I ovaj put, pri~e je ilustrirala na{a suradnica ìdovskog podrijetla i nemjerljivo {irokog svjetonazorskog pogleda Melita Kraus. Podsjetimo, njoj su upravo takve i sli~ne pri~e, svojedobno, za ìvota u Sarajevu, odredile kakvo}u djetinjstva te ih je, pra}ena unutra{njim nalogom, samoinicijativno ilustrirala, a nama to nije promaklo. Pod pojmom pri~a podrazumijevamo i one prozne vrste koje grani~e s bajkom, zatim one koje su prepoznate kao basne, mikro pri~e ili minimalne pri~e (primjerice one o Nasrudin - hodì) i pri~e koje svojim zna~ajkama vr{e jedinstven dojam na ~itaoca upravo svojom kontroliranom fabulom. I {to je va`no, kratka pri~a ima tendenciju da poput anegdote koncentrira svoju teìnu na zavr{etku, na krajnjoj neo~ekivanosti zavr{nog obrata uslijed svega onoga {to joj je prethodilo. Basna kao usmena tvorevina ukazuje na animisti~ki i animalisti~ki pogled na svijet te personificira pojave ìve i neìve prirode u to~kama gdje se moè poistovjetiti ~ovjek i ìvotinjski svijet. To su uglavnom pri~e iz kojih bi trebalo izvu}i pouku primjenjivu u svakodnevnom ìvotu. Dakle, iz logi~nih inscenacija izvla~i se implicitna i eksplicitna po-

BEHAR 97

uka. To dobro ilustrira indijska basna o lavu i volu koja izvanredno suprotstavlja shemu uobraènog i samozadovoljnog silnika lava - prepla{enom, poniznom, dobro}udnom i pametnom volu. Basna kao da nam oporu~no ostavlja generacijama prikupljeno iskustvo neposredno crpljeno iz ìvota. U basni nas privla~e uzro~no posljedi~ne situacije izme|u lukavih, pla{ljivih, podani~ki po{tenih i krvolo~nih. Naravno da takvih pri~a ima i u bo{nja~koj usmenoj narodnoj knjièvnosti, ali smo se mi odlu~ili za moderne i provjerene pripovjeda~e Edhema Mulabdi}a, ]amila Sijari}a i Hamzu Humu, koji su se koristili sli~nom poetikom kratke pri~e, zagrabiv{i u narodnu predaju. Ovi na{i ugledni pisci koristili su karakteristike bajke: ne~uveni doga|aj, neo~ekivani obrat i plasti~no oblikovane likove. @anr (genre) kratke pri~e koristi i narativne elemente bajke, a to podrazumijeva artikulaciju fikcijskih obilje`ja. Bitna joj je odrednica epska fantazija, sretan zavr{etak, ~udesno i ~arobno, blistave slike pune zna~enja, i {to je va`no ista}i: ostvarenje takozvanih dje~jih èlja. Bajkoviti uresi prepuni su pradoìvljaja romantike gdje je cijeli svijet prepun ~uda, ali i slika iz zagrobnog ìvota kao i putovanja na drugi svijet. Nadamo se da }e ove pri~e, koje su samo kap u moru bogate ba{tine zastupljenih naroda, zaokupiti ~itala~ku pa`nju izvanrednim doìvljajima, za~udnom zanimljivo{}u opisa, ìvotnom mudro{}u pripovijedanja i ponekad prikazom cjeline dru{tvenog ìvota koji nas privla~e kao "prava stvarnost". Jedno je sigurno, neupitni su i uvjerljivi karakteri njihove radnje kao i u~inak te radnje i njenog povoda. Na kraju ne zaboravimo i ~uvstveni efekt, stoga - ~itajte! Sead Begovi}

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

PREDGOVOR

Erotika neutaène ljubavne ~e`nje Filip Mursel Begovi} Orijentalna knjièvnost je u pro{losti, bez sumnje, bila na visokoj umjetni~koj razini, a po opsegu nekoliko puta ve}a od cjelokupne europske knjièvnosti Srednjega vijeka. Orijent je, u to doba, svojim visokim znanstvenim i kulturnim pregnu}ima bio kudikamo napredniji od evropskih zemalja. Posve je razumljivo da je sve ono {to je lijepo, korisno i zanimljivo, lako prelazilo i prelijevalo se putem usmene predaje i prijevodne knjièvnosti iz jedne zemlje u drugu, iz naroda u narod. Jasno je da je zamr{ene putove narodnih pri~a, legendi i bajki, te{ko pratiti, ali u ovom broju ~asopisa, posve}enom najljep{im orijentalnim pri~ama, mi smo poku{ali dati neku vrst razvojne linije - od Indije do Bosne i Hercegovine. Naravno da se ta razvojna linija ne mora nu`no primje}ivati na samom tekstu i da je naslov „najljep{e“ tek u svojstvu epiteta koji privla~i pozornost. Naime, rije~ je o tek malom broju pripovjednog blaga iz bogate riznice Orijenta. Poku{ali smo tek okvirno predstaviti osnovne zna~ajke, sadrìnu i ljepotu proznih umotvorina orijentalne knjièvnosti koja je nesumnjivo utjecala na knjièvnost Zapada. Me|u zna~ajkama vremena u kojima su pri~e nastajale izraèna je i vidljiva religiozna obojenost, koja je nekada imala pove}ani utjecaj na sve ~ovjekove djelatnosti. U gotovo svim pri~ama nagla{ena je vjera u Boga, Tvorca svijeta, i arhetipsku misao o sudbini kao neminovnosti. Arapi imaju veliki broj zbornika narodnih pri~a. Neki od njih su {tampani, a ve}i broj se ~uva u rukopisima. Naro~ito je poznata zbirka pri~a Kelile ve Dimne (Kelila i Dimna), u biti zbornik staroindijskih pri~a, koje je sa pehlevijskog preveo na arapski Perzijanac Abdulah ibn el-Mukaffa (preselio na ahiret 756. godine). Svakako je najpoznatiji glasoviti i opse`ni zbornik arapskih pri~a pod nazivom Tisu}u i jedna no}. U znanosti prevladava mi{ljenje da jezgru te zbirke ~ini perzijska zbirka Hezar efsane (Tisu}u pri~a), kojoj je opet izvor u indijskoj knjièvnosti. Naàlost, ta je zbirka davno izgubljena te se ne zna to~no u kolikoj mjeri se te pri~e oslanjaju na pripovijednu indijsku knjièvnost i koliko su utjecale na arapski zbornik 1001 no}. Jo{ u 6. st. nove ere sa staroindijskog je na perzijski prevedena Pancatantra (Petoknji`je), zatim na arapski pa na druge jezike. Rije~ je o najpoznatijem djelu stare indijske proze i vrhunskom ostvarenju stare sanskrtske knjièvnosti koji vjerojatno datira iz 3. st. nove ere. Skladna i rafinirana pripovijedna tvorevina zarana je po~ela, kroz mnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode prijevoda, poprimati oblik pu~ke knjige, pa je takva stala prodirati na Zapad jo{ u 12 stolje}u, posredstvom arapskih i perzijskih prijevoda. Pancatantra zauzima va`no mjesto u kulturi Zapada, ne samo zato {to je obogatila europske knjièvnosti novim motivima i pri~ama, ve} i zbog toga {to se, pojaviv{i se u vrijeme za~etaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju njihovog knjièvnog izraza. Prvi prijevod datira iz 6. st. nove ere i preveden je s perzijskog na arapski pod nazivom Kelile ve Dimne.

Upravo taj arapski prijevod, koji se do danas sa~uvao, bio je put kojim je Pancatantra u{la u evropsku knjièvnost. Zanimljivo jest da je prvo preveden na gr~ki, a preko tog jezika u{ao je u staru srpsku knjièvnost pod nazivom Stefanit i Ihnilat. Ta zbirka javlja se u bizantinskoj knjièvnosti u 11. st., a u srpskoj ve} u 13 st. Drugi naslov Stare indijske pri~e pojavio se u 1953. godine i preveo ga je Besim Korkut s arapskog jezika. Dio tog prijevoda predstavljen je u ovom izboru. [to se ti~e Afganistanskih pri~a prezentiranim u ovom izboru, one vjerojatno datiraju iz 13. stolje}a i, bez obzira na nacionalne osobitosti, svoje stilske uzore vidljivo nalaze u indijskoj, perzijskoj, ali i arapskoj tradiciji. îtaoca }e za~uditi da je narod s toliko mu~nom pro{lo{}u i sada{njo{}u u svojim pri~ama njeàn, plemenit i liri~an. Afganistanci, o~ito je iz ovih pri~a, svjedo~e svoju herojsku, pjesni~ku pro{lost, kao izraz svoga bogatog duha. Taj duh se nije pokolebao ni danas, iako povijest nije bila pravedna prema zemlji koja se nalazila na granici dva svijeta. Naime, pohlepni pogledi osvaja~a neprestano su bili upereni prema tom „klju~u vratnica Indije“. Osnovna pouka ovih ljubavnih pri~a je da dobro i pravda uvijek pobje|uju, a zlo, ma koliko sna`no bilo, uvijek biva ka`njeno. Za nadati se da }e po tom pou~ku afganistanski narod do~ekati bolja i svjetlija vremena. Nakon arapskog osvajanja Perzije u 7. i 8. stolje}u nove ere Perzijanci ulaze u krug nove islamske knjièvnosti koja se tek po~ela formirati. U 9. stolje}u javljaju se knjièvnici koji pi{u novim perzijskim jezikom te su upravo oni postali veliki doprinos svjetskoj knjièvnosti. Najve}i broj perzijskih pri~a u ovom kra}em izboru iz pera je Mustafe Muslihudina Sadija iz [iraza tj. njegovog \ulistana, a odlikuju se filozofsko-pou~nim karakterom. [to se ti~e izbora iz turskih pri~a posebno mjesto u toj knjièvnosti zauzimaju kratke, {aljive pri~e, kojih Turci imaju u obilju. Dodu{e veliki broj tih pri~a je nastao pod arapskim i perzijskim utjecajima, ali su se one do danas o~uvale u specifi~no turskom folklornom duhu. Jedan od najupe~atljivijih likova iz turskih {aljivih pri~a upravo je popularni Nasrudin-hodà. Narodna tradicija tvrdi da je ìvio u doba sultana Bajezida i velikog azijskog osvaja~a Timurlenka (prijelaz 14. na 15. stolje}e) u Ak{ehinru gdje se ~uva i njegovo turbe. Prvi prijevod Nasrudinhodìnih {ala na na{ jezik datira iz 1892. i preveo ih je Edhem Mulabdi} u svojoj zbirci Rukovijet {ala. Kasnije su izlazile u Novom Beharu. Pri~e objavljene u ovom izboru potje~u iz Zbornika stanovitog Husejna koji sadrì 400 anegdota i 80 ilustracija, a autoru su pristizale iz raznih dijelova Turske. Pri~e o Nasrudinu-hodì omiljene su i u Bosni i Hercegovini, a jedan od razloga, mimo njihove privla~ne snage, jesu vi{estoljetne veze bo{nja~kog naroda s Turcima. Sasvim neslu~ajno su u ovom izboru svoje mjesto na{le i sefardske pri~e suvremenog autora, sefardskog rabina Eliezara

BEHAR 97

EROTIKA NEUTA@ENE LJUBAVNE ^E@NJE

Papa rodom iz BiH. Sefardske pri~e, objavljene u ovom izboru, pojedina~no su izlazile u sarajevskim Danima, u redovnoj dvonedeljnoj rubrici Sa zida pla~a, tokom 1998. i 1999. godine. Rije~ je o pri~ama iz starine, koje je autor bri`ljivo sakupljao i reinterpretirao. Budu}i da je rije~ o jednom nadasve zanimljivom kulturnom naslje|u, naime, sefardski jevreji su nakon progona iz [panjolske svoje uto~i{te na{li u BiH, posve je logi~no da i ove pri~e na|u svoje mjesto u naljep{im orijentalnim pri~ama - jer, iako pisane od suvremenog autora, obiluju toplim, slikovitim i pou~nim tradicijskim predlo{cima koje svoje upori{te nalaze u judaizmu i sefardskoj kulturi u BiH. Bo{nja~ke pri~e, odnosno bosanske, koje se nalaze na kraju izbora, proizi{le su iz bogate orijentalne kulture te su autenti~ni prikaz jedne stare i iz dana{nje perspektive neponovljive Bosne. Posebno raduje {to je svoje mjesto na{la i pri~a Bajram Edhema Mulabdi}a, jednog od utemeljitelja prvog Behara koji je izlazio po~etkom pro{log stolje}a. Njegove pri~e ~uvaju toplu atmosferu harmoni~nijeg svijeta zasnovanog na tradicionalnim vrijednostima. U pri~i Bajram, nesre}a koja se nadvila nad glavne junake rasplinjuje se posredstvom moralne principijelnosti i vjerskih uvjerenja. Pri~a ]amila Sijari}a Hasan, sin Huseinov donosi nam sugestivnu snagu pri~anja i ~ovjekove potrebe za pri~anjem pri~a koja na koncu postaje uvjerljivija od same svakodnevice. Upravo }e ova pri~a biti paradigmati~na za ~itav izbor kojega donosi ovaj broj Behara - upravo zbog prepoznatljive poetike govora kojim se, ba{ kao i u simbolici Tisu}u i jedne no}i, odga|a ponekad nepodno{ljivo suo~avanje sa stvarno{}u tj. odga|a se svijest o neminovnoj prolaznosti ìvota. Jedna od najljep{ih bo{nja~kih pripovijetki je Sevdalijina ljubav, autora Hamze Hume. Osim {to nam ta pri~a naprosto uprizoruje zavodljivu poeti~nost ljeta u Hercegovini, na trenutke autor uspijeva u ~itatelja probuditi i ~ulo mirisa - dakle, jedan sasvim sugestivno olfaktivni pripovjeda~ki postupak. Posvema ovu pri~u karakterizira zavodljiva snaga a{ikovanja koja snagu crpi iz bogate tradicije bosanskih sevdalinki. Za razliku od fatalnih ljubavi iz starijih orijentalnih pri~a - ovdje se osje}a i nostalgi~ni pjev neutaène ljubavne ~e`nje jednog bo{nja~kog a{iklije (bekrije) i njegove drage. Isku{enja koja glavni junak mora savladati da bi do{ao do svoje izabranice, i da bi ona na{la njega, jedva da su minula, a ve} nova ~ekaju. U orijentalnim pri~ama koje donosi Behar nije samo rije~ o nadilaènju prepreka koje postavljaju neprijateljske sile, savladavanju opasnosti, probijanju velova tajni, koji su se postavili izme|u ljubavnika, jer, javljaju se razne dru{tvene i porodi~ne te{ko}e te uvjetovanosti. Eroti~no je dano tek u naslutu i budi radoznalost u ~itatelja tj. nema eksplicitnog opisivanja intimnog susreta i ~ulni dodir je prepu{ten ma{ti ~itatelja. Tuma~i ovih pri~a su s pravom postavili zabranu za ~itatelja da ulazi u prostor intime dvoje ljubavnika i takvo tuma~enje je potpuno ispravno i - ima li intimnijeg mjesta od odaje u kojem se vr{i magijski ~in ljubavi. Tu je i razlika izme|u orijentalnih opisa ljubavi i onih suvremenih zapadnja~kih prikaza gdje je erotika svedena na gimnastiku, potpuno razgoli}avanje i razotkrivanje. Treba re}i da je u ovim pri~ama erotiziran i pejza`, te se sjedinjenje ~ovjeka i prirode uobli~uje u neku vrstu tajanstvenog govora o jedinstvu svega stvorenog. Ono {to je skriveno, upravo je najprivla~nije i gura ~ovjeka da krene u pus-

BEHAR 97

tolovinu - kroz doìvljaj ma{te u potragu za saznanjem, a kasnije ga, upravo zbog pretpostavke da je intima posve}en prostor, sprje~ava da dospije do stvarnosti. Kada bi ove pri~e otkrile svoje tajne postale bi tek goli dio svakodnevnog, takva vrsta radoznalosti i nametljivosti uni{tila bi ~udesnu ali nevi~nu eroti~nost ovih pri~a. Ve} od prvog trenutaka ljubavnici su jedno drugome rekli sve {to je bitno, a neposredni, istinski dodir je uspostavljen pogledima i tajanstvenim spajanjem ruku. Razumije se i neophodno je da, èna u orijentalnim pri~ama, pokrivena mahramom i feredòm, ~ije su o~i o~aravaju}e, na koncu, svome dragome otkrije lice. @ena, do tada apstraktni simbol èlje, tim pokretom otkrivanja punim povjerenja, kao izrazom pristanka i popu{tanja, pretvara se u jedinstvenu ènu, onu koju ni jedna druga ne moè zamijeniti. Isti princip otkrivamo i u opisima prirode. Ovdje je rije~ o fatalnim ljubavima, koje se ostvaruju ve} u prvim susretima. Ljubavnici se odmah prepoznaju kao su|eni jedno drugome. Planula je strast, po svojoj èstini usporediva s udarom groma. I tada po~inju pri~e o ljubavnim ~udima, jer tuma~i ovih pri~a ne smiju dopustiti da razum ubaci zloslutnu sumnju. Ljubavnici strepe da }e biti `rtve neke opsjene i nisu im dovoljni tek o~iti dokazi, oni su u stalnoj potrazi za neobi~nim doga|ajima koji }e u~vrstiti njihova ljubavni~ka uvjerenja. U prvim trenutcima svog strasnog i sudbonosnog susreta, oba ljubavnika ìve u takvom stanju osje}ajne napetosti da nema èlje koju izraàvaju, a da je odmah doga|aji ne ispune preko svakog o~ekivanja. Rekli bismo da sru{eni zid nije imao vremena da se ponovo podigne i da se veza me|u ljubavnicima ne prekida ni kada su razdvojeni jedno od drugog. Dolazi do posvema neobi~nog suu~esni{tva izme|u potrebe srca, razvoja doga|aja i prirodnih zakona za koje po~esto pogre{no mislimo da su mehani~ki (bez upletanja Vi{e sile), ravnodu{ni i bezimeni. Naravno, to nije i ne}e biti tako. O~ito je da interes za Orijentom itekako postoji, odnedavno poja~an raznim turskim sapunicama koje su preplavile hrvatske televizije, ali je jednako zbunjuju}e da je zaista mali broj recentnih prijevoda. To je prije svega nasu{na potreba trì{ta, jer, iz ponude onoga {to zovemo najljep{e pri~e ili bajke za djecu odavno se ponavlja jedna te ista izdava~ka matrica. Upravo zato su prijevodi orijentalnih pri~a (s arapskog i perzijskog) Besima Korkuta, Alije Bejti}a i [a}ira Sikiri}a, ura|eni polovinom pro{log stolje}a, zanimljivi i kao reizdanja potrebna trì{tu. Treba spomenuti i prijevode koje su uradili srpski prevodioci, poput onog uvr{tenog u ovaj broj prevoditeljice s ruskog Milene Magli} Jovanovi} (afganistanske pri~e). Me|utim, prijevodi s ruskog na srpski pate od vi{ka nepoznavanja obi~ajnosti i vjerske specifi~nosti orijentalnih kultura. Mogli bi re}i da je posrijedi i nerazumijevanje kulture ali i moèbitno krivo tuma~enje kulturolo{kih znakova. Razumijevanje teksta uvelike se razlikuje u onih prevoditelja koji su sami ba{tinici orijentalnih kultura i prevode direktno s izvornika. Gre{ke tada ne postoje ili su minimalne (one stilske i leksi~ke) te se ne moè dogoditi da, iako nenamjerno, neka autenti~na i napredna kultura doìvi svoje kvalitativno srozavanje i krivo tuma~enje. U tom smislu uredni{tvo je interveniralo u prijevod afganistanskih pri~a i u~inilo znatne redaktorske promijene, koje nisu promijenile smisao u prijevodu, ali su ga, vjerujemo, koliko-toliko pribliìle izvorniku.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

Indijske pri~e

S arapskog preveo Besim Korkut

UVOD avno nekada ìvio je u dalekoj zemlji Indiji car, po imenu Dep{elim. Vladao je ogromnom dràvom, bio je veoma mo}an i bogat pa se zbog toga osilio. Po~eo je tiranizirati svoje podanike, zlostavljati ih i ~initi im nasilje preko svake mjere. Ukoliko je njegova mo} rasla, utoliko je bivao nesnosniji. U doba cara Dep{elima ìvio je neki mudrac, zvani Bejdeba, veoma pametan i ~estit ~ovjek, koga su mnogo uvaàvali i priznavali, i ~ija se rije~ slu{ala. Vidjev{i kakav zulum ~ini svojim podanicima car Dep{elim, mudrac Bejdeba odlu~i da ga odvrati od toga i da ga vrati na put pravde i ~ovje~nosti. Smisliv{i dobro {ta }e i kako }e, mudrac Bejdeba odlu~i da jednog dana po|e caru Dep{elimu. Odre|enog dana on obu~e svoje sukneno odijelo, kakvo su u ono doba nosili mudraci, i po|e ka carskoj kapiji.

- @elim da posjetim cara zbog jednog savjeta - re~e mudrac Bejdeba, kada stiè na carsku kapiju, dvoraninu koji je odobravao ulazak kod cara. Dvoranin odmah u|e kod cara i re~e mu: - Na kapiji ~eka neki ~ovjek, po imenu mudrac Bejdeba, pa veli da bi èlio posjetiti cara zbog jednog savjeta. Car odmah naredi da se Bejdeba uvede. Kada Bejdeba u|e kod cara, stade pred njega, najprije mu se pokloni, pa onda pade pred njega ni~ice na zemlju, a zatim se {ute}i podiè. Caru Dep{elimu bi ~udno za{to Bejdeba {uti pa mu re~e: - Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraci ispred njih. Mudracima nisu potrebni carevi ba{ zato {to

BEHAR 97

su mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su mo}ni i bogati. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, pa onda, hajde, Bejdeba, reci nam {to èli{? Kada Bejdeba saslu{a {to mu car re~e, malo se pribra, pa se ponovo pokloni caru, preda nj na zemlju pade ni~ice, a onda se podiè i re~e: - Najprije }u re}i ovo: Molim Svevi{njeg da caru podari dug ìvot i da mu carstvo o~uva. Meni je u~injena osobita ~ast {to mi je car dopustio da mogu stajati pred njim. Ja sam se usudio da zamolim da me car primi zbog jednog savjeta koji bih èlio samo caru da kaèm. Ako mi car dopusti da govorim i zapamti moje rije~i, to mu i prili~i; a ako ih omalovaì, ja sam sa svoje strane u~inio sve {to treba da u~ini jedan mudrac prema svome vladaru. - Govori, Bejdeba, {ta god ho}e{! - re~e mu car. - Ja }u te pa`ljivo saslu{ati samo da saznam {to èli{. Kako bude{ zasluìo, tako }u te i nagraditi. - Kada mi je car, Svevi{nji ga dugo poìvio, dopustio da govorim koliko ho}u - re~e mudrac Bejdeba - neka onda car iz mojih rije~i izvu~e korisnu pouku, jer to èlim. Car od toga moè imati samo koristi, a ja }u sa svoje strane u~initi ono {to mi nalaè du`nost. Zato ti, care, velim: - 0, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije tebe osnovali i osnaìli tvoje carstvo. Oni su izgradili tvr|ave i utvr|ene gradove, osposobili zemlju, vodili ratove, opremali vojske i vladali dugo. Imali su mnogo oru`ja i vladali su stolje}ima u svakoj sre}i i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care, nije smetalo da ne ostave lijep spomen u narodu. înili su

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili su odmjereni u svojim postupcima, lijepo postupali prema svojim podanicima, iako su i oni bili izloèni isku{enjima vlasti i pijanstvu sile. A ti si, o sretni care, ~ija zvijezda sre}e blista, naslijedio od njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce, i sada ìvi{ u carstvu kojim sam upravlja{. Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nu vojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svojoj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta, osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbog tebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{ao putem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji su vladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {to te moè osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{ na pravi put, pa da u narodu ìvi vje~na uspomena na tebe. Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojim postupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigrati sama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman ~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to ne bude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik koji ti èli dobro, a ne sebe radi. Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pa mu doviknu: - Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenika usudio da mi u brk rekne ono {to si mi ti izgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru. Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi se drugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opomena svakom onom koji bi poku{ao da se prema carevima ponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih carevi susretljivo primaju. Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne. Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svom nare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u tamnicu i stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~amio u zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [tavi{e, niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Ali jedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, on pade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i njegovih rije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu, a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto, meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se prema njemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kazniti, nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojim njegove savjete." Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu se

mudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu dovedo{e pred cara, car mu se obrati ovim rije~ima: - O, Bejdeba, zar ti nisi, izgovoriv{i mi onakve rije~i, poku{ao da me potcijeni{ i da kaè{ kako ne umijem vladati? - O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care - odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samo predo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojim podanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna. - Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavi ni jednog slova! - re~e car Bejdebi. Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivo slu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pogledao i naredio mu da sjedne, rekav{i mu: - O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijatno djelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {to si rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete. Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kad mu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}i mu na taj na~in da ga veoma cijeni. Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budu kako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je ìvio ~estitim ìvotom i pravedno postupao sa svojim podanicima, upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~ivao, pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni. Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svojih predaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bila napisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indijski mudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mudraca Bejdebu i re~e mu: - 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgledao knji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki moj predak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana i posve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`nici ne ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zato bih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i èlim da ova knjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knjiga bude po svojoj sadrìni i ozbiljna, i duhovita i mudra. Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj! Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~ice na zemlju, a onda se diè i re~e: - O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka te sre}a prati, budi nam ìv i zdrav! Neka car pita {ta god ho}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim. I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudrac Bejdeba je odgovarao...

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

LAV I VOâ&#x20AC;&#x2122; Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi: - Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|u koje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvorio neprijateljstvo i mr`nju. - Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{ulja lukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne se prijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to moè posluìti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu ìvio je nekakav starac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasipati o~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}u njega mogli ìvjeti, pa ih otac zbog toga izruì i istovremeno nasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e: - O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban ìvot i ugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne imetak na dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetak unapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a ìvot i zadovolji porodicu i svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enog zanemari i zapostavi, ne moè posti}i ono {to èli. Jer, ako ~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega ìvjeti. A ako je bogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzo nestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i ne unapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo, isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione za drvce kojim se o~ni kapci maù. Ako ~ovjek imetak rasipa i ako ga ne ulaè gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali, upamtite, imetak moè da propadne i uprkos ~uvanju; on je uvijek ne~im ugroèn. On mi izgleda kao ustava bez otvora i propusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti, pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uzalud ote~e. Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridràvahu ga se, jer se uvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju koja se zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolima koja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba a drugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovi drugovi uloì{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Onda star~ev sin produì put, a kod [etrebe ostavi jednog od svojih saputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da }e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi ~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojim drugom i kad ga stiè, najprije mu javi da je [etreba uginuo, a zatim mu re~e: - Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribliì mu se smrtni ~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvao smrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uva mogu da budnu kobni po njega. Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome su ìvjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj neprohodan i opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasniji vuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, pre-

BEHAR 97

pade se, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon, ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa ùrno po|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nema mosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, ne rastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se da ga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljednjem ~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e od vuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pa u sebi re~e: - U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti. Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji su dijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i oplja~kali, pa ho}e da ga ubiju. îm to onaj ~ovjek vidje, poboja se za sebe pa se vrati u selo. U èlji da se odmori od pretrpljenog straha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zid koji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt. - Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~ev sin. Onaj voâ&#x20AC;&#x2122; zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba i po|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vodom. Tu se, ìve}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizini te livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogroman lav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi, {akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku, nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on ~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glas niti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikuda i{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog dana brinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su ìvjele s lavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a drugom Dimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgojeni. Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu: - Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide, niti i{ta poduzima? - [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovori mu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {to je njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamo u one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da o njihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }e svakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna}i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu. - A kako je to bilo? - upita ga Dimna. - Pri~aju da je jedan majmun gledao stolara kako pili dasku na kojoj je sjedio. Kad god bi pilom razrezao jedan lakat daske, umetnuo bi u dasku klin. Majmunu se to svidje pa ostade da i dalje gleda stolara. Stolar poslije ode nekuda nekim svojim poslom, a majmun se popne na dasku i po~ne da

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

radi ono {to mu ne prili~i: uzjaha na dasku, okrenu le|a prema klinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep. Majmun onda izvadi klin te mu procijep pritisnu rep, i on se umalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog vremena stolar se vrati i zate~e majmuna u takvom stanju. On ga po~e tu}i i bijahu mu teè stolarove batine, nego {to ga daska pritiskivala. - ûo sam {ta re~e - odgovori mu Dimna. - Ali treba da zna{ da svako ne sluì careve iz koristoljublja. Neko im se dodvoruje samo zato da bi obradovao prijatelja, a okahario du{manina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su ve}inom oni koji se raduju sitnicama i zadovoljavaju ~ime bilo, upravo kao {to se pas raduje kad na|e suhu kost. Ali ljude s dostojanstvom i ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni teè ka Uzvi{enom, ka onome {to njima dolikuje, isto kao {to i lav pojuri za kamilom kad je ugleda, iako je ve} pred njim ulovljen zec. Zar ti ne vidi{ da pas ma{e repom dogod mu se ne baci korica hljeba, a da slon, ~ija se vrlina i snaga priznaje, ne}e da jede donesenu hranu dok se ne pogladi i ne pomiluje po licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato ìvi i pomaè svoju porodicu i svoje prijatelje, taj }e, makar i kratko ìvio, biti dugovjek, a ko ìvi u tjeskobi i neima{tini, i oskudijeva i on i porodica mu, toga se nikada nitko ne}e sje}ati. Tko misli samo na svoj stomak, i to mu pri~injava jedino zadovoljstvo, a sve ostalo zanemaruje, ubraja se me|u ìvotinje. - Ja sam razumio {ta ti re~e - odgovori Kelila Dimni - ali ti utuvi u glavu ovo i znaj da svaki ~ovjek zauzima nekakav poloàj i ima svoju vrijednost. Ako je ~ovjek na poloàju ustaljen, treba da bude time zadovoljan. [to se mene i tebe ti~e, na{ je poloàj takav da ne moèmo niè pasti. - Za poloàje se treba boriti, i oni su svakom pristupa~ni, samo ako se ima dostojanstva - re~e Dimna. - ôvjeka dostojanstvo moè uzdi}i s nièg na vi{i poloàj, a onaj koji nema dostojanstva strovali sam sebe na nizak poloàj. Te{ko se domo}i visokog poloàja, a s njega je sletjeti vrlo lako, isto kao {to je te{ko di}i na rame teàk kamen, a lako ga je spustiti na zemlju. Mi ba{ treba da traìmo vi{i poloàj i da se borimo za to, jer imamo dostojanstva. Za{to da se zadovoljimo sada{njim svojim poloàjem kada smo u stanju da postignemo vi{i? - Pa {ta si odlu~io? - upita ga Kelila. - Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako nametnem lavu, jer je o~igledno da je on kratke pameti. Mo`da }e mi po}i za rukom da mu se dodvorim i da na taj na~in steknem bolji poloàj. - A otkud ti zna{ da lav ne zna {ta radi? - upita ga Kelila. - Ja to znam, jer tako osje}am i mislim - odgovori mu Dimna. - Pametan ~ovjek moè da prozre svoga druga i spozna njegovo unutarnje raspoloènje po njegovim kretnjama i izrazu. - Ama kako ti moè{ misliti da }e ti lav dati poloàj kad nisi ni carev drug, niti zna{ kako se carevi dvore? - upita ga Kelila.

BEHAR 97

- Snaàn ~ovjek moè da nosi teàk teret makar i ne bio naviknut na to, a slabi ga ne}e mo}i ni dignuti makar mu to bilo stalno zanimanje - odgovori mu Dimna. - Car ne nagra|uje najbolje iz svoje svite, nego odabire one koji su mu najbliì i nadomak. Davno je re~eno da je car sli~an vinovoj lozi koja se ne penje uz najplemenitije drvo, nego uz ono koje joj je najbliè. Kako ti onda moè{ o~ekivati poloàj kada nisi lavu tako blizak? - upita Kelila Dimnu. - Ja sam shvatio sve tvoje rije~i i razmislio o njima, i ti istinu govori{ - odgovori mu Dimna. - Ali ti treba da zna{ da nesposoban, koji zauzima visok poloàj i koji je blizak caru, nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru pribliì. Ja }u nastojati da mojim trudom postignem visok poloàj. Poznato je da na carskim vratima moè ostati samo tko nije gord, tko moè podnijeti uvrede i ugu{iti u sebi srd`bu, ko je blag prema ljudima i umije da ~uva tajnu. Samo takav moè posti}i ono {to èli - odgovori mu Dimna. - Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako }e{, pitam te, uspjeti da postigne{ ono za ~im teì{, kako }e{ kod njega ste}i poloàj i ugled? - upita ga Kelila. - Kad bih se pribliìo lavu i upoznao njegovu }ud, ja bih mu obazrivo povla|ivao i rijetko bih mu se kad protivio - odgovori Dimna. - Ako bi on èlio ne{to {to je samo po sebi dobro, ja bih mu to jo{ ljep{im prikazao, preporu~io bih mu da u tome istraje, iznio bih mu kakve bi sve koristi imao od toga i stalno bih ga potsticao da to ostvari da bi se on jo{ vi{e radovao. Ako bi èlio da u~ini ne{to nevaljalo, ja bih ga upozorio na to i poku{ao bih na sve mogu}e na~ine da ga uvjerim da }e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako to ne u~ini. Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvidio da se ja razlikujem od drugih. Obrazovan, a umiljat ~ovjek moè, ako ho}e, da istinu proglasi neistinom a krivdu pravdom, ba{ kao {to vje{t slikar naslika na zidovima likove koji izgledaju kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, a oni zaista ne ulaze. Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjeri se da sam pametan i o{trouman, nastojat }e da me prigrli i nagradi. - Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabiberi, jer opasno je s carem se druìti - re~e mu Kelila. - U~eni su ljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza samo lu|ak, a malo tko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i ~itav, a to su: druènje s carem, povjeravanje tajni ènama i pijenje otrova probe radi". U~eni ljudi su usporedili cara s brdom na koje se te{ko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupocjenog dragog kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovremeno i stjeci{te lavova, pantera, vukova i svega {tetnog i opasnog. Na takvo se brdo te{ko uspeti, ali se jo{ teè na njemu odràti. - Istina je to {to ti re~e - odgovori mu Dimna - samo, dragi moj, ako se ne pogleda opasnosti u o~i, ne moè se ni posti}i ono {to se èli. Tko iz straha ostane neborben i ne nastoji da postigne ono {to èli, taj u ìvotu ne}e posti}i bogzna

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

{to. Re~eno je: "Samo je pregalac kadar, ali ne bez izlaganja opasnosti, da druguje s carem, da trguje po moru i da izlazi na mejdan neprijatelju". U~eni ljudi su rekli da ~estit i zreo ~ovjek treba da bude ili u dru{tvu careva po{tovan ili u dru{tvu pustinjaka poboàn, isto kao {to se i slonova ljepota moè samo vidjeti kad je on divlji ili kad ga kao pripitomljenog isklju~ivo car ja{e. - Daj boè da ostvari{ {ta si naumio! - re~e Kelila Dimni. Dimna se onda uputi lavu. Kad je stao pored njega, duboko se poklonio u znak pozdrava. - Ko je ovo? - upita lav jednog od prisutnih. - Taj i taj - odgovori mu upitani. - Poznavao sam mu oca, â&#x20AC;&#x201D; re~e lav, pa odmah zatim upita Dimnu: - [ta radi{? - Stalno sam pred carevim vratima i ~ekam da se {togod slu~ajno ne dogodi da bih caru mogao biti pri ruci. Pred carskim vratima ~esto se doga|a {to{ta, pa je caru potreban i takav kome se ne pridaje va`nost. I najneznatniji ima svojih vrijednosti, i on moè biti od koristi. âk i drvce na zemlji ponekad moè da koristi kad ~ovjeku ustreba. Lavu se dopado{e Dimnine rije~i, i on ste~e utisak da je Dimna razborit i pametan, pa prisutnima re~e: - êsto o{trouman i velikodu{an ~ovjek ìvi zaboravljen i zapostavljen, ali ipak njegova vrijednost izbija na povr{inu, isto kao {to i plameni jezici uvis liù, iako ih ~ovjek poku{ava da utrne. Kada se Dimna uvjerio da se lavu svidio, re~e mu: - O, care, vladarevi podanici dolaze pred njegova vrata u namjeri da pokaù caru {to sve oni znaju. Davno je re~eno da se vrlina najbolje ogleda u takmi~enju dvaju junaka, i dvaju u~enjaka. Jedan posao mogu valjano obaviti samo sposobni slu`benici, zato nije va`no koliko ima slu`benika, nego kakvi su oni. To je isto kao kad ~ovjek uprti teàk kamen i pod teretom malak{e i ne znaju}i da mu teret ne vrijedi ni{ta. ôvjeku ne}e biti dovoljne grane, makar ih bilo i mnogo, ako su mu potrebni trupci. Ne bi trebalo sada, care, da podcjenjuje{ vrijednost malog ~ovjeka, jer takav ~ovjek moè da postane velik kao {to i tetiva, makar bila i od uginule ìvotinje, dobija svoju vrijednost tek kad se od nje napravi luk, jer je tada vi carevi uzimate u ruke i ona vam sluì i u borbi i kad se zabavljate. Postigav{i ono {to je htio, Dimni bija{e drago {to mu se pruìla prilika da uvjeri prisutne da je lavova naklonost prema njemu uslijedila zato {to je on pametan i sposoban, a ne zbog careva poznanstva s njegovim ocem, kako su oni mislili, pa re~e: - Car ne prima u svoju svitu ljude zato {to su mu njihovi o~evi bili prisni prijatelji, niti ih udaljuje od sebe zbog toga {to su njhovi o~evi bili daleko od njega, nego on postupa na osnovu svog li~nog zapaànja. Kao {to je god ~ovjek, koji je najpre~i samom sebi, prisiljen da potraì lijek kad oboli, tako

i car mora da potraì sposobne ljude ako ih nema. Dimnine rije~i veoma odu{evi{e lava, i on mu zato ukaza jo{ ve}u po~ast, a onda re~e prisutnima: - Car ne treba da osporava i zapostavlja i~ija prava, samo treba da ima na umu da postoje dvije vrste ljudi: opaki i ljuti kao zmije, koje kad prvi put ne ujedu, sigurno }e ujesti drugi put ako se na njih nagazi; a drugi su dobro}udni i mirni kao hladno sandal-drvo, koje, ako se dugo trlja, moè i da se upali i ope~e. Otada se Dimna stalno nalazio u lavovu dru{tvu, s njim nasamo, bivao, pa mu jednog dana re~e: - Primijetio sam da car nikuda ne ide, {to je razlog tome? Dok su oni tako razgovarali, voâ&#x20AC;&#x2122; [etreba iznenada stra{no riknu, pa se lav od toga uznemiri, ali mu bi mrsko da o tome ma {ta rekne Dimni. Dimna primijeti da je ta rika prestra{ila lava, pa ga upita: - Da nije cara uznemirila ta rika? - Ba{ me to uznemirilo - odgovori mu lav. - Car ne treba da napu{ta svoje mjesto zbog nekakvog glasa - re~e mu Dimna - Davno su u~eni ljudi rekli da od svakog glasa ne treba strahovati. - Pa, moè{ li ti meni navesti kakav primjer za to? â&#x20AC;&#x201D; upita ga lav. - Pri~aju da je jedna lisica do{la u nekakvu {umu u kojoj je o jedno drvo bio obje{en bubanj. Kada god bi duhnuo vjetar kroz grane tog drveta, zanjihao bi ih, i one bi udarile o bubanj, pa bi se tada ~uo jak i zvonak glas. ûv{i taj zvonki glas, lisica po|e prema bubnju. Kad je do{la tamo, primijeti da je bubanj velik pa pomisli da je on pun loja i mesa. Mnogo se namu~ila dok ga nije poderala. Kada se uvjeri da je bubanj {upalj i da u njemu nema ni{ta, uzviknu: Ne znam, ali mi se ~ini da su najbezna~ajnije stvari najzvonkije i najve}e! Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da se uvjeri{ da bi i taj glas, koji nas je upla{io, bio bezna~ajniji nego {to nam je izgledalo, kad bi ga izbliza ~uli. Ako car èli neka ostane gdje je, a neka mene po{alje tamo da mu donesem pravu vijest o tome glasu. Lav se sloì s Dimnom i dozvoli mu da ode tamo otkuda je dopirao glas. Dimna se onda uputi u pravcu [etrebe. îm je Dimna izi{ao od lava, lav se zamisli i pokaja {to ga je poslao tamo. - Nisam postupio kako treba {to sam Dimnu prisno prigrlio i {to sam mu otkrio svoju tajnu - re~e u sebi lav - jer se on vucarao pred mojom kapijom kao nitko i ni{ta. Nije pametno da car lakomisleno povjeruje ljudima koji obijaju carske pragove, pa ostanu i bez svoje krivice dugo nezapaèni. Isto tako car se ne smije oslanjati ni na ljude kojima je li~no u~inio zulum, koje poznaje kao pohlepne i nezaja`ljive, koje je sna{la kakva bijeda i nevolja pa ih on ne prihvati, ili koji su zgrije{ili, pa se boje kazne, ili koji prièljkuju caru nesre}u iz koje bi za sebe izvukli korist, ili koji se boje da ne bi ono {to bi caru

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

koristilo, njima {tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijateljima u dobrim odnosima, a s prijateljima na ratnoj nozi. Dimna je neobi~no pametan, obijao je moje pragove i ostao dugo nezapaèn. Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga to ne ponuka na izdaju svog cara, pa da ne pomogne mog neprijatelja protiv mene i pred njim me okleve}e. Moè Dimna kojim slu~ajem i da utvrdi da je onaj {to je riknuo mo}niji od mene, pa da njega prizna za cara i s njim po|e protiv mene. Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad eto ti Dimne. Opaziv{i Dimnu, lav se veoma obradova i vrati na svoje pre|a{nje mjesto. Kada mu Dimna pri|e, on ga upita: - [ta je to tamo, {ta si vidio? - Vidio sam vola. Taj voâ&#x20AC;&#x2122; je riknuo i njegov si glas ti ~uo, care - odgovori mu Dimna. - Je li snaàn? - upita ga lav. - Nije ba{ jak - odgovori mu Dimna - bio sam blizu njega, s njim sam razgovarao kao {to razgovara jednak s jednakim i nije mi mogao ni{ta. - Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipo{to potcjenjivati! - re~e lav. - Jak vjetar se i ne osvr}e na slaba{nu travu, nego ~upa visoke palme i ogromna drveta. - Nemoj se ti njega nimalo pla{iti, care, i neka te on ne uznemirava! Ja }u ti ga dovesti i prisili}u ga da ti bude pokoran rob - odgovori mu Dimna. - Pa de, u~ini {ta si naumio! - re~e mu lav. Dimna se onda uputi volu [etrebi, i kad se sastade s njim re~e mu neustra{ivo i s omalovaàvanjem: - Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je da ti kaèm da ti ne}e uzimati za zlo {to mu nisi prije do{ao na poklonjenje, ako iz ovih stopa po|e{ sa mnom. Ako se bude{ skanjivao, naredio mi je da se brzo vratim i da ga izvijestim o tome. - A ko ti je taj lav {to te meni poslao? - upita Dimnu [etreba. - Gdje je on, i {to radi? - On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku - odgovori mu Dimna. [etreba se prepade kada ~u za lava i zvijeri, pa re~e: - Ako mi ti moè{ zajam~iti ìvot, ja }u s tobom po}i do lava. Dimna ga onda uvjeri da mu se ne}e ni{ta dogoditi pa s njim krenu. Kad je Dimna uveo [etrebu kod lava, lav ga lijepo primi i upita: - Kada si do{ao u ove krajeve i {ta te u njih dovelo? Voâ&#x20AC;&#x2122; [etreba mu ispri~a sve po redu, a lav mu na to re~e: - Budi moj nerazdvojni drug, a {to se mene ti~e, ja }u znati da te cijenim! - Bog ti dao svako dobro! - re~e [etreba hvale}i lava. Kasnije je lav jo{ ja~e prigrlio [etrebu, jo{ mu je ve}u ~ast ukazivao, s njim se potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povjeravao i u svemu se s njim savjetovao. Kako je koji dan prolazio, lav se volu sve vi{e divio, sve ga je vi{e volio, sve je s njim

BEHAR 97

usrdniji bio tako da mu [etreba postade najprisniji drug. Kada Dimna vidje da se [etreba bez njega i njegovih drugova druì s lavom, da je postao carev savjetnik i da se car s njim nasamo druì i zabavlja, silno mu pozavidje i njegov gnjev dostiè vrhunac. Dimna se onda poàli na ovo svome bratu Kelili i re~e mu: - Zar se ne ~udi{, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnosti? Ja sam mislio da lavu pomognem, a zaboravio sam na svoj vlastiti interes. Dovedoh mu vola [etrebu koji me istisnu sa poloàja. - Ama najprije ti meni reci {to ti misli{, i {ta si odlu~io da ~ini{? - upita ga Kelila. - [to se mene ti~e, ja od lava vi{e ne o~ekujem kakav bolji poloàj, ali }u se truditi da se vratim na poloàj na kome sam ranije bio. Pametan ~ovjek treba da crpi pouku iz svojih ranijih gre{aka da mu se tako ne{to ponovo ne bi dogodilo, bilo danas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi ra~una o svojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih postiè i ubudu}e. Kad pomislim na koji sam na~in istisnut s poloàja i kad mi na um padnu napori koje ulaèm da ga se ponovo domognem, meni ne preostaje ni{ta drugo nego da onoga {to pase travu li{im ìvota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada doma}i svog ranijeg poloàja. A i za lava bi to, po svoj prilici bilo bolje, jer prevelika prisnost s volom moè ga samo osramotiti i umanjiti mu ugled. - Ja mislim da se lav ne}e osramotiti niti }e imati kakve neprilike {to o volu tako misli i {to ga toliko cjeni - re~e Kelila. - Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlu~nih suradnika, savjetnika i upravlja~a i ne nastoji da ih na|e, kada u zemlji vladaju bune i neredi, kad previ{e voli ène, sijela, zabave, pi}e, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrije|a i tjelesno ka`njava ljude, kad su nerodne godine, pa nastupi pomor stoke, podbace prihodi i doìve se neuspjesi u ratnim pohodima i, najzad, kad je neopravdano o{tar ili blag - sve to {to ti nabrojah, ako kojim slu~ajem cara sna|e, moè ga lako upropastiti. Lav se po mome mi{ljenju zaljubio u vola, i to mu moè okrnjiti ugled. - Kako se ti moè{ boriti protiv vola kada je on od tebe ja~i, kada ga lav po{tuje vi{e nego tebe i kada ima vi{e prijatelja? - upita ga Kelila. - Ama, nemoj ti gledati {to sam ja mali i slab! - odgovori mu Dimna. - Nije u tome stvar, nije va`no da li je neko snaàn ili slab, krupan ili sitan, jer ~esto mali i nejaki mogu posti}i svojom lukavo{}u i o{troumno{}u ono {to nisu u stanju mnogi jaki. Pa zar ti nisi ~uo da je slabi gavran prevario crnu zmijurinu i ubio je? - A kako je to bilo? - upita ga Kelila. - Pri~aju da je neka gavranu{a imala gnijezdo na jednom drvetu koje je raslo na brdu. U njenoj je blizini bila rupa crne zmijurine. Kad god bi gavranu{a izlegla mlade, zmija bi se prikrala njezinim pti}ima, pa bi ih pojela. To gavranu{u te{ko oàlosti, pa se potuì jednom {akalu, svom prijatelju, i re~e mu:

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

- Ja èlim da se s tobom posavjetujem o jednoj svojoj odluci. - A {to je to? - upita je {akal. - Odlu~ila sam da odem onoj zmijurini pa da joj, kada bude spavala, kljunom iskopam o~i, ne bih li je se tako oslobodila - re~e gavranu{a. - Ne valja to {to si smislila ni prebijene pare! - odgovori joj {akal. - Gledaj ti da ostvari{ svoju èlju tako da sebe ne izlaè{ opasnosti! ûvaj se, da te ne sna|e ono {to je sna{lo patka kada je htio da ubije raka, pa ubio sama sebe. - A kada je to bilo? - upita ga gavranu{a. - Pri~aju da je neki patak bio savio gnijezdo u jednom {umarku u kome je bilo jezerce sa dosta ribe. Taj je patak dugo ìvio love}i te ribe, ali kad je ostario nije ih vi{e mogao loviti, pa izgladni i pade u veliku bijedu. Sav àlostan potrudi se da na|e neki izlaz. Pored njega pro|e jedan rak, koji mu se, primijetiv{i njegovu tugu i nevolju, pribliì i upita ga: - Za{to si ti, ptico, tako tu`na i àlosna? - A kako ne}u biti àlostan? - odgovori mu patak. - Ja sam ìvio love}i ribe na ovom mjestu, a danas sam vidio dva ribara kako pro|o{e pored ovog mjesta i jedan re~e drugome: "Ovdje ima mnogo ribe, ho}emo li najprije nju da lovimo?" "Ja sam na tome i tome mjestu prona{ao da ima vi{e ribe nego ovdje - odgovori mu drugi. - Zapo~nimo lov tamo, pa kada zavr{imo, do}i }emo i ovdje, i sve }emo ribe pohvatati". Ja znam da }e oni - re~e patak raku - kada zavr{e onamo, do}i do ovoga jezerceta i pohvatati svu ribu. A kada se to dogodi, to }e onda biti moja pogibija i moj kraj. Rak istoga ~asa ode ribama i to im saop{ti. A one se odmah obrati{e patku, zatraì{e od njega savjeta rekav{i mu: - Mi ti do|osmo da nas posavjetuje{, jer se pametan i sa svojim neprijateljima savjetuje. - Ja se ne mogu nositi sa ona dva lovca - odgovori im patak. - Ja ne znam drugog izlaza nego da pre|ete u obli`nju rijeku u kojoj ima mnogo vode i riba, i koja je obrasla {ibljem. Ako vam po|e za rukom da tamo pre|ete, bi}e vam dobro i ima}ete dosta hrane. - Tu nam uslugu niko drugi ne moè u~initi nego ti! odgovori{e mu ribe. Patak onda po~e svakoga dana da prenosi po dvije ribe, samo bi ih odnosio na jedan breùljak i tamo jeo. Tako jednoga dana kad patak do|e da uzme i prenese dvije ribe, rak mu pri|e i re~e mu: - Ama i ja se tako|er bojim da ostanem ovdje, jer se osje}am nekako usamljen. Odnesi ti i mene u tu rijeku! - Patak ga uze i s njim odletje. Ali kada se pribliìle onom breùljku na kome je patak jeo ribe, rak baci pogled i ugleda hrpu ribljih kostiju. On se onda uvjeri da je patak pojeo sve ribe i da sada ho}e i njega da pojede. - Kada se ~ovjek sretne sa svojim neprijateljem na popri{tima borbe i zna da }e tu nastradati, borio se ili ne, on i

tada treba da se brani i da ~uva svoju ~ast - zaklju~i u sebi rak, pa svojim klije{tima stisnu patka za vrat i udavi ga. Rak se poslije toga vrati preostalim ribama i re~e im {ta se sve dogodilo. - Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e {akal gavranu{i - da se uvjeri{ kako poneko lukavstvo moè da upropasti i lukavog. Ali ja }u te nau~iti kako }e zmija glavom platiti, samo ako to bude{ mogla izvr{iti. I znaj da ti od toga ne moè{ stradati, naprotiv, ti se tako i jedino moè{ spasti. - A kako? - upita ga gavranu{a. - Ti }e{ letjeti i u letu motriti ne bi li opazila kakav ènski nakit. îm ga opazi{, zgrabi ga pa leti i spu{taj se dok ne do|e{ do rupe te zmijurine, samo pazi da se svijetu ne izgubi{ iz vida. Kad doleti{ do rupe, onda nakit baci pored nje. îm ljudi to vide, oni }e nakit uzeti i tebe izbaviti od te zmijurine. Gavranu{a poslu{a {akala i diè se u vazduh. Kruè}i ugleda ènu nekog velika{a kako se na krovu kupa i kako je svoje odijelo i nakit stavila na stranu. Gavranu{a sletje kao strijela, zgrabi jedan |erdan i s njim odletje. Ljudi po|o{e za njom, a ona je neprestano letjela i spu{tala se da bi je svak vidio, dok se ne nadvi nad rupu one zmijurine. Tad baci pred rupu onaj |erdan nao~igled svih posmatra~a. Kada ljudi do|o{e do te rupe, na|o{e i uze{e |erdan, a zmijurinu ubi{e. - Ja sam ti sve ovo ispri~ao - re~e Dimna Kelili - da se uvjeri{ kako se lukavstvom moè posti}i vi{e nego snagom. - Bilo bi to tako kao {to ti veli{ - odgovori Kelila Dimni da voâ&#x20AC;&#x2122; nije i jak i pametan. Ali {ta mu ti moè{ kada on ima i snage i pameti. - Voâ&#x20AC;&#x2122; je, kao {to ti re~e, i jak i pametan, ali on mi priznaje da sam mu valjao. Ja sam kadar da ga pobijedim, kao {to je zec pobijedio lava. - A kako je to bilo? - upita ga Kelila. - Pri~aju da je u nekom kraju koji je bio bogat pa{om i vodom ìvio jedan lav. U tom je kraju bilo mnogo divljih ìvotinja koje su ìvjele u izobilju, ali nisu bile zadovoljne i spokojne, jer su strahovale od lava. One se jedanput sakupi{e, odo{e lavu i reko{e mu: - Ti s trudom i velikom mukom uspijeva{ da uhvati{ poneku od nas. Mi }emo ti ne{to predloìti {to }e za tebe biti dobro, a i mi }emo biti spokojne. Ako ti nama zajam~i{ miran ìvot i ne bude{ nam ulivao strah u kosti, obavezujemo se da ti svaki dan po{aljemo po jednu ìvotinju u ru~ano doba. Lav pristade na to, nagodi se s njima, i one se pridràvahu ugovora. Poslije nekog vremena do|e red na zeca da bude lavov ru~ak, pa se on obrati divlja~i ovim rije~ima: - Ako vi meni pomognete, a to vam ne}e biti uzalud, ja se nadam da }u vas osloboditi od lava. - [ta traì{ da uradimo? - upita ga divlja~. - Traìm da naredite onome, koji me bude vodio lavu da ne ùri, kako bih malo zakasnio.

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

- Pristajemo! - odgovori mu divlja~. Zec po|e lavu, ali je usput zastajkivao u namjeri da ne stigne u lavovo ru~ano doba. Do{av{i tamo, on sam polako pri|e lavu, koji bija{e veoma ogladnio i ljut. Lav ustade sa svoga mjesta, po|e prema zecu i upita ga: - Otkuda dolazi{? Ja sam izaslanik divljih ìvotinja. Posla{e po meni jednoga zeca tebi za ru~ak. Neki drugi lav po|e putem za mnom, ote mi zeca i re~e: "Jedini ja imam pravo na ovaj kraj i na divlja~ u njemu". "Ovo je carev ru~ak koji mu je po meni poslala divlja~, ne otimaj mu ga!" - rekoh mu ja. - On te opsova i izgrdi, pa, evo, ja navrat-nanos dotrkah da te o tome obavijestim. - Hajde sa mnom, pokaì mi gdje je taj siledìja! - re~e lav zecu. Zec odvede lava do jedne jame, koja je bila puna bistre vode, nadnese se nad nju i re~e: - Evo, ovdje je! Lav se nadnese nad jamu, pa u vodi ugleda svoju i ze~evu sjenku i ne posumnja u ono {to mu zec re~e. Sko~i put onog lava kojeg je ugledao u vodi da se s njim obra~una, ali se u jami utopi. Zec se onda vrati divljim ìvotinjama i kaza im {ta je s lavom u~inio. - Ako si kadar da i vola na neki na~in upropasti{, a da se time lavu ne nanese {teta, ti to u~ini, jer je voâ&#x20AC;&#x2122; dozlogrdio i meni, i tebi, i ostaloj vojsci - re~e Kelila Dimni. - Ali ako ti mora{ ni{te}i vola upropastiti i lava, onda se ne usu|uj da to ~ini{, jer bi to bilo vjerolomstvo i s moje i s tvoje strane. Pro|e dugo vremena, a Dimna ne ode lavu. Do|e mu kasnije kad je lav bio sam. - Ama gdje si ti, odavno te nisam vidio? - upita lav Dimnu. - Da te nije kakvo dobro zadràlo? - Da je bogdo dobro, care! - odgovori mu Dimna. - Da se nije {ta desilo? - upita ga lav. - Ama dogodilo se ono {to nije èlio ni car niti iko od njegove vojske - odgovori mu Dimna. - A {ta to? - upita ga lav. - Nevaljale rije~i - odgovori mu Dimna. - Ispri~aj mi to! - re~e uznemireno lav. - Te su rije~i takve, care, da nisu prijatne onom {to ih slu{a, a da se ne usu|uje da ih izgovori onaj koji treba da ih kaè. Ti si, care, visoka li~nost, pa samo je po sebi razumljivo da meni ne}e biti prijatno ako kaèm ono {to tebi nije drago. Ja pouzdano znam da ti vjeruje{ u moju iskrenu ljubav i da vi{e cijenim tebe nego samoga sebe. Ponekad mi se u~ini da ne}e{ povjerovati u ono {to }u ti kazati, ali kada se sjetim i pomislim da smo mi, divlje ìvotinje, zavisne od tebe, onda nemam kud nego da izvr{im ono {to mi du`nost nalaè, iako me nisi pitao za to i ma da strahujem da }e{ me saslu{ati. Davno je re~eno: "Ko izbjegava da da savjet svome caru i kaè {to misli prijatelju, taj vara samog sebe".

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

- A {to je to? - upita ga lav. - Meni je pri~ao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se voâ&#x20AC;&#x2122; [etreba nasamo do{aptavao s glavarima tvoje vojske i da je rekao: "Ja sam ve} upoznao lava, doku~io sam {ta misli, vidio sam njegovu snala`ljivost i snagu i sada mi je jasno da }e on iz dana u dan bivati slabiji i nemo}niji. Ima}emo ja i on posla!" Kad sam to ~uo, uvjerih se da je [etreba izdajnik. Ti si ga odlikovao kako moè biti bolje i u~inio si ga ravnim sebi pa on sada misli da je ono {to si i ti. Odsada }e on na svakom koraku gledati da ti naudi, a poslije tebe on }e se do~epati tvoga carstva! Davno je re~eno: "Ako car primijeti da se neki ~ovjek s njim izjedna~io ugledom i poloàjem, neka ga odmah uni{ti, jer ako s njim tako ne postupi, bi}e sam uni{ten". A [etreba bolje no iko zna kako treba postupati. Pametan je onaj koji pripremi otstupnicu prije nego se ma {ta dogodi, a ti, care, nisi spreman da suzbije{ ako se slu~ajno {togod dogodi. Re~eno je: "Ima tri vrste ljudi, odlu~nih, odlu~nijih i slabi}a. Odlu~an je onaj koji se ne zbunjuje niti pla{i, jer se pomo}u svoje snala`ljivosti, svog lukavstva i razboritosti zna izvu}i iz {kripca. Odlu~niji od ovoga je onaj koji unaprijed sve pripremi, koji moè da predosjeti nesre}u prije nego {to se ona dogodi, koji moè da utvrdi kakve je ona naravi i da je onemogu}i kao da je ~itavog ìvota imao s njom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku drugu neda}u na vrijeme sprije~i. Nemo}ni je onaj koji se koleba, prièljkuje ne{to i skanjuje se u svojim odlukama dok ne nastrada. Kao primjer za to moè da posluì slu~aj triju riba. - A kako je to bilo? - upita ga lav. - Pri~aju da su u nekoj lokvi ìvjele tri ribe: o{troumna, jo{ o{troumnija i nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni, kojoj gotovo niko nije mogao pri}i. Pored nje je protjecao jedan potok. Slu~aj htjede da pored tog potoka pro|u dva ribara i da ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sa svojim mreàma vrate do te lokve i da pohvataju sve ribe koje su u njoj. Ribe ~u{e njihov razgovor. îm ona najo{troumnija ~u {ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, ne obaziru}i se ni na {ta, izi|e kroz otvor kojim je uticala voda iz potoka u lokvu. Ona o{troumna otade na svome mjestu dok ne do|o{e ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade {ta oni èle, pohita da izi|e kroz otvor kojim voda uti~e, kad tamo, a ribari za~epili to mjesto. Vidjev{i to, ona re~e: - Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja. Kako }u se izvu}i iz ovog {kripca? Rijetko kada koristi i prebrzo i sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi nadu. On nikad ne o~ajava, on uvijek razmi{lja i trudi se. Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa po~e ploviti po povr{ini vode, izvr}u}i se, ~as na le|a, ~as na trbuh. Ona dva ribara je uze{e i metnu{e na zemlju izme|u rijeke i lokve, a ona se odmah baci u rijeku i tako se spase. - A {to se ti~e one nerazborite ribe, ona je po vodi lutala tamo amo dok ne bi ulovljena. - Dobro sam te razumio - re~e lav Dimni - ali ja mislim da

vo ne}e mene prevariti i da mi ne èli zlo. Kako bi to on mogao uraditi kada mu nisam nikad ni{ta ru`no u~inio. Nema dobra koje mu nisam u~inio, niti èlje koju mu nisam ispunio. - Nevaljalac moè da se pravi iskren sve dotle dok se ne uzdigne na poloàj kojeg nije dostojan - re~e Dimna lavu. Kada se domogne jednog poloàja, traì jo{ ve}i. Takvi su naro~ito izdajnici i gre{nici. Nevaljalac sluì cara i prema njemu je toboè iskren samo iz straha. Kada se u svemu zadovolji i kada se prestane bojati, odmah se pokaè onakav kakav je. Isto kao {to je i pse}i rep prav dok je zategnut, a ~im se opusti on se savije i zakovrne. Znaj, care, nije pametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima i savjete koji su mu neprijatni. Takav car je sli~an bolesniku koji ne slu{a ljekara i radi {ta ho}e. Potrebno je da carev pomo}nik podsti~e svog cara na sve ono {to njegovu vlast moè osnaìti i ljep{om u~initi, a da ga ~uva od svega {to bi mu moglo na{koditi i nanijeti sramotu. Najbolji su oni prijatelji i pomo}nici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni. Najbolji su oni poslovi ~iji se ishod moè samo pohvaliti, najbolja je ona èna koja se slaè sa svojim muèm, najbolja je ona pohvala koja se ~uje iz usta ~estitih ljudi i najbolji je onaj car koji nije nadut. Davno je re~eno: "Ne bi trebalo da san prija onome kome su vatra jastuk, a zmije du{ek". Kada ~ovjek osjeti da mu drug ho}e da u~ini naào, ne smije mu vi{e vjerovati. Nisu pametni oni vladari koji sve olako shva}aju i koji malo razmi{ljaju o budu}nosti. Oni su u tome najsli~niji razjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na {to ne osvr}e. Ako takvog vladara {togod oàlosti, on preko toga olako prelazi, a ako u~ini kakvu nesmotrenost, on to svaljuje na svoje najbliè. - Ti mi izgovori te{ke rije~i, ali su rije~i iskrenog savjetnika sno{ljive - re~e mu lav. - Ako je voâ&#x20AC;&#x2122; [etreba moj neprijatelj kao {to ti veli{, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo u~ini. Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Ja se mesom takvih hranim, pa za{to da ga se bojim. Ali ja njega ne mogu iznevjeriti zato {to sam ga ranije hvalio i {to sam mu sa~uvao ìvot. Ako bih postupao druk~ije nego dosada, onda bih pljunuo na svoje mi{ljenje, ispao bih neznalica i prekr{io bih rije~ koju sam dao. - Nemoj da te prevari to {to govori{: "Ja se hranim mesom takvih, pa se zato i ne bojim". Ako [etreba ne mogne sam nauditi tebi, on }e na}i na~ina, da ti to ko drugi u~ini. Re~eno je: "Ako neko poèli da makar kra}e vrijeme proboravi kod tebe kao gost, a ti ne bude{ poznavao njegovu narav, nemoj mu vjerovati i misliti da si siguran, jer moè{ zbog njega nastradati kao {to je nadrljala u{ zbog buhe. - A kako je to bilo? - upita ga lav. Pri~aju da se jedna u{ dugo nalazila u postelji nekog bogata{a. Ona mu je pila

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

krv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polako i ìvlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buha da je primi u goste. - Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi i meka postelja! - re~e joj u{. Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ leè u postelju, buha na njega sko~i i tako ga àcnu da ga probudi i san mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pretrese. Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, koju uhvati{e i ubi{e, a buha pobjeè. - Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{ da se od zloga ne moè niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne bude kadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovim posredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojih vojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti budu neprijatelji. Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e: - Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{? - Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zub ne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka ne izbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori mu Dimna. - Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u po njega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, a zatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni. Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeriti da je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od [etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varalicom i laòvom, pa lavu re~e: - Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etrebu zove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se [etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako se on bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od tebe rastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pametni carevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prestup. Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu postoji javna kazna, a za tajnu, tajna kazna. Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se da je ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ini nepravdu - primijeti lav. - Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{to ne primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ûvaj se, care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }e car, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~ini ne{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako, jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju lica i da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako se obazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kao da ho}e da se bode i bije. - Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav. - Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }e

BEHAR 97

mi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati. Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i se da je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i da ode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car ne bi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tome obavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu: - O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {to radi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti njegove tajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijestim cara? Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mu toboè tuàn i àlostan. Kada ga voâ&#x20AC;&#x2122; ugleda, najprije ga pozdravi, pa mu onda re~e: [to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te nisam vidio. Kakva te sre}a nanijela? - A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji ìvot zavisi od onoga u koga se ne moè pouzdati? Takav je stalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran. - [ta se dogodilo? - upita ga [etreba. - Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko se moè boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigao ma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje èlje, a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, a da se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatraìo, a da nije bio odbijen? Ko se druìo sa nevaljalima, a da je ostao nepo{te|en? Ko se druìo s carem, a da je bio siguran za svoj ìvot i da mu je on ostao duè naklonjen? - Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to posumnjao u lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba. - Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene. - A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba. - Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{ da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~. Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jer me strah da lav {to ne u~ini. - Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedan koji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~i ne moè posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljima i sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram da on vi{e ne treba da ìvi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesom nahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvjerio se da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tome obavijestim i da tako oduìm svoj dug prema tebi. A ti se, bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{. - Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i koju mu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna govori istinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvar vjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinu pa re~e: - Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~. Otkako se s njim druìm, nisam u~inio ni{ta naào ni njemu

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

niti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava neko natutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da je on sada u velikoj nedoumici. S lavom se druè nevaljalci, i on se ve} uvjerio da oni laù i da nije istina ono {to je od njih o drugima ~uo. Druènje sa nevaljalima ~esto natjera onoga koji se s njima druì da misli ru`no o ~estitima i da zbog toga grije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patka ugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Trudila se da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{aja uvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan je stvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~e vidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude povjerovao u la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i meni dogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalagano na me, a lav ipak èli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je to zaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "ûdno je to da ~ovjek nastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{ je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se neko opravdano ljuti, on se moè i odljutiti i oprostiti onome na koga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, nje moè nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljuti bez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, razmi{ljao i ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to bi nas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, ako se dugo druì s prijateljem, da bude uvijek oprezan i priseban i da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo }e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i, promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da je u~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i o tome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svome prijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad god bude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te krivice nisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o meni donijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to nam se ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tome nema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, suprotstavljao njegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protiv zdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. To nisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovim prijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to {ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanje prema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{ ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijek slaù s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, traì od ljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon kako njemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to ti rekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati s carem veoma je opasno, makar to druènje s njim bilo iskreno, prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stradati zbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda je po srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagu i èstinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak i nejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmiji

otrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom se poslije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovjeka, ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava ìvot bijednom, bodri kukavicu, a od junaka, kada ga baci u teàk poloàj, stvori kukavicu. - Ono {to ti lav èli da u~ini nije ni zbog nagovaranja nevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego je to u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik, nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na kraju krajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna. - Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~e voâ&#x20AC;&#x2122; - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je za vratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hrani mesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~an p~eli koja u|e u cvijet lokvanja da uìva u njegovoj slasti i mirisu. To uìvanje nju zadrì u cvijetu i kada se spusti no} cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine. Ko na ovom svijetu traì hljeba nad poga~om ne boje}i se {ta ga sve moè zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nije dovoljno drve}e i cvije}e, nego traì smolu koja curi iz slonova uha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanja svoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sije po neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobraènom, sli~an je onome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje. - Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Dimna volu. - Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pa zar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znam da me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i laìma, makar mi lav èlio i dobro. Kada se spletkari udruè protiv nevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a on jak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kada su se, u èlji da je prevare i izdaju, udruìli protiv nje. - A kako je to bilo? - upita ga Dimna. - Pri~aju da je ìvio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {uma bila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i {akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama. Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e se pred lavom. - Otkuda dolazi{? - upita lav. - Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila. - [to traì{ ovdje? - upita je lav. - Traìm ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila. - Osta}e{ kod nas, ìvot }e ti biti osiguran, ìvje}e{ u izobilju i ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav. Tako kamila proìvje s lavom duè vremena. Jednoga dana lav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slona s kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav u ranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojim kljovama. Kada stiè doma, pade, ne mogav{i ni da makne s mjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

ne imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je ostajalo iza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav to primijeti, pa im re~e: - Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete. - Ama, lako je za nas, nego nam je ào {to cara takvog gledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa da se on okrijepi! - Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u tim lovom nahraniti i sebe i vas! Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se ustranu i posavjetova{e izme|u sebe. - Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{e oni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {to mi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede i da i nas nahrani njenim mesom! - To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je on kamili obezbijedio ìvot i dao joj ~asnu rije~. - Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu. - Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana. - Moè loviti samo onaj koji moè da vidi i da se kre}e odgovori mu gavran - a mi se ne moèmo ni maknuti s mjesta niti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mi smo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama slaè, mi }emo mu re}i. - Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav. - Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, uìva, a od nje nikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno. îm lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu: - Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti moè{ tako budalasto da govori{ i koliko si daleko od vjernosti i samilosti! Nisi se smio drznuti i da mi rekne{ te rije~i kada zna{ da sam kamili zajam~io ìvot i dao joj tvrdu rije~. Zar ti nije poznato da nema ni{ta plemenitije nego za{tititi onoga koji se boji, i ne dopustiti da mu ko prolije krv. Ja sam kamili zajam~io ìvot i ne}u joj nevjeru u~initi! - Dobro, ja znam {to car ho}e da kaè - odgovori mu gavran - ali car sigurno zna da jedan ~ovjek moè iskupiti ~itavu porodicu, porodica pleme, pleme ~itav grad, a gra|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja }u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba ni prstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve }emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za cara i za nas biti spas. Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.

BEHAR 97

Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih drugova i re~e im: - Ja sam lavu predloìo da zakolje kamilu. Mi }emo s kamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji. Pravi}emo se kao da ga àlimo da bismo toboè pokazali koliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova ìvota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da ga pojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}e pristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bi caru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo, svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji. Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava. - Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mi treba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo {to ìvimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e preìvjeti. Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene car pojede, ja na to pristajem drage volje. - ûti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni na zub da natakne, zagraja{e vuk i {akal. - Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti. - Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan do~eka{e sada vuk i gavran. - Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car mene pojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk. Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e: - Ljekari su davno rekli: "Ko traì s lu~em belaja, neka samo jede vu~jeg mesa!" Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }e gavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebe ponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spasti nesre}e i ostati lavu u volji. - Ako car mene zakolje - re~e kamila - moè se najesti i mojom krvlju è| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavljivo, unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojim drugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem. - Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona {ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda na nju sko~i{e i rastrga{e je. - Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e voâ&#x20AC;&#x2122; Dimni - da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e da me unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ije nego {to oni misle. To mi ne}e niti moè i{ta koristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj car koji je ljudima pravedan". Da je lav prema meni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujice rije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzo istisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da je voda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od ~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako i

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

voda izdube kamen i na njemu ostavi trag ako na njega duè kaplje. - [to sada smjera{? - upita Dimna vola. - Ja mislim da mi ne preostaje ni{ta drugo nego borba odgovori mu voâ&#x20AC;&#x2122;. Ne moè zasluìti nagradu ni onaj koji se moli i milostinju dijeli, ni pobo`ni kao onaj koji se bori brane}i svoj ìvot i istinu. - Niko ne treba da sebe izlaè opasnosti, ako moè druk~ije postupiti - re~e Dimna. - Pametan smatra da je bitka posljednje sredstvo. Da ne bi pao u takvo isku{enje, treba koliko god vi{e moè da bude blag i da se posluì lukavstvom. Davno je re~eno: "Nemoj nipo{to potcjenjivati nemo}nog neprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomaga~a". A ti po{ao protiv lava! A zna{ li ti, vole, koja je on smjelost i snaga? I upamti dobro, ko potcjenjuje svoga neprijatelja zato {to je on nejak, mora doìvjeti nepriliku sli~nu onoj koju ju doìvio Gospodar mora od ptice Tajtave. - A kako je to bilo? - upita ga [etreba. - Pri~aju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava, ìvjela na morskoj obali. Tajtava je imao svoju ènku. Kada do|e vrijeme da legu mlade, ènka re~e mu`jaku: - Dobro bi bilo da potraìmo kakvo sigurnije mjesto na kojem }emo izle}i mlade, jer se bojim, kada Gospodar mora po{alje plimu da nam voda ne odnese ptice. - Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjesto najbolje odgovara, voda i cvije}e su nam blizu - odgovori joj mu`jak. - O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da nam Gospodar mora ne odnese mlade! - re~e mu ponovo ènka. - Snesi ti jaja, kad ti kaèm, gdje si ih i dosad nosila, Gospodar mora ne}e to u~initi - odvrati joj mu`jak. - Ala si ti tvrdoglav! - viknu mu ènka. - Zar si zaboravio njegove prijetnje, i zar ne poznaje{ sebe i svoju snagu? Mu`jak je ne poslu{a. Me|utim, ona ostade pri svom, i kad vidje da joj ni{ta ne pomaè, re~e svome mu`jaku: - Ko ne prima savjete mora doìvjeti nepriliku sli~nu onoj koju je doìvjela kornja~a zato {to nije poslu{ala dvije patke. - A kako je to bilo? - upita je mu`jak. - Pri~aju da su u nekoj mo~vari, oko koje je rasla trava, ìvjele dvije patke i jedna kornja~a. Kornja~a i patke ìvljahu u najboljem prijateljstvu. Slu~aj htjede da u toj mo~vari po~ne vode ponestajati, pa one dvije patke odlu~i{e da odatle sele, i prije odlaska do|o{e kornja~i da se s njom oproste. - Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje - reko{e joj. - To {to vode ponestaje, moè uznemiriti samo mene odgovori im kornja~a. - Ja sam kao la|a, i ne mogu ìvjeti bez vode, a vi moète gdje god ho}ete. Pa, molim vas povedite i mene sa sobom. - Dobro - odgovori{e joj one.

- A kako }ete me ponijeti? - upita ih kornja~a. - Mi }emo uzeti za krajeve jednog {tapa, a ti se uhvati ustima za njegovu sredinu, pa }emo te tako lete}i odnijeti. Ne {ali se glavom da izusti{ i jednu jedinu rije~ kada ~uje{ govor ljudi! One je onda uze{e i odletje{e s njom. - ûda Bo`jeg! Pogledajte kako one dvije patke izme|u sebe nose kornja~u! - povika{e ljudi. - Dabogda vam o~i iskapale, ljudi - viknu im kornja~a kad ~u njihov govor. îm to izgovori, kornja~a tresnu na zemlju i razlijepi se kao smokva. - Ja znam {ta ti ho}e{ da kaè{ - re~e Tajtava svojoj ènki - ali se ipak nemoj bojati Gospodara mora. @enka, najzad, poslu{a svog mu`jaka, snese jaja gdje ih je i ranije nosila i izleè mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto ti plime, i voda odnese mlade, pa ènka re~e svome mu`jaku: - Znala sam ja unaprijed da }e se ovo dogoditi! - Osveti}u se ja njemu! - uzviknu mu`jak, pa se odmah uputi jednom jatu ptica, i kad stiè do njeg, re~e mu: - Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! - obrati se on pticama. - [ta traì{ od nas? - upita{e ga ptice. - Molim vas, da sa mnom odmah sve po|ete ostalim pticama da im se poàlimo na Gospodara mora i da im reknemo: "Pa i vi ste ptice kao i mi, pomozite nam!" To jato ptica mu re~e: - Na{a gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s nama k njoj, pa }emo je nekako dozvati. Kada nam se pojavi, poàli}emo joj se na Gospodara mora koji ti pakost u~ini i zamoli}emo je da mu se ona u na{e ime osveti i da pokaè snagu svoje vlasti. Ptice sa Tajtavom po|o{e k njoj, zovnu{e je i zamoli{e da im pomogne. Ona im se pokaza, a oni joj ispri~a{e {ta se dogodilo i zamoli{e je da po|e s njima u boj protiv Gospodara mora. Ona udovolji njihovoj molbi, ~im Gospodar mora doznade da je Anka s jatom ptica po{la protiv njega, poboja se da se bori s carem s kojim ne}e mo}i da izi|e na kraj, pa Tajtavine mla|e vrati i s njim se izmiri. I carica Anka se vrati nazad. - Ja ti ispri~ah ovo - re~e Dimna volu - da zna{ da ti nije pametno {to namjerava{ da se bori{ s lavom. - Ja se s lavom ne}u boriti, ne}u mu biti ni prikriveni, ni otvoreni neprijatelj, niti }u prema njemu biti druk~iji no {to sam ranije bio, a ako primijetim ono ~ega se bojim, tek tada }u stupiti s njim u borbu. - Dimni se ne dopade to {to re~e voâ&#x20AC;&#x2122;, jer je znao da }e lav njega osumnji~iti i o njemu r|avo misliti ako na volu ne primijeti znake o kojima je svome caru ranije govorio.

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

- Po|i ti lavu - re~e Dimna volu - samo }e{ iz njegova pogleda vidjeti {to ti èli! - A kako }u to vidjeti? - upita ga [etreba. - Kada u|e{ kod lava, ti }e{ vidjeti da je on ~u~nuo, da se prema tebi isprsio i da te netremice gleda na~ulenih u{iju i razjapljenih ~eljusti, spreman da svakog trenutka sko~i na tebe - odgovori mu Dimna. - Ako sve to vidim, zaista }u se uvjeriti da istinu govori{ re~e mu [etreba. Kada je Dimna uspio da nahu{ka lava protiv vola i vola protiv lava, on se onda vrati svom bratu Kelili. îm se njih dvojica na|o{e, Kelila upita Dimnu. - [to si dosad postigao? - Pri kraju sam, sve }e biti po volji i meni i tebi - odgovori mu Dimna. Odmah poslije toga Kelila i Dimna odo{e da svjedo~e bitki izme|u lava i vola, da vide {ta }e me|u njima biti i do ~ega }e sve to dovesti. Uto [etreba do|e, u|e kod lava i vidje ga kako je ~u~nuo upravo onako kako mu ga je opisao Dimna. - Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegovim njedrima, a ne zna kad }e ga ujesti - re~e u sebi [etreba. Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojima mu je govorio Dimna. Odmah mu bi jasno da je voâ&#x20AC;&#x2122; do{ao da se s njim bije pa, nimalo ne oklijevaju}i, na njega prvi sko~i. Me|u njima se zametne borba. Lav i voâ&#x20AC;&#x2122; su se borili tako èstoko da im krv pote~e. Kad je Kelila vidio da }e lav nadvladati vola, re~e Dimni: - Car je silan kad je okruèn svojim prijateljima, a snaga mora je u njegovim talasima! Uzalud ja nastojim da te nasavjetujem i otvorim ti o~i i u tome sam sli~an ~ovjeku koji je uvjeravao pticu ovim rije~ima: "Ne nastoj da ispravlja{ ono {to se ne da ispraviti, niti poku{avaj da preodgaja{ onoga koji se ne da preodgojiti!" - A kako je to bilo? - upita ga Dimna. - Pri~aju da je jedan ~opor majmuna ìvio na nekom brdu. Jedne hladne, vjetrovite i ki{ovite no}i majmuni potraì{e vatru, ali je ne na|o{e. Ugleda{e krijesnicu kako leti kao iskra vatre, pa pomisli{e da je to vatra. Oni onda nakupi{e mnogo drva, nabaca{e ih na tu krijesnicu, i po~e{e duvati ne bi li vatru upalili da se ugriju i za{tite od studeni. U njihovoj blizini se nalazila jedna ptica na drvetu koja je gledala majmune, a i oni nju. Kad vidje {ta majmuni rade, ona ih onda po~e dozivati govore}i im: - Nemojte se mu~iti, ama nije to vatra {to ste vidjeli! Kada ptica vidje da se majmuni i ne obaziru na njene rije~i, odlu~i da sleti do njih i da ih nekako odvrati od onog {to ~ine. Upravo tada pored nje pro|e neki ~ovjek, pa kad doznade {to namjerava, re~e joj: - Nemoj se truditi da ispravlja{ ono {to se ne da ispraviti, jer se sablja ne mjeri na tvr|u nelomljivu kamenu, niti se

lukovi prave od nesavitljive grane, ne mu~i se! Ta ga ptica ne htjede poslu{ati, nego pri|e majmunima da ih uvjeri da ona krijesnica nije vatra, a uto je jedan majmun {~epa, udari njome o zemlju, i ona izdahnu. - Upravo se to moè primijeniti na tebe i na mene - re~e Kelila Dimni. - Ti me ne}e{ da poslu{a{, moji savjeti ni{ta ne koriste, jer si odlu~io da vara{ i grije{i{. Ali upamti, to su ru`na svojstva, a naro~ito varanje ~ije su posljedice mnogo teè. Zato postoji i primjer. - Ho}e{ li mi ga re}i? - upita ga Dimna. - Pri~aju da su se varalica i glupak uorta~ili u trgovini i krenuli na put. Usput onaj glupak zaostade. Tu na|e kesu u kojoj bija{e hiljadu dukata i uze je. Varalica to primijeti. Na povratku s puta u svoje rodno mjesto njih dvojica, kad stigo{e nadomak grada, sjedo{e da podijele dukate. - Podijeli po pola, pola meni pola tebi! - re~e onaj glupak. Varalica, koji je ve} unaprijed odlu~io da uzme sve dukate, re~e glupaku: - Ne}emo dijeliti dukate, jer smo ortaci, a ortaci treba da budu jedni prema drugima iskreni i da su uvijek zajedno. Ja }u uzeti malo za tro{ka, a uzmi i ti toliko. Ostatak }emo zakopati pod ovo drvo, jer je to sigurno mjesto. Kada nam zatreba dukata, do}i }emo zajedno, uze}emo koliko nam bude trebalo, a nitko drugi ne}e znati za ovo mjesto. Tada njih dvojica uzmu po nekoliko dukata, a ostatak zakopaju pod ono veliko drvo, i odu u grad. Poslije nekog vremena varalica ode bez glupaka po zakopane dukate, uze ih, a zemlju poravna kao {to je i bila. Do nekoliko mjeseci do|e onaj glupak varalici i re~e mu: - Treba mi novaca, hajde da uzmemo koliko nam je potrebno! Varalica s njim ode na ono mjesto gdje su zakopani dukati. Kad do|o{e tamo pod ono drvo, odmah otkopa{e, ali ne na|o{e ni{ta. Varalica se po~e udarati po licu prenemaù}i se: - Evo, ovako izgleda drugovanje s prijateljem! Oti}i bez mene po dukate i uzeti ih! Glupak se po~e zakljinjati da to nije u~inio i proklinjati onoga koji dukate uze, a varalica se sve vi{e udara{e po licu govore}i: - Nitko ih drugi nije mogao uzeti nego ti! Zar je itko drugi za dukate znao? Oni se oko toga dugo sva|ahu, i najzad odo{e kadiji da im presudi. Kadija odmah zatraì da mu kaù kako je sve bilo. Varalica je tuìo glupaka da je on uzeo zakopane dukate, a glupak je to odricao. - Moè{ li ti to dokazati? - upita kadija varalicu. - Mogu - odgovori mu varalica. - Posvjedo~i}e mi drvo pod kojim su bili zakopani dukati, da ih je on uzeo. Varalica je, prije no {to je s glupakom do{ao pred kadiju, bio naredio svome ocu da ode i da se sakrije u {upljinu debla kako

BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

bi mogao posvjedo~iti umjesto onog drveta. Njegov je otac oti{ao i zavukao se u {upljinu debla. Kadiji se u~ini neobi~no da se neko poziva na drvo da mu svjedo~i pa krenu sa svojim drugovima, varalicom i glupakom, ka tome mjestu. Kad su stigli tamo, kadija upita drvo, a onaj starac iznutra odgovori: - Glupak je uzeo dukate. Kada kadija to ~u, silno se za~udi, pa zatraì drva i naredi da se pod stablo naloì vatra, te da se ono zapali. Kad plamen obuhvati stablo sa svih strana, otac onog varalice zapomaga. Izvadili su ga u posljednji ~as. Kadija ga upita otkud on tu, a on mu sve kaza. ûv{i to, kadija izmlati varalicu, naredi mu da vrati dukate, koje on uze i predade glupaku, a oca i{amara i obruka. - Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da zna{ kako ponekad i varalica i spletkar mogu biti prevareni. A {to se tebe ti~e, Dimna, u tebi se ujedinilo i varanje, i spletkarenje, i grije{enje. Ja se pla{im {to }e te sve sna}i. Ti ne moè{ izbje}i kazni, jer si obojen s dvije boje i sa~injen od dva jezika. Voda rijeka je slatka dok se ne ulije u more, a sre}a u porodici traje dok se u nju ne u{ulja smutljivac. Ti si najsli~niji zmiji otrovnici s dva jezika, a tvoj je jezik kao njen otrov. Stalno sa zebnjom mislim na taj tvoj otrovni jezik, strepim pred kaznom koja }e te sna}i. Onaj koji pravi razdor me|u prijateljima i drugovima isti je kao zmija koju ~ovjek gaji, hrani, gladi i pazi, a ona ga, najzad, pecne. Davno je re~eno: "Stalno budi sa pametnima i plemenitima, s njima se druì i gledaj da se od njih ne odvaja{. Druì se s drugom koji je i pametan i plemenit, ili koji je samo pametan, a nije plemenit, ili koji je samo plemenit, a nije pametan. Pametan i plemenit ~ovjek je savr{en. Druì se s pametnim, makar i ne bio plemenit, samo se ~uvaj njegove pogane }udi, ali iskoristi koliko god mogne{ njegovu pamet! Budi stalno sa plemenitim, makar i ne bio pametan, i iskoristi njegovu plemenitost, a njega pomozi svojom pame}u. Bjeì koliko god moè{ od glupa nitkova! I ja od tebe treba da bjeìm. Kako se tvoji prijatelji mogu od tebe nadati ma kakvoj plemenitosti i ljubavi, kada si prema svome caru, koji ti je dao poloàj i odlikovao te, postupio tako. Tvoj postupak je sli~an slu~aju nekog trgovca koji je rekao: "Nije nimalo neobi~no da u jednoj zemlji sokolovi hvataju slonove, kada u istoj zemlji mi{evi mogu pojesti stotinu oka èljeza!" - A kako je to bilo? - upita ga Dimna. - Vele da je u nekoj zemlji ìvio jedan trgovac koji jednom prilikom odlu~i da pode u neku zemlju radi trgovine. Imao je stotinu oka èljeza koje ostavi na ~uvanje kod jednog svog prijatelja, a on ode kuda je naumio. Poslije nekog vremena trgovac se vrati s puta i odmah zatraì svoje èljezo. - Izjeli su ga mi{evi - re~e mu prijatelj. - Pa ve} sam ~uo da mi{ji zubi najbolje grizu èljezo! odgovori mu trgovac. Trgov~ev se prijatelj obradova jer je pomislio da mu to on iskreno povla|uje. Napustiv{i prijateljevu ku}u, trgovac sretne

BEHAR 97

njegova sina kojeg uze za ruku i odvede svojoj ku}i. Sutradan trgov~ev prijatelj navrati kod trgovca i re~e mu: - Ama zna{ li ti i{ta o mome sinu? - Kad sam ju~e izi{ao od tebe - odgovori mu trgovac - vidio sam kako jedan soko ugrabi nekog dje~aka, mo`da je to tvoj sin? Trgov~ev prijatelj se udari po ~elu i re~e: - O, narode, da li ste ikada ~uli i vidjeli da sokolovi grabe djecu!? - Da - odgovori mu trgovac - nije nikakvo ~udo da u nekoj zemlji, u kojoj mi{evi mogu pojesti stotinu oka èljeza, i sokolovi hvataju slonove! - Ja sam pojeo tvoje èljezo, evo da ti ga platim, a ti mi vrati sina! - re~e trgovcu njegov prijatelj. - Ja sam ti naveo ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da te uvjerim da }e{ ti jo{ lak{e prevariti drugog, kad si bio u stanju da prevari{ svoga druga. Ako neko s nekim prijateljuje pa prevari tre}ega, njegov }e se prijatelj uvjeriti da vi{e me|u njima ne moè biti prijateljstva. Ni{ta se jeftinije ne prokocka nego poklonjena ljubav nevjernome, dar darovan nezahvalnome, odgoj koji se daje onome koji ne slu{a i tajna povjerena onome koji je ne}e ~uvati. Druènje s dobrim samo vodi dobru, a druènje s nevaljalim samo zlu, i ono je kao vjetar koji kad pre|e preko ne~eg mirisnog donosi miris, a kad pre|e preko ne~eg smrdljivog donosi smrad. Dugo sam ti govorio, i ve} sam ti dodijao! - re~e na koncu Kelila Dimni. Kada Kelila bija{e pri kraju svog govora, lav je ve} bio ubio vola. Ubiv{i vola lav pade u duboke misli i gnjev ga pro|e. - Smrt [etrebina mi pri~ini veliki bol! - re~e u sebi lav. Bio je pametan, o{trouman i blage }udi. Ja ne znam, mo`da je bio nevin, mo`da je bio `rtva spletke i laì. Lav zbog toga postade nespokojan i snu`den, i to mu se moglo vidjeti i na licu. Dimna to opazi, pa odmah prekide razgovor s Kelilom i pristupi lavu govore}i: - êstitam ti pobjedu, ti uni{ti tvog neprijatelja! Pa, {to si onda àlostan, care? - Ja àlim za [etrebinom pameti, njegovim razboritim mi{ljenjem i ugla|eno{}u - odgovori mu lav. - Ne àli ga, care, jer pametan ne treba da àli onoga koga se boji! Razborit ~ovjek moè ponekad nekog i da zamrzi, ali, kad se uvjeri da mu taj moè biti od koristi, on onda nastoji da ga pridobije za sebe, isto kao {to bolestan ~ovjek uzima gadan lijek da se izlije~i. On nekada opet moè da nekoga zavoli i da ga veoma cijeni, pa ga iz straha da mu {togod ne na{kodi odgurne od sebe i upropasti, isto kao {to i ~ovjek koga za prst pecne zmija otsije~e taj prst jer se boji da mu se otrov ne razi|e po cijelom tijelu. Lava su tada zadovoljile Dimnine rije~i, ali kad se poslije nekog vremena uvjerio da je Dimna lagao, varao i grije{io, smaknuo ga je na najgrozniji na~in.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRI^E

Afganistanske pri~e

S ruskog prevela Milena Magli} Jovanovi}

Kutub-kan i Nazo davna vremena ìvio neki bogat ~ovek, pa imao nebrojeno blago. Ali najve}e njegovo blago bje{e mu sin, Kutub-kan. Pazio otac sina kao malo vode na dlanu, i nije bilo èlje Kutub-kanove koja mu odmah ne be{e ispunjena. Rastao tako Kutub-kan, a bio je toliko lijep i stasit da je vi{e li~io na nje`nu djevoj~icu nego na momka-deliju. O~ev zanat i trgovinu Kutub-kan nije mogao podnijeti; rat ga tako|e nije privla~io kao ostale momke. Volio je odlaziti u lov, lutati po gorama i {umama, uìvao je u ljepoti cvije}a i pjesmi ptica, u svemu ìvom {to se suncu radovalo. Ali je zato Kutub-kan bio obdaren divnom vje{tinom kojoj nije bilo ravne me|u ostalim njegovim vr{njacima. Bio je sjajan pjeva~, i u svirci na rababu niko se s njime nije mogao mjeriti. Kada je svirao i pjevao svoje pjesme, ~as tu`ne ~as vesele kao plaha proljetna ki{a, ljudi su plakali ili se radovali, a ptice, o~arane njegovom pjesmom, slijetale su mu na ruke. Jer ~ovjek koji pjeva takve pjesme ne moè biti lo{ ~ovjek. Tako pro|o{e godine, i jednog dana Kutub-kanu umre otac. Kutub-kan nije nastavio o~ev posao. Malo pomalo je sve vi{e siroma{io, ali nije prestajao da svira na svom rababu. I na kraju je sasvim osiroma{io. Ali se njegova pjeva~ka slava pronijela po cijeloj zemlji i ljudi su zastajali da ~uju divnu pjesmu kad bi prolazili pokraj njegove ku}e. U to vrijeme je ìvio u Afganistanu veliki ratnik i juna~ina Adem-kan. I on je krasno svirao na rababu, te kad do nje-

BEHAR 97

ga stiè glas o neobi~nom pjeva~u Kutub-kanu, zaèlio je Adem-kan upoznati tog ~uvenog pjeva~a. Jednom je Kutub-kan sjedio sa svojim prijateljima i svirao im nove pjesme. Potom }e jedan od prijatelja ispripovijedati Kutub-kanu kako ima u zemlji neki ~ovjek, po imenu Adem-kan, koji ne svira gore od njega na rababu. Kutub-kan se za~udi, a onda mu se u srce uvu~e nemir. Po~eo je svakodnevno razmi{ljati kako bi se mogao na}i sa zagonetnim Adem-kanom koji tako lijepo svira na rababu. I tako jednog dana pokupi Katub-kan svoje stvari, priveza za sedlo rabab i krenu na daleki put da traì Adem-kana. A no}u, uo~i Katub-kanovog odlaska iz grada, Adem-kan usni san; kako Kutub-kan uzjahao konja, nasmijan i veseo, pjeva pjesme i raspituje se kod ptica gdje bi mogao da na}i Adem-kana. Rano ujutro probudio se Adem-kan i saop}io prijateljima radosnu vijest: - Ko prvi ugleda Kutub-kana i dovede ga meni, njemu }u dati za ènu svoju sestru Nazo. Njegovi prijatelji smjesta osedlaju konje te se razletje{e na sve strane. Svaki je u sebi nosio jednu jedinu misao - da prvi ugleda pjeva~a, jer je kao nagradu Ademkan obe}ao lijepu Nazo. A Nazo je bila toliko lijepa da se njena ljepota nije mogla perom opisati. Njena nje`na glavica bje{e kao cvijet bademov, vrat - kao stabljika, koà kao pavlaka - tako bijela i mirisna. Adem-kan ju je toliko volio da je samo za nju sagradio prekrasan dvor s ogromnom ba{tom.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Ne slute}i ni{ta, jahao je Kutub-kan na svome konju i radovao se svemu na {ta bi usput nai{ao. Bje{e topao dan. Kutub-kan se umorio od ège pa je prilegao u hladu pod jedno veliko drvo, da se odmori. Rabab je objesio na granu, pravo iznad glave. Prilegao i zaspao... a nije bilo daleko od dvorca Adem-kanova. Nekako ba{ u taj ~as Adem-kanov vjerni sluga Bilo iza|e iz ku}e i uputi se prema kanalu pokraj drveta pod kojim je spavao Kutubkan. Pri|e Bilo drvetu, kad ima {to da vidi: neki ~ovjek spava, a o grani mu visi rabab. "Oho - pomisli Bilo - da to nije mo`da Kutub-kan? Ala je lijep! A i rabab po svoj prilici nije lo{!â&#x20AC;? Dotr~a Bilo Adem-kanu, pa re~e: - O, veliki Adem-kanu, donosim ti dobru vijest! - Kakvu? - Kutub-kan spava pod drvetom nedaleko odavde. Za~udi se Adem-kan, obraduje se veoma, ali mu pomalo bi i krivo: "Zar ba{ sluzi moram dati za ènu ljepoticu Nazo? Ta nju su prosili toliki ratnici, slavni po juna{tvu i bogatstvu! [to sad?!â&#x20AC;? Po|e Adem-kan zajedno s Bilom onom drvetu. Pogleda, kad u hladu zaista spava mom~e lijepo kao upisano. Zamisli se Adem-kan pa re~e: - Ako je to odista Kutub-kan, onda ga ne treba buditi; na}i }e on i sam put do mojih dvora. Nego hajdemo nazad... A za to vreme Kutub-kan se odmorio, probudio, pa se stane spremati da nastavi put. Sko~i on na konja i za tili ~as stigne u neku veliku varo{. Tu Kutub-kan uspori hod. Vidio je da se neka djeca igraju na putu, pa ih upita gdje ìvi Adem-kan, i obe}a novac onome ko mu pokaè put. Djeca se polakome, i uskoro je Kutub-kan stajao pred vratnicama dvora Adem-kanova. Prevu~e on preko struna rababa i glasno zapjeva: Da lâ&#x20AC;&#x2122; su ovo dvori slavnog Adem-kana? Ako jesu, onda nek preda me si|e! Ako o~i moje vide Adem-kana, srce }e mi zaigrat milije i radije! Adem-kan ~u njegov glas, obraduje se i iza|e u susret dugo o~ekivanom gostu. - Neka ti Allah Uzvi{eni bude u pomo}i, dragi moj goste! Da nisi ti lijepi pjeva~ Kutub-kan, ~ija slava odjekuje po celoj zemlji? Kutub-kan skromno odvrati: - Istina je, ja sam Kutub-kan. A nisi li ti onaj Ademkan, ~ija se slava pronijela daleko izvan granica na{e domovine? Osmjehnu se Adem-kan pa pri|e Kutub-kanu i pruì mu ruku.

- Ako te je Allah meni poslao, mojoj sre}i nema kraja, o najljep{i me|u pjeva~ima! Pa zajedno u|o{e u ku}u, a sutradan su ve} bili takvi prijatelji kao da ih je jedna majka rodila. A kad bi sutradan uve~e, do|e Adem-kanu njegov vjerni sluga Bilo, pa poslije malog oklijevanja pred vratima ovako re~e: - O Adem-kanu, mo}ni gospodaru moj! Tvoja rije~ je tvr|a od èljeza. Obe}ao si da }e{ lijepu Nazo dati onome ko prvi na|e Kutub-kana. Ja sam svoje u~inio. Sada je na tebe red. Adem-kan mu na to odvrati: - Budi bez brige, Bilo, ja svoju rije~ ne}u pogaziti. Po|i s mirom. Umiri se Bilo i ode ku}i. Ali poslije ovog razgovora rastuì se Adem-kan. Po|e on Kutub-kanu, sjede kraj njega i zamoli ga: - Sviraj mi ne{to, o Kutub-kanu! Tvoja pjesma }e biti mehlem za moju bolnu du{u. Na to Kutub-kan uze rabab pa zasvira Adem-kanu tu`nu i nje`nu pjesmu, nalik na ùbor potoka u pozne ve~eri kada u prirodi sve tone u san. Navrije{e suze na o~i Adem-kanu, i on stade uìvati u divnoj muzici zaboraviv{i sve na svijetu. A Nazo tog ~asa bje{e u susjednoj ku}i. ûla je i ona ~arobne zvuke, pa otr~a u gornje odaje, prisloni lice uz otvor na tavanici i sa uìvanjem po~ne posmatrati lijepog momka. U njenom srcu raspali se oganj ljubavi. Nije mogla odvojiti pogled s lica Kutubkanova. A onda dvije male biserne suze pado{e na njegov rabab. Uzdrhta Kutub-kan i podiè o~i. Susreto{e se pogledi prekrasnog momka i lijepe Nazo. Zaboravi Kutub-kan o ~emu je pjevao. Netremice je gledao djevoj~ine krupne o~i pune suza, a srce mu je sve sna`nije lupalo. A Adem-kan se ~udio nje`nim zvucima {to su dolazili iz rababa, i ushi}eno vrtio glavom. Onda Adem-kan odvede Kutub-kana u odaje za njega pripremljene, pa se vrati u svoju sobu i te{ko se zamisli nad sudbinom svoje voljene sestre Nazo. A Nazo i Kutub-kan ostado{e tuguju}i i izgarahu od uzajamne ljubavi. Tako pro|e nekoliko dana. Nazo je sasvim smr{avjela i jedino su joj krupne o~i isto tako sjale na licu. A Kutub-kan nije ni o ~emu mogao razmi{ljati osim o Nazo. Opaziv{i da je njihov gost i prijatelj problijedio, Adem-kan se rastuì. îtave dane je provodio kraj Kutub-kana ne slute}i zbog ~ega tuguje lijepi peva~. Pozvao Adem-kan bolesniku najbolje ljekare, ali oni su samo odmahivali glavama. Svi njihovi lijekovi bjehu uzaludni. Kutub-kan je venuo kao ruà u hladne zimske dane. Kad je za to saznala Nazo, pozva k sebi staru sluàvku pa joj ovako re~e:

BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRI^E

- Reci mi ti, koja si me odgajala, mo`e{ li ~uvati tajnu? Starica odvrati: - Neka mi se jezik osu{i ako ne{to reknem, k}eri moja. - Onda ~uj. Ja volim lijepog Kutub-kana. Nikakvi lijekovi ne}e mu pomo}i, nego ti po|i Adem-kanu i reci mu da }e{ izlje~iti Kutub-kana, ali je za to potrebno da ga prenesu u tvoju ku}u na mjesec dana i da nikog k njemu ne pu{taju. Jesi li razumijela? - Da, k}eri moja.

BEHAR 97

- Ja }u ti dati ovu maramicu, pa njom izbri{i ~elo Kutub-kanu. Posle toga on mora ozdraviti. A sada idi i u~ini sve onako kako sam ti zapovijedila. Ode starica Adem-kanu i pade na kolena preda nj. - O veliki Adem-kanu! Tvoj prijatelj Kutub-kan le`i bolan i ljekari nikako ne mogu da ga izlije~e. Daj ga meni na mjesec dana i ja }u ga izlije~iti. Za~udi se Adem-kan, ali odlu~i poku{ati. Naredi da prenesu Kutub-kana u stari~inu ku}u. Kako je naredio ta-

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

ko i u~ini{e. Samo {to momka preneso{e u stari~inu ku}u, ova ga obrisa Nazinom maramicom. I gle ~uda: Kutub-kan otvori o~i, pogleda oko sebe pa zdrav ustade s postelje. Spazi staricu i odmah upita: - [to je to, otkud Nazina maramica? Stara se osmjehnu i radosno potvrdi glavom. - Ona mi je dala i zapovijedila da ti izru~im pozdrav i rije~i ljubavi. Pri~ekaj malo, Allah je dobar, i vi }ete biti zajedno. Obradova se Kutub-kan, poljubi maramicu lijepe Nazo pa zapjeva radosnu pjesmu ljubavi. Pro|e tako jedan dan, a drugog dana u predve~erje Kutub-kana ponovo obuze bljedilo, pa re~e staroj: - Ne mogu vi{e ìvjeti daleko od moje drage. Kaì mi, o dobra èno, kako da vidim moju Nazo? Zamisli se stara, pa re~e: - Budi bez brige. Smislit }u ve} da se sastanete. Moj sin je ~obanin kod Adem-kana. Svako jutro izgoni ovce u vrt pored Nazinog vrta. Zakolji najve}u ovcu, navuci njeno runo te }e{ tako najlak{e dospijeti do vrta i sastat }e{ se sa svojom dragom. U~ini tako Kutub-kan. I kad nasta jutro, na|e se on u Nazinom vrtu, zbaci sa sebe ov~je runo pa se sakri iza `buna. Dugo je ~ekao Kutub-kan dok najzad nije ugledao svoju dragu Nazo. Bila je u bijeloj haljini, i Kutub-kan se o~aran divio njenom lijepom licu, vitkom stasu i nje`nim rukama. Onda iza|e Kutub-kan iz svog skrovi{ta, i ne bje{e kraja njihovoj radosti kada se na|o{e zajedno. Dan je proletio kao jedan tren. Do|e ve~e, i Kutub-kan suznih o~iju navu~e ov~je runo i sretno se iskrade iz vrta. A vrt je ~uvao Bilo, spreman da ubije svakog ko poku{a da se na|e s lijepom Nazo. Ali sve se sretno svr{i, Kutub-kan se vrati u stari~in dom i ona ga upita: - Pa kako je, sinko, jesi li video svoju dragu? - Da sam vidio, ma vidio sam, neno, ali je moja ljubav prema njoj jo{ vi{e porasla. Ne znam {to da radim! - Ne tuguj, pjeva~u. Bit }ete i vas dvoje sretni. Nekoliko dana uzastopce i{ao Kutub-kan u ov~jem runu na sastanak s dragom i svaki put se vra}ao od nje sretan i radostan. Za to vri-

BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRI^E

jeme Adem-kan se svakog dana raspitivao kod stare za zdravlje svog voljenog pjeva~a, i starica je svaki put odgovorila jedno te isto: - Danas mu je bolje nego ju~e, gospodaru. Ali jo{ ne moè{ k njemu. Pri~ekaj jo{ koji dan, pa onda navrati. A toga dana Kutub-kan na rastanku re~e svojoj dragani: - 0 sunce moga ìvota, ovako se vi{e ne moè. 窶連jde da sve kaèmo tvome bratu a mome prijatelju Adem-kanu. - O dragi! Zna{ li da moram po}i za Bila? Samo, nikada na to ne}u pristati. Bolje i smrt, nego rastanak s tobom. Nego zna{ {to? Uradi ovako: uzmi sablju i pokrov, oti|i bratu, poloì to pred njega i reci: ili me ubij ovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov, ili mi daj tvoju sestru za ènu. Tako se i dogovori{e. A sutradan Kutub-kan do|e pred Adem-kana. Za~udi se i obradova Adem-kan kad vidje svog prijatelja ìva i zdrava, ali se jo{ vi{e za~udi kad saslu{a Kutub-kanove rije~i. A evo {ta je rekao Kutub-kan: - O hrabri ratni~e i prekrasni pjeva~u, voljeni Ademkanu! Ja volim tvoju sestru i bez nje mi nema ìvota. A i ona mene voli. Bez nje mi nema radosti. Ako mi je ne da{ za ènu - bolje me odmah ubij ovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov. Zamisli se Adem-kan i dugo je tako razmi{ljao. A kako i ne bi: zaista je volio Kutub-kana! Ali Bilo ne bje{e samo njegov vjerni sluga nego i dobar prijatelj koji ga je ~esto izbavljao iz nevolje. Najzad se odlu~i Adem-kan, pa re~e: - Dobro, o prekrasni pjeva~u, voljeni prijatelju moj! Dat }u ti za ènu moju sestru Nazo. Neka tako bude. Sutradan posla on Bila nekim poslom u jedno udaljeno mjesto, a onda zapovijedi bratu Bilovom - Miru, da zakolje ovaca i spremi rasko{nu gozbu za svadbu Kutubkana i njegove sestre Nazo. I toga dana priredi{e takvu svadbu kakva ve} odavno nije bila vi|ena u cijeloj okolini! Tek predve~e se veselje sti{alo. Nasta no} i Adem-kan povede Kutub-kana u ku}u njegovoj nevjesti. Odjednom opazi{e da pred ulazom u dvor stoji Bilo. Ve} se bio vratio, ali za svadbu jo{ ni{ta nije znao i po obi~aju je ~uvao vrata Nazinih odaja. [to sad? Onda Adem-kan ogrnu Kutub-kana svojom bundom i po|e pravo prema Bilu. Ovaj propusti gospodara, ali kad pogleda njegove noge, za~udi se: - O Adem-kanu! Ili sam ja poludio, ili ti ima{ ~etiri noge! - Ti si doista poludio, Bilo! Ja imam samo jednu glavu i dvije noge, kao i svi ljudi. A ono {to se tebi ~ini kao dvije tu|e noge, to su rukavi bunde!

BEHAR 97

I to rekav{i, Adem-kan u|e u odaje svoje sestre. Kasno u no} ode Bilo ku}i i tek tamo saznade sve {ta se dogodilo. Razbjesnio se Bilo, o~i mu se zakrvavi{e, i on najprije pojuri u ku}u svoga brata Mira. Po~e da razvaljuje vrata, ali se Miro bojao bratove osvete pa se dobro zaklju~ao tako da Bilo nije mogao u}i unutra. Na to Bilo pojuri u Nazine odaje da ubije mladence. Ali i Nazo je znala Bilovu narav, pa je i ona dobro zaklju~ala vrata. Po~eo je Bilo razvaljivati vrata, ali ona nikako da popuste. Tada on gromko povika: - Ej ti, kukavice, iza|i ovamo na megdan! Kutub-kan zgrabi sablju i htjede da iza|e pred Bila, ali mu Nazo pade na koljena i stade ga moliti da ne izlazi. - Nemoj, dragi, on je kao zvijer! Izgubit }e{ glavu prve no}i! Preklinjem te, nemoj izlaziti, dragi! I Kutub-kan popusti nagovaranju Nazinom i ne iza|e pred Bila. A Nazo potr~a majci i po~e je preklinjati da ode do Adem-kana. Mati saslu{a k}erinu molbu, pa otr~a sinu i po~e ga moliti da spasi Nazo. Do|e Adem-kan i uhvati Bila za ruku, pa mu re~e: - Ne valja tako postupati Bilo, ako si mi prijatelj. Vjeruj mi, ja }u ti na}i drugu ènu, isto tako lijepu i isto tako ~uvena roda. A Kutub-kan mi je drag kao i ti. Nemoj mu se svetiti! Tim prije {to je on tako usamljen! Ne valja tako, Bilo... I Bilo poslu{a Adem-kana. Vrati se ku}i, ali svu no} nije oka sklopio razmi{ljaju}i kako da se osveti Nazo i Kutub-kanu. Dugo je promi{ljao Bilo, a u zoru ustade i po|e da po obi~aju ~uva Nazine odaje. Stajao je tako na svom mjestu oborena pogleda, ali je stalno ne{to vrebao i promi{ljao. Tako pro|e nekoliko dana. Razveselio se Adem-kan zaklju~iv{i da je Bilo odustao od osvete Kutub-kanu. Ali {ejtan nije odustao! U glavi Bilovoj je sazrela stra{na namjera. Jednom u podne bila je velika èga, a Kutub-kan je zaspao. Opazi to Bilo pa pri|e njegovoj postelji i zakuca u zid nekoliko velikih i o{trih klinova pravo iznad glave zaspalog. Onda se odma~e ustranu i povika: - Ustaj, Kutub-kanu! Nazo je umrla! Prepla{en Kutub-kan sko~i iz postelje i sru{i se na licu mesta obliven krvlju. Poletje Nazo dragome, po~e ga ljubiti misle}i da }e time oìvjeti Kutub-kana. Ali sve bje{e uzalud. Kao tamnocrvena ruà, sav obliven krvlju, leào je na postelji mrtav Kutub-kan. Onda Nazo namaza svoje ~elo krvlju dragoga i leè pored njega. Pritr~a{e i stado{e je podizati, ali i ona je bila mrtva. Tako izgubi{e ìvote istog ~asa prekrasna djeca ljubavi, lijepa Nazo i Kutub-kan.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Dèmal- kan i Ziba Davno, vrlo davno, prije mnogo godina, ìvio je u divnom gradu Kandaharu Dèmal-kan. U cijelom kraju bio je poznat zbog svoje ljepote i ~uvena roda. Nedaleko od Kandahara, u dvoru opasanom visokim zidinama, ìvio je Musa-kan, u koga bje{e prekrasna k}i Ziba. Sve je na ovom svijetu u Bo`jim rukama! I eto jednom Dèmal-kan spazi Zibu. U srcu lijepog momka buknu poàr ljubavi. Mu~io se on daleko od drage, sanjao no}u njene o~i, i na kraju, poslije vi{emjese~nih du{evnih muka, posla on u dvor Musa-kanu mudre starce ne bi li uspjeli da mu isprose lijepu Zibu za ènu. Saznade Musa-kan da je poslao provodadìje Dèmal-kan ~ije ime bje{e poznato u cijelom kraju, pa pristade da za njega uda svoju k}er. Obradova se Dèmal-kan. Obradova se i Ziba, u ~ijem srcu je tako|e goreo snaàn plamen ljubavi. I uskoro cijeli kraj po~ne da se priprema za njihovu svadbu. Ali sre}a je varljiva kao vjetar... Nekoliko dana prije svadbe Dèmal-kan potro{i sav svoj imetak. Uhvati se za glavu Dèmal-kan, ne znaju}i {ta }e i kako }e te kako da preìvi tu sramotu. Odlu~i da potajno ode u Indiju ne bi li se tamo za kratko vrijeme ponovo obogatio i vratio svojoj dragoj Zibi. Odlu~i tako Dèmal-kan, pa kako odlu~i tako i u~ini. Svi se veoma za~udi{e njegovom nestanku, pa ubrzo zaklju~i{e da je Dèmal-kan negdje poginuo. Kad za to saznade Ziba, danima je bez prestanka plakala i molila se Allahu da sa~uva Dèmalkana, jer nije vjerovala u njegovu smrt. Ne pro|e mnogo vremena, a Dèmal-kana svi zaboravi{e. Onda drugi kan, poznat po svom bogatstvu, posla prosce Musa-kanu. Razmisli Musa-kan, razmisli, pa se odlu~i da mu da Zibu za ènu. Kad Ziba saznade za to, briznu u pla~ i stade kose ~upati. Radije je pristajala da umre nego da iznevjeri svoga dragoga. Iste no}i napisa pismo Dèmal-kanu, pozva glasono{u i zapovijedi mu da ga potraì u Indiji. - Po|i samo - re~e ona - na|i moga dragoga i predaj mu ovo pismo. A evo {ta je stajalo u pismu: "Mili Dèmal-kanu, suputni~e ìvota moga! Trebalo je da postanem tvoja èna, ali je sada otac pristao da me uda za drugog. Svadba treba biti o prazniku Loj Ahtara. Ali za mene je sramota biti èna nekog drugog, te znaj

Dervi{, sljedbenik sufijskog puta

U~itelj dervi{a, osoba na visokom duhovnom stupnju

da me, ako ne stigne{ na vrijeme, ìvu ne}e{ zate}i. Ja }u se otrovati, jer ne mogu podnijeti ovu sramotu...â&#x20AC;? Sakri glasono{a pismo u njedra, pa jo{ iste no}i osedla brza konja i odjaha u Indiju. Prolazio je kroz mnoge gradove i sela prije nego {to je stigao u Hindustan. I{ao glasono{a iz jednog grada u drugi, skitao se po bu~nim trgovima i va{arima - svuda je traìo Zibinog dragog. Ali Dèmal-kanu se zametnuo svaki trag, a dan Loj Ahtara ve} se bliìo. I{ao umorni glasono{a po va{arima, zagledao u lice ljudima koje bi sreo, raspitivao se kod prolaznika ne poznaje li tko god Afganistanca po imenu Dèmal-kan. Ali sve bje{e uzalud - njegova traganja nisu donosila ploda. Odlu~io ve} glasono{a da se sa tu`nom vijesti vrati u zavi~aj lijepoj Zibi, koja je danima i no}ima bez prestanka stajala na visokoj kuli o~ekuju}i dobre vijesti. Kad najednom on ugleda, u bu~noj gomili na trgu, Dèmalkana gdje stoji okruèn grupom bogato odjevenih ljudi. Obradova se glasono{a, pojuri k njemu, pa se progura kroz svjetinu i uru~i mu pismo od Zibe. Kada uze u ruke dragocjenu poruku od drage, na Dèmal-kanove lijepe o~i navrije{e suze radosnice. Ali ne bje{e kraja njegovoj tuzi kada je pro~itao pismo. Stade se moliti Dèmal-kan Allahu i preklinjati ga da mu sa~uva ìvot drage, jer molbe napa}enog srca stiù do Svemogu}eg. A onda Dèmal-kan i glasono{a uzjaha{e konje pa kasom odjezdi{e kroz gradske vratnice, ne raspoznaju}i puta, hitali su sve dalje i dalje, i uskoro se na|o{e u nekakvoj gustoj, neprohodnoj {umi. Dìnovsko drve}e raslo je visoko do neba, kroz guste kro{nje nisu dopirali sun~evi zraci â&#x20AC;&#x201D; tu je vladao trajni polumrak. Najednom opazi Dèmalkan na malom proplanku ~etiri putnika. Sva ~etvorica su se bu~no prepirali oko ne~ega, vikali su i pljuvali na zemlju, prizivaju}i Boga kao svjedoka da su u pravu. Pri|e im Dèmal-kan, pa ovako re~e: - Da ste ìvi i zdravi, putnici! Ko ste vi? Kuda ste se zaputili? I oko ~ega se prepirete? - Mi smo muridi1 jednoga {ejha2, koji je preselio na bolji svijet pro{le nedjelje i ostavio nam u amanet ~etiri stvari: torbicu, serdàdu za molitvu, batinu i konopac. I eto, nikako da ih podijelimo.

BEHAR 97

AFGANISTANSKE PRI^E

I pored uzbu|enja i jada koji ga je zadesio, Dèmalkan se osmjehnu: - Ba{ na|oste oko ~ega da se prepirete! Kakvo mi je to blago - torbica i konopac? - O putni~e, nikada nemoj prenagliti, jer ti se moè dogoditi da po~ini{ mnoge gre{ke u ìvotu - re~e na to jedan murid. - Nisu ovo obi~ne stvari nego ~arobne, zar bismo se ina~e prepirali? Evo ova torbica izgleda kao obi~na, a poèli{ li ne{to odmah }e se to u njoj stvoriti! - A ova serdàda3 za molitvu? - upita Dèmal-kan. - To ti je tek ~arobna serdàda! - uzdahnu drugi murid pa nje`no pre|e rukom preko njenih od molitve pohabanih resa. - Treba samo da stane{ na nju, da klanja{ dva rekjata namaza4, i u isti mah moè{ odletjeti kuda ti je volja... - A batina? - dodade tre}i murid. - Nema ravne toj batini. Samo zapovijedi, pa }e istu}i koga zaèli{. êtvrti murid uze u ruke konopac i re~e: - A zna{ li ti kakav je to konopac? Koga zaèli{, vezat }e, i ne}e ga pustiti ni pod koju cijenu.

BEHAR 97

ûv{i sve to, Dèmal-kan se u mislima zahvali Allahu, pa se obrati muridima i ovako im re~e: - O muridi! Ja mogu rije{iti va{u prepirku. Pristajete li da me saslu{ate? - Pristajemo! - povika{e muridi uglas. - Lijepo, onda me ~ujte. Ja }u pustiti strijelu iz moga luka, pa ko je od vas prvi na|e i donese nazad, tome neka pripadnu sve ove ~arobne stvari. Pristajete li? - Pristajemo! - uzviknu{e muridi opet uglas, ovoga puta radosno. Onda se poreda{e oko Dèmal-kana i stado{e o~ekivati da ovaj odapne strijelu. Dèmal-kan je tako jako zategao tetivu da ona o{inu, a onda se za tren oka vine visoko, visoko ~ak do neba. Na to muridi pojuri{e za strijelom kao lova~ki psi, obaraju}i i potiskuju}i jedan drugog. A Dèmal-kan je samo to i ~ekao. On se brzo pomoli, stade na serdàdu, uze torbicu, batinu i konopac, pa izgovori èlju: - Ho}u da budem u Kandaharu! I istog ~asa vinu se serdàda pod oblake, a Dèmalkan, smiju}i se od sre}e, ugleda kako pod njim promi~u rijeke, {ume i gore. S nestrpljenjem je ~ekao kada }e se ukazati zavi~aj. Ne pro|e ni jedan sat, kad se }ilim lagahno spusti na gradski trg. Unaokolo je uveliko vladalo veselje, svuda se ~uo àgor ìvahne i radosne svjetine koja se ve} okupljala. - Daj, konop~i}u, sveì ih sve i ne pu{taj! Ako se neko ne pokori, ti, batino, udaraj! - pro{aputa tiho Dèmalkan. Kakva je samo gu`va nastala! Nijedan ~ovjek se nije mogao i{~upati! A ko je i poku{ao, taj se gorko kajao i àlio na nemio udes trljaju}i ogromne ~voruge. Umah padne no} uo~i praznika Loj Ahtara. Ziba je sjedila u svojoj sobi i suze su joj samo navirale na o~i. êkala je pono} pa da uzme smrtonosni otrov i tako odrì zakletvu koju je dala svome dragome. Najednom ona za~u glas Dèmal-kana koji je doziva{e. "Da to nije san?â&#x20AC;? - pomisli Ziba i uze u ruku zrnce otrova. Ali Dèmal-kan ju je dozivao sve glasnije i glasnije. Ziba nije mogla do}i sebi od ~u|enja. Najednom se vrata njene sobe {irom otvori{e, i ona na pragu ugleda radosnog Dèmal-kana koji se smije{io. Razdragani i sretni baci{e se jedno drugome u zagrljaj i zaboravi{e na sve. Sutradan priredi{e svadbu, i otada za Dèmal-kana i Zibu po~e ìvot ispunjen sre}om i blagostanjem.

Tepih, }ilim

Molitva

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

PERZIJSKE PRI^E

Perzijske pri~e

S perzijskog preveo dr. [a}ir Sikiri}

@e`en ka{u hladi

Istina i la`

eki vladar putovao na la|i na kojoj se nalazio i nekakav dje~ak Perzijanac. Kako dje~ak nikad prije nije vidio mora, niti iskusio muka i pomorskog putovanja, po~e plakati i jaukati tresu}i se cijelim tijelom od straha. Koliko god su ga tje{ili, nije se mogao smiriti. Vladaru to dozlogrdilo, ali nije bilo nikakva izlaza. Na la|i se slu~ajno nalazio i nekakav pametan ~ovjek i on najposlije zavika:

Jednom je neki vladar naredio, da se nekakav zarobljenik smakne, a jadni osu|enik po~eo onda u beznadnom stanju grditi vladara na svome jeziku i nedostojne mu rije~i govoriti, jer je davno re~eno, tko se pomiri sa smr}u, mo`e govoriti sve {to mu je na srcu. Vladar tada zapita prisutne, {to ono osu|enik govori, i jedan mu vezir1 re~e:

- Ako dopustite, vladaru, ja }u ga za~as u{utkati. Vladar to jedva do~eka. A onaj ~ovjek tada naredi da se dijete opa{e u`etom i uvali u more. Kad je dje~ak jedamput-dvaput zagnjurio u vodu, uhvate ga za kosu i povuku na la|u. Dje~ak se objema rukama br`e-bolje uhvati za krmu, a kad za koji ~as iza|e, sjede u jedan ugao i, gle, umiri se, pa ni da glasa pusti. Vladaru se svidjela dosjetljivost onoga ~ovjeka, pa ga tada zapita: - Kakva je u tome mudrost? Na to }e onaj: - Dje~ak nije nikad zapadao u utopljeni~ke muke pa nije ni znao blagodati sigurnosti na la|i. Ta pravu vrijednost sre}e poznaje samo onaj koji je zapadao u kakvu nevolju.

BEHAR 97

- On vas podsje}a na kurâ&#x20AC;&#x2122;anske2 rije~i, kojima se obe}aje d`ennet3 onima koji savladavaju srd`bu i pra{taju ljudima... A drugi vezir, protivnik prvog, do~eka na to: - Ljudi na{ega zvanja u prisutnosti vladara moraju samo istinu govoriti. Zarobljenik vladara grdi i nedoli~ne mu rije~i govori. A vladar se, gle, na te rije~i silno namr{ti pa }e odrije{ito tome drugome veziru: - Meni se ona njegova la` vi{e svi|a od te tvoje istine, jer je namjera od one la`i bila neka korist, a tvoja se istina zasniva na pakosti. Ta bolja je i la`, koja donosi neku korist, negoli istina, koja }e prouzrokovati kakvo zlo! 1

Naslov visokih dostojanstvenika (ministara) na dvorima islamskih vladara Kurâ&#x20AC;&#x2122;an kao op}a imenica zna~i ~itanka ili {tivo, koje se ima ~itati, a kao termin ozna~uje muslimansko sveto pismo, tj. zbirku religioznih, moralnih i pravnih propisa, koje je, po u~enju islama, Svemogu}i Allah objavio preko poslanika Muhammeda ~ovje~anstvu. 3 D`ennet je raj, a d`ehennem pakao. 2

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Nije zlato sve {to sija

Blagoslov

Pri~aju, da je neki kraljevi} bio nizak i malen, a njegova bra}a visoka i lijepa. Jednom prilikom pogleda ga otac s negodovanjem i omalova`avanjem, a dijete se dosjeti, zbog ~ega je to, pa }e roditelju:

U Bagdadu se pojavio neki dervi{4, ~ije su molitve nalazile odziva. Jedanput ga pozove Had`d`ad`, sin Jusufov5, i zamoli ga, da ga blagoslovi. A dervi{ za~e:

- O~e, bolji je nizak, a pametan, negoli visok, a glupan. Nije sve, {to je stasom najvi{e, i vrijedno{}u najbolje. Ovca je malena, ali ~ista, a slon je obi~na le{ina. Otac se na to samo nasmija, prisutnim dr`avnicima to se svidjelo, a bra}a se do dna du{e na|o{e uvrije|eni. Ka`u da se uskoro iza toga pojavio nekakav te{ki neprijatelj toga vladara, pa kad su se dvije vojske suo~ile, prva osoba, koja zaigra konja na mejdanu bija{e upravo taj mladi} koji tada povika:

Nisam onaj, kom u borbi vidjet moè{ le|a, nego onaj, koji glavu u krvi ostavlja. Vladar, koji borbu prima, ìvotom se kocka, onaj, koji bjeì â&#x20AC;&#x201D; vojsku svu na kocku stavlja. Re~e to pa navali na neprijateljsku vojsku i obori nekoliko proku{anih boraca. A kad se poslije pojavi pred oca, odano poljubi zemlju i prozbori ovako: Ti, kom se spodoba neznatna ~inila moja, ne smatraj vrlinom krupno}u; sitno i ~vrsto vitko konj~e vi{e vrijedi na dan stra{na boja, negoli gove~e gojno, nezgrapno i tusto. Kaù, da je neprijateljske vojske bilo mnogo, a njih malo, pa su im se redovi bili pokolebali. Ali u taj ~as mladi} zavika: - Ljudi! Nastojte, da se ne bi odjenuli ènskom odje}om! Na te njegove rije~i ohrabri{e se konjanici i navali{e svi kao jedan, i pri~a se, da su istoga dana pobijedili neprijatelja. Vladar tada poljubi sinu ~elo i o~i i zagrli ga, pa ga je otada s dana na dan sve vi{e pazio, a najposlije ga postavio i svojim nasljednikom. Bra}a su mu bila silno zavidna na toj ~asti, pa mu najposlije stavi{e u jelo otrova. Njegova sestra opazi to sa ~ardaka pa zalupi prozor, a mladi} se dosjeti jadu pa se okani jela uzviknuv{i: - Nemogu}e je da vrijednih nestaje, a da nevrijedni njihovo mjesto zauzimaju! Odmah obavijeste o tome njegova oca, a kralj onda pozove njegovu bra}u pa ih ukori kako treba, a potom, da bi zlu u~inio kraj, svakome od njih odredi po jedan zadovoljavaju}i dio svoje zemlje, jer je ono dobro re~eno: I deset siromaha moè biti i leàti na jednome }ilimu, ali dva vladara u jednom kraljevstvu nikako i nikada.

- Bo`e, uzmi mu du{u! - Zaboga, kakav je to blagoslov? - To je blagoslov za te i za sve tvoje podanike.

Vladarska obijest i siroma{ka nevolja Nekakav vladar u pijan~evanju pretvarao no} u dan, i jednom zgodom ba{ onako pijan zazbori: Od mene ovog trena sretnijeg na zemlji nije, jer ni za kog i ni za {to mene briga sad ne bije! U tome ~asu neki siromah leà{e go golcat na studeni pred vratima, pa }e na te vladareve rije~i: Ej ti, od kog na svijetu sretnijeg cara nije, misli{ li, da briga nema, briga tebe {to ne bije? Vladaru se te rije~i svidje{e pa kroz prozor pomoli kesu sa hiljadu dukata i re~e: - Siromahu, drì skut! A na to }e bijednik: - Kako }u dràti skut, kad na sebi nemam ni odijela? Vladaru se saàli na njegovu bijedu, pa mu jo{ dade i jedne haljine. Za kratko vrijeme siromah pojede i potro{i sav novac pa se ponovno navrati vladaru s rije~ima: Ne moè se zadràti novac u skitnice ruci, ko ni voda u re{etu, ni ljubav u mladu srcu. To se, me|utim, dogodilo u neprili~nu ~asu kad je vladar bio zauzet poslom, i kad mu kaza{e za siromaha bi mu neugodno, i namr{ti se. A pametni i upu}eni ljudi davno su rekli, da se treba ~uvati vladarske ljutnje i srd`be, jer su vladari ve}inom zabavljeni dràvnim poslovima, pa ne podnose navale obi~na svijeta. I kad vladaru izneso{e siromahovu molbu, on do~eka: - Otjerajte toga rasipnog i drskog prosjaka, koji je

Dervi{ je pripadnik sufijskog reda. Njega uvijek vodi u~itelj, koji se zove {ejh (starje{ina). Spominje se ~esto u ovim pri~ama. Poznati vojskovo|a i dr`avnik u doba halifa Omejevica. Njegova strogost ~esto je prelazila u pravo nasilje, i zbog toga je bio na vrlo zlu glasu. Na to njegovo nasilje cilja i ova pri~ica.

BEHAR 97

PERZIJSKE PRI^E

toliko blago za tako kratko vrijeme potratio. Valjda on ne zna, da je dr`avna blagajna namijenjena opskrbi siromaha, a nikako propalicama. A na to }e jedan iskren vezir: - Gospodaru, ja smatram umjesnim da se onakvim osobama daje u obrocima, koliko im je najnu`nije potrebno, pa se ne}e odavati rasipni{tvu. Velikodu{nim ljudima nikako ne odgovara da odbiju i uvrijede nekoga kome su jedanput ispunili nade.

]ud vladara Neki vezir bija{e svrgnut s ~asti pa se umije{a u kolo dervi{a. Blagodati druènja s tim ljudima osjetile se brzo na njemu, i on je bio potpuno zadovoljan. Jednom prilikom vladar se prema njemu udobrovolji i ponudi mu prija{nji poloàj. A vezir to odbije i istakne da voli ìvjeti u dokolici, negoli na se primiti odgovornost. Vladar mu tom prilikom napomene da njemu treba dorastao i pametan ~ovjek koji zna upravljati dràvom. A vezir }e na to: - Dorastao i pametan ~ovjek raspoznaje se ba{ po tome da se ne upu{ta u takve poslove. Ono su pitali karakala, za{to stalno boravi uz lava: "Zato" - odgovorio je on - "da jedem ostatke njegove lovine i da ìvotarim za{ti}en njegovom silom od neprijatelja." Dalje ga zapita{e: "Kad si ve} u njegovoj za{titi i priznaje{ mu dobro~instvo, za{to mu se vi{e ne pribliì{, pa te on ne primi u krug svojih odabranika i ubroji u svoje odane sluge?" A on }e im na to: "U tome slu~aju ne bih bio siguran od njegove sile." Dogodi se, da vladarev pomo}nik nekad dobije suha zlata, a nekad i glavu izgubi. Mudraci isti~u, da od promjenljivosti vladareve }udi treba biti na oprezu, jer vladara nekad i pozdrav uvrijedi, a nekad za nanesenu uvredu dijeli odore. Dosjetljivost je, kaè se, vje{tina vladarskih drugova, ali ona nikako ne dolikuje mudrim ljudima.

Carska slu`ba je korisna, ali i opasna Jedan od mojih drugova tuìo mi se na zla vremena, isti~u}i da ima malu opskrbu, a brojnu porodicu, i da mu je teàk ìvot ve} dodijao. - êsto mi na um padne - govorio je - da se odselim u

BEHAR 97

drugu zemlju, pa kako god budem ìvotario nitko ne}e znati ni za moje zlo ni dobro. Mnogo razmi{ljam o tome, ali opet pomislim i na svoje neprijatelje koji }e mi se iza le|a pakosno smijati i moj postupak prema porodici smatrati ne~ovje~nim. A ja sam, kako ti je poznato, donekle upu}en u ra~unarsku struku, pa ako bih na tvoje zauzimanje dobio kakvu slu`bu, koja bi me li{ila ìvotnih briga, ne bih ti se mogao zahvaliti kako treba do kraja svoga ìvota. - Druè - upozorit }u ga tada ja - carska slu`ba ima dva kraja: nadu u zaradu i strahovanje za ìvot. I stoga ne bi bilo pametno uzdati se u jedno, a strahovati za drugo. - Te rije~i ne mogu se odnositi na moj slu~aj, i nisi mi odgovorio na moje pitanje. Zar nikad nisi ~uo onu poslovicu, da se ne boji zveke, tko u dèpu nema oraha? Mudra rije~ veli: êtvorica ljudi u du{i osje}aju nemir druge ~etvorice: razbojnik od vladara, kradljivac od no}obdije, nevaljalac od uhode i bludnica od nadzornika javnog reda. [ta se ima bojati onaj, u koga su ra~uni ~isti? - Tome tvom slu~aju odgovara postupak lisice, koju je netko opazio kako bjeì glavom bez obzira pa je zapitao: "Kakvo je zlo, koje ti zadaje toliko straha?" A lisica odgovorila: "ûla sam da deve hvataju u komoru." Ljudi joj na to reko{e: "Glupi stvore, {to ti ima{ s devom, i kakva je sli~nost izme|u tebe i nje?" "[uti" - do~eka lisica - "jer ako zavidnici zlobno reknu da sam i ja deva, i uhvate me, koga mori briga za moj spas, pa da ispituje moj slu~aj? Dok protuotrov iz Iraka bude dobavljen, umrijet }e onaj koga je ujela zmija." A ti si, koliko ja znam, vri-

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

PERZIJSKE PRI^E

jedan i poboàn, ali su i zavidnici u zasjedi, i smutljivci iz prikrajka danomice vrebaju, pa ako tvoju ispravnost naopako prikaù, i ti bude{ pozvan pred vladara i ukoren, tko }e se tada za te zauzeti? Stoga ja smatram prikladnim, da ti i dalje ìvi{ u carstvu zadovoljstva i odrekne{ se èlje za poloàjem. Ja mu to tako ispri~ah i u isti mah opazih, da se moj prijatelj promijenio i moj savjet posve krivo shvatio. Odem stoga veziru i, koriste}i se starim na{im poznanstvom, izloìm mu stanje svoga prijatelja, pa ga on postavi na jedan sporedan poloàj. Pro{lo iza toga neko vrijeme, i njegovi stariji zapazili njegovu dobru }ud, i svidjela im se njegova sposobnost, pa ga unaprijedili i postavili na vi{i poloàj. Njegova se sretna zvijezda otada sve vi{e penjala, dok nije doprla do vrhunca njegovih èlja, i on najposlije dospije u kolo vladarevih najbliìh suradnika, pa je uìvao puno povjerenje dostojanstvenika dvora, te su na njega prstom upirali. Ja sam se toj njegovoj sre}i od srca veselio. U to vrijeme oti{ao sam sa nekoliko prijatelja na hodo~a{}e u Meku, a kad se otud vratih, moj prijatelj izi{ao mi u susret dva dana hoda. Odmah opazim, da je neuredne vanj{tine i siroma{na stanja poput kakva dervi{a, pa ga zapitah, zbog ~ega je to, a on stade kazivati: - Kao {to si ti ve} bio predvidio, pojavili se zavidnici i obijedili me izdajom, a vladar nije naredio da se stvar istraì. A moji stari drugovi i odani prijatelji nisu vodili brige o na{em prijateljstvu i ne htjedo{e iznijeti istine. Kratko re~eno, bio sam izvrgnut svakojakim mukama i kona~no sam se upravo ove sedmice, kada je stigla radosna vijest o sretnom povratku hodo~asnika, izbavio iz tamnice, ali mi je imetak sav oduzet. - Ne htjede ti - rekoh mu tada - poslu{ati moga savjeta. Ja sam tebi kazao, da je carska slu`ba, kao i putovanje po moru, korisna, ali u isto vrijeme i opasna, pa ~ovjek do|e do blaga, ali ~esto i glavu izgubi.

Nasilje Pripovijedaju, da su Nu{irvanu Pravednom6 u lovu pripremali pe~enje, ali nije bilo soli. Poslali su stoga u selo nekog dje~aka, da donese soli i Nu{irvan mu naredio da sol po vrijednosti plati, kako se besplatno uzimanje ne bi 6

Glasoviti perzijski vladar iz dinastije Sasanovi}a.

BEHAR 97

pretvorilo u obi~aj i da zbog toga ne bi propalo selo. Nu{irvana tada zapita{e: - Kakva bi {teta mogla nastati zbog ovakve malenkosti? Nasilja je na zemlji s po~etka bilo malo, pa su ga ljudi tokom vremena pove}avali, dok nije do{lo do dana{njeg stepena.

Sila polo`aja Pri~aju, da je nekakav sva|alica udario jednog dervi{a kamenom u glavu. Ovaj nije bio tada kadar vratiti mu milo za drago, pa je taj isti kamen kod sebe sve ~uvao. Jednoga pak dana vladar se rasrdi na onoga ~ovjeka i baci ga u tamnicu, a dervi{ tada dokopa onu stijenu pa s njom posred glave onog utamni~enog ~ovjeka. Ovaj ga tada zapita: - Tko si ti i za{to me bije{ tim kamenom? - Ja sam taj i taj, a ovo je isti kamen, kojim si i ti mene onda udario u glavu. - Pa gdje si bio za toliko vremena? - Zazirao sam od tvog polo`aja i sada, kad te vidim u tamnici, ugrabih zgodnu priliku.

Smijeh pod ma~em Neki vladar obolio od nekakve stra{ne bolesti, koju ovdje nije prikladno isticati. Gr~ki se lije~nici sloìli da je za tu bolest jedini lijek ù~ od ~ovjeka, koji ima takva i takva svojstva. Na zapovijed vladara dado{e se u potragu na sve strane i na|o{e jedno seosko dijete koje je imalo sva svojstva {to su ih traìli lije~nici. Vladar tada pozove njegove roditelje i udobrovolji ih nebrojenim blagom, a kadija onda izda osudu, da je dopu{teno proliti krv jednog podanika da bi se spasio vladar. A kada je krvnik upravo htio dje~aka ubiti, diè on glavu nebu i, gle, stade se smijati. Vladar ga tada zapita, kakva ima smisla smijati se u onakvu ~asu, a dje~ak }e na to: - Djeca provode nesta{nosti svojim roditeljima, ljudi se u razmiricama obra}aju sudu, a vladara drè za{titnikom pravde. Moji roditelji `rtvova{e moj ìvot za blago ovoga svijeta, kadija izdade dopu{tenje, da me ubiju, a

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

vladar o~ekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa meni ne preostaje ni{ta drugo nego se obratiti jo{ Bogu. Car se silno rastu`i. - Bolje je - osudi tada on - da ja stradam, negoli proliti nevinu krv. Poljubi dje~aka u glavu i me|u o~i, zagrli ga, bogato nagradi i pusti ga da ide odakle je i do{ao. Pri~a se da je taj vladar za nekoliko dana posve ozdravio.

Zakonitost Pobjegao jedar rob Amra, sina Lejsova.7 Odmah se dali za njim u potjeru i povratili ga. Arnrov vezir, kome se onaj rob bio ne{to zamjerio, savjetova{e tada vladaru, da ga treba ubiti, kako bi ta kazna posluìla drugima kao opomena. A rob na to pade ni~ice pred Amra i prozbori ovako: - Gospodaru! Ja sam zasluìo kaznu, kakvu god ti odredi{. Ali mene je othranio hljeb tvoje porodice, i jedino zbog toga nisam rad da na sudnjem danu za moju krv bude{ pozvan na odgovornost, pa ako me èli{ ubiti, nastoj bar da to bude osnovano na zakonu, da ne bi na sudnjem danu odgovarao.

vremena usavr{io toliko, da nitko s njim nije mogao iza}i u tome na kraj. A jednom prilikom u prisutnosti samoga vladara ista~e, gle, da prvenstvo svome u~itelju priznaje samo zbog njegovih godina i zbog toga, {to ga je odgojio, jer smatra, da u jakosti i vje{tini nimalo ne zaostaje za njim. Vladaru se njegova neskromnost nije nikako svidjela, pa odmah naredi da se njih dva oku{aju u hrvanju. U tu svrhu premjeri{e prostran mejdan, a na njemu se skupi{e svi dràvnici i velika{i. Mladi} kao opijen slon iza|e domalo na popri{te s takvom silom da bi okrenuo i brdo od èljeza. U~itelj je bio svjestan da je mladi} od njega snagom ja~i i prihvati ga onim vanrednim na~inom, {to mu ga je bio zatajio. A mladi} ne umjede uzvratiti udarca, i u~itelj ga u jednom ~asu objeru~ke podiè povi{e svoje glave i tresnu o zemlju. Gledaoci u znak odobravanja digo{e pravu graju. Vladar naredi, da se u~itelju podijeli odora i da se nagradi, a mladi}a ukori i izgrdi, jer je tvrdio, da moè iznijeti sa svojim u~iteljem, a nije bio kadar rije~i iskupiti. Mladi} se tada stao braniti, da ga u~itelj silom ne bi bio kadar savladati, nego je upotrijebio jedan na~in koji je dotada tajio, i samo ga tako pobijedio. A u~itelj }e na to: - E, ovu posljednju vje{tinu ~uvao sam ba{ za ovaj ~as, jer ono mudraci kaù da prijatelju ne treba dopustiti toliko mo}i da bi je mogao iskoristiti, ako bi se pretvorio u neprijatelja.

Vladar ga zapita, na koji bi to na~in on uveo u zakon, a rob do~eka: - Dopusti mi, da ubijem vezira, pa onda me kazni smr}u, i tako }e{ me ubiti na temelju zakona. Vladar udari u smijeh i zatra`i od vezira mi{ljenje. - Tako ti groba tvoga oca, zavapi on, oslobodi ovoga nitkova da i mene ne uvali u nesre}u!

Vjera u prijatelje Neki ~ovjek bija{e se vrlo usavr{io u vje{tini hrvanja. U toj vje{tini poznava{e on ravno tri stotine i {ezdeset na~ina, tako da je za svaki dan znao po jedan posve novi na~in hrvanja. Jednom prilikom slu~ajno mu zapeo za oko jedan njegov u~enik i osvojio njegovu ljubav, pa ga on nau~io tri stotine pedeset i devet na~ina hrvanja, ali mu za onaj posljednji ne kaza. Mladi} se u toj vje{tini i snazi za malo 7

Pustinjski dervi{ Jedan povu~en dervi{ bija{e se smjestio u nekom kraju pustinje. Pokraj njega slu~ajno nai|e neki vladar, ali on, kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne podiè, i ne obazrije se uop}e. Vladaru opet, koji je mnogo drào do svoje mo}i, bi to vrlo neugodno, pa }e: - Ovi su dervi{i kao ìvotinje. A na to }e vezir dervi{u: - Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa za{to se ne skloni{ i ne oda{ du`no po{tovanje? - Reci caru - oglasi se dervi{ - neka pokornost traì od onoga koji od njega ne{to o~ekuje, a ti treba{ znati da su vladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanici nisu na svijetu da sluè vladarima. Vladaru se ta siromahova rije~ silno svidjela, pa mu ponudi, da od njega ne{to zatraì.

Vladar iz dinastije Saff창r.

BEHAR 97

PERZIJSKE PRI^E

- Ja jedino `elim - do~eka dervi{ - da me vi{e ne uznemiruje{.

Uzor

Vladar tada zatra`i od njega, da mu bar dade kakav savjet. A dervi{ prozbori:

Pitali su Lukmana10 od koga je nau~io pristojnost.

- Dok je jo{ vlast u tvojoj ruci, pobrini se za svoju du{u, jer vlast nije stalna i neprestano prelazi iz ruke u ruku.

Prijatelji Neki siromah zapadne u nepriliku pa od jednog svog prijatelja dervi{a ukrade }ilim. Sudac osudi da mu se zbog toga odsije~e ruka. Vlasnik }ilima zauzme se za krivca izjavljuju}i da mu on pra{ta. Sudac pak re~e da ga on ne mo`e li{iti zakonske kazne na temelju vlasnikova zauzimanja. Vlasnik sucu tada napomenu da ne treba odsje}i ruku onome tko ne{to ukrade, a {to pripada vakufu8, jer on kao dervi{ ne mo`e ni{ta imati, niti ~iji rob biti, i sve {to je dervi{ko smatra se vakufom u korist siromaha. Na te rije~i sudac odustane od kazne pa zapita okrivljenoga: - Zar si bio u takvoj nevolji, da si ba{ od ovog siromaha morao ukrasti? Na to }e krivac: - Nisi li ~uo onu izreku: Slisti sve {to ima u ku}i tvojih prijatelja, a samo ne kucaj na vrata svojih neprijatelja?

- Od nepristojnih - re~e on. - [to god mi se njihovo nije svi|alo, toga sam se klonio.

Ni{tavnost dragulja Vidio sam jednom prilikom arapskog seljaka gdje u krugu basranskih draguljara pri~a ovo: "Jedanput sam zabasao u pustinji, a hrane mi bija{e nestalo, pa sam bio uvjeren da }u skapati. Iznenada, gle, na|em kesu bisera. Ne}u nikada zaboraviti onog u`itka i veselja {to sam ih tada osjetio, misle}i da je u kesi popr`ena p{enica, a isto tako i one gor~ine i bezna|a kad sam se uvjerio da je to biser!"

Zlato i bra{njenica Tako opet nekakav putnik zabasao u prostranoj pustinji. Nestalo mu hrane, a imao je uza se ne{to srebrnjaka. Lutao je i lutao, ali nikako nije mogao izbasati i, najposlije, od oskudice strada. Tuda kasnije nai{lo nekoliko putnika. Ugledali mrtvaca, pred njim le`e novci, a na pijesku na{arano:

Uza se kad bi sve zlato svijeta imao, putnik bez poga~e, zalud bi bisage prebro. Jadniku, kojeg pustinjsko sa`i`e sunce, bolje je pe~ena repa, nego ~isto srebro.

Zamjena Neki gologlav i bosonog pje{ak nai{ao je iz Kufe9 sa karavanom, koja je putovala u Hid`az, i pridru`io se nama. Jedan putnik, koji je jahao na devi, zapita onog siromaha: - Kamo ide{? Vrati se, jer }e{ skapati od gladi. Rekne to i ne obaziru}i se zagazi u pustinju i ode. Kad smo pali u mjesto Nahlei Mahmud, bogata{a je, gle, iznenada smrt zadesila. A onaj siromah stade mu tada vi{e glave i re~e: - Ja, eto, od nevolje ne umrijeh, a ti putuju}i na devi zaglavi.

8 9

Vjerska zaklada Grad u ju`nom Iraku, nekad poznato kulturno i privredno sredi{te

BEHAR 97

âst vladara i bijeda seljaka Neki vladar krene zimi u lov s nekoliko svojih dràvnika i udalje se od ljudskih naselja. Kad se smrklo opaze seosku ku}u. Da se ne bi izlagali studeni, vladar predloì da se sklone u tu ku}u. Jedan vezir tada upozori da vladaru ne dolikuje sklanjati se u ku}u bijedna seljaka, nego da }e biti bolje ako razapnu {ator i naloè vatru. A seljak u 10

Glasoviti mudrac

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

me|uvremenu saznao za prisutnost vladara pa priredio na brzu ruku jelo i odnio ga vladaru, poljubio pred njim zemlju i rekao:

PETI je, kona~no, zanatlija koji vlastitim trudom mo`e zaraditi {to mu je potrebno, pa se za koru hljeba ne treba poni`avati.

- Da ste odsjeli u mojoj ku}i, ni{ta ne bi umanjili vladarsku ~ast, a ovako niste htjeli ni pove}ati ~ast jednog seljaka.

- Osobine, koje sam nabrojio - veli dalje otac - osiguravaju na putu spokojstvo i udobnost. Onaj, pak, koji ni{ta od toga nema nego s praznim nadama krene u svijet, propast }e bez traga.

Vladaru se te rije~i svidjele, i iste no}i premjesti se u seosku ku}u. A sutradan je doma}in dobio od vladara odoru i nagradu.

Juna{tvo i sr~anost bez novaca su bezvrijedni Pri~aju, da je nekom hrva~u zbog zle sudbine bio dodijao ìvot. Pro`drljivost, a i neima{tina bijahu ga natjerale, da glasno procvili. Kona~no se potuì svome ocu i zatraì od njega dopu{tenje da ide u svijet, ne bi li, mo`da, snagom svojih mi{ica do{ao do bolje zarade. Otac ga odvra}ao od te lude namjere i preporu~ivao mu da se zadovolji onim {to ima, jer mudraci tvrde da se sre}a ne postiè samo trudom, pa se stoga ne treba ni uznemirivati. A sin je, naprotiv, tvrdio ocu da putovanje donosi mnoge koristi: raspoloènje, dobitak, promatranje ~uda, slu{anje zanimljivih doìvljaja, razgledanje raznih krajeva, drugovanje s prijateljima, sticanje ~asti i naobrazbe, pove}anje imetka i prihoda, upoznavanje prijatelja i gomilanje iskustava. Otac je priznao da putovanje, prema navedenim rije~ima, ima mnogo koristi, ali to vrijedi samo za pet vrsta ljudi:

A sin }e na to ocu: - Kako bih ja mogao protivrje~iti mudrim ljudima, koji tvrde da se oko sticanja opskrbe treba truditi, iako je ona unaprijed odre|ena, i da se, isto tako, treba kloniti nesre}e, makar je ona i su|ena? Ja sam kadar uhvatiti se u ko{tac i sa silnim slonom ili se porhvati s ljutim lavom, pa pomo}u svoje snage mogu i}i u svijet, jer neima{tine vi{e ne mogu podnositi. To rekne, zatra`i od oca blagoslov, oprosti se s njim i krene na put. U putu opazi nekoliko ljudi koji su platili prevozninu pa sjeli na la|u i natovarili svoju prtljagu. A mladi} nije imao ni prebijene pare pa ih molio da ga prime, ali sve njegove molbe bijahu uzaludne. La|ar mu re~e

PRVA su trgovci, koji pomo}u blaga i imetka drè krasne mladi}e i robinje i okretne sluge pa uìvaju blagodati ìvota svaki dan u drugome mjestu, svaku no} u novome krugu i svaki ~as u posebnu obliku. DRUGI od tih bio bi u~enjak, koji pomo}u svoje besjede i rje~itosti nailazi, gdje god do|e, na dobar prijem i po{tovanje. TRE]A je od spomenutih osoba ljepotica, jer za njezinom naklono{}u ~eznu nje`na srca, njeno dru{tvo smatraju dobitkom a sluènje takvoj ljepotici smatraju za pravu blagodat. Davno su kazali, da je ljepota bolja, negoli imetak. Milo lice lijek je za bolesna srca i klju~, kojim se otvaraju zaklju~ana vrata. ÊTVRTA je dobar pjeva~, na ~iji glas i voda prestaje te}i, a ptica letjeti. Pomo}u svoje vje{tine lovi on ljudska srca, a za njegovim dru{tvom teè svi, koji imaju imalo osje}aja.

BEHAR 97

PERZIJSKE PRI^E

da on traì od njega prevozninu za jednu osobu, a da ga se ne ti~e {to on ima snagu koliko desetorica drugih. Mladi}a su te rije~i uvrijedile, pa odlu~i da se la|aru osveti. Kako je la|a ve} bila krenula, zovne on la|ara i ponudi mu sa sebe odijelo u ime prevoznine. A la|ar se na tu ponudu polakomi i vrati la|u. îm se mladi} do~epa la|areve brade i jake, privu~e ga sebi i stane nemilo tu}i. Njegovi drugovi iz la|e prisko~e u pomo}, ali ih stiè ista sudbina. Na koncu uvidje{e da }e biti bolje ako se s mladi}em izmire. Da bi toboè popravili lo{ postupak prema mladi}u padnu mu po nogama i licemjerno mu poljube glavu i kosu pa ga ukrcaju na la|u i krenu. Putuju}i stigo{e do jednog stupa koji je stajao u vodi kao ostatak neke gr~ke gra|evine. La|ar tada re~e da je na la|i nastao neki kvar, pa bi trebalo da jedan od putnika, koji je najsr~aniji, najja~i i najsilniji ode do stupa i da tamo drì konop od la|e, dok je ostali poprave. A momak, ponosan na svoju sr~anost, nije vodio ra~una o uvrije|enom protivniku, niti je uzeo u obzir savjet mudrih rije~i, koje kaù: da nisi siguran od osvete onog koga si jednom uvrijedio, pa makar mu poslije toga i stotinu puta dobro u~inio, jer i strelica iz tijela moè izi}i, a nanesena uvreda ostaje zauvijek u srcu. îm je mladi} omotao oko sebe konop od la|e i otplivao do stupa, la|ar presije~e konop i pokrene la|u. Nesretni mladi}, sav razo~aran, patio se i mu~io dan-dva, dok ga tre}i dan ne savlada san i on padne u more. Plivaju}i cijeli dan i no} jedva ìv dopre do obale. Po~ne tu jesti li{}e s drve}a i korijenje od trave, pa se malo oporavi i krene onako nasumce kroz pustinju. Putuju}i tako gladan, èdan i iznemogao stigne do jednog bunara. Tu ga okruè nekakvi ljudi i po~nu mu nuditi za novac napitak vode. Kako mladi} nije imao novaca, iskao je vode besplatno, ali mu ne dado{e. Sad on od njih zatraì vode silom, ali ni to nije palilo. On ih nekoliko izmlati, ali ga oni savlada{e, nemilosrdno izlupa{e i rani{e. Htio, ne htio, bolestan i ranjen pridruì se tada jednoj karavani i nastavi put. Jedne no}i pado{e na no}i{te u neko hajdu~ljivo mjesto. Mladi} opazi da putnici od straha sve strepe i da su u smrtnom strahu. Tada im on rekne: - Ne treba vam se brinuti. Ja sam onaj koji se moè suprotstaviti i pedesetorici. Njemu se tada pridruè i drugi mladi}i iz karavane, pa se ljudi ohrabre i ovesele {to ih imaju u dru{tvu. Dado{e mu hrane i vode, a kako je bio jako gladan, uzme samo nekoliko zalogaja hrane i nekoliko gutljaja vode pa zaspi. A me|u putnicima karavane bija{e jedan iskusan starac koji je mnogo putovao. I on tada ode zboriti:

BEHAR 97

- Drugovi, ja sam zbog ovog na{eg mladi}a zabrinut vi{e nego zbog opasnosti od razbojnika. Ono se pri~a da je neki Arap imao u{te|enih novaca pa uslijed bojazni od razbojnika nije smio obno} sam u ku}i spavati. A da bi izbjegao samo}u, pozove on jednog prijatelja i s njime provede nekoliko no}i. A kad je gost saznao da doma}in ima novaca, digne mu ih i pobjegne u svijet. Sutradan Arapa ugledaju gola i uplakana pa ga zapitaju {to mu je, da mu nije kakav kradljivac pokrao novce. A pokradeni im na to rekne, da ga je pokrao njegov ~uvar. [to vi znate, moji prijatelji - nastavi on - da i ovaj mladi} nije jedan od razbojnika koji se varkom me|u nas u{uljao da bi u zgodnoj prilici obavijestio svoju druìnu? Stoga ja smatram pametnim da mi njega ostavimo, neka spava, a da mi idemo. Putnicima se star~evo mi{ljenje u~ini posve ispravnim, i uhvati ih velik strah od hrva~a. Potovare svoju robu i krenu dalje, a mladi}a ostave spavaju}i. Probudio se tek kada mu je sunce obasjalo ple}a, podigne glavu i opazi da je karavana oti{la. Lutao je, ali nije izna{ao na put, pa èdan i iznemogao i gledaju}i smrti u o~i padne na zemlju. On je tako leào, a pojavi se vi{e njega neki carevi}, koji se u lovu, tjeraju}i neku zvijerku, bio odvojio od svoje pratnje. I kad je pomnije pogledao mladi}a, opazi da je pristojne vanj{tine, ali u velikoj nevolji, pa ga zapita, odakle je i kako je ovamo dopro. Mladi} mu tada ispripovijeda neke ~asove iz svojih doìvljaja. Carevi}u se na njega saàli, pa mu dade odoru i dosta blaga i predade ga povjerljivoj osobi koja }e ga otpratiti u njegov zavi~aj. Otac se jako oveselio njegovu dolasku i zahvaljivao Bogu, da je zdrav. Idu}e no}i ispri~a on ocu svoj doìvljaj prilikom vo`nje na la|i i prijevaru la|arevu, zatim postupak onih seljaka na bunaru i nevjeru putnika u karavani. A otac }e na to sve: - Nisam li ja tebi prilikom polaska rekao da su juna{tvo i sr~anost bez novaca bezvrijedni? - Moj o~e - do~ekat }e sin - dokle god se ne namu~i{, ne treba ti zaimati blaga, dok ne stavi{ u torbu glavu, ne moè{ pobijediti neprijatelja, a ako ne posije{, ne }e{ ovrije}i. Zar ne vidi{ koliko sam donio blaga sa razmjerno malo truda, a sa malo uboda àlaca koliko sam stekao meda? - U ovome slu~aju - otac }e na kraju - sudbina ti je pomogla i sre}a te pratila, pa ti je upalilo. Na te je nabasao jedan sretnik i smilovao ti se, pa kad je saznao {to ti se dogodilo on ti je sve bogato naknadio, samo su takvi slu~ajevi rijetki, a izuzetak ne moè sluìti kao pravilo.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

Arapske pri~e

S arapskog preveo Alija Bejti}

Ali [ar i robinja Zumruta io u davna vremena, minulih vijekova i stolje}a, jedan trgovac u zemlji Horasan, kome bija{e ime Med`udud-din i koji ima|a{e mnogo para, ornih i bijelih robova i slugu, samo nije imao sina iako bija{e napunio {ezdeset godina. Ali ipak uzvi{eni Allah mu dade sina, kome na|enu ime Alija. I kad dijete naraste, bija{e kao pun mjesec o u{tapu, a kad se zamom~i, otac mu se razbolje na smrt, pa ga pozva i re~e mu:

- Dijete moje, samrtni ~as mi se, evo, pribli`io i `elio bih da ti dam nekoliko savjeta. - Kakvih, babo moj? - upita ga Alija.

A tre}i veli: Druènje s ljud’ma — od koristi nije, samo prazan govor i rekla-kazala. Zato i ne traì ti dokone ljude, nego u~i, sine, dok ti srce bije. Me|utim, ~etvrti kaè ovo: Kad upozna ljude o{trouman ~ovjek, a ja sam ih prozro i upozn’o, sine. Tad }e vidjet’ varku u ljubavi njinoj, a i licemjerstvo u vjeri njihovoj. - O, moj babo, poslu{a}u te i postupiti tako - re~e Alija. - A {ta jo{ treba da radim?

- Preporu~ujem ti da se ne druì{ ni s kim i da se kloni{ svega onog {to ti moè nanijeti {tetu. Dobro se ~uvaj zlog druga, jer je zao drug kao kova~: ako te ne oprì njegova vatra, naudi}e ti njegov dim. Divno je jedan pjesnik rekao: Ljubavi nema u dana{nje doba, ni druga pravog ako t’ izda sudba. Samotno ìvi sve do svoga groba, savjet moj primi — ne treba ti dru`ba!

- îni dobro kad god ti se ukaè prilika za to i budi uvijek ljubazan u opho|enju s ljudima - odgovori mu otac. Iskoristi svaku priliku da u~ini{ uslugu drugima, jer se takva prilika ne pruà svagda. Evo {to kaè o tome jedan pjesnik: Ponekiput samo prilika se pruì, da s’ u~ini dobro onom kome treba. Ko j’ propusti jednom iz nehata svoga, te{ko da mu s’ vrati ona posl’je toga.

Ali ne}e biti naodmet da ~uje{ mi{ljenje i drugih pjesnika o ovome. Evo {ta, naprimjer, drugi pjesnik o tome ka`e: Svi su ljudi promjenljive volje, nipo{to se ti ne uzdaj u njih. Varljivi su, na podvalu spremni, zato treba upoznatih bolje.

- Dijete moje, slu{aj Allaha pa }e i on paziti tebe - odgovori mu otac. - ^uvaj svoj imetak i ne rasipaj ga preko mjere, jer }e{, ako ga bude{ rasipao, biti zavisan od najgorih ljudi. Znaj da ~ovjek vrijedi onoliko koliko ima! Evo

BEHAR 97

- Poslu{a}u te i postupi}u tako - re~e Alija. - A {to jo{ ima da mi ka`e{?

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

kako divno kaè jedan pjesnik o tome: Nesta para, sine, nesta prijatelja, a s parama lako prijatelja na|e{. Du{manin zbog novca prijatelj postaje, a prijatelj du{man kada para nije. - Pa {ta jo{ ima{ da mi kaè{, o~e - upita Alija. - Dijete moje - odgovori mu otac - traì savjeta od starijih ljudi i nikada ne ùri u onome {to èli{ da uradi{. Budi milostiv prema slabijem, pa }e i drugi biti dobri prema tebi. Nemoj nikome zulum ~initi, jer za to Allah ka`njava. ûj {ta kaù pjesnici o tome: Prvi: Savjetuj se, tu|u mis’o ne potcjenjuj, jer dvojica vi{e znaju nego jedan. Ogledalo pokaza}e lice tvoje, a potiljak da ti vidi{, treba dvoje.

a drugi: Odmjeren ti uv’jek budi i ne ùri, ~ini dobro ako ho}e{ dobra sebi. Ko zlo ~ini, taj ti slabo kod Allaha pro|e, jer ba{ zulum zulum}aru uv’jek glave do|e. Tre}i: Nemoj drugom zulum ~init’, kad prilika tebi se pruì. Iznad glave zulum}ara, osvetni~ka sablja kruì. Dok ti spava{ i sanjari{, uvrije|eni na te vreba. Za osvetom on tad ~ezne i pomo}i traì s neba. Jo{ ne{to: nemoj nipo{to piti vina, jer je ono uzrok svakog zla, ono oduzima pamet i poniàva ~ovjeka. Evo kako jedan pjesnik pjeva o tome: Allaha mi, ja se ne}u za ìvota vina napit’, da bih znao razborito sa drugima ja govorit. Nikad ne}u poèljeti ledenoga, rujnog vina, ve} }u traìt prijatelja trezvenoga i prisebna. Eto, to je sve {to sam imao da ti kaèm na svom samrtnom ~asu. Drì se, sine, mojih savjeta, neka ti je Allah na pomo}i - zavr{i otac i klonu izgubiv{i svijest. Domalo, on opet do|e k sebi, pa se obrati Allahu da mu oprosti, izgovori kelimei {ehadet1 i izdahnu. Njegov sin Alija stade plakati i jecati za njim, a kad se malo primiri, po~e da priprema sve {to bija{e potrebno za dènazu. Ne propusti ama ba{ ni{ta; pozva i hafize da u~e Kur’an kod o~eva tabuta, i kad bi sve gotovo ljudi klanja{e dènazu i okupa{e ga, a na ni{anu mu bijahu uklesali ove stihove: 1

Islamsko o~itovanje koje glasi: Tvrdim da nema boga do Allaha i tvrdim da je Muhammed Allahov rob i poslanik.

Od zemlje si stvoren i proìvje v’jek, slu{asmo mi ~esto tvog govora jek. A sada te zemlja u okrilje prima, a crna je zemlja — majka nama svima. Primiv{i sau~e{}e mnogih uglednih ljudi, Ali [ar se sa groblja vrati ku}i tuguju}i jako za ocem. Uskoro mu se razbolje i umrije i majka, koju Ali [ar sahrani na isti na~in kao i oca. Poslije toga, Ali [ar se odade trgovini: po~eo je da prodaje i kupuje, ne napu{taju}i ni jednog ~asa svoj du}an i ne druè}i se ni s kim, kako mu savjetova{e otac. To potraja punu godinu dana. A kad pro|e godina, njega obrlati{e kojekakve protuhe i skrenu{e s pravog puta. Ali [ar se odade razvratu: po~e da pije vino i da odlazi jutrom i ve~erom ljepoticama, govore}i sam sebi: "Moj je otac u{tedio pare za mene, i ako ih ne potro{im, kome }u ih ostaviti? - Allaha mi - re~e Ali [ar - postupi}u onako kako re~e jedan pjesnik: Ako bude{ c’jelog v’jeka {komra~io, titizio. Kad }e{ onda potro{iti ono {to si u{tedio? I tako Ali [ar, poslu{av{i savjet pjesnikov, rasipa{e danono}no i nemilice svoje pare dok sve ne pro}erda i ne osiroma{i. On isprodava i du}ane i sve ku}e koje mu ostado{e od oca, prodade i sve svoje haljine i ostade samo sa jednim odijelom. A kad pro|e pijanstvo i kad mu do|e pamet u glavu, njega obuze gorko kajanje. Sav okaharen i gladan, Ali [ar jednog dana odlu~i da potraì svoje negda{nje prijatelje u pi}u, i re~e samom sebi; "Idem da potraìm one na koje sam tro{io svoj novac ne}e li mi koji od njih dati da ne{to pojedem danas." I Ali [ar po|e redom od jednog do drugog, ali se svaki njegov biv{i prijatelj pravio da ga ne zna i krio od njega. Razo~aran i pregladnio, Ali [ar se uputi u jednu trgova~ku ~etvrt i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu oko ne~eg. - Zbog ~ega li su se, zaboga, sakupili ovi ljudi? - re~e Ali [ar. - E, ne}u, Allaha mi, odavde oti}i dok ne vidim za{to su se ti ljudi ovdje skupili." On onda pri|e tom skupu i ugleda jednu robinju, vitku i visoku, s obrazima kao ruà i uzdignutih grudi, kojoj po ljepoti ne bje{e ravne, kao {to o njoj u stihu veli jedan pjesnik: Allah stvori momu uprav kako treba, uzorom ljepote i ljupkosti ~arne. On lice joj dade k’o u vile bajne, ba{ ko da bije{e ozarena s neba.

Lice joj je mjesec, a stas vitka grana, dah je kao mo{us — nema njojzi ravna. Tijelo je njeno mjese~eva sjaja, k’o sazdana da je od bisernog vala. Toj robinji bija{e ime Zumruta. Zanesen njenom ljepotom i dra`ima, Ali [ar re~e u sebi:

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

- Allaha mi, osta}u ovdje da vidim ko }e i za koliko kupiti ovu robinju. I Ali [ar pri|e skupu i stade, a ljudi pomisli{e da je i on do{ao da se nadme}e za robinju, jer su mislili da ima mnogo para koje je bio naslijedio od svojih roditelja. Telal, zatim, stade pokraj robinje i viknu: - O, trgovci i bogata{i, ko }e od vas otpo~eti nadmetanje za ovu robinju, najljep{u me|u najljep{ima, najsjajnije zrno bisera, Zumrutu, koja umije da ugodi svim mu{kar~evim `eljama i strastima i koja umije da veze zavjese! Po~nite nadmetanje! Niko ne}e zamjeriti niti ma {ta predbaciti onome koji prvi po~ne nadmetanje i iznese cijenu robinje. Nato jedan od trgovaca re~e: - Dajem pet stotina dukata. - Jo{ deset - dobaci drugi. Tada jedan starac, po imenu Re{idud-din, koji bija{e plavih o~iju i ru`an, viknu:

Rekav{i to, Zumruta, ~ude}i se drskosti tog trgovca, izgovori ove stihove: Ja junaka `alosna mu majka! Potiljak mu za papu~e moje, bradurina da s’ mu{ice roje, a nosina da tu konji stoje.

Krivonosi, {to s’ zanosi{ mnome. Slu{aj r’je~i jedne divne mome: "Kao zmija noge ti sakriva{ mane, da bi mog’o varat’ uvijek natenane." Sa jednom bradom odlazi{, sa drugom se vra}a{. K’o da ~edo ma{te si, takav meni izgleda{. pa kad ih zavr{i, nastavi stihovima jednog drugog pjesnika:

- Jo{ stotinu!

"Za{to s’jede vlasi — re~e — ti knom ukrasi?"

- Jo{ deset - dobaci neko.

"Sakriti ih htjedoh — rekoh — tvome oku dragom."

- Hiljadu dukata! - viknu starac Re{edud-din i tako zaveza jezik ostalima. Telal ode da se posavjetuje sa Zumrutinim vlasnikom, a ovaj mu re~e: - Ja sam se zakleo da }u je prodati samo onome kog ona izabere. Upitaj, dakle, nju. Telal odmah pri|e Zumruti pa joj re~e: - O, naljep{i mjesece, eno, onaj trgovac èli da te kupi. Zumruta pogleda u trgovca, pa kad ga vidje, re~e telalu: - Ne èlim da me kupi starac koji je ve} pao na najgore grane. Ah, divan je onaj pjesnik koji je rekao: Poljubac ne hdjede da mi da, jer s’jede brade bijah ja. Na bogatstvo moje ne okrenu glave, ve} mi re~e ona k’o od {ale: "O star~e bijedni, sijedih vlasi, moja usta àrka mladost samo gasi!" Kad ~u {ta Zumruta re~e, telal joj {apnu: - Ima{ pravo, Allaha mi, vrijedi{ ti i deset hiljada dukata! Onda telal ode njenom gospodaru i kaza mu da Zumruta ne èli onog starca. - Vidi, ho}e li nekog drugog - re~e mu njen gospodar. Evo ja dajem za nju onoliko koliko je davao onaj starac! - re~e jedan od trgovaca.

Ona mi se tad potsmjehnu, pa uzviknu: "Divna ~uda! Na svijetu la`no sve je, pa i tvoja kosa huda!" Kad saslu{a stihove, telal joj re~e: - Allaha mi, sve je tako! - [ta je to rekla? - upita ga onaj trgovac. Telal mu ponovi stihove, i trgovac odustade od kupovine. Uto pri|e jedan drugi trgovac i re~e telalu: - Upitaj je bi li pristala da dam za nju hiljadu dukata? Kad joj telal pokaza novog mu{teriju, ona, vidjev{i da je }orav, odgovori stihovima jednog pjesnika: Ti s }oravim ne druì se nikad, jer on laè i pakosti svakad. Da }oravi dobro misli sebi, zalud oka izgubio ne bi! - A bi li ti pristala da te prodam eno onom tamo? upita je telal pokazav{i joj nekog drugog trgovca. Zumruta se zagleda u tog trgovca, pa kad vidje da je malog rasta, a da mu brada seè do pojasa, odgovori i ovoga puta stihovima: U mog prijatelja jeste duga brada, bilo bi mu bolje da je bez nje sada. Na no} zimsku tvoja potsje}a me brada, hladna je i mra~na - to ti velim mlada.

Zumruta pogleda u tog ~ovjeka, pa kad mu vidje obojenu bradu, uzviknu:

- Gospodarice moja - re~e joj na to telal - pogledaj ima li me|u prisutnima i jedan dopadljiv, pa reci da te njemu prodam.

- Kakva je ovo sramota i podvala: crna boja na sijedim vlasima!

Zumruta baci pogled na prisutne i po~e da pa`ljivo motri sve jednog po jednog, dok joj se pogled ne zakova za Ali

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

[ara. îm vidje Ali [ara, koji bija{e ~udo od ljepote i njeàn kao jutarnji lahor, ona sve ustrepta i po~e da uzdi{e. - O, telalu, ho}u da me proda{, eno, onom gospodaru, onom {to ima lijepo lice i vitak stas - re~e Zumruta i izgovori ove stihove: Kad ugledah tvoje lice to prekrasno, zaljubih se u te odmah mlada strasno. Da su htjeli da me sa~uvaju jada, divno lice tvoje sakrili bi sada. - Ne}u drugog gospodara osim njega - nastavi Zumruta - jer ima divno lice i medna usta koja lije~e i bolesnog, a ljepotom takvih se ushi}uju i pisci i pjesnici. Evo {ta jedan pjesnik o takvima veli: Usta su mu rujno vino, a dah mu je kao mo{us, a osm’jeh, oh, njegov ~arni biser zubi uv’jek krase. Ridvan2 njega istjer’o je iz dènneta zbog bojazni, da hurije u dènnetu on ljepotom ne sablazni. Ljudi njega kore {to je ohol, gord, pa zar mjesec nema veli~anstven hod?

Ali [ar mu ne odgovori ni{ta. - O, moj gospodaru i miljeni~e srca moga, za{to me ne}e{ da kupi{? - upita ga onda Zumruta. - Kupi me po{to ho}e{, bi}u ti sretna! Ali [ar podi`e glavu pa pogleda Zumrutu i re~e joj: - Zar da te kupim na silu? Skupa si ti za hiljadu dukata. - Gospodaru moj, kupi me za devet stotina! - re~e mu Zumruta. - Ne! - odgovori joj Ali [ar. - Za osam stotina! - re~e Zumruta. - Ne! - odgovori Ali [ar. Zumruta onda po~e spu{tati cijenu i na kraju re~e Ali [aru: - Za stotinu dukata! - Nemam uza se pune stotine. - odgovori joj Ali [ar. Robinja se nasmija, pa mu re~e: - A koliko ti nedostaje do stotine?

Kad ~u stihove, telal se za~udi Zumrutinoj rje~itosti i duhovitosti ali mu njen vlasnik re~e:

- Allaha mi, nemam ti ja ni prebijena gro{a, nego gledaj ti pa na|i sebi boljeg mu{teriju - re~e joj Ali [ar.

- Nemoj se ~uditi njenoj ljepoti koja zasjenjuje sunce usred dana, a ni tome {to zna napamet tanane stihove. Ona, osim toga, zna da ~ita i pi{e Kur’an na sedam na~ina i poznaje nauke kao naju~eniji ~ovjek. Ima zlatne ruke i veze svilene zavjese i prodaje ih, i na svakoj zavjesi zaradi pedeset dukata; zavjesu mo`e da naveze za osam dana.

Kad se uvjeri da Ali [ar nema ni prebijene pare, Zumruta mu {apnu:

- Sretan li }e biti onaj u ~ijoj ku}i bude, jer je ona pravo blago! - uzviknu telal. - Prodaj je onom koga ona htjedne! - re~e opet vlasnik telalu. Telal ode Ali [aru, pa mu, poljubiv{i ga u ruku, re~e: - Gospodaru moj, kupi ovu robinju, ona je tebe izabrala! Rekav{i to, telal onda izreda Ali [aru sve Zumrutine osobine i sposobnosti i na kraju mu re~e: - Neka ti je sa sre}om i znaj da ti je sami Allah nju namijenio! Ali [ar obori glavu osmjehuju}i se i govore}i u sebi: - Ja nemam {ta da okusim a kamoli da kupujem robinju. Stid me ovih trgovaca da reknem da nemam para. Zumruta vidje da je Ali [ar oborio glavu, pa re~e telalu: - Uzmi me za ruku i odvedi njemu da ga privolim da me kupi, jer, kako sam ve} rekla, `elim da me samo on kupi. Telal je uze za ruku i odvede pred Ali [ara, rekav{i mu: - [ta misli{, gospodaru moj?

- Uzmi me za ruku i povedi u onaj soka~i}, i pravi se kao da tobo`e ho}e{ da me dobro vidi{. Ali [ar poslu{a Zumrutu i odvede je u obli`nji soka~i}, a ona mu onda izvadi iz njedara kesu u kojoj bija{e hiljadu dukata i dade mu rekav{i mu: - Izbroj devet stotina dukata i daj ih telalu za me, a stotinu ostavi, valja}e nam. Ali [ar uradi onako kako mu djevojka re~e: kupi je za devet stotina dukata, koje dade onom telalu, i odvede je svojoj ku}i. Kad Zumruta vidje da je Ali [arova ku}a prazna i bez prostirke i posu|a, dade mu kesu sa hiljadu dukata i re~e: - Hajde u ~ar{iju i kupi nam za tri stotine dukata }ilima i posu|a! Ali [ar uze pare i po|e u ~ar{iju da kupi {to mu Zumruta re~e. Kad se vrati sa stvarima, Zumruta mu onda re~e da ponovo po|e u ~ar{iju i da za tri dukata kupi jela i pi}a. Ali [ar obavi i to. - Hajde sada - re~e mu Zumruta - pa kupi po komad `ute i bijele svile za zavjese i sedam kalema svilenog konca raznih boja. Ali [ar uradi i to. Zumruta onda prostrije ku}u i upali svije}e pa sjede da jede i pije sa Ali [arom. Kad se dobro najedo{e i napi{e, njih dvoje onda lego{e u du{ek i provedo{e no} zagrljeni iza zastora. Ta no} bija{e puna milovanja, upravo onako kao {to pjeva jedan pjesnik:

An|eo ~uvar u d`ennetu

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

Voljenoga samo slijedi, od zavidna sklanjaj o~i, jer zavidljiv u ljubavi ne}e biti od pomo}i. U snu sam ja vidio te kako skupa sa mnom le`i{, i kako ti usne medne na mojima stalno dr`i{. Sve {to tada vidjeh u snu, istina je, nek zna{ mlada, ako Bog da neka bude i na javi kao tada. O~i moje nikad dotad ne vidje{e ni{ta ljep{e,

BEHAR 97

od du{eka na kom dvoje zaljubljenih skupa bje{e. Pod jorganom zagrljeni, zadovoljstvom ozareni, jastuk su im bâ&#x20AC;&#x2122;jele ruke na koje su naslonjeni. Kad se srca jednom sljube u ljubavi vrlo `arko, tada ljudi blebetaju: jedni â&#x20AC;&#x2DC;vako, drugi â&#x20AC;&#x2DC;nako. Ti {to kori{ zaljubljene {to o strasti samo zbore, da li mo`e{ izvi|ati srca koja stra{}u gore?

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Ako sâ&#x20AC;&#x2122; kadgod u ìvotu ti zaljubi{ vrlo strasno, ne ostavljaj ljubav svoju niti tajno niti glasno. Njih dvoje ostado{e tako zagrljeni sve do zore, a ljubav sve vi{e osvaja{e njihova srca. îm svanu, Zumruta se diè i uze onaj komad svile i po~e na njemu da veze s krajeva figure svih ptica a u sredini sviju divlja~i. Kad to zavr{i, ona onda sve obrubi i ukrasi zlatom i srmom, i za osam dana njene ruke napravi{e divnu zavjesu. Ona onda svoju rukotvorinu lijepo sloì, pa je dade Ali [aru, rekav{i mu: - Odnesi ovu zavjesu u ~ar{iju i prodaj je nekom trgovcu za pedeset dukata. Ne {ali se glavom da je proda{ kakvom prolazniku. Znaj, kad bi to u~inio, me|u nama bi bilo sve svr{eno, jer imamo dosta du{mana koji na nas vrebaju. - Sve sam dobro razumio - odgovori joj Ali [ar, pa uze zavjesu i odnese je u ~ar{iju da proda. Sre}a ga odmah nanese na jednog valjanog trgovca kome proda zavjesu, te za dobijen novac kupi svile, zlatna i srmali konca, zatim jela i pi}a i to sve donese ku}i i predade Zumruti sa ostatkom novca. Otada je svakog osmog dana Zumruta davala Ali [aru po jednu zavjesu da je proda za pedeset dukata, i to potraja punih godinu dana. A kad pro|e godina, Ali [ar odnese zavjesu, kao i obi~no, u ~ar{iju i dade je telalu da je proda. To je sve sa strane motrio neki kr{}anin, koji odmah pri|e telalu i ponudi za zavjesu {ezdeset dukata. Telal ne htjede odmah da mu je proda, ali mu onaj kr{}anin uporno nu|a{e sve vi{e i vi{e dok mu, najzad, ne ponudi stotinu dukata i njemu deset dukata povrhu. Telal se odmah vrati Ali [aru i kaza mu koliko onaj kr{}anin nudi za zavjesu i po~e ga salijetati da je proda. - Gospodaru moj - re~e telal Ali [aru - ne boj se ovog kr{}anina, ne}e ti u~initi nikakvo zlo! Uto se i ostali trgovci umije{a{e i nagovori{e Ali [ara da proda zavjesu kr{}aninu. Ali [ar prodade zavjesu i primi novac pa krenu ku}i, ali i kr{}anin po|e za njim. - Kr{}anine, za{to ide{ za mnom? - upita ga Ali [ar. - Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - imam nekog posla u ovom sokaku, ne dao Allah da i tebi {ta zatreba! Kad Ali [ar do|e do svoje ku}e, kr{}anin ga sustiè, pa stade pokraj njega. - [ta ti je, prokletni~e, kud god ja, ti za mnom? - Gospodaru moj - re~e mu kr{}anin - èdan sam, daj mi malo vode, Uzvi{eni Allah }e te nagraditi za to! - Ovaj ~ovjek je gra|anin na{e dràve - pomisli Ali [ar u sebi - da}u mu, Allaha mi, da se napije vode! Ali [ar u|e u ku}u i uze ibrik da ga da kr{}aninu da se napije vode, ali ga opazi Zumruta i upita ga: - O moj dragi, jesi li prodao zavjesu? - Jesam - odgovori joj Ali [ar.

- Trgovcu ili namjerniku? - upita Zumruta. - Srce mi ne{to sluti da }emo se skoro rastati. - Prodao sam je ba{ trgovcu - odgovori joj Ali [ar. - Reci mi pravu istinu, da se znam ravnati - re~e mu na to Zumruta. - A za{to si uzeo ibrik? - Da dam vode telalu - odgovori joj Ali [ar. - Samo dragi Allah ima silu i mo}! - uzviknu Zumruta i izgovori ove stihove: Ne ùri s rastankom, prijatelju dragi, zagrljaji tebe neka ne zavedu. Ne ùri, velim, sudba tobom vlada, sa rastankom na{im prijateljstvo pada. Ali [ar po|e s ibrikom u ruci i na|e onog kr{}anina u avliji. - Zar si do{ao dovde, pseto jedno? - re~e mu Ali [ar. Kako smije{ ulaziti u ku}u bez moje dozvole? - Gospodaru moj - odgovori mu hri{}anin - nema nikakve razlike izme|u kapije i avlije. Ja }u odmah izi}i odavde i zahvali}u ti na dobro~instvu. Rekav{i to, on uze ibrik od Ali [ara i napi se vode i vrati mu ga. Ali [ar uze ibrik o~ekuju}i da kr{}anin ode, ali se ovaj i ne ma~e s mjesta. - Za{to se ne diè{ i ne ide{ svojim putem? - upita ga Ali [ar. - Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - nemoj biti od onih koji ~ovjeku nati~u na nos kad mu u~ine dobro djelo, niti pak kao oni za koje je jedan pjesnik rekao: Vi{e nema onih dare`ljivih ljudi, {to voljahu tebe i sve èlje tvoje. Stane{ li ti sada pred ne~ija vrata, njihov gutljaj vode vrijedi suhog zlata. pa nastavi: - Dobri ~ovje~e, napio sam se evo vode, a sad te molim da mi da{ da {ta pojedem, {to je Bog dao u ku}i, makar to bio komadi} kukuruza i glavica luka. - Diì se i ne zanovjetaj tu, u ku}i nema ni{ta! - odgovori mu Ali [ar. - Gospodaru moj - re~e mu nato kr{}anin - ako u ku}i nema ni{ta, evo ti stotinu dukata pa oti|i u ~ar{iju i kupi nam {ta za jelo, makar somun. Da pojedemo zajedno malo hljeba i soli! - Ovaj kr{}anin je prava budala! - pomisli Ali [ar. Primi~u od njeg stotinu dukata, a kupi}u mu ne{to za dva gro{a i tako ga namagar~iti. - Gospodaru moj - re~e mu opet kr{}anin - kupi {ta bilo, samo da utolim glad. Nije meni sada do bogate trpeze. Dobro je rekao jedan pjesnik:

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

I suhi }e somun utoliti glad, ~emu razmi{ljanje, àlo{}enje sad? Smrti niko dosad utekao nije, cara i prosjaka podjednako bije! Na to mu Ali [ar re~e: - Pri~ekaj ti ovdje. Idem ja da zaklju~am ku}u, pa }u onda oti}i u ~ar{iju da ti {togod kupim. - Slu{am i pokoravam se! - odgovori mu kr{}anin. Ali [ar zaklju~a ku}u, staviv{i na vrata katanac, uze klju~ i ode u ~ar{iju. U jednom du}anu kupi topljena sira, bijelog meda, banana i hljeba, i sve to donese kr{}aninu. - O, moj gospodaru - uzviknu kr{}anin kad vidje {ta je Ali [ar sve kupio - toga ima toliko da bi bilo dosta desetorici ljudi, a ja sam sam! Ho}e{ li i ti jesti sa mnom? - Jedi ti sam, ja sam sit - odgovori mu Ali [ar. - Gospodaru moj, re~e mu kr{}anin - jo{ davno su rekli mudri ljudi: "Ko ne}e za sofru sa svojim gostom - nevaljalac je". Kad ~u {ta mu kr{}anin re~e, Ali [ar sjede i malo zaloì s njim. A kad htjede da se digne, kr{}anin uze jednu bananu, oguli je i raspolovi, pa onda, da Ali [ar ne vidi, kanu u jednu polovinu banane procije|ena bendà, pomije{ana sa opijumom od koga bi jedan dram oborio slona, zamo~i je u med i re~e: - Gospodaru moj, tako ti tvoje vjere, uzmi ovo! Ali [ara bija{e stid da odbije gosta kad ga ve} zakleo, pa uze onu polovinu banane i proguta je. Zatrovana banana jo{ mu ne stiè ni u stomak, a glava mu klonu, i on zaspa mrtva~kim snom. Kad vidje to, kr{}anin sko~i kao oparen, uze od Ali [ara klju~ od donje sobe, pa trkom ode svom bratu i kaza mu {ta je uradio. A evo {ta je bio uzrok svemu tome: Brat onog kr{}anina bio je onaj oronuli starac {to je htio da kupi Zumrutu za hiljadu dukata, a ona ga nije htjela, ve} mu se narugala u stihovima. On je bio nevjernik, a preru{io se u muslimana i nadio sebi ime Re{idud-din. A kad ga je Zumruta sa potsmijehom odbila, on se poàlio svome bratu kome bija{e ime Bersum i koji bija{e ~arobnik, varalica i gre{nik, pa mu Bersum nato re~e: - Ne tuguj zbog toga, ja }u se posluìti lukavstvom i ote}u ti je bez po muke. Otada je Bersum stalno pleo zamke i smi{ljao varke kako da se domogne Zumrute, dok mu, najzad, kako smo vidjeli, nije po{lo za rukom. Kad je za to ~uo starac Re{idud-din, odmah uzjaha svoju mazgu i povede svoje robove, pa se sa svojim bratom Bersumom uputi Ali [arovoj ku}i. Pri polasku uze kesu u kojoj bija{e hiljada dukata da bi mogao podmititi valiju ako ga slu~ajno

BEHAR 97

sretne. Kad stigo{e Ali [arovoj ku}i, Bersum odmah otklju~a prizemnu odaju i Re{idud-dinovi ljudi navali{e na Zumrutu i silom je izvuko{e napolje, zaprijetiv{i joj da }e je ubiti ako samo pisne. Ku}u ostavi{e onakvu kakva je i bila, ne uze{e ni{ta iz nje. Ponovo zaklju~a{e odaju i metnu{e klju~eve pokraj Ali [ara, koji jo{ bija{e u dubokom snu, pa onda iza|o{e napolje pritvoriv{i kapiju. Starac Re{idud-din odvede Zumrutu pravo svojoj ku}i i uvede je me|u svoje robinje i miljenice, pa joj re~e: - O, gre{nice, ja sam onaj starac {to me nisi htjela i {to si mi se narugala, a sad sam te se, evo, do~epao bez gro{a i dukata. Zumruta mu suznih o~iju odgovori: - Allah }e ti platiti, o, nevaljali star~e, {to si me rastavio od mog gospodara! - O, gre{nice i ljubavnice - viknu na nju starac vidje}e{ na kakve }u te muke udariti! Tako mi Isusa i djevice Marije, ne primi{ li moju vjeru i ne bude{ li me slu{ala, bi}e ti gore nego u paklu! - Kad bi me isjekao na komadi}e, Allaha mi, ne bih ostavila svoje vjere. - re~e mu Zumruta. - - Nadam se da }e me Uzvi{eni Allah uskoro spasti, jer on moè {ta god ho}e! Pametni ljudi su jo{ davno rekli: "Treba podnijeti sve za svoju vjeru". - Povalite je! - viknu starac na robove i robinje, i oni je povali{e. Onda starac po~e Zumrutu tako jako da tu~e da je jadnica zapomagala iz sveg glasa, ali joj sve bi uzalud. Iznemogla pod udarcima, ona jo{ {apatom izgovori: "Nek mi je Allah na pomo}i!", pa pade u nesvijest i umuknu. Kad ugasi srd`bu srca svoga, stari Re{idud-din re~e slugama: - Odvucite je i bacite u kuhinju, i ni{ta joj ne dajte da okusi! Sutradan, rano izjutra, on pozva sluge i naredi im da mu dovedu Zumrutu, {to oni odmah u~ini{e. On je opet do besvijesti istu~e i vrati na staro mjesto. Dok je Zumruta bila na mukama, Ali [ar je leào u svojoj avliji opijen bendòm. Tek drugog dana, on do|e k sebi, i ~im pogleda, zavapi iz sveg glasa: - Zumruta! Kad mu se niko ne odazva, Ali [ar se podiè i po|e ka prizemnoj odaji da potraì Zumrutu, ali od njegove drage ni traga ni glasa. Njemu tek tada pu~e pred o~ima da je `rtva podvale onog kr{}anina, pa po~e kroz suze, jecaju}i i kukaju}i, da izgovara ove stihove: O, ljubavi, ne àli{ ti mene sada, du{a mi je puna bola, puna jada! @ali uvâ&#x20AC;&#x2122;jek onog {to u ljubav pada i {to kao bâ&#x20AC;&#x2122;jednik zbog ljubavi strada. [ta }e strijelac opkoljeni odasvuda du{manima,

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

ako pukne tetiva mu kad odapne prema njima? Kad ~ovjeka brige sa svih strana skole, zar on moè pobje}’ od sudbine hole? Ma koliko prez’o od rastanka s tobom, sudbini ja ipak nisam izbje}’ mog’o. Uzalud je Ali [ar i plakao i kajao se, i derao odijelo na sebi, od svega toga ne bija{e nikakve koristi. Sav oja|en i van sebe, on uze dva kamena i po~e obilaziti gradom udaraju}i se njima u prsa i vi~u}i: "Zumruta!" Djeca tr~ahu za njim i vikahu: "Evo lu|aka, evo lu|aka!". Njegovi poznanici sa tugom u srcu pitahu se: "Ama {ta bi Ali [aru!" Tako Ali [ar tumara{e gradom sve do Sun~eva zalaska, a kad se spusti no}, on zaspa u jednom sokaku i tu spava{e sve do zore. Sutradan on ponovi isto, a u sumrak ode svojoj, ku}i da tamo prespava no}. Kad htjede da u|e u ku}u, ugleda ga jedna njegova stara kom{inica, koja bija{e dobra èna, pa mu re~e: - Dijete moje, kad poludje, Allah ti zdravlja dao? Ali [ar joj odgovori ovim stihovima: "Ti polu|e — reko{e mi — zbog dragane koju voli{." "Samo ludi osje}aju slast ìvota — odgovorih. Vratite mi moju drugu, makar bio i lud sada, pa ako me ne izvi|a, onda nek’ mi du{a strada." Saslu{av{i stihove, stara Ali [arova kom{inica vidje u ~emu je stvar, pa re~e: - Dijete moje, deder, ispri~aj mi {ta te mu~i, pa da ti pomognem, ako Bog da! Ali [ar joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo s onim kr{}aninom. - Dijete moje, nisi ti uzalud poludio - re~e stara kom{inica Ali [aru, pa kroz suze izgovori ove stihove: Zaljubljeni mnogo pate, njihova je muka te{ka, oni }e se ba{ zbog toga rije{iti pakla blata. Zbog stradanja u ljubavi i ~ednosti svoje vrle, predanje nam tako veli - pravoj sre}i oni hrle. Kad izgovori stihove, starica re~e Ali [aru: - Dijete moje, idi odmah pa kupi jedan sepet, onakav kao u kujundìja, i u njega stavi dosta belenzuka, prstenova, burmi i ostalog nakita, pa to sve donesi meni. Ja }u staviti sepet na glavu i po}i }u od ku}e do ku}e da ti traìm dragu, i traì}u je dok je, ako Bog da, ne na|em. Ali [ar se tome veoma obradova, pa ùrno ode i za tili ~as joj donese sve {to je traìla. Starica onda obu~e iskrpljenu haljinu i nama~e na glavu zar medaste boje, uze {tap u ruku i stavi onaj sepet na glavu, pa po|e od ku}e do ku}e i iz sokaka u sokak. Idu}i tako, ona, uz pomo} Uzvi{enog Allaha, nabasa na ku}u prokletog Re{idud-dina. ûv{i ne~ije jecaje koji dopirahu iz ku}e, starica stade, oslu{nu malo, pa onda zalupa na kapiju. Ubrzo se na kapi-

ji pojavi jedna robinja i upita staricu {ta èli. - Imam, evo, ovih stvar~ica na prodaju - re~e joj starica. - Bili neko od vas èlio da i{ta kupi? - Bi - odgovori joj ona robinja, pa uze staricu za ruku i uvede u ku}u, ponudiv{i je da sjedne. Oko starice odmah posjeda{e i ostale robinje, i svaka pone{to kupi od nje. Starica bija{e veoma ljubazna prema robinjama i prodava{e im one stvari budza{to, a i ona se svidje robinjama, jer je postupala prema njima blago i prijateljski. Za sve to vrijeme starica zagleda{e na sve strane ne bi li vidjela onu ~ije je jecanje ~ula. Najzad joj pogled pade na jednu mladu robinju koja je malo podalje u jednom }o{ku odaje opruèna leàla na podu. Slute}i da bi to mogla biti Zumruta, starica se po~e umiljavati robinjama, daju}i im na poklon one stvar~ice iz sepeta, pa ih onda suznih o~iju upita: - K}eri moja, za{to ona djevojka tamo onako leì? Robinje joj ispri~a{e cio slu~aj i dodado{e: - To nije po na{oj volji, ve} nam je na{ gospodar, koji je sada negdje na putu, naredio tako. - K}eri moje - re~e im starica - odrije{ite vi onu jadnicu i nemojte je vezati dok vam se s puta ne vrati gospodar. A kad ~ujete da vam gospodar dolazi, vi je opet sveìte i poloìte na isto mjesto. Allah }e vas zato nagraditi rajskim naseljem. - Vrlo rado! - odgovori{e joj robinje, pa odmah pristupi{e Zumruti, odrije{i{e je i dado{e joj da jede i pije. - Da sam, Bog dao, prije nogu slomila nego {to sam u{la u va{u ku}u! - uzviknu starica, pa pri|e Zumruti i re~e joj: - K}eri moja, zdrava i ìva bila, Allah }e tebi pomo}i! Rekav{i to, starica onda do{apnu Zumruti da dolazi od njenog gospodara Ali [ara i da sutra uve~e bude spremna za bjekstvo. - Tvoj }e gospodar do}i po tebe i sakri}e se pod klupu pokraj ku}e. Kad ~uje{ njegov zvi`duk, ti mu na isti na~in odgovori i odmah se spusti niz konopac kroz prozor. On }e onda s tobom na konja, pa ku}i. Zumruta se zahvali starici, a starica odmah napusti ku}u pa ode pravo Ali [aru i sve mu ispri~a. - Sutra u pola no}i po|i u tu i tu mahalu u kojoj je ku}a onog prokletog kr{}anina. Ku}a izgleda ovako i ovako. Kad do|e{ blizu ku}e, ti zvizni. Zumruta }e ti se odmah spustiti niz konopac kroz prozor. Ti onda nju za ruku, pa bjeì kud te volja. Ali [ar se zahvali starici, pa, rone}i suze, izgovori ove stihove: Okan’te se, vi zlobnici, svake pri~e sad o meni, moje srce te{ko pati iz ljubavi prema èni. Nevolje me natjera{e da za njome pla~em stalno,

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

da mi suze same teku, da ih ronim neprestano. Ne pitaj me, prijatelju, kakve brige mene taru, jer ti ne zna{ {ta su jadi u ljubavnom vel’kom àru. Jedna moma vitka stasa i k’o {e}er slatkih usta, zarobi mi srce bolno i du{a mi osta pusta. Srce moje nema mira, iz oka mi suza roni, otkad, draga, ti mi ode, ljubav mene tebi goni. Kao talac u ljubavi ja ti lutam sada, draga, bolna srca tebe traìm, a od tebe nema traga. Razgovorit’ sebe ne znam, pa zato mi srce strada, jer niko mi, osim tebe, nikad na um i ne pada. Kad zavr{i, on duboko uzdahnu, pa onda nastavi drugim stihovima: Divan bje{e onaj glasnik {to mi javi da si do{la, a jo{ ljep{e bjehu vijesti da si ipak dobro pro{la. Kad bi prist’o da mu dadem svoje dùbe poderano, dao bih mu srce svoje, za draganom iskidano. Tako provede sve do no}i, a kad se spusti no} i pribliì se ugovoreno vrijeme, Ali [ar se uputi u mahalu u kojoj je ku}a onog kr{}anina. Kad do|e do ku}e Re{idud-dinove, on sjede na onu klupu i tu, savladan neprospavanim no}ima i bolom, zaspa. Dok je Ali [ar slatko spavao, prikrade se jedan haramija iz predgra|a da {togod ukrade, i sudbina ga nanese ba{ pred ku}u onog kr{}anina. Obilaze}i oko ku}e i gledaju}i kako da u|e unutra, haramija do|e i do one klupe. Kad ugleda Ali [ara kako slatko spava, diè mu turban s glave i stade pod jedno drvo. Uto se i Zumruta pojavi na prozoru i ugleda u sjeni neku priliku, pa pomisli da je to njen gospodar. Ona onda zviznu, pa kad dobi isti takav odgovor, brè-bolje se spusti niz uè s torbom punom dukata. îm je haramija vidje, veoma se za~udi i pomisli: "Ovo nisu ~ista posla. Iza ovog se ne{to vrlo ~udno krije." Boje}i se da ga kogod tu ne zate~e, on trgnu torbu iz Zumrutine ruke, Zumrutu baci na ple}a, pa s njom bjeì. - Ona mi je starica pri~ala da si veoma oslabio zbog mene - re~e Zumruta haramiji - a ti, gle, ja~i od konja. Haramija joj ni{ta ne odgovori. Zumruta ga onda pogladi po licu, i pod prstima joj se u~ini da mu je brada kao kusava hamamska metla; li~io je na krmka koji je progutao pticu pa mu perje str{i iz usta. Zumruta se upla{i i upita ga: - Ko si ti? - O bludnice, ja sam haramija Dèvan Kurd iz druìne Ahmeda Denefa - odgovori joj haramija. - Ima nas ~etrdeset, i svi }emo se no}as od jacije do sabaha izredati na tebi. Kad ~u {ta joj re~e haramija, Zumruta po~e

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

da pla~e i da se udara po licu, ali sve bi uzalud. Na kraju uvidje da joj ne preostaje ni{ta drugo ve} da se prepusti sudbini, pa, {ta joj dragi Allah da! - Boè moj, kad god se spasem jedne nevolje - uzdahnu ona - upadnem u jo{ ve}u! A evo za{to haramija Dèvan bija{e do{ao u ovaj grad. On je rekao svom haramba{i Ahmedu Denefu: - Haramba{o, ja sam ranije dolazio u taj grad i poznajem jednu pe}inu izvan grada u koju moè stati ~etrdeset ljudi. Ja èlim da odem u tu pe}inu prije vas i da ostavim u njoj svoju majku. Kad to svr{im, vrati}u se u grad i ukra{}u {togod i to sa~uvati do va{eg dolaska, jer }ete tog dana biti moji gosti. - Uradi {ta si naumio! - re~e mu haramba{a Ahmed Denef. Dèvan Kurd ode prije njih u tu pe}inu i tu smjesti svoju majku. A kad izi|e iz pe}ine, on nabasa na jednog vojnika koji je spavao i pokraj koga bija{e privezan konj. On zakla tog vojnika i uze njegova konja, oru`je i odijelo. Oru`je i odijelo sakri u pe}ini kod majke, a konja sveza, pa onda ode u grad. Lutaju}i sokacima, slu~aj ga dovede do ku}e onog kr{}anina gdje je, kako smo spomenuli, na klupi na{ao Ali [ara, ugrabio Zumrutu i odveo je svojoj majci u pe}inu, kojoj je rekao da je dobro ~uva dok se on ne vrati. Kad Dèvan ode, Zumruta pomisli:

i konja biljem i piju}i vodu sa potoka. A kad bi jedanaesti dan, Zumruta izbi pred jedan lijep i utvr|en grad, koji upravo zima bija{e napustila, a prolje}e ukrasilo raznobojnim cvije}em i ruàma i oìvjelo ùborom poto~i}a i cvrkutom ptica. Kad stiè do toga grada i prima~e se gradskoj kapiji, Zumruta ugleda silnu vojsku, zatim emire i velika{e gradske, pa se u ~udu upita: - Za{to tolika silna vojska i narod stoje pred gradskom kapijom? Nije to bez nekog razloga! @ele}i da dozna {ta je po srijedi, ona po|e ka onoj gomili naroda i kad joj se prima~e, vojnici pohita{e prema njoj i, sjahav{i s konja i poljubiv{i zemlju pred njom, reko{e: - Allah ti bio na pomo}i, o, na{ gospodaru, sultane! Ispred nje se odmah poreda{e ljudi od poloàja, a vojnici stalno uzvikivahu: - Allah ti bio na pomo}i, i nek ti dolazak bude sretan, o, sultane. Neka te Allah podrì, o, care nad carevima, o, jedini u stolje}u! - [ta je to s vama, o, stanovnici ovog grada? - upita ih Zumruta. Glavni dvoranin joj odgovori:

- Za{to ja ne bi poku{ala da na lukav na~in spasem svoju glavu? [ta }e biti od mene ako se na meni izmijeni ~etrdeset haramija? Izgleda}u kao probu{en ~amac u vodi. Zumruta se onda po~e umiljavati starici, majci razbojnika Dèvana Kurda, pa joj re~e: - Tetka, kako bi bilo da izi|emo iz pe}ine, pa da te malo pobi{tem na suncu? - Dobro, Allaha mi, kre}i ti moja - odgovori joj starica. - Ima dugo vremena kako nisam i{la u hamam, jer me ovi krmci stalno vodaju s jednog mjesta na drugo. Zumruta onda izi|e sa staricom napolje i po~e je biskati, ubijaju}i joj u{i u glavi. Starica ubrzo zaspa, a Zumruta se polako diè i obu~e odijelo onog vojnika koga bija{e ubio Dèvan Kurd. Zatim pripasa njegovu sablju, zavi turban oko glave i izgleda{e kao pravi mu{karac, pa onda uzjaha konja, uze onu torbu sa dukatima i re~e: - O, Ti {to najbolje sakriva{, sakrij i mene za ljubav Bo`jeg poslanika Muhammeda! Kad to izgovori, nju najednom obuze neka sumnja, pa pomisli: - Ako odem u grad, moè da me vidi neki od ro|aka ubijenog vojnika, pa }u zlo pro}i. Zato ona i ne po|e u grad, ve} krenu poljem. Punih deset dana je tako jezdila nose}i torbu s dukatima, hrane}i i sebe

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

- Znaj da stanovnici ovog grada imaju obi~aj: kad im umre car, a ne ostavi mu{kog poroda, onda vojska izi|e izvan grada i tu ~eka tri dana, i prvog ~ovjeka, koga namjera nanese ovim putem kojim si ti do{ao, izabere za svog sultana. Hvala Uzvi{enom Allahu {to nam posla tebe, pravog Tur~ina i ljepotana, jer nam je mogao poslati i nekog drugog, bezna~ajnog ~ovjeka, pa bi nam sada sultan bio. Pametna i snalaìjiva Zumruta im odgovori: - Nemojte misliti da sam obi~an Tur~in; ja sam pravi koljenovi}. Nego sam se malo sporje~kao sa svojima, pa ih napustio. Pogledajte evo ovu torbu s dukatima. Ponio sam je da putem dijelim milostinju siromasima i ubogima. Na to svi po~e{e blagosiljati Zumrutu, a ona, sva ustreptala od sre}e, pomisli: - Kad me Allah nagradio ovim, mo`da }e mi dovesti i moga gospodara u ovo mjesto, jer on moè {to god ho}e. Zumruta onda po|e s vojskom, pa kad bijahu blizu dvora, vojnici sjaha{e s konja i uvedo{e je unutra, a emiri i velika{i je onda uze{e ispod pazuha i posadi{e na prijesto. Zumruta odmah naredi da se otvore carske hazne. Kad joj otvori{e hazne, ona podijeli darove svim vojnicima, koji joj zablagodari{e, mole}i Allaha da je ~uva i da joj podrì carstvo. Dare`ljiva i veoma ~edna, Zumruta odmah ukide nezakonite namete, pusti iz tamnica zatvorenike i dokraj~i sve nepravde, pa je zbog toga stanovnici toga grada jako zavolje{e. Ali Zumruta ipak ne bija{e sretna i zadovoljna, jer, kad god bi se sjetila svog Ali [ara, obuzima{e je tuga oko srca. Tako jedne no}i, sjede}i sama, sjeti se svoga Ali [ara i dana koje je s njim provela, pa bri`nu u pla~ i izgovori ove stihove: Ukoliko vrijeme bjeì, ljubav moja ve}a biva, iz oka mi suze teku, o ljubavi srce sniva. Ranjeno je srce moje, zato pla~em svakog dana, zbog rastanka s tobom, dragi, meni nema vi{e sanka. Kad zavr{i stihove, otra suze, pa se tako oja|ena uputi u harem, narediv{i da se robinjama daju zasebne odaje i pla}e i izjaviv{i da se od no}as potpuno predaje dragom Allahu. Po~e da klanja i da posti, a emiri po dvoru govorahu: "E, ba{ je na{ sultan poboàn!" Od posluge zadrà pokraj sebe samo dva mlada evnuha da je posluùju. Tako ona provede na carskom prijestolju godinu dana, a o svom gospodaru Ali [aru ne dobi nikakvih vijesti, pa se zbog toga veoma uznemiri. Kad je obuze jo{ ve}i nemir, ona pozva vezire i dvorane i naredi im da joj dovedu gra|evinare i zidare da joj naprave jedan mejdan ispod dvora, veoma dug i {irok. Majstori napravi{e mejdan za najkra}e vrijeme, i on bija{e upravo onakav kakav je ona èljela. Kad bi mejdan potpuno gotov, ona naredi svojim slugama da za nju razapnu veliki {ator i da u {ator poredaju stolice za emire, a da po mejdanu postave sofre sa

BEHAR 97

najukusnijim jelima. Kad bi i to gotovo, Zumruta pozva dràvne dostojanstvenike za sofre, pa im poslije jela re~e: - @elja mi je da mi do|ete ovako na gozbu kad kod se pojavi mla|ak i da tada naredite telalima da objave po gradu da niko toga dana ne smije da otvori du}an, ve} neka svi do|u i jedu sa carske sofre; a svaki onaj koji ne poslu{a nare|enje, bi}e obje{en na kapiju svoje ku}e. Kad se pojavi mlad mjesec, emiri postupi{e kako im Zumruta bija{e naredila. Pozva{e telale da objave: "ûjte i po~ujte svi, ko god otvori svoj du}an ili magazu, bi}e obje{en na kapiju svoje ku}e. Svi morate da do|ete i da jedete sa carske trpeze" Na poziv telala narod se stje~e sa svih strana na mejdan, gdje ve} bijahu postavljene sofre, a Zumruta onda naredi iskupljenom narodu da posjeda za sofre i da jede do mile volje. Ljudi odmah posjeda{e za sofre i prihvati{e se jela, a Zumruta sjede na carski prijesto i gleda{e ih kako jedu. Svaki za sofrom toga ~asa mi{lja{e: "Car samo u mene gleda". I dok su jeli, emiri im, obilaze}i sofre, govorahu: - Samo jedite, i nemojte se stidjeti, sultanu je to milo! Kad se dobro najedo{e, ljudi se digo{e iza trpeze, blagosiljaju}i cara i govore}i: - Te{ko da na svijetu postoji vladar koji vi{e voli sirotinju od na{eg sultana. Poslije toga, Zumruta se, veoma zadovoljna, povu~e u svoj dvor, pa tada pomisli: - Ako Bog da, ja }u na ovaj na~in doznati ne{to o svom gospodaru Ali [aru!" Sljede}eg mla|aka ona postupi kao i ranije, narediv{i slugama da postave sofre i da se pozove narod na gozbu. Kad bi sve gotovo, ona sjede na svoj prijesto, motre}i ljude koji su dolazili i sjedali za sofre. Najednom se zagleda u jednog ~ovjeka u kome prepoznade Bersuma, onog kr{}anina koji je kupio zavjesu od Ali [ara. - Ha - pomisli Zumruta - dolija i ti! Sjedaju}i za sofru, Bersum baci pogled na jedan sahan pun pilava od pirin~a, posuta {e}erom, pa pruì ruku i prima~e ga preda se. - Za{to ne jede{ ispred sebe, sram te bilo? - re~e mu jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega. - Kako moè{ uzimati jelo ispred drugog? Zar te nije stid? - Ho}u da jedem ba{ iz ovoga - odgovori mu Bersum. - Ho}u i ja da jedem pilava s njim. - Pusti ga nek jede - umije{a se u rije~ jedan ha{a{3. - E jedi, dabogda ti prisjelo! - re~e mu onaj ~ovjek. - O, najbaksuzniji ha{a{u - re~e mu onaj ~ovjek - nije

U`ivatelj opijuma i ha{i{a.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

to jelo za vas ve} za emire. Ostavite to jelo, neka ga jedu oni za koje je spremljeno. Bersum ga ne poslu{a, ve} uze jedan zalogaj i stavi ga u usta. Kad htjede da uzme i drugi, Zumruta pozva nekoliko vojnika i naredi im: - Dovedite mi onog ~ovjeka pred kojim se nalazi sahan za{e}erena pilava i nemojte mu dopustiti da pojede zalogaj koji dr`i u ruci, ve} mu ga otmite. ^etiri vojnika pri|o{e odmah Bersumu, koji ima|a{e bijeli turban oko glave, {~epa{e ga i dovedo{e pred Zumrutu. Ljudi za sofrom prestado{e da jedu i po~e{e da se do{aptavaju.

Zumruta onda zapovijedi da se Bersumu odere koà i napuni slamom, pa da se objesi na kapiju mejdana, a da mu se meso i kosti bace u neku rupu van grada i da se zatrpaju smetljem i drugom ne~isti. - Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e prisutni i izvr{i{e sve onako kako im bija{e naredila Zumruta. A kad narod vidje {ta sna|e kr{}anina, re~e: - [ta je traìo, to je i na{ao! E ba{ mu prisjede po{e}ereni pilav! - E, radije bih se razveo sa svojom ènom nego okusio za{e}erena pilava! - re~e neko.

- Allaha mi, sam je kriv - re~e jedan. - Za{to nije jeo {to i drugi.

- Hvala Allahu {to mi ne dade da okusim onog pilava! - uzviknu onaj ha{a{.

- Ja sam se zadovoljio samo ovom ~orbom - na to }e drugi.

Poslije toga ljudi se razi|o{e i po|o{e svojim ku}ama sa uvjerenjem da je zabranjeno sjedjeti na onom mjestu na kome je sjedio onaj kr{}anin. Kad nastupi tre}i mjesec, sluge opet, kao i obi~no, postavi{e sofre i poreda{e sahane pune jela. Zumruta do|e iz dvora i sjedne na prijesto, a vojnici se postroji{e unaokolo. Na poziv telala narod se, kao i ranije, sle`e na mejdan i po~e obilaziti oko sofre na kojoj bija{e postavljen sahan sa za{e}erenim pilavom.

- Hvala Allahu {to ne okusih onog za{e}erenog pilava - umije{a se u razgovor onaj ha{a{. - Htio sam da vidim kako }e njemu prijati, pa da mu se onda i ja pridru`im. - Strpite se malo da vidimo {to }e biti s njim - reko{e im ostali. Kad Bersuma dovedo{e pred Zumrutu, ona mu re~e: - Ej ti, plavooki, kako ti je ime i za{to si do{ao u na{u zemlju? On ne kaza svoje pravo ime, ve} re~e: - O, care, meni je ime Alija, a po zanimanju sam tka~. Do{ao sam u ovaj grad radi trgovine. - Donesite mi dasku sa pijeskom za gatanje i kalem od bakra! - naredi Zumruta. Sluge joj odmah sve to doneso{e, pa ona uze dasku i kalem i po~e da gata. U pijesku napravi lik majmuna, pa, zagledav{i se u Bersuma, podviknu: - Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Zar ti nisi nevjernik, zar ti nije ime Bersum? Da nisi do{ao ovamo nekim poslom? Govori istinu ili }u ti, tako mi Uzvi{enog Allaha, odrubiti glavu! Kr{}anin se zbuni i ne znade {to da odgovori, a emiri dobaci{e: - Bogme na{ car umije da gata u pijesku! Slava Onom koji ga time obdari! - Govori istinu - dreknu Zumruta na Bersuma - jer }u te staviti na muke! - Oprosti, o, care nad carevima, - odgovori joj Bersum - pogodio si gataju}i u pijesku, ja sam, ovdje gluho bilo, kr{}anin. Emiri i ostali za~udi{e se kako je njihov car pogodio gatanjem u pijesku, pa reko{e: - Na{ car je pravi astrolog, na svijetu mu nema ravna!

- O, hadì Halefe! - najednom }e neko. - [ta je, o, hadì Halide? â&#x20AC;&#x201D; odgovori mu drugi. - Budi {to dalje od onog sahana sa za{e}erenim pilavom, jer ako ga takne{ beri koù na {iljak! - re~e hadì Halid. Ljudi onda posjeda{e za sofre i po~e{e da jedu, a Zumruta sjeda{e na svom prijestolju i pa`ljivo ih posmatra{e. Sjede}i tako i motre}i, ona ugleda nekog ~ovjeka koji je dolazio od gradske kapije. Kad se taj ~ovjek pribliì, ona u njemu prepoznade Dèvana Kurda, onog haramiju {to je ubio vojnika i nju odnio u pe}inu. A evo za{to je Dèvan Kurd do{ao u ovaj grad: Kad je ono Dèvan Kurd ostavio svoju majku u onoj pe}ini, oti{ao je svojim drugovima haramijama i rekao im: - Ju~e mi pade sjekira u med: ubio sam jednog vojnika i uzeo mu konja, a uve~e mi dopade {aka torba puna dukata i jedna djevojka koja vrijedi vi{e nego dukati. Sve sam to ostavio u pe}ini kod svoje majke. Njegovi drugovi se silno obradova{e i krajem dana uputi{e se onoj pe}ini. Dèvan Kurd u|e prvi u onu pe}inu, èle}i da im pokaè djevojku i dukate, ali ne na|e ni jedno ni drugo. On upita majku {ta je posrijedi, i ona mu ispri~a sve kako je bilo. Haramija se ugrize za ruku i ciknu: - Traì}u, Allaha mi moga, onu rospiju i na}i }u je makar se krila u orahovoj ljusci. Iskali}u ja svoj bijes na njoj! Rekav{i to, on po|e da traì Zumrutu i luta{e od grada do grada, dok najzad ne do|e u grad u kome bija{e Zumruta sultan. Kad u|e u grad, on ne na|e nikog u nje-

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

mu osim jedne ène sakrivene iza mu{epka, pa je upita za{to je u gradu tako mirno. Ona èna iza mu{epka mu re~e kako se svakog prvog dana u mjesecu, po nare|enju sultana, postavljaju na onom mejdanu sofre i kako ljudi odlaze tamo i jedu. Kad to ~u Dèvan Kurd ode trkom na mejdan i na|e samo jedno prazno mjesto, i to za sofrom na kojoj bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, o kom je bilo ranije govora, pa tu sjede. Kad htjede da primakne onaj sahan k sebi, ljudi za tom sofrom ga upita{e: - Brate, {ta ti to ho}e{? - Ho}u da se na jedem ovog za{e}erenog pilava odgovori im on. - Ako samo okusi{, objesi}e te â&#x20AC;&#x201D; re~e mu neko. - Ne brbljaj koje{ta! - odgovori mu haramija, pa pruì ruku i privu~e sahan k sebi. Pokraj njega je sjedio ha{a{, o kome je bilo ranije govora, i kad vidje kako do{ljak metnu sahan preda se, pobjeè sa svog mjesta i sjede podalje, rekav{i: - Ne}u da znam za onaj sahan! Haramija Dèvan Kurd, ne obaziru}i se ni na {to, zagrabi iz sahana pilava rukom koja izgleda{e kao gavranova kandà. Zagrabljeni pilav on najprije zaokrugli u loptu koju brzo i alapljvio ubaci u usta i proguta. Sve to promatra{e jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega, pa mu re~e: - Hvala Allahu {to me stvori ~ovjekom, a ne jelom. Da bih pilav - smazao bi me ti sada kao od {ale. - Pustite ga nek jede - dobaci im onaj ha{a{ - ja kao da ga gledam obje{enog, a onda se okrenu haramiji, pa mu re~e: - Jedi, dabogda ti prisjelo!

- Donesite mi dasku s pijeskom! - naredi Zumruta. Kad joj doneso{e dasku, Zumruta uze onaj kalem i po~e da {ara po pijesku, pa }e najednom haramiji:

Haramija D`evan pru`i ruku da uzme drugi zalogaj i da ga zaokrugli u {aci kao i prvi, a Zumruta dozva vojnike i re~e im, pokazuju}i na njega: - Brzo mi dovedite onog ~ovjeka i ne dopustite mu da pojede zalogaj koji mu je u ruci!

- Nevaljal~e nad nevaljalcima, kako se samo usu|uje{ da laè{ carevima?! Ovaj pijesak mi kaè da je tebi ime Dèvan Kurd, da si po zanimanju razbojnik, da krade{ tu|e stvari i ubija{ nevine ljude. Krm~e jedan - dreknu Zumruta - govori istinu, ina~e }u ti odrubbiti glavu!

Vojnici se za tili ~as na|o{e pokraj haramije koji bija{e nagnut nad sahanom, {~epa{e ga i odvedo{e Zumruti. Raduju}i se njegovoj nesre}i, prisutni ljudi reko{e:

Kad ~u {ta mu re~e, haramija problijedi i po~e da cvoko}e zubima. Misle}i da }e spasiti glavu ako ka`e istinu, haramija podi`e glavu i re~e:

- Neka, vala, i zaslu`io je to! Koliko ga opominjasmo, a on ni habera! Ko god sjedne na ono mjesto i okusi onog za{e}erenog pilava - gotov je!

- Sve je to istina, o, care, ali, kunem ti se da }u odsada biti po{ten!

Zumruta onda upita haramiju: - Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao u na{ grad? - O na{ gospodaru, sultane - odgovori D`evan - ime mi je Osman, po zanimanju sam ba{tovan, a do{ao sam u ovaj grad nekim svojim poslom.

BEHAR 97

- Ne smijem da ostavim u `ivotu razbojnika koji presre}e na drumovima nevine ljude i ubija ih! - uzviknu Zumruta i naredi svojim ljudima: - Vodite ga i ko`u mu oderite, pa ga onda tako oderanog objesite kao i onog prije mjesec dana. Kad ha{a{ vidje {ta sna|e onog ~ovjeka, okrenu le|a sahanu sa za{e}erenim pilavom, pa procijedi:

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

- Ne}u te, Allaha mi, vi{e ni pogledati! Poslije toga, ljudi se razi|o{e kud-koji, a Zumruta se povu~e u dvor otpustiv{i svu poslugu.

Re{idud-din, a zanimanje ti je - otmica muslimanskih djevojaka. Ti se preru{io u muslimana, a u stvari si nevjernik. Govori istinu, ina~e ti ode glava sa ramena!

Kad nastupi tre}i mjesec, sluge kao i obi~no odo{e na mejdan, pa postavi{e sofre i na njih jela, a telal pozva ljude na gozbu. Ljudi se brzo skupi{e i posjeda{e za sofre, a Zumruta sjede na prijesto, posmatraju}i ih kako jedu. Za~udi se kad vidje da je mjesto za sofrom, gdje se nalazi onaj sahan sa pilavom, prazno, ali se na to ne osvrnu, jer joj svrati pa`nju jedan ~ovjek koji je upravo ulazio na kapiju mejdana. Kako u|e onaj ~ovjek, osvrnu se nekoliko puta, pa sjede ba{ na ono mjesto gdje bija{e sahan sa pilavom. Zumruta ga pogleda malo bolje i prepoznade u njemu onog prokletog nevjernika, koji sebi bija{e nadio ime Re{idud-din, pa re~e u sebi:

Re{idud-din po~e zamuckivati, pa onda nemade kud, nego re~e:

- E, ba{ su ove moje sofre prava zamka za nevjernike. A evo za{to je starac Re{idud-din do{ao u ovaj grad: Kad se ono prokleti Re{idud-din vratio s puta, uku}ani mu kaza{e da je nestalo Zumrute i torbe s dukatima. Ta vijest toliko porazi i razljuti starog Re{idud-dina da u ljutnji .po~e cijepati odijelo na sebi, udarati se po licu i ~upati bradu. Kad se malo pribra i do|e k sebi, on pozva brata Bersuma i naredi mu da po|e po svijetu i potraì Zumrutu. Brat ga poslu{a i krenu u svijet, ali otada od njega vi{e ne bi ni traga ni glasa. Obuzet slutnjom da mu se bratu nije {to dogodilo, stari Re{idud-din jednog dana krenu u svijet da potraì i brata, i tako ga sudbina nanese ba{ prvog dana u mjesecu u grad u kome Zumruta bija{e sultan. Kad u|e u grad, pade mu u o~i da u njemu nema ljudi i da su svi du}ani pozatvarani, pa upita neke ène koje bijahu na pendèrima, za{to je grad tako pust. @ene ga izvijesti{e da sultan svakog prvog u mjesecu prire|uje gozbu, eno, na onom mejdanu, i da sve ljude poziva na nju. Niko ne smije izostati. Starac Re{idud-din odmah po|e na mejdan i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu oko sofri. Po{to ne na|e drugog mjesta za trpezom, on sjede za sofru gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Kad htjede da uzme pilava, Zumruta pozva svoje vojnike i re~e im: - Dovedite mi onog {to sjedi pokraj onog sahana pilava! Vojnici brè-bolje {~epaju Re{idud-dina i dovedu pred Zumrutu. - Reci mi kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao u na{ grad? - upita ga Zumruta. - O care nad carevima - odgovori joj starac - ime mi je Rustem, a zanimanja nemam, jer sam siroma{an dervi{. - Donesite mi onu dasku sa pijeskom i onaj bakreni kalem! - re~e Zumruta svojim slugama. Kad joj doneso{e dasku i kalem, po~e da ne{to {ara po pijesku, a onda diè glavu i re~e starcu Re{idud-dinu: - Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Tebi je ime

BEHAR 97

- Istinu si rekao, o, care nad carevima! Zumruta naredi vojnicima da ga povale i da mu i po jednom i drugom tabanu udare po stotinu batina, a po tijelu hiljadu, pa da mu onda oderu koù i napune je pljevom. - Kad to u~inite - re~e im Zumruta - iskopajte jamu izvan grada i tu ga spalite, a jamu zatrpajte sme}em i ne~isti. Vojnici u~ini{e sve onako kako im ona naredi, a ljudi sve to posmatrahu sjede}i za soframa i ~ekaju}i kad }e im Zumruta dati znak da po~nu jesti. Poslije jela ljudi napusti{e mejdan, a Zumruta po|e u svoj dvor zahvaljuju}i Tvorcu neba i zemlje {to joj je pomogao da se osveti zlim napasnicima. Ulaze}i u dvor, ona izgovori ove stihove: Vladali su oni nekad i dugo su silni bili, ali sada k’o mjehuri oni su se ispraznili. Da pravedni oni bjehu, pravedni bi i mi bili, al, pre|o{e svaku mjeru, pa ih sudba sad ucvili. Sa jezika moga, evo, ove rije~i sada teku: "[to traìste, to ste na{li, ne diìte sada dreku!" Kad izgovori stihove, Zumruti pade na um njen gospodar Ali [ar, pa po~e plakati i suze roniti, ali ubrzo do|e k sebi i pomisli: - Mo`da }e mi Allah, koji mi je pomogao da se osvetim svojim du{manima, vratiti mog voljenog Ali [ara, jer on moè {ta god ho}e. On je milostiv prema svojim robovima i poznate su mu sve njihove brige i patnje! Predaju}i se potpuno sudbini i vjeruju}i da svaki po~etak mora imati i svoj kraj, Zumruta se sjeti ovih stihova, pa ih izgovori: Ne brini ti, prijatelju dragi, sve su niti u ruci Allaha. Do}’ ti ne}e {to su|eno nije, a su|eno mimoi}’ te ne}e! Ili: Dan za danom smjenjuje se, brigu brinut’ nemoj nikad. Pa i onom {to je te{ko, ~as utjehe do|e nekad; ili: Blag ti budi kad te srd`ba skoli, i izdr`ljiv u nevolji ljutoj. U no}ima punim svakih ~uda, vrijeme te~e, Allah znade kuda;

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

ili: Strpljiv budi tu je sre}a tvoja, ti za o~aj ne}e{ nikad znati. Ne bude{ li takav, prijatelju dragi, sudba }e te silom na to natjerati. Poslije toga, Zumruta je danju sudila narodu i izdavala nare|enja, a no}u plakala za svojim Ali [arom. A kad se pojavi mla|ak, ona naredi da se, kao i obi~no, postave sofre na mejdan i pozovu ljudi na gozbu. Pozvani ljudi, ve} nau~eni na to, posjeda{e za sofre, o~ekuju}i kad }e im se dati znak da po~nu jesti, ali niko ne sjede na ono mjesto gdje je onaj sahan. Zumruta sjede uvrh sofre i okrenu se prema kapiji mejdana da bi mogla vidjeti svakog ko u|e. - O, Ti {to si vratio Jusufa Jakubu i {to si spasao Ejuba patnji - govora{e Zumruta u sebi - budi Milostiv pa mi vrati moga gospodara Ali [ara, jer Ti moè{ sve! O, Gospodaru svjetova, o, Ti koji upu}uje{ zabludjele i udovoljava{ molbama ljudi, udovolji i meni! Zumruta ne stiè ni da zavr{i molbu upu}enu Uzvi{enom Allahu, a na kapiji mejdana pojavi se jedan mladi}, vitak kao grana, mr{av i bljedunjav, ali lijep kao upis. Kad u|e, sjede za sofru gdje bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, jer ne na|e drugog mjesta, a Zumruti, kad ga ugleda, srce jako zalupa. Ona prepoznade u tome mladi}u svog gospodara Ali [ara, pa htjede da vrisne od radosti, ali se uzdrà boje}i se da se ne obruka pred svijetom. Sva ustreptala i uznemirena, ona ipak uspije da sakrije svoja osje}anja. A evo za{to je do{ao Ali [ar u grad u kome Zumruta bija{e sultan: Kad se Ali [ar, poslije spavanja na onoj klupi, uvjerio da mu nema turbana na glavi i da mu od Zumrute nema ni traga ni glasa, on se, sav obuzet sumnjom, vrati starici i zalupa na kapiju njene ku}e. îm se starica pojavi na kapiji, Ali [ar umalo ne pade u nesvijest, ali se nekako pribra te joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo. Starica ga izgrdi i o{tro mu re~e: - Ti si svemu kriv! Stari~ine rije~i toliko djelova{e na Ali [ara da mu je krv udarila na nos i njime ovladala potpuna nemo}. Ali kad vidje kako starica, poslije toga, zaplaka, bi mu jo{ teè, pa ne znade u tom ~asu {to da joj kaè, ve} izgovori ove stihove: Oh, kako je gorko rastati se s dragom, oh, kako je slatko sastati se s njom. Neka Allah zdruì zaljubljene ludo, nek utje{i tako moje srce hudo! Staricu obuze velika tuga, pa re~e Ali [aru: - Sjedi ti ovdje, a ja odoh da se raspitam {ta je to bilo, brzo }u se vratiti. - Dobro! - odgovori joj Ali [ar.

Starica odmah nekuda ode, a Ali [ar ostade sam u njenoj ku}i. Kad bi oko podne, eto ti one starice, koja bri`no re~e Ali [aru: - Allaha mi, sinak ti }e{ svisnuti od tuge, jer, ~ini mi se, da }e{ vidjeti svoju dragu tek na onom svijetu! Doznala sam od uku}ana one ku}e da im je no}as neko izvalio prozor koji gleda u ba{tu, odveo Zumrutu i odnio torbu s dukatima. Zatekla sam tamo i valiju i njegove ljude. Kad ~u {ta mu starica re~e, Ali [ar izgubi svaku nadu u ìvot, smr~e mu se pred o~ima i pade kao pro{tac. Od toga dana on ne napu{ta{e ku}u, jer bija{e te{ko bolestan i utu~en. Starica mu je dovodila he}ime, davala mu da pije razne ljekovite trave, spremala mu hranu, i tako se on jedva oporavi. Prisje}aju}i se minulih dana i svoje drage, Ali [ar, koga je jo{ morila ljubav, ~esto ponavlja{e ove stihove: Zbog rastanka s tobom brige mene more, suza suzu tjera, a srce mi vene. Nemam mira, draga, sav izgaram sada, Od ljubavi àrke i ljubavnog jada. Ako meni, Boè, jo{te ima lâ&#x20AC;&#x2122;jeka, podari ga odmah jer je nu`da prijeka. Kad nastupi druga godina, starica re~e Ali [aru: - Dijete moje, jad i tuga koji te more ne}e ti vratiti dragu! Po|i ti u svijet, mo`da }e{ ~uti ne{to o njoj. Tako mu starica svakog dana savjetova{e dok ga, najzad, ne privolje da po|e u svijet. Kad joj to po|e za rukom, ona po~e jo{ bolje da njeguje Ali [ara da bi se {to prije oporavio od bolesti: hranila ga je koko{ijim mesom i pojila {erbetom. îm se dobro okrijepi, Ali [ar krenu na put, i poslije dugog putovanja stiè u grad u kome Zumruta vlada{e. Odmah ode na mejdan i sjede za sofru i to ba{ na ono mjesto gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Ljudi za sofrom se poboja{e da ne strada, pa mu reko{e: - O, mladi}u, ne jedi iz tog sahana! Ko je god dosad samo poku{ao da jede iz njega - stradao je! - Pustite me da jedem, pa nek bude {ta god ho}e! odgovori im Ali [ar. - Mo`da }u se tako rije{iti ovog nepodno{ljivog ìvota. Kad Ali [ar uze prvi zalogaj, Zumruta htjede da naredi svojim ljudima da joj ga dovedu, ali pomisli da je gladan, pa samoj sebi re~e: - Bolje je da ga pustim da se najede. Ali [ar, ne osvr}u}i se ni na kog, nastavi da jede, a ljudi sa zebnjom u srcu o~ekivahu kad }e ga sultan pozvati preda se. Kad Ali [ar isprazni sahan, Zumruta pozva svoje evnuhe i re~e im: - Idite onom mladi}u {to jede pilav pa mu u~tivo recite: "Zove te sultan da te samo ne{to upita". - Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e evnusi, pa pri|o{e Ali [aru i reko{e mu:

BEHAR 97

ARAPSKE PRI^E

- Gospodaru, zove te na{ sultan da te ne{to upita, ni{ta se ne boj! - Slu{am i pokoravam se! - odgovori Ali [ar i po|e s evnusima. - Zaboga, {ta li }e sada sultan uraditi s njim? - zapita{e se neki od prisutnih. - U~ini}e mu samo dobro - odgovori{e neki. - Da je sultan htio da mu u~ini {ta naào, ne bi ga pustio da pojede sav pilav. Kad Ali [ara dovedo{e pred Zumrutu, on je pozdravi i poljubi zemlju pred njom, a ona ga ljubazno upita: - Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao u ovaj grad? - O, care - odgovori mladi} - ime mi je Ali [ar, trgova~ki sam sin, a rodom sam iz Horasana. U ovaj grad sam do{ao da traìm jednu robinju koja mi je nestala, a draà mi je od o~injeg vida. Otada samo mislim na nju. Eto, to je sve {to imam da ti kaèm. Kako to re~e, Ali [ar briznu u pla~ i pade u nesvijest, te Zumruta naredi slugama da ga po{krope raìnom vodom. Kad do|e Ali [ar k sebi, Zumruta re~e slugama: - Donesite mi onu dasku s pijeskom i onaj kalem od bakra! Kad joj doneso{e dasku i kalem, Zumruta po~e ne{to {arati u pijesku, pa najednom podiè glavu i re~e Ali [aru: - Govorio si istinu. Allah }e ti pomo}i da uskoro na|e{ svoju dragu! Budi bez brige! Zumruta onda naredi glavnom dvoraninu da Ali [ara odvede u hamam, da mu da carsko odijelo i konja, pa da ga predve~e dovede u dvor. - Slu{am i pokoravam se! - odgovori joj dvoranin, pa odvede mladi}a u hamam. - [ta bi sultanu da s onim mladi}em tako lijepo postupi? - pitali su se prisutni. - Zar vam ne rekoh - re~e jedan - da mu ne}e ni{ta naào u~initi ~im mu je dopustio da dokusuri onaj pilav. Prisutni izme|u sebe progovori{e jo{ po neku, pa se razi|o{e svojim ku}ama. Zumruta jedva do~eka da padne no} pa da se na|e nasamo sa miljenikom svoga srca. Kad se spusti no}, Zumruta u|e u svoju spava}u sobu sa dva mala evnuha koja su je dvorila, prave}i se da je zadrijemala. Odmah posla po svog dragog Ali [ara, pa sjede na du{ek, a odaja joj bija{e obasjana svije}ama i zlatnim fenjerima. Kad Ali [ara uvedo{e u Zumrutinu odaju, on pade ni~ice, pa se diè i zamoli Allaha da joj da svako dobro. - Moram se malo na{aliti s njim - pomisli Zumruta - i ne}u mu odmah kazati ko sam. - Alija, jesi li i{ao u hamam? - upita ga Zumruta.

BEHAR 97

- Jesam, gospodaru moj - odgovori Alija. - E, deder sad prihvati se ovog koko{ijeg mesa i napij se slatkog {erbeta, pa onda do|i ovamo re~e mu Zumruta. Kad se najede i napi slatkog {erbeta, Zumruta mu re~e: - Do|i ovamo i sjedi na du{ek, pa mi malo istrljaj noge! Ali [ar pri|e i sjede na du{ek, pa joj po~e da trlja stopala i cjevanice, i za~udi se otkuda caru noge nje`nije od svile i mek{e od mladog masla. - Istrljaj ti meni i vi{e koljena - re~e mu Zumruta. - Oprosti, gospodaru moj, od koljena ne}u dalje odgovori Ali [ar. Zumruta se na ovo grohotom nasmija, pa mu re~e: - O, moj gospodaru, zar me ne poznaje{? - A ko si ti, o care? - upita Ali [ar. - Pa ja sam tvoja robinja, Zumruta - odgovori mu. Kad to ~u, Ali [ar je zagrli i poljubi, pa je onda zgrabi kao lovac ovcu i po~e joj zagoniti kline u pukline i dizati tabane u tavane. Ona je ci~ala i gukala toliko da to ~u{e i ona dva mala evnuha te proviri{e iza zastora. Kad vidje{e svog cara kako leì pokraj Ali [ara, reko{e jedan drugom: - Ovako gu~u samo ène u milovanju. Da nije na{ car èna?! Rekav{i to, oni u}uta{e i ne progovori{e nikom o tome. Kad svanu, Zumruta poru~i da joj do|u zapovijednici vojske i dràvni velikodostojanstvenici, kojima, kad stigo{e pred nju, re~e: - Ja èlim da otputujem u rodno mjesto ovoga ~ovjeka. Vi izaberite sebi zamjenika koji }e vam sam suditi dok se ja ne vratim! - Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e joj. Zumruta onda po~e da sprema za put bra{enicu, pare, poklone, kamile i mazge, i kad bi sve spremljeno, krenu na put s Ali [arom. Poslije putovanja njih dvoje stigo{e gdje bijahu naumili. Ali [ar odmah podijeli darove i milostinju svojim sirotim zemljacima, pa se sa Zumrutom uputi svojoj ku}i. Zumruta mu izrodi mnogo djece i ìvlja{e s njim u velikoj ljubavi sve dok ih smrt ne rastavi jedno od drugog. Neka je slava i hvala Vje~nome u svakoj prilici!

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

TURSKE PRI^E

Turske pri~e

S turskog preveo Alija Bejti}

Za{to se smijemo Nasrudin-hodì?1 asrudin-hodà je u~io u medresi2 pred jednim ~uvenim muderisom3 i dobrim ~ovjekom. A taj je muderis imao jedno janje, pa bi ga svaki dan zaklao, ispekao i pojeo sa Nasrudinom i ostalim u~enicima, a zatim bi sakupio sve kosti, o~itao nekakvu molitvu i janje bi se opet stvorilo zdravo i ~itavo - te bi ga opet sutra pojeli. Jednom taj muderis zakasni, a u~enici ne mogav{i ~ekati dok do|e, zakolju janje i pojedu ga, ali nijedan nije znao molitvu, da opet janje oìvi. Do|e muderis i vidi ih sve snu`dene. - [to vam je? - zapita ih, a zatim se prisjeti i re~e: - A gdje je janje? Oni svi {ute i oklempili u{i. - [to si ti radio? - upita jednog u~enika. - Ja sam ga zaklao - odgovori on. - Dabogda i tebe zaklali! - prokune ga muderis pa se okrene drugome: - A {to si ti radio?

2 3

Ovoj tekst uzet je iz srpsko-hrvatske verzije; sadrì osebujno narodno shva}anje o postanku tih brojnih {aljivih pri~ica, i stoga se ovdje prenosi u cjelini iz zbirke "Nasrudin-hodà", {to ju je izdao M. B. Kalajdì} u Mostaru god. 1928. Srednje u~ili{te Profesor medrese

BEHAR 97

- Ja sam ga oderao. - Dabogda i tebe oderali! A {to si ti radio? - okrenu se tre}em. - Ja sam ga pekao. - Dabogda i tebe pekli! Tako je muderis pitao, oni mu odgovarali, a on ih onda proklinjao. Najposlije se okrene Nasrudin-hodì: - A {to si ti, bolan Nasrudine, radio? - Ja se, Boga mi, efendija, smijao. - E dabogda se i tebi smijali! I sve molitve muderisove Allah usli{i. Prvog u~enika zaklali hajduci, drugi izgorio, tre}i se satro, i tako sve redom, a mi se Nasrudin-hodì evo danas smijemo, jer ga je njegov hodà tako prokleo.

Nasrudinove godine Netko }e upitati Nasrudina, dok je dje~ak bio: - Ili si stariji ti, ili tvoj brat? - Pro{le godine kazivala mi je majka - odgovori Nasrudin - da mi je brat stariji od mene za godinu dana. Po tome ra~unu danas izlazi, da smo istih godina.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Nasrudin-hod`a u~i zanat Maloga Nasrudina dala majka na zanat jednom kazazu4. Nasrudin i{ao i u~io iz dana u dan pune dvije godine i jednoga dana re}i }e mu majka: - E sine, ka`ider mi, {ta si sve nau~io. - S tvojim blagoslovom ve} sam prevalio polovinu zanata i za to vrijeme nau~io drije{iti uzlove. Ostala mi je jo{ ona druga polovina, a i ta se sva sastoji od samih uzlova. A i to }u ja za nekolike godine s tvojom dobrotom valjano savladati!

A na mene prokletstvo Bo`je U mladim godinama izi|e hod`a jednog prolje}a u {etnju sa svojim drugovima. Mjesto, na koje bijahu stigli, bje{e tako lijepo da se nijedan nije mogao rastaviti od njega. Netko stoga predlo`i da se i sutra na|u na tom istom mjestu i da svaki ponese pone{to od ku}e. - Ja }u donijeti burek - javi se jedan. - Na mene neka otpadne janje}e pe~enje. - Na mene vo}e. - A na mene prokletstvo Allaha i Pejgambera5 - javi se najposlije i Nasrudin - samo ako ne bio uz vas, makar ovo go{}enje i ~itav tjedan trajalo!

Velike su pogre{ke U hod`inim mladim danima bilo jedno vrijeme zabranjeno nositi oru`je. A Nasrudin idu}i u medresu ponese jednom pod d`ubetom6 toliki jatagan,7 da mu je kraj virio ispod skuta. U putu to udari u o~i gradskom suba{i,8 pa }e srdito Nasrudinu: - Zar tebi nije poznata sudska zabrana? [to }e ti toliki no`, pa jo{ u po bijela dana? A Nasrudin posve smireno odgovori: - Ovim ispravljam pogre{ke u knjizi kad u~im.

5 6 7 8

Obrtnik, koji plete od svile i vune razne sitne predmete za ukras odje}e i konjske opreme Tu se misli na vjerovjesnika Muhammeda a.s. [iroka, sprijeda posve otvorena i do ~lanaka duga kabanica Veliki no`, malo nakrivljen na vrhu, koji se u koricama nosi za pojasom Upravitelj javne sigurnosti u jednom mjestu, isto ono, {to i valija u arapskim pri~ama

- [ta ti meni pri~a{? - razbjesni se suba{a. - Zar se tolikim predmetom ispravljaju pogre{ke? - Ah, po{tovani aga - do~eka Nasrudin - kolikih pogre{aka ima sve u knjigama, ovaj je jatagan jo{ malen, premalen!

U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde! Hodà se oènio i uo~i svadbe pozvao prijatelje na ve~eru. Svi jeli i pili do mile volje, a hodù potpuno zaboravili pozvati. Hodà tako ostao bez zerdeta,9 svog najmilijeg jela, pa se naljuti i strugne iz ku}e. A kad bi vrijeme, da Nasrudina uvedu u |erdek10 mladoj, stado{e ga traìti, ali Nasrudinu nigdje ni traga. Izi|u potom napolje, rastr~a{e se na sve strane, i najposlije ga sa hiljadu muka na|u negdje podaleko od ku}e. S~epaju ga za jaku i vrate ku}i. - Hodi, du{o, gdje si vi{e? - do~eka tu netko od rodbine. - Evo ~itava dva sata kako te traìmo da ulazi{ u |erdek. - [ta se to mene ti~e? - do~eka namrgo|en hodà. U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!

Kadijina sjena Ode hodà kadiji u Konju i zamoli ga da ga negdje postavi kadijom. A kadija mu odgovori da nema nijednog slobodnog mjesta. Hodà onda zamoli kakvu bilo slu`bu u sudu, ali {to je god traìo, kadija sve iznosio nekakve razloge i odbijao ga. Naposljetku hodà prozbori ovako: - Po{tovani efendija! Kad ste vi tako skloni prema meni, i kad mi obe}ajete prvo slobodno mjesto, ja }u vas zamoliti za jedno posve prazno mjesto, koje nitko ne traì. Od te slu`be sudu ni narodu ne}e biti nikakve {tete, a vama }e od mene biti velika pomo}: izvu}i }u vas iz te{kih sporova koje ne mognete sami rije{iti. - Dobro. A koja je to slu`ba? - Da me imenuje{ svojom sjenom. Kadiji se dopade taj naslov. - Hajde - re~e potom on - imenujem te kadijskom sjenom! Eto ti ta tamo odaja! I hodà ozbiljno nastupi na svoju du`nost. U|e u odaju i zasjede u jedan ugao. Preda se stavi jedan sandu~i}, a na njega opet pisa}i pribor i ne{to papira. Bio je 9

Slatko hladno jelo (kompot) od ri`e, meda ili {e}era i vode Odaja ili lo`nica u koju se svode mladenci prve bra~ne no}i

BEHAR 97

TURSKE PRI^E

vrlo vrijedan. Svaki je dan dolazio rano ujutro i radio po ~itav dan. Jednoga pak dana do|e pred kadiju nekakav ~ovjek i za jaku dovu~e svoga protivnika na su|enje. - Efendija - odmah }e onaj prvi - ovaj mi ~ovjek ne}e da plati moju zaradu. - Kakvu zaradu? [to ho}e{ od toga ~ovjeka? - Ovaj ~ovjek iscijepao je bogata{u Sara~uddin-efendiji trideset tovara drva. A kad god je on sjekirom udario ja sam svaki put vikao prema njemu: "Han! Hah!" Tako sam tro{io snagu i pomagao mu da brè svr{i posao. On je, me|utim, malo~as uzeo novac, a meni za moj trud nije ni pare dao. Kadija upita drugoga ~ovjeka, je li tako bilo, a on kaè da jest. Kadija nije znao {ta bi radio u tome slu~aju i na|e se u velikoj neprilici. Najednom mu pade na um "Kadijina sjena", pa }e onom prvom ~ovjeku: - Ja u tu stvar ne}u ulaziti. To vi svr{ite kod "Kadijine sjene", eto tamo u pokrajnjoj odaji. I glavni sudski pozivar odvede ih hodì. A kadija bio vrlo znatièljan, pa stane iza zavjese slu{ati, kako }e spor pred hodòm te}i. Tuìlac izloì pred hodòm sve onako kako je rekao i kadiji. A hodà }e na to: - Tako je. Pravo je na tvojoj strani. Sjedi prijeko! Zar da se i ti, dok je on cijepao, umara{, a on sav novac da uzme sebi? Moè li to biti? - Aman, efendija - sko~i drugi ~ovjek - ja sam drva cijepao! Kakvo on ima pravo {to je samo stajao i gledao kako se ja mu~im?! - [uti! Tvoja to pamet ne moè doku~iti! - okomi se hodà na nj. - Brzo mi donesite sarafsku plo~u!11 - naredi potom pozivarima. A kad ovi plo~u doneso{e, hodà uze sav novac od ~ovjeka koji je cijepao drva i stade jednu po jednu ak~u12 bacati s visoka na plo~u. Jasno se ~uo zveket 11

Kamena plo~a, na koju saraii (mjenja~i novca) bacaju metalni novac i po zveketu ispituju njegovu ~isto}u. 12 Mali i najstariji turski srebrni novac, a ime joj zna~i bjelica. Vremenom joj je te`ina, a prema tome i vrijednost sve vi{e opadala. U osamnaestom stolje}u potisnuo ju je iz prometa gro{.

BEHAR 97

novca. Kad je sve izbrojio, upita tu`ioca: - Jesi li ~uo zvek novaca? - Jesam. - Eh, ti onda uzmi taj zvek, a novac pripada onom tko je radio. Evo, uzmi i ti svoje pare!

Moè li ~ovjek sam sebe ugristi za uho? Kad je hodà bio kadija, do|o{e mu dva ~ovjeka, pa }e jedan tuìti hodì drugoga: - Ovaj me ~ovjek ugrizao za uho. - Nije istina, efendija, nego se on sam ugrizao branio se tuènik. - Pri~ekajte malo, sad }u vam presuditi. Rekne to hodà, pa u|e u svoju ku}u i pravo u jednu posebnu odaju. "Da vidim, moè li zbilja ~ovjek sam sebe ugristi za uho" - veli tu on pa stane natezati uho, i zavijaju}i usta prema uhu padne na le|a i udari se malo u glavu. Poveè odmah glavu nekakvim platnom i pravo u sudnicu. Ponovo u|o{e ona dva ~ovjeka, pa }e odmah tuìlac: - Po{tovani kadija, reci pravo, moè li uop}e ~ovjek sam sebe za uho ugristi. - O, kako da ne! - do~eka hodà. - Ugristi, sinko, ugristi, pa jo{ pasti i glavu razbiti!

Hodà u progonstvu Hodìna k}i u{la jednom u ku}nu smo~nicu, da ne{to uzme, kad ima {to vidjeti: iza jednog velikog kr~aga sakrio se i leì hodà. - O~e, {ta radi{ tu? - A {to bih radio, k}erko! Pobjegao od ruku tvoje majke da ovamo u tu|ini u miru umrem, ili bar da se nje rije{im.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Hodìna tvrdoglavost Dodijalo hodì hraniti magarca, pa }e re}i èni: - Odsada ga ti prigledaj. Ali èna ni da ~uje o tome. Nasta prepiranje, sva|a, i na kraju se u svome inatu zareknu: tko prvi progovori, onaj }e se i brinuti za magarca. Hodà se odmah povu~e u kut, te je sate i sate {utio. A èni opet {utnja dojadila te ostavi ku}u i ode u susjedstvo. Zadràla se tamo do samoga mraka. A kad se ve} za~u i ezan13 na dàmiji, ispri~a susjedama svoju dogodov{tinu s hodòm, pa }e potom: - Velik ti je ono ina~ija! I skapat }e od gladi, a ne}e prvi progovoriti. Da mi je poslati mu makar }asu14 ~orbe. Rekne tako hodìna èna pa dadne nekom dje~aku }asu s ~orbom i po{alje ga ku}i. Ali kad je ono èna oti{la susjedama, uvu~e se u ku}u lopov i pokupi sve {to mu je do ruku do{lo. Najposlije u|e i u sobu, u kojoj je hodà sjedio. Hodà u uglu - sjedi, a ni najmanje se ne obazire na onoliko prevrtanje po ku}i. Isprva se lopov prepla{io, ali kad vidje da je hodà posve miran, da ne}e ~ak ni rije~i da progovori, i da sjedi kao okamenjen, re~e da je uzet i po~e na njegove o~i grabiti sve do ~ega je do{ao. A hodà jednako {uti kao zaliven. Najposlije }e lopov: "Skinut }u mu i turban s glave, da vidim, ho}e li tada progovoriti." [to mislio, to i u~inio. Pokupi jo{ one ostale stvari i put pod noge. Lopov tek izi{ao iz ku}e, a eto ti dje~aka s ~orbom. Hodà jednako sjedi u uglu i {uti kao kamen. - Evo, poslali su vam ~orbe - re~e mu tu dje~ak. A hodà htio ipak da nekako kaè za kra|u, i da mu je ~ak i turban s glave odnesen, te zvizne i na~ini rukom tri kruga oko sebe, a onda pokaè prstima na svoju glavu. A dijete je taj znak ovako shvatilo: "Obnesi ~orbu tri puta oko moje glave, a potom mi je izlij na glavu." I tako dijete doista i u~ini. Hodìna se glava podobro popari. ôrba mu se cijedila preko lica, o~iju, kose i brade, a on ipak ne daje od sebe ni glasa. Dijete se okrene i ode. Do{av{i ku}i ispripovjedi da je {irom otvorena kapija, ~ak dolafi15 i sanduci, a unutri sve ispreturano i po ku}i razbacano. Kaza jo{ i to {ta je bilo i s ~orbom. Hodìna èna odmah se prisjeti jadu i ko bez du{e dotr~a ku}i. Kad vidje svu tu nesre}u, ne bi joj nimalo vi{e do {utnje, pa vrisnu na hodù: 13

Poziv vjernicima na obavljanje molitve {to ga objavljuje mujezin s munare pet puta na dan: rano izjutra, na podne, na sredini izme|u podneva i mraka, neposredno po zalasku sunca i do dva poslije toga. 14 Bakren i kositrom prevu~en sud koni~na oblika, u kojem se iznosi na trpezu obi~no juha, ali i druga `itka jela. 15 Uzidani ormari}i za svakida{nje ku}ne potrep{tine.

- Aman, efendija, {to ovo sve zna~i?! - Idi ti polo`i magarcu. Progovorila si prva i inatu je do{ao kraj!

Hodà i njegove ène Imao hodà dvije ène. Jednoga dana do|u mu obadvije i zapitaju: - Koju od nas dvije vi{e voli{? - Obje jednako, ja kako - odvrati hodà hote}i se izvu}i, a da nijednoj ne u~ini naào. A mla|a }e èna na to: - Efendija, kad bi, na priliku, obje bile u ~amcu na ak{ehirskom jezeru, a i ti me|u nama, pa se ~amac prevrnuo, koju bi prije spa{avao, stariju ili mla|u? Hodà se zamisli, kao da se nesre}a toboè i dogodila, pa }e starijoj èni: - Zna{ li ti imalo plivati?

Koju vi{e voli{? Imao hodà dvije ène, i svakoj ponaosob donio po plavu maramu. - Sakrij - rekao on tom prilikom svakoj - i ne pokazuj svojoj ino~i. To ti je znak moje ljubavi. Jednoga, me|utim, dana obje navale na hodù i stanu pitati: - Koju od nas vi{e voli{? Za koju ti srce vi{e bije? - Za onu kojoj sam donio plavu maramu - do~eka hodà bez imalo premi{ljanja i time zadovolji i jednu i drugu.

Podjela posla Nekim slu~ajem pojavila se vatra u hodìnoj ku}i. Jedan kom{ija odmah otr~i i na|e hodù u ~ar{iji. - Aman, efendija! Tr~i! Ku}a ti gori! Ja kucao na kapiju i kucao, a iznutra nikakva glasa. Tr~i, dok ima jo{ nade! - Vjere mi, bratac moj - do~eka hodà posve ravnodu{no - ja sam podijelio sa svojom ènom sve ku}ne poslove, i sad sam ba{ miran. Ja sam uzeo na se da zara|ujem i donosim u ku}u, a ona se opet obavezala da radi unutra{nje poslove. Ako ti nije {togod te{ko, oti|i mojoj èni i njoj ti to reci. Ja se ne mije{am u njezine poslove!

BEHAR 97

TURSKE PRI^E

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Ima{ pravo, èno! Hodà se oènio i ve} u tre}em mjesecu braka èna mu osjeti poro|ajne znakove i odmah zatraì primalju. A hodà ho}e da poludi... - Koliko ja znam ène ostalih ljudi ra|aju tek kad navr{e devet mjeseci. [ta to zna~i? - A {ta zna~i? - srdito }e èna na nj. - Pa zar nema devet mjeseci? Na moju du{u, ba{ si pravi smu{enjak! Ta koliko ima, ~ovje~e, kako sam ja do{la k tebi? - Zar nije tri mjeseca? - Jest. A ti si mene uzeo prije tri mjeseca, to je {est, i tri mjeseca kako nosim dijete - eto devet! Hodà na to razmi{ljaj, premi{ljaj, i najposlije zavi~e: - Ima{ pravo, èno! Takvo ra~unanje do u tan~ine ne ide u moju glavu. Oprosti, pogrije{io sam!

Kad na jednu postelju legne ~etvoro... Umrla hodìna èna, i on onda uzeo nekakvu udovicu. S vremena na vrijeme pri~ao joj nadugo i na{iroko o ljepoti prve ène, pa se u tome pri~anju i èna zanijela i po~ela pri~ati hodì o vrlinama svoga prvog ~ovjeka. Jedne no}i pri~aju o tome na postelji uzdignutoj na minderu16 a hodì se ne{to stisne pri du{i i gurne laktom ènu. Ona pade na pod i podobro se udari u ruku. @estoko se razbjesni. Ujutro odmah ode ocu i potuì mu se na hodù. Ali otac bio pametan i zreo ~ovjek, pa ne htjede dràti ni{ta do njezinih rije~i, nego upita hodù o svemu tome. - Sad }u ja tebi izloìti sve - veli mu hodà - pa sudi, kako je pravo. Leìmo na postelji na minderu ja i moja pokojna èna, to je dvoje, sada{nja moja èna, troje, i njezin pokojni ~ovjek, ~etvoro. E moè li na jednu postelju stati ~etvoro? Naravno da ne moè. A ona se nalazila upravo na kraju i, dabome, pala na pod s vikom i tutnjavom. E ima li, reci, ikakve moje krivice u tome?

Nemoj ga samo meni pokazivati Hodù prevarili i doveli mu vrlo ru`nu ènu. Ujutro se hodà brè-bolje obu~e i po|e bjeàti na ulicu, a èna se stane maziti i pitati hodù: - Efendija, kome od tvoje mu{ke rodbine mogu pokazati svoje lice? 16

Minder je neka vrsta divana od dasaka, {irok do 1 m, a prote`e se du` ~itava ~eonog zida, a negdje se produljuje jo{ uz oba postrana zida sobe.

BEHAR 97

TURSKE PRI^E

A hod`a do~eka: - Janje moje, ne pokazuj ti njega meni, a drugome kako god ho}e{.

Dok upita magarca Jednoga jutra do{ao hodì kom{ija i moli od njega magarca, da obavi nekakav posao. - Dok ga upitam - odgovori mu hodà. - Ako on ho}e, ja ne branim. Rekne tako pa ode unutra, malo se zadrì i do|e natrag: - Pitao sam magarca. Ne}e! Jo{ mi veli: "Ti mene daje{ kojekakvim strancima, a oni ne samo {to mene po u{ima tuku, nego jo{ i tebe psuju."

Kad ni{ador ugrize I{ao hodà jednoga dana u {umu po drva i magarac mu nikako ne}e uzbrdo. - Hodà - re}i }e mu tada netko - uzmi malo ni{adora17 pa natrljaj magarca ispod repa i vidjet }e{ kako }e tr~ati. Hodà to poslu{a i u~ini, a magarac iz sve snage nadadne tr~ati. A kad se hodà vra}ao iz {ume ku}i i on osjeti u sebi nekakvu nemo}, umor, te i on uze isti onaj lijek. Kako se natrlja, tako odmah i navali tr~ati i prije magarca do|e ku}i. Dotr~a, a ne moè nikako da se zaustavi, pa stane kruìti oko ku}e. Ugleda ga èna i u ~udu stane pitati: - Efendija, {ta je to bilo od tebe? - @eno - do~eka hodà u trku - ako me èli{ sti}i, natrljaj se i ti malo ni{adorom!18

Magarcu vjeruje, a hodì ne vjeruje Jednoga dana zamoli susjed od hodè magarca, da ne{to pretjera. - Nije kod ku}e - kaè mu odmah hodà. Hodà to tek izusti, a unutra, gle, stade magarac revati. - Efendija - preuze sad susjed - veli{ da ti magarac nije kod ku}e, a ~ujder kako unutri reve!

Salmijak, amonijumni klorid. je i druga verzija te pri~e, a zavr{ava se ovako: Hodà dotr~i ku}i prije magarca, a nikako da se zaustavi, pa ga èna stane u ~udu pitati {to mu je, a on joj do~eka: "[to je bilo, bilo je! Ja otr~ah na jezero, a ako i magarac ovuda nai|e, kaì mu neka i on traì glavi spasa kako zna!"

18 Poznata

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

- Boè! Boè! Ja Hu19 â&#x20AC;&#x201D; stade hodà mahati glavom. - Ba{ si ti ~udan ~ovjek! Vjeruje{ magar~evu revanju, a ne vjeruje{ bijeloj bradi i mojim rije~ima!

Hodìne muke s magarcem Doveo hodà na pazar magarca i dao ga telalu,20 da ga proda. Pri|e kuipac magarcu i htjede saznati koliko mu je godina, pa ga uze za vilicu da mu vidi zube, a magarac ga u isti ~as ugrize za ruku. ôvjek stane grditi i psovati magarca. Do|e drugi kupac i razgledaju}i magarca zadigne mu rep, a magarac se ritne i udari potkovom u debelo meso. I taj ~ovjek stane psovati i proklinjati i {epaju}i ode dalje. A telal onda do|e hodì i dovede mu magarca: - Moj efendija, ovoga ti magarca nitko ne}e uzeti: ako mu do|e{ sprijeda, ujede zubom, a pri|i mu odostraga, ubi nogom. - Ih - do~eka na to hodà - pa ja ga nisam ni doveo da ga prodam, nego da svijet vidi i razumi, {ta ja sve s njime kuburim!

ûdno zadovoljstvo Hodà izgubio magarca, pa ga traìo, a sve ne{to zahvaljivao Bogu. Upita{e ga, za{to to zahvaljuje, a on odgovori: - Zahvaljujem {to se nisam zadesio na magarcu. Da sam ne{to bio na njemu i ja bih se izgubio.

Hodìno zadovoljstvo Jednom hodà izgubio magarca, pa po ~ar{iji i trgu vikao: - Tko mi na|e magarca dat }u mu ga zajedno s ularom i samarom uime nagrade! - Hodà-efendi - do~ekaju ljudi - kad poklanja{ magarca zajedno s opremom, svejedno ti je i kad ga na|e{: i tako i tako ti je izgubljen. - Varate se - isprije~i se hodà - zar vi ne shva}ate, koliko ima zadovoljstva u samoj rije~i "na}i"? 19

Dervi{ki poklik na arapskom koga Turci mnogo upotrebljavaju, a zna~i: O, Bo`e! 20 Gradski slu`benik koji objavljuje po naredbi vlasti i druge novosti, a usto trgova~ki posrednik ili me{etar na javnim dra`bama. O njemu se ~esto govori u Nasrudin hod`inim {alama.

Za mazginom pame}u Uzja{e hodà na ne~iju mazgu, ali joj u nekakvoj ùrbi ne nataknu dèm na vilicu. A mazga bila vrlo tvrdoglava i hodà je nikako ne moè okrenuti pravim putem. I dok je on tako jahao posve drugim putem, susrete ga prijatelj i upita: - Hodà, kamo ja{e{? - Onamo, kamo me mazga odnese.

Hodìna ~ovje~nost Natovario hodà magarca drvima, a onda i on jo{ uzjahao na nj, noge uvukao u stremene i stajao onako na nogama. Opazi{e uli~na djeca kako tako hodà ja{e, namignu{e jedno drugome i po|o{e za hodòm. Izglasa mu se smijali. Najednom }e jedan i predbaciti hodì takav postupak: - Hodà-efendi! Za{to ne sjedne{ na magarca i lijepo ne ja{e{? - Imate li vi imalo srca, djeco? Nije zar magarcu dosta i sam tovar, nego da i ja jo{ svalim svoju teìnu na njega, a? Zar nije ~ovje~nost di}i noge sa zemlje i odi}i se od sapi magarca?

Hodà poznaje ukradenu uzdu Netko ukrade vezenu uzdu s hodìna magarca. Hodà onda uhvati magarca za u{i i dovede ga ku}i. Do nekoliko dana ugleda onu istu uzdu na glavi ne~ijeg magarca. Pogleda zaprepa{teno jednom u glavu, a jednom opet u tijelo, pa rekne: - Glava ovoga magarca moja je, samo se ~udim, kako mu se tijelo ne{to promijenilo.

Ako ima{ pameti, tr~i pravo u jezero! Jednoga dana natovario hodà na magarca gevena,21 pa }e sam sebi: "Boè mili, da li sirovi geven moè goriti kao suhi?" Re~e to pa izvadi kresivo i prinese jednom kraju, a vatra ti, uz pomo} jaka vjetra, odjednom obavi cio tovar. Nasta stra{no pucketanje, izvi se prema nebu plamen. Jadna ìvotinja udari u trk, stade revati i ritati se na sve strane. Hodà uvidje, da ga ne moè vi{e sti}i, a i 21

Divlja graorina (astragalus cicer L).

BEHAR 97

TURSKE PRI^E

da ga stigne, ne mo`e mu pomo}i, pa }e iz sveg glasa magarcu: - Ako ima{ malo pameti, tr~i pravo u jezero!

Hodà i Timurlenk22 Jednoga dana stavi hodà na veliku tevsiju23 cigle tri {ljive i ponese ih na glavi na dar vladaru Timurlenku. I{ao hodà putem, a {ljive kruìle po praznoj tevsiji sad tamo, sad amo. - Lijepo sjedite, ne igrajte se! Sad }u vas pojesti! - govorio hodà vi{eput, ali se {ljive jednako valjukale. Hodà se najposlije razljuti i pojede jednu, pa drugu, i tako vladaru Timurlenku preda samo jednu {ljivu. A Timurlenku to bi rijedak darak i hodù bogato obdari. Za nekoliko dana hodà stavi u ko{ podosta repe i ponovo ponese Timurlenku. U putu ga vidi neki ~ovjek i na njegovo pitanje kud }e s repom hodà odgovori da je nosi na dar Timurlenku. - Bolje bi pro{ao da mu mjesto repe odnese{ smokava - kaè mu onaj ~ovjek. Hodà ga poslu{a i istrese repu, a uzme nekolike oke24 najljep{ih smokava, i ravno pred Timurlenka. A Timurlenk se tada prigodio ne{to ljut pa naredi svojim sustolnicima i dvorjanima, da svaku smokvu omlate o hodìnu glavu. I oni ti stado{e ga|ati hodù. A kad bi god koja smokva hodù pogodila, on, umjesto da vi~e od udarca, kli~e iz svega glasa: - Hvala ti, Boè! Hvala ti na tvojoj dobroti i daru! Sad tek shva}am blagoslov onoga razgovora! ûje to Timurlenk pa s ~u|enjem hodù upita: - Hodà, na ~emu to zahvaljuje{? - Padi{ahu25 - do~eka hodà - ja sam tebi najprije bio ponio nekoliko oka repe, ali me jedan ~ovjek - neka je blagoslovljen! - odvrati od toga. Da sam donio repu, {ta bi sad bilo od mene? Sta bi sad bilo od moje glave, od o~iju! Dosad bi hiljadu komadi}a od mene bilo! 22

Nije historijski sigurno utvr|eno da je Nasrudin-hodà uop}e kada ìvio. U turskoj literaturi, me|utim, imaju dvije verzije o vremenu kada je mogao ìvjeti nosilac tih brojnih {ala. Jedna ga stavlja u trinaesti vijek i dovodi u vezu sa seldù~kim sultanom Alaeddinom, koji je ìvio i vladao u tome stolje}u, a druga, mnogo ra{irenija, kazuje da je Nasrudin-hodà ìvio u doba sultana Jildirum Bajezida i velikog azijskog osvaja~a Timurlenka, dakle, potkraj ~etrnaestog i na po~etku petnaestog stolje}a. O velikoj ra{irenost te druge verzije govore upravo brojne pri~e o Nasrudin-hodì i Timurlenku. 23 Posve plitki bakreni kuhinjski sud za pe~enje, kru`nog oblika i promjera do 1 m. 24 Mjera za teìnu â&#x20AC;&#x201D; 1280 grama. 25 Car, sultan.

BEHAR 97

U Ak{ehiru guske s jednom nogom Jednom hodà ispe~e gusku i ponese je vladaru Timurlenku. Ali u putu nikako ne mogne odoljeti èlji za pe~enim mesom, i on ti otkine jednu nogu i odjednom je pojede, pa ode vladaru i preda mu tako krnjav darak. Timurlenku odmah udari u o~i, da guska nema jedne noge, pa }e Nasrudinu: - Hodà, a gdje je druga noga? - E - do~eka hodà posve hladnokrvno - pa guske kod nas u Ak{ehiru imaju samo jednu nogu. Ako ne vjeruje{, pogledaj one guske eno onamo na ~esmi. U taj mah uistinu se na ~esmi iskupile guske poradi sun~anja, pa jednu nogu podvukle, a glave za vukle pod krila. Vladar pak pogleda kroz prozor i opazi, da guske doista stoje samo na jednoj nozi. Timurlenk tada naredi svojim ljudima, da popla{e guske, a ovi ti prihvate za kolje pa put gusaka. Guske ti onda otpuste onu drugu nogu, pa kud koja, a ovamo Timurlenk odmah dozove hodù prozoru i rekne mu: - Hodà, ti meni laè{. Gledaj, guske imaju dvije noge. - Ih - do~eka na to hodà - da tebe potjeraju onim kolcem, bjeào bi i na ~etiri, a ne na dvije noge!

Koliko vrijedi Timurlenk? U{ao hodà s Timurlenkom u hamam da se okupaju. Skinuli sa sebe haljine i ostali samo s prega~om oko tijela. Tada }e Timurlenk upitati hodù: - Da sam ja sad ne{to rob, {to misli{, koliko vrijedim? - Pedeset ak~i - odgovori Nasrudin. - Zlobni~e jedan! - raspali se Timurlenk. - Ta sama prega~a na meni vrijedi toliko! - Znam, znam - dokazivao mu hodà - pa ja i jesam mislio na vrijednost prega~e.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

SEFARDSKE PRI^E

Sefardske

* pri~e

Eliezer Papo**

Kako Bog nikad ne odbija dobro srce jednoj zabitoj kasabi ogromnog Osmanskog Carstva ìvjela je i mala jevrejska zajednica, siroma{na kao i kasaba u kojoj je na{la uto~i{te. Rabin koji je vodio zajednicu uvijek je u svojim propovijedima nastojao podvu}i kako Bo`je misli nisu na{e misli - i kako na nebu ono {to nama izgleda va`no moè biti sasvim neva`no - dok ono na {ta mi ne obra}amo pa`nju moè biti upravo najva`nija stvar na svijetu. @ele}i odgojiti svoju pastvu u pravim vrijednostima Tore, a istovremeno èle}i im pruìti i utjehu u njihovoj bijedi i siroma{tvu - rabin je stalno podvla~io kako na nebu ne gledaju na koli~inu (jer sve je i onako vlasni{tvo Tvorca) prinosa - nego na ~isto}u srca i namjere prinositelja. Podvla~io je da biblijski Kralj David, koji je bio mo}an vladar, nije molio od Boga da mu podari mo}, slavu, bogatstvo, nove provincije i robove - nego samo srce ~isto

i duh prav - kao {to stoji zapisano u Psalmu pedeset i prvome: "Srce ~isto stvori mi Boè, i duh prav obnovi u utrobi mojojâ&#x20AC;&#x153;. Iz Subote1 u Subotu rabin je ponavljao stihove pedeset i prvog Psalma po kojima je "`rtva Bogu duh skru{enâ&#x20AC;&#x153; - a "srce slomljeno i poti{teno Bog ne odbacujeâ&#x20AC;&#x153;. Me|u vjernicima, koji su pribivali subotnjim propovijedima, nalazio se i Mu{on, stariji prostodu{ni i siroma{ni Jevrejin koji je ènu i tri neudate k}eri izdràvao hamalskim radom. Oduvijek je Mu{on osje}ao potrebu da ne{to u~ini za Boga, ne{to veliko poput onih ~asnih muèva iz Biblije o kojima je slu{ao i ~itao - ali znao je Mu{on da priliku za takvo {to ne}e imati. Ne on i ne ovdje. Na koncu, ko je bio Mu{on - najobi~nij hamal, a i ko je vidio da se takva juna{tva i bogougodni podvizi de{avaju u tamo nekoj Bosni. Takve su stvari de{avale u bolja vremena, boljim ljudima i na boljim mjestima. - On, Mu{on nije imao sre}e, rodio se

Sefardi (hebr.): [panjolac, u hebrejskom jeziku ovaj termin ozna~ava {panjolske Jevreje kao posebnu etni~ko-kulturnu skupinu koja ve} vijekovima ne `ivi u [panjolskoj - tako i `itelje suvremene [panjolske bez obzira na njihovo etni~ko porijeklo ili vjersku pripadnost. U drugim jezicima ovaj termin se odnosi isklju~ivo na {panjolske Jevreje. U mnogim jezicima izvorni hebrejski termin je prilago|en glasovnim uzusima jezika doma}ina - recimo na{a prilago|enica: Sefard, ili engleska: Sefardi. Ovdje je rije~ o pri~ama koje su proistekle i bogate sefardske kulture u Bosni i Hercegovini. Naime, Sefardi su nakon progonstva u [panjolskoj na{li uto~i{te u Bosni i Hercegovini, tada{njem Osmanskom carstvu. ** Autor je sefardski rabin ro|en u Sarajevu. Napisao je nekoliko knjiga pripovijedaka i jedan je od rijetkih predstavnika pisane sefardske rije~i

BEHAR 97

na prostorima biv{e Jugoslavije. @ivi i radi kao sveu~ili{ni profesor u Jerusalimu. Hvale vrijedan je njegov rad na prou~avanju Ladina, te bogate knjièvnosti stvorene na tom jeziku - predaje sefardsku kulturu i knjièvnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik je direktora Mo{e David Gaon Centra za istraìvanje Ladino kulture, koji nosi ime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju - koji je porijeklom bio Travni~anin. [abat (hebr.): Subota, najve}i jevrejski praznik. Na {abat je strogo zabranjeno obavljanje bilo kakvog posla. Poslovi koje je zabranila sama Usmena Tora nazivaju se avot melahot (prototipovi poslova) - i ima ih trideset i devet. Rabinsko zakonodavstvo zabranilo je i poslove koji proisti~u iz ovih trideset i devet - ili podsje}aju na njih.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

kao niko i ni{ta i kao takav }e i umrijeti. Nije se radilo o tome da je Mu{on bio ~astohlepan i da je htio ovjekovje~iti vlastito ime. - Naprotiv, bio je spreman na potpunu anonimnost. Njegovo djelo trebalo je samo da bude iskaz njegove sna`ne vjere i njegove ogromne ljubavi za Onog koji nas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam Toru. Tako je mislio na{ dobri Mu{on i takve je misli teglio sa svojim sepetom uzbrdo i nizbrdo, iz godine u godinu - a onda je odnedavno haham2 po~eo govoriti o tome kako Bog ne zahtijeva ni{ta drugo nego srce, i kako je `rtva Bogu ~isto srce, i kako takvu `rtvu Bog ne odbija - i tra~ak nade ozari Mu{onovo lice. Nije sve izgubljeno, mislio je, niti je sve uzalud. Mogu}e je u~initi ne{to {to Bog cijeni. Samo... gdje da siroti Mu{on, koji ni Subotom nije jeo mesa, na|e srce? Gdje da namakne pare da kupi ~isto srce, bez loja, dobro srce, srce kakvo Bog voli? Ali, vrijedilo je poku{ati, stoga se Mu{on prihvati posla s nekom novom snagom. Revnost koja je izbijala iz njegovih o~iju i obnovljena snaga ve} ostarjelog hamala kao da su imali neku magi~nu mo} - i, malo po malo, po~e{e padati novi poslovi. U petak, uo~i Subote, Mu{on po ko zna koji puta prebroji sedmi~ni utràk - pa uvidjev{i da se nije prevario u ra~unu - nego da je suma dostajala i za teku}e tro{kove i za kupovinu srca, sav ozaren otr~a obrednom kolja~u od kog zatraì da mu zapakuje jedno dobro i ~isto srce bez loja s kojim, onda, otr~a u sinagogu i, u trenutku kad je posluìtelj sinagoge iza{ao da sapere sinagogalno dvori{te, otvori vrata Ehala (hebrejski: Ormar Svetinje u kom se ~uvaju svici Tore) i poloì svoje srce, pokloniv{i se duboko do zemlje. Nakon {to se Mu{on neprimjetno iskrao iz sinagoge, Lija~o, posluìtelj koji je jedini bio siroma{niji i od samog Mu{ona u|e da pripremi svitak za sutra{nje ~itanje - pa kad u Ehalu na|e zapakovano srce suze mu navrije{e na o~i. Ko je rekao da Bog ne ~uje molitve? Evo, nekoliko mjeseci kako mu èna dosa|uje prigovorima kako djeca i ne znaju {ta je [abat, kako nikad mesa nisu okusila - i dobri Bog je ~uo njegove molitve i u~inio mu o~igledno ~udo. U dva je doma te Subote vladala posebna atmosfera, u Lija~ovom zbog nezasluène nagrade - a u Mu{onovom zbog kona~no utaène revnosti. Jedino {to je pomu}ivalo Mu{onovu radost bila je sumnja da bi njegova `rtva mogla biti odbijena. Sutradan, kada je prilikom javne slu`be otvoren Ehal da bi se izvadio svitak Tore, Mu{onu stade srce, uspinjao se na prste da vidi {to je bilo s njegovom `rtvom - pa kad uvidje da je zamotuljka nestalo shvati da mu je `rtva prihva}ena. Haham je bio u pravu, dobro i ~isto srce Bog ne odbija. Htio je da poleti. Mislio je da }e se u sva-

kom trenutku odvojiti od zemlje. Sre}a koja ga je ispunila vrijedila je svog njegovog dotadanjeg ìvota. Vrijedilo je ìvjeti da se ovo doìvi - hej, prihva}ena `rtva, i to od Boga li~no. Iz petka u petak Mu{on je u sinagogu donosio po srce - sve u zavisnosti od nafake - nekad deblje, nekad tanje, nekad ve}e, nekad manje, nekad cijelo, nekad samo pola. Iz Subote u Subotu obje su porodice bivale sve sretnije. Jednog petka popodne rabin se zadrào u sinagogi pripremaju}i sutra{nje ~itanje Tore koje je bilo posebno te{ko. Mu{on za koga je dono{enje srca u Ehal ve} bila rutina, utr~a u sinagogu - i, ne okrenuv{i se da provjeri da li ga neko vidi, otvori vrata Ehala i stavi zamotuljak koji je donio. Rabin je, zate~en, netremice i u ~udu posmatrao Mu{ona koji je na {panjolskom izgovarao molitvu koju je s vremenom sro~io za ovu priliku: - Boè moj i Boè otaca mojih, evo ti prinosim ~isto i dobro srce kao {to voli{, molim te nemoj odbiti `rtve sluge svojega, i sjeti se naroda svojega Izraela na dobro, mir i spasenje. Prinositi `rtvu izvan jo{ neobnovljenog Hrama u Jerusalimu je prestup zakona kakav se ne moè tolerirati. Stoga haham sko~i na noge da izbaci Mu{ona i njegovu `rtvu iz sinagoge i ponovo ustanovi zakon i red. Upravo u trenutku kada je haham zaustio da Mu{onu o~ita bukvicu i da mu kaè da je pogre{no shvatio, da se radi o srcu, o du{i, o mislima i osje}anjima svakog pojedinca - a ne o najobi~nijem komadu mesa, da je svojim djelom samo uvrijedio Boga i ogrije{io se o zakon i sli~no - ba{ u tom trenutku stupi u sinagogu dostojanstven starac duge i kao snijeg bijele brade koji zatraì da nasamo razgovara sa hahamom. Kad se obojica na|o{e u avliji sinagoge, starac re~e ovako: - Ne dirajte naroda mojega Izraela, ovaj siromah u svojoj revnosti izdràva jo{ jednu porodicu i gradi sebi vje~ni i nepropadljivi dom u svijetu koji dolazi, da je u vo|a naroda ovog revnosti, duha i vjere koliko u naroda ve} bi se odavno ugodni miris `rtava dizao sa oltara mojega u Jerusalimu. Haham uvidje da onaj koji govori s njim nije niko drugi do Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok3), za koga Biblija veli da je svojevremeno i sam prinio `rtvu izvan Hrama da bi dao narodu priliku da uvidi ~iju }e `rtvu Bog prihvatiti - njegovu ili onu la`nih proroka mnogoboà~kog kulta, te promisliv{i o svemu uvidje da zakon i formalizam nisu isto - a da revnost izvire upravo iz skru{enog duha i slomljenog i poti{tenog srca o kome je upravo on propovijedao dok ljudi nisu uzeli njegove rije~i ozbiljnije nego {to ih je uzimao on sam.

Sefardski rabin.

U islamu ime za poslanika Ilijasa.

BEHAR 97

SEFARDSKE PRI^E

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Kako molitva, sadaka i dobro srce produàvaju ìvot, spa{avaju od kazne i donose nagradu Kaù da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanov li~ni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri njegov naum - uvijek bi se umije{ao re~eni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir - te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, koji se prili~no te{ko kretao ka dvoru, uvijek dovodi jedinac sin - koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvoru trajati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekom knjigom - te odlu~i da se osveti ocu tako {to bi smakao mladi}a. Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj naum sprovede u djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatak jevrejske populacije Carstva za njega kao da su prestali da postoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladi}a kako bi uni{tio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naum ne}e biti lak za sprovo|enje, iz jednostavnog razloga {to mladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom. Jednom prilikom, kada je stari ljekar ùrno doveden na dvor zbog pogor{anog stanja sultanije majke, veziru se u~ini da je kucnuo trenutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljekarova posjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neiskusnog mladi}a namami u stupicu. Carskom pekaru, li~nom prijatelju koji je ~esto obavljao za njega prljave poslove on posla sljede}u poruku: razgori pe} i pobrini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedan mladi} u uglednu odjelu i traì}e da mu hitno pripremi{ prepe~en somun sa zatarom (isto~nja~ki za~in) i maslinovim uljem, baci ga u uàrenu pe} - i ne govori nikom ni rije~i. Nakon {to je povjerljivim kanalom poslao re~enu poruku, on se uputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da mu je otac zapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i donese prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi}, ne sumnjaju}i ni{ta, uputi se ùrnim korakom ka carskom pekaru - no, kako je da bi stigao do istoga morao iza}i na kapiju, pre}i ulicu i u}i na drugu kapiju - u tih nekoliko trenutaka, koliko se zatekao na ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr~ao iz obli`nje sinagoge traè}i desetog za minjan (hebrejski: kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu). Mladi} odbi da se pridruì minjanu pod izlikom da je sprije~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogledom koji kao da je govorio ‘te{ko onima koji ostavljaju zapovijed Cara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te se mladi} povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovo zaka{njenje ne}e primijetiti. - No, ‘k’o za |avola’ molitva se oteè, te umjesto predvi|enih pet minuta potraja dobrih dva-

desetak. Kako se svo vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj - mladi} morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskom razvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu. Vezir koji je bio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne mogav{i do~ekati da dobre vijesti do|u do njega - uputi se glavom i bradom u carsku pekaru. Isprva se za~udi kad vidje da glavni pekar nije u pekari te upita jedinog prisutnog radnika da li je zapovijed o somunu sa zatarom i maslinovim uljem do{la do pekara. Radnik kome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne èle}i li~no prljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a - ali ne èle}i ni propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedio da onog ko zatraì u carevo ime takav i takav somun s tim i tim baci u uàrenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete - pa kad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne moè biti gre{ke - pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko èlio vezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu vezirevu nagradu koju }e glavni pekar morati podjeliti s njim, odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelu furunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavr{io sa vezirom - a u to na zakra~unata vrata carske pekare zalupa zadihani mladi} traè}i da mu hitno, po carskom nalogu, dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Radnik, isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti se na isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan - ali, ne htjev{i riskirati, uru~i mladi}u {to je i traìo - i pusti ga da ode, znaju}i da ga vezir uvijek moè ponovo poslati ako se ispostavi da je i ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet. Mladi} se vrati u dvor upravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja. Bez rije~i mu pruì vru} somun koji je nosio, o~ekuju}i grdnju zbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sin mogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali ga ne upita ni{ta - jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pretjeranim u~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli od mo}i zapretanih u svakom od nas. I tako se sve zavr{ilo sretno, izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono {to je i zasluìo - a zbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog nestanka iskreno àlili jedino carski pekar i njegov pomo}nik. Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogo puta, zapitam se, a ko je onda nama prenio {to se s vezirom desilo. Prije nekoliko nedjelja imao sam priliku ~uti ovu pri~u iz usta starijeg jerusalimskog Sefarda, vrsnog poznavaoca sefardske narodne pri~e - pa iskoristih priliku i postavih mu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo. - Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok, za koga narod vjeruje da, budu}i da nikad nije umro, obilazi svijet i pomaè one Jevreje koji to obdràvanjem Boìjih zapovjesti i zasluùju) - odgovori starac ‘k’o iz topa’ - zar nisi ukop~’o da je onaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Navi, e pa on je kasnije svima ispri~ao {to se desilo. Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom - tako i vlastitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednos-

BEHAR 97

SEFARDSKE PRI^E

tavnu ~injenicu, htjedoh upitati jo{ ne{to - ali me starac prekide rije~ima: - To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na porodu zbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane ìvota, pa to ~uo Elijau a-Navi, pa se saàli na nju - te pohita da pred nebom dokaè da ni ona nije tako lo{a da ne zasluùje jo{ jednu priliku. [to }e i kako }e buenu di muestru navi (ladino4: dobri na{ prorok), on joj zalupa na avlijska vrata. Ona, sve onako u devetom mjesecu si|e niz basamake i otvori mu - a on joj re~e da je siromah i da nema para. Ona se, sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar - i donose mu na kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog pro4

Taj dijalekt predklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ine Sefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren.

BEHAR 97

sjaka koji joj opet zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona, jadna, opet uz basamake, niz basamake - te donese izno{eno mu`evljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i tre}i put, te joj opet zakuca na vrata - ovaj put k’o gladan prosjak - a ona, pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami - nego uz basamake, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastitu ve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenu samoprijekornost i po`rtvovanost - pa joj oprosti{e. - Blago - rekoh - njima u onaj vakat kad su se proroci zahmetili da ljude vrate na pravi put. - Ne bi’ se ja nikad kladio - re~e mi starac mrtvo ozbiljno - ‘ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vrata nije ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zasluga spasi od ve} dosu|ene kazne. I {to jest jest - ‘ajd znaj.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Nije lako shvatiti proroke Budu}i da je prema biblijskom izvje{taju Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim ko~ijama uzet na nebo - narod vjeruje da prorok nije doìvio tjelesnu smrt - nego i dan danas obilazi svijet, ispravljaju}i nepravdu i pomaù}i one koji to obdràvanjem Boìjih zapovijesti i zasluùju. Po narodnom vjerovanju ova je uloga Proroku dodijeljena sve do dolaska Mesije koji }e jednom zauvijek uspostaviti pravedno dru{tvo, i ~ija }e pravedna vladavina kona~no osujetiti poku{aje naroda da vladaju jedni drugima. Do tada, me|utim, u svijetu kakav je sada, neophodan je neko poput Elijaua ko }e ispravljati sitne i male nepravde. Posljednji Elijauov zadatak bi}e najavljivanje Mesije i njegovog Carstva. Tek tada }e se stari prorok mo}i povu}i da uìva u zasluènoj nagradi. Kako se Elijauov zadatak, zahvaljuju}i op{teljudskoj nespremnosti da se boànski naum sprovede u djelo, oduìo - po koji put bi se desilo i da prorok uzme sa sobom nekog od u~enih i dobrih ljudi ne bi li mu pravio dru{tvo na njegovom zadatku. Jedanput je Prorok bio na propovjedi koju je drào Rabi Jeo{ua prije nego {to se pro~uo po cijelom svijetu zbog svoje mudrosti i u~enosti. Proroku se mladi} dopao - i on mu ponudi da mu se pridruì na odre|eno vrijeme - {to je mladi} s odu{evljenjem prihvatio. Prvog dana Rabi Jo{uinog {egrtovanja kod proroka njih se dvojica zateko{e u jednom malom mjestu u kome ~ak nije bilo ni preno}i{ta - jer kome bi uop}e (osim onih koji su se tu rodili) palo na pamet da poèli preno}iti u tom mjesta{cetu. Po mezuzi, pri~vr{}enoj na vrata, prepozna{e jednu jevrejsku ku}u - pa pokuca{e na vrata. Otvori im sitna srednjovje~na èna - koja se, ugledav{i strance na ku}nom pragu u ovaj pozni ~as (o~ekivala je muà koji se svakog trena trebao vratiti s rada), za trenutak zbuni - da bi odmah potom {irom otvorila vrata i pozvala strance da u|u. Prorok i njegov {egrt u|o{e - ali èna ne zatvori za njima vrata, pridràvaju}i se pravila po kome je èni zabranjeno boraviti s tu|im mu{karcima u zatvorenom prostoru. @enina revnost, odmah, izmami osmjeh na prorokovu licu - i on je zapita: - Dobra Jevrejko, ima{ li ~ime ponuditi namjernike? Rabi Jeo{ua ne moga{e da se ne za~udi prorokovoj nametljivosti. Prvo, bilo je o~igledno da su doma}ini bili siroma{ni i da su jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, u~eniku se ~inilo da nije ispravno traìti i{ta od ène prije nego se mu` vrati ku}i. No, kako se carska ne pori~e - Rabi Jeo{ua ne re~e ni{ta. @ena im, bez oklijevanja pokaza na sto koji je postavila sebi i muù. Koli~ina hrane na stolu jedva je dostajala za njih dvoje - i Rabi Jeo{ua je bio sigu-

ran da }e Prorok odbiti da pojede njihovu sirotinju. No, Elijau sjede za sto i po~e se zalagati velikim zalogajima, mljackaju}i tako da je Rabi Jeo{ui bilo neugodno. Nakon {to je pojeo obje porcije, on upita ènu gdje bi se namjernici mogli odmoriti - a ona mu, gledaju}i ga duboko u o~i, i ne odgovaraju}i rije~ima - pokaza na sobu s jedinim krevetom koji su imali. Prorok se raspremi i leè kao da je to najuobi~ajenija stvar na svijetu - a Rabi Jeo{ua iza|e u dvori{te vidno potresen prorokovom bezobzirno{}u. U to do|e i mu` - pa kad mu èna re~e da ne samo da je ostao bez ve~ere koju je dala nekim strancima - nego da jedan od tih stranaca leì u njihovom krevetu - a da }e oni morati spavati na podu, on po~e galamiti - ali mu ona rukom zatvori usta, {ap}u}i mu na uho: - Neka, pusti, i mi smo se stisli - pa nemamo ni ono {to imamo... otkako je ovaj ~ovjek u{ao u ku}u - ja osje}am kao da se neki ~vor negdje duboko u meni razvezao, i kao da... kao da nisam vi{e stisnuta, kao da se neko u meni ispravio... ne}u vi{e da brinem - Bog je veliki - pa ako zna nama}â&#x20AC;&#x2122; svijetu da mu ni{ta ne fali - nama}i }e valjda i nama... Mu` promrmlja ne{to o ènskoj neura~unljivosti, leè na pod i zaspa. Ujutru, kad su Prorok i njegov u~enik napu{tali par, dok se u~enik mnogim rije~ima zahvaljivao i izvinjavao u ime obojice - Prorok re~e samo jednu re~enicu: - Da Bog da vam do dvije godine u ovo doba cijela ku}a bila ispreturana. Mu` zausti da odgovori drzniku - ali ga èna zaustavi stiskom ruke. Rabi Jeo{ua preblijedi - ali ne upita ni{ta ne htiju}i uvrijediti Proroka. Potom do|o{e u neki grad u kome je ìvio jedan bogata{ poznat po svojoj {krtosti. Prorok se odmah uputi njegovom domu, ali bogata{eve sluge su imale nare|enje da svakog ko bi se usudio pokucati na bogata{eva vrata traè}i milostinju otjeraju kletvama i prijetnjama. Prorok i u~enik mu stado{e kruìti oko zida kojim je velika i prostrana ku}a bila opasana. Kad na|o{e mjesto na kome se zid bio naherio, prijete}i da padne - u~enik pomisli da }e Prorok iskoristiti to mjesto da prodre do bogata{a i odrì mu pridiku - ali, umjesto toga, Prorok se zagleda u zid koji se po~e ispravljati i u~vr{}ivati. U~enik, zbunjen, i ovaj put o}uta ne pitaju}i ni{ta. Potom do|o{e u jednu siroma{nu sinagogu u kojoj su ih lijepo primili, okrijepili i dali im popudbinu. Na rastanku Prorok ih blagoslovi rije~ima: Neka se jedan me|u vama izdigne nad ostalim. U~enik zausti da kaè kako je prorok {tedljiviji na blagoslovima koji ga ne ko{taju ni{ta nego ovi ljudi sa hranom koje nisu imali u obilju - ali se, vidjev{i prorokov prodorni pogled, predomisli i ne re~e

BEHAR 97

SEFARDSKE PRI^E

ni{ta. Nakon toga stigo{e u do mjesta u kom su ìvjeli neki siroma{ni odmetnici koji su tvrdili da su uzeli pravdu u svoje ruke - a zapravo su samo dodavali bezakonje na grijeh i sol na ranu, prepu{taju}i se kra|i, prevari i lopovluku. Iako ih ovi nisu nahranili i napojili kao oni prvi - prorok ih svejedno blagoslovi rije~ima: Neka bi se svaki od vas uzdigao nad ostalim. Rabi Jeo{ua koji vi{e nije mogao trpjeti Prorokove nepravde stade bjeàti od Proroka. Prorok pohita za njim - ali on sve vi{e odmica{e. Kad ga je Prorok ipak stigao, Rabi Jeo{ua po~e vikati na Proroka iza glasa, daju}i tako odu{ka gnjevu koji se nakupio u proteklim danima: - Kakav si ti prorok i kakvi su tvoji ar{ini. Ti samo stvara{ ve}u nepravdu i pometnju. One dobre ljude kojima si oteo posljednji zalogaj iz usta prokle da im sve bude ispreturano. Bogatom zlikovcu besplatno izgradi zid u~vr{}avaju}i ga u njegovoj obijesti. Me|u dobrim siromasima blagoslovi jednoga - a me|u odmetnutim sviju. Gdje ti je tu pravda? îji si ti poslanik, i kojim ti ar{inima mjeri{? Prorok, ni zbunjen ni uzbu|en, krenu da mu obja{njava abecedu proro~kog pogleda: - Gledaj, Jeo{ua, sine moj, onaj par nije imao djece jer je èni du{a bila zapretana. Ja sam joj samo pomogao da razrije{i svoj ~vor, i poèlio joj da im, za dvije godine od sad, dijete koje toliko èle ispretura cijelu ku}u. [to se ti~e onog bogata{a, zid njegovog vrta napravljen je na podzemnom trezoru jednog starog kralja. Da su krenuli popravljati onaj zid vjerovatno bi otkrili ono blago. U~vr{}ivanjem zida ja sam samo

BEHAR 97

htio osigurati da blago ne padne zlikovcu u ruke. [to se ti~e siromaha i njihove sinagoge - ako se jedan izdigne nad njima, pove{}e i ostale - a gdje je jedna uspje{na glava koja vodi - tamo je i op}i uspjeh. Odmetnicima sam, me|utim, poèlio mnogo glave{ina - pa da se nikad ne sloè i ne uspiju. Rabi Jeo{ua shvati da iako Prorok ima pravo - on sam nikad ne}e mo}i posmatrati stvari iz tog ugla, te odlu~i da ostavi {egrtovanje kod proroka - opredijeliv{i se, ipak, za karijeru obi~nog hahama - a Elijau a-Navi po ko zna koji put ostade sam, ~ekaju}i u~enika koji bi boànsku mudrost pretpostavio ljudskoj.

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

BEHAR 97

BO[NJA^KE PRI^E

Bo{nja~ke

* pri~e

Edhem Mulabdi}

BAJRAM luho je doba. U dolinici, gdje su se stisnule varo{ke ku}ice, bila gusta tama pa bi rekao gledaju}i ozgor s vite Hridine da tu u toj mra~noj jami nema ni ìva stvora. Ali za|i samo kroz tu gustu no}, izme|â&#x20AC;&#x2122; onih starih ku}a {to im {iljke samo prama nebu vidi{, osluhuje{, ~uje{ kretnje, po koju rije~, àmor, {kripu vrata, - sve je budno. No} ti sad nije tako nijema, tama nije vi{e tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajinstveni ~ar, - za koji ~as svi}e Bajram. U svakoj ku}i vidi{ slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu iza|e na Bajram da se u ~istu odijelu klanja namaz. Jo{ od zore ni znaka a na vitoj se munari za~uje mujezinov tanahni glas, zau~i salavat. U to se doba prenula i mlada èna u svojoj skromnoj sobici gdje jo{ nije bilo svjetla. Prenuo ju mujezinov glas. Prva joj misao bija{e Bajram, no odmah za tom ona tuga s kojom je provela na stotine no}i. Svak se raduje, svak se gizda, èna sprema muà, mati sina, sestra brata, a ona... ah, gdje je njezin vojno, u askeru, daleko u svijet zanio kosti svoje, a more biti da je do sad i u zemlji... I ona pokri lice rukama, onako proplaka, kako je svaku no} s pla~em legla i ustala. Najedanput sko~i, upali svjetlo i baci se do svog sin~i}a koji je slatko spavao. Mali}u bilo tek {est godina, jedro dijete ko jabu~ica.

- Arife, sine moj! - po~e ga buditi. - Ustani, eno salavat, Bajram! Ustani! Mali} progleda. Protrlja o~i, a kad razabra rije~i maj~ine, veseo sko~i. - Zar Bajram, mati? - u ~udu }e ono, pa pole}e k prozoru. Ali napolju bila jo{ tama. - Eno, ~uje{ salavat! - veli mu ona. - Hajde umij se pa }e ti mati lijepo obu}i nove haljine, pa }e{ onda u dàmiju. Mali bio veseo, nije znao {ta }e prije. A mati doskora izvadila ~itav sveànj haljina, umila ga i po~ela obla~iti: nova i ~ista rubenina, pa onda nove ~ak{irice, pa onda {amaladè, anterija, ~ohali fermen, pas, fesi} medìdija, pa ~arapice i nove firale, a sve novo, sve kroja ko za velikoga. Mali se sve posmjehivao gledaju}i to novo odijelo, pa bi istom ubrzao: - Je lâ&#x20AC;&#x2122; de, mati, da su moje ~ak{ire bolje negâ&#x20AC;&#x2122; u Muhameda Devlet-hanumina? - Uh, tvoje su najbolje! - odvra}ala mu ona, a glas joj drhtao. Sirota zaklonila lice od svjetla da joj mali} ne vidi suza. Obla~ila ga, sobom mu sapela i najmanju kop~icu, a kad ga sasvim opremi i on ustade, pred njom bija{e prava slika njezina dragog, nepreàljenog muà. Salavat se na munari svr{io i za~uo sabah; napolju je svitalo. Mati se zagledala u sina, zagrlila ga i pokapala suzama. - Du{o moja! - veli ona. - [to }e{ nam u dàmiji za-

Bo{nja~ke pri~e su nedjeljivi dio bosanskohercegova~kog knji`evnog korpusa.

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

iskati od Boga? - Tako ga je obi~avala napu}ivati. Mali se zamislio. - Da nam Bog da zdravlje i dug ìvot - veli on - pa onda... {to ono jo{, mati? - Onog svijeta dènnet, sine moj! - Ja, onog svijeta dènnet i... ni{ta vi{e, je 1’ de, mati? - Zaboravio si ne{to! - jedva èna izmuca zagrliv{i dijete. Mali se opet zamislio. - Ha - uskliknu on - i da nam babo do|e. - Jest, jest, du{o moja! — do~eka ona pla~u}i, a u sebi dodade: - Ako bude... Sad je mali opazio maj~ine suze, pa se nekako snu`dio. Ali nije mu se dalo da to bajramsko veselje, pa radost za nove haljine pomuti kakvom tugom i stoga nekako dirljivo zapita majku: - Ma {to pla~e{, mati? - Ali ne pla~em, du{o moja - ona }e usiljeno - ve} mi je drago {to si mi tako valjan i pametan! Opet ga zagrlila. Doskora i ona baci feredù na se i povede mali}a do kapije da ga uputi u dàmiju. Iza avlijskih vrata virila na sokak, kud su ljudi prolazili. Svaki ~as {kripile tuda nove firale il’ cipele, {u{njile nove haljine, {irio se do njih miris mi{ka kojim su ljudi namazali nove haljine, a hladnim jutarnjim zrakom brujio glas “te}bira”, {to su ga prolaznici tiho u~ili. Mladoj èni grudi da puknu od neke tuge. Sjetila se kad bi prije ~etiri godine ovako na Bajram ispratila svog dragog Mehagu u dàmiju, a u njeg novo odijelo; bio je vazda najpristaliji. Najedanput ga du{mani uze{e u asker, otjera{e na vojsku, a ona osta sirota sa svojim dvogodi{njim sin~i}em. [to je od onog dana suza prolila, a svaki dan na svakom namazu od Boga iskala da joj se povrati njen dragi Mehaga Pa joj je sad ào na cio svijet. Sprva do{lo dva-tri puta pismo od njeg s Drine, iz Hercegovine; a kako reko{e da je oti{o nekud ~ak za Stambol, otada nikakva glasa za njeg. I kom{ije, dok su imali pouzdanih glasova, do|i i oveseli je svaki ~as, a sad kan’ da i oni vide da se nema ni~em dobru nadati za svog muà. Plakala, grlila mali}a, jedinu uspomenu svojih sretnih dana, a ono se otimalo, htjelo u dàmiju. I ona ga naposljetku pusti: on se umije{a u prolaznike, ode u dàmiju onako skromno i pobo`no ko odrasto ~ovjek. Njene o~i ostale uprte za njim. U Devlet-hanuminu ku}u, koja je uprav naprama haremu dàmijskom, sleglo se silno ènskinje da vidi gizdavi svijet kad se iz dàmije razi|e. Bajram je i ènskinje gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tu`na, àlosna. Do{la u taj veseli svijet da vidi svog sin~i}a, kad joj iz

dàmije iza|e. @ene ju tje{ile i razgovarale, a ona plakala. Iz dàmije se ~uli dirljivi glasovi i doskora po~e dova a stotine i stotine grla zabrujalo haremom: “Amin, amin!”. Sad osu svijet iz dàmije. Harem pun, sve novo, gizdavo, stiska, oni silni prosjaci cvilili: “Udijeli siromahu sadaku porad svog zdravlja, porad onog svijeta”! Dugo je trajalo dok se taj silni {aroliki svijet iztiskao iz harema, a svak se la}ao dèpova i bacao pare ubogima {to su cvilili kraj njihovih nogu. Na kraju, ba{ me|u starcima, i{ao Arif, uzev{i se pod ruku sa Muhamedom Devlet-hanuminim. Bila oba vr{njaci. Ba{ na samom izlazu jedan starac sagnuo se i pomilovao oba dje~aka, a objema majkama srce igralo od radosti. Na ovaj sveti dan sve se sje}a preminulih svojih, pa sad sve ovo gizdavo mno{tvo krenulo na mezarluke, da tu na kaburu svojih starih prou~i {to za du{e njihove. U toj je svjetini i{ao i mali Arif, i on }e poput drugih onamo, makar da ne zna za kabur nikoga svog. A kad se ljudi po~eli vra}ati ku}ama svojim, i on je veselo potr~ao majci svojoj. Umoran ve} {}a{e uprav da ukora~i u svoju avliju, kad se kod njeg stvori stranac ~ovjek u tu|u odijelu. Mali se popla{io pa se poùrio u avliju, ali stranac za njim. No za~udo bilo malom kako ga taj tu|i ~ovjek gleda nekako umiljato i smije{i se na njeg. A kad ga jo{ i po imenu dozvao, ono stalo. - Je 1’ tebi ime Arif? - upita ga stranac. Mali kimnu glavom, metnuv{i prsti} u usta, a ~udnovato promatrao stranca. - îji si ti? - Materin - ozva se ono sad. ôvjek bio do suza dirnut s ovog dje~ijeg odgovora. Gledao ga ~as-dva a suze mu navrle na o~i. Srce mu igralo od nekog uzbu|enja; poslije ~etiri godine vra}a se iz dalekog svijeta, susre}e se eto sa sinom svojim, a prepoznati se ne mogu. Kakve su misli obuzele du{u njegovu! Pri|e k djetetu, zagrli ga i suzama pokapa. Tako ga u zagrljaju ponio preko avlije. A kad se vrata ku}na otvori{e i sirota èna smotri sina svog u zagrljaju svog dragog vojna, srce da joj pukne od ~asovita uzbu|enja. Nije u prvi mah vjerovala svojim o~ima, gledala ga ko izvan sebe. A kad joj se mu` javi drhtava glasa, ona suznih o~iju poleti prama njima. - Sine moj! - zagrli ona dijete - vidi{, evo tvog babe! Tu, na pragu ku}nom zahvali{e Bogu na tolikoj sre}i. Tog je dana i{ao kom{ija kom{iji, svoj svome na Bajram. I Mehagi su dolazile kom{ije i svojta, a u njegovoj ku}i toga dana bija{e dvostruk Bajram.

BEHAR 97

BO[NJA^KE PRI^E

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

]amil Sijari}

HASAN, SIN HUSEINOV Poznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednog dana u{ao u han Kolobaru, pokazali su mi ga rukom i rekli da ga pozdravim, da mu kaèm koju ljubaznu rije~ i odam po{tovanje kako najljep{e umijem jer on to voli, a zatim da pro|em i sjednem na se}iju odakle, ako ho}u, mogu kroz prozor da gledam svijet na ~ar{iji kako kupuje i prodaje, a imam priliku i Hasana da gledam i poslije da pri~am kako sam i ja u Sarajevu, u hanu Kolobara, vidio Hasana, sina Huseinova. Nisam umio da ga pozdravim onako kako se od mene traìlo, okrenuo sam se ka nekakvom ~ovjeku za kojeg su mi rekli da je Hasan, povio se malo u struku, ne{to rekao ili ni{ta, i oti{ao na se}iju. Nisam dao sebi pravo da ga sa se}ije gledam, kad ga nisam ljudski pozdravio; ja koji sam sada prvi put ~uo za toga Hasana, i prvi put ga vidio, nisam ni znao zbog ~ega da ga druk~ije pozdravljam nego {to obi~no pozdravljam ljude, i ono moje povijanje u struku, i ono {to sam tome ~ovjeku u prolazu rekao, bilo je po nagovoru mojih prijatelja, pa je - zbog toga, i ispalo neuljudno: tako da od sebe nisam ni{ta dao, a od srca ba{ nimalo, a ni {ta traìo od toga Hasana - ni toliko da na moj pozdrav odgovori. Moji prijatelji su mi zamjerili, a ja im odgovorio da àlim - ali da druk~iji pozdrav nisam ni duàn ~ovjeku kojeg ne poznajem, a i ne treba mi da se sa njim upoznajem; u han sam do{ao da ~aj popijem i da kroz prozor gledam ~ar{iju. Rekli su mi da je to to~no, da nas je sviju ~aj ovamo doveo - ali da je, za moju sre}u, u sobi Hasan, sin Huseinov i da treba da se bar dobro nagledam kad ve} ne mogu i da ga ~ujem. [to je to trebalo da ~ujem od toga Hasana ja nisam znao, a nisam ni pitao moje prijatelje, i uzeo sam da mirno - gledaju}i kroz prozor ~ar{iju, popijem ~aj. Moè biti da su moji prijatelji pomislili da su me uzalud doveli u han zbog Hasana, kad me jedan takav ~ovjek ne zanima nego ~ar{ija; vidio sam da im je ào {to sam takav, {to nisam kao oni - koji u han dolaze da bi vidjeli, i ako ih sre}a posluì i ~uli Hasana, sina Huseinova. Popio sam ~aj, spustio praznu ~a{u na tablju, i sad odjednom, stao da gledam po hanskoj sobi. Na se}ijama, pokrivenim ov~ijim i srne}im koàma, sjedjelo je i }utalo nekoliko trgovaca, reklo bi se iz drugih mjesta, koji su u hanu i no}ili, i sad ~aj pili. Pre{ao sam preko njih nemarno o~ima, i i{ao do kraja se}ije, gotovo do vrata - do Hasana. Pitao sam se u sebi za{to su dali da taj Hasan sin Huseinov sjedi do vrata kad su mi rekli da je on jedan pametan ~ovjek, naj-

BEHAR 97

BO[NJA^KE PRI^E

pametniji u cijeloj ~ar{iji. Nisu me time uzbudili, a ni uvjerili da je onaj ~ovjek {to sjedi do vrata najpametniji u ~ar{iji - nisam ga gledao zbog njegove pameti, nego zbog toga {to su ga i moji prijatelji gledali, a jedan rekao jo{ i to: da je Hasanu, sinu Huseinovu, milo kad ga ljudi gledaju. Nisam mogao dalje, upitao sam za{to be~imo u onoga ~ovjjeka. Odgovorili su mi da ja ne moram da ga gledam, da je Hasan, kad se gleda, kao i svaki drugi ~ovjek, ali nije kad se slu{a... - A {ta bih ~uo, kad bih ga slu{ao? - upitao sam. Tim pitanjem iznenadio sam moje prijatelje. Jedan mi se primakao uz uho, pa }e, kao da sam kakvo dijete, polako i razgovijetno: - ûj... ovoga Hasana pozvao je jedan ~ovjek na ve~eru: njega i jo{ puno svojih prijatelja. I htio dobro da ih ugosti; bio je bogat taj doma}in. @enama je rekao nek nije jela koje se na sofru ne}e iznijeti. I ène stale da kuhaju jela, sve jedno bolje od drugoga. Slana jela, i slatka, i napitke. Toliko tepsija, toliko ~inija, Bog zna koliko. A Hasan, sin Huseinov, dok se ve~era pripremala, pri~ao pri~e... Pri~ao im je toliko ~udne pri~e, i toliko lijepim glasom da su svi ljudi umuknuli. Nisu disali. Nisu vi{e znali ni gdje su. Bili su tamo gdje ih je odveo Hasan svojom pri~om... Bili su u sasvim drugom vremenu, u davnom vremenu; ovo svoje su zaboravili, i sebe su zaboravili. Nisu jedan drugoga vidjeli, nisu ni Hasana vidjeli, do samo mu glas ~uli - a i taj glas kao da je dolazio iz nekog ~ovjeka koji je ìvio nekad davno i sve vidio i znao - znao {ta su ljudi radili prije dvjesta i koliko god ho}e{ unazad godina, i kakvi su bili ti stari ljudi. I evo {to se desilo one no}i kod onog doma}ina kad su ène spremale ve~eru, a Hasan dotle pri~ao pri~e: htjele su i one, bar ne{to, da ~uju od onoga {to Hasan pri~a - unijele bi sud s jelom u sobu i stale, i kako bi tu stale tako bi i ostale slu{aju}i pri~u. Jedna tako, druga tako, i tre}a tako. I vi{e ni one nisu bile tu, nego tamo gdje ih je, svojom pri~om, odveo Hasan. Vratio ih je u zoru pijetao, kad je zapjevao. Sjetile su se tada svojih jela koje su sino} pripremale za ve~eru, ali je bilo sve kasno - jer ono {to je ostalo na ognji{tima, izgorjelo je; mogle su, jadnice, samo da kukaju. Zato Hasana ne}e da slu{aju oni koji ikakva posla imaju, propadne im posao slu{aju}i ga. Neki, ovdje u hanu, ne zaspu no}u - i sjutradan ne ìve u ovom vremenu nego u nekom davno pro{lom, i ne li~e na sebe, ne poznaju ljude koje su poznavali nego neke koji su davno ìvjeli, i cio dan s njima ìve. Izgledaju kao da su pijani, ili budale, ili ho}e da su mnogo pametni. Neki su bili tu`ni, ako je pri~a bila tu`na - i bilo im ào {to su se rodili kad je svijet takav... Ne umijem ti o njemu pri~ati, o Hasanu, sinu Huseinovu, nego do|i uve~e u han kad on pri~a, da ga ~uje{.

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

Po{to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovijetno kao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije ~ekao da mu na to i{ta odgovorim, ili da ga pitam, a imao sam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo{ po jedan ~aj, }utali koji trenutak a zatim sam ja po~eo: - Pri~a li istinite pri~e ili izmi{ljene onaj Hasan? Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne ~a{e u ruci, veli mi: - To se ne zna; to se nikad ne moè znati - kad bi neko Hasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga ~asa, prekinuo pri~u. A to bi bila velika {teta i ljudi bi se na onoga {to pita naljutili, platili bi mu ~aj i pokazali vrata, nek ide. Kad ste me pitali, a sre}om niste njega - i nemojte da vam se to omakne s jezika, ja }u vam odgovoriti: ono {to bi, u njegovoj pri~i, moglo biti istina, u~ini vam se da je izmi{ljeno, a ono {to je izmi{ljeno, u~ini vam se da je istina, i vi nikada niste ni ovamo... ni onamo... nego u rukama Hasanovim koji vas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho}e da se nasmijete, vi se nasmijete; kad ho}e da vas prepadne, vi se prepadnete, a kad uzme da pri~a mudru pri~u, vama se u~ini, da oko sebe vidite sve nekakve starce s bijelim bradama do pojasa, me|u kojima ste samo vi bez pameti. Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri~alici, nego o Hasanu ~arobnjaku. Gledao sam ga tamo na kraju se}ije, gotovo do vrata, usamljenog; u~inilo mi se da taj ~ovjek ni{ta u ìvotu nije postigao, a ni èlio da {to postigne, do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho}e da ga slu{a, pri~a svoje pri~e. Bio je srednjih godina, lijepa, mrka, izduèna lica nad koje se nadnosila mala, od bijela prediva ispletena kapa sa ki}ankom od svih mogu}ih boja presje~enom do same kape, tako da je li~ila na jo{ dobro nerazvijen {areni cvijet. Crne, krupne o~i, bile su mu pune vlage, nadstre{ene dugim trepavicama i gustim vje|ama - i ona mu vlaga, kad zatrep}e o~ima, odsijavala nekim ~udnim, bolnim sjajem. U ogrta~u sa jakom od ùte lisi~ije koè sjedio je kao kad zvjerka ~u~i u kakvom jesenjem grmenu punom krupna, ~a|ava li{}a, pred opadanje. Ni na koga iz ~ar{ije nije li~io: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni na hodù, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svuda u svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede do vrata da ne smetaju, }ute, pogledaju ponekog ili nikog i ni{ta ne gledaju jer su dovoljni sami sebi. Ku}e obi~no nemaju, a i ako imaju zamijenili su je za han gdje im je zimi ugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, i sre}ni su {to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, mogu da gledaju ljude, i slu{aju {ta zbore. Nisu sirotinja, ne i{tu - ne gledaju u tu| ~aj; kad bi para imali koliko ih nemaju, oni bi svima u hanu platili ~aj - nego su tako... nekakav sastavni dio hana, ni njegova sre}a ni nesre}a...

Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu dok sam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu je otac Husein bio u~en i ugledan ~ovjek; prezivao se Akovalija - po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire, do{ao djed. Doveo je sa sobom bra}u, i vi{e nekim zabranjenim poslovima nego po{tenim radom bra}a i njihovi sinovi zaimali - svi, osim Huseina, oca Hasanova; on se dao na knjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa ènom i dvojicom Hasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, ìvio siroma{no. Dvojica Hasana - stariji dovodak i posinak i mladi sin, slagali su se kao dva ro|ena brata, ali ni{ta nisu radili, ni paru imali. Onaj {to je bio ro|eni sin Huseinov kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvali Hasan, sin Huseinov, i{ao je s ocem po mahalama i naslu{ao se njegovih mudrih pri~a iz knjiga i onih koje je sam izmi{ljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau~io da izmi{lja pri~e, da istinite - iz knjiga Huseinovih, pretvara u la`ne a la`ne u istinite i stvara nekakve tre}e, svoje pri~e... Po smrti Huseinovoj Hasan se pro~uo sa svojim pri~ama, boljim od o~evih, ljep{im glasom i ljep{e ispri~anim - i vje{tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspoloènju slu{alaca - tako da se nije moglo dogoditi da veselim ljudima pri~a tu`ne pri~e ili neveselim vesele. Po{to se napri~ao po mahalama, gdje su ga i hranili zato {to ih zabavlja, Hasan se, polako, spustio na ~ar{iju - tamo gdje su hanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadrào jedno vrijeme, a zatim u{ao i u najve}i - u han Kolobaru. Tu su bili druk~iji putnici od onih po malim hanovima, i bolji handìja - neki Arif Tabak, koji mu je za stalno dao ono mjesto na kraju se}ije do vrata, i hranio ga. Zauzimao je to mjesto do vrata rano izjutra - kad soba stane da se puni svijeta, i napu{tao ga kasno u no}, kad se soba isprazni.

BEHAR 97

BO[NJA^KE PRI^E

Prvi put sam ~uo njegovu pri~u kad sam, jedne ve~eri, ne znaju}i kud }u, oti{ao u han. Sjedio je na onom svom stalnom mjestu, na se}iji do vrata. Iznad glave mu je, obje{en o klin, gorio fenjer; osvjetljavao mu je onu ~udnu kapu od bijela prediva sa ki}ankom na vrhu nalik na {aren cvijet, lice mu je bilo u sjenci - ono njegovo mrko, izduèno lice, i meni se u~inilo sitno, kao u djeteta. Pribijeni uz njega - toliko da je jedva disao, slu{ali su ga ljudi: neki su sjedili skr{tenih nogu, neko na koljenima, neki ~u~ali. I sam sam ~u~ao, jer nisam imao gdje sjesti, i slu{ao ga; mogao sam da uhvatim tek pone{to iz njegove pri~e - onoliko koliko je bilo dovoljno da me primami, ali ne i cijelu da ~ujem. Okretao sam se ljudima oko sebe da mi kaù {ta je rekao, ali odgovor nisam dobijao - jer nisu imali kad da se sa mnom zabavljaju; izgledalo je kao da Hasan tamo ne{to dijeli, pa bi ostali bez dijela. Poslije sam dolazio ranije i zauzimao bolje mjesto, ali nikad ono najbolje - jer bilo je hitrijih od mene, i uvijek mi je ostajalo da ~u~im ili da sjedim na koljenima. Mogao sam, sa tog boljeg mjesta, da dobro ~ujem Hasana i da ga dobro vidim: bio je tu - blizu, i u isto vrijeme daleko, i iz te daljine, pred na{e o~i, izvodio nekakav nepostoje}i svijet sa svim {to ljudi mogu da imaju, da steknu, da izgube, da stradaju ili dobijaju u bitkama, da se ène, da hode po svijetu, da umiru - da se ne zna {ta je u tome svemu bilo istina a {ta Hasan izmislio. Pri~ao je bez reda {ta mu na um padne ili {ta mu je lak{e da izmisli; kad izmi{lja bio je sporiji, zastajkivao je, }utao sve dotle dok ~aj ne popije, a kad mu ne ide ni uz ~aj, uzimao je gotovu pri~u, da ne ~ekamo. Te gotove pri~e bile su o starom Sarajevu - onakvom kakvo je nekad davno bilo, i kakvi su u njemu bili ljudi, sokaci i ku}e; bile su ku}e okrenute

BEHAR 97

druk~ije: prozori su im gledali na vrtove i ba{~e a stra`nja strana na sokak, i sve {to se iz njih prolijevalo, oticalo je niz sokak. Djeci se govorilo da paze kad neko dolje sokakom prolazi, da ga ne pokvase..., a kad se to ipak desi - ~ovjeku se iznese ibrik sa vodom da se opere, a dijete se izbije. Volio je da mijenja slike starog Sarajeva, volio da ga ru{i i iznova gradi. Palio ga je vatrom. Plavio vodom. Harao bolestima. Plja~kao hajducima. Za`murio bi kad bi ga, uz neki poàr, zavio u dim da se u njemu ni{ta nije vidjelo - ni ~ovjek ~ovjeka, ni ku}a ku}u, do plamen i dim. Poslije bi ga, gotovo cijelog, iznova na~inio i uvijek ljep{im. Nije dao da to novo Sarajevo dugo traje, i ako ni{ta drugo a on bi ga iskaljao blatom toliko da je u njega bilo gadno pogledati - a zatim ga o~istio, okre~io i pokrio zelenilom vo}njaka. Ali ni toj novoj slici starog Sarajeva nije dao mira - i, iz vedra neba {inuo bi grom u neku od minara i prelomio je; nije govorio da je to zbog krive kletve trgovaca na ~ar{iji, nego da grom bije u visoko. Ka`njavao je krivce zatvorom, trgovcima koji su krivo mjerili probijao ekserom u{i i prikivao ih za direk nasred ~ar{ije da ih svak vidi. Teè krivce davio je no}u u gradskoj tvr|avi; za svako zadavljeno grlo ispaljivao je po jedan top; nek se zna da se na tvr|avi davi i da za svakim, jedne no}i, moè da pukne top. Tre}e je slao u Aziju, u progonstvo - u Karakazan, odakle se nisu vra}ali. Nije àlio za njima, a ni veselio se njihovoj nesre}i, do polako, kao da je tu bio i sve to vidio, ispredao pri~e o ljudskim sudbinama, nepoznatim i nepredvidljivim, svakom ~ovjeku jo{ prije ro|enja na ~elu ispisanim, ali uzalud to pismo na ~elu nosi kad ne moè da ga pro~ita. Ispadalo je da je za ~ovjeka najve}a nepravda {to cio vijek nosi jedno pismo, a nije mu dato da zna {ta tu pi{e; s te strane on je rob nekakvom pisaru koji mu je ispisao sudbinu i pismo zape~atio. Ne}e mo}i da po svojoj volji upravlja svojim radnjama; one su mu odre|ene onim pismom. Zato Hasan, sin Huseinov, nije krivce krivio, a ni divio se dobrim ljudskim djelima, jer ni dobro ni zlo nije od njih zavisilo nego od onoga {to im je na ~elu zapisano. A ne moè se ni pro~itati, ni dopisati, ni - ako ne valja, izbrisati. Ni na to se Hasan nije ljutio; pri~ao je mirno i ravno, i - ne iz njegovih rije~i nego iz njegove mirno}e ispadalo je da je najbolje tako kako je ~ovjeku unaprijed odre|eno. A ono {to je ipak dobro da ~ovjek poku{a da uradi, jeste da se na vrijeme oèni, da ima svoj du}an i da ìvi kao ostali ljudi u ~ar{iji. Neka gleda kako Miljacka te~e, kako u prolje}e lista drve}e, i kako u jesen opada list; sve drugo }e mu biti suvi{no i glava }e ga od toga boljeti. Ponekad bih u sebi rekao da ne}u i}i u han da slu{am Hasana, ali i onda kad nisam odlazio, ~inilo mi se da ga

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

~ujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam: {to je to {to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegove pri~e i {to imam od njih, ako i{ta imam? Znao sam da bi mi on odgovorio da nemam ni{ta drugo, do da ih i sam nekome ispri~am, da je na ovome svijetu najva`nije da imamo jedan drugom ne{to da ispri~amo. Kad bi mrtvi mogli da se kajemo {to ìvi nismo u~inili, to bi bilo {to nismo pri~ali... Hasan bi mi rekao da odem na groblje i vidim koliko se tamo }uti...! Zato nek se ne gubi vrijeme dok je ~ovjek ovamo... Nije va`no je li ono {to se pri~a istina - da pou~i, ili izmi{ljeno - da zabavi, nego da se pri~aju}i i slu{aju}i dva puta ìvi. Moè biti da bi mi tako ne{to odgovorio Hasan, da me ~uo kad sam se pitao {to imam od toga {to idem u han i slu{am Hasana. Do{la je kasna kaljava jesen s ki{ama i ja sam, uz te ki{e, oti{ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti{lo Hasanovih pri~a - tek on jeste: ostala je u meni njegova slika kako, sa onom ki}ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvijet, sjedi na onom posljednjem mjestu na se}iji do vrata, da ne smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega, njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim, obje{ena o klin. Ljudi }e ulaziti u han, prolazi}e pokraj njega i sjedati na se}ije, a on }e - na onom mjestu do vrata gdje ne smeta, gledati preda se i ni na ~iji ~aj ne}e di}i o~i da kaè da bi i on popio ~aj. Ne}e li~iti na trgovca, ni na zanatliju - nego na ~ovjeka iz nekakvog davnog vremena i dalekog kraja koji se, nekim ~udom, obreo tu u hanu. Tri godine, provedene izvan Sarajeva, s drugim ljudima i u druk~ijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijeme da na mnogo {to{ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Huseinova; njega sam se jo{ najduè sje}ao, ne po pri~ama nego po sudbini njegovoj da vje~ito sjedi na jednom te istom mjestu - onom na kraju se}ije, do vrata. Ali - vrije-

me je prolazilo, i Hasan iz mene odlazio - i najzad bio samo jedan ~ovjek od mnogih kojih sam se sje}ao ili, zbog zaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sam poku{avao da neke njegove pri~e prepri~am mojim prijateljima da ih zadivim, ali - niti sam umio niti moje prijatelje zadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidio sam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, do nekakvih vrata, kao {to je on sjedio, i odatle pri~ati pri~e; da treba biti pod onom kapom sa ki}ankom i onim fenjerom iznad glave - da treba biti nekakav Hasan, sin Huseinov. Bila je ta moja nevje{tina da prepri~am njegove pri~e jo{ jedan razlog da ga zaboravim ; gotovo da sam njega, a ne sebe, krivio {to ne umijem da pri~am. Nisu brzo, ali ipak su pro{le tri godine, i ja sam opet pred o~ima imao han Kolobaru i ~ar{iju - i Sarajevo. Bilo je sve to kao i prije, ali ja sam bio druk~iji: nije me vi{e mamila svjetina na ~ar{iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam osim ponekad, {etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve}a; izlazio sam na bregove ispod Trebevi}a i na groblje na Alifakovcu. Naj~e{}e sam, pred ve~e, sjedio u samom groblju, oslonjen le|ima uz ni{an - jer tu je, medu ni{anima, trava bila najgu{}a i ti{ina najdublja... Nisam se osje}ao da sjedim u groblju - {to, moè biti, ne valja pred ve~e, jer ono kao da i nije bilo to {to jeste: jedno groblje, nego jednostavno produètak susjedne mahale u koju se i samo produàvalo - i razlika je bila u tome {to je naselje ìvih bilo bu~no a naselje mrtvih tiho; umorno tiho... U njega se nije moglo dozvati, niti i{ta iz njega ~uti, do gu{ter u travi... Mrtvi uve~e kao da su padali u jo{ dublji san, od onoga kojim spavaju... - Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bi se, sanjivi... Naveli su se na sve ~etiri strane, a neki i po zemlji pali - ve} prema tome koliko se koji, od duga stajanja, umorio... îtao sam natpise na njima: imena i godine kad su umrli - i molitve Bogu da im na krilima an|ela primi du{u, da ih pripusti u rajske ba{~e gdje kroz cvije}e proti~u vje~no hladne vode i na drve}u pjevaju, glasom umilnim, rajske ptice. Na jednom kamenu - iznenadiv{i se, pro~itao sam poznato ime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod tog kamena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se}ije, do vrata, gdje ne}e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; on je i ovdje dobio mjesto na kraju... - na samom kraju groblja, do granja, "gdje ne}e smetati...". Kamen Hasanov bio je mali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije~i iz molitve, a zatim da je Hasan, sin Huseinov, za ìvota uveseljavao ljude svojim veselim pri~ama, a mudrim ih pou~avao i neka mu je za to mir du{i. Njegove pri~e sad je krio njegov kamen... bio mu je na kraju groblja, do granja; i mrtav - Hasan, sin Huseinov bio je na kraju...

BEHAR 97

BO[NJA^KE PRI^E

Hamza Humo

SEVDALIJINA LJUBAV Na{ grad, sa svojim kamenim }o{etima, blije{ti u podnevnom suncu i reè o{tre, izlomljene sjenke {to {krto padaju po zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan, napet i omamljen, dahti on pod ègom, na lijevoj strani brazde zelene i krivudave rijeke Rune. @ivot pi{ti u njemu i {aka zemlje cvili od èdi i èstine. A tamo, s desne strane Rune, trune vlaga po sjenovitim ba{tama, i ìvot so~i sa dozrijevanjem smokve i odrine. Ne{to ~ulno i razbludno krije se u ovoj vlazi {to pod jakim suncem tinja mlitavo, a no}u se budi da se protegne, da se opije i splete u gr~u poùde, negdje na busenju pod {andudom. A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije zagolica, pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom), slatko i ne~ujno, sve niè i opojnije, da te opet uzdigne, da zakiko}e{ pa zavri{ti{ i zagrca{ u njegovu zagrljaju. A on, kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce. Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegov pogled u njima. O, sve to Biber ~ini o~ima i pjesmom. Kad on zapjeva sokakom, nastane trka po avlijama i sa kikotom se zaustavlja na vratima. Kad on zapjeva, vjetar se pritaji u ba{tama, a u djevojkama ne{to zadrhti, oslabe im noge, do|e im malka snaga, pa bi mu pale u naru~je. Tako djevojke uzdi{u za njim, a on ih voli sve podjednako. On svima pjeva. On pronosi sokacima ~e`nju i ostavlja uzdahe sa sobom. Za njim se otrgne mnoga suza i ispruè kradom bijele, razgoli}ene ruke negdje u konaku, u ~e`nji za milovanjem na {iltetu. - Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorile su {apatom djevojke, pa i nasamo, osjetiv{i njegov pogled, grlile bi se i stezale me|usobno. Tako djevojke ~eznu za Biberom, a u avliji I{e i Osmanage Mrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvene se kad se koji zrak sunca prokrade kroz li{}e i priljubi uz njih. I{a je natopila cijelu avliju, pa cvije}e, u trista ìvih boja, kao da pjeva {apatom sve ne{to o Biberu, a poto~i} kroz avliju zagun|a, zaàmori jasno, bistro, biserno. Kao da se i on prikrada. I{a je sama u avliji. Iznijela je }enar~e, prostrla ga po vla`noj zemlji, pa se opruìla po njemu. Ona osje}a kako joj studen dah gmiè uz tijelo i umiruje vrele pomisli o Biberu i njegovu milovanju. Kroz tanke dimije od lahura i svilenu, providnu ko{ulju od }ere}e, ne{to se smije i mami, bjelasa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju prikrivene ~ari I{e Mrahorove, smije{e se i bjelasaju pod burundùk-haljinom. A gore nad odrinom gori sunce i probijaju se kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdove i zavla~e se pod svilenu i providnu haljinu, da opet bijesnu i

BEHAR 97

zatrepte sa trostrukom snagom. Vlaga pod }enar~etom postaje sve toplija, klizi po tijelu i talasa krv, talasa grudi, dok ne{to kao bujica ne uzavre, pa se napregne, napne dah, a srce zadrhti kao prepla{eno pti~e. Bijele ruke I{ine poletje{e na grudi da umire taj drhtaj, da zaustave tu plimu {to omamljuje i nosi, nosi nekud k njemu u pijane zagrljaje, u besvijest. I ruka priteè grud, priteè, i I{a zatrepti, zatrepti i malaksa. Jedan uzdah {apnu u cvijetu, u li{}u na odrini. I{a leì zatvorenih o~iju, malaksala, sa smije{kom na licu. Potok se budi, otima i grca kao jogunast i sladak dje~ak. I{a se smije{i sa rukom na razgoli}enim grudima. Lak i krt vjetar nenadno se zaletje i zaàmori avlijom, pa kao da joj razotkri njezine misli, kao da joj se zagleda u tako skrivena i stidna osje}anja, plahnu je, otrè zanosu i sneveseli. Sirota I{a ponovo klonu na }enar~e, pokorno, tu`no kao siro~e, i zaplaka se tiho, tiho, od ~e`nje prevelike. A kad plavi suton pade na mahale, izvi{e se strelovito laste u cvrkutu, i plav se dim zanjiha i izdiè na niske, plo~ne krovove. Ti{ina sjede u granje i oìvje{e vrapci i kom{ijski razgovori. Pa, uza svu ovu ìvost, pade neka sjeta na ba{te i na {um visokog Mrahorova jablana. Ibrici zazvoni{e na ~esmi, djevoja~ki kikot vrisnu sokakom, vreo i golicav, a mujezin zau~i na minaretu, razli se glas po ti{ini nad mahalom i obi|e stara~ke du{e, pobo`ne, tihe i zahvalne. No} pade, oìvje{e sjene, a bijela i gola minareta, o{tri ~empresi i zaljubljeni jablanovi, kao dìnovi s djevojkama, kora~aju valovitim gradom i odnose sobom pri~e u ~udne tajanstvene strane. A kad se mjesec uzdiè, pa se pun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom brda, neki veli~anstven i ne~ujan smijeh preli sva srca, a na{ grad zasta i preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve se pritaji i zanijemi. No} skide haljinu i bijesnu i rodi se sevdah, teàk i neprebolan sevdah, pun derta za bezdano opojnim i nedosti`nim. A otud, ispod Huma, sa Raljevina, donese tiha no} mekan i zanosan glas pjesme, glas {to pada na du{u kao melem, lije~i i opija osje}anja, da im probudi jo{ bezdanije

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

i nedohvatljivije èlje. On se zatalasa, zatalasa i zasta u visinama, nose}i du{u nekud u {irine, ljuljnu se zanosno i razli po ti{ini. I dah li{}a pritaji se u mahali. Samo mirisi svjeìne i cvije}a kao uzdasi dopirahu ~ak gore do }o{ka Osman-age Mrahora, i prkosno, skriveno, zaleti se potok u àmoru, i podrugljivo se nasmija ti{ini. Pritajena daha i pripijena uz demire, I{a je oslu{kivala Biberovu pjesmu sa Paljevina, ona je pila tu pjesmu i opijala se. A kad izdahnu i posljednji zvuk pjesme, ona ispruì ruke u rasko{ne daljine, proteè se i poletje sva ka njima, predade se njemu, Biberu, njegovu milovanju, i s lakim krikom pade na {ilte, predade se gr~u me|u bijelim i toplim jastucima. A u Biberovim ba{tama, Raljevinama, mjesec se provla~i kroz granje, oti~e potocima, preliva se po zasa|enom povr}u, razliva svjetlo po daljinama i otvara du{u, otvara zemlju i sve tajne nesvjesnih èlja i pijane podatnosti. Bijele ku}ice, ~ak tamo pod Vihovi}ima, blije{te pune jezive i neshvatljive ~e`nje. Biberove sre|ene ba{te pjevaju neku nadzemaljsku pjesmu od koje raste du{a i prelazi preko zaspalih brda u slatkom bolu vje~ite ~e`nje, davanja samoga sebe i prosipanja prenabrekle snage. Lopata zahvata vodu iz matice, pljusak srebra pra{ti po povr}u i {iri unaokolo svjeìnu punu mirisa i ìvotne halapljivosti. Ba{tovan Fazla, razdrljen i zavra}enih nogavica, pognuo se po lopati, pa u beskrajnom ritmu crpe vodu, a zatim, zamorena daha, uspravi se usred matice posmatra svoju blje{tavu i isprekidanu sjenu u vodi. - Fazlo! I on se trza, baca lopatu i odlazi pod smokvu. A ispod smokve, protkiva tamu mjese~ina, svjetluca na ~a{icama, na Biberovoj {argiji, i igra se po }ilimu s boja`ljivim sjenkama. - Odmori se! - kaè Biber tiho i pruà Fazli staklence. A on, onako s nogu, metne ruku pod zavra}enu glavu, {irokim zamahom iskapljuje do dna, pa tresu}i se, tromim i te{kim korakom odlazi u maticu. A Biber, sam pijucka, mezeti i sevdi{e pomalo. Tiho, tiho, zapjevu{i on, {argija protuì, a on je spu{ta pored sebe, pruà se po }ilimu, pa onako skr{tenih ruku pod glavom i s pogledom uvrh smokve tenice, zapjeva poluglasno: Sadih almu nasred at-mejdana, Gledah dragu devet godinâ&#x20AC;&#x2122; dana... Zajedno s pjesmom, s rije~ima, ne{to se budi u Biberu, mili uza nj, pa kao u nekoj toploj omaglici, on raste, raste mu kosa na glavi. Zahvata ga àlba za davno minulim danima koje on nije nikada ni vidio, ali koji su tu, u pjesmi, ljep{i od svih na svijetu. On nenadno za}uta, a matica za{umje sanjivo, usamljeno. Pritajeno oslu{kivanje sakri se i poleè po travi, a mjesec se razli, bole}ivo zapjeva kroz ti{inu, i za{aputa u li{}u. Jedan velik, ne~ujan i neiskazan ton u glasu za-

{uti negdje u vrhovima stabla. Biberu bi najednom te{ko, kao da neka pusto{ pade na nj, i on iskapi staklence i zapjeva iz puna grla: Kad je alma na trganje bila, Moja draga za ljubljenje bila... I glas zadrhta negdje u visinama, uznese se i razasu po mekim i pijanim {irinama, a mjesec silazi, juri sve bliè {irokoj smokvinoj kro{nji, ne~ujno pade u granje, pa onako ìv, nasmijan, zapljusnu Bibera i rasplinu se. Ba{ta se sva promijeni, kliknu, rodi se novi ìvot, i za~as - nestade svega. Samo, tamo negdje nad Cernicom, izumirao je posljednji zvuk Biberove pjesme, dok je I{a Mrahorova onako èdno pruàla ruke za njim. - Fazlo, Fazlo! - Zasta pljusak sa lopate. - Ne zaklju~avaj kapidìka! - I Biber se izgubi nekud niz ba{te, u pravcu mahala. II Prolaze dani, a Biber prestao da sevdi{e po sokacima. Vi|aju ga samo do u kasne no}i na vratima Osman-age Mrahora. Do predzoru {ap}e Biber kroz od{krinuta vrata, {ap}e ne{to {to niko ne smije niti moè znati do I{e, djevojke zapaljena oka i oblih bokova. Prolaze dani dugi i uàreni, na{ grad gori u ègama, i omamljen, bunca u bunilu. Koko{i vrataju od vru}ine, a ène, goli{ave i zaàrene, valjaju se po konacima i hlade lepezama pletenim od hasure. Naherena i iskrivljena ~ar{ija kunja nemo}no kao obje{ena, a muhe zundaraju po njoj, liskaju sir po masnim tezgama i siju sitne ta~kice po robi, po trgovcima. Ne{to poput razvaljenog zijeva zija i klati se ~ar{ijom, zastenje, prome{kolji se, pa opet zastenje. Jedina rijeka Runa ìvo prkosi ovom mrtvilu svojim brzim i zelenim valovima i neobuzdanim krikovima pliva~a. Ona navaljuje na stijenje, udara o njih i sunovrace sustiè bujica bujicu. U njenom huku ima ne{to od pijane ène i vilinskih dozivanja, u njenoj boji ima ne{to nebesko. A Biber zaroni u maticu na Raljevinama, pa na }ilim pod smokvu, privu~e jastuk pod glavu, pa hladuje. Matica àmori. Fazla razvodi jarke i natapa patlidàne, a sunce prekrilo nebo, pa sipa sivosvijetlu jaru gdje god stigne. Cvr~ci vri{te kao bjesomu~ni, a àbe prepla{ene sakrile se duboko pod vodu kao da je sudnji dan gore na zemlji. A kad se sjene jablanova otegnu preko Raljevine i sunce pozlati nad brdom, zaàmori li{}e u smokvi, krto, oprezno, matica zastudi i laka jeza hladovine probudi Bibera. Fazla prinese mezeluk i rashla|enu ljutu, a Biber zapjevu{i kao preporo|en, podmla|en. Prolaze i plavi sutoni, s nekim bole}ivim tonom blagosti i o~inske ljubavi. Prolaze i no}i, mlake, pijane, pune ùdnje

BEHAR 97

BO[NJA^KE PRI^E

BEHAR 97

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E

za milovanjem do besvijesti, negdje u ba{tama, u zagrljaju tijela i u grcanju podavanja. One ne~ujno padaju na grad, na Raljevine, na doline. Tako i ve~eras, kad pro|e ak{amluk, svjetla zadrhta{e po na{em gradu, pirnu svje` vjetar, a u Biberu zabrekta snaga, podiè ga, i ne{to sna`no i zanosno kao jablan, izraste u njemu. Biber |ipi, podvrisnu, pa zapjeva, a glas odnese ti{ina, odnese ga Mrahorovu dvoru: Sama vene u konaku Aj{a: Sa svojim se dertom razgovara... Ali i to sve pro|e kao i proljetno cvije}e, jer I{a ne moè odoljeti Biberovim pogledima, ni tihim {aputanjima od kojih je spopada{e slatka omaglica. Jednog ve~era Biber pruì cijelo lice kroz vrata, a I{a, ni sama ne zna kako, osjeti vreo poljubac, ne{to joj zabruja u glavi, zadrhta u grudima, i ona se zaplaka. To se sve dogodi tako nenadno. I otada I{a po~e da se bori sama sa sobom, da se bori sa Biberom, koji na juri{ osvaja{e od poljupca dalje. Dani joj prolaàhu u groznici, a no}i! "Moje no}i, moji bijeli dani!" ~ula je kako pjeva Biber. I neki naro~iti strah osjeti ona ba{ no}as; osjeti strah, jer osjeti da nema vi{e ni snage da mu se odupre. Ona nije osje}ala vatru kao prije, nego i neku strepnju, grozni~avu drhtavicu. O, neka samo on re~e! Ona }e u~initi sve, sve. Pusti}e ga i u ba{tu, i oti}i }e k njemu pod {andudu, i... Napuklim zvrkom kvrcnu kami~ak u pendèr; njegov cik pogodi I{u u srce, i u istom ~asu ona se pripi uz demire, nasmije{i se tako blago, nemo}no i podatno da Biber osjeti drhtavo uzbu|enje. - Si|i - {apnu on tiho. - Odmah! - ~u se odozgo jedva ~ujno, ali nekako sretno i pokorno. I{a od{krinu vrata. Sva je drhtala. Zamirale su joj rije~i na usnama i spopadala je neka malaksalost. Ona je srljala u ne{to {to nije trebalo da se dogodi, a {to je opet bilo neminovno i

su|eno. Biber je bio zakro~io jednom nogom preko praga. Nenadno se dvije vrele i uzdrhtale ruke sapleto{e oko nje, a ona im se podade, nemo}na i opijena. Kao od straha, drhtale su joj noge, i ona je samo molila, ne znaju}i ni sama {to: da li da je uzme svu, ili da je ostavi, da pobjegne od nje na svoje Raljevine, pa da, kao i prije, ispruà ruke prema njegovoj pjesmi i da se gr~i na {iltetu. Ali Biberove ruke nisu mirovale; one su u drhtavici prelazile preko njenih grudi, preko bokova, dok ona nije po~ela da gubi svijest i da nesvjesno odgovara na {apat, koji nije jasno ni razumjela: "Ho}u, ho}u". I kapidìk je {krinuo. Pod {andudom na busenju igrale su sjene pritajene i nasmijane, slute}i ne{to i {ap}u}i. Mjesec se provla~io kroz granje i potok poigravao i }eretao prkosno. Skriven i pritajen {apat ispod {andude {uljao se pod stabla. A I{a, sva umotana u zagrljaj, predavala se milovanju. Ona je ~ula samo neki pijani {um unaokolo, koga nestaje pri bliskom Biberovom dodiru, i koji ostaje negdje dolje iza nje, dok je njegov zagrljaj uzdiè i nosi iznad Kamenjaka, iznad ba{ta u mjese~inu, put zvijezda. A zvijezde su i{le s mjesecom i smijale se u kro{nji {anduda. One su sve vidjele. Biberov {apat i toplo milovanje pretvori se u bijes, ujed, i I{a je nenadano po~ela da grca,

da se daje i otima. Zvijezde su po~ele da kaplju kroz granje i da se prosipaju po njima. Mjesec se glasno cerekao, a potok kikotao kao da ga neko golica... Najzad se sve sti{a i zamoran {um poleè po {irini. Negdje vrisnu ptica, i oni se trgo{e. I{a ispruì ruke prema Biberu i zajeca. A on je obuhvati mekano i blago, i po~e da je miluje svu, da je ljulja na krilu i da joj tepa ne~ujno, tako utje{ljivo i srda~no. I tek kad mjesec, umoran i izblijedio, sjede na brdo, Biber se trè, presko~i ba{tenu ogradu, pa uinat cijeloj mahali, ~itavom svijetu, zapjeva sokakom koliko ga grlo nanosi. III Prolaze dani, a Biber prestao da sevdi{e po sokacima. Prolaze no}i a niko ga ne vida na Mrahorovim vratima. Kad se na{ grad uti{a i padne u ~vrste sanje, mine pono}, a Biber luta ba{tama i nestaje ga u pravcu mahala. Ba{tovan Fazla zami{ljeno ma{e glavom i ispija ljutu. Biber vi{e ne pije, samo svako jutro dolazi kao pijan i po cio dan leì pod smokvom zelenkom, dok cvr~ci vri{te u vrbama. Biber i ne pjeva vi{e. Do u kasnu no} svjetluca mu cigareta, dok on zami{ljeno oslu{kuje ùborenje matice, nenadano se diè i nestaje ga medu drve}em. Tako cio mjesec. Nado{la rana jesen, pa kao trudna èna po~iva tromo i so~no kipi i vri. Biber se namilovao, pa mu neka tuga, tuga za prolazno{}u, pada kao sjeta na du{u. Neki tuàn mir kao da {umi u njemu, pa izaziva bol i zamoran smje{ak. Dani bistri kao zlatne vode, pa sve nekako utanjuju, gube snagu i klonu, dok sa branjem posljednjih plodova ne pade i neka beznadna i neutje{na pusto{ na Raljevine. Ostado{e jo{ samo narovi, prkosni i so~ni, a neki, popucali od snage, ukazuju svoje àrko meso, pa se smiju u zlatnoj i tihoj jeseni. I njih }e skoro Fazla da pobere; i opa{}e

BEHAR 97

BO[NJA^KE PRI^E

posljednja, prozebla smokva zelenka, i pa{}e prva slana na ba{te usnule. Na{ grad, veli~anstven i stara~ki miran, pro{arao se sazrelim drve}em, a ~ar{ija ìvnula, pa nekako bradata i vesela, smije se i zagori. Rijeka Runa, tiha i smirena, kao poslije poroda, svileno {umi pod Starom }uprijom i, umiljavaju}i se oko kamenja, odnosi sa sobom tihe i duboke sjene jablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo, kao da neki blagorodni opro{taj lebdi nad cijelim gradom. A u staklenim i dubokim no}ima, ne smiju se zvijezde vi{e onako uàgreno kao ljetos; one samo kao mrtvi dragulji tonu u bistro i hladno plavetnilo. Biber ne ide I{i vi{e sa snagom zaljubljenog jablana u sebi; on tiho, kao da se prikrada, prolazi kroz mahalske sokake. I u I{u u{la neka àlostiva slutnja, neka pla{ljivost divokoze, pa samo gleda u Bibera i ne smije da ga zapita, da mu kaè ne{to tako va`no, tako sudbonosno. Biberova milovanja nekako hladna, prijateljska, a nju prose negdje daleko, ~ak tamo u Bosnu, za nekog hadìju s bradom i ùtim sarukom. I{i se ~inilo kao da je {alju negdje na drugi svijet, kao da joj zakopavaju njezinu ìvu mladost. - Bibere, do{li su neki trgovci iz Bosne - {ap}e I{a i boja`ljivo se izvija iz njegova zagrljaja, a srce joj se hladi. - Pa? - Prose me. Biber te{ko za}uta. Kao da neka nepomi~na ~ama pade na nj, kao da se rodi mrak u njemu. I{a se boja`ljivo privi uza nj. - Bibere, ja se bojim te Bosne, strah me od tog nepoznatog hadìje. Ko zna ko je i kakav je on. Bibere, slatki Bibere, ne daj me! - {apu}e I{a mole}ivo i bespomo}no. Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojke koje je on obljubio, pa ih ostavio stra{nim i bradatim hadìjama. Biber je }utao, kao da oslu{kuje ne{to, postaje nemiran, i I{a je vidjela kako mu je zadrhtala donja usnica i mi{ica savijena oko nje. - Bibere! - [uti! I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjela kao {ibljika. Naposljetku on re~e tiho drhtavim glasom: - I{a, ne polazi za mene! I taj bradati hadìja, bolji je od bekrije Bibera. Ne}e{ biti sretna ako po|e{ za me. Mnoge }e{ no}i proplakati ~ekaju}i me sama u konaku. Jer ja ne mogu, ne mogu, I{a, da se rastavim sa svojim moma~kim ìvotom. Kasno je vi{e. Ne mogu. Biber opet te{ko za{uti. I{a je prigu{eno jecala. Pla~ je tresao i razdirao. Njega je davila u grlu opora i gorka guka, pa ne moè duè da podnese, nenadano podiè I{u, steè je sna`no, poljubi je, presko~i preko ograde i ponese na srcu jo{ jedan dert vi{e, ponese u ìvot jo{ jedan bol da ga lije~i pjesmom i samova-

BEHAR 97

njem. I{a ispruì ruke za njim, kao {to ih je ispruàla ljetos za njegovom pjesmom, ispruì ih, ali bez onog ljeto{njeg àra, ispruì ih s krikom u slomljenoj du{i. A kroz nekoliko dana, hadìjska se brada blaèno otegnu i iskesi kroz prozor kupea tre}e klase. Duboko povijena u feredù, sjedjela je uza nj jedna èna, pokupljena, bez glasa i ìvota, kao pokajnica. U isto vrijeme Biber je sa svojim ba{tovanom Fazlom ispijao ljutu u mehani [tefe [vabice. Ne{to razvaljeno i bez dizgina zijalo je u njemu, srljalo o~ajni~ki, ludo, pa se topilo u dumanu ljute, u pjesmi, i orgijalo u defu Sofke Ciganke. - Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaboravlja}emo ih zimus po mehanama i ~eka}emo novo, jo{ sla|e i veselije ljeto. - Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucaju drugarski. A ne{to sve raste kao bujica oko njih, pa po~e da navaljuje, da vri{ti. A Biber izvi glas, i sve osta duboko, duboko pod njim i zanijemi. I Biber, stari sevdalija, polako, klecava hoda, uputi se preko [etali{ta put Zahuma, nose}i u sebi neki ~emer ìvota i bol za minulim ljetom. Jo{ jedan dert vi{e, jo{ jedna i jo{ stotine ~a{a i dertova, a oko samohrane Biberove ku}e pjeva jesenji vjetar pjesmu besku}nika, pjesmu samohranih. Svejedno ima ne{to u toj pjesmi {to ne mogu da nadoknade ni najvi{a blaga u ìvotu; ima ne{to {to niko ne moè da shvati u mahali. To je cio jedan svijet koji Biber nosi u sebi, svijet od slatkog ~emera i àlbe za ìvotom. Viju samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih konaka, vuku se dani puni ki{a i prozeble magle. Ba{tovan Fazla ide tromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne zna gdje bi sa praznim rukama; zato se i prihva}a tako ~esto za ~a{icu kod [tefice [vabice. Pobijeljeli i vrhovi golih planina; mraz stegao na{ grad da srce puca, a iz Biberova odàka raznosi bura dim kao na jagmu. Zima, topla i intimna pjesma {arolikih nada, prikrila je cio grad. Sva se mlada srca zagrijavaju pjesmom po sijelima i po niskim kafanama, samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatre u starinskom, {irokom odàku i, uz tiho i bolno cilikanje mekane {argije, pjeva: Sadih almu nasred at-mjedana... I Biber se zanosi u tople ljetne no}i, ~uje ùbor vode, osje}a {um li{}a i I{in glas, drhtav, podatan. I nenadano se sneveseli, spusti tamburu pored sebe, dugo gleda u plamsanje vatre, u tinjanje àra, pa u mrtav pepeo. A kroz san, kroz neke daleke konake, vidi on kako se nad I{om, blijedom i uplakanom, kezi nekakva jare}a brada, cereka se, kmeke}e i trza ga iza sna. To negdje napolju, lupa nepritvoren kanat i bura zvi`di u drve}u.

BERI]ET RIJE^I

Jorge Luis Borges

Prispodoba o dvorcu Toga dana @uti Car pokaziva{e pjesniku svoj dvorac. Ostavi{e za sobom, u duga~kome slijedu, prve zapadne terase {to se, poput stuba gotovo nedogledna kru`noga kazali{ta, spu{tahu k raju ili perivoju kojem su zrcala od kovine i zamr{eni krugovi od borovice ve} tvorili labirint. Radosno se izgubi{e u njemu, isprva kao da pristaju na igru, a potom ne bez nespokoja, jer su njegove ravne staze obolijevale od iskrivljenosti veoma slaba{ne, ali neprekidne, i tajno postajahu kru`nice. O pono}i, promatranje planeta i prikladno `rtvovanje kornja~e dopusti im da se oslobode toga kraja, koji im se u~inio za~aranim, ali ne zbog osje}aja izgubljenosti, koji ih je pratio do konca. Pro|o{e potom kroz predsoblja, dvori{ta, knji`nice i kroz {esterougaonu dvoranu s pje{~anim satom, i jedne zore nazre{e, s kule, kamenoga ~ovjeka, koji im se odmah zauvijek izgubi. Mnoge blistave rijeke preplovi{e u kanuima od sandalovine, ili mnogo puta jednu te istu rijeku. Carska bi pratnja prolazila, a ljudi ni~ice padali pred njima, ali jednoga dana stigo{e na otok gdje se ponetko ne bi pona{ao tako, jer jo{ ne bija{e vidio Ba{tinika Neba, i krvnik bi mu morao odrubiti glavu. Crne kose, i crne plesove, i zamr{ene zlatne krinke ravnodu{no gledahu njihove o~i; zbiljsko se pomije{alo sa sanjanim, ili, bolje re}i, zbiljsko bija{e jedan od oblika sna. înilo se nemogu}im da bi zemlja mogla biti i{ta drugo osim perivoja, jezeraca, gra|evina, i blistavih oblika. Na svakih stotinu koraka po jedna bi kula parala zrak; naoko, boja im je bila istovjetna, ali je prva me|u svima bila ùta, a posljednja grimizna, tako su bili tanani prijelazi i tako duga~ak niz. I zbude se na podno`ju pretposljednje kule da pjesnik (kojemu bijahu tu|i prizori {to ih svi drugi smatrahu ~udom) uze izgovarati kratak sastav, koji danas neraskidljivo povezujemo s njegovim imenom i koji mu, kako ponavljaju najotmjeniji povjesni~ari, pribavi besmrtnost i smrt. Zapis je izgubljen; neki tvrde da je bio od jednoga jedinog stiha; drugi: od jedne jedine rije~i. Pouzdano je, i nevjerojatno, da je u toj pjesmi bio sav, do sitnice, golemi dvorac, sa svakim sjajnim porculanom, i sa svakim crteòm na svakom porculanu, i sa sjenama i sa svjetlima sumraka, i sa svakim nesretnim ili sretnim trenutkom slavnih dinastija smrtnika, bogova i zmajeva koji ga obitavahu od beskrajne pro{losti. Svi umuko{e, ali Car povika: "Oteo si mi dvorac!", i krvnikov èljezni ma~ pokosi ìvot pjesnikov. Drugi pripovijedaju druk~ije. Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac i{~ezao, kao da je uni{ten i spaljen posljednjim slogom. Takve su bajke, dakako, samo knjièvne ma{tarije. Pjesnik bija{e rob carev, pa je, kao takav, i umro; njegov sastav prekri zaborav, jer je i zavrijedio zaborav, a njegovi potomci jo{ traè, i ne}e na}i, rije~ svemira.