Journal Special - "Halal prehrana" by Bosnjak

VISPAK dd, Visoko OBLOCOMMERCE doo, PJ ALSSA Konjic VEGAFRUIT doo, Doboj Istok !" # $ % KLAS doo, Sarajevo & "!'! # " # ( ' $ ) * + $) " & % !"! - '( "! # . / BROVIS dd, Visoko (Piletina OVAKO) ARGETA doo, Sarajevo ("!# ! (!' 2! Koprivnica # '( 3! # 4

! # 4

# '( ' $ ./ " 4

"!(!' )5 % $ + % ! " 2" !6 ! ' #! $ . / ) * + 7 / 86" ' 6 # ) * + ! ' 2! $ $ + "!& ) * +

! " 6! 9 ': '3 " ' :

'!& !$3 ) * + ! ' 7 # ( '!68"! 4

"86' '! 683 '6 "& ( $ % ' " 6; FAVEDA doo, Sarajevo 68" # $%

VELVET TRADE doo, Sarajevo $ ! . ./ ; 8' 3! '' 6

/ " $ '6 "'!6 '! 6;

" OMEGA COMERC doo, Visoko 6 !( / 6 $ $ 2! $ (! ;/ PURIS dd, Pazin 38 !' "!'!

MI OVAKO doo Sarajevo % / < = '!68"! # 6! 6 . = 2 !"8 ' >/ 3 ) " ! # >

HALAL KVALITETA (halal prehrana i halal certificiranje)

SADRŽAJ SADRŽAJ

ISSN 1334-5052 PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod” Izdavač: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod” Glavni urednik: Ismet Isaković

UVODNIK Filip Mursel Begović: Halal lijek za novu životnu realnost .............................................................................. 3 HALAL KVALITETA (halal ishrana i halal certificiranje) Sumeja Ljevaković, prof., Orhan Jašić, prof.: Religioznost i kultura prehrane ..................................................................................... 4 Prof. dr. Sulejman Topoljak: Halal i haram u ishrani ................................................................................................ 6 Mr. sci. Faruk Čengić: Tehnologija halal klanja .............................................................................................. 10

Urednik specijalnog izdanja: Filip Mursel Begović

Amir Sakić, prof.: Uloga i doprinosi Agencije za certificiranje halal kvalitete u razvoju halal procesa ........ 13

Redakcija: Amina Alijagić Mirza Mešić Sena Kulenović Edis Felić Faris Nanić

Aldin Dugonjić, bacc. san. ing: Centar za certificiranje halal kvalitete Zagreb ............................................................ 18

Suradnici: Mirsada Begović Ajka Tiro Srebreniković Edina Smajlagić Avdo Huseinović (BiH) Edin Tule (BiH) Amel Suljović (BiH)

Mr. sc. Olivera Jurković Majić: Primjena halal i košer certifikata u marketingu hrane .................................................. 28

Adresa: Preporodov Journal Ilica 35, 10000 Zagreb

Mr. sc. pharm. Emilija Spasevska, prof. dr. Midhat Jašić: Supstitucija haram sastojaka u proizvodnji halal lijekova ............................................. 48

Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: kdbhpreporod@zg.t-com.hr kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr ismet.isakovic@sk.t-com.hr web: www.kdbhpreporod.hr

Prof. dr. Midhat Jašić, Amir Sakić, prof.: Halal autohtoni proizvod ............................................................................................ 21 Prof. dr. Kadrija Hodžić: Tržište i cijene halal proizvoda .................................................................................... 24

Doc. dr. sc. Aziz Hasanović: Mogućnosti izvoza kroz halal program ........................................................................ 38 Prof. dr. Midhat Jašić: Halal aditivi u hrani i lijekovima ................................................................................. 44

Mario Dukarić: Tvrtka “Naše klasje” – primjer uspješnog uvođenja halal kvalitete! ............................. 51 Srećko Čulić, prof.: Oman – vrata u poslovni svijet Arapskog poluotoka ..................................................... 53

Žiro-račun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni račun: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 Cijena: 15 kuna

J O U R N A L

Pretplata: RH 80 HRK godišnje BiH 20 KM godišnje Svijet 15 € godišnje Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na podršci u pripremi prezentacije zahvaljujemo: Zagrebačkom Velesajmu, Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja, Agenciji za komercijalnu djelatnost.

UVODNIK Uvodna riječ

Halal lijek za novu životnu realnost Filip Mursel Begović Čovjek vjeruje u Boga ili u nadomjestke. Nadomjesci mogu biti vrlo raznoliki: nazivaju ih principima, svjetonazorima, diktaturom, gurmanizmom, hedonizmom, napretkom, humanizmom. Ime današnjeg surogata religiji je materijalizam. Zašto se baš tako zove ostaje zagonetno, barem za muslimana. Musliman slobodno uživa u materijalnim blagodatima koje mu je dopustio Uzvišeni Gospodar u svojoj Knjizi. I ne samo to, već mu ih je prepustio na upravljanje. Je li musliman, stoga, materijalist? Kao i svugdje, i ovdje se stvar zasniva na onome što je dobro i što je loše, onome što je halal i što je haram. Musliman će pripadati onome što je dobro, što je halal, kršćanin će slijediti Onoga što je, hraneći gladna srca, vodu pretvarao u vino ljubavi, a židov će pripovijedati o Mojsijevom izlasku iz Egipta i pritom jesti košer beskvasni kruh. O materiji, koju konzumiraju materijalisti skloni lošemu, steći ćemo nehotičan dojam da to i nije materija nego neki cement ili umjetno stvorena tvrda i neprobavljiva tvar. Niti se može pojesti niti popiti, niti polizati ili mirisati, a na kraju od nje ni mirno spavati. To je strvina materije, tvrdi skamenjeni prah, naprosto sušta apstrakcija. Treba zatim postaviti pitanje – što je uzrok nemira takvih materijalista? Odgovorit ćemo – takav materijalizam je zapravo bolest! Bolest apstraktnog života. Za nju postoji samo jedan lijek: halal materijalizam. E sad, nema točnog recepta za svakog ponaosob, ali uputno je zaljubiti se u prvu halal lijepu ženu, i to vrlo brzo, šetati s njom u cvijeću i mirisati ga, živjeti u borovoj šumi (na primjer), ići u džamiju, crkvu, sinagogu, hram (važnije je trajno probuditi srce pa bogomolja nema adrese u izvanjskom svijetu), nadalje, slušati smirujuću glazbu, voljeti bližnje i na kraju, u duhu ovog broja “Preporodovog Journala”, zajednički jesti halal hranu. Prava vjera, čista savjest, smirenost, razum i sreća ne žive u nečistu čovjeku. Zbog toga smo nervozni, sebični, zluradi, zbog toga nam vrijeme tako brzo prolazi, zbog toga smo na gubitku. Zaista prava vjera je dar koji živi samo u dobrom čovjeku, bez obzira na vjersku pripadnost, a u nečistoći isparava. Upravo je ta nečistoća uzrokom ove sumanute i uznemirene strke, razorene, bezoblične, prazne i jadne djelatnosti današnjih materijalista. Recept za potpuno ozdravljenje postoji, pitanje je jesmo li spremni poslušati uputu Vrhovnog Liječnika. Muslimanu je jasno koji recept mora primijeniti, na kraju krajeva Allah dž.š, mu garantira da je na Pravom putu ukoliko slijedi propisane islamske vjerske dužnosti. Počnemo li “piti” taj halal lijek, sama od sebe će uslijediti sasvim jedna nova životna realnost. Možda će uslijediti želja za branjem cvijeća, za prijateljstvom, pravim du-

bokim mirnim snom, za smijehom, a možda ćemo na kraju početi, umjesto jutarnjih novina, čitati nekakve halal kuharice. Čitati i one košer, dabome, jer, kao što je poznato, nema velike razlike u ta dva prehrambena principa. Oni, koji nisu skloni povjerovati ovakvom pogledu na život, smatrajući ove riječi sablažnjivim i glupim, neka slobodno nastave sa svojim načinom života. Vjernik sklon dobrom će za to vrijeme grickati svoje slatke halal zalogaje, i neće pritom biti ni glup, ni pun mržnje, ni podmukao, ali ni sebičan u dijeljenju onoga što mu je Uzvišeni podario na uživanje. Želja redakcije “Preporodovog Journala” bila je da svojim čitateljima, primarno bošnjačkoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, ponudi opsežan i cjelovit uvid u znanost koju zovemo halal prehrana, halal kvalitet i halal standard. Centar za certificiranje halal kvalitete u Zagrebu je otvoren prije nekoliko godina, te se od tada svijest o važnosti halal prehrane počela itekako povećavati. Na rad vrijednih zaposlenika Centra, ravnatelja doc. dr. sc. Aziza Hasanovića i stručnog voditelja Aldina Dugonjića, ponekad će se gledati s neskrivenim čuđenjem. Otkuda toliki entuzijazam u promociji halal prehrane? Neki će pomisliti da je riječ o dobrom biznisu, neki će se osjetiti ugroženim, jer nije lako mijenjati životne navike, a neki će, po staroj navadi, ostati ravnodušni. Drugi će pak shvatiti da tu nije riječ samo o biznisu, već ponajprije o nužnosti i nasušnoj potrebi svakog muslimana da prepozna i primjeni halal kvalitetu i halal standard u svom svakodnevnom životu. Musliman će znati da je halal prehrana jedan od Kur’anskih imperativa: Od 119 Kur’anskih ajeta, koji govore o prehrani, 90 govori o ljepotama, blagodatima i nimetima halal hrane, dok će ostali govoriti o zabranama. Zar nije, onom razumom obdarenom, dosta samo napomenuti ovaj podatak. S druge strane, ovakav tematski broj služi i svim potencijalno zainteresiranim proizvođačima hrane u Hrvatskoj i regiji da se upoznaju s halal standardima. Kao što će se čitatelji u ovom tematskom broju, koji je prvi takve vrste na našim prostorima, i upoznati, halal certificiranje hrane moglo bi itekako pomoći posrnulom regionalnom gospodarstvu u širenju tržišnih vidika. Naprosto su nevjerojatne statistike o rasprostranjenosti i isplativosti halal certificirane hrane. Dakle, želja nam je bila što raznovrsnije predstaviti sve aspekte halal prehrane, na radost naših čitatelja, i, naravno, s nadom da će ovaj broj našeg časopisa poslužiti i za manjinsko i za većinsko opće dobro. Od srca zahvaljujemo svim stručnim suradnicima i autorima, koji temeljito proučavaju problematiku halal prehrane, na nesebičnoj podršci u realizaciji ovog broja “Preporodovog Journala”.

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Religioznost i kultura prehrane Sumeja Ljevaković, prof. Orhan Jašić, prof.

J O U R N A L

Religioznost predstavlja vjerovanje kao unutarnje stanje čovjeka i prakticiranje obreda i rituala koje se u kršćanstvu manifestira kroz sakramente, judaizmu kroz halahu i u islamu kroz primjenu islamskih šarta. Religiozni manifesti podrazumijevaju odnos prema okolini, obitelji, rodbini, prijateljima i široj društvenoj zajednici kroz pravila u stanovanju, načinu odijevanja, a posebno kroz prehranu. Religioznost počinje sa prvim ljudima Ademom i Havom, a prva pripovijest o prehrani počinje sa svima dobro poznatim zabranjenim rajskim plodovima. Čovjek, to krunsko Božje stvorenje, kao i svako biološko biće treba hranu kao čimbenik koji utiče na tijelo, um i duh. Nerijetko, hrana se spominje u povijesti zapisana na stranicama svetih knjiga monoteističkih religijskih tradicija, pa čak i nekih politeističkih. Nerijetko se dešava da prehranu određuju religijske zapovijedi i restrikcije među kojima je i post specifičan za svaku religiju. Tako su hindusi i budisti većinom vegetarijanci jer prihvaćaju princip ahimse koji zabranjuje povređivanje živih bića, mada tradicija religioznog vegetarijanstva biva baštinjena od vremena kada je čovjek bio prikupljač plodova. Vegetarijansku prehranu, kao stil života, njegovali su, u europskim krajevima u drevnoj Grčkoj, učenjaci poput Pitagore koji su svoje filozofsko-religijsko učenje naukovali u okrilju vegetarijanstva. U religijskoj tradiciji indijanskih američkih plemena, do danas su zadržani običaji u prehrani, koji se osobito očituju u poštivanju hrane. Neki Indijanci

pri rođenju djeteta iz poštovanja prema hrani mažu dijete kukuruzom. Hrana u svjetskim religijama posjeduje i simboličko značenje. Jevreji svoj religiozni odnos prema prehrani temelje na jevrejskim zakonima – halahi, dok način religiozne prehrane nazivaju košer. Kad je u pitanju religiozna prehrana u jevreja, oni su jako slični muslimanima. Ne jedu strv, krv i svinjetinu, što je zabranjeno u svetoj knjizi jevreja Tori, ali ipak konzumiraju alkohol za razliku od muslimana. Kao i mnoge religije, jevreji su zadržali svoj način prehrane do danas. Jevrejski blagdan Pashe vezan je za obrok koji su jevreji jeli noć prije izlaska iz egipatskog sužanjstva, to jest povratka u svetu zemlju Palestinu, čije utemeljenje pronalazimo u Bibliji Starog zavjeta, u knjizi Izlaska. Svakog proljeća, jevreji cijelog svijeta okupljaju se u svojim domovima da bi zajedno podijelili obrok, u kojem je uključeno konzumiranje simbolične hrane, raznolikih molitvi i mnogobrojnih blagosivanja. Ovaj objed naziva se na hebrejskom seder, što znači red ili ustrojstvo. Tom prilikom najmlađa osoba za blagdanskim stolom postavlja pitanje zašto se konzumira ova hrana, čije glavno jelo predstavlja beskvasni kruh. Tada najstarija osoba za stolom pripovijeda Mojsijev izlazak iz Egipta, i povratak sinova Izraelovih u Palestinu. Kada je riječ o drugoj objavljenoj religiji, kršćanstvu, kruh i vino sastavni su dio euharistijskog slavlja kod rimokatolika i pravoslavnih kršćana. Centralni pojam islama je Istina Tewhida, to jest vjera u Jednog Jedinog Boga,

Kad je u pitanju religiozna prehrana u “jevreja, oni su jako slični muslimanima. Ne jedu strv, krv i svinjetinu, što je zabranjeno u svetoj knjizi jevreja Tori, ali ipak konzumiraju alkohol za razliku od muslimana. Kao i mnoge religije, jevreji su zadržali svoj način prehrane do danas.

”

gdje čovjek putem snage svoje vjere, koja je i sama dar Božiji, očituje svoju požrtvovanost spram Istine, postajući pri tome homo religiosus. Vjera bi trebala afirmirati znanstvene izazove, te da prepozna istovremeno opasnosti koje one mogu nositi. Islam u svojim osnovnim smjerodavnim i smjerokaznim vrelima Kur’anu i hadisu daje često nedvosmislene, to jest jasne upute, kada je u pitanju društveni progres, potom životni stil pojedinca, koji je izrazito uslovljen globalnim fenomenima, a koji se ogleda u načinu stanovanja, spavanja, boravku u kući, higijeni, hobiju, a posebno u prehrani. Riječ halal u islamu je smjerodavni i smjerokazni naputak, koji ne podrazumijeva samo hranu, nego označava specifičan odnos u svim aktivnostima ljudskog života, te je ovaj stil života jasno propisan šerijatom. “Ugodna jela kojima vas snabdjesmo jedite! (160, 7). Ugodnim jelima kojima smo vas snabdjeli hranite se, a ne budite obijesni u tome – da vas Moja srdžba ne snađe, jer koga Moja srdžba snađe – propao je! (Sura 81, 20). Šta im je dozvoljeno, pitaju te. Reci: ‘Lijepa jela dozvoljavaju vam se i što vam ulove životinje koje dresirali ste, učeći ih onome čemu vas Allah poučio je. Dakle, jedite što vam donesu one pa pri tome Allahovo ime spomenite i bogobojazni budite, jer Allah brzo svodi račune.’ (4, 5). Jedite ono što vam Allah kao dopušteno i lijepo podari; bojte se Allaha čiji ste vi vjernici (88, 5)”. Iako se u islamu, za razliku od ranije spomenutih objavljenih religija, za blagdane ne veže posebna vrsta hrane, u Kur’anu se u više poglavlja imenuju određeni plodovi, koji u tom smislu oblikuju životni stil i kulturu prehrane kod vjernika. U Časnom Kur’anu stoji: “Neka čovjek baci pogled prema svojoj hrani: Mi s neba spuštamo vode obilne; Pa u zemlju zasijecamo pukotine; I dajemo da iz njih sjemenje iznikne; I grožđe i biljke vrtne; I masline i palme; I bašće bujne; I voće i ispaše sočne; Vama i stoci vašoj da budu korisne. (80.24-32) U oba ima voća, palmi i bilja narovoga. (55.68) Tako mi smokve i masline. (95.1) I drvo što izbija na Sinajskoj gori, dajući ulje i začin da bi ljudi jeli. (23.20)”. Od spomenutih plodo-

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE va u tradiciji vjernika se izdvaja palmin plod, datula. Duboko ukorijenjena tradicija vjernika muslimana je prekidanje religijskog posta datulama, čime se ovom plodu pridaje dodatna vrijednosna nota. U okviru takvog očitovanja vjerovanja, to jest religioznosti, stvara se kulturna ovojnica koja je utemeljena na presvetom Kur’anskom tekstu i hadiskim kazivanjima, a utemeljenost nastaje interpretiranjem i njihovom primjenom. Taj kulturni korpus u islamu nerijetko biva određen sa dva pojma urfom ili adetom, koji su umnogome sami po sebi predestinirani određenim geografskim podnebljem, to jest kulturnom i etničkom baštinom tog podneblja. U tom smislu govorimo o religijskim normama koje žive u svijesti vjernika i utiču na njegovo ponašanje. Urf predstavlja praksu jednog naroda, živu svijest o sebi, i kao takav utoliko je značajniji što su izazovi modernosti i utjecaji formalističkih razumijevanja osnovnih vrela snažniji. Urf nije statičan koncept, on podrazumijeva usvajanje novih elemenata koji postaju dio običaja, ali ne i nekritičko slijeđenje i usvajanje novih elemenata. Važnost urfa ili adeta, kao prakse koja treba da pomogne očuvanju identiteta naroda jednog podneblja, reflektira se na islamsko pravo, koji ga kao takvog štiti tretirajući ga kao dopunski izvor prava, što govori o njegovoj ozbiljnosti, važnosti i značaju. Urf ili adet ne smije biti u opreci sa osnovnim vrelima islama, nego predstavlja gore spomenutu kulturnu ovojnicu, koja se nerijetko ogleda u načinu konzumiranja halal hrane, to jest u halal prehrani različitih muslimanskih etničkih skupina. Prehrambeni običaji su usko vezani za vjeru, naciju, zemlju ili regiju. Kada je riječ o prehrani kod Bošnjaka muslimana onda govorimo o konzumaciji hrane koja ne prelazi okvire restrikcije i prohibicije u islamu, o konzumaciji hrane koja najbolje uspijeva na njihovom podneblju, o konzumaciji hrane koja se spravlja po tradicionalnoj recepturi i konzumaciji hrane koja se po običajima spravlja samo u određenim prilikama. Ono što je usko vezano za adet Bošnjaka, a što se posebno može izdvojiti, je konzumacija somuna u mjesecu religijskog posta, kako bi se taj mjesec izdvojio od ostalih. Također, bilo bi značajno spomenuti i šećerlame koje se konzumiraju u vrijeme obilježavanja Mevluda, rođenja Božjeg poslanika Muhammeda, a.s., ili obilježavanja Hidžretske nove godine, hatma dova i slično, dok se za Bajrame spravlja baklava. Pripremanjem i konzumacijom

se u većini religija odražava i “krozReligioznost prehranu, a danas je u svijetu jako poznat postao halal u islamu, košer u judaizmu, vegetarijanstvo u hinduizmu. Kršćanstvo kao najbrojnija religija utjecala je na prehrambene običaje najviše u razvijenim zapadnim zemljama. Danas ljudi često osjećaju potrebu da hrana dobije duhovni sadržaj, po čemu kao takva biva prepoznata na tržištu.

”

šećerlama i baklave na ove praznike Bošnjaci su tradicionalno pokazivali radost kojom dočekuju ove praznike. Vjerovanje i prakticiranje dobrih djela su usko povezani, jer sa dobrim djelima manifestira se istinska vjera. U Kur’anu Časnom, kada se opisuju dobra djela, ona bivaju uspoređena sa zrnima hrane: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (2:261) “. Religioznost se u većini religija odražava i kroz prehranu, a danas je u svijetu jako poznat postao halal u islamu, košer u judaizmu, vegetarijanstvo u hinduizmu.

Kršćanstvo kao najbrojnija religija utjecala je na prehrambene običaje najviše u razvijenim zapadnim zemljama. Danas ljudi često osjećaju potrebu da hrana dobije duhovni sadržaj, po čemu kao takva biva prepoznata na tržištu.

Literatura: 1. Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, Preveo: Esad Duraković, Svjetlost, Sarajevo, 2004. 2. Opći religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002.; 3. Encyclopaedia of Islam, E. J. Brill, 1913-1936; Reprinted, 1994.; 4. Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.;

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Halal i halam u ishrani (dio prvog poglavlja iz istoimene knjige, izdavačka kuća El-Kelimeh, Novi Pazar, 2008.) Prof. dr. Sulejman Topoljak Islamski principi halala i harama

J O U R N A L

Šta je halal (dozvoljeno), a šta haram (zabranjeno) pitanje je koje se, mnogo prije dolaska islama, ticalo onih naroda na zemljinoj planeti koji su bili skrenuli sa pravoga puta i koji su napravili krajnju konfuziju dozvoljavajući neke nečiste i štetne stvari, zabranjujući neke stvari koje su dobre i čiste. U tome su (bili) jednaki idolopoklonici i sljedbenici nebeskih knjiga. Ti su narodi bili strašno zalutali idući nekad krajnje desno, a nekad krajnje lijevo. Na krajnje desnoj strani bili su asketski brahmanizam u Indiji i samonametnuto monaštvo u kršćanstvu. Kao izdanak, iz ovih dviju nastale su druge religije utemeljene na principima mortifikacije, tj. prigušivanja strasti mučenjem tijela, apstinencijom od dobrih, lijepih stvari i izbjegavanjem nekih životnih užitaka koje je Allah dželle šanuhu (Uzvišen je On) omogućio ljudskim bićima. Kršćansko monaštvo dostiglo je vrhunac u Srednjem vijeku kada je izbjegavanje lijepih i čistih stvari među monasima, kojih je bilo na hiljade, doseglo dotle da se čak smatralo grijehom ukoliko čovjek opere noge, a odlazak u kupatilo smatrao se žalobnim i pokajničkim činom. Na krajnje lijevoj strani, mazdeistički svjetonazor, koji se pojavio u Perziji, branio je potpunu dozvoljenost i insistirao da se ljudima dozvoli da uzmu sve što požele i da čine ono što im pričinjava zadovoljstvo, čak i kada to navodi na kršenje onoga što je nepromjenljivo i urođeno u ljudskom biću. Arabljani predislamskog perioda, zvanog džahilijjet, tipičan su primjer konfuzije u pogledu određivanja kriterija dozvoljenih i zabranjenih stvari i radnji. Oni su dozvoljavali konzumiranje opojnih pića, uzimanje višestrukih kamata, mučenje i maltretiranje žena i tome sl. Više od toga: ljudski šejtani i džini mnogima od

njih u njihovim umovima učinili su lijepim ubijanje rođene djece i oni su ih slijedili potiskujući roditeljske osjećaje u svojim prsima. A Allah dželle šanuhu o tome kaže: “Mnogim mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!”1 Ovi sljedbenici idolopoklonstva izmislili su brojne impresivne argumente kako bi naveli roditelje da umore svoju djecu. Bilo je tu i straha od istinskoga ili umišljenog siromaštva, srama zbog toga što se nekome rodila kćer, dok se bliskost sa bogovima postizala žrtvovanjem sinova. Čudno je da su upravo narodi koji su dopuštali ubijanje djece klanjem ili da ih žive sahrane uveli zabranu konzumiranja izvjesnih poljoprivrednih proizvoda ili mesa. Još je čudnije da su ovakve zabrane smatrali sastavnim dijelom svoje religije pripisujući ih Allahovoj odluci i religiji, ali je Allah, dželle šanuhu, opovrgao njihove neistinite tvrdnje: Oni govore: “Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo” – tvrde oni -, “a ove i ove kamile je zabranjeno jahati”. Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti.”2 Štaviše, Kur'an razotkriva zablude onih koji su proglasili dopuštenim ono što je zabranjeno i obrnuto: “Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade.”3 Kada se pojavio islam, bili su široko rasprostranjeni zabluda i grijeh, pometnja i odstupanja kada je riječ o tome šta je ha-

lal, a šta haram. Zato je jedan od temeljnih zadataka islama bio da uspostavi skup zakonskih principa i mjera. Na temelju ovih principa kasnije je uspostavljen kriterij prosuđivanja šta je halal, a šta haram. Učenje islama uskoro je dokazalo svoju vrijednost. Tako je ovaj vitalni aspekt determiniran u skladu sa ispravnom perspektivom, a pravila koja se tiču halala i harama uspostavljena su na temelju principa pravednosti. Muslimanski Ummet (svjetska muslimanska zajednica) tako postaje Ummet koji stoji na poziciji između ekstremističkih desničarskih i ljevičarskih devijacija, “zajednica srednjeg puta” (ummetun vesatun), kako ga opisuje Allah, dželle šanuhu, koji ga je učinio najboljim narodom koji se ikada pojavio na Zemlji. “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.”4

Filozofija halala i harama u islamu počiva na sljedećim principima: 1. Osnovni princip je dopuštenost stvari PRVI PRINCIP što ga je islam utemeljio je da su stvari koje je Allah dželle šanuhu stvorio i korist koja od njih dolazi esencijalni za ljudsku upotrebu i stoga su dopušteni. Ništa nije haram osim onoga što je zabranjeno riječima i eksplicitnim nassom, tekstom Zakonodavca, Allaha dželle šanuhu. Ako tekst nije sahih, vjerodostojan, kao što je npr. slučaj sa pojedinim da'if slabim hadisima, ili ako nije eksplicitan u propisivanju zabrane, u tom slučaju se primjenjuje izvorni princip dopuštenosti. Islamski učenjaci su ove principe izveli iz prirodne koristi i dopuštenosti stvari oslanjajući se na jasne kur'anske ajete. Na primjer, Allah, dželle šanuhu, kaže:

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.5 I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.6 Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.7 Kako bi Allah dželle šanuhu stvorio sve ove stvari i dao ih čovjeku da se njima koristi, a da mu je, ujedno, stalno davao na znanje da je upotreba tih istih stvari zabranjena? Kako bi to moglo biti istina kada je On sve ove stvari stvorio, potčinio ih čovjeku i dao mu ih kao blagodati? Naravno, Allah dželle šanuhu je zabranio samo neke od tih stvari, a razloge i uzroke te zabrane navodit ćemo kasnije. Područje harama u islamskom zakonodavstvu, šeri'atu, je, ustvari, jako suženo, dok je područje halala prostrano do neslućenih granica. Samo jedan broj vjerodostojnih i dokraja jasnih tekstualnih evidencija (en-nusus) bavi se zabranama, dok sve što nije u nassu spomenuto kao zakonito ili zabranjeno spada u opći princip dopuštenosti stvari i u domen Božije darežljive poštede (da to zabrani – op. prev.) i Njegova oprosta (el-'afvu-l-ilahijju). O tome je Poslanik (sallallahu 'alejhi we selleme – Allah ga blagoslovio i mir mu podario) – kazao: “Ono što je Allah u Svojoj Knjizi dozvolio – to je halal, a ono što je zabranio – to je haram. Ono što je prešutio – to je 'afw, obilna milost i pošteda, pa primite od Allaha Njegov obilni oprost, jer, zaista, Allah ništa nije zaboravio,”8 pa je Resulullah – alejhi's-selam – proučio ajet: “On ništa ne zaboravlja”9,10 Selman el-Farisi kaže da je Božiji Poslanik – alejhi's-selam -, kada su ga upitali za loj, sir i krzno, odgovorio: “Halal je ono što je Allah u Svojoj Knjizi naznačio kao dopušteno, a haram je ono što je On zabranio u Njoj. A ono o čemu On ne govori je 'afw, oprost i dopuštenje vama.”11 Tako, umjesto da daje jasne odgovore na upućena mu pitanja o dozvoljenim stvarima, Poslanik – alejhis-selam – je ukazivao na opće kriterije za utvrđivanje halala i harama. Prema tome, dovoljno nam je da znamo šta je Allah dželle šanuhu propisao kao haram jer je sve ostalo

što to ne obuhvata halal i čisto. Resulullah – alejhi's-selam – je također kazao: “Allah vam je propisao izvjesne obaveze, farzove, i ne niječite ih; On je definirao izvjesne granice i ne prekoračujte ih; Allah je zabranio neke stvari i toga se pridržavajte, dok se, međutim, o nekim stvarima nije izjasnio iz milosti prema vama, ne iz zaborava, i vi ne pitajte o tome.”12

Temeljni je 'asl (princip) dozvoljenost stvari Volio bih ovdje naglasiti da princip prirodne dopuštenosti nije sveden samo na stvari i predmete već obuhvata i ljudska djela i postupke koji nisu u vezi sa činovi-

ma ibadeta, obreda, postupke koji se mogu svrstati u životne navike (el-'adat) ili svakodnevne poslove (el-mu'amelat). Ove stvari su u principu dozvoljene bez restrikcija izuzev jednog manjeg broja stvari koje je definitivno zabranio Zakonodavac, Allah dželle šanuhu, koji kaže: “On vam je objasnio šta vam je zabranio”13, uključujući, dakle, i stvari i postupke. Slučaj je, međutim, drukčiji u odnosu na ibadet. To su čisto vjerski činovi koji se mogu izvršavati samo onako kako je rekla Allahova Objava. U vezi sa ovim postoji vjerodostojan hadis: “A ko sam od sebe izmisli neki ibadet – ma ko on bio! – on je u zabludi koja mora biti odbačena”.14

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

J O U R N A L

To je zato što je suština islamske vjere oličena u dvije zapovijedi: da se ibadet ne čini nikome osim Allahu dželle šanuhu i da se Allahu dželle šanuhu ibadet može činiti samo onako kako je On propisao. Svako ko izmisli ili sam propiše pravilo u ibadetu zastranio je i on je krivotvoritelj (reddun). Jedino Sam Zakonodavac ima pravo propisivati načine ibadeta putem kojih Mu se ljudska bića mogu približiti. Životne navike i svakodnevne obaveze, međutim, nije propisao Zakonodavac; njih su propisivali i prakticirali sami ljudi. Zakonodavac intervenira samo da bi ih uspostavio, modificirao ili usmjerio, a ponekad da bi identificirao neke navike koje su štetne ili koje bi mogle voditi ka razdoru. Veliki islamski alim, šejhu-l-islam, Ibni Tejmijje kaže: “Ljudske riječi i djela mogu se svrstati u dvije vrste: činovi ibadeta putem kojih je uspostavljena njihova vjera i uobičajena praksa koju zahtijeva svakodnevni život.” Iz istraživanja principa šeri'ata mi znamo da su činovi ibadeta oni koje nam je propisao ili odobrio Allah dželle šanuhu i ispravno je samo ono što je šeri'atom propisano. Međutim, što se tiče ljudskih običaja, oni su neophodni u svakodnevnome životu. U ovom slučaju, sloboda djelovanja ('ademu'l-hazr) je glavni princip; ništa ne smije biti uskraćeno osim onoga što je uskratio Allah, dželle šanuhu. Jer samo On može izdavati naredbe i zabrane. Kada je riječ o ibadetu, mora postojati naredba koju je On o tome izdao, a ako je potrebno imati Allahovu zapovijest da bi se nešto učinilo, kako se onda može reći da je nešto uskraćeno bez Njegove zapovijesti?

Zbog toga Ahmed ibni Hanbel i ostali fakihi, islamski pravnici, koji su svoje presude bazirali na hadisima kažu: Kada je riječ o ibadetu, glavni princip je objavljeno limitiranje (tewkif), što znači da ništa ne može biti legalizirano osim onoga što je Allah dželle šanuhu legalizirao. Postupiti drukčije znači rizikovati, kao što kaže ajet: “Zar oni da imaju bogove koji propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?”15 Ali, kada su posrijedi životne navike (el-'adat), tada je vodeće načelo el-'afw, sloboda, jer se ništa ne može uskratiti u ovome slučaju osim onoga što je Sam Allah dželle šanuhu zabranio. Postupi li se drukčije u ovom slučaju, preuzima se rizik, kako stoji u ajetu: “Reci: “Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?” Recite: “Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?”16 Ovo je jedno važno i korisno načelo na temelju kojega možemo reći da su kupovina, prodaja, iznajmljivanje, davanje poklona i ostale slične aktivnosti, neophodne za život ljudi kao što su i jelo, piće i odijevanje. Ako šeri'at govori o nekima od ovih ovozemaljskih stvari, to je zato što nas nastoji poučiti dobrome ponašanju. Stoga On zabranjuje sve što vodi razdoru a obavezuje nas na ono što je suštinsko; ne odobrava ono što je bespotrebno, a odobrava ono u čemu je korist. Sve ovo činjeno je uz razmatranje vrsta aktivnosti o kojima je riječ, pri čemu su sagledani i njihov opseg i dobre osobine. Stav je šeri'ata da su ljudi slobodni da kupuju, prodaju i iznajmljuju kako žele, baš

kao što mogu slobodno jesti i piti sve što žele ako to nije haram. Iako su neke od ovih stvari pohvalne, a neke se ne preporučuju, šeri'at nije postavio granice u njima, ne ide dotle da ih zabrani, što omogućava očuvanje izvornoga načela dopuštenosti”.17 Ovo je načelo također podržano i izjavom Resulullahova – alejhi's-selam – ashaba Džabira ibnu Abdullaha. On je kazao: “Mi smo prakticirali 'azl (coitus interruptus, prekinuti snošaj prilikom spolnih odnosa – op. prev.) u vrijeme kada je Kur'an objavljivan. Da ga je trebalo zabraniti, Kur'an bi to učinio.” On dalje zaključuje: “Ako je Objava nešto prešutjela, to je dopušteno.” Nema sumnje u to da su ashabi Resulullahovi, radijallahu anhu, Allah njima bio zadovoljan) – savršeno dobro razumjeli šeri'at. Tako je i ustanovljen ovaj uzvišeni princip da nikakav ibadet ne može biti legaliziran bez propisa Allahova, dželle šanuhu, i da nikakav običaj ne može biti zabranjen ako ga Allah, dželle šanuhu, nije zabranio.

Samo Allah dželle šanuhu ima pravo nešto zabraniti ili dopustiti DRUGI PRINCIP: islam ljudima, bez obzira na njihovu vjersku ili svjetovnu funkciju, oduzima pravo da određuju šta je halal, a šta haram, i ostavlja to pravo samo za Gospodara Uzvišenoga. Niko, ni rabini, ni svećenici, ni imami, ni sultani nemaju pravo nešto zauvijek zabraniti ljudima, Allahovim, dželle šanuhu, robovima. Ako, pak, to neko učini, on svakako prelazi granice uzurpirajući suverenost koja pripada samo Allahu dželle šanuhu, da daje propise za ljude. Oni koji popuštaju ovim uzurpatorima i pridržavaju se onoga što oni propišu, svrstavaju ih u red Božijih partnera, a slijeđenje takvih smatra kao širk (višeboštvo, politeizam). Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?18 U skladu sa ovim načelom Ibni Tejmijje, njegov učenik Ibnu-l-Ka-jjim i pravnici Ibnu Hanbelove škole generalno zastupaju stav da su ugovori i uvjeti u njima propisani u osnovi dopušteni, kao što je valjan i svaki ugovor u čijem tekstu nema ničega što inklinira haramu. Kur'an sljedbenike Knjige, kršćane i Jevreje, osuđuje zbog toga što su rabinima i svećenicima dali pravo da određuju šta je ispravno, tj. halal, a šta zabranjeno – haram. Allah dželle šanuhu kaže: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE se samo jednom Bogu klanjaju, – nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju!19 'Adi ibni Hatim, koji je, prije nego je primio islam, bio kršćanin, jednom je došao Poslaniku – alejhi's-selam. Kada ga je čuo kako uči ovaj ajet (Et-Tewbe: 31), rekao je: “Poslaniče Božiji, ali oni ih ne obožavaju!?!” Poslanik; – alejhi's-selam – je odgovorio: “Da, ali oni ljudima zabranjuju ono što je halal i dozvoljavaju im ono što je haram, a ljudi ih slijede. Svakako da je to njihovo obožavanje”20, u jednom rivajetu (predaji) stoji da je Vjerovjesnik – alejhi's-selam, tumačeći ovaj ajet, rekao: “Da, oni (Jevreji i kršćani) ne obožavaju svoje rabine i svećenike, ali kada im oni nešto dopuste, oni to smatraju dopuštenim, a kada im nešto zabrane, oni to smatraju zabranjenim.” Kršćani još uvijek tvrde da je Mesih, alejhi's-selam, prije uzdizanja u nebo, svoje apostole ovlastio da, prema svome nahođenju, određuju šta je dopušteno, a šta zabranjeno, kako se navodi u Evanđelju po Mateju (18:18:): “Kažem vam, šta god vi zavežete na Zemlji, to će i na Nebu biti zavezano: i što god vi na Zemlji razvežete, to će i na Nebu razvezano biti.” Kur'an također osuđuje mušrike, mnogobošce, zbog toga što su, bez dozvole Allaha dželle šanuhu, dopuštali i zabranjivali stvari: Reci: “Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?” Recite: “Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?”21 I još kaže Uzvišeni: “I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti.”22 Iz ovih jasnih kur'anskih ajeta i hadisa Poslanikovih, alejhi-s-selam, islamski pravnici su tvrdo spoznali da samo Allah dželle šanuhu ima pravo nešto dopustiti ili zabraniti, bilo putem Knjige ili jezikom Svoga Poslanika, alejhi-s-selam. Dužnost pravnika nije da se upuštaju u objašnjavanje šta je, prema odluci Allahovoj, halal, a šta haram “kada vam je On objasnio šta vam je zabranio”23 Konačno, nije njihovo da odlučuju o tome šta će ljudima biti dopušteno, a šta će biti zabranjeno. Tako se desilo da su neki veliki pravnici, imami i mudžtehidi, unatoč svojoj učenosti i mogućnosti idžtihada24 izbjegavali donošenje suda o tome šta je halal, a šta haram, prebacujući problem sa jednoga na drugog u strahu da ne pogriješe i ne proglase halalom ono što je haram i obrnuto.

U svojoj knjizi El-Umm, Imam-i Šafi kaže da je Ebu Jusuf, učenik Ebu Hanife i vrhovni kadija (sudac), rekao: “Znam da su naši učitelji-alimi izbjegavali donijeti fetvu i reći: Ovo je halal, a to je haram – osim kad je to bilo jasno navedeno u Allahovoj Knjizi. Pričao nam je Ibnu-s-Saib da je Er-Rabi' ibni Hejsem, jedan od najodabranijih muslimana druge generacije (tabi'in), rekao: ‘Pazite da ni jedan od vas ne kaže: Allah je ovo dopustio, ili Allah ovo dopušta – jer bi On onda mogao reći da On to nije dopustio niti ga odobrava. Nikada nemojte reći: Allah je ovo zabranio jer On onda može reći: Lažeš! Ja to nisam zabranio.’ – Neki prijatelji Ibrahima Neha'ija, velikoga pravnika iz reda druge generacije kufanskih muslimana, pričali su nam da je on svojim drugovima, kada o nečemu donose svoj sud, sugerirao da radije kažu ‘To je mekruh” ili “To nije loše’, nego ‘To je haram’ ili ‘To je halal’jer termini halal i haram imaju mnogo širi smisao (7/317).” Tako je Ebu Jusuf izvještavao o našim pravednim, tradicionalnim precima i Šafija ga je u ovom slučaju citirao budući da se slagao sa njegovim stavovima. Na sličan je način Ibn Muflih izvještavao o Ibni Tejmijji, govoreći da pravnici iz ranoga islamskog perioda ništa nisu kvalificirali kao haram ako definitivno nije bilo proglašeno tako. (Ovo dalje potvrđuje činjenica da ashabi nisu prestali konzumirati alkohol nakon objavljivanja kur'anskih ajeta: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od

njih veća od koristi.” 2:2191, jer piće nije eksplicitno bilo zabranjeno sve do objavljivanja ajeta iz sure El-Ma'ide: 90-94.) Tako bi veliki imam Ahmed ibnu Hanbel, upitan o istom, rekao: “Ja se sa tim ne slažem”, “Ja to ne volim” ili “Ja to ne odobravam”. Postoje slična predanja o Maliku, Ebu Hanifi i ostalim imamima – radijallahu anhum. (Ovo je pouka sljedbenicima onih imama koji bez ustezanja upotrebljavaju riječ haram, bez dokaza ili bar naznake dokaza.)

Bilješke 1

Kur’an, El-En’am, 137. Kur’an, El-En’am, 138. 3 Kur’an, El-En’am, 145. 4 Kur’an, Ali’Imran, 110. 5 Kur’an, El-Bekare, 29. 6 Kur’an, El-Džasije, 13. 7 Kur’an, Lukman, 20. 8 Bilježi ga El-Hakim, a Bezzar ga je svrstao u sahih hadise. 9 Kur’an, Merjem, 64. 10 Bilježi ga El-Hakim, a Bezzar ga je svrstao u sahih hadise. 11 Bilježi ga Et-Tirmizi i Ibni Madže. 12 Bilježi ga Darekutni, a Nevevi ga svrstao u hasen. 13 Kur’an, El-En’am, 119. 14 Ovaj hadis je svrstan u muttefekun alejhi tj. onaj o čijoj vjerodostojnosti su se složila dvojica velikih učenjaka Buhari i Muslim. 15 Kur’an, Eš-Šura, 21. 16 Kur’an, Junus, 59 17 Ibn Tejmijje, El-Kava’idu-n-nuranijje-l-fikhijje. 18 Kur’an, Eš-Šura, 21. 19 Kur’an, Et-Tevbe, 31. 20 Bilježi ga Et-Tirmizi i drugi, hasen. 21 Kur’an, Junus, 59. 22 Kur’an, En-Nahl, 116. 23 Kur’an, El-En’am, 119. 24 Idžtihad – samostalno prosuđivanje u vjeri na osnovu njezinih temelja i normirane procedure op. prev. 2

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Tehnologija halal klanja Mr. sci. Faruk Čengić

1. ISHRANA MUSLIMANA Ono što karakteriše sve muslimane, bez obzira iz kog dijela svijeta potječu je određeni karakteristični stil življenja, koji se manifestira u svim sferama rada i ponašanja. Obzirom na to i ishrana, i sve što je vezano za nju, je jedan od bitnih aspekata života muslimana.

1.1. Kultura islamske ishrane

J O U R N A L

Saznanja i iskustva koja prethode i prate poslove oko hrane, pića i ishrane muslimana, a koji su u skladu sa temeljinim izvorima islama – Kur´anom i Sunnetom – praksom Muhammeda s.a.v.s. čine kulturu islamske ishrane. Pod kulturom islamske ishrane podrazumijevamo običaje, pravila, smjernice, norme i kategorije koje su utemeljene i izvedene iz islama, a koje se nameću njegovim pripadnicima kao obavezno djelovanje, postupanje i ponašanje u toku jela. Pravilna ishrana uslovljava stanje dobrog zdravlja svakog čovjeka. Islamski propisi otklanjaju i zabranjuju sve radnje i postupke koje vode nepravilnoj ishrani. U osnovne postupke i radnje prije, u toku i nakon jela ubrajaju se: – pranje i čišćenje ruku prije i nakon jela; – izgovaranje Bismille prije jela i zahvale Allahu nakon jela; – uzimanje hrane i pića desnom rukom; – preporučeno je jesti u društvu i u tom slučaju jesti ispred sebe; – nije preporučeno brzo i halapljivo jesti, – nije preporučeno jesti previše hladnu ili vrelu hranu; – pokuđeno je piti vodu bez predaha; – pokuđeno je pripijanje prilikom jela; – zabranjeno je piti vodu ili jesti hranu koja je stajala u nepokrivenom sudu; – zabranjeno je puhati u posudu sa vrelom hranom; – zabranjeno je jesti i piti iz oštećenog posuđa; – zabranjeno je jesti i piti iz posude iz koje je jeo ili srkao pas. Islamski propisi otklanjaju i zabranjuju sve radnje i postupke koje vode nepravilnoj

ishrani. Islam naglašava koncept umjerene ishrane. Savremena istraživanja su dokazala da prekomjerna ishrana može uvećati šansu oboljevanja od gojaznosti, povišenog holesterola, srčanih bolesti i dijabetesa. “I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju” (El-A'raf 31). Pored Kur'anskih ajeta i mnogi hadisi Poslanika s.a.v.s. preporučuju umjerenost u ishrani. Poslanik, a.s., kaže: “Najgora posuda koju čovjek može napuniti je njegov stomak. Nekoliko zalogaja koji mogu čovjeka držati uspravnim su mu dovoljni. Ali, ako on mora jesti više, onda neka napuni jednu trećinu hranom, jednu trećinu vodom, a jednu trećinu neka ostavi za lahko disanje”.

1.2. Struktura islamske ishrane Pod strukturom islamske ishrane podrazumjevaju se sve vrste hrane i pića dozvoljenih za ishranu. Riječ je o svim vrstama jela i pića koja su dozvoljena i koja sačinjavaju jednu cjelinu. Za strukturu islamske ishrane od relevantnog je značaja odgovor na pitanje šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno za jesti. Na to, za svakog muslimana izuzetno značajno pitanje, odgovor se nalazi u Kur´anu i Poslanikovom s.a.v.s Sunnetu. Postoje mnogi Kur'anski ajeti i hadisi Poslanika s.a.v.s. u kojima on preporučuje određenu vrstu hrane: med, hurme, smokve, mlijeko i masline. Za strukturu islamske ishrane od bitnog je značaja odgovor na pitanje šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno jesti. Odgovor na ovo pitanje nam daje šerijatsko pravilo da je sve dozvoljeno dok se ne dokaže da je zabranjeno. Iz ovog šerijatskog pravila izvedeni su propisi tj. zabrane vezane za hranu i piće muslimana

govo normalno funkcioniranje. Ovoj grupi pripadaju alkohol i narkotici. Zabrana konzumiranja onoga što je nečisto ili je zaprljano nečistoćom Pod nečistoćom se podrazumijeva: svinjsko meso i meso miša, magarca, mazge, lešina, ljudski izmet, krv koja istječe i sl. Pored onoga što je samo po sebi nečisto zabranjeno je i ono što se zaprlja nečistoćom, kao na primjer: voda ili neka druga tekućina, kao i hrana u koju je upala nečistoća i promijenila njenu boju, okus ili miris. Zabrana konzumiranja životinja koje je zabranjeno ubijati Životinje koje je zabranjeno ubijati zabranjeno je i jesti, poput: pčele, mrava, djetlića i žabe. Zabrana konzumiranja životinja koje je dozvoljeno ubijati Životinje koje je dozvoljeno ubiti: škorpiju, gavrana, zmiju, psa koji ujeda. Zabrana konzumiranja životinja koja se hrani nečistoćom – Džellale Šerijat zabranjuje konzumiranje mesa i pijenje mlijeka od životinja koje se hrane nečistoćom. Zabrana konzumiranja životinja koje imaju očnjake i ptice koje imaju kandže Ovoj grupi životinja pripadaju: lav, vuk, tigar, medvjed, majmun, slon, šakal, jastreb, orao, i sl. Zabrana konzumiranja onog što je odvratno i neprijatno Ovoj kategoriji zabranjene hrane pripadaju: gmizavci i insekti.

Za ovu skupinu propisa važi šerijatsko pravilo da je sve dozvoljeno dok se ne dokaže da je zabranjeno. Tako u šerijatu imamo deset zabrana vezanih za hranu i piće muslimana:

Zabrana konzumiranja tzv. “tuđe hrane” Šerijat zabranjuje konzumiranje onoga što je dozvoljeno od hrane i pića do kojih se došlo: pljačkom, varanjem, manipulacijom, vještački izazvanom nestašicom, krivim mjerenjem i vaganjem i onoga što je stečeno putem kamate.

Zabrana konzumiranja onoga što šteti Zabranjuje se sve što uništava organizam, truje ga, slabi, i onemogućava nje-

Zabrana konzumiranja mješanaca Meso mješanca dozvoljene i zabranjene životinje je zabranjeno na osnovu

1.3. Propisi vezani za hranu i piće muslimana

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE šerijatskog pravila: “Ako se pri jednoj istoj stvari nađe zabrana i dozvola daje se prednost zabrani.” Zabrana konzumiranja strvine Pod strvinom se podrazumijeva meso onih životinja koje nisu zaklane na šerijatom propisan način.

1.4. Propisi vezani za meso O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! (Bekare, 168) Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno – i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!... (Maide, 3) Iz navedenih ajeta islamski učenjaci su izveli deset zabrana vezanih za meso: – konzumiranje mesa uginulih životinja, – konzumiranje krvi u tečnom stanju, – konzumiranje svinjetine, – konzumiranje onoga što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime, – konzumiranje mesa životinja koje su zadavljenje, – konzumiranje mesa životinja koje su pretučene, – konzumiranje mesa životinja koje su strmoglavljene, – konzumiranje mesa životinja koje su probodene rogom, – konzumiranje mesa životinja koje su načete od zvijeri i – konzumiranja mesa životinja koje su žrtvovane na žrtvenicima.

– stočnog brašna životinjskog porijekla, – hormona kao biostimulatora, – zelene mase kod koje su korišteni pesticidi i – svega onoga čije rezidue izazivaju štetne posljedice (antibiotici i kokcidiostatici u finišeru kod uzgoja peradi) Zabrana korištenja u ishrani životinja onoga što je nečisto ili je zaprljano nečistoćom Pravilo džellale nalaže zabranu konzumiranja mesa životinja koje su jele nečist. Ovim se zabranjuje korištenje: – svinjskih masnoća kao energetskog dodatka u stočnim hranivima, – krvnog brašna koje se koristi u ishrani peradi, teladi i junadi, – stočnih hraniva koja vode porijeklo od strvi.

2.2. Propisi vezani za halal klanje krupne i sitne stoke Uslovi ispravnosti klanja krupne i sitne stoke po islamskim propisima su: Životinja koja ide na klanje mora biti zdrava Zdravstveno stanje životinje ne smije biti ničim narušeno, jer bi kao takvo moglo ugroziti zdravstveno stanje ljudi. Okretanja prema Kibli Postupak koji je propisan, ali neobavezujući, a ukoliko ga izostavimo postupak klanja ima valjanu ispravnost. Sam čin klanja mora izvršiti musliman Onaj koji vrši klanje mora biti: – musliman koji praktikuje islam, – punoljetan, – fizički zdrav, – mentalno sposoban, – obučen za ovakvu vrstu posla;

2. TEHNOLOGIJA HALAL KLANJA 2.1. Uzgoj životinja za klanje Ono što je učinilo karakterističnim uzgoj životinja čije će meso biti upotrebljeno za ishranu muslimana su dvije zabrane vezane za hranu i piće: Zabrana korištenja u ishrani životinja onoga što šteti Zabranjuje se u ishrani životinja koristiti sve ono što bi moglo narušiti njihovo zdravlje i zdravlje onih koji konzumiraju meso koje vodi porijeklo od takvih životinja. Npr. u ishrani se zabranjuje korištenje:

Oštrina sječiva Nož kojim se vrši klanje mora da bude izuzetno oštar, jer tupim nožem nije dozvoljeno vršiti šerijatsko klanje. Ovaj propis je izveden iz riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s., koje bilježi Muslim od Šedada ibn Evsa: Allah, dž.š., u svemu preporučuje lijepo postupanje. Ako treba ubiti, učinite to na najuljudniji način, ako treba zaklati, učinite to na najljepši način. Naoštrite nož i ne patite životinju. Izgovaranje Bismille, Allahu ekber Ispravnost halal klanja je uslovljena izgovaranjem Bismille i Allahu ekber.

Obaveznost presijecanja obiju vratnih žila, jednjaka i ždrijela

Mjesto presijecanja – klanja kod goveda Islamski učenjaci su složni oko toga da je dozvoljeno jesti meso životinje kod koje su prerezani obje vratne žile, jednjak i ždrijelo. Potpuno iskrvarenje Postupak pravilnog klanja podrazumijeva potpuno iskrvarenje. Pokazatelji parametara iskrvarenja kod krupne i sitne stoke Vrsta životinje

Vrijeme iskrvarenja u minutama

Bik

3.00-4.00

Krave

2.50-3.50

Junad

2.00-3.00

Telad

3.00

Ovce

3.00

Koze

3.00

Tokom iskrvarenja dužnost je obezbijediti odgovarajuće higijenske mjere da ne bi došlo do kontaminacije mesa. Lijep postupak Ovaj propis je izveden iz riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje bilježi Muslim od Šedada ibn Evsa: Allah, dž.š., u svemu preporučuje lijepo postupanje. Ako treba ubiti, učinite to na najuljudniji način, ako treba zaklati, učinite to na najljepši način. Pod lijepim postupkom se podrazumijeva da: – životinja koja ide na klanje ne smije vidjeti klanje prethodne, – životinja koja ide na klanje ne smije vidjeti nož kojim se kolje, – klanje se mora izvršiti brzo i pravilno, – postupak pravilnog klanja je klanje iz jednog poteza povlačeći oštricu noža sa desne ka lijevoj strani Lijep postupak podrazumijeva i pravilno obuzdavanje i omamljivanje životinja koje idu na klanje. U praksi se primjenjuju:

J O U R N A L

HALAL KVALITETA – obuzdavanje putem mehaničkih sistema – omamljivanje putem elektrošoka Obuzdavanje putem mehaničkih sistema Najčešće upotrebljavani načini mehaničkog obuzdavanja su: ASPC boks Ovaj sistem se upotrebljava za obuzdavanje ovaca, teladi i goveda i radi na principu pritiska na životinje koji onemogućava njihovo opiranje prilikom klanja. Sastoji se od: – sistema kutije sa prednjim otvorom za glavu i stražnjim otvorom sa vratima za guranje, – držača glave, – dizalice za bradu, – širokog čeonog držača, – trbušne dizalice i – sistema za upravljanje sa instrumentom za limitiranje priti

J O U R N A L

Rotirajući boks Rotirajući boks za obuzdavanje životinja upotrebljava se kao savremeni sistem za industrijski način šerijatskog klanja. Njegovom upotrebom omogućava se klanje i iskrvarenje goveda bez omamljivanja udarcem ili klasičnog omamljivanja uz pomoć mesarskog bata i šramerovog pištolja. Omamljivanje krupne i sitne stoke putem elektrošoka Dozvoljeno je omamljivane krupne i sitne stoke korištenjem metode elektrošoka. Uslovi dozvoljenog omamljivanja korištenjem metode elektrošoka su: – elektrode moraju biti postavljene tako da obuhvate glavu životinje kako bi struja mogla proći kroz mozak. Prije postupka treba provjeriti ispravnost kontakta i ukloniti eventualne smetnje; – kod pojedinačnog omamljivanja životinja aparat za omamljivanje mora imati: a) uređaj za mjerenje otpora opterećenja i onemogućavanja rada aparata ako njime nije moguće postići najmanju moguću jačinu struje, b) aparat mora imati ugrađen vizuelni ili audio uređaj koji pokazuje dužinu trajanja primjene struje na životinji, c) aparat treba biti spojen na uređaj koji pokazuje napon i otpor stru-

je postavljen tako da ga osoba koja obavlja omamljivanje jasno vidi; – životinju treba brzo i bez njezinog uzbuđivanja privesti u prostor omamljivanja; – omamljivanje treba obaviti brzo; – omamljivanje mora potpuno izazvati besvjesno stanje životinje; – životinja prilikom omamljivanja ne smiju biti ubijena; – omamljenu životinju treba brzo zaklati i stručno iskrvariti. Pokazatelji parametara omamljivanja putem elektrošoka kod krupne i sitne stoke Vrsta životinje

napon (V)

jačina (A)

vrijeme (s)

Bik

100-120

2.50-3.50

15-30

Krave

100-120

2.00-3.00

10.-15

Junad

90-100

1.50-2.50

9-12

Telad

70-80

0.50-1.20

7-9

Ovce

70-80

0.70-1.00

Koze

70-80

0.70-1.00

no jakog strujnog udara kako bi se omamila svaka životinja; – mora se kontrolirati ispravnost protoka struje, strujne kontakte i ovlaživanje životinja radi postizanja učinkovitog omamljivanja; – kupke za omamljivanje peradi moraju volumenom i dubinom odgovarati vrsti peradi koja će biti omamljena i ne smiju se prelijevati. Elektroda uronjena u vodu mora nadvisiti njezinu razinu; Pokazatelji parametara omamljivanja putem elektrošoka kod peradi Vrsta životinje

napon (V)

jačina (A)

vrijeme (s)

perad

40-70

0.25-0.50

5-10

Klanje mora izvršiti musliman, ručno Mašinski način klanja je dozvoljen od strane Komisije za fetve, s tim da prilikom puštanja mašine za klanje u pogon onaj koji je aktivira izgovara Bismilla i Allahu ekber; – korištenje oštrih noževa za klanje; – klanje se vrši s prednje strane vrata uz obavezno presijecanje vratnih krvnih žila, jednjaka i ždrijela;

2.3. Propisi vezani za halal klanje peradi Uslovi klanja peradi po islamskim propisima su: – životinje koje idu na klanje moraju biti zdrave; – lijep postupak prema životinji; Lijep postupak podrazumijeva omamljivanje koje je odobrila Komisija za fetve i to samo putem “kupke za omamljivanje”. Cilj ovog postupka je smirivanje peradi što olakšava njihovo klanje. Uslovi dozvoljenog omamljivanja putem “kupke za omamljivanje”: – kod upotrebe kupki za omamljivanje peradi, razina vode mora biti tolika da osigurava potpuni kontakt tekućine i glave peradi. Jačinu i trajanje omamljivanja električnom strujom u ovom slučaju kontrolira nadležno tijelo; – kod skupnog omamljivanja peradi kupkama, mora se održavati napon koji je potreban za stvaranje dovolj-

Mjesto presijecanja – klanja kod peradi

Potpuno iskrvarenje Pokazatelji parametara iskrvarenja Vrsta životinje

Vrijeme iskrvarenja u minutama

Perad

3.00-5.00

Prilikom iskrvarenja potrebno je obezbijediti odgovarajuće higijenske mjere na liniji klanja da ne bi došlo do kontaminacije mesa.

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

Uloga i doprinosi Agencije za certificiranje halal kvalitete u razvoju halal procesa Amir Sakić, prof., direktor Agencije

Pokretanje bilo koje nove aktivnosti najčešće predstavlja promjenu, a promjene, posebno one koje imaju šire društvene i tržišne implikacije, neminovno otvaraju potrebu za novim sagledavanjima različitih aspekata koji bivaju zahvaćeni tim promjenama. Ovisno o dubini i širini efekata otvaraju se različita pitanja koja iziskuju da se ukaže na efekte u najvažnijim korelativnim segmentima, neovisno o tome da li su rezultati već vidljivi, u povoju ili će njihova realizacija uslijediti kasnije. U kontekstu otvaranja određenih procesa, kao posljedice novog pristupa u oblasti

halala, potrebno je ukazati na bazične aktivnosti koje su otvorile prostor za pokretanje niza različitih projekata. Ocjena uspješnosti bilo koje institucije, organizacije, pa čak i pojedinca, obično je uvjetovana uglom gledanja, stepenom znanja i predznanja o dotičnoj djelatnosti, te očekivanjima. Objektivno ocjenjivanje u pravilu se zasniva na mjerljivim kriterijima uz uvažavanje ili neuvažavanje konteksta, ali je validacija ponekad podložna i subjektivnim ocjenama. U nastojanju da se elaborira doprinos Agencije za certificiranje halal kvalitete u

Odlukom Islamske zajednice u BiH, “Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji saglasile su se da su ispunjeni preduvjeti za početak rada Agencije za certificiranje halal kvalitete čije će sjedište biti u Tuzli, a u regionu će djelovati kroz mrežu ureda koji se uspostavljaju pri nadležnim islamskim zajednicama u pojedinim državama. Za ključnu zadaću nove institucije pretpostavljeno je očuvanje izvornih osobenosti halala, uz razvijanje modernog pristupa koji zahtijeva ispunjavanje zakonskih normi i pozitivnih rješenja drugih međunarodnih standarda. Lista osnovnih djelatnosti Agencije obuhvata: halal edukaciju, certificiranje i promociju halala i halal proizvoda.

”

razvoju halal procesa, potrebno je ukazati na njenu organizacijsku pozicioniranost, osnovnu djelatnost i primarne zadaće ove institucije. Potrebno je potom navesti i ključna postignuća na osnovu kojih je moguće ustvrditi da je Agencija u dosadašnjem periodu obavila najvažnije zadatke nužne za uspostavljanje halal sistema i njegovih podprocesa. Zamah u razvoju halal procesa na području zemalja Zapadnog Balkana bila je Odluka Rijaseta Islamske zajednice, usvojena na zasjedanju u Zagrebu koncem februara/veljače 2006. godine. Ovom Odlukom Islamske zajednice u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji saglasile su se da su ispunjeni preduvjeti za početak rada Agencije za certificiranje halal kvalitete čije će sjedište biti u Tuzli, a u regionu će djelovati kroz mrežu ureda koji se uspostavljaju pri nadležnim islamskim zajednicama u pojedinim državama. Za ključnu zadaću nove institucije pretpostavljeno je očuvanje izvornih osobenosti halala, uz razvijanje modernog pristupa koji zahtijeva ispunjavanje zakonskih normi i pozitivnih rješenja drugih međunarodnih standarda. Lista osnovnih djelatnosti Agencije obuhvata: halal edukaciju, certificiranje i promociju halala i halal proizvoda. Donošenju Odluke prethodile su gotovo jednogodišnje pripreme koje su se sastojale od istraživanja dotadašnjih aktivnosti u području halal certificiranja u svijetu i oblikovanju vlastitog modela primjerenog našim uvjetima. U konačnici odlučeno je da se krene u pravcu izrade domaćeg Halal standarda, pravilnika i priručnika o certificiranju i auditiranju. Standard je po redovnoj proceduri registriran kod Instituta za standardizaciju BiH pod oznakom BAS 1049:2007. Ovaj standard je drugi po redu registrirani halal standard u svijetu nakon Malezijskog MS 1500:2005. Za potrebe obilježavanja ha-

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

J O U R N A L

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE lal certificiranih proizvoda izrađen je i registriran Znak za halal kvalitetu. Zanimljivo je još spomenuti da je u ovome slučaju po prvi put u svijetu usvojena i registrirana odrednica 'Halal kvalitet' i postala općeprihvaćen termin na internacionalnom nivou. U nastojanju da se Agencija profilira tako da može odgovoriti pretpostavljenim ciljevima uspostavljena je odgovarajuća organizacijska struktura i angažiran potreban broj kvalificiranih kadrova. Uposlenici i saradnici Agencije, te članovi upravnih, stručnih i nadzornih tijela u Agenciji su osobe sa minimalno visokom stručnom spremom iz oblasti islamskih znanosti, prehrambene tehnologije, veterine, agronomije, medicine, ekonomije i prava. Pored osnovnih stručnih izobrazbi, svi saradnici su obavezni poznavati islamske propise o halalu, te propise o standardizaciji, ključne standarde iz oblasti osiguranja i upravljanja kvalitetom i zdravstvenom ispravnošću proizvoda. Na taj način su obezbijeđeni potrebni preduvjeti za savremeni pristup certificiranju halala koji je istovremeno kompatibilan sa ostalim standardima koji se danas primjenjuju u prehrambenoj industriji. Za sagledavanje uloge i doprinosa Agencije u razvoju halal procesa potrebno je ukazati na najvažnije aktivnosti shodno njenim osnovnim djelatnostima: edukaciji, certificiranju, promociji i učešću u međunarodnim halal integracijama.

Halal edukacija Edukacija o halalu je bazična aktivnost koja obezbjeđuje da svi učesnici unutar halal sistema ovladaju osnovnim znanjima o šerijatskim aspektima halala, halal standardu i načinima njegove implementacije, certificiranja i održavanja. Edukacija je prilagođena potrebama, a primarno se dijeli na: – Edukacija internih auditora, osobe zaposlene u pojedinim proizvodnim pogonima, – Edukacija auditora halal kvalitete, eksterni auditori osposobljeni za poslove certificiranja i auditiranja proizvodnih pogona, – Edukacija savjetnika / konsultanata za halal, osobe osposobljenje za poslove konsaltinga u kompanijama koje pristupaju prilagodbi vlastite proizvodnje zahtjevima halal standarda. Za svaki od navedenih nivoa Agencija dodjeljuje odgovarajuće certifikate o osposobljenosti. Ove edukacije do sada je

U pojedinim medijskim istupima halal se “ponekad stavlja rame uz rame sa zdravstveno ispravnim proizvodima, a ponekad se i poistovjećuje. Međutim, potrebno je napomenuti da su halal i zdravstvena ispravnost dva zasebna segmenta bazirana na zasebnim propisima koji se dopunjuju i ne isključuju. Halal standard nalaže da proizvod mora ispuniti zahtjeve zdravstvene ispravnosti da bi uopće mogao biti halal certificiran.

”

prošlo preko 300 internih, 56 auditora halala kvalitete i 20 konsultanata.

Certificiranje Aktivnosti certificiranja i auditiranja obavljaju se na bazi odredbi Halal standarda, odnosno njegovog pratećeg dokumenta Pravilnika o certificiranju. Audite provode educirani i certificirani auditori uz primjenu odgovarajućih metodologija utvrđenih ISO standardima. Auditi mogu biti najavljeni i nenajavljeni uz mogućnost uzimanja uzoraka sirovina ili gotovih proizvoda koji se analiziraju u laboratorijama. Dodatne provjere također se obavljaju i direktnim uzorkovanjem proizvoda sa tržišta, odnosno iz maloprodaje. Cilj ovih analiza je da se izvrši validacija proizvoda i utvrdi da li se u njima nalazi neki sastojak koji je haram – nedozvoljen u skladu sa islamskim propisima, a u pojedinim slučajevima analizama se utvrđuje da li se u sastavu proizvoda nalaze deklarirani ili neki drugi sastojci.

Promocija halala i halal certificiranih proizvoda Do uspostavljanja Agencije na području zemalja naše regije u sredstvima javnog informiranja gotovo da nije bilo nikakvog pomena halala, niti značajnijih javnih istupa u kojima se tematizirao halal u kombinaciji sa terminima proizvodi, tržište, poslovanje i slično. Četiri godine kasnije situacija je znatno drugačija. Na različitim se razinama danas na pomen halala, umjesto prvobitnih pitanja tipa 'Zar halal nisu samo meso i mesnice?', sve više govori o halalu u kontekstu zado-

voljenja zahtjeva kupaca, ispunjavanju uvjeta za plasman na ciljana tržišta, razvojnoj šansi, izvoznoj prilici, najbrže rastućem tržišnom segmentu itd. U pojedinim medijskim istupima halal se ponekad stavlja rame uz rame sa zdravstveno ispravnim proizvodima, a ponekad se i poistovjećuje. Međutim, potrebno je napomenuti da su halal i zdravstvena ispravnost dva zasebna segmenta bazirana na zasebnim propisima koji se dopunjuju i ne isključuju. Halal standard nalaže da proizvod mora ispuniti zahtjeve zdravstvene ispravnosti da bi uopće mogao biti halal certificiran. U dosadašnjem periodu u promociju halala uloženi su značajni napori. Halal je promoviran u regionu u, gotovo bez izuzetka, svim pisanim i elektronskim medijima i internetu, odštampane su desetine promotivnih materijala, napisan je niz informativnih i stručnih članaka. Organiziran je i veliki broj javnih skupova, halal je prezentiran na brojnim domaćim i inozemnim sajmovima, stručnim skupovima, forumima, okruglim stolovima te specijaliziranim halal sajmovima i izložbama. Informacija o organiziranom pristupu halal certificiranju u našem regionu odaslana je u cijeli svijet i prihvaćena je s odgovarajućim respektom. To se može vidjeti kroz način na koji se tretiraju nastupi predstavnika Agencije i halal certificiranih proizvođača u njihovim međunarodnim nastupima. Sve ovo je ipak djelomično zadovoljenje zahtjeva koje je potrebno postići da proizvodi i proizvođači iz našeg regiona u svjetskim razmjerama dostignu stupanj prepoznatljivog halal brenda. Načini na koje sami proizvođači pristupaju promociji vlastitih halal certifici-

J O U R N A L

HALAL KVALITETA ranih proizvoda još uvijek je, manje-više, na razini uzgrednih, ponekad stidljivih pominjanja halala, često u kontekstu drugih standarda. Istini za volju, nesumnjivo je opredjeljenje proizvođača za halal, ali se većina još ne usuđuje uvijek istaknuti to na svom proizvodu, već se radije opredjeljuje za segmentirani pristup pojedinim tržištima. Vjerujemo da će u narednom periodu u ovome segmentu biti načinjeni određeni kvalitativni pomaci naprijed. Državne i druge privredne institucije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj su od samih početaka u halalu prepoznale potencijal, koji bi u perspektivi mogao dodatno unaprijediti kvalitet i konkurentnost domaćih proizvoda, te su u brojnim prilikama pružale podršku realizaciji pojedinih projekata. Posebno je važno istaknuti da su se halal certifikati počeli tretirati ravnopravno s drugim međunarodnim

certifikatima, a proizvođačima je omogućeno da mogu dobiti i finansijsku potporu iz fondova namijenjenih za sufinansiranje unaprjeđenja poslovanja i kvaliteta proizvoda.

Regionalno halal tržište Istovremeno sa dodjelom prvih halal certifikata 22. septembra/rujna 2006. godine i zvaničnog početka plasmana halal proizvoda iz prvih šest certificiranih pogona u BiH, a nedugo zatim i pogona u Hrvatskoj, u našem regionu počelo se razvijati domaće, odnosno regionalno halal tržište. Od nastanka do danas tržište bilježi kontinuirani rast kako u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, tako i u raznovrsnosti ponude proizvoda. Za njegovo konačno zaokruživanje potreban je značajniji iskorak u pravcu veće zastupljenosti

J O U R N A L

Kurbani

proizvoda obilježenih halal znakom, jasnijem pozicioniranju unutar prodajnih objekata i ozbiljnijem pristupu informiranju kupaca – konzumenata. Ništa manje interesantno područje je i ponuda halal proizvoda i usluga u oblasti turizma i ugostiteljstva. Ovo neposredno otvara prostor za razvoj djelatnosti koje će pratiti kretanja, prikupljati podatke, analizirati ih, uobličavati i prezentirati javnosti. Na taj način bi se imala kurentna slika o stanju, trendovima i perspektivama za dodatno unaprjeđenje halal tržišta. Dva posebna važna segmenta, koja je potrebno što prije uspostaviti, jesu asocijacija halal certificiranih proizvođača i udruženja za zaštitu halal potrošača.

Internacionalizacija Jedno od značajnih opredjeljenja Agencije je da prati sva važnija kretanja u oblasti halala na međunarodom nivou i aktivno participira u svim važnijim procesima. Za četiri godine svog postojanja Agencija je stekla dobru međunarodnu reputaciju. Kontinuirano nastojanje uposlenika i saradnika za postizanjem i održavanjem visokih standarda u poslovanju, Agenciji je već donijelo niz priznanja na domaćem i međunarodnom nivou. U posljednjem rangiranju World Halal Foruma Agencija je svrstana u kategoriju “TOP 5” u konkurenciji 180 halal certifikacijskih institucija u svijetu. Agencija je polovinom 2009. godine postala prvi Associate član IHI ALLIANCE (International Halal Integrity Alliance), ovlaštene institucije za halal ICCI, OIC (Islamic Chamber of Commerce and Industry, Organizacije islamske konferencije). Na stručnom planu Agencija je učinila značajan iskorak kroz angažman u Ekspertnoj grupi za standardizaciju OIC (Standardization Expert Group of OIC). U ovom procesu Agencija je nastupala u svojstvu zvaničnog ovlaštenog predstavnika BiH, a BAS Halal standard je uvršten u listu referentnih dokumenata koji su bili osnova za izradu jedinstvenog OIC Halal standarda. Imajući u vidu specifičnost okruženja u Evropi, posebno unutar zemalja Evropske Unije, potkraj 2009. godine Agencija je u skupini deset evropskih halal certifikacijskih tijela aktivno i ravnopravno participirala u fomiranju AHC-EUROPE, Europske asocijacije halal certifikacijskih tijela (EUROPEAN ASSOCIATION OF HALAL CERTIFIERS). Asocijacija je osnovana u Briselu 9. marta/ožujka 2010. godine. Agencija će predsjedavati

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE Asocijacijom u prvoj polovini 2011. godine. Segmenat u kojem do sada nije postignut značajniji rezultat jeste veća prepoznatljivost našeg regiona na svjetskoj halal mapi. Unaprjeđenja u oblasti uređenja domaćih i regionalnog halal tržišta, ponuda halal usluga u turizmu i ugostiteljstvu, te agresivnija međunarodna promocija mogli bi u znatnoj mjeri privući međunarodnu pozornost na našu halal industriju, poboljšati perspektive za plasman na druga tržišta, dovesti nove kupce i potencijalno privući dodatne strane investicije. Na taj način bi svi dosadašnji i budući napori i investicije u halal proizvodnju ostvarile očekivane rezultate i u konačnici industriji donijele adekvatnu finansijsku dobit.

Doprinosi Agencije u razvoju halal procesa Slijedom navedene argumentacije može se konstatirati da je Agencija za certificiranje halal kvalitete u protekle četiri godine svojim aktivnostima iz domena osnovnih djelatnosti uspjela ustanoviti sistem koji u osnovi ispunjava zahtjeve propisane zakonom, a istovremeno je kompatibilan sa postignućima međunarodne standardizacije. Uspostavljanjem certifikacijskog tijela, sistema edukacije, razvojem i registracijom Halal standarda i zaštitnog znaka za halal proizvode ispunjeni su svi preduvjeti za lokalno i međunarodno prihvatljiv i respektabilan sistem certificiranja. Na taj način je, sa aspekta obaveze ispunjavanja odgovarajućih šerijatskih pretpostavki, obezbijeđena adekvatna startna pozicija za ravnopravan tretman halal certificiranih proizvoda iz našeg regiona sa halal proizvodima iz bilo koje druge zemlje, odnosno bilo kojeg proizvođača u svijetu. Dodatnim angažmanom Agencije u međunarodnim halal integracijama, učešćem na eminentnim halal skupovima i specijaliziranim sajmovima načinjen je početni korak u međunarodnoj promociji halal certificiranih proizvoda i proizvođača. Ukazivanje na perspektive halal industrije, kao najbrže rastućeg tržišnog segmenta, te otvaranje dijaloga i uspostavljanje saradnje sa nadležnim državnim i privrednim/gospodarskim subjektima obezbijeđena je prihvatljivost i podrška proizvođačima halala kroz njihov ravnopravan tretman u raspodjeli poticaja za unaprjeđenje proizvodnje i kvaliteta proizvoda. To je, između ostalog, predstavljalo dodatno ohrabrenje i poticaj proizvođačima da krenu putem prilagod-

Državne i druge privredne institucije u “Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj su od samih početaka u halalu prepoznale potencijal koji bi u perspektivi mogao dodatno unaprijediti kvalitet i konkurentnost domaćih proizvoda, te su u brojnim prilikama pružale podršku realizaciji pojedinih projekata. Posebno je važno istaknuti da su se halal certifikati počeli tretirati ravnopravno s drugim međunarodnim certifikatima, a proizvođačima je omogućeno da mogu dobiti i finansijsku potporu iz fondova namijenjenih za sufinansiranje unaprjeđenja poslovanja i kvaliteta proizvoda.

”

be vlastite proizvodnje zahtjevima Halal standarda. Sve vrijeme svog postojanja Agencija kontinuirano unaprjeđuje postojeće i razvija dodatne aktivnosti iz opsega vlastitih djelatnosti, te ukazuje na segmente halal poslovanja koje je nužno razvijati kako bi se popunile praznine i izgradilo zaokruženo domaće i regionalno halal tržište. Ukazivanjem na pojedine segmente halala Agencija nastoji potaknuti nove poduzetničke inicijative u razvoju halal indrustrije koja uz sinergij-

ski pristup, udruženi napor i saradnju različitih aktera može doprinijeti većem privrednom rastu i u konačnici doprinijeti kvalitetnijem korištenju prirodnih potencijala i boljitku življenja na ovim prostorima. Halal je s aspekta vjerskih normi prihvatljiv za sve konzumente, a opredjeljenje za halal proizvodnju je poslovna prilika za zemlje našeg regiona. Halal donosi dobro mnogima, kupcima zadovoljstvo, a proizvođačima bolju tržišnu poziciju.

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Centar za certificiranje halal kvalitete Zagreb Aldin Dugonjić, bacc. san. ing.

Budući da je jedna od zadaća Islamske zajednice da svojim pripadnicima osigura prehrambene proizvode dopuštene i sigurne za konzumiranje, ukazala se potreba za registracijom Centra za certificiranje halal kvalitete kao pravnog subjekta u Hrvatskoj. Treba napomenuti da halal kvalitetu isključivo može potvrđivati Islamska zajednica ili autorizirana certifikacijska kuća koju za to ovlasti Islamska zajednica. Centar za certificiranje halal kvalitete je osnovan odlukom o osnivanju Centra Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj 29. siječnja 2010. Temeljem odluke o osnivanju Centra za certificiranje halal kvalitete Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj je imenovao:

1. Nadzorni odbor: • Jonuz Aliti – predsjednik • Esad ef. Jukan – član • Aldin Dugonjić – član 2. Upravno vijeće: • Nermin Merdžanović – predsjednik • Emir Kazaferović – član • Aida Omerbašić – član • Hurije Lutviji – član • Mersad ef. Kreštić – član Za Ravnatelja Centra imenovan je doc.dr.sc. Aziz ef. Hasanović, a za stručnog voditelja Aldin Dugonjić. Centar za certificiranje halal kvalitete je specijalizirana ustanova Islamske zajednice čija je osnovna djelatnost:

J O U R N A L

• Edukacija o halalu • Certificiranje halal proizvoda i usluga uključujući stručnu pomoć u poslovima implementacije zahtjeva islamskih propisa i Halal standarda • Znanstvena i stručna istraživanja • Promocija certificiranih proizvoda i proizvođača (mediji, sredstva javnog oglašavanja, predstavljanje na halal sajmovima u Hrvatskoj i svijetu) Trenutno se svjetsko halal tržište procjenjuje na 635 milijardi USD te je sve

veća potražnja firmi za halal certifikatom, pa tako između ostalog i u Hrvatskoj. Provjeru i certificiranje halala traže: a) potrošači, prvenstveno muslimani jer tako ispunjavaju svoju vjersku obvezu, te ostali jer nije u suprotnosti ni sa jednom prehrambenom navikom, b) firme, jer na taj način zadovoljavaju zahtjeve potrošača, plasiraju svoje proizvode na muslimanska i nemuslimanska tržišta. c) Islamske zajednice jer tako ispunjavaju vlastitu misiju. Dosadašnje halal certificiranje firmi i proizvoda se provodilo temeljem ugovora o korištenju usluga Agencije za certificiranje halal kvalitete u BIH i Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj, trenutno, halal certifikat ima osamnaest firmi te su četiri firme pri kraju implementacije zahtjeva halal kvalitete.

POSTUPAK CERTIFICIRANJA HALAL KVALITETE Halal kvaliteta predstavlja ukupnost karakteristika proizvoda ili usluga koje su u skladu s islamskim propisima i ispunjavaju atribute kvalitete te su kao takvi dopušteni potrošačima hrane islamske vjeroispovijesti. Halal standard počiva na preventivno-proaktivnoj metodi te je kompatibilan sa međunarodnim standardima upravljanja kvalitetom (ISO, HACCP i drugi). Knjiga Halal standarda sadrži: Halal standard, proceduru certificiranja, pravilnik o halal klanju, pravilnik o auditu i zaštitnom znaku te priručnik o halal statusu aditiva. Za dobivanje halal certifikata nadležan je Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj / Centar za certificiranje halal kvalitete. Sami proces dobivanja halal certifikata utvrđen je postupkom certificiranja halal kvalitete koja je sastavni dio halal standarda.

Certificirati se mogu: • proizvodi (hrana, kozmetika, lijekovi...), • usluge (trgovina, hotelijerstvo, ugostiteljstvo...). Zainteresirane tvrtke podnose zahtjev za certificiranjem i dostavljaju dokumentaciju kojom dokazuju da posluje u skladu sa zakonom i da mogu zadovoljiti zahtjeve halal kvalitete. Nakon provjere dokumentacije od strane Centra za certificiranje potpisuje se ugovor o certificiranju te se izvršava edukacija zaposlenika (internih auditora) koji su zaduženi za implementaciju i održavanje zahtjeva halal kvalitete. Dakle, tvrtka mora pripremiti dokumentaciju u kojoj su opisani svi postupci te implementirati zahtjeve halal kvalitete od nabave sirovina, prijema i skladištenja sirovine, proizvodnje te skladištenja i transporta gotovih proizvoda. Nakon što tvrtka implementira navedene zahtjeve, Centar za certificiranje organizira i provodi certifikacijski audit. Komisija za verifikaciju provjerava da li je certificiranje obavljeno na propisan način, zatim Upravno vijeće donosi odluku o dodjeli certifikata te se tvrtci dodjeljuje certifikat. Centar za certificiranje, najavljenim i nenajavljenim auditima i analizama gotovih proizvoda na prisutnost harama, vrši provjeru poštivanja zahtjeva i mjera halal standarda.

KONTAKT Centar za certificiranje halal kvalitete Tomašićeva 12/2 Zagreb Aldin Dugonjić, bacc. san. ing. Stručni voditelj Savjetnik/konzultant za halal kvalitetu Tel: + 385 1 561 9062 Mob: + 385 99 310 99 09 aldin.dugonjic@gmail.com

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE HALAL CERTIFICIRANE FIRME

HALAL CERTIFICIRANE FIRME

1. AGROCROATIANOVA d.o.o. – Sisak

13. VINDON d.d. – Slavonski Brod

2. KUTRILIN d.o.o. – Zagreb

14. NAŠE KLASJE d.o.o. – Zagreb

3. PERUTNINA - PTUJ, PIPO d.o.o. – Čakovec

15. KALNIČKE VODE – BIONATURA d.d. – Križevci

4. PODRAVKA DANICA d.o.o. – Koprivnica

16. HERMES INTERNATIONAL d.o.o. – Varaždin

5. IMPROM d.o.o. – Križevci

17. PURIS d.d. – Pazin

6. DOMINIS – Zagreb

18. CLARUM d.o.o. – Nova Gradiška

7. VIRO TVORNICA ŠEĆERA d.d. – Virovitica FIRME U POSTUPKU

8. STELLA CROATICA d.o.o. – Split 9. KEMO d.o.o. – Zagreb

1. IPK TVORNICA ULJA ČEPIN

10. KRAŠ d.d. – Zagreb

2. GAVRILOVIĆ d.o.o.

11. KOKA d.d. – Varaždin

3. ZVEČEVO d.d.

12. VINDIJA d.d. – Varaždin

4. PEKARNICA LATICA d.o.o.

Shematski prikaz procedure certificiranja halal kvalitete

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

J O U R N A L

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

Halal autohtoni proizvod Prof. dr. Midhat Jašić Amir Sakić, prof.

1. Uvod Prehrambeni proizvodi na tržištu mogu imati različita svojstva od kojih ovisi kategorija potrošača koja se za njih opredjeljuje. Ova svojstva proizvoda ovise o brojnim faktorima kao što su metode proizvodnje, okus-senzorne karakteristike, nutritivna svojstva, kvalitet pakiranja i sl. Općenito, prehrambeni proizvodi mogu se podijeliti u dvije kategorije: konvencionalni i proizvodi s dodanom vrijednošću. Halal proizvodi mogu biti iz skupine konvencionalnih proizvoda, ali isto tako mogu dobiti i dodatne vrijednosti koje povećavaju atraktivnost tog proizvoda za korisnike. Dodana vrijednost može se postići poboljšanjem tehnologije, povećanjem hranjivih i senzorskih svojstava i poboljšanjem pakiranja. Zahtjevi za autohtonim prehrambenim proizvodima danas su sve izraženiji, posebno za proizvodima iz inozemstva. Ovi proizvodi moraju imati garanciju kvalitete, koja se postiže oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog porijekla i oznakama za garantirano tradicijske specijalitete. U ovom kontekstu halal hrana ima veliki potencijal, posebno u međunarodnoj trgovini. Dodana vrijednost, a time i cijena proizvoda ovisi o atributima kvalitete, a uz to i oznake koje halal proizvod može dobiti. Nema sumnje da veću vrijednost i cijenu mogu imati halal organski, dijetetski, vegetarijanski, makrobiotički, funkcionalni, a posebno autohtoni proizvodi. Mnoge države u Evropi i svijetu su postale prepoznatljive po svojim autohtonim prehrambenim proizvodima. Dobar primjer je Norveška, koja je u posljednjim desetljećima drastično povećala izvoz ribe, posebno lososa, zahvaljujući tradiciji i prirodnom i povijesnom naslijeđu. Tako danas ta zemlja izvozi više od dva miliona tona ribe. Španjolska je postala prepoznatljiva po proizvodnji začinske paprike, Irska po proizvodnji mlijeka, Belgija čokolade itd. U svijetu se danas Argentina, Australija i Brazil prepoznaju po proizvodnji mesa. Po čemu bi mogli biti prepoznatljivi naši prostori? Šta je to u tradiciji, kulturnom i istorijskom naslijeđu, šta

Nema sumnje da veću vrijednost i cijenu “ mogu imati halal organski, dijetetski, vegetarijanski, makrobiotički, funkcionalni, a posebno autohtoni proizvodi. Mnoge države u Evropi i svijetu su postale prepoznatljive po svojim autohtonim prehrambenim proizvodima.

”

je to u prehrani i proizvodnji hrane što nas može izdvojiti od drugih? Po pokazateljima, kao što su GDP i ukupan naučni i tehnološki progres, znatno zaostajemo. Možemo li svoju šansu pronaći u proizvodima koji su dio našeg prirodnog i kulturnog naslijeđa? Neki poljoprivredni i prehrambeni proizvodi imaju mogućnost dobijanja oznake izvornosti ili geografskog porijekla proizvoda koji može biti prepoznat na domaćem i inozemnom tržištu. Brojni takvi proizvodi mogu imati i oznaku HALAL. Brojni podaci ukazuju na to da je proizvodnja i potrošnja autohtonih prehrambenih proizvoda u stalnom porastu pa im se, iz godine u godinu, posvećuje sve veća pažnja. Jedan od razloga za to je i razvoj kopnenog, vazdušnog i vodenog prevoza, koji je omogućio brži transport roba između najudaljenijih geografskih destinacija širom svijeta. Jedan od elemenata, koji dodatno doprinosi rastućem trendu potražnje, je i podatak da određena skupina potrošača preferira proizvode iz udaljenijih krajeva svijeta koji su originalni i autohtoni po svom porijeklu. Takvi proizvodi imaju posebna svojstava koja nastaju uslijed primjene originalnih i samo tom proizvodu svojstvenih postupaka proizvodnje. U takve proizvode, kao sastojci, ulaze sirovine karakteristične za podneblje i geografsko područje. Već dugo potrošači širom svijeta prepoznaju i žele konzumirati švicarski sir, francusko vino, ruski kavijar, indijski kari, meksički čili, japanski sake itd. Međutim, interes

za povećanim profitom stvorio je i mnogobrojne surogate takvih proizvoda. Zbog toga se pojavljuje potreba za njihovom zaštitom, a sve u cilju da potrošač kupuje hranu koja je garantovane kvalitete i poznatog, autohtonog porijekla, a ne imitacija. Na nivou Evropske unije je već uspostavljen, a u posljednje vrijeme i u BiH i zemljama regiona, sistem zaštite geografskog porijekla, izvornosti i garantovano tradicionalnih specijaliteta hrane. Na taj način se želi postići povećanje tržišne vrijednosti proizvoda, čime bi se stvorile mogućnosti za razvoj pojedinih područja, te stvaranje identiteta i prepoznatljivosti proizvoda pojedine regije. Isto tako, danas potrošači žele da znaju šta jedu, odakle dolazi hrana koju jedu i kako se ona proizvodi. Potrošači žele garancije da je ono što jedu zdravo i da je okolina gdje se hrana proizvodi čista, kao i da su ljudi koji proizvode hranu zdravi. To je pravo koje proizvođači, distributeri i prodavači hrane moraju poštovati. Danas se proizvođači koncentriraju na različit kvalitet i različite ukuse potrošača, među kojima su regionalna i lokalna obilježja vrijednosti jako važne.

2. Geografsko porijeklo, izvornost i tradicionalni ugled hrane Geografsko porijeklo, izvornost i tradicionalni ugled hrane su obilježja kvalitete koje se odnose na autohtonost ili autentičnost porijekla karakterističnog proizvoda

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

J O U R N A L

određene teritorije. Zahvaljujući interesima potrošača i potrebama da se prepoznaju prehrambeni običaji i kultura ishrane drugih etničkih skupina, kao i potreba za očuvanjem prirodnog i kulturnopovijesnog blaga, sve je izraženija potreba da se sačuva ovaj dio civilizacijskih tekovina. Još 1992. godine EU je započela stvaranje sistema za zaštitu autohtonih proizvoda. Današnje sheme kvaliteta EU omogućavaju zaštitu autohtonih proizvoda i iz zemalja van EU. Proizvodi koji nose oznaku autohtonog kvaliteta, od istovrsnih se razlikuju po tačno određenim svojstvima. U EU su poznata tri oblika prava na oznake autohtonih proizvoda, koji se mogu odgovarajućim postupcima zaštititi kod nadležnih institucija te steći prava označavanja tih proizvoda. To su prava na: • oznaku izvornosti PDO1 • oznaku geografskog porijekla ili zaštićeni geografski indikatori PGI2 • oznaku tradicionalnog ugleda hrane ili zaštićene oznake garantovanog tradicionalnog specijaliteta TSG3. Registrirati se mogu svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi namijenjeni za konzumaciju, izuzev prirodnih mineralnih i izvorskih voda, jakih alkoholnih pića, vina, voćnih vina i dr. proizvoda od grožđa i vina, osim vinskog octa4. Geografske oznake na proizvodu informiraju potrošača da proizvod potiče sa određene teritorije ili mjesta na toj teritoriji. Pri tome se specifičan kvalitet, reputacija, imidž ili neka druga osobina proizvoda, dovodi u vezu sa njegovim geografskim porijeklom. Proizvod s tog geografskog područja mora se razlikovati po nečemu od ostalih proizvoda iz iste grupe i mora biti specifičan po svojim osobinama. Zaštićena oznaka izvornosti koristi se za označavanje prehrambenog proizvoda čiji su kvalitet ili karakteristike isključivo ili u velikoj mjeri nastali pod uticajem posebnih prirodnih i ljudskih faktora određene geografske sredine. Oznaka izvornosti se prema tome može registrirati samo za proizvode koji se doista i proizvode u navedenom geografskom području. U slučaju zaštite oznake izvornosti obaveza je da se procesi proizvodnje i prerade odvijaju na istom području, a kod zaštićene oznake geografskog porijekla dovoljno je da se samo jedna od faza odvija unutar regije. Pored oznake izvornosti i geografskog porijekla postoji i oznaka garantovano tradicionalnog specijaliteta (tradicionalnog ugleda) poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Oznaka tradicionalnog ugleda nije oznaka geografskog porijekla, ali namjena joj je ista kao i ostalim oznakama, a to je zaštita autohto-

nih poljoprivrednih proizvoda od imitacija i nestajanja. “Tradicionalan” označava dokazanu vrijednost na tržištu kroz vremensko razdoblje koje pokazuje prenošenje s generacije na generaciju. Ovo vremensko razdoblje općenito obuhvata jednu ljudsku generaciju, a to je najmanje 25 godina. Oznaka za garantovani tradicionalni specijalitet naglašava tradicionalni karakter u sastavu proizvoda, najčešće jela iz gastronomske ponude i potvrda je priznavanja posebnih svojstava hrane. Oznake koje se postavljaju na ambalažu proizvoda su standardizirane po boji, obliku i tekstu koji upućuje na vrstu zaštite. Svaki poljoprivredni ili prehrambeni proizvod proizveden i/ili prerađen u skladu sa specifikacijom mora biti označen na način da pored registriranog naziva ima i vidljivi navod “zaštićena oznaka izvornosti”, odnosno “zaštićena oznaka geografskog porijekla” uz isticanje pripadajućeg znaka.

Slika 1. EU logo za označavanje tipičnih proizvoda vezanih za geografsko porijeklo, izvornost i tradicionalni ugled a) oznaka izvornosti (protected designation of origin PDO) b) oznaka geografskog porijekla (protected geographical indication PGI) i c) oznaka tradicionalnog ugleda hrane “garantovani tradicionalni specijalitet” (traditional speciality guaranteed TSG) Sva tri navedena oblika zaštite služe za registraciju originalnih proizvoda čime se potvrđuje porijeklo proizvoda sa određenog područja. Proizvodi s navedenim oznakama podliježu kontroli u skladu sa legislativom, kojom se potvrđuje propisani način proizvodnje i kvalitet.5 Zaštita oznake značajna je sa više aspekata: pravnog, marketinškog, potrošačkog, poduzetničkog i agrarnopolitičkog. Tradicionalni autohtoni prehrambeni proizvodi, kao i jela, ako se standardiziraju i tržišno razvijaju, stvaraju mogućnosti za izgradnju prepoznatljivih brendova ili robnih marki. Zaštitu oznake geografskog porijekla i izvornosti proizvoda vrši organizirano udruženje (grupa) standardiziranjem proizvoda i procesa. Zaštita oznake bazirana je na sposobnosti udruženja da dokaže usklađenost proizvoda sa zahtjevima zakonske regulative koja tretira ovu oblast. Dokazivanje se obavlja po procedurama koje su tačno definirane legislativom. Pri tome se osiguravaju uslovi da

proizvod uvijek bude istog kvaliteta kao i svojstava koja ukazuju na njegovo geografsko porijeklo, izvornost ili garantovano tradicionalni specijalitet. Proizvođač mora dokazati da koristi sirovine sa definirane geografske teritorije i da proces proizvodnje obavlja u skladu sa specifičnostima koje taj proizvod razlikuje od ostalih proizvoda iz generične grupe.

3. Geografsko porijeklo hrane i halal hrana Halal hrana definirana je šerijatskim propisima, a osim ograničenja u konzumiranju hrane, odnosi se na postupke pripremanja jela, serviranja jela, objedovanja, ponašanju tokom jela, ponašanju nakon jela, ali isto tako i na zahtjeve koje treba hrana zadovoljiti da bi organizam bio zdrav, radno sposoban i u stanju ekvilibriuma-homeostaze sa svojom okolinom. Potrošači halal hrane žele upoznati i autohtone prehrambene proizvode iz drugih područja svijeta. Muslimani žive širom zemaljskog globusa, a najviše ih je u Africi i Aziji. Kao rezultat života na različitim geografskim lokacijama, pojavljuju se različite prehrambene navike i običaji. Prehrambeni običaji gotovo da se temeljno razlikuju na svim kontinentima globusa. Tako se razlikuje mediteranski prehrambeni običaji od azijskih, prehrambeni običaji sjevernih naroda (eskima) od prehrambenih običaja crnaca u Africi itd. Čak se znatno razlikuju prehrambeni običaji unutar kontinenata između pojedinih populacijskih grupa. Tako se razlikuje kineska, indijska, japanska, malezijska, meksička, grčka i druga prehrana. Japanci jedu nepečeno meso ribe (suši), Kinezi jedu mnoge vrste mesa koje su svima ostalima zabranjene, ali jedu uz rižu i kikiriki, Indijci jedu ljuta i začinjena jela (sa karijem), Malajci također jedu jako paprena jela, ali i slatke sosove sa pilećim mesom, Meksikanci jedu tortilju sa grahom, Južnoamerikanci jedu govedinu. To ujedno podrazumijeva da jela koja jedu muslimani u Maroku nisu ista jela uobičajena za muslimane u Pakistanu ili u Maleziji. Međutim, sve njih spaja zajednički imenitelj koji se zove islam, a sljedstveno tome i halal hrana. Djeca koja su odgojena u islamskom duhu od malih nogu usvajaju znanja o tome šta im je dozvoljeno, a šta zabranjeno jesti, što presudno utiče na oblikovanje njihovih prehrambenih navika tokom cijelog života. Halal izričito i nedvojbeno zabranjuje konzumiranje neke hrane koja je sastavni dio prehrambenih običaja mnogih naro-

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

Slika 2. Oznake za halal proizvode Malezije da. Na primjer, pojedine etničke skupine u Jugoistočnoj Aziji i Kini jedu meso gotovo svih vrsta životinja, pa ih shodno tome i uzgajaju. U kineskim mesnicama je moguće kupiti različite dijelove psa, magarca, majmuna, a nerijetko se u ruralnim područjima jede meso paukova, škorpija i različitih insekata. U Europi Francuzi i Španjolci tradicionalno konzumiraju konjsko meso, Talijani jedu žablje meso, a posebni specijaliteti su žablji bataci. Kod većine naroda, izuzev muslimana i jevreja, konzumira se svinjsko meso, a alkohol je striktno zabranjen samo kod muslimana. U većini zemalja se ne konzumira meso lavova i tigrova, ali meso medvjeda i pršut od medvjeda se konzumira u mnogim europskim zemljama, a naročito u ruralnim dijelovima sjevernih zemalja. Izričita i dobro poznata zabrana je konzumiranje svinjskog mesa i alkohola kod muslimana. Svinjsko meso kao i prerađevine svinjskog mesa i različita alkoholna pića, mogu da budu sa oznakama geografskog porijekla.

4. Zaključci Proizvodi sa oznakom geografskog porijekla, izvornosti i garantovano tradicionalnog specijaliteta pobuđuju poseban interes potrošača islamske konfesije, pod uvjetom da su to halal proizvodi. U oba slučaja i halal i geografska oznaka daju proizvodu dodatnu vrijednost i veće tržišne mogućnosti. Zaštitne oznake izvornosti i geografskog porijekla prehrambenog proizvoda ukazuju na posebne karakteristike koje proizlaze iz geografskih specifičnosti područja iz kojeg potiče proizvod, te iz tradicionalnog sastava proizvoda ili metoda proizvodnje što daje posebnu atraktivnost proizvodu. Kao i certificiranje halal oznake, postupak zaštite oznake zahtijeva multidisciplinaran timski rad u okviru udruženja sa proizvodno-tehnološkog, ekonomskog i pravnog aspekta. Za ove vrste proizvoda potrošači su spremni platiti višu cijenu od uobičajene, a posebno ako su proizvedeni uz poštivanje pravila organske proizvodnje. Takvi proizvodi zadovoljili bi želju potrošača za jelima i prehrambenim proi-

4. Uredba Komisije (EZ-a) br. 1216/ /2007 od 18. listopada 2007. koja predviđa detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 509/2006 o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima. 5. Vodič za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla hrane, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Zagreb, 2006. 6. Heath, C.: The Importance of Geographical Indications. World Intellectual Property Report 157, 2000. Pogledati na web: http://www.ecap-project.org/fileadmin/ecapII/pdf/en/activities/ regional/gi_2003/importance_ gi_heath.pdf 7. D. Samaržija i N. Antunac: Oznake kvalitete: izvornost (PDO), zemljopisno podrijetlo (PGI) i garantirano tradicijski specijalitet (TSG) u socijalnoj i gospodarstvenoj zaštiti tradicionalne proizvodnje sira, Mljekarstvo 52 (4) 279-290, 2002.

zvodima koji su: prvorazredni, specijalni, drukčiji, pouzdani i s garancijom kvalitete, porijekla i tradicije. Halal uz zaštitu izvornosti i geografskog porijekla proizvoda može biti efektivan alat marketinškog pristupa u razvoju robnih marki, ali istovremeno i konkurentna prednost za male proizvođače jer štite proizvode na osnovu njihovog mjesta proizvodnje.

Literatura 1. Uredba Vijeća EZ-a br. 510/2006 od 20. marta 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Official Journal of the European Union, No L 93 page 12-25, date 31.3.2006., http://eur-lex.europa.eu/ LexUriServ/LexU... 2. Uredba Vijeća EZ-a br. 509/2006 od 20. marta 2006. o priznavanju posebnih svojstava poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i dodjeli oznake garantirano tradicionalnim specijalitetima (Council Regulation (EC) No 509/2006 of 20 March 2006. on agricultural products and foodstuffs as traditional specialities guaranteed), Official Journal of the European Union, No L 93, page 1-21, date 31.3.2006., http://eur-lex.europa.eu/ LexUriServ/LexU... 3. COMMISSION REGULATION (EC) No 1898/2006 of 14 December 2006. laying down detailed rules of implementation of Council Regulation (EC) No 510/2006 on the protection of geographical indications and designations of origin for agricultural products and foodstuffs.

WEB STRANICE 1. http://europa.eu.int/comm/agriculture 2. h t t p : / / w w w . f m o i t . g o v . b a / b h _ chm/17%20%20Geneticka%20raznolikost.pdf 3. http://ec.europa.eu/agriculture/quality/database/index_en.htm 4. http://ec.europa.eu/agriculture/quality/schemes/authorities.pdf 5. http://www.fsai.ie/legislation/food_ legislation/labelling_presentation_ advertising_foodstuffs/protection_ of_geographical_indications.html 6. http://hcpm.agr.hr/prodaja/zastitaautohtonih.pdf. 7. http://www.politika.rs/ilustro/2284/2. htm 8. http://www.wipo.int/portal/index. html.en 9. www.mps.hr 10. http://www.dziv.hr

Bilješke 1

PDO skraćenica od engl. Protected Designation of Origin. 2 PGI skraćenica od engl. Protected Geographical Indication. 3 TSG skraćenica od engl. Traditional Speciality Guaranteed. 4 Ovi proizvodi štite se drugim procedurama, a vino još posebnim. 5 Generički proizvod se prodaje pod općim nazivom za vrstu proizvoda,.( sok od jabuke, pekmez, sir itd. su generički proizvodi) i ne podrazumijeva robnu marku

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Tržište i cijene halal proizvoda Prof. dr. Kadrija Hodžić Uvod: formiranje tržišta i cijena halal proizvoda

J O U R N A L

U Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s određena su pravila zdrave hrane i njene ispravne upotrebe za svakog muslimana kako bi bio siguran da je ono što praktikuje i konzumira dozvoljeno, čisto, higijensko i da nije štetno za njegovo zdravlje. Jednom riječju – da je “halal”. Nasuprot tome, termin “haram” je sve što je po islamskim propisima muslimanu zabranjeno ili štetno po njega, odnosno njegovu okolinu.1 Danas, po procjenama, 70 posto muslimanske zajednice širom svijeta živi i hrani se u skladu sa halal standardom (halalan toyibban – hrana dopuštena i u skladu s vjerskim propisima), koji podrazumijeva znatno više od reguliranja pripreme i konzumiranja hrane, i odnosi se na čitavu lepezu proizvoda i usluga, poput: lijekova, kozmetike, predmeti za opću upotrebu te različite vrste usluga – od finansijskih, bankarskih, transportnih i špediterskih, usluga uskladištavanja, carinjenja i rukovanja proizvodima pa sve do uslužne i trgovinske djelatnosti. Među najpoznatije halal-proizvode spadaju meso, mlijeko u prahu, dodaci za kuhanje i sokovi. Budući da ovi proizvodi “izlaze” na tržište, kao ishod savremene i neupitne podjele rada, to je razumljiv ekonomsko-teorijski interes za artikuliranje prirode i zakonitosti tržišnosti halal proizvoda. Naša analiza tržišta halal proizvoda uočila je njegove dvije osnovne karakteristike. S jedne strane radi se o jednom od najperspektivnijih tržišta u svijetu, koje u posljednjim godinama raste s prosječnom godišnjom stopom od cca 40 %, a prema prognozama, u idućih deset godina rast će se u Evropskoj uniji povećati za dodatnih 20-25 %. S druge strane, tržišna osobenost halal proizvoda je potpuna zaštićenost u konkurenciji od proizvoda koji nisu pod halal standardom. Međutim, ova “zaštićenost” u konkurentnosti prestaje s tržišnim sučeljavanjem s istovrsnim proizvodima pod halal standardom: ukoliko bi pretpostavili da, npr., svi mesari u gradu posluju pod halal standardom imali bismo klasičan primjer potpune tržišne konkurencije. Ostanemo li na slučaju “konkurencijske zaštićenosti” (npr. jedan ili nekoliko mesara u gradu posluju pod halal standardom, a svi ostali su van ovog standarda) ponuđači bi

halal proizvode na tržištu prodavali kao “diferencirane proizvode”. Tada bismo halal proizvode mogli definirati kao jedinstvene primjere strogo diferenciranih proizvoda čija se konkurencijska zaštićenost temelji na činjenicama da: (1) halal proizvod nema supstituta u ne-halal proizvodu i da je zbog (2) potpunog odsustva imitacije i inovatorstva sa ne-halal primjesama (islamska filozofija hrane zabranjuje sve što s halala vodi u haram) nemoguć ulazak u sektor halal proizvoda. Tako se halal proizvod spram ne-halal proizvoda iskazuje kao primjer sui generis stvarne diferencijacije i potpune neelastičnosti cijena (ne-halal proizvod ne može privući konzumenta halal proizvoda nikakvim smanjenjem cijena). Ekonomistički način razmišljanja bi, pri tome, odmah postavio pitanje mogućnosti da ponuđači halal proizvoda u tržišnom okruženju ne-halal proizvoda uspostave monopolsku situaciju određivanja monopolskih cijena svojih proizvoda, koji bi, kako u tom slučaju vrijedi tržišna logika, ostvarivali monopolski ekstraprofit. Međutim, ukoliko bi dosljedno slijedili zaključke nekih od ovovremenih studija po kojima “se islamska filozofija ishrane ne temelji, a niti polazi od materijalne dobiti i biznisa”2, tada

islamsko ishodište halal proizvoda, isključuje ostvarivanje monopoloskog ekstraprofita, pa prema tome i mogućnost za monopolsko tržišno stanje ponuđača halal proizvoda. Otuda bi cijena halal proizvoda i kratkoročno i dugoročno bila jednaka prosječnom trošku, a tržišna pozicija halal proizvoda najbliža stanju monopolističke konkurencije. U tom slučaju, a s obzirom na elastičniju funkciju potražnje u odnosu na tržište monopola, nivo ekstra profita će biti niži nego na tržištu monopola u kratkom roku, što je osjenčeno na slici 1. Cijena po kojoj se prodaje proizvod na tržištu je Pe, dok je ravnotežna količina ponuđena na tržištu na nivou Qe.3 U dugom roku kriva (slika 2.) tražnje se pomjera ulijevo sve dok ne postane tangenta na krivu njegovih dugoročnih prosječnih ukupnih troškova (LATC). Zato na dugi rok kompanija u monopolističkoj konkurenciji cijenom može pokriti samo dugoročni prosječni trošak (p = LATC) koji je na nižem nivou proizvodnje u odnosu na kratkoročnu ravnotežu. Kao što je sa slike 2. vidljivo da iako kompanija na tržištu monopolističke konkurencije ne zarađuje ekstraprofit, cijena je viša nego na tržištu potpune konkurencije, a količina manja. Razlog ovakoj situaciji je što je potrebno diferencirati proizvod na tržištu potpune konkurencije, a to neosporno vodi i višim troškovima preduzeća. Da bi

Slika 1. Ravnoteža na tržištu monopolističke konkurencije u kratkom roku

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

Slika 2. Ravnoteža na tržištu monopolističke konkurencije u dugom roku diferencirali proizvod potrebno je uložiti značajna sredstva u reklamiranje, izradu ambalaže, uspostavljanje lanca distribucije, podizanje kvaliteta proizvoda, itd.

Tržišni potencijal halal proizvoda Halal tržište čini populacija od 1,8 milijardi muslimana u svijetu, ali se i sve veći broj nemuslimana koristi halal-proizvode jer ih smatraju zdravijim i sigurnijim za upotrebu, naročito kada su u pitanju ishrana, kozmetika, ambalaža, a naročito preparati i lijekovi. Iako su muslimani prva ciljna skupina za halal proizvode i usluge, proizvodi sa ovakvom karakteristikom su sve više atraktivni i za one koji nisu muslimani. Naime, halal standard postaje ne samo vjerski čin, koji se odnosi na pripadnike jedne religije, nego sinonim za zdravu i kvalitetnu hranu. Primjera radi: od ukupnog broja populacije na britanske muslimane otpada oko 3 %, dok je broj konzumenata halal mesa oko 20 % od ukupnog broja potrošača. Uz to, sve veći broj usluge, također, dobija karakter halal standarda. Od ovih usluga karakteristične su: finansijske, bankarske, usluge skladištenja i transporta, špedicije i carine. Svjetske statistike nedvosmisleno pokazuju da halal proizvodi predstavljaju “jedan od osam najznačajnijih rastućih trendova u prehrambenoj industriji.” U cjelini gledano, radi se o najbrže rastućem tržište koje ima godišnji promet od 700-850 milijardi dolara, od čega se vrijednost svjetskog tržišta hrane procjenjuje na 634 milijarde dolara u 2008. godini. U posljednjih pet godina prosječni rast ovog tržišta iznosi 40 %, a prema predviđanju, u narednim godinama se očekuje rast od čak 50 %.

Dakle, potrošačka atraktivnost halal proizvoda i usluga danas proizilazi iz slijedećih činjenica, po kojima je halal standard: • prisutan u svim prehrambenim navikama i na svim područjima planete • prihvatljiv za sve životne dobi • prihvatljiv i za pripadnike drugih konfesija • zdravstveno ispravni proizvodi • prisutan u svim prehrambenim navikama i na svim područjima Planete • dodatno kontrolirani i nadgledani Ovakva tržišna atraktivnost halal proizvoda doprinijela je da danas vodeće internacionalne kompanije u proizvodnji halal hrane budu, zapravo, kompanije sa zapadnog tržišta: “McDonalds”, “Nestle”, “Kentucky Fried Chicken”. “Nestle” je vodeći svjetski proizvođač halal-hrane:4 u 2008. godini cca 5 % godišnjeg prihoda ove kom-

panije ostvareno je u prodaji proizvoda halal-hrane vrijednosti od 5,23 milijarde dolara, i to u 85 tvornica halal-hrane koje “Nestle” ima širom svijeta. Najveći izvoznici halal proizvoda od nemuslimanskih zemalja su: Australija, Novi Zeland, Tajland, Brazil i Singapur. Najsnažnija i najbrže rastuća nacionalna halal tržišta se, od pedesetak arapsko-islamskih zemalja, razvijaju u Maleziji, Iranu, Indoneziji, Pakistanu, Libiji, Saudijskoj Arabiji i Tajlandu, pri čemu je Malezija5 označena kao centar muslimanskog svjetskog biznisa halal proizvodima. U ovoj zemlji su proizvodnja i potrošnja halal proizvoda postali predmet akademskouniverzitetskih istraživanja, dok država izdaje jedinstvene vrijednosne papire u svijetu – islamske obveznice ili sukuk. Početkom augusta 2008. godine u Kuala Lumpuru je održan seminar o promociji halal turizma i njegovoj važnosti s ekonomskog, kulturnog i vjerskog aspekta. Došlo se do zaključka da se plan marketinga halal turizma stavi u plan Organizacije islamskih zemalja (OIC – Organization of Islamic Countries). Poznata vladina agencija za certificiranje halal proizvoda u Maleziji egzistira pod nazivom Jakim. Najveći potrošač halal proizvoda je Srednji istok. Ujedinjeni Arapski Emirati oko 80 posto tih proizvoda uvoze iz Brazila i Australije, a u Evropi najveća tržišta halalproizvoda su Francuska, Velika Britanija i Njemačka.

Tržište halal proizvoda u Evropi Ukupno evropsko tržište halal hrane za sada je procijenjeno na oko 66 milijardi dolara, ili preko 5 milijardi USD godišnjeg rasta. Usporedbe radi, u Evropi je 12 milijuna muslimana i više ih je nego u

Iako su muslimani prva ciljna skupina za halal “proizvode i usluge, proizvodi sa ovakvom karakteristikom su sve više atraktivni i za one koji nisu muslimani. Naime, halal standard postaje ne samo vjerski čin, koji se odnosi na pripadnike jedne religije, nego sinonim za zdravu i kvalitetnu hranu. Primjera radi: od ukupnog broja populacije na britanske muslimane otpada oko 3 %, dok je broj konzumenata halal mesa oko 20 % od ukupnog broja potrošača.

”

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Ukupno evropsko tržište halal hrane za sada je “procijenjeno na oko 66 milijardi dolara, ili preko 5 milijardi USD godišnjeg rasta. Usporedbe radi, u Evropi je 12 milijuna muslimana i više ih je nego u Tunisu, Libiji, Jordanu ili Maleziji i, naravno, više nego u svim balkanskim zemljama zajedno. Za poduzeće koje se bavi halal hranom, a podrijetlom je s balkanskih prostora, europski muslimani najtraženija su ciljna grupa jer su najbliži, a njihova kupovna moć veća je od onih u mnogim islamskim zemljama.

”

J O U R N A L

Tunisu, Libiji, Jordanu ili Maleziji i, naravno, više nego u svim balkanskim zemljama zajedno. Za poduzeće koje se bavi halal hranom, a podrijetlom je s balkanskih prostora, europski muslimani najtraženija su ciljna grupa jer su najbliži, a njihova kupovna moć veća je od onih u mnogim islamskim zemljama. Da halal ishrana nije “rezervisana” samo za muslimane pokazuje činjenica po kojoj je za proizvođače mesa halal tržište najperspektivnije u svim vodećim evropskim zemljama. Najeklatantniji primjer atraktivnosti halal mesa je tržište Velike Britanije: iako na britanske muslimane otpada samo cca 3 % potrošača, ukupno učešće konzumenata halal mesa iznosi čak 20 % od ukupnog broja potrošača. Od evropskih zemalja najveća tržišta halal proizvoda i usluga su u Francuskoj (tržište Francuske apsorbuje promet halal proizvoda od cca tri milijarde eura godišnje) i Velikoj Britaniji. Halal cola – Meca cola u Francuskoj je postala jedan od najprodavanijih bezalkoholih pića, a Nestle sve više razvija svoja francuska tržišta halal mesa i smrznutih mesnih proizvoda. Od halal proizvoda u Evropi su najpopularniji mlijeko u prahu, razni pojačivači okusa, začini i umaci. U zadnjim godinama svjedoci smo da mnoge evropske zemlje uvode certificiranja, u skladu sa halal standardima, i u segmente proizvodnje medikamenata, kozmetike, predmeta lične upotrebe. Većina maloprodajnih lanaca na svojim policama nudi široku lepezu halal proizvoda i usluga. Razvoj i perspektive halal tržišta ubjedljivo je ocrtano na primjeru Velike Britani-

je.6 U pokrajini West Midlands osniva se evropski hub za halal mesnu industriju. Evropski hub će obezbjeđivati milijarde tona halal mesa, domaće proizvodnje, kojim će se snadbijevati halal tržište u Velikoj Britaniji i svijetu. Udruženje farmera West Midlands provodi dvogodišnji projekat West Midlands Projekat-kurbani koji je pokrenulo udruženje Adventage West Midlands i Biznis forum etničkih manjina West Midlands-a. Zahvaljujući dvogodišnjem Projektu-kurbani prezentiran je i halal standard koji uključuje označavanje i halal certificiranje farmi. Implementiranjem zahtjeva halal standrada na farmama omogućit će se sljedivost halal proizvoda po sistemu od farme do stola. Projekat kurbana koji je trajao 2 godine otvorio je velike mogućnosti na svjetskom halal tržištu za mnoge farmere. Halal tržište Velike Britanije se procjenjuje na oko 2,8 milijardi funti. U Britaniji

živi oko dva miliona muslimana, a prema podacima britanske Agencije za sigurnost hrane, halal hranu konzumira oko 6 miliona krajnih korisnika.. Zapadne kompanije znaju značaj tog tržišta tako da traže halal certifikaciju u svim zemljama u kojima su muslimani u znatnom broju. Već pomenuta interenacionalna kompanija “Nestle”, kao jedna od najznačajnijih kompanija u proizvodnji prehrambenih proizvoda, dobila je halal certifikat, tako da su njihovi proizvodi sada dostupni kako zapadnoevropskim tako i muslimanskim zemljama (tržišta “Nestlea” za halal proizvode su Malezija, Indonezija, Turska, bliskoistočne zemlje, a u Evropi Francuska, Velika Britanija i Njemačka). Od balkanskih zemalja, primjetne su razvojne tendencije halal tržišta u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Muslimanska populacija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji ima nadzorno tijelo za halal proizvode pod nazivom Agencija za certificiranje halal kvalitete. U Bosni i Hercegovini – Agencija za certificiranje halal kvalitete je specializirana ustanova Islamske zajednice u BiH koja se bavi halal certificiranjem proizvoda, proizvođača i usluga, te praćenjem realizacije zahtjeva Halal standarda BAS 1049:2007. u kompanijama koje su implementirale navedene zahtjeve. Bosanskohercegovačka agencija je izrasla u pravi regionalni centar za halal-certificiranje. To je jedina ustanova takve vrste u Evropi iza koje stoji Rijaset, krovno tijelo Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, a članica je i Svjetskog halal vijeća sa sjedištem u Džakarti. Agencija za certificiranje halal-kvalitete, u suradnji s Institutom za standardizaciju BiH, uključena je u izradu svjetskog halal standarda Organizacije islamske konferencije, a u

Slika 3. Tržišni potencijal u Evropi

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE tijeku je i postupak za prijem Agencije u evropsku Asocijaciju za kvalitet EOQ.7 Inače, najveće su investicije u posljednje dvije godine u prehrambenu industriju u Bosni i Hercegovinu upravo u halal biznis, tj. u proizvodnju halal proizvoda.8 Tokom 2006. godine ukupni izvoz hrvatske ekonomije bio je 8,25 milijardi eura, od toga je u pedesetak muslimanskih zemalja otpremljena roba u vrijednosti 418,82 miliona eura što je tek 5 % od ukupnog izvoza. Halal tržište vrijedi iznad 550 milijardi eura, to je potencijal u kojemu i hrvatske kompanije itekako nalaze svoj interes. “Podravka” je za mesnu industriju “Danica” u prošloj godini ishodila certifikat za niz proizvoda. Konzervirana gotova jela bila su hit sajma u Abu Dhabiju gdje je iskazan interes i za dječju hranu, juhe te “Vegetu”. U završnoj je fazi postupak certificiranja za te proizvodnje pa u Podravci vjeruju da će uskoro uslijediti realizacija i tih pošiljki budući da su na sajmu u Abu Dhabiju s jednim partnerom potpisali ugovor o zastupanju i distribuciji za tržište Emirata. Za mnoge ekonomske analitičare, prodaja halal hrane, koja je u skladu s muslimanskim vjerskim propisima, “u Evropi će u godinama koje dolaze snažno rasti s obzirom na to da sve više maloprodajnih lanaca usmjerava poslovnu strategiju na taj sektor”, pa se “očekuje 20 do 25-postotni rast poslovanja s halal hranom u idućih deset godina.” U zadnje dvije godine u postupku halal certificiranja je više od 30 kompanija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, a priprema se početak certificiranja prema halal standardu u Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji i Austriji. Inače, najveće su investicije u posljednje dvije godine u prehrambenu industriju u BiH upravo u halal biznis, tj. u proizvodnju halal proizvoda. Jedan od primjera jest Perutnina Ptuj, koja je potkraj prošle godine 17 milijuna eura investirala u Tvornicu gotovih proizvoda na bazi peradarskog mesa u Brezi. Iz brezanske tvornice peradarski će se proizvodi distribuirati na šire regionalno tržište. “U našoj (prehrambenoj) industriji halal certifikat znači proizvodnju prema najvišim higijenskim, veterinarskim i sanitarnim standardima te proizvodnju bez ikakvih komponenata ili sastojaka u hrani zabranjenih muslimanima. Halal standard kompatibilan je sa svim drugim standardima (HACCP itd.) povezanima s higijenom i sigurnošću namirnica i u tom smislu pridonosi većoj sigurnosti i kvaliteti hrane, što mnogo znači svim potrošačima bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Proizvodnja hrane koja, među ostalim, uključuje i halal standard proizvođačima zasigurno otvara vrata za izvoz proizvoda i

na tržišta izvan BiH”. Evropska je unija Bosni i Hercegovini najvažniji vanjskotrgovinski partner, a na islamske zemlje u ukupnom izvozu otpada samo 10 %. Već 1000 proizvoda nosi halal znak, dok je u 20 kompanija s područja Hrvatske i BiH oko 140 osoba steklo certifikat za kontrolu proizvodnje po halal standardu.

Zaključak Analiza tržišnosti halal proizvoda je pokazala njegove dvije osnovne karakteristike: (1) radi se o jednom od najperspektivnijih tržišta u svijetu koje u posljednjim godinama raste s prosječnom godišnjom stopom od cca 40 %, a prema prognozama, u idućih deset godina rast će se u Evropskoj uniji povećati za dodatnih 20-25 %, dakle budući rast se očekuje sa stopom od 50 %; (2) tržišna osobenost halal proizvoda je potpuna zaštićenost u konkurenciji od proizvoda koji nisu pod halal standardom. Halal proizvode smo u ovom radu definirali kao jedinstveni primjeri strogo diferenciranih proizvoda čija se konkurencijska zaštićenost temelji na činjenicama da: (1) halal proizvod nema supstituta u ne-halal proizvodu i da je zbog (2) potpunog odsustva imitacije i inovatorstva sa ne-halal primjesama (islamska filozofija hrane zabranjuje sve što s halala vodi u haram) nemoguć ulazak u sektor halal proizvoda. Tako se halal proizvod spram ne-halal proizvoda iskazuje kao primjer sui generis stvarne diferencijacije i potpune neelastičnosti cijena (ne-halal proizvod ne može privući konzumenta halal proizvoda nikakvim smanjenjem cijena). Ove i slične tržišne osobenosti halal proizvoda čine da je interes ekonomske teorije za ove proizvode sve veći, naročito kada je u pitanju tretman “konkurencijske zaštićenosti”, a sa ovim je povezana i potreba konačne artikuliranosti šta jeste halal proizvod, budući da i među islamskim stručnjacima postoje neslaganja oko toga da li su prihvatljivi bezalkoholno pivo, kolagen ili sirče. U to ime, Organizacija islamske konfrencije radi na ujednačavanju standarda za halal-proizvode, koji bi se primjenjivali u svih 57 njenih članova (u koje spada i BiH), što se, zbog etičkih neslaganja, razvija složen i nadasve interesantan svjetski diskurs, čiji ishod će značajno uticati na razvoj ekonomske teorije o tržištu halal proizvoda.

Literatura 1) Ahmetović, Elvira, Halal biznis otvara vrata novih tržišta, LIDER, Zagreb, www.korporativnasigurnost.org/ Default.aspx?sid=56187 (03.01.2010.).

2) Jašić, M., Hodžić, K., Jašić, O. (2008.): Kultura prehrane u islamu, “Pogledi”, BZK “Preporod” BiH, općinsko društvo Tuzla, br. 12, juni. 3) Hodžić, Kadrija, red. (2009.): Teorija tržišta i cijena, Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd i Fakultet za poslovni menadžment, Mostar. 4) Hodžić, Kadrija, Tržište halal proizvoda (2009.), Predavanje na Seminaru za savjetnike halal kvaliteta za kandidate iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore i Makedonije, Agencija za certificiranje halal kvalitete BiH Tuzla, Hotel “Senad od Bosne”, Lukavac, 28. mart – 01. april 2009. 5) Osmanović, Nasiha, www.muslimserbia.com/forum/viewtopic.php. 6) Riaz, Mian, Regenstein, J.M. (2004.): Halal food production, Food Protein, Res. & Dev. Cent., Texax A&M Uniersity, College Station, USA. 7) www.halal.ba 8) www.bosnjaci.net 9) www.bankamagazine.hr/... 10) www.instore.ba 11) www.HDCglobal.com/Halal_Directory 12) www.islambosna.ba

Bilješke

U suri El-Maide, nakon obznanjivanja šta se ne smije jesti, stoji: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno – i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano... A onome ko bude primoran – i kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.” (l-Maide, 3). 2 S. Topoljak, Halal i haram u ishrani, El-Kalimeh, Novi Pazar, 2008., str. 62. 3 K. Hodžić (redaktor), Teorija tržišta i cijena, Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd, 2009. i fakultet za poslovni menadžment, Mostar. 4 www.instore.ba/.../160-nestle-globalno-halal-trite-634-mlrd-dolara.html . 5 Nasiha Osmanović, www.muslimserbia.com/forum/viewtopic.php. 6 Prema islambosna.ba/index.php/component/content/2976?... 7 Primjer ekspanzivne djelatnosti Agencija za certificiranje halal kvalitete Bosne i Hercegovine je organiziranje u saradnji sa IHI Alliance međunarodnog okruglog stola na temu “Proizvodnja halal hrane”. Skup se održao u sali Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, 13. augusta 2009. godine. Cilj ovog jednodnevnog skupa je izrada osnovnog priručnika za proizvodnju halal proizvoda koji će biti dio međunarodnog halal standarda zemalja OIC (Organizacije islamske konferencije). Globalni projekat proizvodnje halal hrane započet je 2006. godine kao Svjetski halal forum i danas broji prisustvo četrdesetak zemalja. 8 Jedan od primjera jest Perutnina Ptuj, koja je potkraj 2008. godine 17 miliona eura investirala u Tvornicu gotovih proizvoda na bazi peradarskog mesa u Brezi.

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Primjena halal i košer certifikata u marketingu hrane Mr. sc. Olivera Jurković Majić

Sažetak

Religija i religijska pripadnost umnogome određuje ponašanje, vrijednosti, stavove, shvaćanja i životni stil, kako pojedinca, tako i šire zajednice. Iako se mnogi njeni aspekti ne mogu racionalno i empirijski sagledati, utjecaj religije u svakodnevnom osobnom i poslovnom životu pojedinca determinira njegove postupke i ponašanje. Svjesni toga, marketinški stručnjaci ne zanemaruju njen utjecaj na marketinške aktivnosti i marketinšku komunikaciju. Religijska pripadnost određuje mnoge razlike u obrascima ponašanja, zahtijeva prilagodbu u planiranju i provođenju poslovnih aktivnosti. Religijske zabrane i ograničenja nalažu mnoge prilagodbe potrošačima-vjernicima, kako u svezi samog proizvoda ili usluge, tako i u svezi prodaje, promocije, distribucije i sl. Vjerske institucije mogu djelovati otežavajuće ili podržavajuće pri uvođenju nekih proizvoda na tržište. Utjecaj vjerskih lidera na prihvaćanje određenih proizvoda i usluga je dominantan. Svakodnevni život potrošača-vjernika umnogome je određen njegovom vjerskom pripadnošću, naročito način ishrane i obredi i rituali vezani uz hranu. Upravo prilagodba prehrambenih proizvoda (ali i mnogih drugih proizvoda) potrebama potrošačavjernika, proizvođačima hrane i njihovim marketinškim stručnjacima može bitno pridonijeti u novoj kvaliteti komuniciranja s postojećim potrošačima te pridobivanju novih potrošačkih segmenata. U radu se sugerira prilagodba postojećih brendova prehrambenih proizvoda potrebama potrošača-vjernika, muslimana i židova, uvažavajući religiju i tradiciju, mada se istovremeno otvara i tržište suvremenih trendova u prehrani, poznato pod nazivom “zdrava hrana”. Prehrambeni proizvodi koji su dobili certifikate “halah” i “košer” su od velike emotivne važnosti za potrošače-vjernike koji se emotivno vežu uz proizvod, a to je značajan korak u stvaranju lojalnosti potrošača. Iako u marketinškom proučavanju ponašanja potrošača nema univerzalnih riješenja, “halal” i “košer” certifikat su siguran alat marketinškim stručnjacima s kojim će se poistovjetiti potrošači-vjernici. Certifikat, kao garancija kvalitete prehrambenih proizvoda, komunicira s racionalnom komponentom ponašanja potrošača, a s religijskog stajališta komunicira s osjećajem pripadnosti i emocijom s kojom se potrošači poistovjećuju. Ključne riječi: “halal” certifikat, “košer” certifikat, ponašanje potrošača, marketing hrane

Uvod

J O U R N A L

U anglosaksonskoj literaturi susrećemo pojam food marketing koji odgovara našem pojmu marketinga hrane. Naime, najčešće se govorilo o marketingu u poljoprivredi; marketingu poljoprivrednoprehrambenih proizvoda; marketingu agroindustrijskog kompleksa, da bi se, u posljednje vrijeme, počeo koristiti termin marketing hrane ili marketing u proizvodnji hrane. Za potrebe ovog rada prikladnom se smatra definicija marketinga hrane kao “skup svih poslovnih aktivnosti uključenih u tijek proizvoda hrane od početne poljodjelske proizvodnje do krajnjeg potrošača”1, jer će se razmatrati proizvodi koji su namijenjeni krajnjem potrošaču i koji respektiraju njegovu religioznu pripadnost kao i prehrambene navike koje iz nje proizlaze. Svjesni činjenice da proizvodnja hrane u gospodarstvu svake zemlje ima strateško značenje, u radu će se razmatrati samo oni segmenti potrošača kojima je ponuda hra-

ne determinirana vjerskim pravilima i obilježjima kvalitete, certifikatima, koji označavaju i garantiraju da je takav prehrambeni proizvod za vjernike prihvatljiv i preporučljiv. Prehrambeni zakoni i pravila koje propisuju razne religije: islam, židovstvo (judaizam), hinduizam i kršćanstvo nastali su davno, ali su se zadržali sve do danas. Oni su bitan dio identiteta kako pojedinca tako i država te jedan od pokazatelja njihove različitosti. “Mnogo toga se može zaključiti o karakteru čovjeka iz načina kako jede žele bombone”, rekao je Ronald Regan, a dodajemo da je obilježje (trend) univerzalnog, globalnog potrošača hrane, vezano uz količinu hrane (različite dijete) i kvalitetu hrane (tzv. zdrava hrana). U radu govorimo o proizvodima koji su namijenjeni isključivo tržištu individualnih potrošača koji zahtijevaju i dodatne marketing napore, naročito u strogo kontroliranom procesu (proceduri) proizvodnje i distribuciji. Na prvi pogled, vodeći se statističkim podacima, mogli bi pomisliti da se, u Re-

publici Hrvatskoj, radi o jako malom broju potencijalnih potrošača. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj živi oko 60 tisuća stanovnika muslimanske vjeroispovijesti, a židovske vjeroispovjesti i znatno manje. Međutim, vođeni marketinškom filozofijom promišljanja, ti tržišni segmenti mogli bi postati iznijansirane i profitabilne tržišne niše kako na domaćem, tako i na turističkom, ali naročito na izvoznom tržištu. Naime, prema posljednjim istraživanjima u Europi posljednjih 10 godina muslimanska populacija se povećala 140%, a procjenjuje se da će se broj muslimanskog stanovništva povećati na oko tri milijarde. Dobivanjem halal i košer certifikata za pojedine prehrambene proizvode i agresivnijim marketinškim nastupom hrvatski proizvođači hrane mogli bi zaobići osnovne prepreke agrarnog protekcionizma pojedinih zemalja te bi se olakšala penetracija proizvoda hrane na tržišta na kojemu vladaju zakoni već utvrđene poljoprivredne politike i intraregionalne razmjene.

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE Primjenom diferenciranog i koncentriranog marketinga, gospodarskim subjektima-proizvođačima hrane, koji bi dobili halal i košer certifikat, uz neznatna financijska sredstva, moguće je pozicioniranje proizvoda kao visokodiverzificiranih s prepoznatljivim certifikatom kao jamstvom kvalitete, te prepoznatljivom markom/brandom. Na slici 1. pokazujemo moguće korake u brendiranju halal proizvoda na primjeru malezijskog halal brenda.

Slika 1: Koraci u brendiranju halal proizvoda Izvor: izradila autorica prema http://magazine.asiabusinessinvestor.com

Činjenica da na ljestvici najvrednijih svjetskih brendova nijedan ne dolazi iz muslimanskih zemalja, marketinške stručnjake ne bi trebala obeshrabriti ako se zna da na donošenje odluke o kupnji kod muslimanskog stanovništva znatno utječe religija koja je jednako snažno prisutna u njihovom stilu života neovisno o dobnoj skupini, prihodima, geografskom položaju, naobrazbi, ili spolu. Proizvođačima hrane, vjerska pripadnost kao obilježje koje identificira potencijalnu ciljnu skupinu, može postati važan čimbenik u kompleksnom spletu percepcija, utisaka i osjećaja koje potrošač ima za neki proizvod u usporedbi s proizvodom konkurencije. Marketinški stručnjaci s područja marketinga hrane trebali bi prepoznati važnost halal i košer certifikata kao važne atribute i dodatnu (novu) prednost u pozicioniranju svojih proizvoda na tržištu prehrambenih proizvoda.

Ponovno povijest kao “magistra vitae” Utjecaj religija na čovjekov cjelokupni život i na oblikovanje njegovog identiteta, načina života, djelovanja, ponašanja, civilizacijska je konstanta. Na globalnom tržištu, čovjek-potrošač je “animal rationale”; “zoon politikon”; “homo economicus” ali i “ens religiosum”. Dakle, određen je i religijskim osjećajem i vođen njima u donošenju mnogih odluka. Tekst najstarije propagandne poruke pronađen među iskopinama na tlu egipatskog grada Memfisa, oblikovan po volji bogova, glasi: “Uđite pod moj krov. Ja, Renos s Krete, po volji bogova, tumačim vaše snove”! Način proizvodnje hrane i izbor hrane mijenjao se stoljećima. Dostupnost hrane i način pripreme, kao i vjerski propisi vezani za nju razlikovali su se od države do države. Utjecaj religije na prehranu uočen je odavno i zadržan je do današnjeg doba, a ogleda se od komunikacije s Bogom (hrana kao žrtva, zahvala), pripadnosti određenoj religiji preko prihvaćanje pravila o prehrani i učvršćivanje vjere postom, do prehrambenih restrikcija koje se odnose na hranu koja se smije ili ne smije konzumirati, te način i pravila pripreme i proizvodnje hrane. Kod starih Rimljana kult hrane je bio jako razvijen, prevladavao je hedonizam i neumjerenost za razliku od umjerenijih Grka. U Egiptu se velike razlike između bogatih i siromašnih ogledaju i u prehrani, a faraoni su i svoje

grobnice punili namirnicama i statuama kuhara i pekara. Upravo zbog viška u proizvodnji hrane počinju se javljati obrt i trgovina. Industrijska revolucija donosi i promjene u proizvodnji i pripremanju hrane, a spremanje hrane u limene posude bez zraka, koji se prvi put javlja u Engleskoj, omogućava dostupnost hrane tijekom cijele godine, pa počinje masovna proizvodnja i distribucija hrane. Sve velike svjetske religije daju simbolički značaj hrani svjesne njenog značaja za opstanak čovjeka i svih živih bića. Za kršćane je važna Isusova rečenica “Ja sam kruh života” (Ivan 6:24-35), odnosno najvažnija slika u kršćanskoj tradiciji su kruh i vino koji simboliziraju tijelo i krv Kristovu, njegovu žrtvu na križu. Kako kršćani vjeruju da su sve dobre stvari darovi od Boga, zahvaljuju Bogu prije svakog obroka. U kršćanskoj religiji i neki drugi prehrambeni proizvodi imaju simboličko značenje (jaja, janje, mlijeko, med). Razlikujemo tri kršćanske crkve: rimokatoličku, pravoslavnu i protestantsku, a sve one poznaju i prakticiraju mnoge svetkovine uz koje vežu točno određenu hranu i način prehrane. S tim u vezi poznajemo post ili nemrs tijekom kojega treba izbjegavati određenu hranu (npr. korizma). Neke protestantske crkve imaju i posebne prehrambene navike, npr. mormoni i adventisti, čiji vjernici izbjegavaju konzumiranje alkoholnih pića, napitke koji sadrže kofein, ograničavaju uporabu mesa u prehrani, svinjetinu, kao i čaj, kavu i začinsko bilje koji se, također, izbjegavaju.

Na prvi pogled, vodeći se statističkim “ podacima, mogli bi pomisliti da se, u Republici Hrvatskoj, radi o jako malom broju potencijalnih potrošača. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj živi oko 60 tisuća stanovnika muslimanske vjeroispovijesti, a židovske vjeroispovjesti i znatno manje. Međutim, vođeni marketinškom filozofijom promišljanja, ti tržišni segmenti mogli bi postati iznijansirane i profitabilne tržišne niše kako na domaćem, tako i na turističkom, ali naročito na izvoznom tržištu.

”

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Dopušta se mogućnost da društvene želje “ budu u konfliktu sa privatnim željama, ali društvene potrebe ne suprotstavljaju se privatnim potrebama, pošto i jedne i druge teže ka istom – mesleha (definirana korist na ovom ili na onom svijetu). Islamski potrošač, za razliku od sekularnog potrošača, pravi razliku između dvije vrste izbora: mesleha na ovom i mesleha na onom svijetu. Na taj način možemo definirati i dvije vrste potrošačkih košarica.

”

Hinduisti izbjegavaju konzumiranje mesa iako nije potpuno zabranjeno, a konzumiranje govedine je zabranjeno jer se krava smatra svetom životinjom. Za većinu možemo reći da su vegetarijanci i zbog koncepta “ahimsa” koji se odnosi na nenasilje na životinjama. Također ne smatra se primjerenom ni hrana koja stimulira osjete, primjerice luk i češnjak, zbog duhovnog sklada. Neka hrana se smatra prirodno čistom i preporuča se, kao npr. mliječni proizvodi. Budistički prehrambeni običaji se razlikuju od sekte do sekte, ali većina apstinira od govedine i slijede princip nenasilja na životinjama.

Halal hrana – halal certifikat

J O U R N A L

U islamskoj religiji konzumiranje hrane je vjersko pitanje. Islam ne odobrava rasipanje hranom koja je dar od Boga. S obzirom da Kur'an naglašava važnost čistoće, konzumiranje isključivo halal hrane smatra se obvezom svakog muslimana. Halal je arapski termin koji označava “nešto što je muslimnu odobreno”. U kontekstu jela i pića označava ono što mu je dozvoljeno konzumirati. Svinjetina i svi proizvodi koji je sadrže, meso oboljelih životinja koje nisu zaklane u ime Allaha, te alkohol i njegovi derivati, strogo su zabranjeni i smatraju se grijehom. Slijedom navedenog, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini osnovao je Agenciju koja će izdavati certifikate-potvrde za prehrambene proizvode koji su usklađeni sa standardima potrošača islamske vjeroispovijesti pod na-

zivom “Agencija za certificiranje halal kvalitete”. Agencija se smatra relevantnim servisom koji će certificirati proizvode po usvojenom “Osnovnom standardu halal kvalitete BASS”. Zbog potreba potrošača, Agencija bi olakšala proizvođačima hrane, lijekova i kozmetike sigurniji i lakši plasman njihovih proizvoda u područja svijeta u kojima je zahtjev za “halal certifikatom” preduvjet sklapanja poslova. “Halal certifikat” jamči da je životinja, čije se meso i mesne prerađevine nalaze u trgovinama, obrađena po vjerskim običajima i ritualima i da u njima nema svinjetine. Potvrdom “halal” kvalitete, proizvođači će biti dužni dokazati da je proces proizvodnje onih proizvoda koji se žele certificirati, poštivan prema pravilima iz Šerijatskog prava. “Halal standard, certifikat” ima oznaku 47.2006 halal hrana. To je ujedno prvi standard kvalitete koji su priznali vjerski i državni autoriteti u Europi. Certifikat se izdaje na četiri godine, s tim da se tijekom godine vrše tri najavljene i tri nenajavljene inspekcije.

Ponašanje potrošača u duhu islamske religije Islamski teoretičar Monzer Kahf smatra da je teorija ponašanja potrošača koja je nastala na Zapadu nakon nastanka kapitalizma “dualna tvorevina” i to ekonomskog racionalizma i utilitarizma. Ekonomskim ponašanjem ljudi odgojenih u duhu islama dominiraju tri glavna principa: vjerovanje u Sudnji dan (život prije i poslije smrti su međusobno tijesno

povezani), islamski koncept uspjeha (uspjeh se u islamu definira u smislu zadovoljstva Allaha, dž. š., a ne nagomilavanje bogatstva) i islamski koncept bogatstva (imetka ili dohotka – al-mal je jedinstven u islamu, bilo da se promatra kao dohodak ili imetak, on je blagodat od Allaha). Na temelju ova tri principa, ponašanje islamskog potrošača može se opisati kao maksimiziranje uspjeha – felaha u ovom i na onom svijetu. Muhammed Anas al-Zarqa navodi fundamentalnu razliku između homo economicusa i homo islamicusa. Razlika se odnosi na funkciju korisnosti koja kod ovog drugog u sebi sadrži novu promjenjivu veličinu, a ta je nagrada ili kazna na onom svijetu.2 Mnogi islamski teoretičari bave se problemom potrošnje i ponašanjem muslimana u potrošnji. Osnovna poruka za ponašanje islamskog potrošača može se svesti na sljedeće: • potrošnja nije sama sebi svrha, ona ima plemeniti cilj: zadovoljstvo Allaha, dž. š.; • način dobivanja roba i usluga za potrošnju mora biti islamski prihvatljiv i dozvoljen; • robe i usluge moraju biti, same po sebi, čiste (halal); • samo čiste robe i usluge su dozvoljene za potrošnju; • u potrošnji se treba držati načela umjerenosti, izbjegavajući i škrtost i rasipništvo. Želje/preferencije potrošača su okosnica ekonomske teorije ponašanja potrošača. S druge strane, islamski teoretičari ističu potrebe, a ne želje. Šerijat ne ohrabruje ljudska bića da slijede svoje želje nego ih, umjesto toga, potiče da zadovoljavaju svoje potrebe. Želje proizlaze iz instinktivne želje čovjeka pa je “koncept želja” koncept bez vrijednosnih kategorija. Potrebe također proizlaze iz instinktivnih želja, ali prema islamskim teoretičarima, ne dopušta se svim željama da postanu potrebe. Dopušta se mogućnost da društvene želje budu u konfliktu sa privatnim željama, ali društvene potrebe ne suprotstavljaju se privatnim potrebama, pošto i jedne i druge teže ka istom – mesleha (definirana korist na ovom ili na onom svijetu). Islamski potrošač, za razliku od sekularnog potrošača, pravi razliku između dvije vrste izbora: mesleha na ovom i mesleha na onom svijetu. Na taj način možemo definirati i dvije vrste potrošačkih košarica. “Prva potrošačka korpa sadrži proizvode koji spadaju u mesleha prvog tipa, tj. proizvodi koji su prvenstveno namije-

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE njeni za neposredno stjecanje svjetovnog i ona može biti slična korpi sekularnog potrošača jer obje sadrže proizvode koji donose svjetovnu korist”.2 Međutim, iz ove potrošačke košarice islamski potrošač treba isključiti sve robe koje spadaju u rasipničku potrošnju na koju se danas troši najveći dio budžeta većine potrošača. Kako islam ima svoju posebnu etičku, sociološku i kulturnu dimenziju u okviru nje određuje i drugačije premise za ponašanje potrošača. Islamski teoretičari smatraju da muslimanskog potrošača determiniraju dvije vrste potrošnje i to: a.) potrošnja za zadovoljavanje svojih (i svoje obitelji) materijalnih potreba koje možemo označiti sa E1 b.) potrošnja za zadovoljavanje potreba drugih (u ime Allaha) koju možemo označiti sa E2 Prema tome ukupna potrošnja može se izraziti kao: E = E1 + E2. Čovjek ima pravo da alocira svoj dohodak između ove dvije potrošnje pri čemu je ponašanje islamskog potrošača usmjereno, tj. alokacija dohotka između E1 i E2 određena je: 1. nekim od parametara koji determiniraju model potrošnje jednog racionalnog potrošača (kako to ističe ekonomska znanost), i 2. stupnjem pobožnosti i bogobojaznosti (taqwa). Konvencionalna ekonomija ima za cilj ispunjenje i zadovoljenje svih čovjekovih materijalnih potreba bez ograničenja i bez obzira na duhovne vrijednosti. Međutim, islamski teoretičari sve ljudske aktivnosti provjeravaju na konceptu halala i harama. Islamska ekonomija vodi računa o ispunjanju i zadovoljavanju materijalnih ili duhovnih potreba, ali samo onih koje su dozvoljene – halal. Islamski ekonomisti stoga zaključuju da islamski potrošač ima manju sklonost ka potrošnji od sekularnih potrošača. Ponašanje potrošača u duhu islamske ekonomije određeno je međudjelovanjem ekonomije, politike i religije. “Prema islamu pravda je temelj političkog poretka. Jedinstvo Religije i Zakona, koje postoji u teoriji, mora se provoditi u praksi. Bez organiziranog političkog autoriteta postojanje i Religije i Zakona moglo bi biti ugroženo; bez ograničenja Šerijata politički poredak postao bi nepravedan i okrutan. Samo uz provođenje pravde može se očekivati da će politički poredak ispuniti ciljeve zbog kojih je stvoren. Provođenje pravde dovodi do približavanja interesa onih koji vladaju i kojima se vlada te poboljšanja društvenih i ekonomskih uvjeta, kao i do

jačanja snage islama u društvu. Za ovo su potrebna dva čimbenika: moralna svijest pojedinca da ne prekoračuje ograničenja svog ponašanja koja je utvrdio Šerijat i poštivanje uvjeta ugovora od strane političkog autoriteta prilikom osiguranja provedbe pravila Šerijata.”3

Ponašanje potrošača u duhu islamske religije – moguće implikacije za marketinške stručnjake Autori koji polaze od islamskih principa ne prihvaćaju u potpunosti suvremenu teoriju ponašanja potrošača. Naime, teorija ponašanja potrošača nastala na Zapadu nakon nastanka kapitalizma, predstavlja dualitet ekonomskog racionalizma i utilitarizma. Iz tog dvojnog porijekla nastaje teorija o ponašanju potrošača koja smatra da je maksimiziranje koristi “ho-

ostvarivanju “zadovoljstva” i da je to u osnovi svake motivacije. Polazeći od toga da je ekonomska znanost u najvećoj mjeri pozitivna, a islam u velikoj mjeri normativan, možemo govoriti o različitom pristupu ekonomskom ponašanju pojedinaca. Tako dolazimo do fundamentalne razlike između “homo economicusa” i “homo islamicusa” jer korisnost, preferencije, izbor, ali i cjelokupno ponašanje islamskog potrošača ovise o religioznim ograničenjima. Naime, ponašanje prilikom potrošnje smatra se u islamu jednim od načina manifestiranja zahvalnosti Allahu, dž.š. Možemo reći da dolazi do svojevrsne integracije potrošnje i vjerovanja. Fahim Khan u svom članku “Funkcija makropotrošnje u islamskom poretku” navodi da u islamskom ekonomskom sustavu islamski potrošač mora biti racionalan u svakoj vrsti potrošnje.4

U međunarodnoj trgovini ne trguje se “ nekim apstraktnim robama i usluga, već vrlo konkretnim i sve diferenciranijim robama i uslugama. Islam podrazumijeva i respektira sve tržišne mehanizme, prije svega ograničenja u ponašanju potrošača koja su vezana uz dohodak, ali to što potrošač postupa u duhu islama daje osobit ton njegovoj motivaciji. Zbog toga dolazi do promjene u ukusima potrošača.

”

mo economicusa” isključivi cilj i stimulans. Ovaj model čovjekova ponašanja zasnovan na pretpostavci egoistične racionalnosti, dugo je prevladavao u ekonomskoj teoriji. Islamski teoretičari ističu da je ideja racionalizma u objašnjavanju ponašanja potrošača jedan vrlo ograničen i jednodimenzionalni pristup ljudskom ponašanju. Kako je naš interes vezan uz utjecaj religije, konkretno islama na ponašanje potrošača, ukratko ćemo analizirati promjene koje proizlaze iz utjecaja islama na ponašanje potrošača. Dakle, polazimo do pretpostavke da je potrošač usvojio islamsko učenje. Ova pretpostavka zahtijeva revidiranje koncepta ekonomske racionalnosti. Ekonomska racionalnost pretpostavlja da će potrošači težiti k maksimalnom

Dok se u ekonomskoj znanosti aksiom racionalnosti podrazumijeva, aksiom racionalnosti koji se traži od islamskog potrošača potiče iz etičkih normi islama. Pojam racionalnosti islamskog potrošača podrazumijeva ponašanje koje je u skladu s učenjima islama, primjerice: potrošač je racionalan samo ako troši umjereno, pored potrošnje za stvari racionalan je i ako troši na Allahovom putu, dakle pored potrošnje u cilju postizanja zadovoljstva na ovom svijetu mora trošiti i za druge. tj. za društvene svrhe ili u korist zajednice. “Potrošač je racionalan samo ako je ceteris paribus, njegova potrošačka korpa, manja od korpe sekularnog potrošača jer sadrži samo dozvoljene stvari, a isključuje zabranjene. Ovaj uvjet bazira se na sljedećim ajetima:

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

J O U R N A L

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je”.5 U međunarodnoj trgovini ne trguje se nekim apstraktnim robama i uslugama, već vrlo konkretnim i sve diferenciranijim robama i uslugama. Islam podrazumijeva i respektira sve tržišne mehanizme, prije svega ograničenja u ponašanju potrošača koja su vezana uz dohodak, ali to što potrošač postupa u duhu islama daje osobit ton njegovoj motivaciji. Zbog toga dolazi do promjene u ukusima potrošača. Pretpostavka islamskog utjecaja na trgovinske tijekove zasniva se na osjećajima da se ne troši i trguje po pravilima islama, te slijedom navedenog trgovina bi se smanjivala ili onemogućavala. Od potrošača se naravno uvijek očekuje da maksimizira svoje zadovoljstvo u uobičajenom smislu, ali i da se odriče svog (ekonomskog) zadovoljstva kada je ono suprotno zahtjevima u duhu islama. Možemo se složiti s tvrdnjom da će prvi jasno vidljiv efekt islamskog učenja koji se odražava na međunarodnu trgovinu biti vezan uz izričit zahtjev da se zabrani i onemogući trgovina onim robama i uslugama čija je potrošnja izričito zabranjena u islamu (alkohol, svinjetina, itd.). Osim zahtjeva za zabranom, zahtjev za smanjenim korištenjem nekih proizvoda ili usluga (npr. upotreba zlata ili čiste svile za muškarce) dovest će do smanjenja trgovine ovim proizvodima ili uslugama, ali i do smanjenja ukupne potražnje za luksuznim proizvodima. Ovo su realni mogući efekti zabrane trgovine ili smanjenja potražnje i trgovine određenim robama i uslugama. Moguća su različita kvantitativna ograničenja i restriktivne mjere trgovinske politike. Bez obzira na to hoće li se restriktivne mjere trgovinske politike donositi u obliku različitih zakonskih, pisanih odredbi ili će one proizlaziti iz nepisanih pravila i tradicije, religijske norme i zahtjevi će utjecati na trgovinske tijekove. Tijekom povijesti, države i društva su postavljali i još uvijek postavljaju izvjesna ograničenja i propise ljudima u pogledu pojedinih roba i usluga koje su dostupne potrošaču. Korištenje nekih roba ili usluga ponekad je zakonom zabranjeno, a ponekad ih zabranjuje vjera. Smatramo da komparativno proučavanje roba i usluga u različitim društvima i u različitim kulturnim sredinama može imati nesumnjive koristi za oblikovanje marketinških strategija, naročito za multinacionalne kompanije kao dominantne aktere međunarodne trgovine danas. Nije nam

Većina religija propisuje ili zabranjuje “određena ponašanja, uključujući i ponašanje u potrošnji. U vezi s time se posebno izdvajaju dvije istaknute svjetske religije – islam s halal standardom i judaizam s košer standardom. To stvara potrebu za adaptibilnim marketinškim strategijama koje se uspješno prilagođavaju religijskim preferencijama potrošača. Danas je jasno da uvjete međunarodne razmjene mnogim proizvodima i uslugama diktiraju i određuju potrošači pa udovoljavanje njihovim religijskim zahtjevima kroz proces certifikacije (npr. halal i košer certifikacija) postaje važan čimbenik i izvoznih strategija na mnoga respektabilna tržišta.

”

33 namjera da u radu nabrajamo robe i usluge koje su zakonom ili religijskim normama zabranjene. Glavna okosnica ovog dijela rada svodi se na definiranje impulsa koji motiviraju potrošače u svom izboru roba ili usluga te utjecaj takvog izbora na marketinško promišljanje. Učinkovite marketinške strategije, za razliku od modela koji mogu zanemariti altruističko ponašanje, moraju uključiti u svoja razmatranja i altruizam koji je kao tip ponašanja vrlo relevantan za islamskog potrošača. Iako su ponašanje potrošača, kao i njegova odluka da kupuje i koristi određene proizvode i usluge, primarno određeni količinom raspoloživog dohotka, na oblikovanje preferencija i ukusa potrošača znatno utječu i kulturološki čimbenici, pa time i religijski. Pod utjecajem religije (najčešće kombiniran s društveno-političkim čimbenicima) može doći primjerice, do promjene ukusa u nekoj zemlji čime se utječe na potražnju za određenim proizvodima ili uslugama. Možemo se složiti s činjenicom da promjena ukusa potrošača u nekoj zemlji u korist uvoznih proizvoda pogoršava uvjete razmjene, a promjena ukusa u korist domaćih, izvoznih proizvoda poboljšava uvjete razmjene. Svjesni činjenice da je u mnogim zemljama na promjenu ukusa u korist uvoznih proizvoda utjecalo mnoštvo

faktora (bolji dizajn, promidžba i sl.), smatramo legitimnim upotrijebiti i religijski faktor kao čimbenik u poticanju promjene ukusa u korist domaćih proizvoda. Većina religija propisuje ili zabranjuje određena ponašanja, uključujući i ponašanje u potrošnji. U vezi s time se posebno izdvajaju dvije istaknute svjetske religije – islam s halal standardom i judaizam s košer standardom. To stvara potrebu za adaptibilnim marketinškim strategijama koje se uspješno prilagođavaju religijskim preferencijama potrošača. Danas je jasno da uvjete međunarodne razmjene mnogim proizvodima i uslugama diktiraju i određuju potrošači pa udovoljavanje njihovim religijskim zahtjevima kroz proces certifikacije (npr. halal i košer certifikacija) postaje važan čimbenik i izvoznih strategija na mnoga respektabilna tržišta.

Košer hrana – košer certifikat Osnovno obilježje košer prehrane je zahtijev da su namirnice maksimalno čiste i dobivene prirodnim putem. Da bi se meso moglo konzumirati propisana je stroga procedura pri klanju životinja. Sve košer namirnice su dobivene i pripremljene prema posebnim židovskim propisima i običajima. Sva hrana koja se konzumira

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Kada marketinški stručnjaci odlučuju o “ proizvodu, koriste kvalitetu proizvoda kao jedno od sredstava za pozicioniranje. Kvaliteta je usko povezana s vrijednošću i zadovoljstvom korisnika, potrošača. Najprimjerenije definiranje kvalitete za proizvode koji nose oznaku “halal” i “košer” smatramo definiranje kvalitete kao “odsutnost nedostataka”. Pri tome mislimo na odsutnost nedostataka prehrambenih proizvoda u kontekstu religijskih dopuštenja, propisa i običaja.

”

J O U R N A L

podvrgnuta je strogim propisima (Kashrut). Da bi namirnica dobila oznaku “košer” mora imati certifikat, a tvornica u kojoj se takva namirnica proizvodi mora biti pod stalnim nadzorom rabina. Sličnost s vegetarijanskim principima je velika jer se inzistira na maksimalno čistim namirnicama koje su dobivene prirodnim putem. Strogi principi košera nalažu postojanje i posebnih objekata za obradu košer namirnica, pa se smatra da to usporava, u suvremenim uvjetima proizvodnje, poslovni proces. Primjerice, pri klanju stoke ne primjenjuje se linijska proizvodnja već se životinje obredno kolju, ručno, na zemlji, u prisutnosti rabina. Mesni i mliječni proizvodi se nikako ne smiju miješati, pa se koristi i posebno posuđe za tretiranje tih proizvoda. Poseban su problem aditivi i emulgatori koji su neizostavni u proizvodnji hrane jer se provjerava i njihovo porijeklo. Ako su dobiveni iz mlijeka nigdje ne smiju biti u dodiru s mesom i mesnim proizvodima. Košer certifikat nosi poznati francuski kruh koji se sastoji od bijelog brašna, vode, kvasca i soli, jer čak i kvasac, koji se u kruhu nalazi u malim količinama, mora imati “košer certifikat”. Voće se ne smije jesti s drveta mlađeg od četiri godine, a ribe se prodaju kao nemesne namirnice. Košer certifikati potvrđuju da su i proizvodnja i proizvodi košer; vrijede godinu dana i izdaju se od 2003. godine. Premda neki smatraju da su ovi propisi prestrogi i pomalo iracionalni, marketinški stručnjaci znaju da običaji kao i

tradicija snažno utječu i na suvremene potrošače pa ih je teško mijenjati, a svakako ih treba respektirati. Upravo ova konstatacija bi mogla biti važna za marketinške stručnjake koji bi trebali dati marketinške odgovore na pitanje kako, u današnjem modernom svijetu, implementirati propise o prehrani koji su vezane uz religijske osjećaje potrošača u sustav vrijednosti, koristi, zadovoljstva i konačno, profitabilnosti. Odgovor, danas, nije jednoznačan. Međutim, potrošaču-vjerniku, sve ono što nalaže i propisuje vjerski zakon i običaj je i mnogo, mnogo više od samog poštivanja običaja i propisa, jer čini sastavni dio životne i potrošačke kulture. Osim toga, proizvodi koji imaju oznaku “halal” i “košer” certifikat su, u velikoj mjeri, percipirani i kao proizvodi “zdrave hrane”. Smatra se da će i na globalnom tržištu, duhovnost, osobni rast, zdravstveni razlozi, moralne poruke i tradicija, još dugo ostati vrijednosti koje je, adekvatnom marketinškom komunikacijom (marketinškom adaptibilnom strategijom) moguće upotrijebiti, kao diferenciranu, dodanu vrijednost za postizanje konkurentske prednosti. Shvaćena na taj način, tradicija i tradicionalne vrijednosti, iznova p/ostaje putokaz za pozicioniranje u budućnosti. Naime, pogledamo li Srednji Istok: Izrael ima košer McDonald's, Saudijska Arabija ima McDonald's koji se pet puta dnevno zatvara radi molitve, ili Indija, koja ima prvi McDonald's bez govedine

na svijetu (40% stanovništva su vegetarijanci), “biljni nuggets”. Mecca Cola (halal Coca Cola) na najboljem je putu da postane globalni brend zbog toga što je konzumiraju potrošači diljem svijeta, a u Francuskoj je najprodavaniji proizvod.

“Halal” i “košer” certifikat u funkciji upravljanja kvalitetom Kada marketinški stručnjaci odlučuju o proizvodu, koriste kvalitetu proizvoda kao jedno od sredstava za pozicioniranje. Kvaliteta je usko povezana s vrijednošću i zadovoljstvom korisnika, potrošača. Najprimjerenije definiranje kvalitete za proizvode koji nose oznaku “halal” i “košer” smatramo definiranje kvalitete kao “odsutnost nedostataka”. Pri tome mislimo na odsutnost nedostataka prehrambenih proizvoda u kontekstu religijskih dopuštenja, propisa i običaja. Na taj način dolazimo i do šireg definiranja kvalitete usmjerene na zadovoljstvo korisnika, potrošača. Obzirom na strogu proceduru dobivanja certifikata, načelo kvalitete proizvoda koje bi se samo površno primjenjivalo (što je čest prigovor tvrtkama) i koje ne bi rezultiralo zadovoljstvom potrošača, je zapravo isključeno. Hrvatskim tvrtkama, proizvođačima prehrambenih proizvoda, koji su dobili ove certifikate, oni mogu biti snažno marketinško sredstvo kojim se komunicira dosljedno, ali i profitabilno, upravljanje zadovoljstvom korisnika, klijenata. Tvrtke, koje posjeduju ove certifikate, sigurne su da posjeduju i takvu razinu kvalitete koja će zadovoljiti potrebe ciljnog tržišta i koja je procijenjena sa stajališta (relevantnih osoba) tog ciljnog tržišta. U funkciji upravljanja kvalitetom proizvoda, koji posjeduju navedene certifikate, potvrde, a koje izdaju nadležna tijela (npr. Agencija za certificiranje halal kvalitete) određeno je i etiketiranje prehrambenih proizvoda adekvatnim znakovljem (logo) koji pokazuju da su proizvodi usklađeni sa standardima potrošača određenih vjeroispovijesti. Etiketiranje je zakonski determinirano te ne može zavarati potrošače, a može se koristiti kao važno marketinško sredstvo. Marketinškim stručnjacima koji se često, na međunarodnom tržištu, suočavaju s problemima vezanim uz standardizaciju i prilagodbu proizvoda različitim kulturama, stavovima i stilovima kupnje, odredbama vezanim uz uporabu jezika na etiketama i sl. znatno je olakšano, jer ovako certificirani proizvodi su standardizirani za ciljanu skupinu diljem svijeta. U označavanje halal kvalite-

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE te, halal proizvoda, monitoring halal usluga, provođenje halal procedure, informiranje, izdavanje certifikata i odobravanje upotrebe halal oznaka (logo) uključene su neke vladine ili nevladine organizacije kako bi se mogla napraviti razlika između uvoznih proizvoda od onih proizvedenih na domaćem tržištu. Mnoge zemlje su službeno objavile svoje zahtjeve/propise vezane za uvoz hrane. Ovi zahtjevi su dostupni zemljama izvoznicama.6

Označavanje proizvoda za muslimanska tržišta Označavanje i etiketiranje proizvoda namijenjeno je, prije svega, potrošačima i ono bi trebalo biti prilično jasno i sa značenjem. Obično etiketa ili oznaka ne sadrži porijeklo sastojaka proizvoda. Skriveni sastojci kao što su proizvodni dodaci ili slučajni sastojci iz raznih izvora predstavljaju još jedan značajan problem za muslimanske potrošače. Primjerice, neki proizvođači koji koriste i do pet posto biljne ili životinjske masti u svojim proizvodima ipak mogu svoju čokoladu označiti kao čistu (halal) čokoladu. U mnogim slučajevima nije moguće navesti svaki glavni ili sporedni sastojak na etiketi. Halal certifikat nekog proizvoda ili halal oznaka/logo mogu potrošaču odagnati svaku sumnju. “Ako se alkohol koristi kao sastojak u proizvodnji neke hrane, tada alkohol mora biti naveden na oznaci kao sastojak. Ako se alkohol nalazi u drugim sastojcima za proizvodnju tada on spada pod slučajne sastojke. Neki slučajni sastojci koji se nalaze u zanemarivim količinama nemaju nikakav tehnički ili funkcionalni efekt na samu hranu pa se stoga ne trebaju navoditi”.7 Ova pitanja vezana za označavanje, a koja mogu zbunjivati muslimanskog potrošača, mogu se rješavati halal certifikatom i kvalitetnim označavanjem i etiketiranjem. Označavanjem prehrambenih proizvoda certificiranim halal logom znači da su ti proizvodi provjereni, potvrđeni i certificirani. Na taj način se kupcima/ potrošačima pruža adekvatna informacija o prehrambenom proizvodu kako bi on, kasnije, mogao sam odabrati, bez obzira da li je taj izbor zasnovan na ekonomskim, filozofsko/religijskim ili zdravstvenim čimbenicima. Ispravnim označavanjem proizvoda kupac može usporediti dva proizvoda i utvrditi jesu li sastojci u proizvodu halal ili haram ili su upitnog porijekla. Npr. ako na oznaki/etiketi stoji da proizvod sadrži svinjsku mast proi-

zvod je haram. Isto tako, ako na oznaki/ etiketi stoji da proizvod sadrži želatinu, tada je to također upitna informacija s obzirom da se rijetko kad navodi izvor iz kojeg se dobiva želatina. Kompanije mogu navesti da je izvor želatine riba ili govedina, pa se takav proizvod može certificirati kao halal. Ukoliko proizvod koji sadrži želatinu ima halal certifikat od priznate organizacije muslimanski potrošači ga mogu kupovati bez zadrške. Primjerice, informacije koje se stavljaju na pakiranje prehrambenih proizvoda u SAD-a možemo podijeliti u tri skupine: – prvoj skupini pripadaju obvezene informacije koje zahtjeva Zakon o poštenom pakiranju i označavanju, Zakon o informiranju i prehrambenom označavanju te Zakon o hrani, lijekovima i kozmetici; – u drugu skupinu spadaju dobrovoljne informacije i koje su, ukoliko postoje, također regulirane; – trećoj skupini informacija koju proizvođači pružaju potrošačima pripa-

proizvodu, a njih se može navesti bilo kojim redom. Ako na proizvodu nema halal oznake ili loga tada potrošač obično gleda informacije o sastavu. Ovaj je način ipak nepouzdan za procjenjivanje prehrambenog proizvoda i nikad se ne odnosi na uvjete proizvodnje u proizvodnim pogonima. • Naziv kompanije i adresa moraju biti navedeni na etiketi kako bi kupac mogao uputiti svoje upite istoj. Ova informacija pomažu muslimanskim potrošačima koji žele poslati upit o statusu ili nekim upitnim sastojcima kompaniji, u slučaju kada proizvod ne posjeduje halal logo. • Datum proizvodnje – može biti prikazan kao datum do kada proizvod traje/vrijedi, datum od kojega je hrana pakirana ili na neki drugi način. • Nutritivne informacije – informacije vezane uz prehrambene sastojke na etiketi odnose se na tvrdnje o nutritivnim sastojcima, tvrdnje o zdravstvenim sastojcima i sl.

Vodeće tvrtke – lideri u proizvodnji “ prehrambenih proizvoda prepoznali su, u

okviru strategije garancije kvalitete, ove certifikate kao sredstvo za postizanje potpunog zadovoljstva ciljnog segmenta, ali i znatno šire mogućnosti primjene, osobito na segmente potrošača tzv. zdrave hrane ili potrošače hrane kojima medicinski razlozi nalažu određeni način ishrane.

”

daju one informacije koje pomažu u razumijevanju proizvoda. Npr. upute za pripremu proizvoda, dodatni recepti, ali i vjerski te slični certifikati.8 Informacije koje se nalaze na etiketi navedene su ovim slijedom: * naziv hrane – sva hrana mora biti označena sa uobičajenim nazivom na etiketi; * neto količina proizvoda – govori potrošaču koja količina hrane se nalazi u pakiranju ili konzervi; * sastojci – popis svih sastojaka navodi se u opadajućem nizu poredanom po težini, kako uređuje Zakon, osim onih kojih imaju manje od 2% u

• Ostale informacije – dobrovoljno ponuđene informacije od strane prehrambene kompanije, među njima su trademark ili copyright kao i vjerske oznake koje potrošačima pružaju informaciju o tome da proizvod udovoljava zahtjevima halal ili košer certifikata. • Posebna terminologija – koristi se kako bi se dodatno pojasnili određeni nazivi iz bilo kojeg razloga. Npr. “vinski ocat” može imati pozitivnu gurmansku tvrdnju u zapadnim zemljama dok se u muslimanskim zemljama na to ne gleda pozitivno iako u tom octu nema niti vina niti alkohola. Za potrošače u muslimanskim

J O U R N A L

HALAL KVALITETA Tablica 1: Hrvatske tvrtke koje posjeduju halal i košer certifikat TVRTKA/KOMPANIJA

CERTIFIKAT Halal

Stella Croatica

Tvornica šećera Viro

Dominis

PP Pipo

Improm

Podravka

Kemo

Kraš

Agrocroatia Nova

Kutrilin TPV

Vindija

u proceduri

Koka

Vindon

Naše klasje

Kalničke vode

Hermes International

Zvijezda

Badel 1862

PIK Vrbovec

Belje

Coca Cola HBC

Croma

u proceduri

Clarum

u proceduri

Apipharma

u proceduri

Puris

u proceduri

MISS

u proceduri

IPK tvornica ulja

u proceduri

Klaonica nojeva

u proceduri

Podravka Dječja hrana

u proceduri

Podravka Juhe

u proceduri

Podravka Vegeta

u proceduri

Sladorana Županja

u proceduri

Irex arome

u proceduri

Granolio Koestlin

+ +

Trenton

J O U R N A L

Košer

Agrolaguna

+ +

u proceuri

Jamnica

Solana Pag

Đakovština d.d.

u proceduri

Sardina Postira

Labud d.d.

Mljekara Petrovo selo

Hotel Esplanade Izvor: provedeno istraživanje autorice

u proceduri

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE zemljama bolje bi bilo označiti taj sastojak primjerice “s okusom octa” kako bi se izbjegli nesporazumi i negativne konotacije. Međutim, najbolja opcija za kompanije i proizvođače je da certificiraju svoj proizvod, u dogovoru sa organizacijom za certificiranje zemlje uvoznice, koji je namijenjen muslimanskoj potrošačkoj populaciji. Hrvatskim proizvođačima hrane, koji su dobili ove certifikate, to je jedan, dodatni marketinški i promotivni element, ali ne samo to; to je spremnost tvrtke da komunicira i ispuni “dano obećanje” ciljnom segmentu. Slijedom navedenog, vodeće tvrtke – lideri u proizvodnji prehrambenih proizvoda prepoznali su, u okviru strategije garancije kvalitete, ove certifikate kao sredstvo za postizanje potpunog zadovoljstva ciljnog segmenta, ali i znatno šire mogućnosti primjene, osobito na segmente potrošača tzv. zdrave hrane ili potrošače hrane kojima medicinski razlozi nalažu određeni način ishrane. Istraživanja su pokazala da se prehrambeni proizvodi koji nose ove certifikate često percipiraju kao “zdrava hrana”, “dijetalna prehrana”, “niskokalorična hrana” i sl. pa se i mnogi drugi potrošači, nemuslimani i nežidovi, odlučuju za ovakav način prehrane.

Zaključak Marketinški stručnjaci nalaze se pred još jednim izazovom na koji bi mogli odgovoriti na takav način da svojim brendovima, kojima su pridobili postojeće potrošače, pridobiju i one kojima je njihov religijski identitet važan. Adekvatnom marketinškom strategijom i marketinškom komunikacijom, marketinški stručnjaci bi mogli duh religije povezati i iskoristiti na brzorastućem tržištu halal i košer hrane. Za hrvatsku prehrambenu industriju, ali i za male i srednje proizvođače hrane i prehrambenih proizvoda, ovi tržišni segmenti mogli bi, od strategije tržišne niše, postati način i potencijal za ulazak na veće tržišne segmente, kako u regiji, tako i na globalnom tržištu. Zato ne čudi što su mnogi svjetski brendovi, primjerice McDonald's, Coca-Cola, proizvođači mesa u Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu itd. prepoznali značaj halal i košer ponude, zanemarujući primjedbe da se radi o potrebama malog tržišnog segmenta. Stoga su nastojanja domaćih proizvođača hrane, prvenstveno Podravke, Badela 1862., Agrokora, Stelle Croatice, Vindije, PIK-a Vrbovec, Irex-a, itd., koji su prepoznali važnost ovog segmenta potrošača, shvaćena kao adaptibilna marke-

tinška starategija priključenja brzorastućoj industriji, prije svega, halal hrane, a koja je, kao i košer hrana, percipirana, također i kao “zdrava hrana” na tragu suvremenih trendova u prehrani globalnog potrošača. Smatramo da Republika Hrvatska ima veliki izvozni potencijal u području prehrambene industrije, ali da on nije dovoljno iskorišten. Halal i košer certifikacija otvara nove prilike za brojna tržišta, direktno i indirektno. Imajući na umu osnivanje i rad međunarodno priznatih certifikacijskih tijela kao i nacionalnu usklađenost halal i košer certifikata smatramo da je znatno olakšana trgovina proizvodima koji posjeduju ove oznake. Time su riješene i mnoge prepreke vezane uz označavanje, promoviranje, pristup krajnjem potrošaču, tehničke norme, kvalitetu proizvoda te zaštitu potrošača, a s kojima se najčešće susreću stručnjaci s područja međunarodnog marketinga. Podacima iz tablice br. 1 pokazujemo da je većina hrvatskih kompanija s područja prehrambene industrije prepoznala važnost adaptibilne marketinške strategije (halal i košer certifikacije) kao profitabilne strategije kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu. Tražeći svoje šanse i izvan nacionalnog tržišta, halal i košer certifikacija se može promatrati kao dugoročna marketinška vizija konkurentskih odnosa i trendova na određenim regionalnim tržištima koji zahtijevaju određene standarde i principe poslovanja. Velika većina hrvatskih kompanija s područja prehrambene industrije trenutno izvozi ili namjerava proširiti svoja izvozna tržišta prema zemljama/potrošačima na kojima su halal i košer certifikacija uvozni zahtjevi i standardi bez kojih je teško ostvariti veću izvoznu aktivnost. Najznačajnije izvozno tržište za hrvatske prehrambene proizvode je, svakako, tržište susjedne Bosne i Hercegovine na kojem halal certifikat shvaćamo kao kvalitetnu strategiju diferencijacije u odnosu na konkurenciju, ali i kao strategiju stvaranja partnerskih odnosa i strateških saveza za nastup na drugim tržištima. Zbog toga navedeni certifikati imaju i međunarodnu dimenziju.

Literatura 1. Kesić, T. “Ponašanje potrošača”, Adeco, Zagreb, 1999. 2. Kipple, K.F., Ornelas, K.C. “The Cambridge world history of food”, Cambridge, UK, 2000. 3. Kohls, R.L. Uhl, J.N. “Marketing of Agricultural products”, 6th Ed., Macmillan Publishing Company, New York 1980., str. 8.

4. Meler, M. “Područna primjena marketinga: Marketing u proizvodnji hrane”, EF Osijek, str. 405.-416. 5. Potter, N.N. and Hotchkiss, J.H.: Govermental regulation of food and nutrition labeling, in Food Science, 5th ed., Chapman & Hall, New York, pp. 567-569. 6. Petković, S., Kregar, J. “Ogledi o društvenim procesima i institucijama”, religijske etike i privredni sistemi; Sveučilišna tiskara Zagreb, 1997., str. 436.436-443. 7. Previšić, J., Ozretić Došen, Đ., “Međunarodni marketing”, Masmedia, Zagreb, 1999. 8. Riaz, M.N.: Halal food: an insight into a growing food industry segment, Food Market Technology, 12(6) 9. Rebić, A., “Biblijske starine”, KS, Zagreb 1992., str 69.-73. 10. Sayyid, T., Ghazali, A., Agil, S.: Pregled mikroekonomije: islamska perspektiva, El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 97. 11. Vranešić Bender, D., Alebić, I., “Hrana pod povećalom”, Profil International, Zagreb, 12. Žunec, O. “Etika”, Profil International, Zagreb, 2002. 13. Poslovni tjednik Lider, br.89, 2007.g., str. 74.-75.

Korišteni izvori s Interneta http://magazine.asiabusinessinvestor.com www.bljesak.info www.coolinarka.com www.eni-news.com www.halal.ba www.poslovni.hr www.podravka.com www.vecernji.hr

Bilješke 1

Kohls, R. L. Uhl, J. N.: Marketing of Agricultural Products, 6th Ed., Macmillan Publising Company, New York, 1980, str. 8. 2 Prilagođeno prema: Tahir, S., Ghazali, A., Sijed Agil, O. S. Pregled mikroekonomije – islamska pespektiva; El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 201. 3 Ibid., str. 309. 4 Iqbal, Z. i Mirakhar, A. Uvod u islamske financijeTeorija i praksa, MATE, Zagreb, 2009., str. 10-11. 5 Prema: Sayyid, T., Ghazali, A., Agil, S.: Pregled mikroekonomije: islamska perspektiva, El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 94-100. 6 Prema: Sayyid, T., Ghazali, A., Agil, S.: Pregled mikroekonomije: islamska perspektiva, El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 97. 7 Riaz, M.N.: Halal food: an insight into a growing food industry segment, Food Market Technology, 12(6), str. 6-9. 8 Potter, N.N. and Hotchkiss, J.H.: Govermental regulation of food and nutrition labeling, in Food Science, 5th ed., Chapman & Hall, New York, pp. 567-569.

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Mogućnosti izvoza kroz halal program Doc. dr. sc. Aziz Hasanović

Oblikovanje nacionalne trgovinske politike danas više nije u potpunosti autonoman proces, već je u velikoj mjeri određen utjecajem globalizacijskih procesa, naročito ulogom Svjetske trgovinske organizacije. Zbog toga, veliku odgovornost ima nacionalna trgovinska politika koja se treba adekvatno pozicionirati u okviru pravila koja vladaju u međunarodnoj trgovini, ali na način afirmiranja nacionalnih trgovinskih potencijala. Postoji zapravo velika raznolikost unutar politekonomskog modela promatranja međunarodne trgovine. Namjeravamo pokazati da na najvećem regulatoru racionalnog ponašanja – velikom okruženju tržišnog natjecanja – zaista djeluju i neki drugi čimbenici “nevidljive ruke” koji utječu na kreiranje vanjskotrgovinskih politika. Dok većina ekonomista podržava ideju o samoregulaciji, odnosno o potpuno efikasnim tržištima koja uvijek podrazumijevaju punu zaposlenost, postoje i drugačiji pristupi ekonomista, politologa, sociologa koji naglašavaju raznolikost okolnosti i fokusiraju se na složene odnose u međunarodnoj trgovini. Predmet ovog rada je stoga inauguriranje vanjskotrgovinskih politika koje uvažavaju ovaj prošireni kontekst promišljanja međunarodne trgovine i slobodne međunarodne razmjene koji bi omogućio maksimalne probitke za sve sudionike. Većina ekono-

mista smatra kako liberalizacija trgovine djeluje pozitivno na gospodarski rast, posebno na srednji i dugi rok ali zadovoljavajuće pravno i regulatorno okruženje nužno je da bi liberalizacija trgovine predstavljala motornu snagu rasta. Kako se na svaku grupu proizvoda kojima se trguje primjenjuje set različitih multilateralnih pravila, mi u ovom radu koristimo studiju halal i certifikacije kako bismo ilustrirali primjer necarinskih mjera koje se koriste na granici, odnosno tehničkih prepreka u trgovini. Na drugoj razini analize, halal certifikaciju promatramo preko utjecaja potrošačkog protekcionizma tzv. potrošačkog etnocentrizma kako bismo pokazali postojanje konflikata u međunarodnoj trgovini. Promatrajući kulturološku agendu, cilj nam je pokazati da i religijski čimbenik, kao “istinska nevidljiva ruka” može utjecati na tijekove međunarodne trgovine i odrediti razinu liberalizacije. Na razini konfliktnosti u međunarodnoj trgovini, pokazat ćemo utjecaj religijskog čimbenika analizirajući ga u kontekstu potrošačkog animoziteta tj. potrošačkog etnocentrizma kao necarinske prepreke. Sa stajališta trgovinske politike, vodeći se činjenicom da su praksa međunarodne trgovine ali, isto tako, i kultura i religija, dinamični prostor stalnih promjena, pokazat ćemo adaptibilnost trgovinske

Praksa međunarodne trgovine obilježena je “ s niz prepreka s kojima se suočavaju kreatori J O U R N A L

trgovinskih politika. Mnoge prepreke su teorija i modeli objasnili, mnoge su regulirane ili će se regulirati pregovorima u okviru relevantnih organizacija i institucija. Na početku novog stoljeća mnogi trendovi su učinili sliku svijeta neprepoznatljivom.

”

politike preko inovirane varijante/strategije poticanja izvoza u kontekstu daljnje liberalizacije.

Religija i kultura kao temelj trgovinske i poslovne filozofije zemalja tržišnog gospodarstva Tradicija, običaji, religija, norme, vrijednosti, stavovi usvojeni u jednom društvu bitno utječu i određuju svakodnevni ali i poslovni život. Kulturno polje određeno je kulturnim vrijednostima, običajima, simbolima, tradicijom, religijom, navikama. “Kulturne vrijednosti se sastoje od zajedničkog pogleda na društvo koji se tiče željenog stanja i postojanja odgovarajućih ekonomskih, socijalnih, religioznih i ostalih ponašanja u koje su članovi društva uključeni”.1 Intenzivirati i obuhvatiti sve kulturne vrijednosti jednog društva je gotovo nemoguće. U suvremenim uvjetima brzih tehnoloških promjena i novih mogućnosti to je još teže. Neke vrijednosti se mijenjaju pod utjecajem ekonomskih, političkih, demografskih, tehnoloških i inih promjena koje donose nove mogućnosti, ali i stare pogreške vezane za kulturna pitanja. Utjecaj kulture na međunarodne trgovinske tijekove nije, eksplicite, istraživan. Razlog tomu, prije svega, vidimo u preokupacijama znanstvenika i znanstvene javnosti provjeravanjem, nadopunjavanjem ili postavljanjem “novih” modela. S druge strane, sama kultura i njena obilježja su fluidnije i suptilnije kategorije koje je teško, a ponekad i nemoguće “zadati”. Nameće se dojam kao da je ona “nešto što se podrazumijeva”, ali i nešto što je teško racionalno objasniti. Govoreći o faktorima koji umanjuju mogućnost uspješnog okončanja pregovora iz Doha Development Agende, J. Bhagwati govori (upozorava) o paralelnom procesu širenja preferencijalne trgovine i taj proces naziva “europski špageti”, “singapurski njoki” ili kineski “stir-fry”. Dopuštamo da su termini upotrijebljeni “popularno”,

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE ali u njima je, uistinu, sadržano jedno respektabilno kulturno obilježje pojedinih užih geografskih područja koja, s jedne strane utječu na trgovinu unutar tog područja, a s druge strane, utječu na međunarodnu trgovinu s drugima. Praksa međunarodne trgovine obilježena je s niz prepreka s kojima se suočavaju kreatori trgovinskih politika. Mnoge prepreke su teorija i modeli objasnili, mnoge su regulirane ili će se regulirati pregovorima u okviru relevantnih organizacija i institucija. Na početku novog stoljeća mnogi trendovi su učinili sliku svijeta neprepoznatljivom. U tom novom međunarodnom okruženju, na globalnom tržištu najvredniji resursi postaju intelektualne sposobnosti, znanja i tehnologija. Međutim, za razliku od tehnologije i računala, koja u cijelom svijetu “govore istim jezikom” ljudi i kreatori politika podložni su utjecaju okoline i poslovanju pristupa sa svojim osobnim i posebnim kulturnim predispozicijama. S pozicije stjecanja konkurentske prednosti kompanija/tvrtki koje su uključene u međunarodnu tržišnu utakmicu, poznavanje kulturnih specifičnosti i kroz kulturna istraživanja tržišta omogućavaju pronicanje u kulturni sklop potrošača i zadovoljavanje njihovih sve sofisticiranijih potreba. Na taj način možemo doći do valjanih razloga ne/uspjeha kompanija na međunarodnom tržištu. Ako znamo koliko je teško proniknuti i prepoznati odrednice u ponašanju potrošača na domaćem tržištu, svakako je još teže pronaći te odrednice kada poslujemo preko granica. Ne samo da ih trebamo istražiti i respektirati, već su te odrednice daleko složenije i izazovnije. Kao što Jean-Claude Usurier ističe, niti jedna kulturološka evolucija nije konačna – potrošači svoje navike mijenjaju iz tradicionalnih oblika u moderne, ali se, isto tako, ponovno vraćaju tradicionalnim načinima potrošnje što ovu problematiku čini još složenijom.2 Složit ćemo se s tvrdnjom da religiji pripada važno mjesto u svakoj nacionalnoj kulturi, jer su religijom određena mnoga pravila ponašanja, ali i većina vrijednosti i stavova. Najčešće se veza religije i stvarnosti ne može empirijski dokazati, ali je sigurno da utječe na sva područja života, kako privatnog tako i poslovnog. Zbog toga, utjecaj religije se ne može zanemariti, naročito neki njeni aspekti, prilikom provođenja određenih poslovnih aktivnosti na međunarodnom tržištu. Upravo je međunarodno tržište i međunarodna trgovina osjetljiva na zanemarivanje kulturnih/religijskih različito-

Upravo je međunarodno tržište i međunarodna “trgovina osjetljiva na zanemarivanje kulturnih/ religijskih različitosti. Vjerske institucije mogu otežavati pa čak i onemogućiti uvođenje i prodaju nekih proizvoda ili tehnologije ako ih procjene kao prijetnju ili suprotnost njihovim običajima i suprotno, mogu olakšati njihovo uvođenje i prodaju/primjenu ako ih smatraju korisnim tj. usklađenim s njihovim običajima i vrijednostima.

”

sti. Vjerske institucije mogu otežavati pa čak i onemogućiti uvođenje i prodaju nekih proizvoda ili tehnologije, ako ih procjene kao prijetnju ili suprotnost njihovim običajima i suprotno, mogu olakšati njihovo uvođenje i prodaju/primjenu, ako ih smatraju korisnim tj. usklađenim s njihovim običajima i vrijednostima. Utjecaj razvoja tehnologije na međunarodnu trgovinu i njene tijekove je odavno dokazan nizom znanstvenih istraživanja, a razvoj suvremene digitalne tehnologije, prije svega informacijskih znanosti i Interneta omogućio je povezivanje međunarodnog tržišta i stvaranje globalne kulture povezivanjem lokalnog (nacionalnog) s globalnim značenjima. S druge strane, kreatori trgovinskih politika i praksa međunarodne trgovine ukazuju i na paralelni proces stvaranja niza fragmentiranih tržišta, regija, u kojima se razvijaju mnogobrojni stilovi života. Proces je, zasigurno, obilježen i konfliktnošću tih različitih interesa ukoliko se ne primjenjuju adaptibilne trgovinske strategije, naročito sa stajališta multinacionalnih kompanija koje posluju diljem globaliziranog, ali i fragmentiranog međunarodnog tržišta. Međunarodno okruženje puno je složenije u odnosu na nacionalno okruženje i pristup mnogim tržištima može biti uvjetovan, ili čak otežan, različitim kulturološkim barijerama. Složenost te problematike povećana je i činjenicom da te (kulturološke) barijere nisu izričito definirane i određene pozitivnom zakonskom regulativom jer bi se, u tom slučaju, na njih moglo utjecati preko nacionalnog ili multinacionalnog regulatornog okvira. U 44 zemlje svijeta, s više od 1,5 milijarde stanovnika, zakonska regulativa, na-

laže da proizvodnja i trgovina određenim proizvodima udovoljava zahtjevima i standardima koji su proizašli iz kulturnog i religijskog obilježja, zahtjevi za halal certifikacijom. Međunarodna trgovina ne može derogirati pravo na “nacionalnu kulturu” koje se, naročito u kriznim vremenima, prepoznaje i preko uredbi kao što su npr. “Kupujmo američko”, “Kupujmo Hrvatsko” “Kupujmo....” itd., koje se koriste kao poticaj kupovini domaćih, a ne uvezenih proizvoda te stimuliranje nacionalnog gospodarstva. Načelno, može se reći da potiču protekcionistički pritisak na kreatore vanjskotrgovinskih politika, iako se mogu koristiti i primjenjivati u skladu s međunarodnim trgovinskim propisima. Današnja gospodarska kriza ponovno je aktualizirala takve zahtjeve diljem svijeta, što ne čudi jer je u teškim gospodarskim razdobljima određena zaštita potrebna. Međutim, postoje načini gospodarske i trgovinske zaštite, koji nisu nužno protekcionistički i koji mogu otvarati područja novih konkurentskih prednosti, naročito kompanijama koje posluju na međunarodnom tržištu. Kako se komparativne prednosti mijenjaju, one su danas uočljivije na razini kompanije nego na razini države. Smatramo iznimno važnim povećati razinu konkurentnosti hrvatskih kompanija na međunarodnom tržištu. U radu ćemo analizirati primjenu jedne inovativne strategije konkurentnosti na mikro razini (hrvatskih kompanija), koja se temelji na prilagodbi kulturološkim, odnosno religijskim zahtjevima određenih tržišta, koja im omogućavaju konkurentsku prednost, ali i lakši pristup tim tržištima. Dakle, prepreke međunarodnoj trgovini koje proizlaze iz kulturoloških razli-

J O U R N A L

HALAL KVALITETA čitosti sudionika ne moraju biti, a priore, percipirane kao protekcionističke mjere tj. kao prepreke, već se mogu iskoristiti kao činitelji konkurentske prednosti i adaptibilnih trgovinskih strategija koje olakšavaju međunarodnu trgovinu. Veza između međunarodne trgovine i (različitih) kultura kreatorima vanjskotrgovinskih politika predstavlja jednu dvosmjernu putanju kretanja, pri čemu se obje promatraju preko međusobnog utjecaja koji može biti obilježen konfliktima ili suradnjom. Konflikti će rezultirati protekcionističkim zahtjevima, dok će suradnja poticati sve veću otvorenost tržišta i liberalizaciju.

Međunarodna trgovina i izloženost kulturama

J O U R N A L

Da bi se ekonomske, ali i trgovačke pojave cjelovito razumjele potrebno je obratiti pozornost ne samo na političke i pravne dimenzije već i na kulturne. Slijedeći M. Webera, najčešći pristup utjecaju kulture bio je da se kultura shvati kao nešto što obuhvaća vrijednosti, pa iz te perspektive utječe na ekonomiju, politiku, pravo, trgovinu itd. U posljednje vrijeme dolazi do proširenja tog pojma, primjerice u poznatom radu autorice Ann Swidler nailazimo na razumijevanje kulture kao “kompletnog alata” (tool kit) u obliku simbola, rituala, priča i sl. koje mnogi akteri koriste kao “strategije za djelovanje”.3 Smatramo da je proces globalizacije otvorio sve češće rasprave o odnosu ekonomije i kulture. Tako je nastao, jedan noviji pojam koji je uveo Paul DiMagio – pojam ekonomske kulture.4 U tom smislu govorimo o ekonomskoj kulturi države, regije, odnosno o ekonomskoj kulturi tvrtke/kompanije. Smatramo da je osnovna ideja pojma, zapravo, promatranje i povezivanje ekonomskih vrijednosti sa ukupnim vrijednostima neke nacije, države, regije, kompanije itd., imajući na umu da se najčešće pojam ekonomskog interesa ili samointeresa, odnosno pojam koristi, radikalno odvajao od kulturnog konteksta. U dijelu rada u kojem ćemo analizirati teorijski okvir islamske ekonomije pokazat ćemo vezu i uzajamnost djelovanja ta dva pojma. Dakle, dok se interes ili korisnost u međunarodnoj trgovini (u ekonomiji) promatra kao polazište za analizu, kultura i kulturna obilježja su najčešće nevažna ili se ne spominju. Smatramo, naprotiv, da su međunarodna trgovina i koristi koje se ostvaruju u međunarodnoj trgovini povezani s kulturom

te da je rasprava o tom odnosu i međusobnoj povezanosti korisna. Suvremena međunarodna trgovina danas obilježena je, naoko, dvjema proturječnim tendencijama: liberalizacijom i tendencijom oblikovanja “globalne” kulture i tendencijom usmjerenoj ka naglašavanju nacionalnih ili regionalnih kulturnih partikularizama. Promjene koje su zahvatile suvremeni svijet naglasile su sve veću međuovisnost različitih dijelova svijeta do koje dolazi i zbog razvoja tehnologije, tržišne ekonomije, multinacionalnih kompanija, sustava komunikacija i transporta, uloge i značaja međunarodnih organizacija itd. Ekonomski, politički i kulturni aspekti nacionalnog sve više ovise i o razvojnoj dinamici na planetarnoj razini što stoji u osnovi tenden-

Čak i oni autori koji su izrazito zagovarali i naglašavali tendenciju oblikovanja globalne kulture priznaju postojanost mnoštva kulturnih oblika. “Problematičnu narav pojma globalne kulture u suvremenim su društvima posebno naglasili fenomeni kulturnog partikularizma, povezani sa zahtjevima nacionalnog tipa, s obranom identiteta rasno-etničkih manjina ili specifičnih društvenih kategorija”.5 Nameće se zaključak da je obnovljeni interes za obranu svog zasebnog kulturnog identiteta povezan i sa činjenicom globalizacije koja je centre ekonomske i političke moći prenijela na međunarodnu razinu. Smatramo mogućim (i poželjnim) uključiti ljude u najnaprednije oblike modernizacije uvažavanjem tradicionalnih vrijednosti i identifikacija koje, u izrazito

cije globalizacije i širenja globalne kulture. Prodor multinacionalnih kompanija u nacionalna tržišta rezultira promjenom stoljetnih kulturnih tradicija. Očekivanja vezana uz poboljšanje životnih uvjeta i povećanje blagostanja predstavlja referentne vrijednosti koje se uspješno uklapaju u bilo koju kulturu. Na taj način materijalno blagostanje koje propagiraju gospodarski razvijene zemlje i društva postaje cilj kojima teži veći dio stanovništva, pa čak i pod cijenu preobrazbe tradicionalne kulture. Ipak treba priznati da, unatoč homogenizirajućim kulturnim tendencijama i sve većem obimu međunarodne trgovine, među nacionalnim državama ostaju duboke razlike na svim razinama društva.

fragmentiranom i nejednakom globalnom okruženju, još uvijek ulijevaju određenu sigurnost. Očekivati od međunarodne trgovine da ignorira kulturne razlike međunarodnog okruženja ili da promiče jednu kulturu koja bi imala apsolutni legitimitet bilo bi u suprotnosti sa samom idejom međunarodne trgovine. Istraživanja koja su provedena posljednjih godina, a osobito u SAD-a, ukazala su na nužnost uvažavanja kulturoloških razlika ne samo na međunarodnom, već i u unutrašnjem, nacionalnom tržištu, što je rezultiralo sve većim brojem rasprava o multikulturalizmu. Dakle, visok stupanj heterogenosti karakterizira i nacionalna tržišta (američko posebno, ali i tržište bivšeg SSSR-a, ex Ju-

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE goslavije, Azije, itd.), a međunarodno tržište podrazumijeva bezuvjetno priznavanje različitih kulturnih oblika. U protivnom, konflikti su neizbježni. Liberaliziranu (pravednu) međunarodnu trgovinu ne shvaćamo preko koncepta homogene kulture, već kao proces priznavanja i tolerancije mnoštva posebnih kultura. Prirodu međunarodne trgovine, kao i djelovanje međunarodnih trgovinskih institucija, koje nisu identificirane ni s jednom posebnom kulturom, shvaćamo, u našem radu, kao odmak od jedne, homogeno globalne kulture s ciljem približavanja drugim i drugačijim. Sa stajališta multinacionalnih kompanija, pretjerano standardiziranje i simplificiranje rezultiralo je gubljenjem tržišnih udjela zbog ignoriranja lokalnih tržišnih varijabli i preferencija. Kada govorimo o odnosu kulture i ekonomije svakako se moramo prisjetiti radova u kojima se posebno analizira odnos kulture i ekonomskog razvoja. Prije svega, to su poznati radovi M. Webera: Sociologija religije, Protestantska etika i duh kapitalizma, Ekonomske etike svjetskih religija i niz drugih, u kojima Weber spaja kulturu i ekonomiju u pojmu ekonomske etike koja se uvijek odnosi na zbivanja u praktičnom životu i stoga predstavlja “praktične etike”. Važno je istaknuti Weberovo promišljanje ekonomske etike kao poticaja na akcije koje su utemeljene u pragmatičnim kontekstima religija.6 Pojam ekonomske etike, kako ga Weber shvaća, primjenjiv je na sve vrste ekonomske djelatnosti pa time i na djelatnost međunarodne trgovine. U radovima M. Webera analizirani su učinci, koje glavni oblici religije imaju na ekonomsku sferu, prije svega njihova uloga u stvaranju modernog racionalnog kapitalizma. Složili smo se s činjenicom da interesi i koristi od trgovine pokreću trgovinu, ali istovremeno, ti su tijekovi obilježeni i djelovanjima koji potiču iz kulturne sfere, npr. iz religije. “Zapravo, ekonomske su ideje uvijek izrazit proizvod svoga vremena i mjesta; ne može ih se promatrati odvojeno od svijeta koji tumače”.7 Međunarodno tržište na kojem djeluju i sučeljavaju se različitosti interesa nacionalnih trgovinskih politika nisu “svijet za sebe”, već su istodobno i uzrok i posljedica djelovanja kulture. Kulturno okruženje međunarodne trgovine je varijabla, koju nije moguće kontrolirati ali ni ignorirati. Iako se tržišta neprestano mijenjaju i postaju sve sličnija, globalno tržište je još jako daleko od jednog homogenog tržišta. Sasvim je sigurno da danas dva tržišta ne-

Očekivati od međunarodne trgovine da “ignorira kulturne razlike međunarodnog okruženja ili da promiče jednu kulturu koja bi imala apsolutni legitimitet bilo bi u suprotnosti sa samom idejom međunarodne trgovine. Istraživanja koja su provedena posljednjih godina, a osobito u SAD-a, ukazala su na nužnost uvažavanja kulturoloških razlika ne samo na međunarodnom, već i u unutrašnjem, nacionalnom tržištu

”

će (zbog političkih, pravnih, kulturnih, religijskih, etničkih i drugih obilježja) na isti poticaj reagirati na potpuno isti način. U prilog tomu govori i sve češće odstupanje od čistih strategija standardizacije proizvoda/usluga, s kojima vodeće multinacionalne kompanije izlaze na globalno tržište. Sve češće se uvažavaju kulturološke značajke potencijalnih ciljnih tržišta kao i prilagodbe svakome od njih u svim fazama poslovanja. Religijski pristup međunarodnom tržištu i međunarodnoj trgovini je nužan. Prilikom kreiranja trgovinske politike, ali i trgovinskih strategija prilikom ulaska na određeno strano tržište, kompanije se nalaze u situaciji izbora između standardizacije i/ili adaptacije. Iako standardizacija u velikoj mjeri smanjuje troškove te povećava produktivnost i profitabilnost, ako nije provedena na adekvatan način može rezultirati troškovima koji višestruko nadmašuju prihode. U radu ćemo, na primjerima halal certifikacije, pokazati da je moguć miks ovih dviju strategija u kojem su zbrojene prednosti i jedne i druge strategije, odnosno upotreba ekonomije obujma i smanjenje troškova s jedne strane te prilagodba specifičnim potrebama pojedinih tržišta, kada je to profitabilno. Uspjeh kompanije koje danas posluju na međunarodnom tržištu ovisi upravo o mogućnostima iznalaženja optimalne točke između potpune standardizacije i potpune adaptacije. Sveopća liberalizacija i globalno tržište pogodovali su stvaranju globalnih proizvoda tzv. “globalni brendova”. Posljednjih godina je uočena pogrešna pretpostavka da obilježja proizvoda, “brenda”, imaju isto značenje na svim tržištima i da je pretjerana standardizacija i simplificiranje

prouzročilo štete u trgovini tim proizvodima. Sve je izraženiji proces prilagodbe globalnih brendova lokalnoj izvedbi, tj. prilagođavanje brendova kulturnim i specifičnim potrebama potrošača. Coshun ističe da se samo jedan od deset proizvoda s tržišta razvijenih zemalja na istim takvim stranim tržištima nudi potpuno nepromijenjen, a kada je riječ o ponudi proizvoda razvijenih zemalja na tržištima zemalja u razvoju, ovaj omjer postaje znatno veći.8 Dakle, određeni stupanj adaptacije proizvoda u međunarodnoj trgovini je neprestano prisutan. U međunarodnoj trgovini robama i uslugama postoje dvije mogućnosti: provedba samo obveznih promjena određenih, pretežno fizičkih karakteristika proizvoda (npr. zbog primjene industrijskih propisa na električnim proizvodima, sigurnosnih ili higijenskih standarda) ili i dodatno provođenje promjena karakteristika proizvoda kojima se u većoj mjeri zadovoljavaju specifične, kulturološke potrebe tržišta, koje mogu biti presudne za konkurentsko pozicioniranje i uspjeh. U kontekstu kulturološke agende u međunarodnoj trgovini te u kontekstu promišljanja konfliktnosti između standardizacije i globalnog koncepta i adaptacije i regionalnog, lokalnog koncepta sugerirat ćemo jednu inoviranu varijantu u kojoj ćemo govoriti o mogućnostima standardizacije trgovine za zemlje dominantno islamske religije na bazi adaptacije na specifičnostima religije koje, između ostalog, zahtijevaju halal certifikaciju za proizvode koje se nude na njihovim tržištima. Na taj način halal certifikacija se ne shvaća kao jedan izolirani tehnički problem u međunarodnoj trgovini već je-

J O U R N A L

HALAL KVALITETA dan novi koncept nastupa na međunarodnom tržištu. Tehnološke, tržišne i industrijske promjene nalažu sve veći stupanj certificiranja proizvoda i usluga kojima se trguje. Dosadašnje definicije koje proizvod deklariraju kroz njegovu kemijsku strukturu, mehanička i upotrebna svojstva više nisu zadovoljavajuće. Proizvodi kojima se trguje u međunarodnoj trgovini više se ne mogu smatrati objektom koji zanemaruju socio-ekonomske, kulturološke i ekološke zahtjeve. On je u uskoj vezi sa socio-ekonomskim, kulturološkim i ekološkim sustavom vrijednosti, te u skladu s tim sustavima vrijednosti zadovoljava određene potrebe.9 Primjerice, sličan proces i/ili problem susrećemo i kod hrvatskih kompanija u pristupu tržištu EU, za koji postoji potreba za certificiranjem, recimo za CE standarde sigurnosti za električne aparate ili

tržištima, što će dosljedno erodirati ili izbrisati razlike u nacionalnim ili regionalnim preferencijama. Međutim, upravo dva zadnja desetljeća pokazala su daljnju moć i relevantnost lokalnih preferencija i lokalnih brendova, posebice na tržištima u razvoju, gdje globalne marke mogu imati čak i negativne asocijacije. Primjerice, antiamerički osjećaji pomogli su Mecca Coli (halal-Cola) da konkurira Coca-Coli i Pepsiju među muslimanskim potrošačima u Francuskoj, ali i u drugim dijelovima svijeta, kao što su pomogli Quibla Coli u Ujedinjenom Kraljevstvu i Zamzam Coli u Iranu. Te su proizvode kupovali potrošači koje privlači kola, ali koji se protive amerikanizaciji tzv. kokakolonijalizaciji. Ono što je nekada moglo izazvati prepreku, a time i konfliktnost, prilikom nastupa pojedinih, naročito globalnih kom-

...halal certifikacija se ne shvaća kao jedan “ izolirani tehnički problem u međunarodnoj 42

trgovini već jedan novi koncept nastupa na međunarodnom tržištu. ...Međunarodna trgovina se ne odvija u jednom apstraktnom prostoru i vremenu, praksa i politika međunarodne trgovine snažno su obilježeni tradicijom i kulturom na multinacionalnom, multikulturalnom, multietničkom tržištu.

”

J O U R N A L

standarde sigurnosti hrane i sl. Dok je u EU primaran problem prilagođavanje regulacijsko-pravnom okruženju, na tržištima islamskih zemalja imamo problem prilagođavanja kulturološkom okruženju. Naravno, način tog prilagođavanja, odnosno pristup tim tržištima također je reguliran, pa se problem ustvari svodi na prilagođavanje kulturološkom okruženju, konkretno njegovim religijskim komponentama, na način određen regulama države, religijskih ili drugih institucija. Kada je Theodore Levitt napisao svoj rad – Globalizacija tržišta – odredio je smjer rasprave u sljedećim desetljećima o kretanjima svjetskih proizvoda i globalnih brendova u međunarodnoj trgovini.10 Njegova, danas po našem mišljenju, kontroverzna pretpostavka bila je da će konvergencija tehnike i globalizacija dovesti do veće standardizacije na svjetskim

panija, na stranim tržištima vezanu za kruta stajališta o bezuvjetnoj primjeni standardizacije i globalnih strategija prilikom ulaska i/ili prodaje proizvoda/usluga na stranim tržištima, danas je rezultiralo primjenom lokalnih pristupa i uvažavanjem preferencija i specifičnosti. McDonald's nekad nije odustajao od svojih čvrstih standarda neovisno o različitim preferencijama i kulturnim specifičnostima. Bilo je nezamislivo u njegovim restoranima nuditi alkoholna pića; a danas se uz BigMac-ove nudi: u Njemačkoj – pivo; u Francuskoj – vino; Hong Kongu – kokteli; u Indiji se McDonald's hamburgeri ne prave od govedine (zbog sakralnih obilježja koje Indijci pridaju govedima već su napravljeni od janjetine i piletine i zovu se Maharaja Mac). Međunarodna trgovina se ne odvija u jednom apstraktnom prostoru i vremenu,

praksa i politika međunarodne trgovine snažno su obilježeni tradicijom i kulturom na multinacionalnom, multikulturalnom, multietničkom... tržištu. Teorije, modeli i trgovinske politike uvijek su, zapravo, nastajale pod utjecajem i tih obilježja, a s razvojem mikro-teorija postaju sve značajnija. Samo površinsko prilagođavanje, bez vođenja računa o dubljim sadržajima kulture na međunarodnom tržištu (naročito na tržištima zemalja u razvoju) neće biti profitabilno na dulji rok. Ne podržavajući S. Huntingtonovo gledište o svjetskim civilizacijama kao nepovezanim otocima koji se kreću prema “sukobu civilizacija”, mada postoje mnoge prilike za sukob, postoji i protutežna sila međunarodne trgovine kao veza između različitih zemalja, ekonomija i kultura.11 Proaktivna politika, kao i napor međunarodnih institucija (naročito nastavak pregovora Milenijske runde) može stvoriti vezu/veze koje će rezultirati rastom i napretkom i za razvijene, ali i za nerazvijene zemlje. Ne možemo i ne smijemo jednostavno shvatiti i prihvatiti jazove razvijenog i nerazvijenog svijeta. Smatramo da pojmovi kao što su “razvijen i nerazvijen” previše pojednostavljuju složeno ispreplitanje kulture i ekonomije. Fenomen kulturne zavisnosti preko ekonomske zavisnosti previše je pojednostavljen, a nerazumijevanje koje nastaje zbog ignoriranja kulturološkog čimbenika često dovodi do nesporazuma u poslovanju. P. Krugman govori o fenomenu “perifernih kultura”. To su kulture koje postoje izvan središta stvaranja civilizacijsko-kulturnog tijeka svijeta i nisu stvaralačke, nego receptivne, imitatorske. Smatramo da je kultura industrijski razvijenih zemalja podložnija primjenama i bržim prilagodbama, naročito u vremenima kada se ta društva suočavaju sa izazovima ekonomskih kriza. To je vidljivo i iz najnovijih ponašanja zemalja liberalnog kapitalizma, koje su, u vrijeme teške gospodarske krize kojoj svjedočimo, spremne nizom drugačijih kulturnih obrazaca ponašanja, pa čak i uvođenjem mjera državnog intervencionizma, mijenjati kulturne obrasce ponašanja. Vidimo da su te zemlje, u susretu s krizom, spremne revidirati i stoljetne svetinje i uplesti se u individualna gospodarska prava. Na tragu takvih razmišljanja, smatramo legitimnim (i poželjnim) nastojanja za prilagodbom i/ili uvažavanjem kulturoloških obilježja u oblikovanju gospodarskih strategija pri čemu dopuštamo mobiliziranje i svih kulturoloških čimbenika u funkciji gospodarskog rasta i razvoja.

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE Tzv. periferne kulture i jesu periferne jer su utemeljene na imitaciji i pukom prenošenju nekih isprobanih rješenja. Uključivanje u međunarodnu trgovinu i u međunarodnu podjelu rada ne podrazumijeva jednoobraznu standardizaciju i samo jedno rješenje. Upravo je međunarodna trgovina područje djelovanja različitih trgovinskih politika nastalih temeljem različitih kulturoloških obrazaca ponašanja koje ne vode, nužno, bitnijim skretanjima trgovine. Prema osnovnoj ideji “teorije” o prirodnim trgovinskim partnerima”, regionalna trgovinska liberalizacija među zemljama koje su “prirodni kulturni” trgovinski partneri neće prouzročiti znatno “skretanje trgovine”. Pri tome “prirodni trgovinski partner” može se definirati kao onaj s kojim neka zemlja ostvaruje znatnu trgovinsku suradnju, koja je determinirana i zajedničkom ili sličnom kulturnom paradigmom. Sličnost kulturološke paradigme (npr. zajednički jezik, običaji, religija i sl.) svakako je čimbenik koji se može iskoristiti u poticanju trgovine. Pitanje prevladavanja ili uvažavanja kulturoloških razlika je aktualno upravo za međunarodnu trgovinu koja podrazumijeva prelaženje granice vlastite zemlje i susret sa drugačijim i različitim. Multinacionalne kompanije igraju sve veću ulogu zbog svojeg kapitala i mogućnosti širenja znanja i vještina u drugim zemljama. Za mnoge od njih razvijeni svijet je promatran kao svijet prilika zbog visokih prihoda i dobro razvijene infrastrukture, pa stoga nije ni čudno da je razvijeni svijet prostor kojemu je većina kompanija usmjerila najveći dio svoje poslovne pozornosti te su to i dalje najprivlačnija tržišta. Međutim, razvijena tržišta danas predstavljaju sve manji dio svjetskog tržišta. Procjenjuje se da tek 14% od preko šest milijardi ljudi na svijetu živi u zemljama s bruto društvenim dohotkom po glavi stanovnika većim od 10 000 dolara. Kenichi Ohmae je ovaj dio svjetskog tržišta nazvao “klub 10 000 dolara”, ali ostatak svijeta čini 86% stanovništva koji je za međunarodnu trgovinu, imajući na umu kako se situacija/e na međunarodnom tržištu jako brzo mijenja, postaje sve značajniji.12 Čak i ako se možemo složiti da je razvoj i rast ovih tržišta “dugotrajan proces”, ne možemo zanemariti iskustva i (neočekivani) rast mnogih od njih, pa bi “čekanje” kompanija na ulazak na ova tržišta za neko drugo vrijeme moglo biti na tragu J.M. Keynesovih promišljanja da “u dugom roku, svi smo mrtvi”. Kompanije koje žele ući, tj. poslovati na tzv. tradicionalnim tržištima, moraju već sada respektirati populacijsku veličinu

‘Izvoznu nišu’ hrvatskog gospodarstva “ vidimo u najvećem rastućem HALAL tržištu, koje je, unatoč recesiji, za prošlu godinu imalo rast od 40%. Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Agencija za halal kvalitetu želi pripomoći gospodarstvu Hrvatske da se etablira na ta tržišta.

”

i preferencije tog velikog segmenta međunarodnog tržišta. Imajući na umu brz rast stanovništva i prihoda na tržištima u razvoju, ta tržišta postaju od iznimne važnosti za određivanje budućnosti mnogih industrija. Primjerice, Bollywood u Indiji proizvodi 1 200 filmova na godinu u usporedbi s Hollywoodom koji proizvodi oko 450 pa je možda na pomolu “okretanje kulturne kolonizacije”. Promjene u kulturama pojedinih zemalja direktno su povezane i s promjenama u strukturi međunarodne trgovine. Za kompanije koje danas posluju na međunarodnom tržištu od posebnog je interesa spoznati kros-kulturne sličnosti, ali i različitosti. U oblikovanje uspješnih trgovinskih strategija na stranim ili multinacionalnim tržištima moraju biti uključene i spoznaje s područja “akulturacije” koje proučavaju nove ili strane kulture s ciljem prilagodbe karakteristika proizvoda određenim tržištima.13 Unutar ovog okvira, provodeći međukulturalnu analizu međunarodnog tržišta, zapravo određujemo do kojeg su stupnja potrošači dvaju ili više država slični ili različiti. Što je stupanj sličnosti veći, veće su mogućnosti standardizacije i obrnuto, veće razlike nalažu prikladnije, adaptibilne strategije u pristupu tržištima. Smatramo da, u međunarodnoj trgovini, u današnjim izrazito kompetitivnim tržišnim prilikama 21. stoljeća, kulturne i vjerske specifičnosti, mogu poslužiti kao poticajni, a ne ograničavajući faktor. Međunarodna trgovina, naročito trgovinske politike, neraskidivo su povezane sa svim dimenzijama međunarodne razmjene: političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, vjerskom itd. Želimo pokazati da međunarodna trgovina ne podrazumijeva samo de-lokalizaciju nacionalnog i kulturnog već pretpostavlja re-lokalizaciju; polazeći od same ekonomske računice, jer većina trgovinskih politika i većina multinacionalnih kompanija moraju ra-

zviti lokalne (nacionalne) veze, jer njihova proizvodnja prvenstveno nastaje na lokalnom i obilježena je lokalnim karakteristikama i simbolima. Na taj način, politiku međunarodne trgovine shvaćamo kao mehanizam koji usklađuje različite identitete, ali ne na principu ili-ili koji nužno vodi u konfliktnost, već na principu i-i koji uvažava partikularne (nacionalne) kulturne i vjerske obrasce, simbole, stilove života; jednostavnije lokalnu kulturnu paradigmu. Smatramo da je u osnovi svih protekcionističkih zahtjeva, ali i u osnovi svih konflikata do kojih dolazi u međunarodnoj trgovini, pojednostavljeno tumačenje liberalizacije međunarodne trgovine kao trenda koji može ugroziti prethodno usvojene identitete. To je samo površinska analiza, jer kvalitetna (nacionalna) trgovinska politika oblikovat će i provoditi nacionalnu raznolikost. Tradicija i kultura su dimenzije koje se ne mogu isključiti pri analizi međunarodne trgovine, jer na nju utječu i daju joj povijesni kontinuitet. Međutim, u kozmopolitskom svijetu, povezanom međunarodnom trgovinom, to znači da se različitosti ne ukidaju već se kao takve prihvaćaju i pozitivno ocjenjuju. To potvrđuju npr. europske zemlje koje se, u pogledu kulture, uvelike razlikuju, no ipak tvore čvrsto povezanu civilizacijsku, ekonomsku, trgovinsku... cjelinu. Nakon svega izloženog, “izvoznu nišu” hrvatskog gospodarstva vidimo u najvećem rastućem HALAL tržištu, koje je, unatoč recesiji, za prošlu godinu imalo rast od 40%. Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Agencija za halal kvalitetu želi pripomoći gospodarstvu Hrvatske da se etablira na ta tržišta. Izražavamo zadovoljstvo da se 18 firmi u Hrvatskoj odlučilo i implementiralo Halal standard u svoje poslovanje te da su 4 firme pri samom kraju implementacije sustava.

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Halal aditivi u hrani i lijekovima Prof. dr. Midhat Jašić Sažetak U ovom radu su opisani aditivi i stepen njihove dozovljenosti po islamskim propisima. Stupanj dozvoljenosti se određuje prema statusu aditiva koji može biti: halal (dozvoljeni), haram (zabranjeni) i mešbuh (sumnjivi). Ključne riječi: aditivi, halal, haram, mešbuh

1. UVOD Kao posljedica razvoja tehnologije i potreba da se količina hrane sačuva duži period, te povećanih zahtjeva potrošača, prehrambena industrija se prilagođavala nudeći hranu sa novim senzorskim svojstvima, novim izgledom, dužim rokovima trajanja, novim ukusima i sl. Značajnu ulogu u tim kreacijama imali su i sve više imaju razni dodaci hrani koje nazivamo aditivima. To su tvari poznate kemijske strukture, koje se samostalno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane i u

pravilu su bez prehrambene vrijednosti. Dodaju se hrani, ali i lijekovima i to za vrijeme proizvodnje, prerade, skladištenja ili pakiranja, radi poboljšanja fizikalnih i senzorskih svojstava. Pošto nisu prirodan sastojak hrane, ali ni lijekova, oni nose određene zdravstvene rizike. Pojedini aditivi, ako se unose u količini koja premašuje dozvoljeni dnevni unos (ADI), mogu izazvati degenerativane promjene, alergijske reakcije, te povećati rizik za određene oblike raka i drugih bolesti. Zbog toga upotreba aditiva u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji mora biti

“

J O U R N A L

Najvažniji kriterij u utvrđivanju halal statusa aditiva je njihovo porijeklo. Aditivi biljnog i mineralnog porijekla, ako se isporučuju bez nosača najačešće imaju halal status. Međutim, sa stanovišta halal statusa posebno su značajni aditivi koji imaju animalno porijeklo (svinjsko meso i meso ostalih zabranjenih životinja), aditivi mikrobnog porijekla, posebno ako sadrže rezidue zabranjenih supstrata kao i aditivi koji u sebi mogu sadržavati alkohol. Aditivi koji su porijeklom od GMO1 kao i drugi aditivi koji nastaju kao rezultat biotehnologije (klon) imaju mešbuh (zabranjen) status. Aditivi, lijekovi i ekscipienti porijeklom od genetski modificiranih mikroorganizama imaju halal status.

”

pod strogom zakonskom kontrolom i predmet stalnih provjera. Posebno pitanje su halal aditivi, te specifični aditivi u ostalim etničkim i religijskim običajima kao što je košer, kao i aditivi u vegetarijanskoj ishrani. Halal aditivi pripadaju širokom spektru aditiva dozvoljenih po nacionalnim i međunarodnim propisima s tim što moraju zadovoljiti i zahtjeve šerijatskih propisa.

2. ADITIVI 2.1 Podjela aditiva i njihov halal status Prehrambeni aditivi i njima slične tvari se najčešće koriste u proizvodnji prehrambenih proizvoda, proizvodnji dodataka prehrani kao i proizvodnji lijekova. Dozvoljeni aditivi u prehrani i lijekovima mogu se podijeliti prema različitim kriterijumima kao što su porijeklo, funkcionalna svojstva i nivo štetnosti po zdravlje. Prema porijeklu aditivi su sintetskog ili prirodnog (biljnog, životinjskog i iz mikroorganizama) porijekla. Prema funkcionalnim svojstvima, a u skladu sa preporukama komisije Codex Alimentarius, aditivi mogu biti: antioksidansi i sinergisti antioksidansa, konzervansi, pojačivači arome, emulgatori, zgušnjivači, sredstava za vezivanje i sredstava za želiranje, bojila, sladila, regulatori kiseline, enzimski preparati i ostali aditivi. Mnogi aditivi posjeduju istovremeno nekoliko funkcionalnih svojstava. Najvažniji kriterij u utvrđivanju halal statusa aditiva je njihovo porijeklo. Aditivi biljnog i mineralnog porijekla, ako se isporučuju bez nosača najčešće imaju halal status. Međutim, sa stanovišta halal statusa posebno su značajni aditivi koji imaju animalno porijeklo (svinjsko meso i meso ostalih zabranjenih životinja), aditivi mikrobnog porijekla, posebno ako sadrže rezidue zabra-

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

njenih supstrata kao i aditivi koji u sebi mogu sadržavati alkohol. Aditivi koji su porijeklom od GMO1 kao i drugi aditivi koji nastaju kao rezultat biotehnologije (klon) imaju mešbuh (zabranjen) status. Aditivi, lijekovi i ekscipienti porijeklom od genetski modificiranih mikroorganizama imaju halal status. Prema nivou štetnosti po zdravlje aditivi mogu biti: neškodljivi aditivi, sumnjivi aditivi i aditivi škodljivi zdravlju. Nivo štetnosti definira se veličinom maksimalno dozvoljene dnevne toksične doze (ADI), kao i ekspozicijom. Sve ono što šteti zdravlju čovjeka ne može biti halal.

matične tvari i enzimi), dok se pomoćne tvari u procesu proizvodnje, zbog načina djelovanja pri proizvodnji hrane, u principu ne označavaju. Jedinstveni sistem E brojeva olakšava uvoz i izvoz hrane između različitih zemalja. Tablica 1. Sistem E brojeva u označavanju aditiva Djelovanje Bojila

Raspon brojeva 100-181

Konzervansi

200-285 i 1105

Antioksidansi

300-340

Regulatori kiselosti

Različiti brojevi

2.2. Označavanje

Zgušnjivači / Emulgatori

322, 400-499 i 1400-1451

Sistem E brojeva u označavanju aditiva uveden je u Evropi radi lakšeg zakonskog reguliranja prehrambenih aditiva, a ubrzo je prihvaćen i od strane komisije Codex Alimentarius. Oznaka aditiva je obavezna na deklaraciji prehrambenog proizvoda i dodacima prehrani. Označavanje aditiva omogućava njihovu jednostavniju identifikaciju u lancu proizvodnje, a time i jednostavnije prepoznavanje halal/haram statusa proizvoda. Svaki broj identificira određeni aditiv i zamjenjuje njegov često dug i kompleksan kemijski naziv koji zauzima dosta prostora na deklaraciji. Aditivima slične tvari nemaju E broj i označavaju se na drugi način (neke aro-

Tvari za sprječavanje zgrudnjavanja

550-572

Pojačivači okusa

600-650

Tvari za poliranje

900-910

Tvari za zaslađivanje

420, 421, 950-970

2.3. Zdravstveni aspekti Aditivi se nalaze u hrani koju svakodnevno kupujemo. Samo sladila, koja se smatraju po zdravlje opasnijim aditivima, nalaze se u preko 6 tisuća proizvoda. Osim umjetnih sladila u opasnije aditive spadaju konzervansi i sintetske boje. U

hrani se najčešće mogu naći štetni konzervansi kao što su: nitratne i nitritne soli u proizvodima od mesa, benzojeva kiselina i njene soli u osvježavajućim pićima, sumpordioksid u proizvodima od voća i povrća, sintetski antioksidanti u masnoćama itd. Sintetske boje se najčešće nalaze u osvježavajućim pićima i konditorskim proizvodima. U smislu zdravstvene sigurnosti i toksičnosti aditiva pravilno je govoriti i o stupnju škodljivosti / neškodljivosti, jer ako se rijetko konzumiraju i u malim količinama onda se smanjuje rizik i posljedice koje oni mogu izazvati. No, kada je u pitanju toksičnost vrijedno je pomenuti ajet iz Kur’ana: “Jedite i pijte samo ne pretjerujte. On (Allah) ne voli one koji pretjeruju.”2 S druge strane tokom povijesti su formirani znanstveni stavovi, gdje se uspostavilo opće mišljenje o štenim tvarima koje unosimo u naš organizam. Često pominjana je Paracelzusova izreka: “Ništa nije toksično i sve je toksično, u zavisnosti od količine u kojoj se upotrijebi.” Prema većini nacionalnih propisa u svijetu, aditivima se na osnovu detaljnih ispitivanja i dobivenih rezultata odobrava upotreba, te kreira zakonska regulativa koja definira svrhu i količinu aditiva koje se mogu upotrijebiti. Stupanj prihvatljivosti aditiva izražava se preko prihvatljivog dnevnog unosa (ADI3) za pojedini aditiv i namirnice u kojima se mogu koristiti.

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Vrijednost ADI označava količinu neke tvari (aditiva) izraženu u miligramima po kilogramu tjelesne težine koju čovjek može sa sigurnošću konzumirati svakog dana tokom cijelog života, a da pri tome ne ugrozi svoje zdravlje. Uvrštavanjem nekog aditiva na pozitivnu listu ne prestaju obaveze stručnog praćenja njegovog djelovanja. Veći broj aditiva nije škodljiv za zdravlje, ako se koriste u skladu sa zakonskim propisima i uputama proizvođača. Količina aditiva koja se konzumira u sastavu lijekova je manja od količine koja se unosi sa hranom. Zbog toga su i rizici unosa aditiva mnogo manji. Osim toga legislativa u proizvodnji lijekova strožija je i pod većom kontrolom i monitoringom nego legislativa u proizvodnji hrane. Neki aditivi još nisu do kraja ispitani, ali se ipak upotrebljavaju. To su sumnjivi aditivi prema kojima je u proizvodnji i konzumiranju potrebno primjenjivati principe predostrožnosti. Naravno, postoje i grupe aditiva koji nesumnjivo škode zdravlju, ali je za neke od njih primjena u prehrambenoj tehnologiji neophodna jer štite hranu od kvarenja. Određeni aditivi sadrže i karcinogene spojeve (npr. spojevi sa benzolovom jezgrom i drugi) i takve treba izbjegavati. Za većinu aditiva postoje prirodne zamjene, koje se često komercijalno proizvode iz prirodnih izvora. Takvi su, na primjer, pektini, antioksidansi, vitamini, minerali, prirodne boje, te prirodne arome. Neki aditivi, ako se unose u količinama izvan ADI vrijednosti i duže vrijeme, uzrokuju bolesti kao što su: rak, dermatitis, razaranje kromozoma, astma, alergijske bolesti, visok krvni pritisak, čir na želucu itd. Zbog toga su aditivi haram ako se ustanovi da su štetni po zdravlje ili ako se u procesu proizvodnje prekorači dozvoljeni dnevni unos (ADI).

2.4. Halal status aditiva i njima sličnih tvari

J O U R N A L

Aditivi imaju halal status ako se dobijaju iz potpuno čistih i dozvoljenih sirovina, bez upotrebe alkohola. Te sirovine dobijaju se iz biljaka i životinja dozvoljenih po islamskim propisima. Halal aditivi i njima slične tvari isključuju upotrebu bilo koje haram sirovine u njihovoj proizvodnji (svinjetina, alkohol, strv i krv, te opojne i otrovne biljke). Teško je unaprijed klasificirati aditive kao halal, haram ili mešbuh, pa je stoga u najvećem broju slučajeva potrebno dokazivati njihov halal status. Dokazivanje prisustva haram aditiva u konkretnim proizvodnim procesima provodi

se proaktivnom analizom svih koraka procesa u kompletnom prehrambenom lancu. Na osnovu analize haram rizika u prehrambenom lancu prevenira se mogućnost upotrebe haram aditiva. Za laboratorijsku provjeru statusa aditiva u sirovinama i finalnom proizvodu koriste se složene analitičke metode (PCR, ELISA, HPLC, elektroforeza) bazirane na identifikaciji porijekla sastojaka. Haram su svi aditivi u čijoj se proizvodnji i upotrebi koristi alkohol i sastojci od otrovnih i opojnih biljaka kod kojih se štetne materije ne elminišu u procesu proizvodnje. Haram su i aditivi životinjskog porijekla i to od: • svinjetine i mesa divlje svinje, • mesa psa, zmije i majmuna, • mesožderi sa kandžama i očnjacima, kao što su lavovi, tigrovi, medvjedi i ostale slične životinje, • ptice grabljivice sa kandžama, kao što su orlovi, lešinari i sl., • štetočine, kao što su pacovi, stonoge, škorpioni i sl., • životinje koje je prema islamskim propisima zabranjeno ubijati, kao što su mravi, pčele i djetlići, • životinje koje se smatraju odvratnim, kao što su uši, crvi, muhe i sl. • životinje koje žive i na kopnu i u vodi, kao što su žabe, krokodili i sl. • mazge i domaća magarad, • otrovne i opasne morske životinje, • meso bilo koje od dozvoljenih životinja ukoliko nije zaklano po islamskim propisima, • krv. Pored halal (dozvoljenih) i haram (zabranjenih) postoje i mešbuh (sumnjivi) aditivi. Oni mogu biti životinjskog i biljnog porijekla, odnosno mogu biti proizvedeni i od halal i od haram sirovina. Također, mešbuh su aditivi kojima se u toku proizvodnje ili upotrebe mogu dodavati nosači (alkohol, zabranjene masnoće ili drugi zabranjeni sastojci). Zbog toga je ove aditive potrebno posebno provjeravati i u svakom pojedinačnom slučaju dokazivati njihov halal status. Pored aditiva čiju je upotrebu proizvođač obavezan deklarirati na ambalaži proizvoda, postoje i tzv. “skriveni aditivi”. Oni se ne navode u popisu sastojaka, ukoliko zakonom nije reguliran procenat sastojaka koje je dozvoljeno prikriti. Aditivi na tržištu se mogu nabavljati u formi: čiste kemijske tvari, smješe sa nosačem, smješe različitih aditiva bez nosača i smješe različitih aditiva sa nosačem/ otapalom. Aditivi kao čista kemijska supstanca su najčešće sintetski aditivi i aditivi porijeklom iz minerala. Kad su u pitanju aditivi, kao čista supstanca, tada se

njihov halal status najlakše definira, jer se provjerava samo ta supstanca. Aditiv može biti u smjesi sa nosačem ili rastvaračem. U ovom slučaju najčešće se pojavljuju prirodne i sintetske arome4, prirodne i sintetske boje, pojačivači okusa, vitaminski preparati i sl. Veći broj komercijalnih aditiva, koji se nudi na tržištu, imaju ovu formu. Mogu da budu u krutom, tečnom ili praškastom stanju. U tom slučaju aditiv se sastoji od osnovne supstance koja čini aditiv zajedno sa supstanacom u kojoj aditiv može biti rastvoren (rastvarač), odnosno sa supstancom koja može biti nosač aditiva ( škrob, masnoće, alkohol). Tako i aditiv i nosač mogu imati haram status. Kao primjer možemo uzeti i kurkumu5 koja se koristi kao žuta boja. Kod kurkume kao nosač može se koristiti određena masnoća. U slučaju ako su masnoće od zabranjenih životinja takav aditiv ima haram status. Dobar primjer su neki flavonoidi, kao što su antocijani koji se otapaju u alkoholu zbog lakše aplikacije u proizvodu. Takav aditiv ima haram status, a ako se alkohol zamijeni sa propilen-glikolom dobiva halal status. Aditiv se može naći i u formi smješe različitih aditiva bez nosača kao što su nitritne soli i kuhinjska sol, koji se koriste u proizvodnji suhomesnatih proizvoda. Smješe različitih aditiva sa nosačem/otapalom su česte u industriji pekarstva, gdje se kombiniraju različiti enzimski preparati, vitamini i sredstva za dizanje tijesta i sl. Tako se mogu pojaviti i tzv. “skriveni” aditivi koje proizvođač aditiva nije obavezan deklarirati. U pekarstvu se često, u sastavu pekarskih aditiva, koristi aminokiselina L cistein kao i monogliceridi koji mogu imati haram porijeklo. Neki aditivi u pekarstvu, koji mogu biti svinjskog porijekla su: natrijumove i kalijumove soli masnih kiselina, mono i digliceridi masnih kiselina, poliglikolestri masnih kiselina, natrijum stearoil-2-laktilat, kalcijum stearoil-2-laktilat. Zbog toga su muslimani u razvijenim zemljam prvo počeli tražiti halal certificiranje kruha, jer je to i namirnica koja se najčešće konzumira. U proizvodnji hrane koristi se nekoliko stotina aditiva, ali i ostalih sastojaka koji se slično aditivima mogu naći u malim količinama, kao što su: pomoćne tvari u proizvodnji, začini, enzimi i sl. Kao i aditivi i ove tvari mogu imati halal, haram i mešbuh status. Tako treba razlikovati aditive od dodataka prehrani koje možemo nabaviti u apotekama ili specijaliziranim prodavnicama. Dodaci prehrani sadrže koncentrirane hranjive i biološki aktivne sastojake ili druge tvari, sa svr-

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE hom da dodatno obogate funkcionalni unos hranjivih sastojaka u uobičajenoj svakodnevnoj prehrani. Uzimaju se samostalno (per os – na usta) u manjim količinama u formama kao što su: tablete, kapsule, prahovi, gelovi, tekućine i energetske pločice. Dodaci prehrani, ako se dodaju tokom proizvodnje, prerade, uskladištenja, pakiranja ili transporta postaju aditivi. Ako se aditivi dodaju kao nutrijenti tad se vrši fortifikacija hrane. Za korištenje dodataka prehrani koristie se RDA6 standardi. Ne pridržavanjem ovih standarda može dovesti do toksičnih efekata. Treba razlikovati aditive od začina. Kuhinjska sol (NaCl), začinsko bilje, ne smatraju se aditivima. Začinske smješe nisu aditivi, ali mogu sadržavati aditive, a time imati i haram status. Treba razlikovati aditive od pomoćnih sredstava u proizvodnji. Ponekad su pojmovno vrlo bliski aditivima i neka pomoćna sredstva u proizvodnji. Takve su, na primjer, tvari za tretiranje vode za piće, sredstava za pranje, vodonik peroksid ili neki enzimi. Enzimi koji su najčešće pomoćna sredstva u proizvodnji (enzimski preparati) mogu imati i E oznaku, ali isto tako IUB broj, koji označava njihovo funkcionalno svojstvo, odnosno pripadnost određenoj grupi enzima. Pod enzimskim preparatima se podrazumjevaju materije koje su izolovane iz životinjskih, biljnih ili mikrobioloških sirovina. Oni mogu da sadrže cijele ćelije, dijelove ćelija ili ekstrakte porijeklom iz navedenih sirovina. Enzimski preparati se dijele na tečne, polutečne i suhe, a mogu imati različitu ulogu u toku tehnoloških procesa proizvodnje hrane. Ako su porijeklom od zabranjenih životinja onda su haram.

2.5. Zaključci Status aditiva može biti: halal (dozvoljeni), haram (zabranjeni) i mešbuh (sumnjivi). Za prehranu muslimana su dozvoljeni samo oni koji su halal, a haram i mešbuh nisu dozvoljeni. Mešbuh je haram dok se ne dokaže da je halal. Veliki broj aditiva, dodataka prehrani, pomoćnih sredstava u proizvodnji, enzima i začina može imati haram sastojke. Aditivi koji su porijeklom od GMO imaju mešbuh status. Neki od aditiva, ako se unose u količinama izvan ADI vrijednosti i duže vrijeme, uzrokuju bolesti kao što su: tumor-rak, dermatitis, razaranje kromozoma, astma, alergijske bolesti, visok krvni pritisak, čir na želucu itd. Zbog toga su aditivi haram ako se ustanovi da su štetni po zdravlje ili

U pekarstvu se često, u sastavu pekarskih “ aditiva, koristi aminokiselina L cistein kao i monogliceridi koji mogu imati haram porijeklo. Neki aditivi u pekarstvu, koji mogu biti svinjskog porijekla su: natrijumove i kalijumove soli masnih kiselina, mono i digliceridi masnih kiselina, poliglikolestri masnih kiselina, natrijum stearoil-2-laktilat, kalcijum stearoil-2-laktilat. Zbog toga su muslimani u razvijenim zemljam prvo počeli tražiti halal certificiranje kruha, jer je to i namirnica koja se najčešće konzumira.

”

ako se u procesu proizvodnje prekorači dozvoljeni dnevni unos (ADI).

LITERATURA 1. Khawaja, M.: Additives in relation to halal, The Halal Food Authority, London, UK, Food Technology International. 84, 86-87, 2001. 2. Riaz, M. N., Chaudry, M. M.: Halal food production, Food Protein Res. & Dev. Cent., Texas A&M Univ., College Station, TX 77843, USA 2004. 3. Riaz, M. N., Regenstein, J. M.: Nutritional supplements for halal and kosher consumers, Prepared Foods. 174, (1, Nutra Solutions): NS13NS14, NS17-NS18, 2005. 4. Regenstein, J. M.; Chaudry, M. M.; Regenstein, C. E.: The kosher and halal food laws, Cornell Kosher Food Initiative, Dep. of Food Sci., Cornell Univ., Ithaca 2003 5. Ayan, A. H.: Halal food with specific reference to Australian exports, Food Australia. 53, (11): 498-500, 2001. 6. Riaz, Mian N. Chaudry, Muhammad M.: Halal food production, Boca Raton, Fla., CRC Press, 2004. 7. Sakr, Ahmad Hussein A.: Muslim guide to food ingredients, 6th ed., Lombard, Ill.: Foundation for Islamic Knowledge, 1993. 8. Barnhoorn, R.: Kosher and halal foods and ingredients. International Food Ingredients. 3, 51-52, 2000.

9. Regenstein, J., Chaudry, M. M.: Kosher and halal laws impacting on biotechnology, Dep. of Food Sci., Cornell Univ., Ithaca, NY 14853, USA, Food Technology International, 77-80, 82, 2001. 10. S. Grujić: Prehrambeni aditivi – funkcionalna svojstva i primjena, Tehnološki fakultet, Banja Luka ,2005. 11. M. Jašić, L. Begić: Biohemija hrane I, Printcom Tuzla, Tuzla, 2008. 12. BAS 1049:2007. Halal hrana – Zahtjevi i mjere; Institut za standardizaciju BiH, 2007. 13. M. Jašić, A. Sakić, D. Šubarić, B. Muhamedbegović: Halal status prehrambenih aditiva, Zbornik Radova Agrotech Gradačac, 2007. 14. http://www.e-brojevi.hr 15. http://www.ehalal.org/foodadditive. html 16. http://www.benevolencija.eu.org 17. http://www.aic.ba/pravilna-ishrana 18. http://en.wikipedia.org/wiki/Bread_ improver

Bilješke 1

GMO- genetski modificirani organizmi Kur’an, sura Al-Araf, 31. 3 Acceptable Daily Intake – prihvatljivi dnevni unos aditiva 4 Arome često ne pripadaju aditivima, nego su pomoćne sirovine u proizvodnji hrane, ali mogu imati haram status, ako su naprimjer otopljene u alkoholu. 5 Kurkuma je začin i boja koju koriste Hindusi u svojoj prehrani boje pileće meso, ali se može nabaviti i kao dodatak prehrani, jer ima antioksidativna svojstva. 6 engl. Recommended dietary allowance ili preporučeni prehrambeni unos 2

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Supstitucija haram sastojaka u proizvodnji halal lijekova Mr. sc. pharm. Emilija Spasevska Prof. dr. Midhat Jašić

1. Uvod Savremena tehnologija proizvodnje lijekova gotovo uvijek ima zamjenu za haram komponente koje mogu biti u lijekovima, pa je ova oblast stručni izazov za farmaceute, tehnologe, liječnike i teologe. U ovom radu ćemo ilustrirati samo proizvodno materijalne aspekte halal lijekova. U svijetu još nisu razvijeni standardi koji precizno opisuju halal procese i proizvode u farmaceutskoj industriji. Lijekovi i njihov kvalitet je regulirana vrlo strogim zakonima, standardima i preporukama na međunarodnim i nacionalnim nivoima1. U

Osnovni principi na kojima se temelje zahtjevi pacijenata su efikasnost, djelotvornost, bezbjednost i stabilnost lijekova. Ne smije se zanemariti ekonomski ili troškovni aspekt. Da bi se ovi zahtjevi zadovoljili proizvođači lijekova moraju organizirati i provoditi proizvodnju u skladu sa zahtjevima legislative o lijekovima. Pacijent ima pravo da bude informiran o osobinama lijeka, a da pri tome ne bude opterećen sa specifičnim znanjima koje obavezno moraju imati farmaceut i liječnik. Farmaceut i liječnik, između ostalog, moraju biti dobro informirani i o sastavu lijeka, njegovom farmakološkom djelovanju, indikacijama, kontraindi-

proizvodi su kompleksni sistemi “kojiFarmaceutski se sastoje od aktivne supstance, ili više aktivnih supstanci, pomoćnih supstanci i nekih dodataka. Na ovaj sistem pored kvalitativnog i kvantitativnog sastava značajan utjecaj ima i postupak proizvodnje. Aktivna supstanca, ili ljekovita supstanca, pomoćne supstance i postupak proizvodnje su ujedno i elementi koji mogu da utiču halal status lijeka.

”

J O U R N A L

procesu dokazivanja halal statusa ova činjenica olakšava prepoznavanje haram komponenti u proizvodnom lancu kao i certificiranje halal lijekova. U slučaju potrebe za zamjenom aktivne supstance ili ekscipienata, može se dogoditi da takav lijek bude skuplji, ali i jeftiniji od njegovog haram ekvivalenta. Savremena farmaceutska industrija zahtijeva primjenu procedura i postupaka baziranih na zahtjevima dobre proizvođačke prakse (GMP2), što bi bilo i u slučaju proizvodnje halal lijekova, s tim što se tu trebaju poduzeti mjere koje osiguravaju halal status.

kacijama itd. Ove informacije su sažeto i jasno sadržane u uputi za upotrebu lijeka, što je i zakonska obaveza proizvođača. Postoje specifični zahtjevi etničkih i religijskih skupina pa neki pacijenti, iz vjerskih i drugih ubjeđenja, ne konzumiraju sastojke koji potiču od za njih nedozvoljenih izvora. Takve osobe odbijaju ili sa averzijom prihvaćaju i lijekove koje sadrže ove sastojke. Ovaj pristup nekad može ugroziti život pacijenta ili umanjiti farmakološki učinak lijeka, slično placebu. Da bi se osigurao kvalitet lijeka sa ovog aspekta proizvođač mora uspostaviti kontrolu cijelog lanca proizvod-

nje počevši od sinteze, ekstrakcije, prerade i drugih postupaka prilikom proizvodnje ulaznih supstanci, kontrole procesa proizvodnje lijeka do pakovanja i distribucije.

2. Potencijalni haram sastojci u lijekovima i njihova supstitucija Pod lijekom se podrazumijeva svaka supstanca, ili kombinacija supstanci namijenjene za liječenje ili sprečavanje bolesti kod ljudi, kao i za postavljanje dijagnoze, obnavljanje ili modificiranje fizioloških funkcija, kao i za postizanje drugih medicinski opravdanih ciljeva. Farmaceutski proizvodi su kompleksni sistemi koji se sastoje od aktivne supstance, ili više aktivnih supstanci, pomoćnih supstanci i nekih dodataka. Na ovaj sistem pored kvalitativnog i kvantitativnog sastava značajan utjecaj ima i postupak proizvodnje. Aktivna supstanca, ili ljekovita supstanca, pomoćne supstance i postupak proizvodnje su ujedno i elementi koji mogu da utiču halal status lijeka. Aktivna supstanca je farmakološki aktivan sastojak u datoj farmaceutskoj doziranoj formi. Kvalitet finalnog farmaceutskog oblika, efikasnost, neškodljivost i stabilnost lijeka, prije svega je definiran farmakološkim i fizičko kemijskim osobinama aktivne supstance. Ekscipienti ili pomoćne supstance su sastojci koji su najčešće neophodni da bi se izradio zahtijevani farmaceutski oblik pogodan za administriranje kod pacijenata. Ekscipienti omogućavaju izradu optimalne, robusne formulacije, i značajno utiču na kvalitet farmaceutskog oblika kao i na njegovu stabilnost, djelotvornost i neškodljivost. Jednako značajan utjecaj na kvalitet lijeka, na njegovu bioraspoloživost i efikasnost ima postupak proizvodnje. Postoje više podjela lijekova, po različitim osnovama. Jedna od podjela, kojom se najjednostavnije može prikazati sastav lijeka je podjela lijekova prema farmaceutskim oblicima. Prema ovoj podjeli lijekove dijelimo u tri osnovne grupe.

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

ČVRSTI DOZIRANI OBLICI

POLUČVRSTI DOZIRANI OBLICI

TEČNI DOZIRANI OBLICI

Tabela 1. Podjela lijekova prema farmaceutskim oblicima.

tablete

kreme

rastvori

obložene tablete

masti

emulzije

kapsule

supozitorije

suspenzije

vagitorije

Svi farmaceutski oblici u sebi sadrže aktivnu supstancu kao i pomoćne supstance, a proizvode se specifičnim proizvodnim postupkom. Halal, haram ili mešbuh lijeka određuje porijeklo njegovih sastojaka. Supstance, koje se koriste pri proizvodnji lijekova, mogu imati različito porijeklo: • ljudskog porijekla (ljudska krv, krvni proizvodi i dr.) • životinjskog porijekla (npr., cijele životinje, dijelovi organa, životinjski sekreti, toksini, izlučevine, krvni proizvodi i dr.) • biljnog porijekla (cijele biljke, dijelovi biljke, biljni sekreti, izlučevine i dr.) • kemijskog porijekla (dobijeni kemijskom promjenom ili sintezom) Za svaku od spomenutih grupa lijekova koriste se specifični proizvodni postupci, koji najčešće ne kompromitiraju halal status proizvoda. Kritične tačke, koje mogu da kompromitiraju halal status lijekova, su aktivne i pomoćne supstance, sirovine od kojih se oni dobijaju i postupak kojim se dobijaju, kao i proizvodni postupak korišten pri proizvodnji lijeka. Aktivna supstanca u lijeku je supstanca nosilac farmakološkog učinka lijeka. Aktivne supstance su halal ukoliko se dobijaju od izvora, organizama i postupcima koji su dozvoljeni islamskim zakonima. Ekscipiensi omogućavaju izradu određenog farmaceutskog oblika, kontroliraju bioraspoloživost aktivne supstance i značajno utječu na kvalitet lijeka. Kao pomoćna supstanca pri proizvodnji lijekova tretira se i primarna ili kontaktna ambalaža. To je ambalaža sa kojom lijek dolazi u kontakt i koja značajno utječe na kvalitet i stabilnost farmaceutskog oblika. Ekscipiensi ili Pomoćne supstance su halal ukoliko se dobijaju od izvora, organizama i postupcima koji su dozvoljeni islamskim propisima. Lijek, pošto je namijenjen za ljudsku dobrobit, bi trebao biti uvijek halal. Tokom povijesti ljudske civilizacije, pa i islama, ljudi su koristili različita sredstava za koje se znalo da mogu pomoći ili da potpuno

izliječe bolest. Razvojem nauke i tehnologije mogućnost izbora lijekova se proširila. S druge strane, u etičkom smislu, halal status lijekova ne smije biti prepreka zdravlju pacijenta, što je kroz povijest bilo dozvoljeno. Takav je bio primjer korištenje inzulina kod liječenja šećerne bolesti – dijabetes melitus tipa I. Zbog toga pitanje halal stausa lijekova zahtijeva vrlo decidne odgovore kako sa religijskog tako sa medicinskog, pravnog i etičkog aspekta. Ovaj aspekt razotkriva brojne mogućnosti i raznolikost odgovora za svaki konkretan slučaj lijeka i njegovih terapijskih svrha. U postupku korištenja lijeka, najčešće liječnik prema utvrđenoj dijagnozi propisuje pacijentu, a farmaceut izdaje lijek i

daje mu potrebne savjete. Postoji i grupa lijekova, takozvani OTC proizvodi koji pacijenti mogu dobiti bez recepta, a neki od njih u nekim zemljama su čak dostupni i u maloprodaji. Proizvođači lijekova nisu obavezni da proizvode halal lijekove. Pošto postoje određene populacijske grupe pacijenata – muslimana koji preferiraju halal kao dio njihovog životnog stila, a s druge strane proizvođači žele da zadovolje potrebe ove ciljanje grupe, onda se nameće potreba za proizvodnju halal lijekova. Ovo nije jednostavno zato što proizvođač, ukoliko na svoj proizvod stavi znak halal, mora osigurati sve zahtjeve halal proizvodnje. HALAL oznaka na proizvodu je garancija da proizvod zadovoljava zahtje-

Kritične tačke, koje mogu da kompromitiraju “halal status lijekova, su aktivne i pomoćne supstance, sirovine od kojih se oni dobijaju i postupak kojim se dobijaju, kao i proizvodni postupak korišten pri proizvodnji lijeka. Aktivna supstanca u lijeku je supstanca nosilac farmakološkog učinka lijeka. Aktivne supstance su halal ukoliko se dobijaju od izvora, organizama i postupcima koji su dozvoljeni islamskim zakonima

”

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Nekontrolirano i prekomjerno uzimanje “ određenih grupa lijekova može stvoriti ovisnost, a takva pojava se promatra kao haram. Ali svakako moramo imati u vidu da kod nekih teških oboljenja ovi lijekovi su nezamjenjivi i svakako su halal.

”

J O U R N A L

ve postavljene islamskim propisima, a istovremeno obavezuje prema zakonu za zaštitu potrošača i legislativi o informiranju potrošača. Prema ovim zakonima, pacijent kao potrošač ni u jednom trenutku ne smije biti doveden u zabludu. Vrlo mali broj lijekova sadrži supstance porijeklom od po islamu zabranjenih životinja. Tako, na primjer, svinjski inzulin je zamijenjen inzulinom koji se dobija biotehnološkim postupcima iz mikroorganizama, kirurški konci koji su bili porijeklom od svinjskih i mačjih crijeva su zamijenjeni sintetskim, svinjska želatina se uspješno mijenja sa goveđom ili sa hidrokoloidima biljnog porijekla, etil alkohol može biti supstituiran sa polihidroksilnim alkoholima ili drugim po islamu dozvoljenim rastvaračima. Stearati životinjskog porijekla mogu biti zamijenjeni steartaima biljnog porijekla. Kada su u pitanju otrovne biljke i otrovne životinje, koji su jedini izvor aktivnih supstanci, u tom slučaju su te supstance dozvoljene, zbog toga što u primjerenim dozama i koncentracijama imaju ljekovito djelovanje. Poznata je izreka Paracelsusa: “Otrov – to je pitanje količine. Svaki je lijek otrovan, samo o dozi ovisi hoće li to zaista biti." Alkohol se sve manje koristi u proizvodnji lijekova zbog svojih fizikalno-kemijskih osobina, kao što je eksplozivnost, zapaljivost, ali i zbog interakcije sa lijekovima, toksičnosti, iritacije, kao i njegovih negativnih nutritivnih osobina. Alkohol stvara i ovisnost ako se duže konzumira. U Americi je ograničena maksimalna količina alkohola u OTC3 proizvodima i to na 10 % u lijekovima za odrasle, 5 % za djecu i 0,5 % za djecu mlađu od 6 godina. Etil alkohol može biti supstituiran sa polihidroksilnim alkoholima ili drugim po islamu dozvoljenim rastvaračima. Ove činjenice ukazuju da gotovo uvijek svaki lijek može imati svoju halal zamjenu. Ipak, ako nema alternative, potreban lijek je uvijek dozvoljen i pacijenti se moraju osloboditi svih predrasuda.

Nekontrolirano i prekomjerno uzimanje određenih grupa lijekova može stvoriti ovisnost, a takva pojava se promatra kao haram. Ali svakako moramo imati u vidu da kod nekih teških oboljenja ovi lijekovi su nezamjenjivi i svakako su halal. Prilikom proizvodnje polazećih sirovina i materijala, koji se koriste za proizvodnju lijekova, trebaju se koristiti postupci dozvoljeni prema islamskim propisima. Halal status svih polaznih materijala i materijala koji se koriste za proizvodnju lijekova, mora biti dokumentiran i dokazan sa odgovarajućim certifikatima. Proizvođači moraju imati dokument, certifikat izdat od kompetentne ustanove, s kojim se potvrđuje da zadovoljavaju standarde i zahtjeve za halal proizvodnju.

4. Zaključak Određeni lijek može imati halal, haram ili mešbuh status što ovisi o njegovom porijeklu i tehnologiji proizvodnje. Osnova za identifikaciju halal statusa lijekova je njihov sastav i postupak proizvodnje. Osnovno polazište je činjenica da se lijekovi sastoje od pomoćnih i aktivnih supstanci koje mogu biti prirodnog, polusintetskog i sintetskog porijekla. Aktivne kao i pomoćne supstance prirodnog porijekla mogu se dobivati iz biljaka, životinja, mikroorganizama i minerala. Prirodne supstance se uglavnom koriste kao tehnološki obrađeni ekstrakti u formi aktivnog spoja. Bilo koja supstanca u lijeku je halal, ako ima porijeklo od organizama dozvoljenih po islamskim propisima i dobivena po postupcima dozvoljenim po islamskim propisima. Ako se u procesu proizvodnje koriste haram aktivne, ili pomoćne supstance te reagensi, aditivi, pomoćna sredstva u proizvodnji, onda takav lijek može imati haram status čak i ako se radi o reziduima. Posebno pitanje su lijekovi koji su dobijeni biotehnologijom, kao što je kloniranje i genetska modifikacija, koji u principu imaju

mešbuh status. Sa etičkog aspekta je dozvoljeno korištenje lijekova sa haram supstancama ako ne postoji alternativa.

Literatura 1. BAS 1049:2007- Halal hrana – zahtjevi i mjere, Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, Glasnik, godina I, broj 1-2, Juli 2007. 2. KARDAVI, J.: Halal i haram u islamu, Ljiljan, Sarajevo 1997. 3. KHAVVAJA, M.: Additivesin relation to halal, The Halal Food Authoritv, London, Food Technology International. 84, 86-87, 2001. 4. Osnovnih direktiva za upotrebu termina halal( CAC/GL 24-19971) izdata od strane sekretarijata zajedničkog FAO/GL Programa standarda namirnica, 1999. 5. Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima. (2008.), Sarajevo, Službeni glasnik BiH 58. 6. Evropska farmakopeja, European Pharmacopoeia. 6th edition. Strasbourg Council of Europe; 2008. 7. Pravilnik o registraciji lijekova (2002.), Sarajevo Službene novine Federacije BiH 34. 8. The Rules Governing Medicinal Products in the European Union http:// www.ich.org, pristupljeno 18.06.2009. 9. Registar lijekova sa osnovama farmakoterapije, Federalno ministarstvo zdravstva, 10. Udruženje farmakologa Federacije BiH; 2007. 11. International Conference on Harmonization (ICH) Guidance Documents http://www.fda.gov, pristupljeno 20.06.2009. 12. International Harmonisation http:// www. pheur.org, pristupljeno 01.07. 2009. 13. Direktive 2001/83/EZ, 2004/24/EZ, 2002/46/EZ. 14. Regulation on Medicine in European Union http://www.emea.europa.eu/, pristupljeno 14.07.2009. 15. Pharmacetical Legislation Pharmaceutical product for humane use http:// ec.europa.eu/enterprise/pharmaceuticals/eudralex/vol1_en.htm, pristupljeno 24.06.2009

Bilješke 1

Pogledati literaturu, dio koji se odnosi na osnovnu legislativu 2 Od engleskog: Good Manufacturing Practice 3 U islamu haram, a kod ostalih na primjer vegetarijanaca, sastojci animalnog porijekla 4 OTC (“over the counter” – preko pulta) – lijekovi koji se ne izdaju na ljekarski recept

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

Tvrtka “Naše klasje” – primjer uspješnog uvođenja halal kvalitete! Mario Dukarić

Tvrtka “Naše klasje” d.o.o. (www.naseklasje.hr) jedan je od dobrih primjera uspješnog uvođenja i dosljednog provođenja halal certifikata koji jamči kvalitetu i ispravnost proizvoda u skladu s propisima islamske vjeroispovijesti. Proizvodi nositelji halal kvalitete, utemeljene na šerijatskim zakonima i zakonu o hrani iz asortimana tvrtke “Naše klasje” su: – Aurelia tortellini s četiri vrste sira – Aurelia tortellini s blitvom i sirom – Aurelia tortellini s puretinom – kukuruzni koncentrat (sirovina koja se koristi u pekarstvu za proizvodnju kukuruznog kruha) – heljdin koncentrat (sirovina za pekarstvo) “Naše klasje” svoje proizvode označene halal certifikatom plasira ne samo u zemlje s najvećim udjelom stanovništva islamske vjeroispovijesti nego i na police hrvatskih trgovina i trgovačkih centara. Time pokazuje poštovanje prema islamskoj zajednici u Hrvatskoj i dosljednost u provođenju halal principa. “Ponosni smo što su naši proizvodi označeni halal certifikatom jer time dokazujemo njihovu ispravnost i kvalitetu, ali i primjenu svih zakonom propisanih zdravstvenih i higijenskih normi u proizvodnji. Uveli smo certifikat halal kvalitete kako bismo u potpunosti zadovoljili zahtjeve potrošača islamske vjeroispovijesti – kako na lokalnom, tako i na regionalnom tržištu kamo plasiramo svoje proizvode. Nakon dobivanja halal certifikata pojačali smo izvoz proizvoda na tržišta jugoistočne Europe, a postoji i veliki interes u zemljama Europske unije”, izjavio je Zoran Šimunić, direktor tvrtke “Naše klasje” te napomenuo da pravila iziskuju ozbiljan pristup. “Važno je da naši djelatnici, odnosno na-

ši interni auditori, znaju jasne razlike između halal i haram hrane te osiguraju provođenje halal pravila u proizvodnji i skladištenju proizvoda. Zato smo dodatna sredstva uložili u edukaciju i osposobljavanje radne snage jer halal certifikat shvaćamo izuzetno ozbiljno i smatramo ga važnim segmentom poslovanja.” Iako je postupak dobivanja halal certifikata opsežan i sveobuhvatan – osim na proizvode, odnosi se i na proizvodne procese, politiku kvalitete i razne norme. Proizvodi tvrtke “Naše klasje”, među kojima se posebno ističu Aurelia tortellini, od 2008. godine nose oznaku halal certifikata. Ta oznaka potrošačima nedvojbeno dokazuje opredjeljenje menadžmenta tvrtke za halal kvalitetu, ali i provođenje svih propisanih zdravstvenih, higijenskih i sanitarnih normi u procesu proizvodnje. Naime, halal certifikat je tvrtki “Naše klasje” dodijelila Agencija za certificiranje halal kvalitete. Certificiranje proizvoda i tvrtki provodi se u suradnji s Mešihatom islamske zajednice u Hrvatskoj. Nakon što se nedvojbeno utvrdi da tvrtka ispunjava sve uvjete Agencija izdaje odgovarajući certifikat kojim se potvrđuje halal status proizvoda i odobrava označavanje proizvoda halal znakom. Tvrtka “Naše klasje” je uvođenjem halal certifikata dobila 'ulaznicu' na tržište od čak 44 zemlje svijeta, s više od 1,3 milijarde ljudi gdje zakonska regulativa nalaže da prehrambeni artikli moraju imati halal certifikat. U osnovi, on jamči da proizvod ne sadržava sastojke koji su zabranjeni po šerijatskim zakonima, poput alkohola, svinjetine ili GMO proizvoda, ali propisuje i način prehrane i klanja životinja, skladištenje i cjelokupnu pripremu prehrambenih artikala pa su takvi proizvodi dozvoljeni i u skladu s vjerskim propisima.

Aurelia tortellini s četiri vrste sira, blitvom i sirom te puretinom.

J O U R N A L

HALAL KVALITETA Krajnji cilj halal certifikata je praćenje proizvoda od početka proizvodnje do kraja – ne radi se samo o deklarativnom nego o vrlo strogom, istinskom praćenju koje je podložno sankcijama. Kontrolira se podrijetlo namirnice, proces proizvodnje i obrade te sam plasman konačnog proizvoda, a posebna se pažnja pridaje sigurnosti hrane i poštenim postupcima u označavanju i trgovini hranom. Zato halal certifikat nije jednokratan – auditori halal kvalitete (stručnjaci iz raznih područja kao što su biolozi, kemičari ili prehrambeni tehnolozi) od strane Agencije čak šest puta godišnje provjeravaju ispunjava li tvrtka i njeni proizvodi i dalje sve uvjete halal certifikata. Stroge norme koje potvrđuju zdravstvenu ispravnost halal proizvoda razlog su zašto se i pripadnici ostalih vjeroispovijesti sve češće odlučuju za te proizvode. Na tržištima zapadnih zemalja proizvodi sa halal certifikatom sve su traženiji, a prema procjenama stručnjaka stalno rastuće trži-

Tvrtka “Naše klasje” je uvođenjem halal “certifikata dobila ‘ulaznicu’ na tržište od čak 44 zemlje svijeta, s više od 1,3 milijarde ljudi gdje zakonska regulativa nalaže da prehrambeni artikli moraju imati halal certifikat.

”

šte halal proizvoda trenutno vrijedi oko 632 milijarde dolara. Od svog osnutka 2001. godine tvrtka “Naše klasje” koncentrira se na kreiranje, razvoj i prodaju inovativnih proizvoda. Iz tih je ciljeva nastao koncept svježe tjestenine – Aurelia tortellini – koji su jednostavni za pripremu, a predstavljaju cjelovit, kompletan i zdrav obrok. Zato i ne čudi što tvrtka zauzima vodeću poziciju na domaćem tržištu u proizvodnji svježe tje-

stenine. Uvođenjem halal standarda u proizvodne procese, tvrtka “Naše klasje” potvrdila je i dodatno učvrstila svoju poziciju među uspješnim i modernim tvrtkama koje vode brigu o kvaliteti svojih proizvoda i zadovoljstvu svojih potrošača. Uz halal certifikat, tvrtka “Naše klasje” posjeduje nekoliko značajnih certifikata kvalitete – HACCP, ISO 9001:2002, košer te certifikat Instituta u Münchenu koji potvrđuje proizvodnju bez GMO sastojaka.

J O U R N A L

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko ef. Omerbašić i direktor tvrtke “Naše klasje” Zoran Šimunić, prilikom uručenja halal certifikata.

HALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJE

Oman – vrata u poslovni svijet Arapskog poluotoka Srećko Čulić, prof.

Projekt “Hrvatska gospodarska kuća” proizašao je iz ideje povezivanja Hrvatske s Omanom na gospodarskom, sportskom i kulturološkom području. Osnovni cilj je omogućiti hrvatskim tvrtkama što jednostavnije i racionalnije nastupe na tržištima Omana, ali i ostalih zemalja Arapskog zaljeva (Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt, Bahrein, Saudijska Arabija). Sama ideja dugo je sazrijevala, a početak rada na ovom projektu počeo je prije godinu i pol dana kada su predstavnici tvrtke “Kaćun” iz Splita uspostavili odličnu suradnju sa Mešihatom islamske zajednice u Hrvatskoj. Vrijeme je do sada iskorišteno za istraživanje tržišta, proučavanje propisa u Sultanatu Oman, te otvaranje predstavništva tvrtke “Kaćun” u Omanu. Tvrtka “Kaćun” je, počevši od 2008. godine, uspostavila uspješnu poslovnu suradnju sa omanskom tvrtkom INJAZ INTERNACIONAL PROJECTS GROUP sa sjedištem u Muskatu, glavnom gradu Omana. Rezultat takve suradnje je poslovni Ugovor o zastupanju kojim je tvrtka Kaćun ostvarila zakonske pretpostavke Sultanata Oman o otvaranju predstavništva u Omanu, a samim time i ostvarivanje projekta “Hrvatska gospodarska kuća” u Omanu. Službeni naziv u Omanu je KACUN (CROATIAN HOUSE OFFICE), OMAN OZAIBA, 18th NOV. STREET. P.O.Box. 462 P.C. 131 MUSCAT, SULTANATE OF OMAN, tel. 00968-24494812. Agent je INJAZ INTERNACIONAL PROJECTS GROUP, a koordinator cijelog poslovnog programa je dr. Hatim A. Hamid. Imajući u vidu specifičnost omanskog tržišta i ostalih arapskih zemalja, a posebno štujući njihovu tradiciju i vjerske običaje te zakonske propise, u poslovnom poduhvatu realizacije poslovnog projekta “Hrvatska gospodarska kuća u Omanu” od početka smo imali nesebičnu i svestranu podršku eksperata Mešihata Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj, te predstavnika INJAZ INTERNACIONAL PROJECTS GROUP u Omanu.

Upravo zahvaljujući preporuci i podršci te gospode i zvaničnika ostvarili smo mnoge poslovne kontakte kako u Hrvatskoj tako i u Omanu. Prilikom posjeta predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića njegovoj ekscelenciji, omanskom Sultanu QABOOS BIN SAID AL SAID-u u Muskatu, kojoj su nazočili i brojni hrvatski gospodarski i politički predstavnici te brojni zvaničnici Omana i njihovi gospodarstvenici, a kojem smo nazočili i mi, uočene su brojne mogućnosti poslovne suradnje uz uvažavanje tradicije i običaja hrvatskog i omanskog naroda. Posebne poslovne mogućnosti otvaraju se u području trgovačke razmjene, turizma, ribarstva, medicine, izgradnje infrastrukture u Omanu, graditeljstva, brodogradnje, te izrada stručnih projekata

za pojedina područja gospodarstva. Posebno interesantno je područje sporta i kulture, te obrazovanje studenata gdje postoji široki interes za razmjenu sportaša, sportske i kulturne nastupe, educiranje sportskih i inih stručnjaka, te pripreme i nastupe sportaša, sportskih klubova i nacionalnih timova u Hrvatskoj i Omanu. Sultanat Oman, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, predstavlja strateškog partnera jer se nalazi na križanju svjetskih pravaca trgovine naftom i plinom, te brojnim prehrambenim proizvodima. Oman je zemlja sa bogatom poslovnom i kulturnom tradicijom, a Omanci su izuzetno obrazovani, kako na vlastitim sveučilištima tako i na sveučilištima u inozemstvu sa izvrsnim poznavanjem engleskog jezika. Posebno impresivno je koliko su Omanci gostoljubivi i susretljivi ljudi i koliko se zanimaju za Hrvatsku. Duga i ekološki zaštićena obala sa prelijepim plažama i povijesnim lukama omogućila je Omancima kontakte sa drugim državama i kulturama svijeta. Oman je poslovno sigurna zemlja, kao i zemlja koja pruža nevjerojatne uvjete za odmor,

Imajući u vidu specifičnost omanskog “ tržišta i ostalih arapskih zemalja, a posebno štujući njihovu tradiciju i vjerske običaje te zakonske propise, u poslovnom poduhvatu realizacije poslovnog projekta “Hrvatska gospodarska kuća u Omanu” od početka smo imali nesebičnu i svestranu podršku eksperata Mešihata Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj, te predstavnika INJAZ INTERNACIONAL PROJECTS GROUP u Omanu.

”

J O U R N A L

HALAL KVALITETA

Za poslovanje na području Sultanata “ Oman, kada su u pitanju prehrambeni proizvodi ili bezalkoholni napici, nužno je poštivati Halal standarde i osigurati odgovarajuću dokumentaciju koja prati proizvode plasirane bilo u Omanu ili zemljama Arapskog zaljeva.

”

Hrvatska gospodarska kuća INJAZ u Omanu

J O U R N A L

Državnički posjet Omanu

šport i rekreaciju tijekom cijele godine. Za poslovanje na području Sultanata Oman, kada su u pitanju prehrambeni proizvodi ili bezalkoholni napici, nužno je poštivati Halal standarde i osigurati odgovarajuću dokumentaciju koja prati proizvode plasirane bilo u Omanu ili zemljama Arapskog zaljeva. Na području Republike Hrvatske djeluje Agencija za certificiranje halal kvalitete sa sjedištem u Zagrebu koja osigurava informiranje, savjetovanje i praćenje poslovnih subjekata do konačnog izdavanja Halal certifikata. Susretljivost i stručna znanja predstavnika Agencije u mnogome olakšavaju certificiranje, što posebno cijene partneri koji su do sada certificirali svoje proizvode i proizvodne procese. Poslovanje u Omanu otvara mnoge mogućnosti jer je Oman bogata i otvorena zemlja koja svoje bogatstvo temelji na nalazištima nafte. Uz razvijenu industriju nafte i naftnih derivata, zvaničnici Omana, pod vodstvom Sultana QABOOS BIN SAIDA, imaju jasno razrađen plan razvoja koji se zasniva na izgradnji infrastrukture, ulaganjima u turizam te gospodarskim povezivanjem sa ostalim državama svijeta. Ta spoznaja omogućava tvrtkama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine gospodarski nastup i otvara mnoge mogućnosti. Poseban kapital je u spoznaji da postoje mnogi ljudi koji su blagonakloni prema Hrvatskoj, a poglavito oni koji su studirali i boravili na području Republike Hrvatske. Cilj “Hrvatske gospodarske kuće” u Omanu je povezati sve zainteresirane čimbenike kako bi u zajedničkom nastupu realizirali poslovne poduhvate na sveopće zadovoljstvo. Posebnu težinu ovom projektu daje saznanje da se od prvog dana u cijeli projekt uključio Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj pružajući stručnu i organizacijsku potporu, te tvrtka INJAZ kao vrhunska kompanija koja u svom sastavu ima šest tvrtki koje pokrivaju poslovna područja od telekomunikacija do medicine. Iako na području Omana djeluju mnoge strane kompanije i postoje proizvodi iz cijeloga svijeta, koji su se izborili u oštroj tržnoj konkurenciji, isto tako postoji i mogućnost plasmana roba i usluga sa područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Posebno treba naglasiti da je nužno uskladiti se sa omanskim zakonskim i vjerskim propisima, koji su jasno razrađeni i striktno se provode. Ta spoznaja zahtjeva kvalitetnu pripremu, ali omogućava i lakše poslovanje na tom tržištu jer su pravila jasno definirana i jednako važeća za sve.

SADRŽAJ SADRŽAJ

ISSN 1334-5052 PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod” Izdavač: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod” Glavni urednik: Ismet Isaković

Urednik specijalnog izdanja: Filip Mursel Begović

Amir Sakić, prof.: Uloga i doprinosi Agencije za certificiranje halal kvalitete u razvoju halal procesa ........ 13

Redakcija: Amina Alijagić Mirza Mešić Sena Kulenović Edis Felić Faris Nanić

Aldin Dugonjić, bacc. san. ing: Centar za certificiranje halal kvalitete Zagreb ............................................................ 18

Suradnici: Mirsada Begović Ajka Tiro Srebreniković Edina Smajlagić Avdo Huseinović (BiH) Edin Tule (BiH) Amel Suljović (BiH)

Mr. sc. Olivera Jurković Majić: Primjena halal i košer certifikata u marketingu hrane .................................................. 28

Adresa: Preporodov Journal Ilica 35, 10000 Zagreb

Mr. sc. pharm. Emilija Spasevska, prof. dr. Midhat Jašić: Supstitucija haram sastojaka u proizvodnji halal lijekova ............................................. 48

Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: kdbhpreporod@zg.t-com.hr kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr ismet.isakovic@sk.t-com.hr web: www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni račun: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 Cijena: 15 kuna

J O U R N A L

! # 4

# '( ' $ ./ " 4

"!(!' )5 % $ + % ! " 2" !6 ! ' #! $ . / ) * + 7 / 86" ' 6 # ) * + ! ' 2! $ $ + "!& ) * +

! " 6! 9 ': '3 " ' :

'!& !$3 ) * + ! ' 7 # ( '!68"! 4

"86' '! 683 '6 "& ( $ % ' " 6; FAVEDA doo, Sarajevo 68" # $%

VELVET TRADE doo, Sarajevo $ ! . ./ ; 8' 3! '' 6

/ " $ '6 "'!6 '! 6;

" OMEGA COMERC doo, Visoko 6 !( / 6 $ $ 2! $ (! ;/ PURIS dd, Pazin 38 !' "!'!

MI OVAKO doo Sarajevo % / < = '!68"! # 6! 6 . = 2 !"8 ' >/ 3 ) " ! # >

HALAL KVALITETA (halal prehrana i halal certificiranje)