318419453 monica mccarty rendzer %281%29

daĹĄa&anna

~1~ Knjigoteka

daša&anna

Monica McCarty

Rendžer Treći roman iz serije čuvari visočja

S engleskoga prevela ZRINKA BUDAK

~2~ Knjigoteka

daša&anna

Knjigu posvećujem Andrei i Annelise koje uvijek imaju spreman šampanjac, pom pom loptice, ili mudre riječi. Drugim riječima: one su barmen, navijačica i Obi Wan Kenobi spojeni u tijela dvije fantastične agentice. Hvala Vam za sve.

~3~ Knjigoteka

daša&anna

ZAHVALE

Posebno se zahvaljujem čitavom timu u Ballantineu bez čije pomoći

tijekom svakog koraka - od grafičkog oblikovanja do uredničkih poslova, produkcije i marketinga - ova knjiga ne bi bila moguća. O tome je svemu vodila, naravno, računa moja fantastična urednica Kate Collins čiji su entuzijazam i promišljene primjedbe neprocjenjivi. Možete li vjerovati da je u tri godine izašlo šest knjiga?

Za razliku od uobičajenog vjerovanja, pisanje nije samotni pothvat.

Jako sam sretna što imam divnu skupinu kolega pisaca na koje se mogu osloniti kad treba razraditi zamisli, smisliti rješenje nekog problema u zapletu ili oživotvoriti likove. Od dnevnih telefonskih poziva (tu ističem Jami Alden) do grupnih druženja za ručkom i e-mailova (tu ističem Bellu Andre, Veronicu Wolff, Barbaru Feethy, Carol Culver, Penelope Williamson, Tracy Grant i Anne Hearn) - ne znam što bih bez vas. Moja sreća što sam naišla na takve divne kolege pisce dosegla je neslućene granice. Catherine Coulter nije samo jedna od najboljih spisateljica ljubavnih romana svih vremena, nego je i fantastična domaćica. Hvala ti za nevjerojatno ukusnu hranu, predivan pogled i sjajno društvo - tvoji ručkovi su najbolji! Kad imam potrebu skočiti preko velike bare, točno znam koga ću nazvati kolegicu “Onicu” Veroniku kojoj poručujem da jedva čekam “Mommy Abandonment Tour 2010”: Jenkiji se vraćaju (i našu šansu da se iskupimo na pub-kvizu). Što se tiče poslovne strane pisanja i izdavačke djelatnosti; jako je zabavno bilo učiti od najboljih, iz udruge RWA: Barbare Samuel i Christy Ridgeway - već se radujem sljedećoj godini!

Zahvaljujem i Emily i Estelli iz tvrtke Wax Creative ne samo na predivnim internetskim stranicama, već i na praćenju najnovijih i najvažnijih novosti i osvježavanju stranica tako da ja to ne moram.

I konačno, zahvaljujem Daveu, mojem vječnom izvoru inspiracije (ozbiljno, ne smijem se... uistinu se radi o pretjerano oduševljenom smiješku praćenom zvučnom kulisom), Reidu i Maxine koji nikad ne propuste mogućnost da promoviraju moje knjige vičući po knjižari: “Mama, imaju tvoju knjigu!” ~4~ Knjigoteka

daša&anna

ČUVAR! VISOČJA ZIMA

1307. - 1308.

S kraljem Robertom Bruceom: Tor “Poglavar” MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac Erik “Sokol” MacSorley: pomorac i plivač Gregor “Strijela” MacGregor: strijelac Eoin MacLean “Udarač”: strateg u “gusarskom” načinu ratovanja Ewen “Lovac” Lamont: tragač i lovac na ljude Lachlan “Zmija” MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje Magnus “Svetac” MacKay: vodič po planinama i kovač oružja William “Templar” Gordon: alkemija i eksplozivi Robert “Pljačkaš” Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa Alex “Zmaj” Seton: bodež i borba izbliza S Englezima: Arthur “Rendžer” Campbell: praćenje i izviđanje

~5~ Knjigoteka

daša&anna

PREDGOVOR

Ljeto Gospodnje tisuću tristo sedmo.

Ratna se sreća promijenila, no Robert Bruce još je daleko od konačne

pobjede u pohodu na škotsko prijestolje. Dok Engleska vrije u košmaru nakon smrti njegovog najvećeg neprijatelja, kralja Edwarda I., Bruce se okreće istrebljenju unutrašnjih neprijatelja. Mnogi mu se sunarodnjacijos protive, ponajviše Comynovi, MacDowellovi, grof od Rossa i MacDougallovi.

Uz pomoć svoje tajne družine elitnih ratnika poznatih kao Čuvari Visočja, Bruce nastavlja revolucionarnu strategiju “gusarskog” ratovanja, šireći strah i uništavajući zemlje svojih neprijatelja nemilosrdnošću koja će se pamtiti generacijama.

Prije marša na sjever u Visočje, porazio je MacDowellove u Gallowayu. Sklopivši privremeno primirje s Rossom i MacDougallovima, Bruce napada Comynove u Inverlochyju, Urquhartu, Invernessu i Nairnu.

No baš kad se činilo da je nadomak pobjedi, Bruce se razboli od neke nepoznate bolesti koja je budućeg kralja dovela do samog ruba smrti.

Neprijatelj tada podiže glavu, a Bruceovi su ljudi prisiljeni u neizvjesnosti pričekati kraj zime.

Prije godinu dana, kad se sve činilo izgubljenim, a Bruce morao pobjeći iz svoje kraljevine, okrenuo se ratnicima Čuvara Visočja da mu pomognu da preživi. A sada, kako bi porazio moćne plemiće koji mu stoje na putu, trebat će ih više nego ikad.

~6~ Knjigoteka

daša&anna

PROLOG

Crkva sv. Ivana, Ayr, Škotska, 20. travnja 1307.

Arthur Campbell nije bio ondje - ili barem nije trebao biti. Ispričao je

kralju Robertu Bruceu o srebrnjacima koji su noćas u crkvi promijenili vlasnika, na putu prema sjeveru u engleski garnizon u dvorcu Bothwell.

Njegov dio misije bio je završen.

Bruceovi su ljudi bili skriveni u šumarku ni pedeset metara odavde, čekajući da se pojave konjanici. Arthur nije trebao biti ondje. Zapravo, on nije smio biti ondje. Bilo je previše bitno zaštititi njegov identitet. Nakon što se više od dvije godine pretvarao da je vitez lojalan kralju Edwardu, previše je toga uložio da bi sve riskirao zbog “zle slutnje”. Nije se brinuo samo zato što će Englezima morati objasniti zašto je ovdje. Ako ga otkriju ljudi kralja Roberta, pomislit će da je on točno ono što se čini da jest: neprijatelj.

Samo šačica ljudi znala je kome je Arthur zapravo odan. Njegov život ovisio je o tome.

A ipak, evo ga ovdje, krije se u sjeni šumovitog brežuljka pod crkvom, zato što se ne može otresti slutnje da će nešto poći po zlu.

Previše se godina oslanjao na te slutnje da bi ih sad počeo ignorirati.

Crkveno zvono razbije mrkli mrak. Večernja misa. Sad je vrijeme.

Ukipio se, osluškujući znakove nadolazećih konjanika. Istraživši područje, znao je da su Bruceovi ljudi raspoređeni u šumarku duž prilaznog puta crkvi. S tog su položaja mogli dobro vidjeti ako tko dolazi, a bili su i dovoljno daleko da pobjegnu ako stanovnici crkve - koja je služila kao improvizirana bolnica engleskih vojnika budu upozoreni na napad.

Morao je priznati da Sv. Ivan nije bilo idealno mjesto za napad. Ako ranjeni engleski vojnici nisu bili dovoljna prijetnja, Bruceove bi ljude trebao zabrinuti garnizon vojnika smješten u osamstotinjak metara udaljenom dvorcu Ayr. Ali, morali su djelovati u skladu s obavještajnim podatcima koje su skupili. Arthur je saznao da će večeras u crkvi srebrnjaci promijeniti vlasnika, ali ne kojim će putem krenuti. Kako su iz grada Bothwella ~7~

Knjigoteka

daša&anna

vodila barem četiri moguća puta, nije točno znao koji će od njih odabrati konjanici.

U ovom slučaju nagrada je bila vrijedna rizika. Srebrnjaci vjerojatno se radilo o čak pedeset funta - namijenjeni plaćama vojnika engleskog garnizona u dvorcu Bothwell, mogli bi mjesecima hraniti četiristo Bruceovih ratnika koji se skrivaju u šumama Gallowaya. Štoviše, otimanjem tog novca ne bi se samo Bruce okoristio, nego bi se time naškodilo Englezima, a to je točno bila i namjera tih iznenadnih napada. Brzi, žestoki napadi trebali su uznemiriti neprijatelja, poremetiti komunikaciju, poništiti prednost brojčane nadmoći, oružja i oklopa, i najviše od svega, utjerati im strah u kosti. Drugim riječima, borit će se onako kako su se uvijek borili: kao pravi Highlanderi.

I plan je uspijevao. Engleske kukavice nisu rado putovale u malim skupinama bez zaštite vojske, ali Bruce i njegovi ljudi zadavali su im toliko nevolja da je neprijatelj bio prisiljen pribjeći taktici skrivanja kako bi pokušali prokrijumčariti srebro pomoću nekoliko kurira i svećenika.

Odjednom se Arthur ukipi. Iako se nije začuo nikakav zvuk, osjetio je da netko dolazi. Pogled mu skrene na cestu i on pomno promotri mrak.

Ništa. Nikakav znak nadolazećih konjanika. Ali nakostriješile su mu se dlake na potiljku, a instinkt ga je upozorio na nečiji dolazak.

A zatim je čuo zvuk. Tihi, ali nepogrešivi zvuk šuškanja zgaženog lišća iz pozadine.

Iz pozadine.

Arthur opsuje. Glasnici su stizali putem koji je vodio s plaže, a ne iz sela. Bruceovi ljudi će ih primijetiti, ali napad će biti znatno bliže crkvi nego što su željeli. Bili su uvježbani da očekuju neočekivano, ali ovo će biti gusto... jako gusto.

Samo se nadao da svećenik ne odluči izaći van i istražiti što se zbiva.

Zadnje što mu je sada trebalo jest mrtav svećenik na duši ionako mu je duša već bila dovoljno crna.

Oslušnuo je pažljivije. Dva različita koraka. Jedan lagan, drugi težak.

Jedna se grančica slomi, a zatim još jedna. Približavali su se.

Trenutak kasnije, prvi lik u ogrtaču se pojavi na vidiku na stazi pred njim. Visok i krupan, koračao je užurbano vijugavom stazom, razgrćući grane vojniku koji je kaskao za njim. Kad je prošao kraj njega, Arthur je uspio nazrijeti odsjaj čelika i šareni prsluk ispod teških nabora vune.

Vitez. ~8~

Knjigoteka

daša&anna

Aha, to su oni.

Drugi se lik približi. Niži i tanji od prvog, znatno profinjenijeg koraka. Odmah ga odbacivši kao manju prijetnju, Arthur se okrene prvom liku, no nešto ga zaustavi. Izoštri pogled na drugi lik. Mrak i kapuljača skrivali su pojedinosti, ali nije se mogao riješiti osjećaja da nešto nije kako treba. Činilo se da taj vojnik klizi stazom pred njim. Nešto je nosio pod rukom. Izgledalo je poput košare... Želudac mu se stisne. Dovraga. Nije to bio glasnik, nego neka cura.

Cura koja je izabrala izuzetno pogrešan trenutak za izlazak u šumu.

Arthura nisu iznevjerila njegova čula. Noćas će se dogoditi neko zlo.

Ako se cura ne makne odavde, nije sumnjao da će Bruceovi ljudi pogriješiti baš kao i on. Ali neće imati vremena ispraviti pogrešku. Oni će napasti čim im se ona i vitez koji je prati pojave na vidiku - a to će biti svakoga časa.

Postao je napet kad je prošla tik kraj njega ostavivši za sobom blagi miris ruža.

Okreni se, pozvao ju je u sebi. Kad je zastala i neznatno nagnula glavu u njegovu smjeru, pomislio je da je možda čula njegovu nijemu molbu. Ali otresla ju je i nastavila stazom, uputivši se ravno u smrtonosnu zamku.

Kriste. Kakva vražja zbrka. Ova misija upravo je otišla dovraga.

Bruceovi će ljudi izgubiti element iznenađenja na koji su računali - i još će pritom ubiti neku ženu.

Ne bi se smio miješati. Ne bi smio riskirati da ga otkriju. Plan je bio ostati u sjeni. Djelovati iz pozadine. Ostati po strani. Učiniti sve što može da se ne oda.

Bruce računa na njega. Čuvene vještine izviđanja, kojima je zaslužio mjesto u elitnoj ratničkoj sili poznatoj pod imenom Čuvari Visočja, nikad nisu bile tako dragocjene kao sada. Arthurova sposobnost skrivanja u sjeni i prodiranja duboko u neprijateljske linije kako bi prikupio obavještajne podatke o terenu, putovima opskrbe te snazi i položaju neprijatelja, bili su čak i važniji od napada iznenađenja koji su postali zaštitni znak Bruceove ratne strategije.

Jedna cura nije bila vrijedna rizika.

Dovraga, on zapravo ni nije trebao biti ovdje.

Pusti je.

Srce mu je počelo lupati kako se približavala. On se ne miješa. On ostaje u sjeni. To nije njegov problem. ~9~

Knjigoteka

daša&anna

Znoj mu je izbio na čelo ispod teškog čelika kacige. Imao je samo djelić sekunde za odluku...

Dovraga i bestraga.

Izašao je iz zaklona stabala. Toliko je dugo izigravao viteza da je izgleda sam počeo u to vjerovati. Bio je prokleta budala, ali nije mogao stajati po strani i dopustiti da nevina cura ode u smrt. Mora nešto učiniti.

Možda bi ih mogao presresti prije nego što ih ugledaju. Možda. Ali nije točno znao gdje su raspoređeni svi Bruceovi ljudi.

Krišom se kretao kroz sjene, prilazeći joj od pozadi. Glatkim pokretom kliznuo je rukom oko njezine glave kako bi joj začepio usta prije nego što uspije vrisnuti. Drugom ju je zakvačio oko struka i snažno je povukao k sebi.

Malo previše snažno. Osjetio je svaku njezinu meku, ženstvenu oblinu pritisnutu o sebe - a pogotovo lijepo zaobljenu stražnjicu smještenu uz njegovo međunožje.

Ruže. Opet ih je namirisao. Ovoga puta jače. I zbog toga je bio čudno ošamućen. Refleksno je udahnuo i namirisao još nešto. Nešto toplo što je mirisalo na maslac i na još nešto - na jabuke. Pite, shvatio je. U njezinoj košari.

Počela se otimati pa se on probudio iz trenutka sanjarenja. - Neću ti nauditi, curo - prošaptao je.

Ali tijelo mu je odgovaralo na nju na način koji bi mogao protumačiti suprotno, zapalivši se poput šumskog požara na njezin pokret. Šokirala ga je svjesnost koja ga je preplavila. Imala je tanak struk, ali dobro je osjetio nepogrešivu težinu veoma punih, veoma bujnih dojki na svojoj ruci. Nalet vrućine jurnuo mu je prema međunožju.

Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put bio sa ženom.

Baš je sad vraški zgodno vrijeme za takva razmišljanja, pomisli ironično.

Njezin pratitelj je zacijelo nešto čuo pa se okrenuo. - Milostiva?

Vidjevši da ju je Arthur ščepao, posegne za mačem.

- Psst... - upozori ga tiho Arthur. Govorio je tiho iz dva razloga, da ga ne čuju i da zamaskira glas. - Želim vam pomoći. Morate se izgubiti odavde. On popusti stisak na njezinim ustima. - Pustit ću vas, ali nemojte vikati ako ne želite da navale na nas. Razumijete li?

Ona kimne pa je on polako pusti. ~ 10 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona se okrene prema njemu. Na mjesečini zaklonjenoj šumom, vidio je samo dva velika, okrugla oka koja su zurila u njega duboko ispod kapuljače njezina ogrtača.

- Da navale na nas? Tko ste vi?

Glas joj je bio tih i dražestan, srećom, nadao se, dovoljno nečujan.

Ona prijeđe pogledom po njemu. Noćas se u akciju uputio s malo opreme, kao i uvijek kad je radio. Odjenuo je samo crnu, kratku žičanu košulju i podstavljene kožne hlače. Ali odjeća je bila elegantna, a prema njegovoj kacigi (koju je spustio da pokrije lice) i oružju bilo je jasno da je vitez. - Vi niste pobunjenik - primijeti ona, potvrđujući njegove sumnje u to koga simpatizira. Ona nije bila sklona Bruceu.

- Odgovori dami - reče njezin pratitelj - ili ćeš iskusiti vršak moga mača.

Arthur se odupre nagonu da prasne u smijeh. Taj vitez bio je slika i prilika sirove snage, a kretao se lakoćom tegljača. Ali svjestan situacije, Arthur mu nije želio dokazati koliko griješi. Morao ih je izbaviti odavde što brže i što tiše.

- Prijatelj, milostiva - reče. - Vitez u službi kralja Edwarda. Barem zasad.

Odjednom se ukipi. Nešto se promijenilo. Ne bi mogao opisati kako je to znao, osim što je osjetio neki nemir u pozadini svijesti i naslutio da se zrak promijenio.

Bruceovi ljudi dolaze. Otkrili su ih.

Opsovao je. Ovo nije dobro. Nema više vremena za nježno uvjeravanje. - Morate odmah otići - reče čeličnim glasom koji je davao do znanja da nema rasprave.

Uhvatio je tračak panike u njezinom pogledu. Očito je i ona naslutila opasnost.

Ali bilo je prekasno. Za sve njih.

On je snažno gurne iza najbližeg stabla, trenutak prije nego što je tihi fijuk strijele proparao noćni zrak. Strijela namijenjena djevojci zabila se uz tupi udarac u stablo, koje ju je zaštitilo, ali druga je pronašla cilj.

Njezin pratitelj zastenje kad savršeno naciljana strijela probije njegovu žičanu košulju i smjesti mu se u želucu.

Arthur je jedva imao vremena reagirati. Okrene rame u posljednjem trenutku kad ga je strijela namijenjena njegovu srcu ubola u rame.

Stisnuvši zube, zgrabi strijelu za držak i slomije. Nije imao dojam da je ~ 11 ~

Knjigoteka

daša&anna

vršak prodro jako duboko, ali nije sada želio riskirati i pokušati je izvaditi.

Bruceovi ljudi mislili su da je on jedan od glasnika. Bila je to razumljiva pogreška, ali zbog nje se našao u užasnoj situaciji u kojoj se morao boriti protiv svojih suboraca da bi se obranio, ili se razotkriti.

Još uvijek može pobjeći.

Možda će shvatiti da se radi o djevojci. Ali nije se uspio uvjeriti u to.

Ako on pobjegne, ona će umrijeti.

Arthur je jedva imao vremena probaviti ovu pomisao kad nastane potpuni kaos. Bruceovi ljudi navališe na njih, izletjevši iz mraka kao demoni iz pakla. Damin stražar, koji je još posrtao ranjen strijelom, dobije kopljem u slabine i ratničkom sjekirom u glavu. Srušio se na tlo poput velikog hrasta, uz glasan, tupi udarac.

Arthur začuje prestravljeni krik iza sebe i predvidjevši što će se dogoditi, blokira djevojci put prije nego što je pojurila pomoći palom vojniku. Njemu više nije bilo pomoći.

Ahjedan od Bruceovih ljudi očito je uočio taj pokret.

Arthurov sljedeći potez bio je instinktivan. Sve se događalo prebrzo za bilo što drugo. Koplje propara zrak, poletjevši ravno prema njoj. Nije razmišljao, samo je reagirao. Ispruživši ruku gore, zgrabi koplje u letu tek metar od njezine glave. Brzim ga pokretom spusti na koljeno, prelomi na dva dijela te baci na tlo. Čuo je zapanjeni uzdah, ali nije se usudio skrenuti pogled s dvadesetak ljudi koji su jurili prema njemu. - Skloni se iza vražjeg stabla poviče ljutito, prije nego što se okrenuo blokirati mač koji se pojavio s desne strane. Čovjek mu je ostavio prostor za protuudarac, ali Arthur ga nije iskoristio.

Opsuje, obranivši se od još jednog. Koga vraga sada učiniti? Otkriti se? Hoće li mu povjerovati? Mogao bi se izvući odavde, ali morao je voditi računa o djevojci...

Trenutak kasnije ta odluka više nije bila njegova.

Zagrmi muški glas iz šume: - Stanite! - Ratnici su djelovali zbunjeno, no istog časa učine što je došljak zatražio i stanu ukopani na mjestu.

Trenutak kasnije, poznati lik izađe iz sjene. - Rendžeru, koga vraga radiš ovdje?

Odmahnuvši glavom u nevjerici, Arthur istupi kako bi pozdravio ratnika u crnom koji je izašao iza stabla. Gregor MacGregor. To je ~ 12 ~

Knjigoteka

daša&anna

svakako objasnilo savršeno naciljane strijele koje je ranije primijetio.

MacGregor je bio najbolji strijelac u Visočju, dokazujući da mu je Bruce s razlogom nadjenuo nadimak “Strijela” kako bi zaštitio njegov identitet jednog od članova Čuvara Visočja.

Arthur nije bio siguran treba li biti zahvalan što vidi svog bivšeg neprijatelja koji mu je postao partner u Čuvarima Visočja te ga je time nevoljko morao smatrati i prijateljem. No sve se to promijenilo kad je Arthur prije godinu i pol bio prisiljen napustiti Čuvare Visočja. Tada nitko od njegovih suboraca uključujući i MacGregora - nije znao istinu.

Kad su čuli da se priključio neprijatelju, smatrali su ga izdajnikom. A iako su na kraju saznali istinu, njegova ih je uloga udaljila.

Pozdrave se rukujući se nadlakticama, a unatoč početnom oklijevanju, Arthur shvati kako se cereka ispod kacige. Kvragu, uistinu mu je bilo drago što ga vidi. - Vidim da ti još nitko nije nagrdio tu tvoju lijepu facu - reče, znajući koliko MacGregoru ide na živce njegova čuvena naočitost.

MacGregor se nasmije. - Trude se, trude. Vraški mi te drago vidjeti.

Ali, što radiš ovdje? Imaš sreće što sam vidio kako si uhvatio ono koplje.

Arthur je jednom spasio MacGregorov život bas na taj način. Nije to bilo tako teško kao što izgleda - ako uspiješ pobijediti strah. No većini to nije uspijevalo.

- Oprosti zbog strijele - reče MacGregor, pokazavši na Arthurovo lijevo rame gdje je krv curila iz mjesta oko slomljene strijele koja je još uvijek virila dva centimetra iz njegove ruke.

Arthur slegne ramenima. - Nije to ništa. - Doživio je on i gore.

- Kapetane, vi poznajete ovog izdajnika? - upita jedan od ratnika.

- Aha - reče MacGregor prije nego što ga je Arthur uspio upozoriti. Ali on nije izdajnik. On je jedan od naših.

Dovraga. Cura. Zaboravio je na djevojku. Svaka nada da možda nije čula što je MacGregor rekao, ili shvatila što to znači, propala je kad Arthur začuje glasno udisanje zraka.

I MacGregor je to čuo. On posegne za svojim lukom, ali Arthur odmahne glavom.

- Sigurno je - reče. - Sad možeš izaći, curo.

- Curo? - MacGregor opsuje u bradu. - Dakle o tome se radi. Žena izađe iz zaklona stabla. Kad Arthur ispruži ruku prema njoj da je primi za njezinu, ona se ukoči kao da ju njegov dodir vrijeđa. Aha, čula je sve. ~ 13 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kapuljača joj je u općoj gužvi skliznula s glave i otkrila duge, svjetlucave kovrče zlatno-smeđe kose, koja joj je padala niz leđa u gustim, teškim valovima. Zapanjila ga je i šokirala njezina istinska ljepota koja se činila tako nevjerojatnom u ovom kaosu. A kad je srebrna mjesečina obasjala njezino lice, Arthur ostane bez daha.

Kriste, kako je lijepa. Sitnim srcolikim licem dominirale su velike oči s gustim trepavicama. Nos joj je bio malen i tek neznatno prćast, brada šiljata, a obrve nježno zakrivljene. Usne su joj bile savršeno oblikovan ružičasti luk, a njezina koža... koža joj je bila glatka i baršunasta kao najfinija krema. Imala je dražesni, ranjivi izgled male, mekane životinjice - mačkice ili zeca, možda.

Ovaj nevini dašak ženstvenosti nije bio ono što je očekivao i činio se sasvim neprimjerenim usred ratnog vihora.

Mogao je samo šokirano zuriti i šutjeti kad MacGregor - gad jedan istupi naprijed, skine kacigu, koja mu je pokrivala nos i galantno se nakloni.

- Ispričavam se, milostiva - reče uz smiješak koji je rastapao pola ženskih srdaca u Visočju - ona druga polovica ga još nije vidjela. Očekivali smo nekog drugog.

Arthur je čuo djevojčin predvidljivi uzdah kad je ugledala lice čovjeka koji se smatrao najnaočitijim u Visočju. No brzo se pribere i, na njegovo iznenađenje, činila se nevjerojatno lucidnom. Većina žena dosad bi već nesuvislo brbljala. - Očito. Zar Kralj Kapuljača sada ratuje sa ženama? - upita, nazvavši odbjeglog kralja pogrdnim imenom koje su rabili Englezi. Zatim pogleda u crkvu pred njima. - Ili samo sa svećenicima?

Za nekog okruženog neprijateljima, pokazala se nevjerojatno neustrašivom. Da je nije odao profinjeni ogrtač obrubljen krznom hermelina, prepoznao bi da se radi o plemkinji već iz njezina ponosnog držanja.

MacGregor se trzne. - Kao što sam rekao, bila je to pogreška. Kralj Robert ratuje samo s onima koji niječu njegovo pravo na ono što mu pripada po pravdi Boga.

Ona ispusti neki zvuk koji je jasno davao do znanja da se ne slaže s tom primjedbom. - Ako smo završili, ja sam krenula po svećenika. Pogled joj skrene na poginulog stražara. - Prekasno je za mojeg čovjeka, ali možda još može dati oprost onima koji ga čekaju u zamku. ~ 14 ~

Knjigoteka

daša&anna

Posljednja pomast, shvati Arthur. Vjerojatno je čekaju oni ranjeni prošlog tjedna u bitci kod Glen Troola.

Iako mu je kaciga zaklanjala lice, govorio je tiho kako se ne bi još razotkrio. Već je ionako ugrozio svoj tajni identitet, a nije joj želio pružiti nikakvu šansu da ga identificira.

Ona je zasigurno bila u rodu s jednim od plemića koji su pozvani u Ayr u lov na Brucea. Pobrinut će se da se drži daleko od dvorca - jako daleko. - Kako se zovete, milostiva? I zašto putujete s tako jadnom stražom?

Ona se ukoči, pogledavši ga s visoka preko svog nosića. Kako je nos bio malo prćast, trebala je izgledati smiješno, ali uspjela je iznenađujuće učinkovito izraziti svoj prezir. - Odlazak po svećenika obično nije opasan zadatak - vjerujem da to i špijun može posvjedočiti.

Arthurovo se čelo smrkne. Toliko o tome kako mu je zahvalna.

Možda ju je trebao prepustiti sudbini.

MacGregor istupi. - Dugujete ovom čovjeku svoj život, milostiva. Da se nije umiješao - on kimne prema njezinom mrtvom stražaru - oboje biste bili mrtvi.

Ona razrogači oči, a sitni bijeli zubi zagrizu meki jastučić njezine donje usne. Arthur osjeti još jedan nedobrodošli pritisak ispod pojasa.

- Žao mi je - reče tiho, okrenuvši mu se. - Hvala vam.

Zahvalnost predivne žene imala je učinka. Pritisak u međunožju još se malo pojača od melodiozne hrapavosti u njezinom glasu koja ga natjera da pomisli na postelje, gola tijela i tihe uzdahe zadovoljstva.

Vaše rame... - ona ga nesigurno pogleda. - Je li jako ranjeno?

Prije nego što je uspio odgovoriti, začuje neku buku. Pogleda kroz drveće prema crkvi, primijetivši znakove pokreta.

Dovraga. Izgleda da su zvukovi borbe uzbunili ljude u crkvi.

- Morate ići - reče MacGregoru. - Dolaze.

MacGregor se previše puta uvjerio u Arthurove vještine da bi oklijevao te zato dade znak svojim ljudima za pokret. Jednako brzo kao što su došli, Bruceovi ratnici nestanu u mraku među stablima.

- Sljedeći put - reče MacGregor, prije nego što krene za njima.

Arthur ga pogleda s razumijevanjem. Noćas neće biti srebrnjaka. Za nekoliko trenutaka crkva će vrvjeti od ljudi i svijetliti kao svjetionik, upozoravajući na opasnost svakoga tko se uputio prema njoj. ~ 15 ~

Knjigoteka

daša&anna

Zbog jedne cure, Bruce neće dobiti srebrnjake nužne za opskrbu svojih ljudi. Do neke druge prilike, morat će se osloniti na ono što uspiju uloviti i pokupiti u selu.

- I vi biste trebali ići - reče djevojka ukočeno. On je oklijevao, no činilo se da se ona smekšala. - Bit ću ja dobro. Idite. - Zastane. - I hvala vam.

Oči im se sretnu u mraku. Iako je znao da je to smiješno, na trenutak se osjećao razotkriveno.

Ali ona ga nije mogla vidjeti. Sa spuštenom kacigom, jedini otvori u čeliku bila su dva uska proreza za oči i male rupice za disanje.

Ipak, osjetio je nešto čudno. Da nije znao da je to nemoguće, rekao bi da je to bila povezanost. Ali on nije bio povezan sa strankinjama.

Dovraga, on nije bio povezan ni s kime. Tako je bilo jednostavnije. Želio je nešto reći - iako neka ga vrag nosi ako je znao što - ali nije imao priliku. Ispred crkve pojave se baklje. Svećenik i nekoliko ranjenih engleskih vojnika krenuli su prema njemu.

- Molim - reče i klizne u sjenu kamo je pripadao. Utvara. Čovjek koji ne postoji. Baš kako je to želio.

Njezin jecaj olakšanja kad se bacila svećeniku u zagrljaj pratio ga je u tami.

Znao je da bi trebao požaliti ovo što se večeras dogodilo. Spašavajući njezin život, žrtvovao je ne samo srebro, nego i svoj tajni identitet. Ali nije požalio. Bit će još srebrnjaka. A njihovi se putovi više neće sresti - on će se pobrinuti za to.

Njegova je tajna sigurna.

~ 16 ~ Knjigoteka

daša&anna

1. POGLAVLJE

Dvorac Dunstaffnage, Argyll, Škotska, 24, svibnja, 1308.

Bože, molim te da umre. Molim te da tome konačno dođe kraj. Anna

MacDougall odloži košaru i klekne kraj očevih nogu, moleći se za vijesti koje će okončati rat koji je obilježio svaki dan njezina života. Doslovno.

Anna je rođena na monumentalan dan škotske povijesti: devetnaestog ožujka, godine gospodnje tisuću dvjesto osamdeset šeste.

Točno na onaj dan kad je kralj Alexander III. ignorirao savjete svojih ljudi i pojurio jedne olujne noći u Kinghorn u grofoviji Fife kako bi proveo noć sa svojom mladom nevjestom i putem se poskliznuo na nekoj litici i pao ravno u smrt. Kraljeva požuda ostavila je njegovu zemlju bez neposrednog nasljednika na prijestolje, što je dovelo do dvadestdvogodišnjeg rata i razdora oko toga kome pripada pravo na njegovu krunu.

U jednom je trenutku bilo četrnaest natjecatelja za prijestolje, ali prava se bitka zapravo vodila između Balliol-Comynovh i Bruceovih. Kad je Robert Bruce prije dvije godine preuzeo stvar u svoje ruke i ubio glavnog konkurenta Johna “Crvenog” Comyna - bratića svoga oca - od MacDougallovih je stvorio krvne neprijatelje. Samo se njihove rođake MacDonaldove preziralo kao Roberta Brucea. Bruceova su djela natjerala MacDougallove na neugodno savezništvo s Engleskom. Čak je i Edward Plantagenet bio bolji od Brucea na prijestolju.

A ona se sada molila za Bruceovu smrt. Otkad je stigla vijest da se razbolio od nepoznate bolesti usred pohoda na sjever, molila se da ga bolest svlada. Da priroda sama eliminira njihovog neprijatelja. Naravno, bio je strašan grijeh moliti se za nečiju smrt. Bilo čiju smrt. Čak i za ubojicu i zlikovca poput Roberta Brucea. Opatice u crkvi bile bi užasnute.

Ali nije marila za to. Nije marila za to ako bi to završilo ovaj krvavi, strašni rat. Rat koji je već odnio život njezina brata i zaručnika, a već je narušio zdravlje ne samo njezinog starog djeda, Alexandera MacDougalla, lorda od Argylla, nego i njegova sina - njezina oca, Johna MacDougalla, lorda od Lorne. ~ 17 ~ Knjigoteka

daša&anna

Njezin se otac tek jedva oporavio od nedavnih napadaja boli u prsima. Nije znala koliko još može izdržati. Bruceovi nedavni uspjesi samo su pogoršali njegovo stanje. Njezin je otac mrzio gubiti.

Bilo je teško povjerovati da je prije samo malo više od godine dana “Kralj Kapuljača” bio u bijegu samo sa šačicom pristaša i da se njegova borba činila gotovo izgubljenom. Ali odbjegli kralj se vratio i, zahvaljujući ponajviše smrti Edwarda I. od Engleske, ponovno krenuo u pohod na škotsko prijestolje.

I tako, bio to grijeh ih ne, molila se za smrt njihova neprijatelja.

Drage bi volje izdržala pokoru za svoje grješne misli ako bi time zaštitila svoga oca i klan od čovjeka koji ih želi uništiti.

Uostalom, kao što su joj opatice bile rekle bezbroj puta, ionako joj sudbina nije namijenila život časne sestre. Ona je previše pjevala. Previše se smijala. I najvažnije, nije bila odana Bogu koliko svojoj obitelji.

Anna se zagleda u očevo lice, tražeći neku reakciju dok je otvarao pismo i čitao ga. Bio je tako uzrujan da je zaboravio pozvati pisara da mu ga pročita. Imala je sreće da je bio sam u solaru 1 jer je upravo završio sastanak sa svojini ljudima. Njezina je majka, koja je obično nervozno bdjela uz njega, otišla u vrt nadgledati branje ljekovitog bilja za novu tinkturu koju je svećenik preporučio za čišćenje očevih pluća.

Odmah je znala da vijesti nisu dobre. Opasno crvenilo preplavilo je njegovo izborano lice, oči su mu sjale kao da ima groznicu, a usta su mu se skupila u tanku bijelu crtu. Bio je to pogled koji je tjerao strah u kosti najokorjelijim ratnicima, ali kod Anne bi izazvao samo zabrinutost. Ona je znala da se ispod te maske opakog ratnika skriva nježan otac.

Anna stisne naslon fotelje u obliku prijestolja, na kojoj je sjedio, tako snažno da su joj se rezbarije urezale u dlan. - Što je, oče? Što se dogodilo?

On podigne pogled. Ona se uplaši vidjevši kako otac postaje sve ljući.

Očev bijes uvijek je bio zastrašujuć prizor - dostojan zloglasnog bijesa kraljeva Engleske iz roda Plantagenetovih - a još je postao gori nakon što se razbolio. Bijes je zadnji put uzrokovao bol u ruci i prsima. Bila je to strahovita bol od koje bi ostao bez daha i na kraju završio skoro dva mjeseca u postelji.

Otac bijesno zgužva pergament. - Buchan je pobjegao. Comynovi su poraženi.

1

Privatna ili gornja prostorija u srednjevjekovnoj engleskoj kući ili dvorcu.

~ 18 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona zatrepće. Trebalo joj je vremena da shvati što je rekao jer se to činilo nemogućim. John Comyn, grof od Buchana - rođak Johna Comyna, umorenog lorda od Badenocha - bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Škotskoj.

- Ali, kako? - upita. - Bruce je bio nadomak smrti.

Njezin je otac uvijek poticao svoju djecu da postavljaju pitanja. Nije odobravao neobrazovanost, čak i kad su u pitanju žene i zato je inzistirao da sve njegove kćeri budu obrazovane u samostanu. Ali vidjevši kako mu se lice zapalilo, a tijelo ukočilo od bijesa, skoro je požalila što ga je to pitala.

- Čak i s bolesničke postelje ta kulja uspijeva napraviti čudo - reče s gađenjem. - Narod ga već smatra nekakvim junakom, kao da je on uskrsnuće Arthura i Camelota. Buchan je imao gada u šaci kraj Inveruriea, ali njegovi su ljudi posustali kad su vidjeli prokletog Brucea na čelu vojske. - On udari šakom u stol kraj sebe i prolije vino iz pekara. Comynovi su se razbježali kao prave kukavice vidjevši bolesnika kojeg nose u bitku. Pobjegli su od vražjeg bogalja!

Lice mu je postalo tako crveno da su mu iskočile žile na čelu. Grlo joj se stisne od straha. Ne zato što se bojala njegovog bijesa, nego zato što se bojala za njegovo zdravlje. Pokušala je otjerati suze koje su joj navrle na oči. Njezin strahovito ponosni otac protumačit će njezine suze kao znak da ga smatra slabim. On je bio moćan ratnik, a ne čovjek kojega je trebalo tetošiti.

Ali ovaj ga je rat ubijao uporno poput sporog otrova. Kad bi mu barem pomogla da prebrodi te nevolje s Bruceom, sve bi bilo dobro.

Zašto taj lažni kralj jednostavno ne podlegne bolesti kao što bi trebao.

Sve bi ovo završilo.

Mora ga umiriti. Umjesto suza i molbi, primi ga za ruku i natjera se vragolasto osmjehnuti. Bolje ti je da te Majka ne čuje kako ovako govoriš u mome društvu. Znaš da te već krivi za moj “nedamski” rječnik. - Na trenutak se uplašila da njezine riječi nisu prodrle do njega, ali polako se izmaglica bijesa počne razilaziti. Kad ju je konačno pogledao kao da je uistinu vidi, ona nevino doda: - Možda bih je mogla pozvati?

On na to prasne u smijeh, prigušen težinom u plućima. - Da se nisi usudila. Natjerat će me da popijem još jedan od onih odvratnih napitaka.

Znam da mi tvoja majka želi dobro, ali izludjela bi sveca tom svojom brigom. - On odmahne glavom i pogleda je s ljubavlju i razumijevanjem za ono što je učinila. - Znaš, nemaš se čega bojati. Ja sam sasvim zdrav. ~ 19 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pogleda je ispod oka. - Ali ti si mudra cura, Annie dušo. Više si mi nalik od drugih. Zar ti to stalno ne govorim?

Anna se rastapala od zadovoljstva zbog očeva komplimenta. - Da, oče.

On nastavi kao da ona nije odgovorila. - Od onog dana kad si se dogegala u moj solar sišući palac, bacila pogled na zemljovid bojišnice i rasporedila naše vojnike u savršen položaj za napad.

Ona se nasmije. Nije se sjećala toga dana, ali čula je tu priču bezbroj puta. - Mislila sam da su izrezbareni likovi igračke - reče.

- Ah, ali tvoj instinkt bio je čist. - Otac uzdahne. - Ali bojim se da ovoga puta neće biti tako jednostavno. Buchan piše da će pobjeći u Englesku. Sad kad su Comynovi poraženi, uzurpator će se okrenuti na nas.

Na nas? Ona grčevito gutne. Preplavi je strava. - Ali što je s primirjem?

Prije nekoliko mjeseci, kad je Bruce krenuo u pohod na sjever, nakratko je s kopna i s mora priprijetio stanovnicima Argylla. Njezin otac, bolestan i brojčano slab, pristao je na primirje - kao i grof od Rossa s njihove sjeverne strane. Ona se nadala da će to primirje značiti kraj ratovanja.

- Primirje ističe na kolovoške ide 2 i već sljedećeg dana možemo očekivati zlikovca na svojim vratima. Otjerao je MacDowellove iz Gallowaya, a sad kad su Comynovi izbjegli... - Njezin se otac namršti s gađenjem.

Osjetivši da se ponovno ljuti, ona ga podsjeti. - Grof od Buchana nikad nije bio dobar ratni zapovjednik. Ti si to mnogo puta rekao. Kralj Kapuljača ne bi imao toliko sreće protiv tebe, a zato je, bez sumnje, i tražio primirje. Još se on dobro sjeća Dal Righa.

Njezin otac dotakne veliki srebrni broš koji je nosio oko vrata. Veliki, ovalni kristal, okružen sitnim biserima, bio je talisman, podsjetnik na to kako je zamalo uhvatio odbjeglog kralja. Imali su Brucea u šaci doslovno - jer taj broš mu je otpao s vrata u bitci.

Vidjela je po naznaci smiješka na njegovim usnama da mu je drago zbog njezinih riječi. - Imaš pravo, ali naša prethodna pobjeda ga ovoga puta neće zaustaviti. Sad mu samo mi stojimo na putu do krune.

Prema nekim izvorima kolovoške ide su 15. kolovoza, a prema drugima 13. Autorica knjige referira se na prvi datum.

2

~ 20 ~

Knjigoteka

daša&anna

- A što je s grofom od Rossa? - upita ona. - On će se sigurno boriti na našoj strani.

Usne njezina oca se stisnu. - Na Rossa se ne može računati. On neće biti voljan ostaviti svoje zemlje nezaštićenima. Ali ja ću ga pokušati uvjeriti da moramo udružiti snage i pobijediti Kralja Kapuljaču jednom za svagda.

U držanju njezina oca nije bilo ništa prijekornog, ali Anna unatoč tome osjeti tračak grizodušja. Možda bi Rossa bilo lakše uvjeriti da je prošle godine prihvatila prosidbu njegova sina Hugha.

- Pozvat ću svoje barune i vitezove te poslati glasnika Edwardu sa zahtjevom za pomoć. On svome ocu nije ni do koljena, ali možda će ga poraz Comynovih konačno natjerati da spozna kako je nužno poslati više ljudi na sjever.

Ali u očevom glasu nije bilo previše nade. Anna je znala, kao i on, da se ne može očekivati velika pomoć od Edwarda II. Novi engleski kralj imao je previše svojih problema da bi se brinuo za Škotsku. Iako su engleski vojnici još uvijek stacionirani u većini ključnih dvoraca diljem Škotske - pogotovo uzduž granice - Edward je opozvao mnoge od svojih zapovjednika, uključujući i Aymera de Valencea, novog grofa od Pembroka.

Ona se ugrize za usnu. - Što ako pomoć ne stigne?

Trebala je znati da ne mora pitati oca hoće li se podrediti Bruceu. On bi radije da svi poginu prije nego što bi kleknuo pred Bruceom. “Pobjeda ili smrt.” Otac je živio u skladu s motom MacDougallovih.

Unatoč toplini u solaru, ona zadrhti.

- Onda ću sam pobijediti to kopile. Skoro sam ga imao kod Dal Righa - skoro sam ga ubio u toj bitci. Ovoga puta kanim završiti taj posao. - Otac opasno zaškilji. - Do kraja ljeta, glava Roberta Brucea bit će nabijena na kolac na mojim vratima i lešinari će mu kljucati oči.

Anna je ignorirala tračak neugode. Mrzila je kad je otac tako govorio.

Zvučao je okrutno i nemilosrdno, a ne kao otac kojeg je obožavala.

Ona ga pogleda, vidjevši čvrstu odlučnost na njegovu licu obraslom sijedom bradom, i nije ni trenutak posumnjala u njega. Njezin otac bio je jedan od najvećih ratnika i vojnih zapovjednika u Škotskoj. Sudbina možda nije bila na njegovoj strani, ali John od Lorne će je zaustaviti.

Možda je kraj rata ipak na vidiku. Nesigurnost, smrt, uništenje, izdaja - svemu će tome doći kraj. Tog otrova, koji polako ubija njezina ~ 21 ~

Knjigoteka

daša&anna

oca, neće više biti. Njezina obitelj bit će sigurna. Ona će se udati, imat će vlastiti dom i djecu. Sve će biti blaženo normalno.

Nije si smjela dopustiti razmišljanje o suprotnom. Ali ponekad se osjećala kao da pokušava zaustaviti vodopad sitom ili kao da pliva protiv vrtloga koji ih je sve odlučio povući na dno: njezine roditelje, njezine sestre i braću, njezine male nećake i nećakinje.

Ne može dopustiti da se to dogodi. Pod svaku cijenu mora zaštititi svoju obitelj. - Kako ja mogu pomoći?

Njezin se otac nasmiješi i nježno je uštipne za obraz. - Annie, ti si dobra cura, dušo. Što kažeš na posjet mom rođaku Biskupu?

Ona kimne i ustane.

- I, Anna - zastane, zadovoljno se nasmiješivši kad je podigla košaru.

- Ne zaboravi pite. - Nasmije se. - Znaš koliko ih on voli. * * *

U blizini Inveruriea, Aberdeenshire Pun je mjesec visio nad drevnim kamenim spomenikom, no prozirni oblaci dima s obližnjih lomača davali su svjetlu sablasni sjaj. Okus pobjede bio je gorak na Arthurovu jeziku i palio mu je grlo. Bila je skoro ponoć, ali udaljeni zvuci terevenke i neobuzdanog uništavanja još su ispunjavali noćni zrak natopljen dimom. Bruce je doslovno shvatio lekcije Williama Wallacea i palio zemlju, ne ostavljajući za sobom ništa što bi njegovim neprijateljima moglo koristiti. Comyn je istjeran iz Škotske, ali lov na Buchana potrajat će još neko vrijeme.

Osamljeni komad granita na čistini pokazivao je prema nebesima pod nekim kutem koji je očito imao neku svrhu. Ali koja je to bila svrha mogao je samo nagađati. Previše je godina prošlo i zaboravljena je namjena mističnog kamenja koje su postavili druidi. A kako je obično bilo na osamljenim mjestima, sada je služilo samo kao praktično mjesto za sastanke.

Arthur je promatrao čistinu iz sjene drveća koje ga je okruživalo i nekarakteristično nestrpljivo čekao da se pojave ti ljudi. Nadao se da je ovo konačno kraj obmane. Bilo mu je dosta života u laži. Nakon godina pretvaranja, ponekad se bilo teško sjetiti na čijoj je zapravo strani. ~ 22 ~

Knjigoteka

daša&anna

Osim s druge strane bojišnice, sada će prvi put u skoro dvije i pol godine vidjeti čovjeka za kojeg se bori - od dana kad je bio prisiljen napustiti obuku kao član Čuvara Visočja i “pridružiti” se neprijatelju. Činjenica da kralj riskira sastanak s njim osobno, potakla ga je da pomisli da su njegovi špijunski dani okončani.

Arthur je dobro obavio svoj zadatak, prikupio ključne informacije prije bitke kod Inveruriea koje su omogućile Bruceu i njegovim ljudima da poraze grofa od Buchana i pošalju ga u Englesku podvijena repa. Sad kad su Comynovi poraženi, Arthur se nadao da će zauzeti svoje mjesto među ostalim pripadnicima Čuvara Visočja - oni su bili najbolji od najboljih, elitna družina ratnika koje je osobno izabrao Bruce zbog njihovih vještina u svakom obliku ratovanja.

Ukipio se i pogledao udesno kroz prored u stablima.

Tihi zvuk nekog zeca ili vjeverice bio je prvi znak njihova dolaska.

Od ostalih se isticao po tome što je mogao uočiti najsitnije pojedinosti i opažao je najsuptilnije znakove. Sasvim nečujno, presjekao je dijagonalno stazom između stabla i prišao im s leđa.

Kad je potvrdio njihov identitet, identificirao se hukom sove.

Trojica muškaraca se okrenu, isuču mačeve, očito zapanjeni.

Prvi se pribrao njegov brat Neil. - Tako mi božjih kostiju, još je bolje nego što sam mislio! Još smo barem pedeset koraka od čistine. - On se okrene i naceri se visokom čovjeku opaka izgleda koji je stajao kraj njega.

- Duguješ mi šiling.

Tor MacLeod, zapovjednik Čuvara Visočja, zgađeno puhne i promrmlja nekoliko ružnih psovki.

Neil ga je ignorirao i prišao Arthuru da ga pozdravi, ne krijući svoje zadovoljstvo. - Postao si još bolji, brate. - Na Arthurov upitni pogled prema MacLeodu, Neil objasni: - Kladio sam se s tim tvrdoglavim barbarom da ćeš nas otkriti prije nego što stignemo na čistinu - bez obzira na to koliko budemo tihi. Upravo si mu povrijedio taj njegov čelični higlanderski ponos.

Arthur se morao suzdržati da se ne nasmiješi. Tor MacLeod bio je najveći ratnik u Visočju i Zapadnom Otočju; njegov se ponos nije vrijeđao. Ali očito je Arthur impresionirao svoga kapetana - i svoga brata.

Neil - Arthurov najstariji brat, bio je skoro dvadeset četiri godine stariji od njega i na više načina bio mu je poput oca. Iako je sada Arthur bio viši od svoga brata za petnaestak centimetara, uvijek će se ugledati u ~ 23 ~

Knjigoteka

daša&anna

njega. Ako se za nekoga moglo reći da je odgovoran za to kakvim je čovjekom postao Arthur, to je bio Neil. Izvadio je Arthura iz blata kad je bio mali više puta nego što se Arthur mogao sjetiti, u vrijeme kad su njegova ostala braća pokušavala od njega napraviti ratnika. Neil je bio taj koji je ohrabrivao Arthura da brusi svoje vještine, a ne da ih skriva. Da bude ponosan na sposobnosti zbog kojih je svima drugima u obitelji bilo neugodno.

Dugovao je bratu više nego što mu se ikada može odužiti. Ali nikad se neće prestati truditi.

MacLeod mu priđe da ga pozdravi, primi ga za ruku i nadlakticu na isti način na koji je to brat učinio. - Nisam ti imao prilike zahvaliti za sve što si učinio - reče. Izraz lica bio mu je nekako čudno žestok. - Da ti nisi intervenirao, moja žena... - On ušuti. - Dužan sam ti.

Arthur kimne. Prije dvije godine, neposredno prije nego što je Bruce krenuo u bitku za krunu, Arthur je spriječio da MacLeodova žena bude ubijena. Bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme. Tek malo prije toga “izbačen” iz družine.

- Čuo sam da imamo razloga za čestitke, Poglavaru - reče Arthur, obrativši mu se ratničkim imenom koje su rabili da zaštite njegov identitet.

Bila je to rijetka prilika kad se na kamenom licu Čuvara Visočja pojavio osmijeh. - Aha - reče. - Imam kćer. Beatrix, dobila je ime po svojoj teti.

Neil se nasmije. - Mislim da se tjedan dana nije usudio uzeti je u naručje, bojao se da će ju slomiti.

Tor se namršti, no nije se usprotivio.

Priđe im treći čovjek. Iako niži od ostale dvojice, ipak je izgledao impresivno. Širokih ramena, s debelim, teškim mišićima ratnika unatoč nedavnoj bolesti koja mu je narušila zdravlje, nosio je puni žicani oklop i zlatni prsluk s izvezenim crvenim razjarenim lavom ispod tamnog ogrtača. Čak i da mu oštre crte lica i tamna šiljata brada nisu bile vidljive ispod čelične kacige, Arthur bi ga prepoznao prema veličanstvenoj auri koja ga je okruživala.

On klekne i pogne glavu pred kraljem Robertom Bruceom. Gospodaru - reče.

Kralj pozdravi njegov iskaz vjernosti kimanjem. - Ustani, sire Arthure. - On mu priđe i zatrese mu podlakticu. - Da bih ti mogao ~ 24 ~

Knjigoteka

daša&anna

zahvaliti na službi koju si nam učinio kod Inveruriea. Bez tvojih informacija, ne bismo odmah mogli krenuti u protunapad. Imao si pravo.

Buchan i njegove snage bili su slabo pripremljeni i razbili smo ih u trenu.

Arthur promotri kralja i uoči sivilo na njegovu licu i bore od napetosti. MacLeod je nečujno prišao i stao kraj kralja, suptilno ga pridržavajući, ali Arthur je bio iznenađen što kralj uopće hoda.

Pretpostavljao je da nedaleko čekaju ljudi koji će ga odnijeti do logora. Jeste li dobro, gospodaru?

Bruce kimne. - Naša pobjeda protiv Comyna bila je znatno bolji lijek od svih tinktura koje su mi pripremili svećenici. Mnogo mi je bole.

- Kralj je inzistirao da ti osobno zahvali - reče MacLeod kojem se u glasu čuo tračak prijekora.

No činilo se da kralju to ne smeta. - Tvoj me brat i Poglavar tetoše kao dvije stare babe.

MacLeod povede kralja do jednog kamena kako bi sjeo i reče nimalo pokajnički: - To mi je posao.

Izgledalo je da će se kralj usprotiviti, no shvatio je kako od toga nema vajde te se okrenuo Arthuru. - Zato smo ovdje - reče. - Imam novi posao za tebe.

To je to. To je trenutak koji je čekao. Želite da se ponovno priključim Čuvarima - završi Arthur.

Nastane neugodna tišina.

Kralj se namršti; očito to nije bilo ono što je kanio reći. - Ne, još ne.

Tvoje su se vještine tijekom rada za drugu stranu pokazale predragocjene. Ali skrenuta nam je pozornost na jednu novu priliku.

Novu priliku. Neće se vratiti u Čuvare Visočja. Ako je uopće bio razočaran kraljevom viješću, Arthur to nije pokazao.

Bolje mu je da ostane sam. Ionako mu nikad nije bilo ugodno u skupinama. Volio je slobodu da sam donosi svoje odluke. Da svoje postupke ne mora nikome objašnjavati. Kao vitez u kućanstvu svoga brata Dugalda, mogao je dolaziti i odlaziti kako ga je volja.

Kao što je to bio slučaj s mnogim obiteljima u Škotskoj, Campbellove je razdvojio rat. Arthurova braća Neil, Donald i Duncan bili su Bruceovi pristaše, a Dugald i Gillespie udružili su se s grofom od Rossa i Engleskom.

Razdor u njegovoj obitelji omogućio mu je mnogo lakši pristup neprijateljskom logoru. ~ 25 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Kakva prilika? - upita.

- Prilika da se infiltriraš u samo srce neprijatelja. Infiltrira. To je značilo da se približi. A Arthur je to želio izbjeći.

Zato se nikad nije priklonio nekom plemiću kao većina vitezova. - Ja bolje radim sam, gospodaru. - Izvana. Gdje se može utopiti i ostati u pozadini. Gdje može biti neprimijećen.

Neil, koji ga je dobro poznavao, nasmiješi se. - Mislim da ti ovoga puta neće smetati.

Arthur naglo pogleda brata. Zadovoljstvo koje mu je pročitao na licu, protumačilo mu je kraljevu nakanu.

- Lorn? - Ta jedna riječ odjeknula je snagom kovačeva čekića. Neil kimne, a osmijeh pun iščekivanja raširi mu usta. - To je prilika na koju smo čekali.

MacLeod objasni. - John od Lorne pozvao je k sebi sve svoje barune i vitezove. Tvoja braća će se odazvati. Pridruži im se. Otkrij što MacDougallovi planiraju, koliko ljudi imaju i tko će im se pridružiti.

Njihovi glasnici uspijevaju se provući kraj mojih ljudi i ja želim da ih ti zaustaviš. Želimo ih držati u izolaciji koliko je to moguće, sve dok ne istekne primirje. Sokola sam zadužio da motri morske putove, ali tebe trebam na kopnu.

Arthur je dobro poznavao to kopno. Argyll je bila zemlja Campbellovih. On je rođen u Innis Chonnelu, dvorcu usred Loch Awea, i živio je ondje dok ga MacDougallovi nisu ukrali.

Arthura preplavi nalet čistog iščekivanja. Ovo je bilo ono što je tako dugo čekao. Četrnaest godina, zapravo. Od trenutka kad je John od Lorne izdajnički probo njegova oca pred njegovim očima. Arthur to nije predvidio. Tada su ga prvi i jedini put izdala njegova čula. Čak i da ga Neil to nije zamolio, čak da mu Bruce nije ponudio zemlje i obećao bogatu nevjestu, bude li se borio na njegovoj strani, Arthur bi se priključio Bruceu samo zato da dobije priliku uništiti Johna od Lorne i MacDougallove.

Oko za oko, bio je princip koji su poštovali Highlanderi. On neće iznevjeriti svoga brata onako kako je iznevjerio svoga oca.

Pogrešno protumačivši njegovu šutnju kao protivljenje, MacLeod nastavi: - S obzirom na to kako ti dobro poznaješ taj teren, nema prikladnijeg čovjeka za taj posao. Prethodne si dvije godine uspostavljao veze i glumio odanost baš radi ovakvog tipa misije. Lornu se možda ne ~ 26 ~

Knjigoteka

daša&anna

sviđa da mu se Campbellovi motaju u blizini, ali kako je Edward prekinuo svađu i tvoj brat Dugald se prije nekog vremena pomirio s njim, on nema razloga pomisliti da ti nisi onaj za kojega se izdaješ.

- Dovraga, Lornov se stric bori na našoj strani - doda Bruce, govoreći o Duncanu MacDougallu od Dunolliea. - Poznate su njemu podijeljene obitelji.

- Brate, John od Lorne ne zna što si ti vidio - reče tiho Neil, prisjetivši se činjenice da je Arthur svjedočio smrti njihova oca.

- Radi ono što radiš uvijek. Pritaji se i promatraj. Za nekog tako krupnog - reče osmjehnuvši se bratu s ljubavlju i prisjetivši se da to nije uvijek bilo tako - zadivljujuće si vješt u tome da te ne opaze. Kloni se Lornu s puta. I pazi, isprva bi mogao biti sumnjičav pa mu ne okreći leđa.

Znao je on to bolje od svih. Arthura nije trebalo uvjeravati. Svaki otpor koji je možda imao na pomisao o infiltriranju u kućanstvo neprijatelja, nestao je na spomen Lorna.

- Onda? - upita Bruce.

Arthur ga pogleda u oči, a spori, opaki smiješak raširi mu se licem. Kako brzo smijem krenuti?

Svjedočit će on uništenju Johna od Lorne i uživati u svakom vražjem trenutku.

Ništa mu neće stati na put.

~ 27 ~ Knjigoteka

daša&anna

2. POGLAVLJE

Dvorac Dunstaffnage, Argyll, Škotska, 11. lipnja, 1308.

Manje od tri tjedna nakon sastanka s kraljem kraj kamenog spomenika,

Arthur Campbell se nalazio ondje. U utrobi zvijeri, u lavljem brlogu, u đavoljoj jazbini: u dvorcu Dunstaffnage, zastrašujućem uporištu klana MacDougall. Čekajući na svoj red pred podijem u Velikoj vijećnici s ostalim vitezovima i vojnicima koji su se odazvali pozivu, Arthur se trudio ne misliti na važnost onoga što predstoji. Sada je došao trenutak kad će John od Lorne obratiti pozornost na njega.

Pregledao je prostoriju uobičajeno pozorno, zapamtivši sve potencijalne ulaze i izlaze, mada nije vjerojatno da će morati pobjeći.

Sazna li Lorn što on smjera, Arthur će morati učiniti nemoguće da se izvuče odatle živ. Ali slušati instinkt, bila mu je i navika, a bilo je bolje biti pripremljen. Na sve.

Upijajući sve pojedinosti u sobi, morao je priznati da je impresioniran. Dvorac je bio jedan od najljepših koje je vidio u životu.

Sagrađen prije osamdeset godina, Dunstaffnage bio je strateški smješten na malom rtu gdje se Firth od Lorna susreće s južnom obalom Loch Etivea i tako čuva ključni zapadni prilaz morem u Škotsku. Sagrađen na stijeni, masivni vapnom obloženi zidovi uzdizali su se više od petnaest metara nad zemljom, s okruglim kulama na tri od četiri ugla. Najveći od tih tornjeva, onaj kraj Velike vijećnice, služio je kao glavna kula dvorca i u njemu su bile smještene gospodareve privatne odaje.

U oblikovanju i arhitekturi dvorca ogledala se moć čovjeka koji ga je sagradio. U vrijeme gradnje pod norveškom vlašću, njegovom graditelju, Duncanu, sinu Dugaldovom, sinu moćnog Somerleda, dodijeljena je titula ri Innse Gall, kralj Otočja. Bila je to titula do koje su MacDougallovi još uvijek držali.

Dvorac je uistinu priličio nekom kralju. Velika vijećnica zauzimala je cijeli prvi kat istočnoga krila i bila je velika oko trideset puta deset metara. Strop s drvenim gredama bio je u najvišem dijelu visok barem petnaest metara. Raskošno rezbarena drvenarija, kakva bi priličila crkvi, ~ 28 ~

Knjigoteka

daša&anna

ukrašavala je istočni ulazni zid, dok su ostali zidovi bili ožbukani i ukrašeni šarenim zastavama i lijepim tapiserijama.

Veliki kamin na unutrašnjem dugom zidu dvorca pružao je toplinu, a dva dvostruka prozora na suprotnom vanjskom zidu propuštala su neobično mnogo prirodnog svjetla. Istesani drveni stolovi i klupe bili su poredani duž prostorije, a podij je podignut na kraju prostorije nasuprot ulazu. Na sredini masivnog drvenog stola, koji se protezao podijem, stajalo je veliko, drveno prijestolje.

Iako je na tom prijestolju još sjedio Alexander MacDougall, lord od Argylla, poglavar klana MacDougall nije bio taj koji je imao svu moć, nego hladnokrvni zlikovac, koji mu je sjedio s desna. Alexander MacDougall bio je starac - po Arthurovoj procjeni imao je barem sedamdeset godina; i on je davno prenio svoje ovlasti na svog najstarijeg sina i nasljednika, Johna, lorda od Lorne.

Od ubojstva svoga oca, Arthur nikada nije vidio njegova ubojicu tako izbliza, ali iznenadila ga je snažna mržnja koja ga je obuzela. Nije bio naviknut na takve žestoke emocije, no od nje ga je zapeklo u prsima.

Toliko je godina čekao ovaj trenutak da je pomislio da bi na kraju susret mogao završiti antiklimaksom. Ali nije. Ako ništa drugo, iznenadilo ga je kako jedva čeka da se to dogodi. Bilo bi lako - i vraški primamljivo - iznenaditi ga i ubosti ga bodežom u leđa. Ali za razliku od svog neprijatelja, on će ga ubiti licem u lice. Na bojišnici.

A ubijanje Lorna nije bilo dio njegove misije. Još nije.

Primijetio je da je njegov neprijatelj ostario. Sijede vlasi prošarale su mu tamnu kosu, a na obješenom licu vidjele su se bore. Arthur je čuo glasine o njegovoj bolesti i zapitao se ima li u njima istine. Ali oči su mu bile iste. Hladne i proračunate. Bile su to oči tiranina koji neće prezati ni pred čime da stigne do pobjede.

Uplašivši se da bi nešto mogao nesvjesno otkriti, ili da bi MacDougall nekako mogao naslutiti prijetnju, Arthur se prisili skrenuti pogled s podija.

Morao je biti oprezan. Prokleto oprezan da ništa ne oda. Otkriju li ga, Arthur je znao da je najbolje čemu se može nadati brza smrt. Najgora je bila spora smrt.

Ali nije bio pretjerano zabrinut. Ondje je bilo barem dvadesetak vitezova i pet puta više vojnika koji su se odazvali Lornovom pozivu.

Neće ga primijetiti, Neil je imao pravo; on se vješto zna utopiti u pozadinu i ne privlačiti pozornost na sebe. ~ 29 ~

Knjigoteka

daša&anna

Iako je želio da to isto može reći za svoga brata. Trznuo se kad je Dugald prasnuo u glasan smijeh, mlatnuvši svog štitonošu nadlanicom u bradu. Krv mu je kapala s usne.

Arthur se sažali nad momkom jer je i sam u mladosti iskusio bratovu šaku, više puta nego što je mogao izbrojati. Ali sućut neće momku koristiti. Nikako neće, ako želi biti ratnik. Bio je to dio momkove obuke, s namjerom da ga očvrsne. Jednom će naučiti prestati reagirati. No duže će potrajati da prestane osjećati.

- Koja će to cura primijetiti balavca poput tebe kraj mene? - smijao se Dugald. Štitonoša se zarumeni, a Arthur se još jače sažali nad njim. Dečko će biti jadan dok ne nauči kontrolirati osjećaje. Dugald ga neće prestati izazivati zbog te slabosti dok je ne izbije iz njega. Poput njihova oca, kako je bio ratnik - opaki ratnik samo mu je to bilo važno. Osim djevojaka.

Dugald je možda povremeno bio naporni hvalisavac, ali to nije bilo bez razloga. Iako ne toliko visok kao Arthur, njegov brat bio je snažne grade i neosporno, zastrašujući ratnik. Također, smatrali su ga najnaočitijim od šestorice braće i on je tu svoju ulogu prihvatio s užitkom.

- Nisam ni pomislio da će mene gledati - reče štitonoša kojem se crvenilo na licu izjednačilo s bojom kose. - Samo sam se pitao hoće li uistinu biti tako lijepe kao što se priča.

- Tko? - upita Arthur.

- Tako mi kostiju sv. Kolumba, braco. - Na trenutak, činilo se da Dugald želi mlatnuti i Arthura. Ali Arthur više nije bio momčić. On bi mu vratio. Iako je pažljivo skrivao svoje vještine - isprva zbog samoodržanja, a sada zato da ne rabi te vještine protiv svojih sunarodnjaka - zapitao se je li Dugald osjetio da se ravnoteža moći među njima promijenila. Gurnuo ga je, ali samo malo. - Gdje si se ti to skrivao? U pećini s Kraljem Kapuljačom? - Dugald se još glasnije nasmije, privukavši nekoliko pogleda. - Priča se da su Lornove kćeri rijetke ljepotice, pogotovo srednja, prelijepa lady Mary.

Arthur nije bio nimalo zaintrigiran. Priče o ljepoti plemkinja često su bile pretjerane. Uostalom, sumnjao je da bilo koja od njih može biti do koljena MacLeodovoj ženi. Christinu Fraser vidio je samo jednom, ali smatrao ju je najljepšom ženom na svijetu.

Još mu jedno lice bljesne pred očima - ali to je lice bilo više dražesno nego klasično lijepo - no odmah ga potisne namrštivši se. Bilo je čudno ~ 30 ~

Knjigoteka

daša&anna

kako je još razmišljao o onoj curi iz crkve, iako je prošlo više od godinu dana. Kralj je bio bijesan što je ostao bez srebrnjaka - pogotovo kad je saznao da ih je bilo dvostruko više nego što je mislio da će ih biti - ali razumio je zašto se Arthur umiješao.

- One imaju jednu fatalnu manu - istakne. Štitonoša je izgledao zbunjeno, ali Dugald je shvatio. Brat se snuždi, a usta mu se ukrute u ravnu crtu. Njegov ambiciozni brat je možda prepoznao prednost svrstavanja na stranu Rossa i kralja Edwarda - i time nužno i na stranu MacDougallovih - ali ni Dugaldu se, kao i Arthuru, Lorn nije nimalo sviđao. - Da, tu imaš pravo, braco.

- Kakvu manu? - odvaži se upitati štitonoša. Momak je bio hrabar, pomisli Arthur, znajući što će uslijediti.

Dugald ponovno mlatne momka. - Tebi je bolje da se nadaš da je ta mana sljepoća, ako želiš da te bilo koja od tih cura primijeti.

Prošao je još jedan sat bratova glasnog razgovora prije nego što je došao red na njih. Konačno, Arthur krene za bratom prisegnuti vjernost MacDougallu. Kao glava obitelji, barem što se ticalo Engleske i grofa od Rossa (njegova tri starija brata proglašena su pobunjenicima), Dugald je govorio u ime svih njih. Alexander MacDougallje obavio formalnosti, ali Arthur je naslutio Lornovo trenutno zanimanje.

- Sir Dugald od Torsa... - zamišljeno utihne Lorn. - Jedan od sinova Colina Mora - reče, pogledavši ga dugim mirnim pogledom. - No nije najstariji sin.

Njegov naprasiti, brzopleti brat odgovori iznenađujuće smireno. Ne, gospodine lorde. Moja tri starija brata bore se s pobunjenicima. - Kao što je to Lorn dobro znao. - I s vašim stricem - doda Dugald s točno pravom mjerom sarkazma.

Lorn stisne usne. Očito mu se nije svidjelo što ga je podsjetio na njegovog rođaka izdajicu. - Sjećam se tvog brata Neila - reče, pogledavši ga ravno u oči. - Dobro se borio u bitci kod Red Forda.

Red Ford. To je bila bitka između MacDougallovih i Campbellovih za njihovu zemlju u Loch Aweu. Bitka u kojoj je njegov otac hladnokrvno umoren. A ubio ga je Lorn.

Lorn ga je - kopile jedno - provocirao. Dugald je to znao. Arthur je to znao. Ali Dugald nije vidio ono što je on vidio. Veliki Colin Mor Cambell umro je kao ratnik na bojišnici, ali samo je Arthur vidio izdajnički način ~ 31 ~ Knjigoteka

daša&anna

na koji je ubijen. No bila bi to njegova riječ protiv Lornove. Neil je imao pravo što ga je zaštitio. Nikad mu ne bi povjerovali.

- Pretpostavljam da si bio premlad - reče nehajno Lorn.

Dugald kimne. - Bio sam tada štitonoša u postrojbi MacNabovih.

Bilo je jasno što je implicirao. Podsjetnik na Dugaldovu vezu s MacDougallovim najbližim saveznicima i susjednim klanom bio je dovoljan. Činilo se da je Lorn zadovoljan i Arthur se opusti.

Najteži dio je bio gotov. Prošli su inicijalnu kontrolu i prihvaćeni su u društvo. Bude li malo sreće, Lorn ga više neće primjećivati.

Spremali su se otići, kad se širom otvore vrata i prostorijom se začuje smijeh.

Djevojački smijeh. Vedar i pun jednostavne radosti. Takav smijeh već dugo nije čuo pa ga je ispunio nekom čudnom čežnjom.

On pogleda preko ramena, ali kako je gomila vojnika ispunila dvoranu, nije mogao vidjeti izvor toga smijeha.

Odjednom se gomila razdvoji kao Crveno more, stvorivši prolaz usred prostorije. Glasni, živahni žamor muških glasova pretvori se u zapanjenu tišinu.

Trenutak kasnije, dvije djevojke dotrče do podija. Prva je bila jedno od najljepših stvorenja koje je vidio u životu - plavokosa konkurentica MacLeodovoj ženi. Mali dijadem od zlata i svijetloplavi veo, koji je nosila na glavi, nisu u potpunosti sakrili buntovnu masu bijelo-plavih kovrča koje su joj se spuštale niz leđa.

Svijetle kože, savršenih crta lica i jasnih plavih očiju, izgledala je kao anđeo. Čuo je kako je njegov brat usisao zrak i promrmljao nešto između molitve i psovke. Arthur ga je u potpunosti razumio.

Ali njegovu je pozornost privukla druga djevojka. Bilo je nešto u njoj...

Ona se opet nasmije, zabacivši glavu te pokazavši zlatnosmeđu kosu ispod svijetloružičastog vela. Pogled mu padne na njezino lice. Obrazi su joj bili ružičasti od hladnoće, a velike tamnoplave oči sjajne od smijeha. Je li on ikad u životu bio tako sretan zbog bilo čega? Tako slobodan.

Trebao mu je samo trenutak da je prepozna. Želudac mu se stisne. Dragi Bože, to ne može biti!

Ali to je bila ona. Djevojka iz one crkve. ~ 32 ~

Knjigoteka

daša&anna

Čuo je Lorna kako kaže: - Mary, Anna, vratile ste se.

Arthur se mogao zakleti da se u glasu tog bezdušnog gada čulo iskreno oduševljenje.

Obje djevojke potrče naprijed, ali Arthur je vidio samo jednu.

Zagrhla je Lorna oko vrata i glasno ga poljubila u obraz.

- Oče! - reče uzbuđeno.

Otac. Arthur se osjećao kao da mu je netko upravo zario bodež u utrobu.

On je spasio Lornovu kćer. Da to nije bila takva katastrofa, nasmijao bi se na gorku ironiju.

Ako ga ona prepozna, do večeri će mu glava visjeti iznad kapije dvorca. Nije ga brinula smrt. Ali neuspjeh jest.

Pokušao je rukom pokazati bratu da odu, želeći se što prije izgubiti odavde. Ali činilo se da je Dugald u transu. Zurio je u lady Mary MacDougall kao da je upravo sišla s oblaka.

Arthur skrene pogled s djevojaka, ali krajičkom oka opazio je kako se druga djevojka trznula. Izgledalo je da se prvi put osvrnula po prostoriji i shvatila kolike su oči uperene u njih.

Ona se ugrize za usnu. Bila je to nevina, erotična gesta koja bi ga vjerojatno uzbudila prije nego što je shvatio da se radi o Lornovoj kćeri.

No ipak, on popravi svoj mač - onaj čelični.

- Nešto smo prekinule. - Ona se okrene drugoj djevojci, najvjerojatnije svojoj sestri. - Dođi, Mary, kasnije ćemo ocu ispričati o svome putovanju.

Lorn odmahne glavom. - Ne, nema potrebe. Mi smo ovdje skoro gotovi.

Arthur se ukipi, a srce mu je divljački lupalo dok je djevojčin pogled klizio preko skupine vojnika, a zatim se - dovraga - vratio na njega.

Instinktivno stisne držak svoga mača. Hladan znoj curio mu je niz kralježnicu.

Ovoga puta nije nosio kacigu koja bi mu sakrila lice, i osjetio je punu snagu njezina ispitivačkog pogleda. Ukipio se kad joj se obrve malo namršte.

Dugo, onoliko koliko najduže treba srcu da otkuca, čekao je da ga raskrinka. Da njezin glas zazvoni riječima koje će ga osuditi na smrt... i na neuspjeh. ~ 33 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ali ona se samo još jače namrštila.

A zatim, u jednom neopreznom trenutku, znao je što treba učiniti.

Mora biti siguran.

Polako podigne pogled prema njoj.

Nije se pomaknuo. Nije disao. Nije ni trepnuo kad su im se pogledi prvi put nesmetano susreli. Zureći u njezine oči, tamne i duboke, i plave kao more, osjećao se kao da se utapa. Izgubljen, iako samo na tren.

Kad je šokirano uzdahnula, znao je da je sve gotovo.

No zatim brzo spusti pogled, a obrazi joj se nježno zarumene.

Arthur zamalo uzdahne od olakšanja. Djevojka ga nije prepoznala.

Jednostavno ju je bilo sram što ju je uhvatio kako zuri u njega.

No njegovo je olakšanje bilo kratkoga vijeka. Djevojka ga možda nije raskrinkala kao špijuna, ali je nehotice učinila baš ono što se nadao izbjeći: privukla je pozornost svoga oca na njega.

- Koji si ti brat? - upita Lorn. U tamnim sitnim očima vidjelo mu se da nije ništa propustio.

Dugald odgovori za njega. - Moj najmlađi. Sir Arthur, gospodine lorde. Kraj njega je moj brat sir Gillespie.

Obojica muškaraca kimnu, ali Lorn je bio usredotočen na njega - kao pseto na masnu kost. - Sir Arthur... - promrmlja, kao da se pokušava sjetiti tog imena. - Tebe je vitezom proglasio osobno naš kralj.

Arthur prvi put pogleda svog neprijatelja u oči, ne odajući ničime mržnju koja se skrivala u njemu. - Da, gospodaru, kralj Edward me proglasio vitezom nakon Methvena.

- De Valence - Pembroke - te izuzetno cijeni.

Arthur se nakloni kao da mu je drago zbog pohvale, iako mu nije bilo nimalo drago, znajući da je pohvala engleskog zapovjednika bila na štetu njegovih prijatelja. On je učinio sve što je mogao da izbjegne borbu s Bruceovim ljudima, ali ponekad je to bilo neizbježno. Kako bi ostao živ i kako se ne bi razotkrio, nije imao drugog izbora nego braniti se - a ponekad i do smrti. Bio je to dio misije o kojem nije želio razmišljati, ali ipak ga je bio jako dobro svjestan.

Lorn se dugo zapilji u njega prije nego što konačno skrene pogled.

Sljedeća skupina muškaraca priđe naprijed i Dugald ih odvede od podija. Ali Arthur je cijelo vrijeme osjećao težinu pogleda na svojim ~ 34 ~

Knjigoteka

daša&anna

leđima. Djevojčinog, pomislio je, a ne Lornovog. Ali nijedan taj pogled nije bio dobar za njegovu misiju.

U jedno je bio siguran: mora se kloniti te djevojke.

Anna MacDougall. Usta mu se ukrute od gađenja. Ništa ne ubije neželjenu požudu kao spoznaja da je žena koja mu je zapalila krv kći čovjeka koji mu je ubio oca.

~ 35 ~ Knjigoteka

daša&anna

3. POGLAVLJE

Anna nije pazila kamo hoda. Kad se vratila u dvorac, jedva se imala

vremena okupati i preodjenuti za gozbu. Gozba je bila njezina zamisao.

Trebala je iskazati dobrodošlicu barunima, vitezovima i vojnicima koji su odgovorili na očev poziv u Dunstaffnage.

Kako se rat približavao kućnom pragu, nekima bi se slavlje činilo neumjesnim - kao, na primjer, njezinom bratu Alanu - ali Anna je znala kako je važno, barem na jednu noć, zaboraviti na strašnu sudbinu.

Podsjetiti se za što se bore. Osjećati se normalno, barem na kratko - ili onako koliko može biti normalno usred rata.

Na sreću, njezin se otac složio i smatrao je gozbu dobrom zamisli.

Pretpostavila je također, da otac jedva čeka pokazati svojim ljudima da se sasvim oporavio od bolesti. Bez obzira na razlog, Anna je bila jako uzbuđena. Bit će na gozbi dekadentno mnogo hrane i pića, glazbe, seannachie 3 će počastiti okupljene pričom o povijesti klana... a bit će i plesa. Plesa! Kako je to bilo davno kad je zadnji put plesala.

Ona i njezine sestre provele su sate odlučujući što odjenuti, planirajući svaku pojedinost.

A sad je kasnila.

Iako joj nije bilo žao. Bethina nova bebica bila je preslatka, a Anna je znala koliko njezina prijateljica, koja je nedavno postala udovicom, treba pomoć. Sažalila se nad djetetom koje nikada neće upoznati svoga oca.

Srce joj se slamalo jer je bilo toliko mnogo takve djece. To je bio još jedan razlog zašto je jedva čekala da ovaj prokleti rat završi.

Začula je prve akorde harfe i promrmljala si u bradu jednu od očevih najdražih psovki. Utrčavši sa svjetla u mračno predvorje Vijećnice, naletjela je glavom ravno u zid.

Ili je barem mislila da je to zid dok nije ispružio ruke i uhvatio ju da ne padne unatrag. Spasivši je tako, pretpostavila je, od teškog pada na stražnjicu.

3

Galski pripovjedač u Škotskom Visočju ili Irskoj.

~ 36 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona zastenje od iznenađenja. Prvo od udara, a zatim od opojnog osjećaja da se nalazi u stisku prilično jakog i mišićavog - ekstremno mišićavog - para ruku.

- Jeste li dobro?

Gospode, kakav glas! Ovio se oko nje čvrsto kao njegov zagrljaj.

Dubok i bogat, s točno pravom mjerom hrapavosti. Bio je to glas koji bi odjekivao po dvoranama i vrhovima brežuljaka. Možda bi pažljivije slušala jutrošnju misu da Otac Gilbert ima takav glas.

- Dobro sam - reče ošamućeno. Uistinu je osjećala malu vrtoglavicu.

Pogleda ga, zatreptavši da otjera zvjezdice s očiju, i ponovno šokirano uzdahne.

Bio je to mladi vitez kojeg je primijetila prije nekoliko dana. Onaj koju ju je uhvatio kako zuri u njega. Sir Arthur Campbell.

Obrazi joj se zažare. Nije znala što je toga dana privuklo njezinu pozornost, ali ponovno je to osjetila. Neko čudno ubrzanje pulsa.

Nervozno podrhtavanje u želucu.

Bilo je nešto neobično u vezi s njim. Osjećaj, koji nije mogla dobro opisati. Kao da je nešto intenzivno strujalo iz njega.

Bio je neupitno naočit, iako to isprva nije primijetila. Tiha i nepretenciozna ljepota sira Arthura nije bila tako očita kao naočitost njegova brata. Razmetljivu ljepotu njegova brata nije bilo moguće previdjeti.

Poput onog predivnog muškarca od one noći kraj crkve prije godinu dana - onog koji je opozvao napad kad je prepoznao njezina “spasitelja”.

Bez obzira na crnilo kojim je namazao lice, znala je da nikad nije vidjela muškarca koji je bio tako izvanredno građen. Ali, on je bio pobunjenik i njegova je privlačnost vrlo brzo nestala.

Bilo je baš čudo da se sjetila te noći. I to drugi put ovoga tjedna.

Mislila je da je zaboravila na tu strasnu epizodu i prestala gledati svakog muškarca tražeći njega. Čovjeka, koji je istovremeno bio i izdajnik i njezin spasitelj. Rendžer. Kakvo je to bilo ime? Rendžeri su ljudi koji patroliraju prirodom kako bi štitili ljude i provodili zakon - i zato to ime nije bilo prikladno za nekog špijuna.

Ili jest? Od njezina opisa događaja te noći, njezin otac je pretpostavio da bi ona dvojica mogli biti dio Bruceove tajne družine fantomskih ratnika. Napola bauci, napola mitološki junaci, ti su ratnici bili strah i trepet Engleza i njihovih škotskih saveznika. ~ 37 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ali sada je samo mogla razmišljati o čovjeku koji ju je držao. Divno je mirisao. Toplo i po sapunu od kupke u kojoj se zacijelo nedavno okupao.

Tamna mu je kosa još bila vlažna i kovrčala se u blagim valovima niz njegov vrat i čelo. Obrijao se, iako je još mogla vidjeti sjenu njegove brade duž snažne, isklesane vilice.

Riječ isklesan dobro ga je opisivala. Cijelo lice bilo mu je uglato i grubo isklesano. Bilo je tako napadno muževno kakvo joj dosad nije bilo privlačno. Više je voljela muškarce koji su bili profinjenija ponašanja i izgleda.

Obično se ne bi zagledala u ratnike. Previše su je podsjećali na rat.

A on je neupitno bio ratnik. Građen kao opsadno vozilo, ako su ti njegovi čelični mišići na rukama bili neki pokazatelj toga. Baš čudno da kad ga je prvi put vidjela, nije primijetila kako je visok i mišićav. No, sa svim tim žičanim i čeličnim oklopima, njoj su svi vitezovi zapravo izgledali isto.

Anna nije bila posebno niska za ženu, ali morala je izviti vrat da ga pogleda. Nebesa, morao je biti viši od metar i devedeset. A ramena su mu bila široka skoro kao ulaz u predvorje.

Pogledi im se sretnu.

Zanijemila je od šoka. Nikad nije vidjela oči takve boje. Boje jantara sa zlatnim mrljicama. Nisu smeđe, pomislila je. A uokvirene su smiješno dugačkim, mekim trepavicama na kojima bi mu pozavidjele sve žene.

Vidjela je tračak prepoznavanja prije nego što ju je pustio.

Zapravo, ispustio. Tako naglo da je jedva jedvice izbjegla pasti.

Zateturala je unazad, zamahnula rukama poput neke raskokodakale kokoši i - hvala Bogu - uspjela održati ravnotežu.

Toliko o tome da ga kani impresionirati svojom profinjenošću, što ne znači da je njegov izraz lica imalo pokazivao da bi ga se moglo impresionirati.

Nijedan je mladić nikada nije pogledao s takvom... očitom ravnodušnošću. Dobro da nije tašta. Ili barem misli da nije, ali sad je morala priznati da ju je njegova ravnodušnost malo zaboljela.

Shvativši da zuri u njega kao zaljubljena djevojčica koja je tek izašla iz samostana, brzo spusti pogled. On joj nije mogao na očitiji način pokazati da nije zainteresiran. Skoro ju je bacio na pod, za Boga miloga!

Možda je propustio lekciju iz kavalirštine tijekom obuke za viteza. ~ 38 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pokušavajući se barem malo pribrati, nasmiješi mu se i reče: Oprostite, nisam vas vidjela.

On se zapilji u nju pogledom u kojem je bilo naznake arogantne nestrpljivosti. - Očito.

Osmijeh joj se smrzne. Namršti se ne znajući što sada reći. Neugodni trenutci šutnje za nju su bili velika nepoznanica. Očito nije baš bio pričljiv. - Kasnim - objasni mu.

On ustukne i pusti je da prođe kraj njega. - Onda ne dajte da vas zadržavam.

Iako mu je glas bio neutralan i na površini nije bilo ništa sporno u njegovim riječima, osjetila je u njima izrazitu hladnoću. Ja se njemu ne sviđam.

Osjećajući se odjednom kao budala, Anna projuri kraj njega. Zašto bi marila za to sviđa li mu se ili ne? Ratnici su bili zadnji tip muškaraca koji bi nju zanimali. Dosta je njoj bilo rata za cijeli život. Mir. Tišina. Sretni dom i muž čiji se razgovori ne vrte oko rata i oružja. Djeca. To je ono što ona želi od budućnosti.

Trenutak prije nego što ju je progutala velika gužva u Velikoj vijećnici, odvaži se pogledati preko ramena.

On skrene pogled. Ali, bio ju je gledao. * * *

Arthur je brojao minute do trenutka kad će se moći izgubiti odavde.

I inače mu bas nije stalo do gozbi i pijančevanja, ali zahvaljujući Anni MacDougall, bilo mu je teško čak i pretvarati se da je opušten i da se zabavlja.

On je bio onaj koji je gledao i promatrao, a ne obrnuto. Nije mu trebala svjesnost niti izoštrena čula da bi osjetio njezin pogled na sebi.

Sjedio je u stražnjem kutu vijećnice, najdalje od podija što je to bilo moguće, ali mogao je sjediti i točno kraj nje, koliko je snažno osjećao njezin ispitivački pogled. Ženski interes, i nešto mnogo opasnije znatiželju. A to mu se nije nimalo sviđalo.

Zašto ga neće prestati gledati? I još gore, zašto je njemu tako grozno teško ne gledati u nju? ~ 39 ~ Knjigoteka

daša&anna

Bila je zgodna - čak jako lijepa. Ali lijepe žene nisu bile takva rijetkost da bi se morao silno truditi da je ignorira. Nije imao nikakvih problema ne gledati njezinu sestru Mary, a ona je bila jedna od najljepših žena koje je vidio u životu.

Ali nešto u vezi s Annom MacDougall stalno mu je privlačilo pogled. Čak i u prostoriji u kojoj je stotine ljudi slavilo u društvu mnogo privlačnih mladih djevojaka, koje su se natjecale za pozornost, ona je blistala poput dijamanta među staklom.

Nije se radilo o ljepoti - barem ne u potpunosti. Njezina je privlačnost bila dublja. Nisu je pratili samo muški pogledi; i žene su je gledale. Bilo je nešto zarazno u njezinu smijehu, dražesno u smiješku, očaravajuće u dubokim plavim očima i predivno vragolasto u jamicama na obrazima. Jamicama. Naravno da mora imati jamice. Koji dražesni djevojčurak ih nema?

Ali osim što je jednom ili dvaput krišom bacio pogled na nju, uporno ju je izbjegavao gledati. Samokontrola. Disciplina. To su bile značajke kojima se ponosio. To je bilo ono što je od njega učinilo elitnog ratnika.

No ponos mu je povrijeđen kad je počeo ples. Bio je dovoljan jedan pogled na njezine zarumenjele obraze i nasmiješene oči da bude očaran baš kao i svi drugi. Bila je vedra i živahna, prštala je od mladenačke snage i vitalnosti.

Znao je da to zvuči strašno banalno, ali životna radost bila joj je ispisana na licu. Za čovjeka koji nije znao ni za što osim smrti, uništenja i kaosa, otkad je dovoljno ojačao da drži mač, koji je živio godinama u sjeni izbjegavajući pozornost, u kojoj je ona uživala, koji nikad u životu nije iskusio takvu radost, svjetlo je bilo skoro zasljepljujuće.

Pokušao se usredotočiti na njezine nesavršenosti. No uzalud, nije uspio pronaći nijednu zalutalu vlas ili ružan madež koji bi nagrdio glatkoću njezine kože. Nos joj je možda bio malo prćast. A usta, pomalo preširoka. A brada, malkice prezašiljena. No sve zajedno bilo je dražesno i slatko.

Unatoč prvotnom dojmu da je baš takva, uvjeravao se da je vjerojatno razmažena i tašta. Ili proračunata i lukava poput svoga oca.

Upravo se uvjerio u to kad je vidio kako je posrnula. Skoro je skočio s klupe prije nego što se zaustavio. Noga joj se poskliznula i završila je na stražnjici uz glasan tresak.

Glazba je utihnula, a zatim nastupi zapanjenost i tišina. ~ 40 ~

Knjigoteka

daša&anna

Iz užasnutog pogleda mladog ratnika koji je stajao iza nje, Arthur je shvatio da je mladić kriv za njezin pad.

Arthur je čekao da počnu suze ili da počne ljutito koriti čovjeka koji ju je osramotio. Ali razočarao se.

Anna MacDougall je pogledala oko sebe i prasnula u smijeh. Nakon što joj je partner pomogao ustati, vidio je da je zadirkivanjem otjerala stravu s njegova lica.

Toliko o tome da je razmažena i tašta. Arthur podigne svoj pehar piva i ispije dugačak gutljaj, odjednom dobivši želju za pićem.

Mogao bi je satima gledati. Ali natjerao se skrenuti pogled jer je znao da se igra s vatrom. Vraški je bio siguran da ne želi da ona opet primijeti kako je gleda.

S obzirom na to tko je ona, naljutio se na sebe zbog toga što je tako očaran njome. Već i samo njezino ime trebalo bi mu se gaditi. Ona je Lornova kći, za Boga miloga.

Ali kad je ranije naletjela na njega, uopće nije osjetio gađenje.

Osjetio je erekciju. Uzbuđenje. Vrućinu. Želio je utonuti u njezinu mekoću. Pritisnuti njezino tijelo uz svoje.

Osjetiti punoću njezinih dojki na svojim prsima i njezine bokove na svojoj batini. Šokirala ga je žestina njegove reakcije i zato ju je prebrzo pustio.

Ali požudu, iako je naporna, lako je kontrolirati. To je sitna gnjavaža u usporedbi s opasnosti koju bi uzrokovalo njezino zanimanje za njega.

Dovoljno dugo on radi ovaj posao pa zna da je jedina stvar na koju može računati u baš svakoj misiji ta da će nešto poći po zlu. Ali braniti se od neželjene pozornosti predivne djevojke nije bio problem koji bi predvidio.

Arthurovo iskustvo sa ženama bilo je ograničeno na nagonski je odnose. Tako nije bio tako napadno lijep kao MacGregor - hvala Bogu na tome - Arthur je mogao privući znatno više obožavateljica da je to želio.

Ali njegovo ponašanje nije ih ohrabrivalo. A on je baš to i htio. Žene su općenito bile daleko intuitivnije od muškaraca. Obično bi osjetile da je on nekako drukčiji i instinkt bi ih upozorio da se drže podalje od njega.

Obično. Ali s Annom MacDougall morat će poduzeti oštrije mjere.

Njegov pokušaj da je obeshrabri, međutim, nije djelovao. Osim ako se računa to što je uspio učiniti da se osjeća kao budala. Šarm i viteštvo ~ 41 ~

Knjigoteka

daša&anna

možda mu nisu bili urođeni - to je bilo područje njegova brata - ali nije ni otvorena grubost. Njegova hladnoća prema njoj nije mu dobro legla, iako je bila potrebna.

On odmahne glavom. Koji mu je vrag? Anna MacDougall je zadnja djevojka na svijetu oko koje bi se trebao zabrinjavati. Nekoliko osornih riječi bilo je ništa u usporedbi s onim što je on ovamo došao učiniti.

Njezin će svijet uskoro biti uništen.

Iako se to ne bi moglo reći po razdraganim osmjesima na licima ljudi koji su ga okruživali. Zar oni ne znaju da se situacija okrenula? Da su ih napustili njihovi najmoćniji saveznici - Comynovi i Engleska. Da će Bruce navaliti čim istekne primirje?

Dovraga, čak se i njegov brat ponašao kao da ga ne brine baš ništa na svijetu. On i njegovi ljudi smijali su se i šalili jednako glasno kao i ostali.

Možda čak i glasnije.

- Zar ne volite pivo, sire Arthure?

Arthur se okrene i ugleda Dugaldovog štitonošu kako sjedi kraj njega na klupi. - Ma volim - reče, ironično se osmjehnuvši. - Iako vjerojatno ne toliko kao moj brat.

Momak se nasmiješi. Nagne se bliže i utiša glas. - Nisam si mogao pomoći da ne primijetim onu damu, gospodine. - Arthur nije morao pogledati da bi znao na koga pokazuje. - Ona vas gleda. Možda biste je trebali zamoliti za ples?

Nažalost, nije dovoljno utišao glas, ili Arthurov brat nije bio tako pijan kao što je mislio. Dugald ga glasno prekine. - Ne gubi vrijeme, Nede.

Moj brat bi radije plesao sa svojim mačem nego s mladom damom prikladnom za udaju. - Ostali se nasmiješe, ne propustivši vulgarnu dosjetku.

Iako je Dugald završio s jelom, još je u ruci držao držak noža za jelo načinjen od bjelokosti. Arthur je primijetio kako se štitonoša ukočio i nervozno razrogačio oči kad je Dugald počeo bacati nož u zrak i hvatati ga jednom rukom. Momak nesvjesno počne trljati ruke i pomicati se bliže stolu.

Arthuru je bila jako dobro poznata reakcija mladog štitonoše. Za to je bio dovoljan jedan pogled na vlastite dlanove. Bio je to Dugaldov način zabave. On bi neko vrijeme bacao nož - ili bodež ili koplje - a zatim bi ga iznenada bacio na nekoga, očekujući da će ga taj uhvatiti. Ta je “igra” trebala poboljšati reflekse i izgraditi budnost, svjesnost i spremnost. ~ 42 ~

Knjigoteka

daša&anna

I jest, iako uz znatnu količinu boli i krvi.

Bože, kako se užasavao tog prokletog noža - a njegove je osjećaje očito dijelio i štitonoša sudeći po njegovom blijedom, napetom licu.

- Nije se udvarao nijednoj djevojci otkad je bio bijedni štitonoša poput tebe - nastavi Dugald. - Kako se ono zvala, brate?

Arthur bezbrižno klizne prstom preko ruba svoga pehara. Dugald ga je izazivao, ali on se neće dati upecati. - Catherine.

- Što se dogodilo, gospodine? - upita štitonoša Arthura, kriomice pogledavajući Dugalda i nijednom sasvim ne skrenuvši pogled s čelične oštrice, duge dvanaestak centimetara.

Arthur slegne ramenima. - Nismo si odgovarali.

Dugald se nasmije. - Nakon što si je nasmrt prestrašio. Tako mi Boga, bio si čudan momak. - Nasreću, Dugald nije dalje objašnjavao, nego je skrenuo pogled na štitonošu. Brzo zamahe rukom, glumeći da je bacio nož, a zatim se zasmijulji kad se momak trznuo. - Bio je još beznadniji od tebe. Žgoljavac, zamisli ti to. - Kako su se ostali okrenuli prema njemu zapanjeno, bilo je jasno da to ne mogu zamisliti. - Krhak i slabašan. Do svoje dvanaeste godine jedva je mogao podići mač. Bili smo očajni, sumnjali smo da će od njega postati ratnik.

Da, sumnjali su svi osim Neila. Neilje uvijek vjerovao u njega.

- A vidi ga sada - reče Dugald. - Pravi vitez na kojeg bi naš otac bio ponosan. - Spretno trznuvši rukom, baci bodež visoko u zrak, uhvati ga i odmah ga baci prema štitonoši. Arthur bi ga odbacio rukom, ali štitonoša je bio spreman. Očiju usredotočenih na blještavu oštricu, uspio je uhvatiti dovoljno drške da ga zadrži u ruci. Dugald prasne u glasan, grleni smijeh.

- Ha! Možda još ima nade za tebe.

Ostali se nasmiju.

Usputni kompliment o Arthurovim ratničkim vještinama značio mu je više nego što je to želio. On i Dugald nikad nisu bili bliski, ali bih su braća. Nasuprotnim stranama, podsjetio se. Štitonoša se odmakne, a ostatak muškaraca vrati se svome piću, no Dugald se tiho ogleda po prostoriji. Arthur je znao što - ili koga - njegov brat traži. Lady Mary MacDougall zarobila je pozornost njegova brata - a to je bila rijetkost što se tiče bilo koje djevojke.

- Prokleta šteta reče promuklo Dugald. On kimne. - Da, brate, jest.

Kćeri Johna od Lorne nisu žene za njih. ~ 43 ~

Knjigoteka

daša&anna

4. POGLAVLJE

Anna je shvatila da ima više mana nego što je to dosad bila svjesna.

Nakon današnjeg dana, morala bi dodati i aroganciju i taštinu na popis koji je već uključivao dobro poznatu tvrdoglavost (ona je bila ta koja je priprijetila - lijepo - da će vezati oca za postelju ukoliko pokuša ustati), dug jezik (žene nisu trebale imati mišljenje, a kamoli ga izražavati - ali za to nije bila samo ona kriva, njezin ju je otac ohrabrivao na to), i vrlo nedamsku sklonost da ponavlja najdraže psovke svoje braće i oca (koje neće navesti jer nije željela na popis dodati još pokoji grijeh).

A sada je otkrila da ima perverznu potrebu da se svidi. Zasigurno je bio vrhunac arogancije smatrati da se svima moraš svidjeti. Naravno da jest. Iako je to obično tako. Ne bi je trebalo smetati što ju onaj mladi vitez nije nijednom pogledao. Nijednom. Cijele noći.

Ali, smetalo ju je. Pogotovo zato što je ona cijelu noć gledala samo u njega.

Dok se raspadala od smijeha, plesala dok je noge nisu zaboljele, jela dok joj se želudac nije gotovo rasprsnuo i pila dok joj se nije zavrtjelo u glavi, pogled joj je stalno vrludao prostorijom, ali ne besciljno, tražeći tamnog, naočitog viteza, koji joj nije na očitiji način mogao pokazati kako ga ona uopće ne zanima.

Namrštila se. Zašto mu se ne sviđa?

Bila je savršeno prijateljski raspoložena, smješkala se i pokušala razgovarati. Nije imala bradavice na nosu, nisu joj iz brade rasle dlake, niti su joj zubi bili truli. Zapravo, kao što su joj mnogo puta rekli - i to ne samo muškarci iz njezine obitelji - iako nikako nije bila lijepa kao Mary (tko bi to uopće mogao biti?), bila je baš oku ugodna.

I zato je zaključila da je tašta.

Možda se radilo o trajnom animozitetu zbog stare zavade između Campbellovih i MacDougallovih? Bila je tada još dijete i malo je znala o okolnostima te svađe. Ali mogla bi pitati oca, iako joj nije bilo jasno zašto je tako očajnički tražila objašnjenje za njegov očiti nedostatak zanimanja za nju.

To ne bi trebalo biti važno. Ona njega uopće ne poznaje. I on je ratnik - u njemu nema ničeg profinjenog. To bi joj trebalo biti dovoljno. ~ 44 ~

Knjigoteka

daša&anna

Što znači jedan muškarac? Mnogima se sviđala. Uključujući i Thomasa MacNaba, savršeno ugodnog učenjaka koji je upravo otišao donijeti joj pehar slatkog vina koje voli, dok se ona kraj otvorenog prozora oporavljala od energičnog plesa - i svog sramotnog pada. Voljela bi da može reći da obično nije tako nespretna, ali nije mogla. Nije to smatrala manom, nego više sitnim nedostatkom.

Naslonila se na prozorsku klupčicu, udišući svježi zrak dok joj je pogled klizio Velikom vijećnicom. U prostoriji je bilo sparno i vruće, ali ne od vatre s kamina, već od živahne energije slavljenika koji su se vrtjeli posvuda. Ako se može suditi po osmjesima i smijehu na licima muškaraca i žena, proslava je bila izuzetno uspješna.

Ona se snuždi. Svi su se smješkali osim jedne osobe.

Ne gledaj...

Ali naravno da jest. Pretpostavljala je da bi trebala dodati popisu šokantan nedostatak samokontrole. Pogled joj odmah skrene prema osobi u najdaljem kutu prostorije. On je još bio ondje - što je bilo čudno, s obzirom na to da je izgledalo da promatra vrata kao da jedva čeka da ode. Koliko je znala, ratnici uvijek čekaju da odu. Jedva čekaju novu bojišnicu.

Za razliku od ostalih prisutnih muškaraca, sir Arthur se nije častio MacDougallovim vinom i pivom. Njegov se bokal rijetko micao na stolu.

Sjedeći okrenut leđima zidu s praznim izrazom lica, smjestio se tako da dobro vidi čitavu prostoriju. Zapitala se je li namjerno tako sjeo. Iako se činio savršeno opuštenim - naslonivši se na zid i povremeno se osmjehnuvši na nešto što je rekao neki od njegovih sudrugova - osjetila je da je na oprezu. Kao da stalno nešto promatra i procjenjuje. Bilo je to tako suptilno da isprva to nije ni primijetila. Ali ipak se naziralo u mirnoći njegova pogleda i držanja.

Iako je sjedio sa skupinom ostalih ratnika, uključujući i njegova dva brata s kojima je bio prvoga dana, činilo se da je on više promatrač nego aktivan sudionik razgovora. Činio se odvojenim od njih. Udaljenim. I nešto u vezi s tim ju je zasmetalo.

Nije joj se sviđalo kad je bilo tko ostao po strani. Možda bi trebala provjeriti je li...

Ali prije nego što je završila misao, netko ju je podigao s leđa i zavrtio u zraku. ~ 45 ~ Knjigoteka

daša&anna

- Nemaš s kim plesati, derište? - zadirkivao ju je. Moram li narediti nekom od svojih ljudi da plešu s tobom?

Ona se razdragano nasmije, znajući točno o kome se radi. Iako već jako dugo nije čula taj zadirkujući prizvuk u njegovu glasu. - Da se nisi usudio. Sama si mogu pronaći partnera. - Odgurne mu debelu ruku, pokušavajući se izmigoljiti iz njegova medvjeđeg stiska. - Pusti me, veliki tikvane!

On je spusti na pod i okrene je prema sebi, pogledavši je prijekorno.

- Veliki tikvane? Pokaži malo poštovanja prema starijima, malena.

- Zar sam rekla veliki tikvane? - Ona nevino zatrepće prema njemu. Mislila sam, Sire, veliki tikvane.

On se nasmije, a iste se plave oči kao njezine naboraju oko rubova.

Srce joj se razgalilo od smiješka na njegovu licu. Otkad mu je prije skoro godinu dana žena umrla rađajući njihovo treće dijete, nije vidjela svoga brata tako sretnog.

Iako je Alan bio samo deset godina stariji od nje, jako je ostario posljednjih mjeseci. Ljubav prema ženi bila je urezana u bore na njegovom licu. Tamnoplava kosa prorijedila mu se na čelu, a možda malo i na tjemenu, ali još je bio naočit muškarac. Pogotovo kad bi se smiješio ali to je bila rijetkost kod ozbiljnog nasljednika Lorna i Argylla.

On spusti ruku i protrlja joj nos palcem i kažiprstom, onako kako je to običavao kad je bila mala. - Znaš, imala si pravo.

- Što si to rekao? - Anna stavi ruku na uho. - Ne čujem te od ove buke.

On odmahne glavom. - Derište jedno. Točno znaš što sam rekao.

Gozba. Ovo je bilo baš ono što nam je trebalo.

Anna je sjala. Nije si mogla pomoći. Bratovo mišljenje toliko joj je značilo. Uvijek je bilo tako. - Uistinu to misliš?

On kimne. - Mislim. - Sagne se i poljubi je u tjeme, lako nije bio tako visok kao određeni mladi vitez, Alan je bio čovjek zastrašujuća izgleda.

Visok metar i osamdeset, bio je krupno građen, poput njezina oca i djeda.

Ewen i Alastair, njezina dva druga brata, bila su vitkije građe.

Na trenutak ju preplavi tuga. Somhairle je bio negdje između. Visok, širokih ramena, mišićav i žilav, bio je impresivna pojava. Iskonski ratnik.

Baš kao sir Arthur (zašto stalno razmišlja o njemu?). Ali Somhairle, njezin drugi najstariji brat, poginuo je prije točno deset godina u bitci kod Falkirka boreći se na Wallaceovoj strani. Imao je dvadeset godina.

Ne želeći Alanu pokvariti raspoloženje, ona odagna tužne misli. ~ 46 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Tko su svi oni muškarci koji su se noćas sjatili oko tebe i nisu te puštali na miru? - upita je njezin brat s pretjerano zaštitničkim sjajem u očima.

Ona zakoluta očima. - Ako ih je i bilo, sigurna sam da su se raspršili čim su te vidjeli kako dolaziš.

Usta mu se rašire u zadovoljno cerekanje. - I neka su.

Ona glasno zastenje. - Thomas MacNab mi je otišao po vino; sigurna sam da će se vratiti kad ti odeš.

Alan prekriži svoje snažne ruke na prsima i namršti se. - Taj ljepuš...

- Prekine se. - Muškarac koji nema dovoljno hrabrosti suočiti se s bezazlenim bratom...

Ona frkne nosom. - Tri drska grubijana, misliš. Vidjela sam ja maloprije vas trojicu kako ga strijeljate pogledom.

On je prijekorno pogleda i nastavi kao da ga nije prekinula. -... nije te vrijedan. Tebi treba muškarac koji će se zbog tebe potući sa zmajevima i puzati na koljenima kroz pakao da te zaštiti.

Anna obgrli njegova široka prsa i snažno ga stisne. Alan nije shvaćao da se njoj više sviđa tihi učenjak poput Thomasa MacNaba - čovjek koji ne bi znao što s mačem čak i da ga može podignuti - kad se impresivni vitez poput sira Hugha Rossa želio oženiti njome. - Mislila sam da za to imam tebe, oca, Alastaira i Ewena.

On nju stisne. - Da, Annie, dušo, imaš nas. - Odmaknuo ju je kako bi je pogledao. - Zar te nije zaintrigirao nitko osim tog tutora?

Bez razmišljanja, pogled joj skrene prema stražnjem kutu prostorije, nakratko se zaustavivši na siru Arthuru Campbellu. No dovoljno dugo da to njezin brat primijeti. - Koga to gledaš?

- Nikoga - reče ona brzo.

Prebrzo. Brat okrene glavu u smjeru u kojem je ona pogledala i pogleda ju ispod oka. - Campbell?

Neka vrag nosi njezinu bijelu kožu! Doslovno je osjetila kako joj crvenilo oblijeva obraze.

Izgledao je iznenađeno. - Sir Dugald? On je sjajan ratnik. - Namršti se. - Iako možda malo previše popularan među djevojkama.

Nije ga kanila ispraviti. To nije bilo važno. Nju je samo malo privlačio sir Arthur, to je sve. Njegova ravnodušnost samo je povrijedila njezinu žensku taštinu. ~ 47 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Oprezno, ljubavi. Pokuša li on nešto...

Anna ga odmakne od sebe. - Znam točno koga trebam pozvati. A sada, zašto ne bi otišao onamo i zamolio Morag za ples. Cijele noći te gleda.

Očekivala je da će odmah odbiti, no iznenadio ju je pronicljiv sjaj u njegovim očima.

- Uistinu? - Pogled mu skrene na lijepu, mladu udovicu. Nije rekao ništa, ali tračak zanimanja dao je Anni nadu da je možda došao kraj bratovom životu u dubokoj tuzi i očaju. Nikako nije mogao prežaliti svoju ženu. Iako je njegova tuga bila znak njegove ljubavi prema njoj, on nije umro s njom.

Pogledala je prema gužvi tražeći Thomasa i barem trideset sekundi nije pogledala prema uglu. Baš u tom trenutku tri mlade pripadnice klana - i to baš one lijepe, prsate i najgore namiguše u dvorcu - priđu stolu za kojim su sjedili Cambellovi.

Annini prsti grčevito stisnu meki baršun njezinih suknji. Osjetila je ubod nečega što je maglovito nalikovalo na ljutnju. Ekstremnu ljutnju.

Nije pomoglo to što je znala da je to bilo nerazumno. Naravno da oni zanimaju djevojke. Zašto ih ne bi zanimali? Došljaci su bili vitezovi, bili su naočiti, i koliko je Anna znala, bili su neoženjeni. A to je neodoljiva kombinacija za svaku mladu neudatu djevojku.

Nije se iznenadila ni kad su djevojke odmah pozvali da im se pridruže. Ali kad je jedna od žena - Christian, lijepa, crnokosa, plavooka kći očeva pobočnika - sjela kraj sira Arthura, Annina se kralježnica ukoči. Činilo joj se da je u prostoriji postalo toplije. Obrazi joj se zarumene, a srce joj iznenada poskoči. Uvjeravala se da to s njom nema nikakve veze, ali nije mogla skrenuti pogled.

No, nije se uopće trebala brinuti. Nakon što na njezino očijukanje nije bilo odgovora - a potrudila se s koketnim osmjesima i ne baš suptilnim guranjem svog bujnog poprsja siru Arthuru pod nos - Christian je odustala i svoju pozornost usmjerila na jednog od njegovih prijatelja.

Iako je Anni laknulo više nego što je to željela priznati, namrštila se primijetivši nešto čudno u ovome što je upravo vidjela. Je li ona prenaglila i donijela krivi zaključak? Možda se uopće ne radi o njoj.

Možda sir Arthur nije kanio biti nepristojan, nego je jednostavno grub, poput njezina oca. Ili je sramežljiv u nazočnosti žena, poput njezinog brata Ewena? ~ 48 ~

Knjigoteka

daša&anna

Koliko god se željela uvjeriti da se radi o tome - tako da ga lijepo može zaboraviti - nije joj to uspjelo. On ranije uopće nije djelovao sramežljivo. Zapravo, djelovao je nervozno, čak malo ljutite Kao da mu ona ide na živce. Poput dosadnih mušica ljeti ili neposlušnog šteneta pod nogama.

Ona jest doduše naletjela na njega, naravno, ali to je bila nezgoda. A on je svakako izgledao dovoljno snažno da izdrži to što ga je neka žena malo gurnula. Gospode, ta on je izgledao kao da bi izdržao udarac maljem.

Možda isprva nije primijetila koliko je velik, ali sada jest. Unatoč labavoj glomaznoj vunenoj tunici i opuštenom držanju, taj čovjek bio je građen kao stijena. Prepun mišića tvrdih poput čelika. Pa on se jedva pomaknuo kad je ona naletjela na njega.

A kad ju je držao u rukama, osjećala se potpuno sigurno i zaštićeno.

Kao da joj u naručju toga velikog moćnog čovjeka ništa na svijetu ne može nauditi.

Naravno, tako se osjećala prije nego što ju je pustio.

On se odgurne od stola i sagne se kako bi nešto rekao svome bratu siru Dugaldu.

Srce joj čudno poskoči kad sir Arthur krene prema vratima. On odlazi. Odlazi! A nije još ni pala noć. Gozba će potrajati još satima.

Pa ne može otići. Uopće nije plesao.

Ona pogleda lijevo i ugleda Thomasa kako se probija kroz gužvu, a zatim ponovno pogleda mladog viteza.

Prije nego što je shvatila što radi, već je odlučno hodala prema vratima. Nije baš trčala, ali nije se baš ni vukla.

Bio je metar-dva od ulaza, na istom mjestu gdje je bila naletjela na njega, kad mu ona prepriječi put.

Nije djelovao sretnim što je vidi.

Smrknuti pogled na njegovu licu nije ju ohrabrio, ali sada je bilo prekasno da se vrati. Uvijek je radije birala direktan pristup, iako on, pomislila je zakašnjelo se postidjevši, obično nije uključivao trčanje za nepoznatim muškarcima.

Nije ona trčala za njim... doslovno. Njezina je dužnost bila pobrinuti se da se svi gosti dobro zabave, zar ne? Štoviše, nije mogla odagnati pomisao da ga je možda krivo procijenila. ~ 49 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ignorirajući njegov izraz lica, nasmiješi mu se. - Nadam se da nisam ja uzrok što tako rano želite otići?

Ako se može suditi po tome kako je podigao obrvu, uspjela ga je iznenaditi.

Nasmiješila mu se zadirkujući i objasnila: - Bojala sam se da možda imate masnice zbog moje ranije nespretnosti.

Usta mu se trznu, ali samo na trenutak. - Vjerujem da ću se oporaviti - reče ironično.

Gospode, kad se nasmiješio bio je baš zgodan. Osjetila je isto čudno treperenje u trbuhu i ubrzanje srca, ali bilo je još gore sad kad je stajala tako blizu njega. Čitavog je života bila okružena visokim, mišićavim muškarcima, ali nikad dosad nije bila tako jako svjesna nečije muževnosti i vlastite ženstvenosti.

Smeo ju je. Postala je nervozna. I zbunjena. Obuzeta nekim čudnim nagonima koje nije znala protumačiti. Željela mu se približiti. Staviti mu ruku na prsa i osjetiti njegovu snagu pod svojim dlanom. Zuriti u njegovo lice i zapamtiti svaki oštri kut, svaku crtu, svaki ožiljak. Bilo je to tako nečuveno da je bilo smiješno.

Privlačili su ju već naočiti muškarci, ali ovo nije bilo ništa slično onome što je dosad iskusila. Nije to bilo nimalo slično sklonosti koju je osjećala prema Rogeru, svojem bivšem zaručniku. Bilo je to dublje.

Intenzivnije. Iskonskije. Dolazilo je iznutra i beskompromisno je privlačilo k njemu. Čekao je da ona nešto kaže. Očito joj nije kanio olakšati posao, - Onda se nadam da nije kriva brana i zabava?

On odmahne glavom. - Gozba je sjajna, milostiva gospođo. Pogledom je skrenuo prema vratima, nimalo suptilno dajući do znanja da želi otići.

Ona se odmakne u stranu, pripriječivši mu put. - Zar ne volite plesati?

On opet podigne obrvu, a ona se zarumeni, shvativši kako je njezino pitanje zazvučalo izravno. Zvučalo je kao da ga želi zamoliti za ples. A to je bila istina, no nije bilo nimalo damski izreći to tako otvoreno.

Ali možda je njemu baš to trebalo. Bilo bi joj grozno da bilo tko ostane uskraćen za zabavu.

- Ponekad. - Oklijevao je, i na trenutak ona pomisli da će ju možda zamoliti za ples. No zatim mu pogled skrene preko njezina ramena i on ~ 50 ~

Knjigoteka

daša&anna

postane napet. Da ga nije promatrala tako pažljivo, ne bi primijetila čelično hladan sjaj u njegovu oku.

On se ponovno okrene prema njoj, puštajući da mu pogled klizne duž njezina tijela.

Ona glasno usiše zrak. Nitko ju nikad nije tako odvažno gledao.

Možda bi to bilo uzbudljivo, da nije bilo sasvim ravnodušno - kao da je ona neki konj na tržnici. I to ne baš pretjerano impresivan konj.

- Ali ne danas.

Nije joj to mogao jasnije reći. On jednostavno ne želi plesati s njom.

Nije ona krivo procijenila ni njega ni bilo što drugo. Nije se tu uopće radilo o njegovim grubim, ratničkim manirama.

Njegovo ju je odbijanje iznenađujuće snažno pogodilo s obzirom na to da se radilo o nekome koga je tek upoznala. O osobi koja nju uopće ne bi trebala zanimati. * * *

Ovo ne bi trebalo biti tako strašno teško. Ali stojeći ondje, čitajući joj emocije na licu poput otvorene knjige, Arthur se osjećao kao da ga je netko stisnuo u škripac ili ga stavio na galge.

Nije ju želio povrijediti - ni nju ni bilo koju ženu, ispravio se. Ali, kad je primijetio kako ih Lorn gleda, znao je da mora prestati s time. Što god to bilo.

Nije mogao vjerovati da je zapravo razmišljao bi li plesao s tom djevojkom. Njezin iskreni, prijateljski stav i izraz lica nevinog mačića nije bio bez učinka. Ali interes njezina oca naglo ga je vratio u stvarnost.

Nadao se da će je njegov grubi pogled izliječiti bilo kakvih romantičnih iluzija.

I jest. Ona razrogači oči i pogleda ga očima punim boli zbog čega se osjećao kao gad koji je upravo nagazio na njezin pahuljasti, bijeli repić.

- Naravno - reče tiho, obraza ružičastih od stida. Ispričavam se što sam vas gnjavila.

Ona spusti pogled i ustukne jedan korak.

On to ponovno osjeti. Taj čudan poriv koji je bio osjetio i u crkvi.

Nemogućnost da je pusti i ode. ~ 51 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur provuče prste kroz kosu, pokušavajući se oduprijeti tom porivu, smiriti iznenadan nemir koji je ključao u njemu. Nije mu uspjelo.

Ah, dovraga. On ispruži ruku. - Čekajte - reče, zgrabivši je za nadlakticu.

Ona se ukoči od njegova dodira, ne pogledavši ga. Obrazi su joj još bili rumeni. On pusti ruku.

Kako on nije ništa rekao, ona konačno podigne bradu i blago nagne lice prema njemu. Poželio je da je svjetlost svijeća sakrila drhtaj njezine brade.

- Da? - upita ga.

Pogledi im se susretnu, a Arthur opsuje samog sebe što je bio tako glup. Koga vraga joj je kanio reći? Polaskan sam, ali to nikako neće ići; ja sam ovamo došao uništiti vašega oca. Ili možda, Ne mogu plesati s vama zato što se bojim da biste mogli shvatiti da sam ja onaj Bruceov špijun koji vas je bio spasio u crkvi.

Ona ga pogleda s očekivanjem.

- Imam posla - izlane, osjećajući se kao budala. On nikad nije brbljao bez veze. I zašto se, dovraga, imao potrebu ispričavati?

Osjetio je kako ga procjenjuje, osjetio je snagu njezina pogleda i obuzela ga je nelagodna sumnja da ona vidi mnogo više nego što on to želi.

- I to je sve? - reče ona.

On slegne ramenima. - Imam malo vremena za bilo što drugo. Na licu joj se pojavi ironičan smiješak. - Zar vitezovim nije dopušten jedan dan zabave?

Njezin odgovor bio je dobrodušan; no njegov nije. - Ne. Barem meni nije. S obzirom na rat koji je na vidiku.

Zamalo je požalio iskrenost kad uhvati bljesak panike u tim njezinim pretjerano izražajnim, velikim plavim očima. Bilo je jasno da gruba stvarnost situacije u kojoj se našao njezin otac nije bilo nešto o čemu je željela razmišljati. Je li ona uistinu tako naivna ili samo živi u nekom svijetu iz mašte? U svijetu gozbi i slavlja, sretno uljuljkana u okrilju obitelji, dok kaos rata bijesni pred njihovim vratima.

Njegove su riječi uspjele u onome što je od samog početka naumio.

Kad ga je ponovno pogledala, nije primijetio ni trunke ženskog zanimanja u njezinom pogledu. Gledala ga je kao da je on bilo koji drugi ratnik koji ~ 52 ~

Knjigoteka

daša&anna

je došao služiti njezinom ocu. Nije ni primijetio kako ga je drukčije gledala dok taj pogled nije nestao.

- Vaša odanost dužnosti je pohvalna. Sigurna sam da je moj otac jako sretan što ima u svojoj službi viteza poput vas.

Arthur zamalo prasne u smijeh. Kad bi samo znala. Sreća je posljednja stvar na svijetu koju će on donijeti Johnu od Lorne.

On nije vitez, on samo izigrava viteza. On je Highlander. Jedini viteški kod kojeg se drži jest pobjeda. Ubij ili budi ubijen.

Odjednom, kraj nje se pojavi starija, debeljuškastija verzija njezine sestre lady Mary.

- Tu si ti, dušo. Posvuda te tražim.

- Što je, majko?

Zasmetala mu je briga u Anninom glasom. Ona se ne bi trebala uzrujavati.

- Muškarci opet razgovaraju o onom groznom Robertu Bruceu. Starija žena, koja je još bila prelijepa, nervozno izvije ruke. - Tvoj otac postaje sve ljući. - Strah joj se uvukao u glas. - Moraš nešto učiniti.

Anna promrmlja nešto sebi u bradu, a to je zvučalo kao “tako mi kostiju sv. Kolumba”. Kad se njezina majka na to namrštila, Arthur shvati da je dobro čuo. - Ne brini - reče Anna, potapšavši majku po ruci. - Sredit ću ja to.

Arthur je pomislio da ona mnogo toga sređuje.

Njezina ga majka na trenutak pogleda, očito shvativši da je nešto prekinula. Zabljesne ga smiješkom isprike. - Žao mi je, gospodine, morat ćete pričekati sljedeći ples.

Kad ga je Anna pogledala, na obrazima joj nije bio ni tračak rumenila zbog neugode. - Nema nikakvog plesa - reče odlučno. - Sir Arthur upravo odlazi.

Iako u njezinom glasu nije bilo ničeg nepristojnog, Arthur je znao da ga je upravo otpravila van. Ne pogledavši ga više nijednom, Anna krene za svojom majkom kroz gužvu.

Gledao je za njom duže nego što bi trebao, uvjeravajući se da bi trebao biti sretan. Baš to je i želio. Tako će biti najbolje.

Ali uopće nije bio sretan. Da nije bio mudriji, pomislio bi da žali. * * * ~ 53 ~

Knjigoteka

daša&anna

me?

Nekoliko sati kasnije Anna pokuca na vrata očeva solara.

On joj vikne da uđe i otpusti svoju svitu.

Pričekala je da vojnici odu prije ulaska u prostoriju. - Oče, pozvao si

John MacDougall, lord od Lorne, sjedio je za velikim drvenim stolom i pokazao joj rukom da sjedne na stolac nasuprot njemu. Umorna od naporne gozbe, rado je to učinila. Zacijelo je već blizu ponoć.

Očev sluga uhvatio ju je trenutak prije nego što se povukla na počinak. Iako je jedva držala oči otvorene, a sve kosti su je boljele, nije ni pomislila odbiti. Pozivi njezina oca ne smiju se ignorirati. I tako je nabacila baršunasti ogrtač obrubljen krznom kako bi prekrila podhaljinu i požurila u njegov solar, pitajući se zašto je želi vidjeti tako kasno. Možda je, poput Alana, želi pohvaliti za noćašnje napore?

On se zapilji u nju. - Želim da nešto učiniš za mene.

Pokušala je ne biti razočarana. Njezin otac ima toliko toga na pameti, o toliko ljudi brine, da bi se zabrinjavao oko gozbe. Znala je da ju cijeni; to joj nije trebao govoriti. Trebala je znati da se radi o nečem bitnom kad ju je pozvao tako kasno.

- Naravno - reče bez oklijevanja. - Želiš li da opet posjetim tvog rođaka biskupa od Argylla?

On odmahne glavom. Na licu mu se ukaže ironičan smiješak.

- Ne, ovoga puta ne. - On zastane i znakovito je pogleda. - Primijetio sam da si razgovarala s jednim od novih vitezova.

Ona nesigurno zagrize usnu. - Razgovarala sam s mnogima. Zar sam nešto loše učinila? Mislila sam da želiš da im pružim dobrodošlicu.

On odagna njezine brige. - Ništa loše nisi učinila. Prije nego što te majka poslala da mi odvučeš pažnju svim onim budalastim pitanjima... On se prijekorno namršti, no ona se samo naceri, bez želje da to porekne.

Da, pitanja su bila budalasta, ali nije se mogla sjetiti ničeg osim hrane u tako kratkom trenutku - ...primijetio sam da si razgovarala s jednim od Campbellovih.

Osmijeh joj se smrzne. Tim novim vitezom. - Sirom Arthurom - reče ravnodušnim glasom.

No ipak je osjetila neku nelagodu, pretpostavivši što otac želi od nje.

Ona možda ne može vitlati mačem ili se pridružiti braći na bojišnici, ali Anna je radila sve drugo što može kako bi taj rat konačno završio. ~ 54 ~

Knjigoteka

daša&anna

Uključujući povremeno motrenje vitezova ili baruna, kojima otac nije vjerovao. Nije to bilo špijuniranje... ne baš doslovno.

- Što misliš o njemu?

Pitanje ju nije iznenadilo. Otac ju je često pitao za njezin dojam o posjetiteljima ili novim vojnicima. Većina se vođa ne bi udostojala upitati za mišljenje neku ženu, ali njezin otac nije spadao u većinu. On je vjerovao da mora iskoristiti sva raspoloživa oruđa. Žene su perceptivnije od muškaraca, vjerovao je, i tako je iskorištavao njezine vještine.

Ona slegne ramenima. - Samo sam kratko razgovarala s njim. Ne više od nekoliko riječi. Činio se... - Nepristojnim. Odsutnim. Hladnim. Posvećen dužnosti.

Otac kimne kao da se slaže. Aha, on je sposoban vitez. Nije tako hvaljen kao njegov brat, no vrstan je ratnik. Zar ništa drugo nisi primijetila?

Osjetila je kako ju otac proučava i silno se trudila da joj se obrazi ne zarumene. Primijetila je da je vitez naočit i građen poput stijene, ali to neće spomenuti. Misli joj se vrate na gozbu. - Čini se da voli biti po strani.

Oči mu zasjaju kao da je rekla nešto jako zanimljivo. - Što ti to znači?

- Primijetila sam na gozbi da ne razgovara previše ni s kim, čak ni s braćom. Čini mi se da čak nema ni štitonošu. Nije skoro ništa pio i nije ga zanimalo očijukanje s bilo kojom djevojkom ili ples, a i otišao je čim mu se ukazala prilika.

Jedan kut očevih usta se podigne. - Čini mi se da si prilično mnogo toga primijetila.

Ovoga puta nije uspjela spriječiti vrućinu koja joj se razlila licem. Možda - priznala je. - Ali to nije važno.

- A zašto?

- Mislim da mu se ja baš ne sviđam previše.

Otac nije mogao sakriti znakove da mu je ovaj razgovor zabavan, a ona je pomislila kako je to, s obzirom na okolnosti, pomalo neuviđavno.

- Zapravo, baš sam te zato pozvao.

- Zato što mu se ne sviđam?

- Ne, zato što mislim da mu se baš sviđaš i pitam se zašto se tako silno trudi pretvarati da to nije tako.

Anna je mislila da je otac pogrešno protumačio situaciju, ali nije joj se dalo usprotiviti. Poput mnogih očeva, on je smatrao nezamislivim da ~ 55 ~

Knjigoteka

daša&anna

bi bilo koji muškarac odbio neku od njegovih voljenih kćeri. - Možda se radi o staroj zavadi - reče Anna. - Njegov je otac poginuo u borbi s našim klanom, zar ne?

Neki mu se čudan izraz pojavi na licu prije nego što odmahne rukom.

- Aha, ali davno. Možda u tome ima nečega, ali mislim da to nije sve.

Nešto u vezi s tim momkom me brine. Ne mogu točno reći što je to, ali želim da ga držiš na oku. Samo neko vrijeme. Vjerojatno se ne radi ni o čemu važnom, ali kako je primirju uskoro kraj, ne želim riskirati. Ali ne mogu si ni priuštiti da ga uvrijedim. Campbellovi su sjajni ratnici, a meni trebaju svi ljudi do kojih mogu doći. Želudac joj se stisne. Baš se toga bojala. Nakon njihovog ranije razgovora, zadnja stvar koju je željela jest držati na oku sira Arthurs Campbella. - Oče, on je meni jasno dao do znanja...

- Ništa on nije jasno dao do znanja - obrecne se otac. - Griješiš u vezi s Campbellovim zanimanjem za tebe. - A zatim doda nježnijim glasom: Ne tražim od tebe da zavedeš momka, samo da ga promatraš. - On je oštro pogleda. - Ne shvaćam ovo tvoje oklijevanje. Mislio sam da želiš pomoći. Mislio sam da mogu računati na tebe.

Posramljena od njegova prijekora, brzo reče: - Možeš.

On je pogleda ispod oka. - Zar se dogodilo nešto što mi nisi rekla? Je li te dirao...

- Nije - inzistirala je. - Sve sam ti rekla. Naravno da ću učiniti to što tražiš. Samo sam željela reći da neće biti lako.

Sve su njezine strepnje bile ništavne u usporedbi s njezinim zavjetom da će učiniti sve što može da ratu dođe kraj i da MacDougallovi pobijede. Čak i ako treba proganjati čovjeka koji ne želi da ga se proganja. Čak i ako je to značilo da će joj ponos zadobiti ozbiljne udarce.

Otac se nasmiješi. - Mislim da će to biti mnogo lakše nego što zamišljaš.

Nadala se da ima pravo, ali također je pomislila da ništa nije lako kad je u pitanju sir Arthur Campbell.

~ 56 ~ Knjigoteka

daša&anna

5. POGLAVLJE

Arthur je skoro uspio. Do kapije je bilo tek petnaestak metara. Još jedna

minuta i on bi odjahao na put da prikupi još podataka za Brucea. - Sire Arthure!

Od nježnog ženstvenog glasa napeo mu se svaki mišić u tijelu. Ne opet. Pogleda udaljenost do kapije. Zapitao se može li potrčati do nje.

Već je čuo kako su se ljudi oko njega počeli cerekati kad se bolno uistinu mu je bilo bolno, čak su ga i zubi počeli boljeti - poznato lice pojavi se kraj njega.

Ona se smješkala. Ona se uvijek smješkala. Za koga se vraga mora toliko smješkati. I zašto je taj smiješak morao obasjati cijelo njezino lice, od meke obline njezinih preružičastih usana do sjajnog bljeska u njezinim dubokim plavim očima? Da je bio sklon razmišljati o poetskim aluzijama na boju očiju kao neki zaljubljeni pjesnik, rekao bi da su poput tamnih safira. Ali imao je vraški pametnija posla pa ih je proglasio tamnoplavima.

Safiri...

Naglo skrene pogled. Ne bi smio skidati pogled s njezina lica, no pogriješio je i spustio pogled pa je morao zatomiti bolni jauk. Nije se mogao riješiti upornog pulsiranja između nogu, stanja na koje se već polako, s mukom, navikavao.

Bio je dovoljan jedan pogled na njezinu haljinu da poželi pasti na koljena i moliti Boga za milost.

Zar ga ona želi ubiti?

Vjerojatno. Bilo je sve teže ignorirati njezino očijukanje i sve hrabrije nabacivanje. Potražila bi ga za vrijeme obroka, inzistirala da pomogne iscjelitelju kad je prije nekoliko dana zadobio udarac mačem (smeo se, dovraga, jer je skakutala po vrtu i smijala se sa svojim sestrama), pojavila se u konjušnici u isto vrijeme kad je on ujutro išao na jahanje, a sada ovo.

Njezina žuta halja od satena bila je napeta na svim pogrešnim mjestima.

Nije mu bilo jasno kako uopće može disati; tako joj je prianjala uz prsa i uzak struk kao da se smočila u jezeru. ~ 57 ~ Knjigoteka

daša&anna

Ali to nije bilo najgore. Najgore je bilo to kako joj je kvadratni dekolte isticao prsa. Njezina bujna, čudesno bujna prsa od kojih bi mu krenule sline na usta.

Tako mu Kristovih kostiju, nije mogao skrenuti pogled s tih mekih, blijedih brežuljaka od mesa koji su se nadimali - ne, prelijevali - preko prsluka. Sočne i bujne bile su dvije riječi koje bi mu pale na pamet. Ali te riječi nisu ni približno opisivale savršenstvo njezinih veličanstvenih dojki.

Dao bi odrezati lijevu ruku da ih vidi gole. A bilo mu je vraški teško raditi bilo što drugo osim zamišljati kako bi izgledale. Kakav bi im bio okus. Kako bi poskakivale kad...

Ah, dovraga. On naglo skrene pogled. Tijelo mu se zapalilo pod oklopom. Da, od požude, ali i od iracionalne ljutnje. Da je ona njegova, zaključao bi ju na tjedan dana u svoju sobu zato što je tu opravu nosila pred svima. Nakon što bi je strgnuo s nje i spalio.

Nije se mogao sjetiti kad ga je neka žena tako... uzrujala.

Nesvjesna njegovih nasilnih misli, ona ga željno pogleda. - Tako mi je drago što sam vas uhvatila - reče, dašćući plitko. To njezino dahtanje natjeralo ga je da pomisli na seks. Dovraga, baš sve što je radila natjeralo bi ga da pomisli na seks.

Zacijelo je dotrčala iz kule kad ga je vidjela kako je izjahao iz konjušnice. A to nije bilo prvi put. Pogriješio je kad ju je obeshrabrio one noći kad je održana gozba. Užasno je pogriješio, jer činilo se da je ona otad samo udvostručila napore. Čitav je tjedan živio u napetosti, ne znajući nikad kad će se ona pojaviti. Izgledalo je kao da se pojavi kamo god on krenuo. Njegova braća i ostali ratnici mislili su da je to strahovito smiješno.

Njemu to uopće nije bilo smiješno.

Nije bio imun na nju koliko je želio. Bilo je skoro nemoguće da se ta cura nekome ne bi svidjela. Bila je tako... svježa. Poput prvog proljetnog cvijeća.

On opsuje u sebi. Koji se vrag događa s njim? Počeo je zvučati kao neki prokleti pjesnik.

- Ako imate malo vremena, željela bih porazgovarati nešto s vama dodala je. ~ 58 ~ Knjigoteka

daša&anna

On se pokuša nasmiješiti, ali umjesto toga zaškrgutao je zubima i pomislio je da je taj smiješak više nalikovao na ružnu grimasu. - Cijeli dan sam na jahanju. To će morati pričekati.

Smiješak joj se objesi. On se pripremi, uvjeravajući se da se neće opet tako osjećati, ali jest. Osjećao se kao gad. A tako se osjećao većinu tjedna. Očito da nikad neće biti lako stati pahuljastom mačiću na rep.

- Naravno. Žao mi je. - Zatreptala je nevino, a on osjeti kako mu se te male mačje pandže zabijaju u prsa. - Ne bih vas gnjavila, ali radi se o nečem važnom...

- Hajde, Arthure - reče njegov brat, ne uspijevajući sakriti cerekanje.

- Dama kaže da te treba. Možeš s nama jahati drugi put.

Arthur bi najradije ubio brata. Dugald je to učinio namjerno - stjerao ga je u kut pa ju je sad bilo nemoguće odbiti - i to samo zato da ga vidi kako pati.

Dugaldov se stav prema Lornovim kćerima smekšao u tjedan dana nakon gozbe. Ali Arthur je znao da Dugald, prokleti gad, samo želi uživati u tome kako se Arthur peče na tihoj vatrici, pogađajući - iako je to dosad već vjerojatno bilo očito - kako mu je neugodno zbog pažnje koju mu ukazuje ta djevojka.

Ovo je brzo postajao najduži tjedan njegova života. Skoro bi radije proveo dva tjedna na MacLeodovoj ratničkoj obuci, koja je ne baš iz šale prozvana Čistilište, nego izdržao još jedan dan ovoga.

Annine se oči razvedre, a smiješak joj se vrati na lice. - Jeste li sigurni da je to uredu? - Nije pričekala da se Arthur usprotivi. - To bi bilo divno.

Kamo ste krenuh?

- To nije važno - slaže Arthur, pregrizavši bijes. Ovo je bila prva prilika da istraži područje na sjevernoj strani Loch Etivea. A sada će morati smisliti drugi izgovor. Ovo nije bio prvi put ovoga tjedna da je ta djevojka stala na put njegovoj misiji.

Uspio je pratiti nekoliko svećenika i motriti kapelu dvorca te obližnji samostan, ali većinu vremena provodio je izbjegavajući Annu.

Ovo mora prestati.

- Zabavi se malo, braco - reče Dugald, ne trudeći se sakriti smijeh u glasu. - Vidimo se kad se vratimo.

Arthur ih je gledao kako odlaze. Obično se nije djetinjasto osvećivao braći, ali sada se predomišljao da možda počne. ~ 59 ~

Knjigoteka

daša&anna

Skoči s konja i povede svog brzog i agilnog irskog hobbyja, po kojem su nazvani konjanici laganog oklopa “hobleari”, u konjušnicu.

Anna je veselo skakutala kraj njega. A on je pažljivo održavao udaljenost između njih. Djevojka je bila sklona dodirivati mu ruku dok je govorila i svaki put kad bi to učinila, on se osjećao kao da će iskočiti iz vražje kože. Bio je to defenzivni oblik ratovanja, ali nije ga bilo sram.

Ovoga puta radilo se o opstanku.

Prošao je obuku za najelitnije ratnike u Škotskoj. On je tajno, ubojito oružje koje će učiniti sve što treba da zaštiti svoj identitet. Mogao se provući iza neprijateljskih linija, kriomice ući u neprijateljski logor, vlastoručno srediti desetak ratnika i bešumno ubiti čovjeka. Ali za jednu stvar nije bio istreniran: za izbjegavanje pretjerano entuzijastične djevojke.

On to nije shvaćao. Većina žena bila je na oprezu u njegovoj nazočnosti, naslućivale bi da nešto u vezi s njim baš nije sasvim u redu.

Naslutile bi opasnost. Ali ona ne. Ona ga je gledala kao da je on normalan.

A to je bilo vraški uznemirujuće.

Gledao je ravno tako da ne bi primijetio kako joj sunce obasjava zlaćane pramenove duge, svilenkaste kose. Ili mekoću njezine kože. Ili kako nevjerojatno divno miriše. Ta se djevojka zacijelo kupa u ružinim laticama.

Dovraga. Ne bi smio razmišljati o tome kako se ona kupa. Zato što bi ju, ako bi o tome razmišljao, neizbježno zamišljao golu, a zatim bi pomislio na njezine dojke. A ne bi se zaustavio na njima.

Pogled mu padne na njezina prsa, na kojima je tijekom prošlog tjedna previše puta zastao. Na meke, bijele brežuljke mesa koji su se napinjali i razlijevali iz prsluka.

Poželio je obuhvatiti te spektakularne dojke dlanovima. Podići ili do svojih usta i sisati ih.

Ah, dovraga. Pogled mu naglo skrene kad osjeti vruću oteklinu u međunožju.

- Nadam se da niste previše razočarani što ste propustili jahanje reče ona prijateljski.

On slegne ramenima i nerazgovjetno progunđa. Činilo se da ona ne primjećuje njegov nedostatak oduševljenja. Nije znao je li ona namjerno ignorira njegovu očitu ravnodušnost ili je samo tako vesela i dobrohotna da je nije svjesna. ~ 60 ~

Knjigoteka

daša&anna

On doda uzde svoga konja konjušaru i okrene se prema njoj. - O čemu biste željeli razgovarati sa mnom?

Ona se namršti. - Zar ne biste željeli ući unutra? Mogla bih reći nekom od posluge da nam donese neko hladno piće...

- Ovdje je sasvim u redu - reče oštro.

Defenzivni rat, podsjeti se. Vijećnica će u ovo doba biti prazna.

Mnogo je sigurnije u dvorištu u kojem ima mnogo ljudi.

Hvala Bogu da ga sada ne vide MacGregor i MacSorley. Ne bi mu dali živjeti.

Očito je bilo da u njemu ima nešto kukavičko. Mora to reći svom bratu Neilu sljedeći put kad ga vidi.

Ona napući usta, pokušavajući izgledati uvrijeđeno. Ali nikako joj to nije uspjelo, sam joj se nos malo naprćio - dražesno, vrag ju odnio.

- Onda dobro. - Nije zvučala sretno zbog toga. - Vaš brat je spomenuo da ste dobri u bacanju koplja.

Dugald nije imao pojma koliko je dobar s kopljem. Arthur je pažljivo skrivao svoje vještine, ne želeći ih iskoristiti protiv svojih prijatelja. Kad je ratovao sa svojim neprijateljima, bio je dobar - ali ne tako dobar da bi privukao pozornost. Dugald ga je još uvijek volio bockati zbog “nastranih” sposobnosti koje je pokazivao kao mladić. Samo je Neil znao da one nisu nestale nego su postale još bolje.

- Kakve veze ima moja vještina s kopljem s bilo čim? - U glasu mu se nazrela trunka nestrpljivosti.

- Pomislila sam da biste mi mogli pomoći organizirati pokaznu vježbu vještina za sutrašnje igre.

On se namršti. - Kakve igre?

- Kako ove godine nismo mogli održati tradicionalne Igre Visočja, mislila sam da bi bilo zabavno organizirati niz izazova za muškarce.

Mogli bi se natjecati jedan protiv drugoga, umjesto s ostalim klanovima.

Moj otac to smatra sjajnom zamisli.

Zurio je u nju s nevjericom. - To je ono što je tako važno? - To je ono zbog čega ga je natjerala da propusti jahanje? Zabava? Igre. Trudio se da ne pobjesni, ali osjetio je kako mu to ne uspijeva. Njega nije bilo lako razljutiti, dovraga. No ipak, šake su mu bile čvrsto stisnute. Ova cura živi u svijetu mašte i nema pojma u kakvom je neizvjesnom položaju njezin otac. - Znate li zašto igre nisu održane ove godine? ~ 61 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona ga pogleda ispod oka, ne propustivši primijetiti njegov nadmeni ton. - Naravno da znam. Zbog rata.

- A ipak smišljate igre dok se ljudi pokušavaju pripremiti za bitku.

Vidio je iskru u njezinim očima. Odlično. Nadao se da se naljutila.

Ona možda ne želi razmišljati o ratu, ali ne može ga ni ignorirati. Možda uvidi kako je ovo smiješno i glupo.

Baš kao što je bilo smiješno što je on primijetio kako su joj trepavice duge i pahuljaste, ili kako su joj obrve lijepo zavinute.

- To jest vježba. Igre će samo unijeti malo živosti u obuku. Natjecanje će im koristiti, a bit će i zabavno.

- U ratovanju nema ničeg zabavnog - reče on ljutito.

- Možda nema - odgovori mu tiho, očito primijetivši nešto u njegovom glasu. A onda to opet učini. Dodirne ga. Od nježnog dodira njezina dlana svi su mu živčani završetci eksplodirali tako snažno kao eksplozije koje je podmetao William “Templar” Gordon. Pogledi im se sretnu i on je pročitao njezinu sućut. Nije ju želio - niti mu je trebala. Ne treba se ona brinuti za njega već za svoga oca i pripadnike svoga klana. Ali ponekad odlazak u bitku nije sve što čini rat. Što je s moralom naših ratnika? Zar on nije važan?

On ne reče ništa. Nije se sasvim slagao, ali nije se sasvim ni protivio njezinom razmišljanju.

Osjetio je kako mu pomno promatra lice. - Ako mi ne želite pomoći, mogu pronaći nekog drugog.

On stisne čeljust, znajući da je treba odbiti. Neka muči neku drugu jadnu budalu. Ali ta mu se zamisao još manje svidjela. Umjesto toga, nije bio ni svjestan da je procijedio kroz zube: - Što vam treba?

Ona je zasjala, a on je njezinu radost osjetio poput udarca u prsa.

Zamalo je posrnuo.

Dok je slušao njezin uzbuđeni glas kako mu objašnjava što želi od njega, Arthur je znao da bi trebao pobjeći dok još ima šansu. * * *

Dan održavanja “Igara” svanuo je sunčan i lijep. Bio je to dobar predznak, ispalo je, za same igre. ~ 62 ~

Knjigoteka

daša&anna

Anna je imala pravo, pomislila je uz smiješak u kojem je bila i trunka samozadovoljstva. Ovo je bilo dobro za njihove ljude. Bez obzira na ono što je on rekao.

Dosad su igre bile sjajne. Ne samo za vitezove i ratnike koji su sudjelovali u nadmetanju, već i za stanovnike dvorca i seljane. Stotine pripadnika klana pratilo je napredak ratnika u nadmetanju u vještini i snazi i navijalo za svoje favorite, bez obzira na to jesu li pobjeđivali ih gubili.

Gledatelji su se ujutro okupili kraj spremišta za galije u kojem su bili privezani očevi brodovi i gledali utrke čamaca i natjecanje u plivanju u zaljevu iza dvorca. Kasnije su se preselili u barmkin 4 odakle su pratili natjecanje u mačevanju i streljaštvu nakon kojeg je uslijedio obilan ručak, a sada su se grupirali na busenove trave koji su izvirivali na kamenom brežuljku ispod kapije dvorca kako bi promatrali završni spektakl: bacanje koplja.

- Evo tvojeg viteza - zadirkivala ju je sestra Mary, pokazujući na skupinu ratnika koji su se postrojili pred njima.

Anna se trzne. Ako je to Mary primijetila, onda su to morali svi primijetiti. Njezina sestra, koja obično nije bila blaženo svjesna ničega, bila je iznimka od očevog pravila da su žene perceptivnije od muškaraca.

- On nije moj vitez - odbrusi joj.

Previše odlučno, pomislila je, sudeći po znakovitom smiješku njihove najstarije sestre Juliane. - Svakako izgleda da bi ti htjela da jest.

Poslušaj mali sestrinski savjet - Anna je čula da se sestra suzdržava da ne prasne u smijeh - možda bi trebala biti malo više... ovaj, suptilnija.

Anna napući usne. Pokušala je to. I nije upalilo.

Ona podigne bradu, pretvarajući se da nema pojma o čemu sestra govori. - Ja samo pokušavam biti dobra domaćica. Ljubazna prema svim vitezovima koji su odgovorili na očev poziv.

Na ovo obje sestre prasnu u histeričan smijeh. - Ti bokca, nadam se da nisi tako ljubazna prema svima njima - reče Juliana. Ona se nagne preko Anne, koja je sjedila na plaštu između njih i obrati se Mary: - Jesi li vidjela onu haljinu koju je jučer nosila? Zasigurno je stara barem pet godina. Bila bi premalena i za Marion - reče, govoreći o njihovoj sitnoj dvanaestogodišnjoj nećakinji.

Obrambena kula na vanjskom dijelu utvrde, karakteristična za sjever Engleske i Škotsku.

4

~ 63 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Majka se razbjesnila - kimne Mary čije su oči vragolasto zaiskrile. Trebala si je vidjeti kad je ugledala Annu kako dolazi na ručak. Nisam je vidjela tako ljutu otkad se otac razbolio.

Barem se nešto dobro rodilo iz Annina poniženja. Bilo je divno vidjeti majku kako je barem na trenutak zaboravila brige da bi je prekorila. No to je bilo sve. S obzirom na zanimanje koje je sir Arthur pokazao za njezinu haljinu, mogla je odjenuti i jutenu vreću.

Znala je da ju treba biti sram zato što je poput neke bludnice odjenula nedoličnu haljinu da privuče njegovu pažnju. Ali očajna vremena traže očajničke poteze. Nakon što je tjedan dana radila budalu od sebe, trčeći za muškarcem koji se nije dao uloviti, bila je na rubu živaca. Sir Arthur Campbell bio je jednaka misterija kao prvog dana kad je naletjela na njega. Znala je da je sposoban vitez, da je usredotočen na svoju dužnost i da ne voli društvo - ali to je sve ionako već znala. Čovjeka je bilo nemoguće pročitati. Dovraga, bilo ga je čak nemoguće navabiti u istu prostoriju! Nije joj bilo lako ni smisliti razlog zašto mora biti u njegovoj blizini, a bivala je sve frustriranija zato što je bilo tako teško motriti na njega. Nijedan joj muškarac dosad nije zadavao toliko problema. Vjerojatno zato što ju se nisu tako silno trudili izbjegavati.

Dosad nije uočila ništa što bi opravdalo sumnje - osim ako su razlog za sumnju bile jednosložne rečenice i nesusretljivost. On je zacijelo najteži čovjek s kojim je pokušala razgovarati u svome životu. Sir Arthur je bio majstor kratkih odgovora, da se ne spominje to što je bio osoran i svadljiv poput medvjeda probuđenog iz zimskog sna. Ako je to bio neki znak njegova zanimanja za nju - što ne znači da je ona povjerovala u očeve tvrdnje - nije mogla zamisliti kakav je kad ga netko ne zanima.

No jučer je, međutim, otkrila nešto važno. Saznala je kako ga natjerati da progovori: treba ga naljutiti. Možda od početka radi sve pogrešno.

Ona zaškilji prema tajanstvenom vitezu koji se trenutno kretao s ostalim sudionicima prema kraju polja. Iako nije učinio ništa sumnjivo, nije se mogla riješiti osjećaja da on ipak nešto skriva. Je li to bilo zbog njezine ženske intuicije ih joj je samo ponos bio povrijeđen, to nije mogla reći. Ali svakako je nešto u vezi s njim bilo drukčije.

Kad su joj se sestre konačno prestale smijati, Juliana reče: Moram priznati da sam iznenađena tvojom ljubaznosću prema tom vitezu. - Ona zatomi još jedan smijeh. - On jest naočit, ali ti obično izbjegavaš ljude poput njega. ~ 64 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ratnike. Na njih je mislila njezina sestra. Imala je pravo.

- Njegov brat je znatno zgodniji od njega - ubaci se Mary, prikovavši pogled na impresivnu pojavu sira Dugalda.

Anna se nije slagala s njom, ali zasigurno to neće izreći naglas i tako im dati još razloga da je zadirkuju.

I sir Arthur također nije ni približno tako popularan kod dama istakne Juliana, tom rečenicom upozorivši Mary.

Govorila je to iz iskustva. Juliana je već nekoliko godina udovica, ali njezin brak nije bio sretan. Njezin muž, sir Godfrey de Clare, engleski barun, optužio ju je da je kriva što ne mogu proizvesti nasljednika i kako je tvrdila njezina sestra, trčao je za svakom suknjom kako bi to dokazao.

Anna se očajnički nadala da će Julianin sljedeći muž biti čovjek kojeg će sestra voljeti. Iako ljubav obično nije imala nikakve veze s načinom na koji su ugovarani brakovi, njezine su sestre imale više sreće od većine žena. Tri kćeri za udaju bile su bogatstvo za svakog plemića koji je želio obogatiti svoje zemlje i veze, ali njihov otac nije bio nerazuman. On je poštovao njihove želje kad im je tražio potencijale muževe.

Juliana se željela udati za sira Godfreyja - barem isprva. Baš kao što se Anna željela udati za Rogera.

Sir Roger de Umfraville bio je treći sin mlađeg brata starog grofa od Angusa. Upoznali su se kad je Anna prije nekoliko godina pratila svoga oca u dvorac Stirling na zasjedanje parlamenta. Odmah ju je privukao tihi mladi učenjak s privlačnim osmijehom i smislom za ironiju i humor.

Obrazovan na Cambridgeu, Rogera su smatrali velikim učenjakom i političarom koji obećava. On je mrzio krvoproliće. Kao treći sin, trebao je biti siguran od rata. Ali kad su njegova dva starija brata umrla - jedan je poginuo kod Falkirka, a drugi je umro od groznice - Roger je smatrao svojom dužnosti latiti se mača. Anni se srce slomilo kad je umro nakon što se naizgled bezazlena rana koju je zadobio kod Methvena zagnojila.

Za razliku od svojih sestara, Mary se još trebala odlučiti za muža.

Otac ju nije silio, pretpostavljala je Anna, zato što se nadao da će brakom njezine prelijepe sestre dobiti važne saveznike - po mogućnosti, Engleze.

Kad Bruce bude poražen, njezin će im otac svima lako pronaći muževe.

Srce joj se stisne. Kad rat završi.

- Mislila sam da će ti, kad porazi Kralja Kapuljaču, otac ugovoriti brak sa sirom Thomasom ili nekim dobrim, poštenim engleskim barunom - reče njezina sestra. ~ 65 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Bože, Juliana, ovo nema nikakve veze s brakom! Ja tog čovjeka uopće ne poznajem - reče iskreno Anna. On je nju privlačio - nekako je čak perverzno bila zaintrigirana njegovom ravnodušnošću - ali ratnik s Visočja nije bio pravi muž za nju. Tih i miran život, oca koji će poznavati svoju djecu, takav je brak ona željela.

Ali zašto joj se odjednom lice Thomasa MacNaba činilo... ženskasto?

Ljepuškast, tako je Alan rekao za njega. Ona se ugrize za usnu, složivši se iznenada s njim.

Bila je u iskušenju da im kaže o čemu se tu zapravo radi, ali njezin je otac želio da njihovi razgovori ostanu njihovom tajnom. Vjerojatno zato da majka ne bi saznala.

Jesu li sestre povjerovale njezinom objašnjenju ili su odustale od zadirkivanja zato što je natjecanje trebalo početi, to nije znala sa sigurnošću, ali bila je sretna kad su okrenule glave prema polju ispred njih.

Sir Arthur je predložio da natjecatelji ne bacaju koplja s različite udaljenosti prema meti, već da to čine u kompletnoj opremi i oklopu, na konjima u punom galopu.

Na svoj sažet, ravnodušan način, brzo i učinkovito pomogao joj |c organizirati razna natjecanja. Pretpostavljala je da je to učinio i zato da je se riješi čim prije. Za ono što se nadala da će potrajati čitav dan, trebalo je samo nekoliko sati. Također je zadužio još ljudi da im pomognu, vjerojatno da ne bi ostao sam s njom.

Uzdahnuvši, Anna se opet usredotoči na polje. Jedan po jedan, natjecatelji su tjerali svoja grla u galop niz stazu i bacali koplja u slamnati cilj na maloj uzvisini. Da su to bile prave Igre Visočja, oni bi i bacali i zabijali koplja. Za ovo drugo rabilo se duže koplje i to tako da bi jahač smjestio koplje pod rukom kao kod tradicionalnih viteških turnira.

Natjecanje je bilo teže nego što je izgledalo, kao što se vidjelo prema brojnim kopljima koja su završila daleko od mete ili je nisu dosegnula.

No nekoliko je natjecanja bilo prilično vješto, uključujući i njezinog brata Alana. Klicala je zajedno sa sestrama kad je njegovo koplje završilo u središtu mete. Samo je Alexander MacNaughton, čuvar kraljevskog dvorca Frechlean na Loch Aweu, dosad bio tako dobar.

Sir Arthur dovede svoga konja na start, a Anna se zatekne kako se naginje naprijed prema stijenama. Kao i ostali natjecatelji, nosio je čeličnu kacigu, puni žičani oklop i prsluk s izvezenim grbom iste boje kao i štit. Svi grbovi obitelji Campbell imali su osam polja naizmjeničnih crnih ~ 66 ~

Knjigoteka

daša&anna

i zlatnih trokuta - ali njegov je bio jedinstven po liku medvjeda u sredini, što je bez sumnje bila aluzija na galsku riječ artos po kojoj je dobio ime.

Držao je koplje u lijevoj ruci, uzde u desnoj i krenuo naprijed. Činjenica što je ljevoruk nije mu bila prednost. Za razliku od drugih natjecatelja, on će morati bacati prema meti daljom rukom, preko tijela.

Kako je dobivao na brzini, ubrzalo se i Annino srce. Kako je i sama bila vješta jahačica, odmah je primijetila da je on izvanredan jahač. Jak i moćan, kretao se nevjerojatnom lakoćom, kao da je jedno sa svojim konjem.

Približio se meti.

Zastao joj je dah u grlu dok je on bez imalo oklijevanja bacio oružje sigurnim pokretom prema meti. Sletjelo je uz čujan udarac nekoliko centimetara ispod središta mete. Ona konačno ispusti dah i oduševljeno vrisne pridruživši se ostalima u klicanju. Bio je sjajan strijelac. Ne tako dobar kao njezin brat ili MacNaughton, ali to je tek bila prva runda.

Broj natjecatelja smanjivao se sa svakom rundom. No pri kraju treće, rezultat je bio isti. Iako je Anna bila svjesna da je to neopravdano, osjetila je trunku razočaranja. Iz nekog je razloga očekivala da će on pobijediti.

Bilo je to blesavo - i nije imalo nikakve osnove osim njezinog osjećaja.

Držao se izuzetno dobro i završio treći iza MacNaughtona i njezina brata.

No ipak je to bilo čudno. Činilo se da je svaki put pogriješio za točno jednaku udaljenost - nekoliko centimetara od mjesta kamo je sletjelo bratovo ili MacNaughtonovo koplje.

Muškarci su skinuli kacige i predali svoje konje konjušarima. No, umjesto da stane i uživa u čestitkama publike, sir Arthur je izgledao kao da želi krenuti za svojim konjem u konjušnicu.

Anna brzo ustane, želeći potrčati dolje i uhvatiti ga prije nego što uspije pobjeći. Možda bi trebala inzistirati da se najbolji natjecatelji na večeri pridruže gospodaru za glavnim stolom na podiju. To bi ga vjerojatno dovoljno naljutilo da izrekne barem nekoliko rečenica.

Zaobišla je Mary koja je lijeno ustajala sa svoga pokrivača.

Kamo to tako juriš?

Annini se obrazi zažare. - Želim čestitati Alanu, zar ti ne želiš?

Požurila je niz kamenu stazu na rubu litice, pokušavajući ne gledati dolje dok je u mislima požurivala okupljenu publiku niz brežuljak.

- Annie, dušo, jesi li sigurna da ne želiš čestitati mladom Campbellu?

- zadirkivala ju je Juliana koja je krenula za njom. ~ 67 ~

Knjigoteka

daša&anna

Nemoj sada gledati - prošaptala je, iako je to bilo nepotrebno s obzirom na glasan žamor publike. - Ali on te upravo gleda. Naravno da je pogledala.

Anna se osvrne preko lijevog ramena i pogleda dolje.

Glasno usiše zrak. Juliana je imala pravo. On je upravo zurio u nju.

Pogledi im se sretnu, a ona je imala dojam kao da ju je netko upravo snažno stresao zbog čega joj je cijelo tijelo zavibriralo. Po prvi put ju nije gledao ravnodušno. Zapravo, izgledalo je da ju gleda u panici.

Previše zaokupljena zurenjem u njega, nije pazila kamo hoda.

- Anna, pazi! - upozori ju Mary. Ali bilo je prekasno.

Stala je na neki kamen, gležanj joj se izvinuo i počela je gubiti ravnotežu (koja joj ni u najboljim okolnostima nije bila dobra.) I zvinuvši se unazad, ustukne kako bi se uspravila - a to bi bilo uspješno da se nije nalazila na rubu brežuljka i da kamenje pod njezinim nogama nije popustilo.

- Anna! - vrisnula je Mary, posegnuvši za njom.

O, Bože! U jednom užasnom trenutku činilo joj se da je vrijeme stalo dok ona lebdi u zraku. A zatim je počela padati.

Vidjela je prestravljena lica svojih sestara dok je padala na leđa.

Glasan fijuk zraka prigušio je vriskove gomile i na trenutak je bilo sablasno tiho - kao da se nalazi u nekom čudnom tunelu bez zraka.

Tri metra. Šest metara.

Nije bilo vremena da se okrene u zraku i pokuša se dočekati na noge.

Pripremila se za udarac o tlo. Ali nije udarila u tlo.

Zastenjala je, shvativši da ne leži u bolnoj hrpi izvijenih udova i slomljenih kostiju. Ne, upravo je zatreptala prema naočitom liku sira Arthura Campbella.

Moj Bože, on ju je uhvatio! Ali kako? Kako je uspio ovako brzo doći ovamo?

- Jeste li dobro?

Ona kimne, jer nije mogla govoriti. Nije to bilo zbog straha od pada, već zbog nečeg drugog.

Njegov glas. Pogled u njegovim predivnim očima. To nije bila ravnodušnost.

Na prvi znak napukline u njegovoj čeličnoj fasadi, krenu joj žmarci niz tijelo. Možda otac ipak nije pogriješio. ~ 68 ~

Knjigoteka

daša&anna

6. POGLAVLJE

Arthur duboko udahne, ispunivši pluća oštrim zrakom. Sloboda, iako je

smrdjela na kravlju balegu, još uvijek slatko miriši.

Pet dana daleko od dvorca, u patroli (ili u njegovom slučaju potajnom izviđanju) istočnim granicama Lornovih zemalja, a sada, zahvaljujući dobrom fratru, kupio si je još nekoliko dana.

Drugim riječima, imat će čitav tjedan slobode od plavooke čarobnice kose boje meda, koja ga je mučila svojim nevinim očijukanjem i dovela ga do same granice izdržljivosti.

Sve dok nije pala - a on ju uhvatio - nije bio svjestan koliko je važno da se što prije izgubi odatle. Toliko o tome da će njegov plan biti neprimijećen; cijeli dvorac brujao je samo o tome. Čak mu je i vražji izrod Lorn želio odati priznanje inzistirajući da za večerom te noći sjedi kraj njega za gospodarevim stolom. A dok je jeo tu vražju večeru, imao je dojam da jede čavle. Bilo mu je strahovito naporno zamaskirati svoju mržnju tijekom dugog obroka.

Očito je bezdušni gad imao slabost: svoje kćeri. Činilo se da čak i sam vrag može nekoga voljeti. Arthur je primijetio strah u Lornovim očima kad su mu prepričali priču o Anninom padu s litice, a njegova zahvalnost Arthuru bila je prilično iskrena.

Iako Lorn nije posumnjao u njegovu priču o događajima, Annu MacDougall nije bilo tako lako zavarati. Znao je da ona nije povjerovala u njegovo objašnjenje kako se samo srećom našao u pravo vrijeme na pravom mjestu. Djevojka je bila uistinu previše perceptivna, a to je značilo da je opasna. Posljednje što mu je trebalo bilo je da Dugald - ili još gore, Lorn - počnu postavljati pitanja.

Kakva zbrka! Loša sreća za lošom srećom. Prvo, ispalo je da je djevojka koju je spasio - jedina žena koja ga može raskrinkati - kći čovjeka kojeg namjerava uništiti. A zatim, iz Bog zna kojeg razloga, ona je odlučila da joj se on sviđa. I još gore, pala je s litice i tako ga natjerala da otkrije svoje vještine koje bi mogle privući još neželjene pažnje na njega i napraviti ga posljednjim MacDougallovim herojem - da se ne spominje činjenica da je time pružio ostalim ratnicima još jedan razlog za zabavu.

Nije ni znao koliko se puta tijekom putovanja jedan od njegovih pratitelja ~ 69 ~

Knjigoteka

daša&anna

popeo na stijenu i pretvarao se da pada, pritom dramatično urlajući ženskim glasom: - Ulovi me, sire Arthure!

Užasno smiješno. Skoro mu je nedostajao MacSorley i njegovo zadirkivanje.

Same “Igre” ipak nisu bile takav gubitak vremena kao što je isprva mislio. Ona je imala pravo: Natjecanje je bilo dobro za moral vojnika. I još, mnogo je saznao o vještinama neprijateljskih vojnika i tu će informaciju moći proslijediti Bruceu.

Ali znao je da mora biti jako pažljiv u društvu te djevojke - ili još bolje, držati se podalje od nje - i iskoristiti prvu priliku da ode. Bilo je dobro što je to također pružalo mogućnost izviđanja Lornovih zemalja za Bruceov račun.

Morao se usredotočiti na svoju misiju. On je bio jedan od najelitnijih, najuvježbanijih ratnika u zemlji i nalazio se usred najvažnije misije u svome životu, ali ponekad se osjećao kao da glumi u farsi neke školarke.

Nikad dosad nije imao ovakvih problema. Zato je i volio raditi sam.

Izvana. Infiltracija je bila previše osobna. Previše bliska.

Dobra sreća koja ga je poslužila nastavila se na povratku u dvorac kad su njegova braća i ostali ratnici u patroli – većinom MacNabovi i MacNaughtonovi - naletjeli kraj Tyndruma na fratra Johna. Dobri je fratar dolazio iz St. Andrewsa i išao je Škotskom preko Lornovih zemalja na putu na otok Lismore. Taj mali, uski otok u blizini obale, bio je tradicionalno sjedište biskupa od Argylla - koji je slučajno bio MacDougall i Lornov rođak.

Dugo je već sumnjao da MacDougallovi šalju poruke preko crkve te se dragovoljno prijavio ispratiti fratra čak do Obana - mjesta južno od dvorca - gdje će fratar uhvatiti brod. Arthur je inzistirao da ionako ide tim smjerom. Fratar može jahati iza njega. Iako će putovati znatno sporije od ostalih, njemu se nije žurilo vratiti u dvorac. Na to je zaradio malo smijeha na svoj račun.

Kad je fratar pokušao odbiti, Arthur je bio još uvjereniji da je naišao na neki trag. Možda je otkrio izvor MacDougallovih poruka?

Namršti se. Jedina nesretna okolnost bila je ta što je u posljednjem trenutku Dugald odlučio poći s njima. Vjerojatno da ga muči do smrti pričama o natjecanju u bacanju koplja.

- Da si ciljao malo više i trznuo zglobom prema dolje kako sam ti rekao, mogao si pobijediti. ~ 70 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur zaškrguće zubima i zapilji se u stazu pred sobom. Učinio sam najbolje što sam mogao - slaže, ne shvaćajući zašto mu Dugald ide na živce svojim savjetima.

Pobijedio bi on sve njih da je htio. Ali bilo je jedino važno sačuvati svoj tajni identitet.

Mnogo je puta već “izgubio.” Nije mu bilo jasno koji mu je vrag.

Svakako mu nije bilo ni najmanje važno impresionirati djevojke - ili jednu djevojku posebno. Ponos bi mu mogao doći glave.

- Ali to nije bilo dovoljno dobro da pobijediš - istakne Dugald, samo za slučaj da je to zaboravio.

Arthur nije zaboravio.

- Sljedeća crkva je tu blizu, preko rijeke - reče fratar, hvala Bogu, promijenivši temu razgovora.

Upravo su prošli Ben Cruachan, najviše planine u Arglyllu i kretali se uskim, strmim prolazom Brander ili Brannraidh, sjajnim mjestom za zasjede. Odgovarajuće nazvanim, pomisli. Nasuprot njih pružala se relativno ravna, travnata površina južne obale Loch Etivea.

- Mislite na Killespickerill? - upita Arthur. Drevna crkva u Taynuiltu nekoć je bila sjedište biskupa od Argylla.

- Zar znate za nju?

Arthur razmijeni pogled s Dugaldom. Dobri je fratar očito bio neupućen u povijest Campbellovih i MacDougallovih. - Znam ponešto reče, pretvarajući se da ne zna mnogo. Malo selo Taynuilt bilo je smješteno na ključnom sjecištu Loch Etivea i rijeke Awe koje se spajalo pet kilometra nizvodno s Loch Aweom. Bile su to Lornove zemlje, ali blizu Campbellovih zemalja. Čeljust mu se stisne. Zapravo, bivših Campbellovih zemalja.

- Ako želite stići do Obana prije nego što padne noć, ne bismo se smjeli dugo zadržati. Čeka nas još dobrih petnaestak kilometara puta.

Ovim tempom trebat će im još dva dana. Činilo se kao da su posjetili svaku crkvu između Tyndruma i Loch Etivea. No Arthur se nije žalio. To mu je dalo priliku da izvidi područje. Kad Bruce i ostatak njegove vojske krenu zapadno prema Dunstaffnageu kako bi se sukobili s Lornom, prolazit će kroz ovo područje. Također, njihov spori tempo odgodit će njegov povratak u dvorac, a to mu je odgovaralo.

No odluka da isprate fratra nije ga približila otkriću kako se poruke uspijevaju prokrijumčariti kroz mrežu kralja Roberta. Morali su to biti ~ 71 ~

Knjigoteka

daša&anna

svećenici, ali zasad još nije otkrio da se radilo o ovom svećeniku. Nije primijetio da je fratar bilo što izvadio ih spremio u kožnu torbicu koju je nosio zavezanu oko pasa. Niti je nešto otkrio sinoć dok je fratar spavao kad je iskoristio priliku da to provjeri.

Brat Rory je najbolji kuhar u Visočju - reče fratar. - To ne možete propustiti.

U prošloj su crkvi jeli mesne pite, a u onoj prethodnoj marmeladu.

Arthur je pretpostavio da su zastajali u tim raznim crkvama zato da bi kušali lokalne specijalitete, a ne zbog službe božje, Iako se to nije vidjelo na svećeniku koji je bio tanak kao grančica. Bio je sama kost i koža, i temperamentniji nego što bi se reklo po njegovoj veličini.

Prešli su rijeku na mostu Awe i krenuli niz obalu, uz rub šume prema jugu. Jednostavne kolibe od sivog kamena bile su razasute po pejzažu i postajale su sve brojnije i zbijenije kako su se približavali selu.

Nakon nekoliko minuta, ugledali su crkvu smještenu u središtu mjestašca, na maloj uzvisini.

U blizini je bilo nekoliko ljudi, većinom žena, a ugodni zvuci smijeha i djece koja se igraju čuli su se u zraku.

Ukipio se, začuvši zvuk pjesme. Ženski glas. Čula su mu se izoštrila i zazujala kao da mu je upravo pčela proletjela kraj vrata.

- Zar nešto nije u redu?

Fratar, koji je sjedio iza njega, bio je dovoljno blizu da opazi njegovu reakciju. Arthur pričeka. Preleti pogledom okoliš, ali nije uočio nikakav znak nečeg neobičnog, niti je primijetio nepogrešive znakove opasnosti.

On odmahne glavom. - Ne, sve je u redu.

Nastavili su kroz crkveno dvorište prema maloj zgradi iza crkve gdje spava i jede svećenik.

Fratar John je imao pravo. Brat Rory je uistinu pripremio jedno od najboljih variva koje je Arthur kušao u životu. Nakon dvije zdjele bio bi sretan kad bi mogao ostati sjediti na klupi u svećenikovom vrtu i uživati u svježem ljetnom popodnevu, ali morali su dalje.

On se odgurne od stola i tada to ponovno začuje. Pjevanje. Ovoga puta glasnije. Slatki, muzikalni tonovi bili su zapanjujući u svojoj ljepoti, ispunivši ga osjećajem strahopoštovanja kakvo bi ga obuzelo pred nekim čudom prirode. Kao, na primjer, dok bi promatrao savršen suton. Ili izmaglicu nad jezerom u zoru.

- Tko je to? - upita gotovo s poniznim poštovanjem u glasu. ~ 72 ~

Knjigoteka

daša&anna

Brat Rory ga čudno pogleda i to trgne Arthura iz transa. Upitao je to bez razmišljanja, ne vodeći računa o tome da sakrije činjenicu kako ima izvanredan sluh.

Svećenik naćuli uši i nakon nekog vremena bilo je jasno da je shvatio što je Arthur čuo. - Aha, danas nam je došla u posjet dama iz dvorca.

Zasigurno pjeva Duncanu - otkad se vratio, ništa mu nije tako drago kao čuti damu kako pjeva.

Arthur se ukoči. Čula mu sada više nisu zujala već su bubnjala. To ne može biti.

Nesvjestan Arthurove reakcije, brat Rory nastavi: - Svi se vesele njezinim posjetima. Ona donosi takvu radost. - Prsa mu se nadmu od ponosa. - Ta dama nas nikada ne zaboravi, ili ljude koji su služili njezinom djedu.

- Koja dama? - upita Dugald.

Lady Anna. Najmlađa kći gospodara Lorna. Kažem vam, ona je anđeo poslan s neba.

Prije bi se reklo da ju je poslao sam vrag da ga muči.

Dugald samo jednom pogleda Arthurovo lice i prasne u smijeh. Izgleda da te djevojka pronašla.

Arthur to nije mogao vjerovati. Nije ga mogla pronaći... zar ne? Ostali su se muškarci najvjerojatnije jučer vratili.

On otrese tu pomisao. Ne, to je bilo nemoguće. Ovo je samo slučajnost. Nesretna slučajnost.

Brat Rory se zbuni na Dugaldovu opasku. - Dama dolazi svaki drugi petak. Na nju se može računati kao na izmaglicu na vrbu planina.

Poznajete ju?

- Malo - reče Arthur prije nego što je Dugald uspio odgovoriti.

Još željniji otići nego ranije, on požuri prema mjestu u vrtu na kojem su privezali konje.

Nažalost, lady Anna izabere taj trenutak da izađe iz male kolibe koju je posjetila.

Stala je na stazu, ne više od pedeset metara od njega i okrenula se mahnuti na pozdrav ženi i dvoje djece koja su stajala na vratima. Sunce joj je obasjalo kosu i izgledala je kao da na glavi ima zlatnu aureolu. ~ 73 ~ Knjigoteka

daša&anna

Osjetio je neko čudno stezanje u prsima. Razmišljao je o njoj više nego što je to želio priznati, a neka ga vrag odnese ako sada nije osjetio kratak bljesak....

Dovraga. Činilo mu se da je to bio bljesak sreće. Kao da mu je uistinu nedostajala. Ali, naravno da mu nije nedostajala. Ona je bila prava gnjavaža. Dražesna gnjavaža.

Ona skrene pogled prema njemu.

Vidio je kako se šokirala i znao je da ga je ugledala. No pretvarala se da nije. Okrenula se i uputila se žustro niz stazu premajezeru.

Dalje od njega. Za njom je išao njezin budni stražar.

Arthur se namršti. No ne zato što ga je upravo ignorirala, uvjeravao se. Ne, zbog stražara. Zbog jednog jedinog stražara.

Prije nego što je promislio, poviče: - Lady Anna!

Vidio je kako su joj se ramena podigla do ušiju. Zašto ga je taj pokret naljutio, nije mu bilo jasno, ali naljutio ga je.

Ignorirajući onu budalu od svoga brata koji se cerekao, on ponovno zaveže konja za ogradu i krene prema njoj. Činilo se da se ukočila - ukočila, dovraga - izravnavši kralježnicu i privukavši košaru bliže sebi, kao da se sprema za bitku.

- Sire Arthure - reče onim tihim, mekim tonom koji je zaboravio.

Dobro. Pogledala je preko njegova ramena u njegova brata. - Sire Dugalde. Kakvo iznenađenje.

Nije zvučalo kao da je iznenađenje ugodno. Koji je njoj vrag? Zar se njezino zanimanje već ugasilo? To je i želio, neka ju vrag nosi.

On stane točno pred nju, možda korak preblizu. Da nije sam sebe tako dobro poznavao, pomislio bi da ju pokušava zastrašiti. Da koristi svoju snagu kako bi ju spriječio da pobjegne. Ali on nije bio barbarin - on takve stvari nije radio.

- Gdje je ostatak vaših ljudi? - zareži.

Obrve joj se namršte, stvorivši male crtice na vrhu njezina nosa. Koji ljudi?

Pokušao je zvučati strpljivo, ali nije mu uspjelo. - Vidim samo jednog stražara - reče, kimnuvši mladom vojniku.

Ona se nasmiješi. - Robby me uvijek prati petkom. On je odrastao u ovom selu. ~ 74 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthurov kratak fitilj, ako ga je uopće imao, postao je još kraći.

Robby, iako visok, nije imao više od osamnaest godina, i bio je prokleto siguran da taj ne bi zaustavio nikoga tko bi joj nakanio nauditi.

Tako mu Sotoninih muda, vani bjesni krvavi rat! Koji je vrag Lornu da je pušta ovako tumarati naokolo?

On se okrene svome bratu. - Ja ću odvesti fratra do Obana. Ti se vrati u dvorac s lady Annom.

Ah, dovraga. Vidio je kako ga je brat pogledao ispod oka i znao je da je ona to opet učinila. Opet ga je natjerala da učini nešto impulzivno.

Upravo je nešto naredio svome kapetanu. On takve pogreške ne radi.

- Ja ću odvesti fratra - reče Dugald opakim glasom. - Ti možeš odvesti lady Annu.

Dama o kojoj se radilo očito je primijetila iznenadnu napetost među braćom. - Nitko mene nikamo ne treba voditi. Ja imam Kobbyja i to mi je dovoljno.

Arthur se opet osjećao kao da je stjeran u kut. Znao je on svog brata: Dugald je čvrsto odlučio i neće ustuknuti. Arthur je izazvao njegov autoritet, a sada si ne može priuštiti nadmetanje s bratom U tome tko će dalje dobaciti u pišanju. Ako je netko mora pratiti, to će morati biti on.

Ali to će značiti da mora odustati od prilike da otkrije je li fratar jedan od Lornovih glasnika.

Trebao bi ju jednostavno pustiti da ode sama. Najvjerojatnije joj se ništa neće dogoditi.

Najvjerojatnije.

Dani su bili dugi. Vjerojatno će još biti dan kad se vrati. Vjerojatno.

Arthur frustrirano stisne šake. - Siguran sam da će sve biti u redu reče kako bi sačuvao mladićev krhki ponos. - Ali meni će biti čast otpratiti vas do dvorca, milostiva. * * *

Anna uopće nije bila sretna što ga vidi.

Nakon što ju je tjednima izbjegavao - bježeći prvom prilikom od nje sad je odlučio proglasiti se njezinim nepokolebljivim zaštitnikom? ~ 75 ~ Knjigoteka

daša&anna

Naravno, nije ona zaboravila što je on učinio za nju. Kad je pogledala u te nevjerojatne tamne zlatne uči i shvatila da ju je uhvatio, kad je shvatila da ju je spasio, kad je shvatila da je drži u svome naručju...

Bio je to najromantičniji trenutak u njezinom životu.

Ali doslovno, najromantičniji trenutak. Zato što joj je, čim ju je odmah potom postavio na noge, rekao da ubuduće bude pažljivija i ostavio je ondje stajati otvorenih usta.

Kako je stigao do nje tako brzo? Sjetila se bljeska panike u njegovim očima. Izgledalo je to kao da je znao da će ona pasti. A to je, naravno bilo smiješno... ili nije?

No ona nesvjesno privije košaru bliže k sebi. Ovaj čovjek je uistinu pretjerano pronicljiv; mora se domisliti nečemu čime će mu odvratiti pozornost.

- Dobro, pođite s nama, ako baš inzistirate. - Ona se okrene na peti i uputi se niz stazu.

No on je naglo zaustavi primivši je za lakat. Srce joj je stalo u tom trenutku, prije nego što je počelo mahnito lupati. Nije ju držao čvrsto, ali osjetila je svaki njegov prst kako joj pali kožu. Cijela joj se koža zažari od svjesnosti.

Uvjeravala se da je pretjerivala kad bi pomislila na to kako je reagirala na njega. Ali nije. Zašto on? Zašto ju je baš on tako neobjašnjivo privlačio?

- Gdje vam je konj? - zahtijevao je. - Dvorac je u drugom smjeru.

- Ja se još ne vraćam u dvorac. Moram posjetiti još nekoliko seljana.

- Uskoro će mrak.

Ti bokca, kako se opasno mrštio. Ona pažljivo izvuče rame iz njegova stiska. - Mrak neće pasti još barem nekoliko sati. Imam dovoljno vremena.

I prije nego što se uspio usprotiviti, ona nastavi niz stazu i mahne na pozdrav bratu Roryju, fratru, i siru Dugaldu.

Iz njegova prijekornog pogleda vidjela je da se Arthuru ne sviđa kako je sve ispalo, ali pratio ju je u stopu poput nadurene, nedobrodošle sjene.

Posjetili su još tri doma. Prvi je bio Malcomov. On je izgubio ruku kojom je vitlao mačem u borbi protiv pobunjenika kod Glen Troola i teško se prilagođavao životu daleko od bojišnice. ~ 76 ~

Knjigoteka

daša&anna

Iako prekriven ožiljcima i bez ruke, Anna je znala da bi on dao i drugu ruku samo da se može vratiti. Nije shvaćala ljubav nekih ljudi prema ratu, i vjerojatno nikada neće. Bilo joj je dosta ožiljaka, izgubljenih udova i žena bez muževa, i djece bez roditelja.

Nos joj se namrštio dok je povremeno pogledavala prema čovjeku u uglu. Činilo se da joj ne smetaju svi ožiljci. Neki su bih prilično... privlačni.

On je imao ožiljke. Jedan duž brade koji bi se isticao kad bi stisnuo zube - a izgledalo je da to često čini kad je ona u blizini - i jedan mali na desnom obrazu. Dlanovi su mu bili prepuni ožiljaka. Vjerojatno ih je imao i na rukama. I na prsima.

Krv joj je uzavrela kad je zamislila njegova široka ramena s moćnim mišićima. Gola.

Tako joj raspela Isusovog, koji joj je vrag? Maštarije - ako bi im se uopće prepustila - bile su sasvim neprilične za sredinu dana kad pokušava čitati ranjenom čovjeku.

Ona možda ne može zaustaviti rat, ali učinit će sve što može kako bi pomogla, bez obzira na to koliko to bilo malo. Malcolmova žena, Seonaid, rekla joj je da Malcom pije manje uisge-beathe 5 nakon što mu ona čita, pa je Anna nastavila donositi svoju dragocjenu kopiju Tristana Thomasa od Britanije. Stari je ratnik volio ljubavnu priču osuđenu na propast između viteza i irske princeze skoro koliko i ona.

Ignorirala je muškarca koji se durio kraj vrata, ali nije si mogla pomoći da ne osjeti kako ju gleda.

Tek kad su otišli od njih rekao je: - Vi znate čitati.

Ona slegne ramenima, znajući da to nije uobičajeno u Visočju. - Moj otac je smatrao važnim obrazovati svu svoju djecu. Ona ga pogleda u oči, izazivajući ga da nešto kaže. - Čak i djevojke.

On se zapiljio u nju - i ponovno se namrštio - ali nije ništa komentirao.

Sljedeća kuća koju je posjetila pripadala je seoskoj iscjeliteljici.

Afraig je bila sve starija i nije više lako obilazila područje kao prije, pa kad god bi Anna došla u posjet, donijela bi nekoliko ljekovitih biljaka koje bi prikupila u šumi kraj Dunstaffnagea.

Anna je sačuvala najvažniju postaju za kraj. Njezina prijateljica Beth nedavno je ostala udovica s petero djece, uključujući bebu Catrine - Cate 5

Keltski naziv za viski, doslovno znači “voda života”.

~ 77 ~

Knjigoteka

daša&anna

rođenu ni prije tri mjeseca, šest mjeseci nakon što je otac jadnog djetešca ubijen u zasjedi koju su pripremili Bruceovi ljudi u blizini dvorca Inverlochy, neposredno prije nego što je pao u ruke pobunjenika.

Smrt njezina muža samo je otvrdnula Bethin stav prema pobunjenicima. Kao i Anna, i ona bi učinila sve što može kako bi pomogla poraziti Kralja Kapuljaču i završiti ovaj rat.

Anna se nadala da će siru Arthur u dosaditi njihovo brbljanje pa će si naći nekog drugog posla, no činilo se da nema ništa protiv čekanja kraj vrata u Robbyjevom društvu. Gledao ju je svojim preinteznivim, pronicljivim, zlatnim pogledom. Činilo se kao da zna da ona nešto smjera.

Vidjela je kroz dvije male rupe u kamenu stariju djecu kako se vani igraju loptom. Drveni kapci bili su razmaknuti kako bi svjež ljetni zrak ušao u kuću koja je imala samo jednu prostoriju. Odjednom igra prestane i njoj se ukaže prilika koju je čekala.

Pogleda sira Arthura preko glave uspavanog djetešca u svome naručju. - Izgleda da je djeci lopta zapela na krovu staje. Hoćete li molim vas...

- Idem ja po nju - reče Robby, skočivši kao da je jedva čekao bilo koji izgovor da ode. Ona pregrize smiješak zbog njegove revnosti. Možda je malo pretjerala kad je zamolila Beth da opiše - do najsitnijih pojedinosti Cateine nove probavne smetnje, uključujući i sve dugine boje koje su završile na njezinoj odjeći.

Dobar rezultat, pogrešan čovjek.

- Mislim da bismo trebali krenuti. - Ona ustane, namjeravajući predati uspavano djetešce u naručje njegove majke.

Ali tada joj padne na pamet nova zamisao i morala se ugristi za usnu da se ne nasmije. Točno je znala kako će mu odvući pozornost.

- Skoro sam zaboravila - reče ona Beth. - Donijela sam ti pite.

- A ja imam za tebe nešto slatkih peciva - reče Beth, shvativši što Anna smjera.

Prije nego što je shvatio što se događa, Anna stavi uspavano djetešce siru Arthuru u krilo i podigne svoju košaru.

Izraz na njegovom licu bio tako prestravljen da je morala uporabiti svu samokontrolu da ne prasne u glasan smijeh. Njegov izraz lica bio je skoro vrijedan svih problema koje joj je uzrokovao. Skoro.

On joj istog časa pokuša vratiti bebu. - Ja ne znam ništa o... ~ 78 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Nema se tu što znati - reče ljupko Anna. - Samo joj držite ruku ispod glave baš ovako kao sada i bit će ona dobro.

On je, s druge strane, izgledao izrazito bolesno. Od svog tog komešanja beba se počela vrpoljiti, a zatim kmečati i plakati.

Opaki vitez, koji je izgledao kao da sam samcat može poraziti čitavu vojsku, gledao je Annu molećivim pogledom, preklinjući je za milost.

Unatoč tome što joj je to bilo smiješno, bilo je nečeg čudno privlačnog u tom prizoru, u načinu na koji je mišićavi ratnik držao maleno djetešce u svom naručju, nespretno, ali s nježnošću od kojeg joj je srce poskočilo.

Pogledi su im se sreli i nešto se čudno zbilo među njima. Iskonska svijest o privlačnosti koja je prostrujala između njih. Priznanje mogućnosti da je ovakav blagoslov moguć između muškarca i žene. Kako bi to bilo kad bi ga vidjela kako drži njihovo dijete?

Posramljena nerazumnom maštarijom, Anna spusti pogled.

Zamišljanje mogućeg potomstva s muškarcem kojega je jedva poznavala bilo je za nju doista nešto novo.

- Ljuljuškajte je malo - ohrabri ga, malo se sažalivši nad njim. - To joj se sviđa. Mi ćemo brzo biti gotove.

Izrekavši to, ona krene za Beth u dalji kut prostorije kraj kuhinje.

A Cate, blagoslovio je Bog, anđelka malog, odigra svoju ulogu. Njezin tihi plač i sve glasnije cviljenje zamaskirali su njihovu brzu izmjenu.

Kad se Beth vratila i uzela svoje djetešce, sir Arthur je izgledao kao da ga je upravo prošao pakao.

- Evo, nije bilo tako strašno, zar ne? - reče Anna kad su izašli iz male kolibe.

On je opasno pogleda ispod oka. Izgledao je kao da bi je najradije zadavio. Uistinu joj je bilo zabavno izvući iz njega nekakvu reakciju.

Anna pozdravi djecu i obeća da će se brzo vratiti. Robby je doveo konje i ubrzo su se našli na putu.

Znala je da bi trebala iskoristiti ovu priliku da sazna nešto više o njemu, ali bila je umorna od dugog dana u selu, i iskreno, nije bila raspoložena za odbijanje.

Od onog čudnog trenutka kod Beth osjećala se... ranjivom. Nije željela o njemu razmišljati na taj način. Nije željela da joj srce tako luta.

Ona je samo motrila na njega jer je otac to od nje zatražio, a nije ga uistinu proganjala. ~ 79 ~

Knjigoteka

daša&anna

Jahali su jedno za drugim prvih nekoliko kilometara, ali kad se staza proširila, sir Arthur uspori pa su nastavili dalje rame uz rame.

Iznenadila se kad je progovorio. On počinje razgovor? To je bilo prvi put.

- Zašto to radite? - Ona ga zbunjeno pogleda, a on objasni: Okružujete se takvim... - Pokušavao je pronaći pravu riječ. - Stvarima.

- Mislite, plodovima rata? - izazvala ga je.

Nije ju iznenadilo što on nije znao kako govoriti o onome što je vidio.

Ratnici su usredotočeni na slavu, na čast bojišnice, a ne na ono što se dogodi kad nešto krene po zlu. Izgubljeni udovi i djeca bez očeva nisu bili ono o čemu su muškarci željeli razmišljati kad su išli u bitku. Razumjela je da je nužno odagnati takve misli, ali to nije značilo da to nije realnost.

- Mislio sam da to ne volite, ali ipak... - On slegne ramenima. - Ja mrzim rat - reče ona oštro. - I jedva čekam da završi, ali to ne znači da ne želim pridonijeti koliko mogu. A ovo mogu učiniti. Ako će nekoliko pjesama i priča, ih čuvanje djeteta da njezina mama može imati malo mira, donijeti nekoliko trenutaka radosti, onda ću to učiniti.

On je oštro, pronicljivo pogleda. - Imate meko srce. - Nije zvučalo kao da misli da je to dobro. - Onaj vojnik ne zaslužuje vaše vrijeme. Ubija se pićem. Čula je gađenje u njegovu glasu. Pretpostavila je da on tog čovjeka smatra slabim. - Možda - priznala je. - Ali Malcolm se godinama časno i odano borio za moga oca. Zar on za svoju žrtvu ne zaslužuje nekoliko trenutaka moga vremena?

- To mu je bila dužnost.

- A ovo je moja.

- Vi ste sami tako odabrali.

Ovoga puta ona slegne ramenima.

On se ponovno namršti na nju. - Iscrpljeni ste. Shvatila je da se izgleda navikla na te prijekorne poglede jer se samo nasmijala. - Jesam.

- O čemu ste šaputale vi i vaša prijateljica?

Smela ju je iznenadna promjena teme. Bila je šokirana, ali brzo se pribrala. - O ženskim stvarima.

- Kakvim ženskim stvarima?

Oči su joj zasjale kad ga je znakovito pogledala. - Uistinu vas to zanima? - izazvala ga je. ~ 80 ~

Knjigoteka

daša&anna

On brzo skrene pogled. - Možda ipak ne.

Bože moj, on se zacrvenio! Nije smatrala da je to moguće. Ali ta mala krhotina u njegovoj čeličnoj fasadi samo je pridonijela njegovoj privlačnosti. Bilo je to šarmantno. On je bio šarmantan. Ne na kavalirski način na koji bi je udvarač oborio s nogu, nego na mnogo suptilniji način.

Bilo je to kao da je samo malo podigao zavjesu i pokazao joj dio sebe koji nije često otkrivao. Taj tračak nečeg dječačkog bio je tako neočekivan, a to ju je šarmiralo.

Knedla u grlu još se malo poveća.

Anna je znala da se uvalila u probleme. Sir Arthur ju je zaintrigirao, a to je bilo opasno. Bilo je mudrije razmišljati o njemu kao o jednostavnom ratniku, tipu čovjeka kojeg može razumjeti - i odbaciti. Nije željela saznati više o njemu. Nije željela vidjeti njegovu drugu stranu. Nije htjela biti znatiželjna. I nije, dovraga, željela da joj bude tako privlačan.

Ona je bila isplanirala sav svoj život. Kad rat završi, otac će joj pronaći dobrog muža. Imat će dom pun djece, po mogućnosti u Visočju, u blizini njezine obitelji, i živjet će sretno u miru i spokoju. Neće se morati brinuti o tome da će sve što joj je poznato i svi koji je vole biti uništeni.

Stabilnost. To joj je trebalo.

On ju je možda iznenadio, ali to nije promijenilo osnovni problem: sir Arthur je ratnik. Čovjek koji izgleda kao da je rođen s mačem u ruci - i koji će tako i umrijeti. On joj nikada ne bi mogao dati ono što ona želi.

Jer Anna je znala da će čovjek, koji stalo gleda prema vratima kao da želi otići, jednom i otići. * * *

Arthuru se nije sviđalo što sve bolje upoznaje Annu MacDougall. Bilo ju je lako odbaciti kad ju je smatrao naivnom, tetošenom princezom koja živi u svijetu mašte i nema previše pojma o tome što se događa oko nje.

Ali to uopće nije bilo tako. Ona je znala što se zbiva oko nje, možda čak i bolje od njega. Poput mnogih ratnika, Arthur se distancirao od posljedica rata. Nije želio razmišljati o tome što se događa kasnije.

Vidjevši rat njezinim očima...

Smrt. Uništenje. Muškarce bez udova, koji umrtvljuju bol pićem. Žene ostavljene da se brinu same o sebi. Djeca bez roditelja. Realnost. ~ 81 ~

Knjigoteka

daša&anna

Namrštio se. Koliko puta se susreo s takvim stvarima i zažmirio na njih? Koliko je puta projahao kraj spaljenog dvorca ili farme i nije ni pomislio na ljude koji su tamo živjeli?

On se bori skoro čitav život, ali tek se sada odjednom osjećao iscrpljeno.

- Zašto vam se ne sviđam?

Razoružala ga je direktnost toga pitanja - iako nije trebala. Annu ničega nije bio sram. Bila je otvorena osoba i govorila je što misli samouvjerenošću koja je samo mogla proizaći iz života u kojem te vole, cijene i ohrabruju. Bila je to jedna od stvari tako neuobičajena i tako očaravajuća u vezi s njom.

Oklijevao je, ne znajući kako odgovoriti. - Nije istina da mi se ne sviđate. - Iz njezina izraza lica vidio je da mu nije povjerovala.

- Kao što sam vam već rekao, imam posla. Nemam vremena za bilo što drugo.

- Je li razlog možda ona zavada?

On postane napet. Nije mu se sviđalo kamo ovo vodi. Ovo nije bio razgovor koji je želio voditi s bilo kime - a pogotovo ne s njom. - Zavada je završila prije mnogo godina.

- Dakle, to je sve prošlost? Niste ljuti zbog svoje zemlje ili dvorca na Loch Aweu?

On smiri refleksno ubrzanje pulsa. Bio je ljut. Ali ne na nju. - Ta bi zemlja pripala mome bratu Neilu, a ne meni. Bila bi ionako izgubljena nakon Methvena. Kralj Edward nam je kompenzirao gubitak i nagradio moju braću i mene za našu odanost.

- Onda je to zbog vašeg oca?

On se ukipi. Kriste. Izgleda da je značajka MacDougallovih ciljati ravno u glavu. Iako izrečene ljubazno, njezine su ga riječi teško pogodile.

- Moj je otac umro u bitci.

- Ali od ruke moga oca - reče ona tiho. - Bilo bi razumljivo da me mrzite zbog toga.

Poželio je da ju može mrziti. Ali nije mogao kriviti Annu za grijehe njezina oca. - Ja vas ne mrzim. - Daleko od toga. Želio ju je. Više nego što je ikad želio neku ženu. - Sve što se dogodilo pripada prošlosti.

Osjetio je njezin pogled na sebi, ali on nju nije pogledao nego se usredotočio na stazu pred sobom. - Zašto ste vi zapravo ovdje? ~ 82 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Što vam to znači?

- Što vi zapravo želite?

Pravdu. Osvetu. U ovom slučaju, to dvoje bilo je isto. - Ono što većina vitezova želi: zemlju i nagradu.

U njegovom slučaju, Bruce je obećao vratiti Innis Chonnel njegovu bratu, a njega je mamio obećanjem bogate nevjeste - najbogatije u Visočju, Christine MacRuairi, gospodarice Otočja.

- I ništa više?

- Želim i da rat završi.

- Onda želimo isto.

Ona nije znala koliko je u krivu. Kraj rata za njega je značio Brucea na prijestolju i uništene MacDougallove.

On je pogleda iskosa. Bila je tako nevjerojatno lijepa da ga je zaboljelo u prsima. Ali ta ljepota ga je zavarala. Vidio je nevinu svježinu njezina lica i slatkoću njezina osmjeha, ali ne i snagu. Za čovjeka koji se ponosio svojom pronicljivošću i vrhunskim opažanjem, bilo je uznemirujuće tako pogriješiti.

U svjetlu onoga što je danas vidio, njezini napori u posljednja dva tjedna - gozba, igre - dobili su drukčiji sjaj. Možda to nije bila maštarija, nego način da se zaštiti: tako što će raditi sve što može kako bi zaštitila svijet koji se urušavao oko nje.

Iako joj se divio, bilo mu je također i žao nje. Ona je vodila izgubljenu bitku. A bila je u njezinoj snazi i neka krhkost za koju nije znao je li je uopće svjesna. Želio bi da je može zaštititi. A to je bilo i ironično i glupo, s obzirom na to da je došao ovamo uništiti sve ono za što se ona tako očajnički držala.

Iznenadilo ga je koliko ga je to pogodilo.

Sviđalo se to njemu ili ne, Anna MacDougall je neprijatelj.

~ 83 ~ Knjigoteka

daša&anna

7. POGLAVLJE

Jahali su nekoliko kilometara u tišini prije nego što je Arthur ponovno

progovorio. - Tu u blizini ima potok gdje možemo napojiti konje i nešto prigristi ako ste gladni. - Udahnuo je miris karamela i maslaca. - Ogladnio sam od mirisa ovih peciva.

Pomislio je da su joj obrazi malo problijedili, ali možda mu se to učinilo zbog sve slabijeg svjetla. - Molim vas, ne morate stati zbog mene.

Konji će biti dobro dok ne....

Ona zastane i proviri kroz stabla prema obali rječice pred njima. Što oni dječaci rade?

Arthur začuje prigušeno, mahnito lajanje. Zaključio je o čemu se radi prema vreći koja se migoljila prebačena jednom dječaku preko ramena. Idemo - reče. - Stat ćemo kod sljedećeg potoka.

Ona zaškilji, a zatim prestravljeno razrogači oči kad shvati što se događa. - Ne! - poviče i pojuri galopom prema dječacima koji su počeli spuštati vreću u vodu.

Dječaci, u dobi od deset do petnaest godina, gledali su je zapanjeno i sa strahopoštovanjem dok im se približavala. Arthur je mogao samo zamisliti njihovu nevjericu kad su ugledali nimfu kako izlijeće iz šume poput ratoborne Valkire.

- Što to imate u torbi? - upitala je dok su tupo zurili u nju. Najstariji se dječak prvi odvaži odgovoriti. - To je samo štene, moja gospo.

Boležljivi kržljavac u leglu.

Njezin je mali očajnički jauk Arthur osjetio u svojim prsima kao neki čudan pritisak.

- Dajte mi da ga vidim - zahtijevala je.

Jedan od mlađih dječaka reče: - Ne želite ga, moja gospo. Vlastita majka ga ne želi. Umrijet će od gladi ako ga se ne riješimo.

Ona ponovno ispusti jedan od onih bolnih jauka, a bol u Arthurovim prsima se pojača. On bi učinio baš sve samo da više nikada ne čuje taj zvuk.

- Pokažite ga dami - reče strogo. ~ 84 ~ Knjigoteka

daša&anna

Dječaci su počeli cupkati kao da su uhvaćeni u nekoj nepodopštini, iako su samo željeli prikratiti muke jadnom štenetu.

Najstariji dječak spusti vreću na tlo i odveže je. Odmakne rub vreće i otkrije najmršavijeg, najružnijeg štenca kojeg je Arthur vidio u svom životu.

- Presladak je! - uzvikne Anna, skočivši s konja prije nego što su joj Arthur ih Robby priskočili u pomoć.

Dječaci su je gledali kao da je sasvim poludjela.

Ona klekne i uzme u naručje jadnu lopticu tamnosivog i crnog krzna.

- Jadničak je prestravljen. - Ona pogleda Arthura, tražeći njegovu sućut. Pogledajte kako strahovito drhti.

Arthur je odmah vidio da mali hrt neće preživjeti. Bio je malen i bolno mršav. Vjerojatno ga je majka od prvog dana odbijala od sise.

- Dečki spašavaju psića od sudbine gore od smrti - reče joj nježno. On neće preživjeti.

Anna ga pogleda ispod oka i napući usta, priuštivši mu na trenutak da vidi tračak tvrdoglavosti za koju je pretpostavio da je jednako strašna kao i njegova.

- Ja ću ga uzeti.

Njezino ju je velikodušno srce sprječavalo da uvidi istinu. - Kako ćete ga hraniti?

Ona podigne glavu i prostrijeli ga pogledom koji ga je prekorio zato što se usudio govoriti istinu. - Smislit ću nešto. Čuo je odlučnost u njezinom glasu i znao je da se neće dati razuvjeriti. Za nekoga tko je izgledao prijeteće poput male mace, znala je biti nevjerojatno tvrdoglava.

- Nije on toga vrijedan, moja gospo reče jedan od dječaka. - Nikad neće od njega biti dobar lovački pas. Ako želite psića za sebe, možete uzeti jednog od njegove braće.

A kao da je znao da je pronašao spasiteljicu, psić gurne glavu dublje u njezino naručje. Ona odmahne glavom i nasmiješi se. - Neću drugog, hoću njega.

Hoću njega. Njezine su riječi odjekivale. Dovraga, na sekundu je skoro zavidio vražjem psu. ~ 85 ~ Knjigoteka

daša&anna

Dječak slegne ramenima kao da želi reći “Što se tu može”. Očito je mislio da je dama blesava, ali ona je bila gospodareva unuka i on joj nije kanio proturječiti.

Arthur je krišom pogledao kako ona nježno guguće psu u naručju i htio se složiti s dječakom - većinom zato što nije želio gledati kako se pati pokušavajući vratiti malo biće u život - ali nije mogao.

Jednom davno on je bio takav kržljavac.

Bilo je čudno što je uopće mislio o tome. Nikad nije razmišljao o prošlosti. Patnje u dječaštvu su ga i učinile ratnikom kakav je danas. Više se trudio. Napornije vježbao. Shvatio je kakve posebne sposobnosti ima i pretvorio ih je u nešto izvanredno. Sam je iskovao svoju sudbinu. Možda nije bio rođeni ratnik, ali sam je od sebe napravio jednog od najboljih na svijetu.

Toliko je dugo bio usredotočen samo na to da nije razmišljao ni o čemu drugom.

Ali nije uvijek bilo tako.

Arthur je gledao kako se uzvrpoljila od brige nad malim, jadnim stvorenjem u naručju i osjetio kovitlanje... nečega.

Naglo se okrenuo od nje, uzrujan tračkom sentimentalnosti koju je izazvala djevojčina sućut prema tom biću. Ona je neprijatelj, podsjetio se.

Ali, i njemu samom je to zvučalo šuplje. * * *

Sir Arthur se povukao iza svog štita tišine i ravnodušnosti, a Anna je bila previše zaokupljena smirivanjem drhtave loptice tamnog krzna u naručju da bi to primijetila. Dobro, možda jest primijetila, ali uistinu je imala posla. Činilo se da je štene shvatilo da je izbjeglo opasnost i sada se njegovo prestravljeno drhtanje pretvorilo u cviljenje od gladi.

Stigli su nekoliko kilometara nadomak dvorcu kad ga ona zamoli da stanu. Pokušala ga je nahraniti; srce joj se slamalo od njegova jadnog tihog cviljenja.

Iako sunce neće zaći još barem pola sata, duboko u gustoj šumi koja se prostirala istočno od Dunstaffnagea već je bilo mračno. Nije voljela boraviti noću u šumi i odjednom je bila zahvalna na tome što je sir Arthur inzistirao da je prati. ~ 86 ~

Knjigoteka

daša&anna

On i Robby su se pobrinuli za konje dok se ona posvetila svom novom štićeniku. Omotala je štene u ogrtač koji je ponijela za slučaj da navečer zahladi i iskoristila ga da od njega načini malu postelju za njega dok je pokušala pronaći nešto čime bi ga nahranila. Skinula je svoje tanke kožne rukavice i zavezala ih na zapešću te ili napunila vodom iz potoka.

Bilo joj je žao što nema mlijeka sa sobom, ali zasad će se morati zadovoljiti vodom. Iglom iz kosare izbušila je rupu na jednom prstu. A zatim, nakon što je otkinula nekoliko komadića kruha s jednog peciva, okrenula se štenetu.

Sranje! Promrmljala je jednu od Alanovih najdražih psovki. Mali je nestaško odlutao. Odložila je rukavicu i komadiće kruha na deku i mahnito se počela ogledavati naokolo.

Evo ga. Nasmiješila se. Nije daleko odlutao, vidjela ga je kako se skriva ispod jednog velikog stabla.

Pozvala ga je, ali on je pobjegao od nje, očito još u smrtnom strahu. Šapicama je nabadao kroz lišće i blato kao drvenim klinovima. Ali bio je preslab da bi daleko odmakao i Anna ga je uhvatila nakon nekoliko minuta.

Podigavši ga u naručje, privila ga je na grudi. - Zloćko mali - gugutala je. - Neću ti nauditi. Zar ne želiš jesti?

On joj umjesto odgovora poliže nos, a ona se zasmijulji.

- Onda nam je bolje da se vratimo. - Ona se ogleda oko sebe, shvativši da je odmakla dalje nego što je bila svjesna. Ubrzala je korak, želeći se što prije vratiti do potoka i pokušavajući ne primijetiti kako su sjene bivale sve mračnije i činile se prijetećima dok se šuma zatvarala oko nje.

Srce joj poskoči kad je sir Arthur odjednom izniknuo pred njom.

Dragi Bože, došao je niotkuda! Nije čula nikakav zvuk.

- Kamo ste to, dovraga, otišli? - zahtijevao je.

Anna razrogači oči. Njegove su je grube riječi iznenadile više od sjaja u očima. Izgledao je zabrinuto. Nikako ne ravnodušno. Isto tako ju je gledao kad ju je uhvatio nakon onog pada. Tada se skoro uvjerila da joj se to pričinilo.

Ona stisne psića u naručju i nježno ga poljubi u glavicu. - Spustila sam ga da mu pronađem neku hranu, a on je odlutao.

Na njezino iznenađenje, on se sagne i pogladi psića ispod brade. Od te nesvjesne nježnosti, srce joj se stisnulo. ~ 87 ~

Knjigoteka

daša&anna

Njegov dodir na njoj bio bi jednako nježan, a šokirala se zbog silne čežnje koja ju je obuzela. Nikad dosad nije žudjela za muškarčevim dodirom. Ali željela je te velike ruke s ožiljcima od bitaka, te žuljevite ruke, na svojoj koži. Na licu. Na vratu. I...

I na svojim grudima.

Vrućina joj oblije obraze. Sveci, spasite je, odakle je to došlo?

Oči im se sretnu, no ona žustro skrene pogled, plašeći se da bi on mogao pročitati njezine bludne misu.

- Sljedeći put me obavijestite kamo idete - reče joj osorno. Bilo je u njegovu glasu nešto stisnuto i hrapavo što nije znala protumačiti. - Nije sigurno...

On odjednom ušuti i ukoči se kao da je nešto čuo. Anna osluhne, ali nije čula nikakav zvuk. Zapravo, bilo je čudno tiho. Ona ga zgrabi za ruku, instinktivno mu se približivši. - Što je?

- Moramo se vratiti konjima. Zbog psića.

On isuče mač i privije Annu k sebi. Unatoč iznenadnom mahnitom udaranju srca, osjećala se sigurno. Zaštićeno. I još nekako. Imala je dojam da ga poznaje. Što nije u redu? - upita bez daha, pokušavajući održati korak s njim. Što vam to znači da se moramo vratiti zbog psića?

Nije joj odgovorio nego ju je samo gurao brže. - Požurite. Dolaze.

- Tko dolazi? - U glasu joj se čulo kako ju je strah. - Ja ništa ne čujem.

- Vukovi.

Ona šokirano zastenje, prestravljeno se ogledavši oko sebe. - Ja ne vidim... - Privije psića grudima. - Neću ga ostaviti.

On je ljutito pogleda. - Znam. - A zatim opsuje. Gurne je iza velikog stabla, otme joj psa iz naručja, a zatim je zakloni svojim tijelom. Ostanite iza mene - naredi joj. - Ako vam kažem da bježite, učinite to.

- Ja neću...

On je prostrijeli pogledom, - Hoćete. Ja ću učiniti sve što mogu da spasim vašeg psa, ali neću dopustiti da poginete zbog njega.

Anna nije shvaćala. Kako može biti tako siguran? Ona nije ništa čula ni vidjela.

No onda je čula. Najtiši mogući zvuk pokreta. Trčanja, koje im se približava.

Kako je samo znao...? ~ 88 ~

Knjigoteka

daša&anna

Čopor je izletio iz drveća brzinom od koje se ledi krv u žilama.

Vukovi su po prirodi sramežljivi i obično izbjegavaju ljude. Zbog psića. Na to je on mislio. Oni žele psića.

Isprva je pomislila da ih ima više od desetak, ali kad se dovoljno sabrala da ih može izbrojati, shvatila da ih ima oko šest.

- Robby? - upita.

Sir Arthur odmahne glavom. - Naredio sam mu da ostane s konjima.

Ona odahne. Nije željela da mladi stražar slučajno naiđe i potakne vukove u napad.

Sir Arthur je držao isukan mač i okretao se s jedne na drugu stranu.

Vukovi su režali, nakostriješene dlake i nisu skidali pogled sa psića kojega je sir Arthur držao pod rukom. Je li si ona to umislila ili su oni uistinu izgledali gladno? Činilo se da su malo ustuknuli, lukavo procjenjujući protivnika, pokušavajući otkriti njegovu slabost, i čekali pravi trenutak za napad.

Iako mu nije mogla vidjeti lice, znala je da sir Arthur radi to isto.

Najkrupniji vuk se približi, kao da želi privući sira Arthura k sebi.

Baš to je i radio, shvatila je. Ostali vukovi počnu kružiti oko njih. Bože, kako su pametni. Onaj je veliki vuk želio da sir Arthur krene prema njemu kako bi ostali napali iz pozadine.

Umjesto toga, sir Arthur ispruži psića držeći ga za šiju, izazivajući najvećeg vuka da krene prema njemu.

- Što to radite? - zavapila je.

- Pokušavam se riješiti predvodnika. Budite spremni - upozori je.

Kako ona nije odgovorila, on ju pogleda. - Anna!

Ona brzo kimne, ne želeći mu odvlačiti pozornost. Sir Arthur se tek okrenuo kad najveći vuk napadne, skočivši u zrak prema psiću koji se koprcao.

Sir Arthur se pomaknuo brže nego što je uopće bilo moguće. Nikad nije vidjela takve reflekse. Anna priguši vrisak dlanom dok je on jednom rukom sklonio psića od opasnosti, a drugom zamahnuo mačem.

Ona skrene pogled nakon što je uočila crvenu crtu koja se pojavila preko vučjeg grla. Sekundu kasnije, začuje tupi udarac. Bilo je to njegovo tijelo koje je palo na tlo. Ostavši bez vode, činilo se da su se ostali vukovi povukli. Sir Arthur zakorači nekoliko koraka naprijed, mašući veličanstvenim velikim mačem po zraku bez imalo napora, iako je zbog ~ 89 ~

Knjigoteka

daša&anna

psića morao rabiti samo jednu ruku. Desnu ruku, primijetila je. Čak nije vitlao svojom jačom rukom.

Još se jedan vuk nesigurno odvaži naprijed, ali jak udarac mačem u slabine izliječi ga od hrabrosti. Jednako brzo kao što su se pojavili, vukovi pobjegnu, nestajući u mraku.

Sve to nije trajalo duže od minute, ali bila je to najduža minuta u njezinom životu. Arthur spusti mač i okrene se prema njoj.

Nije znala tko se prvi pomaknuo, ali našla se u njegovu zagrljaju, pritisnuta uz tvrdi štit njegovih prsa. Ona privije glavu uz njegovu ruku baš kao i psić uz drugu - i pusti da joj strah nestane iz tijela.

- Jeste li dobro?

Ona ga pogleda. Lice mu je bilo tako mirno; jedini znak koliko je pogođen svime što se dogodilo bilo je snažno lupanje njegova srca. Željela je reći da je dobro, da se nikad nije osjećala sigurnije, ali njegova su usta bila tako blizu da je samo mogla razmišljati o tome koliko želi njegov poljubac. Koliko joj treba njegov poljubac.

Bio je tako naočit, onako tamne, valovite kose i očiju čudne zlatne boje jantara. Sviđala joj se rupica na njegovoj bradi i blago iskrivljen nos na mjestu gdje je vjerojatno bio slomljen. Ali s njegovih usta, širokih i neosporno senzualnih, nije mogla skrenuti pogled. Izgledala su tako meko, dok je ostatak njegova tijela bio tako snažan.

On je snažan. I siguran.

On ispusti neki oštar zvuk iz grla i privije je bliže k sebi. Pogled mu se spusti na njezina usta i znala je da će je poljubiti.

Ruke mu se spuste prema njezinom licu. Grubi jastučići njegovih prstiju obuhvate joj bradu. Srce joj je vibriralo kao žice harfe. Bio je tako nevjerojatno nježan. Bas kao što je zamišljala.

Pogled mu se smrači tako vruće da joj je tijelo zatreperilo na grješnim mjestima. Zurio je u njezina lica kao da je želi proždrijeti. Ti osjećaji bili su tako jaki - tako opipljivi - da je skoro osjetila njegova usta na svojima. Nježno milovanje usana. Želudac joj se stisne. Opojni okus začina.

Bila je tako sigurna da će ju poljubiti da su joj, kad ju je umjesto toga pustio, noge zaklecale.

Na trenutak je skrenuo pogled, kao da vodi neku nevidljivu bitku, a svaki centimetar njegova tijela bio je napet kao luk. ~ 90 ~

Knjigoteka

daša&anna

Naglo se okrene prema njoj, a vrućine u njegovu pogledu nestane.

Uruči joj psića. - Moramo se vratiti.

Ovoga puta ju je njegovo udaljavanje i ravnodušnost zaboljela.

Zbunjena intenzitetom reakcije svoga tijela, svojom slabošću, njegova samokontrola zaboljela ju je kao pljuska. On je možda želi, ali neće se prepustiti svojoj žudnji. Žudnja. To je bilo ono što je osjećala. Zbog toga joj se srce ubrzalo, a tijelo zapalilo kad je pomislila da je kani poljubiti. A ono što je sada osjećala bilo je strahovito razočaranje.

Anna stisne psića u naručju i nježno mu nosom pogladi toplu, dlakavu glavicu. Barem se njemu sviđa.

Suze su joj navrle na oči, ali ona ih ljutito odagna. Emotivna je zbog vukova, uvjeravala se. Osjeća se ranjivo zbog napada a ne zbog njegove reakcije.

Duboko udahne, pokušavajući obuzdati košmar osjećaja. Poput njega, i ona se odlučila pretvarati da se taj trenutak uopće nije dogodio.

Ponovno ju je spasio, a ona mu je zamalo zaboravila zahvaliti.

Krenuo je naprijed, požurujući je, ali ona ga zaustavi. - Hvala vam - reče.

On slegne ramenima. - Nije to bilo ništa.

Skromni vitez? Nije znala da to postoji. Ali možda je trebala pretpostaviti da će on biti takav. Činilo se da je čvrsto odlučio ne privlačiti pozornost na sebe.

- Znam da mi vjerojatno nećete vjerovati - reče - ali mene obično ne treba stalno spašavati.

Jedan kut usana mu se podigne. - Ovoga se puta nije radilo o vama, nego o njemu. - On pokaže na psića u njezinom naručju.

- Oboje smo sretni što smo imali vas da nas čuvate. Vi ste naš vitez na bijelom konju.

Samo ga je zadirkivala, ali on se naglo uozbilji. - Prestanite vjerovati u bajke, lady Anna. Samo ćete se razočarati. Čula je njegovo upozorenje, ali on nije imao pravo. - Bili ste nevjerojatni. Nikad nisam vidjela nikoga tko tako brzo reagira. Bilo je to kao...

Anna skupi obrve. Prisjetila se trenutka prije napada. Kako je on znao da će ih vukovi napasti? Bilo je to isto kao i kod njezinog pada s litice. Činilo se kao da je znao što će se dogoditi, kao da je to naslutio prije nego što bi trebao. ~ 91 ~

Knjigoteka

daša&anna

Gospode Bože, on to jest naslutio. Ona razrogači oči i pogleda ga. Je li to objašnjenje za tu čudnu žestinu koju je naslutila kako se kuha ispod površine. Ona je to pripisala oprezu i sjajnom opažanju, ali je li se radilo o nečem većem?

Ona ustukne korak i prekrije usta dlanom. - Vi ste to znali. * * *

Arthur se ukoči, napetih mišića dok se pripremao na strah. Na gađenje koje je uvijek došlo u rijetkim prilikama kad bi netko primijetio dio njegovih neobičnih sposobnosti. Čak su ga i vlastiti roditelji tako gledali.

Kad je bio mali, pokušavao se pretvarati da nije drukčiji. Pokušavao je objasniti. Pokušavao ih uvjeriti da nije nekakva nakaza - da su samo njegova čula oštrija, budnost veća te vještine promatranja i percepcije bolje, ali da je to sve. On ne vidi budućnost. Nema vizije.

Više se radilo o nekoj nadarenosti.

Ali nakon nekog vremena, prestao se truditi objašnjavati. Bilo je lakše uopće se ne baviti time. Pa se zato držao po strani i nije dopuštao da mu se ljudi dovoljno približe da bi to uvidjeli.

On je bio drukčiji, to je sada znao. I bio je blagoslovljen izvanrednim sposobnostima. Nije mu smetala samoća - dovraga, tako mu je bilo najbolje.

Ali Anna MacDougall ga nije puštala na miru. Pokušavao se oduprijeti, ali ona ga je stalno uvlačila unutra. A sada je vidjela nešto što nije smjela.

Iako je bio spreman na njezinu reakciju, ipak ga je zaboljelo to što se nesvjesno povukla. Pluća su mu gorjela. Pretvarao se da ne čuje njezino pitanje i krenuo prema konjima.

Za koga vraga je njemu važno što ona misli? Trebalo bi mu biti drago što je se riješio.

- Čekajte - reče, potrčavši za njim. - Zašto ste se naljutili?

On je nije pogledao, nego je nastavio hodati. - Nisam se naljutio.

Samo je tako zvučao.

- Čekajte - ponovi ona, primivši ga za ruku. - Želim razgovarati o ovome što se upravo dogodilo. ~ 92 ~

Knjigoteka

daša&anna

Zašto ga, dovraga, stalno mora dodirivati? On naglo povuče ruku iz njezina stiska, no zatim učini pogrešku jer joj pogleda u lice.

- Dovraga, prestanite me tako gledati - zareži.

Njegova ju je žestina šokirala, ali to je bilo dobro, jer se tako riješio boli.

- Kako vas to gledam?

- Kao da sam vam upravo zgazio tog psića.

Ona podigne bradu. Oči su joj opasno zaiskrile. - Oprostite, molim vas; nisam znala da vam se tako gadi moj dodir. Pokušat ću to zapamtiti u budućnosti.

Je li ta cura glupa? Nasmijao bi se da nije tako bijesan. Gadi mu se njezin dodir? Trebalo bi biti obrnuto. Ona bi se trebala sklanjati od njega, ne dirati ga. A također, nikako ne bi trebala djelovati povrijeđeno jer se on otrgnuo od nje. Koji je njoj vrag?

Ona se ne ponaša onako kako bi trebala. Čak je i Catherine, žena koja mu je izjavila ljubav, odbila biti u istoj prostoriji s njim nakon što ju je odgurnuo s mjesta na kojem je stajala da na nju ne padne odron kamenja.

Možda Anna nije pogodila.

- Nije mi bila namjera da vam bude neugodno; samo sam željela reći da je ono što ste učinili bilo izvanredno.

Da, pogodila je. Ali ono što je pročitao u njezinom pogledu nikako ne može biti divljenje.

On stisne čeljust. - Otjerao sam nekoliko vukova - svatko to može.

Preuveličavate to što sam učinio. Dođite. Robby će se pitati što nam se dogodilo.

Ako ju je kanio time ušutkati, grdno je pogriješio. - To je bilo više od toga, i vi to znate. Vukovi su bili predaleko da biste ih čuli. A ipak ste znali da dolaze. Vi ste to naslutili prije nego što bi netko normalan...

On se trzne. Čak i nakon dvadeset godina toga, ipak bi se trznuo na te riječi. Ljutile su ga više od bilo čega drugog. On je zgrabi za ruku i povuče bliže k sebi, tako da su joj usta bila tek nekoliko centimetara od njegovih. Čak i kroz ljutnju, osjetio je požudu od koje mu se zgrčio želudac i pomutio razum.

Navaljivala je na njega iz svih smjerova - njezino neprekidno očijukanje, njezin opojni miris, njezina prokleta pitanja - a nije imala pojma kako je on blizu tome da joj da ono što traži. On ne očijuka. On ne ~ 93 ~

Knjigoteka

daša&anna

pleše. On se ne zabavlja. Ako se žene nude, on uzima. Jednostavno i nekomplicirano.

I tako mu odgovara.

- Slušajte - reče on napetim glasom; borba s nagonom da je poševi do besvijesti lišila ga je svake pristojnosti. Previše je bila privlačna želja da je pritisne o stablo i pokaže joj svoje. - Ne znam koga vraga mislite da ste vidjeli, ali pogriješili ste. Čuo sam vukove i reagirao sam. Samo zato što ih vi niste čuli, nemojte umišljati ono što ne postoji.

Nisam ih mogla čuti - nije odustajala. - Bili su predaleko.

- Za vas. Vi niste uvježbani da tražite znakove. Neprirodnu tišinu, njihov miris na vjetru.

Ali ona nije slušala njegova objašnjenja. Osjetio je njezin pogled na svome licu i požalio što su tako blizu. - Što vi to skrivate?

- Ništa. - On je pusti. Ne baš nježno.

Njezin ispitivački pogled postane još intenzivniji i on se morao s mukom oduprijeti da ne okrene glavu. Dovraga, on ni od čega ne okreće glavu.

- Mislim da lažete - reče ona tiho. - Mislim da se držite postrani od ljudi tako da oni ne bi vidjeli ono što sam ja upravo vidjela. I mislim da me sada gurate od sebe iz istog tog razloga.

Arthur se ukipi. Cijelo mu se tijelo smrznulo, osim malog mjesta u njegovu najdubljem dijelu. Taj dio je gorio.

Nije želio njezinu samilost, dovraga. On nije bio psić kojega je trebalo spasiti.

Reagirao je na jedini način na koji je znao. Pogleda je u oči. - Je li vam ikad palo na pamet da vas guram od sebe zato što vas ne želim?

Ona šokirano dahne, trznuvši se na sirovu okrutnost njegovih riječi.

Počela je brzo treptati, a njemu se požar u prsima sve više širio i širio. Ali neće je utješiti. Tako je bilo najbolje.

Ipak, njezin nesigurni smiješak skoro ga je slomio. - Na moju veliku sramotu, nije. Žao mi je zbog svih neugodnosti koje sam vam možda uzrokovala.

A zatim, dostojanstveno poput neke kraljice, okrene se na peti i ode.

A unatoč požaru koji mu je proždirao prsa, on je pusti da ode. ~ 94 ~ Knjigoteka

daša&anna

8. POGLAVLJE

Bilo je to najdulje putovanje u Anninu životu. Nikad je nitko nije tako

ponizio. A do povratka u dvorac to se poniženje pretvorilo u ljutnju. “Ne želim vas.” Lagao je.

Vidjela je to u njegovim očima dok ju je grlio - vidjela je da ju želi. Ali iz nekog razloga želio je da ona to ne misli.

Odlučna dokazati da si to ne umišlja, kad joj je Robby prišao kako bi joj pomogao sići s konja, umjesto da mu to dopusti, ona mu uruči psića.

- Sire Arthure - reče, pretjerano slatko. - Biste li bili ljubazni? On je prazno pogleda, ali ona je polako uspijevala pročitati te “prazne” poglede i vidjela je u njima tračak sumnje. Bilo je to zajamčeno.

Kad ju je primio za ruku i pomogao joj sići, ona se nagnula previše naprijed, natjeravši ga da je uhvati kako ne bi pala.

Jedan dugi trenutak, bila je ispružena prema njemu, obuhvativši mu rukama vrat, a dlanovima je okrznula gustu, kovrčavu kosu koja je bila baš onako meka i svilenkasta kako je izgledala. Željela je zariti prste u nju i privući mu lice k sebi.

On je na taj dodir ispustio neki oštri zvuk - zarežao je. Da, to je bilo to. Duboko, muževno režanje. A kad ga je pogledala u oči, znala je da je lagao. On nju želi. A ako su bijele linije oko njegovih usta i tik koji mu je pulsirao ispod brade bili pokazatelji nečega, jako ju je želio.

A ni ona nije bila ravnodušna. Unatoč činjenici da uopće nije bilo iznenađenje gdje je završila, zastenjala je i srce joj je divljački zalupalo o tvrdi, hladni čelik njegovih prsa - je li to bio oklop ili mišići, teško je bilo razlučiti.

Kad joj se prestalo vrtjeti u glavi, ona makne ruke i sklizne niz njega prije nego što ga pusti. Bio je tvrd i nepopustljiv kao kamen, a svaki mu je mišić bio napet do krajnosti. Osjetila je napetost kako struji iz njega poput jezičaka vatre.

- Ispričavam se - reče uz bezbrižni smiješak. - Ne znam što me spopalo.

On je pogleda ispod oka, ali ona za to nije marila. Dokazala je svoje.

Ona je to znala, a što je još važnije, i on je to znao. ~ 95 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Budite oprezni, milostiva gospođo - upozorio ju je tim svojim tamnim, senzualnim glasom. - Ne bi bilo mudro da se ozlijedite radeći nešto budalasto.

- Kako je to dražesno od vas što se zabrinuti. - Ona ga skoro prijateljski potapša po obrazu, ali pomisli da bi mu tako možda malo previše natrljala nos - njezina je pobjeda bila jasna. - Ali nemojte se brinuti, ja točno znam što radim.

Ona uzme psića iz Robbyjevih ruku i uđe u dvorac. Iako je bila u iskušenju, nije se osvrnula. Vidjela je ona već ionako taj njegov prijekorni pogled dovoljno puta.

Anna bi se možda zadovoljila da ostane na tome - i sačuvala ženski ponos - da je on nije zaintrigirao. Zašto je tako čvrsto odlučio da ne želi imati ništa s njom? Skriva li on nešto ili se samo ne želi vezati ni za koga? Činilo se skoro kao da je namjerno bio okrutan u onoj šumi. Kao da ga je pogodila u živac. Ona mu je samo željela zahvaliti na tome što je učinio - i na nevjerojatnoj vještini koju je pokazao - ali on je reagirao kao da ga je optužila da je čudan.

Ugrize se za usnu. Zar se o tome radi? Zar se on možda brine kako će ljudi reagirati? To je valjda bilo razumljivo. U današnjem se društvu različitosti nisu tolerirale, nego su izazivale strah i gađenje.

On se pretvarao da nije učinio ništa neuobičajeno.

Je li to uistinu tako? Anna se ugrize za usnu. Nije više bila sigurna u to. U tom se trenutku doimalo kao da je bilo tako. Sve se zbilo tako brzo.

Je li on samo pročitao znakove, koje je ona propustila, ili se radilo o nečem višem? Što god to bilo, činilo se da on ne želi priznati da je to nešto posebno.

Kasnije je objasnio njezinom ocu što se dogodilo slično kao što je objasnio pad s one litice, izrazito ublažavajući njezinu verziju priče s objašnjenjima za sve. Otac ju je prekorio što se izložila takvoj opasnosti zbog nekog psa i ponovno zahvalio siru Arthuru.

Anna nije shvaćala zašto sir Arthur umanjuje važnost onoga što se dogodilo. Njegove bi se vještine mogle sjajno iskoristiti u borbi protiv pobunjenika. Njegove posebne sposobnosti zasigurno bi otežale Bruceu i njegovoj gusarskoj bandi njihove napade iz zasjede.

Ali kad je predložila ocu da iskoristi vještine sira Arthura tako da od njega učini lovca ili još bolje, izviđača - prema vitezovoj bi se reakciji pomislilo da je predložila neka ga pošalje da počisti spremište. Sir Arthur ~ 96 ~

Knjigoteka

daša&anna

je bio bijesan na nju. Svaki put kad bi im se u sljedećih nekoliko dana pogledi sreli, osjetila je kako ju pali pogledom.

No ispalo je da ga je ovoga puta lakše motriti. A za to je trebala zahvaliti Squireu 6. Činilo se da je njezin novi psić jako zavolio svoga spasitelja. Čim bi Anna okrenula leđa, Squire - a tako ga je odlučila nazvati kad je čula ratnike kako zadirkuju sira Arthura da konačno ima štitonošu - bi potražio viteza. Bez obzira na to je li vježbao s ljudima u dvorištu, jeo u vijećnici, ili čak u vojarnama, pas bi ga pronašao. Ako bi sir Arthur otišao na cijeli dan jahanja, psić bi sjedio i cvilio kraj kapije dok se on ne bi vratio.

To možda i ne bi bilo tako strašno da se jadničak nije svaki put kad bi ugledao sira Arthura popiškio od silnog uzbuđenja. Zadnji put mu se zamalo popiškio na nogu.

Bilo bi blago reći da je psić vitezu išao na živce. Sir Arthur ga je ignorirao, tjerao od sebe, vikao na njega, no bez obzira na to koliko ga se trudio otjerati, psić se nije dao. Činilo se da Squire uživa u kažnjavanju.

Anna je to shvaćala. Izgleda da ona i psić dijele slabost prema sirovoj naočitosti tog viteza valovite tamnosmeđe kose, tamnih očiju sa zlatnim mrljicama i rupicom na bradi.

On ju je privlačio. Možda je, kao i psić, osjetila da sir Arthur treba nekoga. Ona je njegovu povučenost protumačila kao osamljenost, njegovu odsutnost kao oklop. A ona je čvrsto odlučila probiti taj oklop, iako nije znala što se točno nada pronaći. A kako su prolazili dani u kojima nije uočila baš ništa sumnjivo, više nije imala izgovora za to što ga stalno promatra. No ako ga ne motri zato što joj je to rekao njezin otac, za koga ga onda motri?

To je bilo pitanje koje se zapitala uputivši se te večeri na večeru u Veliku vijećnicu. Njezin će otac uskoro očekivati izvješće, i ona će mu ga morati dati. A ništa nije otkrila. Najgori prijestup toga viteza bila je sklonost da se drži podalje od svih i izrazita sposobnost da je ignorira.

Ona je znala da je došlo vrijeme da ga prestane špijunirati. Ali zašto toliko oklijeva s tim, i zašto joj se to tako ne da?

Sir Arthur nije bio nimalo nalik muškarcima koji su je obično privlačili. Ali nije mogla poreći da ju ne privlači - da je snažno ne privlači.

6

Squire je engleski naziv za štitonošu.

~ 97 ~

Knjigoteka

daša&anna

Više od bilo kojeg muškarca u životu. Skoro toliko da zaboravi koliko je pogrešan za nju.

Da, da, došlo je vrijeme da to prestane.

Upravo je silazila sa spiralnih stuba kule u hodnik koji je vodio prema Velikoj vijećnici kad lajava kugla sive i crne dlake projuri kraj njezinih nogu. Zamalo se spotaknuvši, procijedi nimalo damsku psovku, shvativši da zacijelo nije dobro zatvorila vrata sobe koju je dijelila sa sestrama, kad je Squire ponovno uspio pobjeći.

No nasreću, u daljnjem su ga pohodu spriječila zatvorena vrata na dnu stuba. Kad je dostigla malog vragolana, on je stajao kraj vrata, lajao i uzbuđeno mahao repom.

Ona ga podigne, a on je lizne po licu. - Kamo si ti to krenuo? - upita ga. - Daj da pogodim, k siru Arthuru? - On je na to zalajao, kao da joj je potvrdno odgovorio i ona se nasmije. - Ti si blesav, maleni. Kad ćeš konačno shvatiti da te on ne želi u blizini?

Psić zacvili i nagne glavu kao da je nije dobro čuo.

Ona uzdahne i odmahne glavom. Možda bi sama trebala poslušati svoj savjet. - Dobro, dobro, žao mi je. - Spusti psića i otvori vrata. - Ali nemoj mi reći da te nisam upozorila.

Očekivala je da će se psić uputiti prema Velikoj vijećnici, ali on umjesto toga krene stubama koje vode u dvorište.

Anna ponovno uzdahne i krene za njim. Hladni morski povjetarac i magla koja se spuštala probijali su se kroz njezinu tanku ljetnu vunenu opravu pa je požalila što nije ponijela ogrtač, iako nije predvidjela večernju promenadu kad je krenula na večeru. Bilo je mračno, a osim stražara koji su se poredali uza zidove, barmkin je bio napušten. Svi su trebali biti na večeri.

A zašto onda sir Arthur nije bio?

Squire protrči kraj bunara u središtu dvorišta te kraj kuhinja u sjeverozapadnom krilu. Očito je vitez bio u vojarni. Psić stane kraj vrata i pričeka je.

Bilo je jako tiho. Sablasno tiho. I mračno u tom kutu dvorišta. Vojnici još nisu bili zapalili baklje kraj ulaza.

Dok je prilazila vojarnama, odjednom joj nije bilo svejedno, nego se zapitala je li to dobra zamisao. Jedna je stvar bila potražiti ga u vojarni usred dana, a sasvim druga učiniti to sama navečer. Činilo se da se i psić premišlja jer je prestao lajati i nesigurno ju promatrao. ~ 98 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ti si nas u to uvalio - promrmljala je. - Sad je prekasno za kukavičluk.

- Nije bila sigurna govori U to psu ili samoj sebi.

Zatim odškrine vrata i proviri unutra. Pregleda mračnu prostoriju obasjanu samo tinjajućom svjetlošću kamina na suprotnom zidu.

Squire, koji se očito ohrabrio, projuri kraj njezinih nogu u praznu prostoriju. Ona ponovno promrmlja neku psovku. Bila je u iskušenju da ga ostavi ondje, ali umjesto toga krene za njim unutra.

Vrata se za njom zatvore uz tresak i ona skoči od straha.

Pokušala se smiriti, ne shvaćajući zašto je tako nervozna. - Squire pozove ga prigušenim glasom, iako joj nije bilo jasno zašto šapće jer ondje nije bilo nikoga.

Psić ju je ignorirao i uputio se na najdalji kraj duge, uske, drvene zgrade, te skočio na slamnjaču koja je zasigurno pripadala siru Arthuru.

Srce joj se opet ubrzalo kako se približavala uočivši hrpu stvari pobacanu po slamarici. Kamo god je otišao, neće se ondje dugo zadržati.

Ona se ugrize za usnu i promisli što da sad radi. Ako je željela priliku da sazna nešto o siru Arthuru Campbellu, sad ju je dobila. Odagnavši grižnju savjesti, počne pažljivo pregledavati njegove stvari, ne znajući točno što traži. Osim njegova žičanog oklopa za tijelo i noge, te nekoliko setova čiste odjeće, dodatnog plašta i srebrnog broša kakvog nikad nije vidjela - bilo je malo drugih stvari - a svakako ništa osobno. Vitezovi su putovali s malo prtljage; zapravo nije znala što se nadala pronaći. Možda nešto što bi joj pomoglo otkriti njegovu tajnu.

Squire je razvlačio njegovu žičanu košulju, pokušavajući doprijeti do nečega ispod slamarice. Ona, međutim, nije imala vremena za istraživanje jer je čula zvuk od kojeg joj se sledila krv u žilama.

Vrata su se otvorila i zatvorila.

Koraci. Trepet svijeće.

Tako joj Isusova raspela, on se vratio!

Zbog grizodušja počne paničariti. Umjesto da ostane ondje i smisli neko uvjerljivo objašnjenje zašto se nalazi u vojarni, ona zgrabi psića sa slamarice i potraži pogledom neko mjesto kamo će se sakriti. Ugledavši veliku drvenu gredu u najdaljem kutu, čučne iza nje točno u trenutku kad krug svjetlosti obasja područje na kojem je bila stajala. Činilo joj se da je prestala disati. Prekasno je shvatila koliko je bilo glupo sakriti se. Psić ih svakog časa može otkriti. No izgledalo je da je ~ 99 ~

Knjigoteka

daša&anna

Squire nekako čudno ugoden na njezinu nervozu pa je gurnuo glavu pod njezin pazuh.

Sir Arthur odloži svijeću kraj slamarice pa je Anna jasno mogla vidjeti što radi.

Ona razrogači oči kad on baci na krevet ručnik koji mu je bio visio oko vrata. Kosa i košulja bile su mu mokre. Prekasno je shvatila što je bio radio i zašto su mu oklop i odjeća na postelji. Otišao se okupati.

Ona priguši zapanjeni uzdah, kad on zgrabi rub mokre košulje i skine je preko glave te je baci kraj ručnika.

Usta su joj se osušila dok je upijala isklesane mišiće na njegovim rukama i prsima.

Dragi Bože, predivan je! Širokih ramena, uskog struka, mišićavih ruku i sloja za slojem mišića koji su mu prekrivali trbuh. Nikad nije vidjela nikoga tko je bio tako nevjerojatno... građen. Kao da je isklesan iz kamena, baš takvo mu je bilo tijelo, poput savršene skulpture. Osim što je on bio od krvi i mesa - toplog mesa i krvi.

Imala je pravo kad je pomislila da će se na njemu vidjeti obilježja njegove profesije. Ožiljci su mu bili raštrkani nasumično po trbuhu i rukama. Na boku je imao jedan veliki ožiljak, a taj zajedno s jednim ružnim u obliku zvijezde na ramenu činili su se najgorima.

Ona se namršti. Ispod ožiljka na nadlaktici primijetila je neku čudnu crnu oznaku. Zaškiljila je u mraku, ne mogavši razlučiti što predstavlja ta oznaka koja je očito bila tetovaža. Iako je znala da takve oznake nisu neuobičajene među ratnicima, nikad nijednu nije vidjela izbliza pa je bila znatiželjna.

Malo previše znatiželjna. Nagnula se naprijed, a činilo se da je to Squire shvatio kao pozivnicu. On skoči s njezina krila i potrči prema polugolom vitezu. * * *

Kad je Arthur shvatio da nije sam, strahovito se razbjesnio. A kad je shvatio tko je ondje, te to da se ona uspjela provući neopažena kraj njega, kiptio je od bijesa. Nitko ga godinama nije iznenadio, a činjenica da je to učinila lady Anna bila je još gora.

To je bio dokaz koliko ga je ta djevojka smela. Njezino miješanje već ga je ugrozilo, privlačeći previše pozornosti na njega. Djevojka nije imala ~ 100 ~

Knjigoteka

daša&anna

pojma u što se uplela. Baš zbog nje on je sada Lornov izviđač, za Boga miloga!

Ignorirao je dosadnog psića koji mu se motao oko nogu i zapiljio se u mrak, dajući joj do znanja da je otkrivena.

Trenutak kasnije, ona istupi naprijed iz svog skrovišta iza grede. Sire Arthure - reče vedro, ali odale su je ruke koje je kršila o suknje. Kakvo iznenađenje! Squire i ja smo upravo krenuli u šetnju i... ovaj, vrata su bila otvorena i on vas je poželio vidjeti, ušao je prije nego što sam ga uspjela spriječiti, i onda...

Ona zastane, pogledavši njegovo lice. Obrazi su joj problijedili prije nego što su se zarumenjeli od nervoze.

Do tog trenutka on se nije sjetio da nije odjenuo košulju.

Ali budalasta djevojka nije imala dovoljno zdravog razuma da skrene pogled i pretvara se da to nije primijetila; ona je zurila - napadno - i on je točno mogao iščitati njezine misli.

Isuse.

Zrak se između njih ugrijao. Osjetio je da je svjesna što se zbiva, ne samo zbog posramljenosti nego zbog nečeg mnogo potentnijeg; tjelesnog uzbuđenja.

Ona se sagne da pokupi psa. - Vi... ovaj... imate posla. Mi smo upravo krenuli dalje...

- Stani - naredi vražjoj zvijeri prije nego što je uspjela skočiti u njezino naručje. Toj je šugavoj maloj štetočini bolje da mu se opet ne popiša po nogama.

I Anna i pas se ukipe na zvuk njegova glasa. I oboje su ga pogledali s vražjim izrazom nevinašca na licu. Nije znao koje je od njih u većoj nevolji.

No djevojka ga je sada više brinula. On je zgrabi za ruku i privuče je naglo k sebi. - Lady Anna, što vi zapravo ovdje radite?

- Ništa, ja... - Skrušeni joj pogled padne na hrpu stvari na njegovoj postelji.

Njemu se sledi krv u žilama. Pogleda prema mjestu gdje je ostavio zemljovid, i lakne mu kad primijeti da ga nije dirala. Međutim, vidjelo se da je neke druge stvari pomicala.

Odjednom mu sine. Zar se o tome radi? Zar je njezino zanimanje za njega samo krinka za špijuniranje? Tako mu krvi božje, sada je sve ~ 101 ~

Knjigoteka

daša&anna

savršeno jasno. Lorn koristi svoju kćer da ga ima na oku. Nasmijao bi se na tu ironiju da nije bi tako bijesan.

- Vi me špijunirate reče joj ravnodušno. - Zar me zato pratite kao sjena otkad sam stigao? Je li vaš otac od vas zatražio da pratite što radim?

Ona zgroženo zastenje. Obrazi joj se obliju ružičastom bojom od krivnje ili bijesa, on to nije znao. - Nemam pojma o čemu pričate. - Ona nervozno gutne. - Ne pratim vas kao sjena i nikako vas ne špijuniram.

Lagala je. Da je muško, sad bi bila mrtva zbog toga što je učinila.

Jednom rukom joj može slomiti vrat. Bože, zar ona misli da je to nekakva igrarija? A ako nekako otkrije istinu...

On mora pod svaku cijenu štititi svoj pravi identitet, pa se vraški mora potruditi da se to ne dogodi. Njoj nikada ne bi mogao nauditi.

On se približi još malo, osjetivši kako je zadrhtala. No i kroz izmaglicu ljutnje mogao je osjetiti nježni, opojni miris njezine kože. Žudnja ga preplavi stisnuvši ga čvrsto poput škripca.

Djevojka nije imala pojma u kakvoj je opasnosti - i to ne samo zbog špijuniranja. Bila je sasvim prepuštena njemu na milost i nemilost. I nije znala kako je on vraški blizu tome da iskoristi tu situaciju. Bili su sami.

Na svjetlosti svijeće. Tijelo joj je bilo pritisnuto o njegova gola prsa, a postelja je bila na dohvat ruke - spremno ih je čekala da padnu na nju.

Ako bi uopće bio sklon to učiniti na postelji. U ovom mu je trenutku privlačniji bio zid.

Mišići mu se napnu. Samokontrola je bila u sve većoj opasnosti. Postoji li onda neki drugi razlog zašto sam vas zatekao u svojoj postelji?

Ona razrogači oči. - Niste me pronašli u svojoj postelji - odgovori mu ljutito. - Vi niste bili ovdje. Squire vas je silno želio vidjeti, a ja sam samo bila znatiželjna. - Ona podigne bradu. - Možda, da ste susretljiviji, ne bih bila tako znatiželjna.

Arthur je bio zapanjen. Zar je djevojka zapravo uspjela njega okriviti za to što je njuškala po njegovim stvarima. Ženska ga logika nikada neće prestati iznenađivati.

- I, jeste li udovoljili znatiželji?

Ignorirala je njegov sarkazam. - Nisam. - Pogled joj padne na njegovu ruku. - Zar to imate tetovažu na ruci? Činjenica da sada nije opsovao posvjedočila je o razmjeru njegove samokontrole. Razjareni lav na njegovoj ruci bila je jedina vanjska veza s ~ 102 ~

Knjigoteka

daša&anna

Čuvarima visočja, namijenjena kako bi pojačala savezništvo među ratnicima i kao način identifikacije ako se pokaže potreba. On ju je skrivao kako bi izbjegao pitanja i pokušavao se kupati i mijenjati donje rublje kad nikoga nije bilo u blizini.

Zadnje što mu je trebalo bilo je to da je vidi Anna MacDougall.

Ali ona ju je vidjela. Znajući da je šteta već učinjena, Arthur reče: Da, to je podsjetnik na vrijeme kad sam još bio štitonoša.

- Ja nikada nisam vidjela ništa slično.

Prije nego što ju je mogla bolje pogledati - i, Bože sačuvaj, ponovno ga dodirnuti, a izgledalo je kao da to kani - on je pusti, sagne se i izvuče čistu košulju iz hrpe odjeće te je navuče preko glave.

Prekrivanje njegove golotinje trebalo je smanjiti dio napetosti, ali nevina djevojka nije bila dovoljno pametna da sakrije svoje razočaranje, pa njemu ponovno zavre krv.

- Ne biste smjeh biti ovdje - reče joj grubo.

- Bojite se da bih vas mogla uloviti u kompromitirajućoj situaciji, sire Arthure?

Znao je da ga zadirkuje, ali nije bio raspoložen za igrice. Djevojka je previše vjerovala u njegovu vitešku čast. On je Highlander - i igra po vlastitim pravilima. A sada je to značilo da se mora svom silom suzdržati da je ne nauči lekciju o granicama muškog strpljenja.

- Pazite što ćete poželjeti, lady Anna. Možda vam se ta želja ostvari. Intenzitet njegova pogleda jasno je govorio što time kani reći. - Nisam se ja pojavio nepozvan u vašoj spavaćoj sobi. Žila kucavica na vratu joj zatitrajer joj se puls ubrzao, a blago rumenilo joj oblije obraze. Ali njezine oči, njezine predivne duboke plave oči, još su ga izazivale. Vi me ne želite, sjećate se?

On se ukipi. Svaki mu je instinkt u tijelu vrištao. Bio je za dlaku udaljen od toga da joj dokaže koliko je u krivu.

Ali zbog nečeg u njegovu izrazu lica hrabrost joj se poljulja, i ona brzo uzmakne. - Uostalom, Squire je želio doći ovamo. - Ona se sagne da pomiluje psića koji se valjao po njegovoj slamarici. - Zar nije tako, mali?

Psić zaigrano zalaje i počne gurati njuškicu u plašt.

K vragu. Vražji pas se nije igrao; on je pokušavao nešto izvući.

- Iš - reče mu Arthur, pokušavajući otjerati problematičnog mješanca. Ali zakasnio je. Ona je to vidjela. ~ 103 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Što ti to tu imaš? - reče ona psu.

Prije nego što ju je Arthur uspio zaustaviti, Anna povuče kut malog pergamenta koji je psić otkrio ispod slamarice.

On opsuje, želeći istrgnuti papir iz njezinih ruku, ali prisilio se odglumiti bezbrižnost. Kako će joj, dovraga, objasniti zemljovid teritorija njezina oca? Mora brzo nešto smisliti.

Ovo izgleda kao neki crtež. - Ona ga pogleda. - Jeste li vi to nacrtali? On ne reče ništa. Ona ponovno pogleda zemljovid, pomilovavši prstima crte narisane tintom. - Predivno je.

Divljenje u njezinu glasu dirnulo ga je više nego što je to želio. Sjetio se kako je njegova majka voljela njegove crteže kredom koje joj je crtao kad je bio mali. No kad je počeo s obukom, više nije imao vremena za takve stvari. A onda je ona umrla i to više nije bilo važno.

On odagna sjećanja. Tako mu božje krvi, cura je to opet učinila. Opet ga je smela. Umjesto da smisli kako spasiti svoju kožu, ponašao se kao ta njezina vražja zvijer, tražeći njezinu pohvalu.

- To nije ništa - reče oštro.

Ona ga pogleda, a njezine pronicljive oči ponovno shvate više nego što je on to želio. Nije odao ništa, izraz lica mu je bio neumoljiv, ali ona je nekako naslutila njegovu nelagodu.

Nasreću, pogrešno ju je protumačila. - Ne smije vas biti sram - reče.

Nježno mu se osmjehne i prisloni dlan na njegovu ruku.

Zašto ona mora biti tako prokleto dražesna i zašto mu se mora tako smješkati? Njegov je život bio jednostavan. Baš onakav kakav mu se sviđao. Nije želio da ga ona privlači. Ali bilo je nemoguće odoljeti njezinoj toplini i ljubaznosti.

- Ja mislim da je predivno. Kako ste to samo uhvatili pejzaž... Imate umjetničko oko za perspektivu i detalj.

Nešto u prsima ga stegne. Bilo je to od olakšanja, uvjeravao se. Ona je očito pomislila da se radi samo o običnom crtežu, i o tome da ga je sram što je otkrila kako se bavi takvim hobijem nedostojnim ratnika.

Imao je vrašku sreću što je tek započeo crtati zemljovid. Iako zato nije bila u njegovoj torbi, gdje je trebala biti. Ali da ju je okrenula...

Imao bi velikih problema pronaći izgovor za bilješke koje je zapisao na poleđini o broju vojnika, vitezova, konja i spremišta oružja.

Zgrozio se što je bio tako nemaran i nije pospremio dokument prije nego što je otišao na jezero. Mislio je da ga nitko neće smetati. Ali trebao ~ 104 ~

Knjigoteka

daša&anna

je biti pametniji. Izgleda da nema mjesta na kojem će biti slobodan od nje.

Lice mu je bilo smrknuto kad joj je prišao i ispružio ruku.

Oklijevala je - očito nevoljna predati zemljovid - i pogledala je još jednom, prinijevši je svijeći koju je stavio na stolić kraj postelje. - Što znače ove oznake? Želudac mu se stisne jer je shvatio da vidi sjenu onoga što je napisao na poleđini. Uhvati je za zapešće prije nego što je uspjela okrenuti papir.

- Anna, pustite to na miru. Pusti mene na miru.

Ona podigne glavu i pogledi im se sretnu na treperavoj svjetlosti svijeća. - Ne mogu. - Činilo se da su je njezine riječi šokirale jednako koliko i njega. Ona se zbunjeno namršti. - Zar vi to ne osjećate?

Nije ju želio slušati, nije želio priznati da je to moguće. Ona je Lornova kći. Oni su na suprotnim stranama. Neka je vrag nosi, on nije ništa osjećao. - Mislio sam da sam se izjasnio na povratku iz sela.

Oči joj zabljesnu. - Čula sam što ste rekli. Ali osjetila sam nešto drugo.

Njega preplavi bijes i snažno je privuče k sebi. - Vi ste osjetili požudu. - On je privije uza se, puštajući je neka osjeti tvrdu snagu njegova tijela. - Je li ovo ono što želite, Anna?

Ona zgroženo dahne i pokuša se osloboditi njegova stiska, poput ptičice koja mahnito maše krilima u kavezu, ali on ju nije puštao. Ovoga puta ne. Dosta je ona njega mučila. Sad mora naučiti da ovo nije igra. Da je njezino miješanje opasno iz više razloga. Nije to bila samo prijetnja njegovoj misiji. Ona je dama, a ono što on od nje želi je nešto što mu ona ne može dati.

- Pustite me. - Oči joj panično prostrijele njegovo lice. - Plašite me.

On klizne rukom oko njezina vrata, umirujući treptaj pulsa palcem. Odlično. - Sam Bog zna da ona njega nasmrt plaši.

A zatim spusti svoja usta na njezina i prepusti se žudnji koja se grčila u njemu poput tornada koji se sprema udariti.

~ 105 ~ Knjigoteka

daša&anna

9. POGLAVLJE

Arthur silovito pritisne njezina usta na svoja, ljubeći je žestoko, želeći je

kazniti za to što mu radi. Za to što ga dovodi u iskušenje. Zato što mu odvlači pozornost od misije. Zato što je tako prokleto slatka. Želio ju je naučiti lekciju.

Ali s prvim dodirom njihovih usana, imao je dojam kao da ga je netko čekićem udario u prsa. Odjednom je ljutnja nestala zbog šoka od tog snažnog osjećaja. Preplavi ga požuda, ispunivši ga snažnom čežnjom.

Isuse. Imala je rajski okus. Usne su joj bile tako prokleto meke. koža tako prokleto mirisna. A njezina kosa - Bože, ta veličanstvena kosa omotao je te svilenkaste valove oko prstiju. Bilo je to nestvarno.

Ona je bila nestvarna. Bila je anđeo poslan da ga muči.

On zastenje i opusti stisak, omekša poljubac i opet je kuša. Ovoga puta polako i nježno. Privio ju je k sebi i prinio nježno svoja usta njezinima. Povlačeći ih. Kušajući ih. Uživajući u predivnom osjećaju njezinih usta koja su se pomicala pod njegovima.

Bilo je to predivno. Čak slađe nego što je zamišljao - kad se uopće odvažio zamišljati to. Od prvog trenutka kad je vidio Annu MacDougall, on ju je želio, ali odbio je pomišljati da je to moguće.

Dovraga, to nije bilo moguće. Bilo je pogrešno. Opasno. Osuđeno na propast. On ovo ne bi smio raditi. Ali nije se mogao natjerati da prestane.

To je samo poljubac, uvjeravao se. To je nešto što je radio bezbroj puta dosad. To nije bilo nešto što on ne bi mogao kontrolirati.

Ali nije bilo nimalo nalik nijednom drugom poljupcu u njegovu životu.

Osjećaj. To je bila razlika. Obično nije ništa osjećao. Njemu je poljubac bio sredstvo za postizanje cilja - nešto što se očekivalo prije glavnog čina, a ne nešto što je samo po sebi izazivalo užitak.

Ali kad je nju ljubio, osjećao je užitak. Previše užitka.

Nešto s njim nije bilo u redu. Njegovo tijelo nije na običan poljubac reagiralo onako kako bi trebalo. Zapalilo se. I zašto mu je, dovraga, srce tako mahnito lupalo? ~ 106 ~ Knjigoteka

daša&anna

Požudu se može kontrolirati. Obuzdati. I zbog drugih se žena znao zapaliti, ali čak ni kad je bio štitonoša koji se spremao poševiti svoju prvu žensku, nije bio ovako obuzet požudom. Bio je tvrd. Bolan. Nikad u životu nije se tako zapalio.

No barem je požuda bila razumljiva. Ono što nije razumio bio je onaj drugi osjećaj. Osjećaj koji mu je rastao u prsima i zbog kojeg je imao dojam da će mu srce eksplodirati. Osjećaj zbog kojeg je imao strahoviti nagon da je zaštiti. Da je čuva i brine se o njoj.

Osjećaj zbog kojeg ju je želio zagrliti i nikad je više ne pustiti.

Trebao se zabrinuti zbog intenziteta svoje reakcije. Ali imao je previše posla s uživanjem u tom osjećaju, s udisanjem njezinog slatkog mirisa, s omatanjem svilenih kovrča njezine kose oko prstiju, i kušanjem mekoće njezine kože pritisnute o njegovu, s osluškivanjem.

Samo je mogao razmišljati o toj ženi koja mu se rastapala u zagrljaju, o ženi koja nikada neće biti njegova. * * *

Na trenutak, u kojem joj je srce stalo, Anna se uplašila da ga je previše izazvala. Prestravila se od pogleda u njegovim očima prije nego što ju je poljubio. Uhvatila je tračak osobe kakvu nikad nije vidjela. Nije to bio udaljeni vitez koji se savršeno kontrolirao, nego divlji, neukroćeni ratnik. Čovjek, koji je bio znatno opasniji nego što je to pomišljala. Šokirala ju je žestina njegova poljupca. Činilo joj se ka da je sva ona mračna energija koju je osjetila kako se kuha ispod površine eksplodirala u jednom zagrljaju. Osjetila je njegovu ljutnju u načinu na koji ju je kažnjavao svojim ustima.

Možda bi se trebala bojati, ali čak i ako je bio ljut i izvan kontrole, znala je da joj on nikada neće nauditi. Nije joj bilo jasno kako je tako sigurna u to, ali bila je sigurna.

A zatim, prije nego što je uspjela reagirati, prije nego što je šok izblijedio iz njezinih udova, prije nego što je uspjela pomisliti kako mu je okus divan - poput klinčića i nečeg mračnog i izrazito muškog - sve se promijenilo.

On je zastenjao i činilo se kao da je sav bijes nestao iz njega. Poljubac kojim ju je kanio kazniti sada je postao očajnički. Zagrljaj koji ju je trebao zgromiti sada ju je privio nježno, onako kako se drži djetešce u naručju. ~ 107 ~

Knjigoteka

daša&anna

Umjesto da je razvali strašću, on ju je sada razoružao nježnošću koju nikada ne bi očekivala od takvog velikog, zastrašujućeg ratnika.

Bilo je to... savršeno. On je bio savršen.

Svaki potez njegovih usta na njezinima oslobodio je buru novih osjećaja. Oni kratki poljupci koje je izmijenila s Rogerom nisu ovima bili nimalo nalik. Zbog njih se nije osjećala kao da je upravo ušla u krušnu peć. Nisu izazvali vrućinu na mjestima o kojima ne bi smjela razmišljati.

Od njih joj nije srce zatreperilo, a noge zaklecale. A svakako ju nisu potakli da pomisli kako bi najradije zderala njegovu košulju i raširila dlanove preko njegove gole kože kako bi ih zauvijek urezala u pamćenje.

On je bio tako velik i moćan, a njegovo mišićavo tijelo tvrdo i impozantno kao zid od granita. Dokaz da je ratnik bio je uklesan na svakom čeličnom centimetru njegova tijela. Ali ni zamisliti nije mogla kako je divno osjetiti taj čelik pritisnut o nju. Kako mogu biti topla muškarčeva prsa. Kako će se osjećati sigurno i zaštićeno. Željela je uroniti u njega i nikad ga ne pustiti. A ono što je radio svojim ustima...

Bilo je to kao san. Usne su mu bile tako meke. Poljubac tako nježan.

To nije mogao biti isti čovjek. Kako bije neumoljivi ratnik koji ju je gledao tako ravnodušno mogao ljubiti s toliko osjećaja. Čak je i mirisao kao nešto iz sna. Po sapunu i tračku soli iz jezera.

Ali to nije bio san. Ona se u snovima nije osjećala tako čudno. Nije znala što joj se događa. Osjećala je vrtoglavicu. Bila je vlažna od topline.

Osjetljiva i bolna. Svaki joj je živčani završetak bio napet. Imala je osjećaj kao da njezino tijelo nije njezino.

Obuzeo ju je užitak i nije ju htio napustiti. Samo je mogla razmišljati o tome kako je to dobar osjećaj. Kako su mu usta nadarena. Kako joj njegova brada nježno grebe vrat. Kako mu je teška ruka na njezinom struku. Kako ju nježno miluje prstima. Sa svakim milovanjem usnama kojima ju je dražio, osjećaj se samo pojačao. Rastao je. Činio da žudi za više. Za nečim što nije razumjela, ali je to očajnički željela.

Arthur je želio ići polako, ali izluđivali su ga tihi zvukovi koje je ispuštala. Ali koliko god je želio uroniti u nju, više od toga želio joj je pružiti užitak. Pa umjesto da je razvali do besvijesti, dražio ju je dugačkim, polaganim milovanjem ustima.

A ona je odgovarala.

Bože, kako je samo odgovarala. Isprva oprezno, a zatim kako ju je dražio, malo odvažnije. ~ 108 ~

Knjigoteka

daša&anna

S entuzijastičnim malim uzdahom koji je završio ravno u njegovom međunožju, obgrlila ga je oko vrata i otvorila usta.

Instinktivno je odgovorio zarežavši od pravog muževnog zadovoljstva.

Samo je želio uroniti u njezina usta, uzeti što je nudila, ali svjestan njezine nevinosti, gurnuo je vršak jezika među njezine usne ijednom je spretno licnuo i odmah se povukao. Osjetio je njezin šok, ali nije joj dao vremena za razmišljanje. Ponovo je ugurao jezik u njezina usta, ovoga puta malo dublje, puštajući je da se navikne na taj osjećaj. A zatim, kad je osjetio da se opustila, pokazao joj je što želi. Kružeći jezikom o njezin, kliznuo je dublje i dublje u njezina usta.

Skoro je eksplodirao od njezina oduševljena odgovora. Dugo zatomljena žudnja oslobodila se snažno poput oluje. Osjetio je kako su joj se bradavice ukrutile na njegovim prsima, zarivale se u njega, poticale ga na još.

Zastenjao je, osjetivši zahtjevno zatezanje u međunožju, i uronio u nju.

Ona je uzvraćala njegove poljupce privijajući svoje slatko malo tijelo uz njegovo. Instinktivno kretanje njezinih bokova o njegovu erekciju bilo je skoro previše za podnijeti. Osjećaj je bio prežestok. Krv mu je uzavrela.

Srce mu je mahnito lupalo. Uzde kontrole počinjale su mu kliziti iz prstiju dok ga je preplavljivala žudnja.

Njezini poljupci postali su divlji. Jači. Uporniji. Prekrio je dlanom njezinu dojku, a njezin šokirani uzdah prigušilo je njegovo rezanje.

Užitak je bio nevjerojatan. Tjednima je sanjao o njezinim dojkama, a sada ih je imao u rukama...

Bile su nevjerojatne. Velike, meke i pune u njegovim dlanovima.

Protrljavši palcem tvrdi vršak bradavice, zadirkivao ju je i dražio dok s njezinih usana nije pobjegao uzdah, a leđa su joj se počela izvijati o njegovu ruku. Gola. Želio ju je golu.

Bože, bila je tako slatka. Tako voljna. Nije je se mogao zasititi.

Našao se u vrtlogu osjećaja. Brzo se približavao mjestu s kojeg nema povratka. Želio ju je natjerati da svrši. Želio ju je dodirivati rukama, kušati ustima i ispuniti je svojim kurcem. Želio ju je slabu i vlažnu. Želio ju je učiniti svojom.

Tješio se da će doći k pameti - da će uspjeti pronaći kontrolu koja ga dosad nikad nije iznevjerila - ali nije bio siguran u to. ~ 109 ~

Knjigoteka

daša&anna

No pas to učini za njega. Vjerojatno zaključivši da su ga predugo zanemarivali, psić počne cviljeti. Bilo je to dovoljno da se probije kroz izmaglicu.

Povratak u stvarnost izazvao je šok kao da mu je netko istresao vjedro hladne vode na glavu. Odjednom Arthur shvati ludost ovoga što upravo radi. Prekine poljubac i odgurne ju grublje nego je kanio.

Ona šokirano zastenje.

Jedan su trenutak samo zurili jedno u drugo na svjetlosti svijeće, a njihovo teško disanje bilo je dokaz onoga što su upravo radili.

Kriste. Nevjerica se miješala s poricanjem. Što se, dovraga, upravo dogodilo? On nikada, baš nikada, nije ovako izgubio kontrolu.

Jedan poljubac, k vragu. To je sve što je trebalo biti. Jednostavan poljubac kojim bi ju naučio lekciju. Poljubio je u životu desetke žena. To uopće nije bilo nešto što bi ga dirnulo, a nikako nije bilo nešto zbog čega bi se osjećao ovako... uzrujanim.

I bio je uzrujan, više nego što je to želio priznati. Koji ga je vrag spopao?

Uopće nije razmišljao. Bio je ljut. Na iglama. Isprovociran preko svih granica od njezinog zadirkivanja i očijukanja.

Ali iako je sam sebe prekoravao zato što je bio tako glup, kad je pogledao njezine otečene usne i zajapurene obraze, samo je mislio o tome da sve to učini opet.

A to ga je još jače uzrujalo. Dovoljno da se pobrine da se to nikada ne ponovi. - Je bi ovo bilo dovoljno da zadovolji vašu znatiželju, milostiva gospođo?

Ona zbunjeno zatrepće. - Ka-kako to mislite?

On duboko uzdahne, pokušavajući smiriti žestoko lupanje u svojim grudima. - To znači da morate zahvaliti ovom psu na tome što ćete odavde izaći čedna. - On je pogleda u oči, tvrdim i nepopustljivim pogledom. - Ali uvjeravam vas, tako mi svega, ako nastavite s tim svojim igricama, sljedeći put možda nećete biti te sreće.

Ona se trzne kao da ju je udario. Kako to možete reći? Kako me možete onako ljubiti i onda se ponašati kao da to ništa ne znači? Kao da niste osjetili...

- Ono što sam ja osjetio bila je požuda. Nemojte pomišljati da je to bilo nešto više.

On neće. On ne smije. ~ 110 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona ustukne jedan korak, a suze joj navru na oči. U njegovim je prsima počelo bubnjati i nešto ga je zapeklo.

- Zašto to radite? Zašto se namjerno trudite biti okrutni? On stisne šake kako bi se lakše odupro strahovitom porivu da je utješi. On ovo čini za njezino dobro - i za svoje - štiti ih od nemoguće situacije. - Ja vas samo upozoravam. Vaše igrice su završene. Što god ovdje radili, s time je sada gotovo.

Nijemo je zurila u njega, tražeći na njegovom licu znak nečega što nikada neće pronaći.

- Povedite svog psa - reče glasom koji je bio čudno promukao - i idite.

Bez riječi, ona pokupi psa i ode. On ju isprati pogledom. Imao je snažan dojam da je soba odjednom postala mračnija.

Sa zakašnjenjem se sjeti zemljovida. Pogleda dolje. Bio je ondje, kraj njegovih nogu, kamo joj je vjerojatno iskliznuo iz ruke - sletjevši na pogrešnu stranu. Da je pogledala dolje, vidjela bi bilješke na pozadini. Ali nekako se katastrofa koju je izbjegao nije činila onako blizu kao ona koju nije izbjegao. * * *

Anna je jedva uspjela doći do vrata prije nego što su se suze boli i poniženja prelile preko brane koju je podigao njezin ponos. Neće mu dopustiti da vidi koliko ju je silno povrijedio. Bila je shrvana - ne samo od poljupca, nego i od okrutnog odbijanja koje je uslijedilo - pa potraži utočište u svojoj sobi. Imala je sreću što su izgleda svi bili na večeri jer nije bila u stanju ni s kim razgovarati.

Rekla je sluškinji da ima glavobolju, iako joj se na licu vidjelo da laže, no sluškinja je bila dovoljno dobra prijateljica da je nije ništa pitala Anna se pretvarala da spava kad su se sestre vratile s večere. Zadnje što joj je sada trebalo bilo je odgovarati na pitanja ili razgovarati o onome što se upravo dogodilo. Nije željela ni razmišljati o tome što se dogodilo.

Bože, imao je pravo. Užasno pravo. Bila je za dlaku - ili u ovom slučaju, za pseći cvilež - udaljena od toga da učini nešto katastrofalno.

Njegov poljubac. Njegov jezik. Dragi Gospode, nevjerojatan osjećaj njegovih dlanova na njezinim dojkama. Bilo je to tako dobro. Nije željela da ikad prestane. Obuzela ju je žudnja kakvoj se nije znala othrvati. ~ 111 ~

Knjigoteka

daša&anna

Instinkt je prevladao nad oprezom, užitak nad razumom, a primitivni nagon da se spoji s njim uništio je sve pred sobom.

Tijelo joj je bridjelo za njim. Zajapureno i željno njegova dodira. Ono mjesto između njezinih nogu bilo je - obrazi joj se zarumene od pomisli na to - vlažno.

Mogao joj je oduzeti nevinost, a ona bi se tako slabo opirala. Suze joj se razliju licem, a očajnički joj se jecaj otme iz grudi. Ne, uopće se ne bi opirala.

Srce joj se stisne na strašnu istinu. Ona ga želi. Dovoljno da učini nešto nezamislivo. Nešto ishitreno i glupo što se nikada ne može poništiti.

Ali nije se radilo samo o požudi. Barem što se nje tiče. Kad ju je držao u zagrljaju i ljubio, Annu su preplavile emocije. Ono što je ona osjećala za njega bilo je snažno... moćno... drukčije.

A ipak, poljubac koji je njoj toliko značio, njemu je bila samo neka okrutna lekcija - način kako da je obeshrabri da ga “prati kao sjena.”

Optužba je bila još veće poniženje zato što je bila istinita. Ona ga je uistinu proganjala i da je to bilo samo zbog očeva zahtjeva, možda to ne bi bilo tako grozno. No nakon onoga što se upravo dogodilo, morala je priznati istinu: nije to bilo samo zato što je obavljala zadatak koji joj je dao otac. On je nju zanimao zbog nje same, jednako kao i zbog oca. Možda i vise.

Ali njegova okrutna lekcija je djelovala. Sljedećeg jutra, zaboravivši na suze, ako ne i povrijeđenost koja ih je uzrokovala, Anna izvijesti oca o onome što je otkrila. Sir Arthur Campbell bio je baš ono kakvim se doima; sposoban, ambiciozan vitez usredotočen na predstojeću bitku.

Svu sumnju da on nešto skriva ona je jednostavno odbacila.

Zadovoljan njezinom procjenom, otac je zamoli da se prestane truditi. Ljudi su primijetili pozornost koju je ukazivala mladom vitezu i njezin otac nije želio da sir Arthur postane sumnjičav.

Anna mu nije rekla da je za to već prekasno.

Ostatak dana nije izlazila iz sobe. Laknulo joj je što ju je otac razriješio dužnosti. Iako ni u čemu nije uživala kao u društvu svoje obitelji i u prepunoj Vijećnici pripadnika njihovog klana, danas je bila rijetka prilika kad je željela biti sama. Također se bojala da će svi vidjeti kako je loše raspoložena i nije željela zabrinuti svoju dobronamjernu ~ 112 ~ Knjigoteka

daša&anna

majku i sestre. Štoviše, još se osjećala znatno preranjivo nakon tog poljupca da bi riskirala slučajni susret s njima.

Možda je zato bila kukavica, ali trebalo joj je vremena za razmišljanje. Neprekidno je vrtjela u glavi to što se dogodilo i svaki je put bila sve uvjerenija da nije pogriješila.

Ne može on nju tako ljubiti i ne osjetiti bar nešto. On ju je želio uvjeriti da je to samo požuda, ali njezino je srce znalo da je to bilo nešto više od toga.

A ipak, iz nekog razloga, on ju je čvrsto odlučio odgurnuti od sebe.

Njegova hladnoća i okrutne riječi činile su se proračunatima iz baš tog razloga.

Ali zašto?

I još važnije, zašto je njoj tako očajnički trebao razlog?

Zato što joj je bilo stalo, a i činilo se da gaji neku glupu, djetinjastu nadu da on možda ne misli ono što je rekao. Da je možda i njemu stalo.

To nije trebalo biti važno. On je za nju bio sasvim pogrešan. Hladan, distanciran ratnik, koji ne mari ni za koga i ni za što osim za sljedeću bitku.

Ali koliko ga je god željela strpati u tu ladicu, on baš nije sasvim odgovarao u nju.

Nije bio ni približno tako bezosjećajan kao što je želio da ona pomisli. Vidjela je tračke emocije kad ju je uhvatio nakon što je pala s litice, a i kad je spasio nju i Squirea od vukova. A zatim, način na koji ju je poljubio bez sumnje je otkrivao čovjeka koji je sposoban za duboke osjećaje.

Nju nikad nisu privlačili ratnici, ali s Arthurom je bilo baš suprotno: nju nikada u životu nijedan muškarac - ili njegovo tijelo - nije tako privlačio. Tko bi pomislio da mišići mogu biti tako... uzbudljivi? Njegovo tijelo otvrdnuto bitkama trebalo bi predstavljati sve što ona mrzi u vezi s ratom, ali nikada se nije osjećala tako sigurno i zaštićeno kao u njegovu zagrljaju.

A zatim, onaj crtež. To je bilo najveće iznenađenje. Činjenica da ista ruka koja vitla mačem i baca koplje tako ubojito, može tako vješto i predivno crtati...

Arthur Campbell nije bio tipičan ratnik. Bilo je u njemu još mnogo toga. Od samog početka osjetila je da je nešto u vezi s njim drukčije. Ne ~ 113 ~

Knjigoteka

daša&anna

samo zato što se držao podalje od svega, nego ga je od drugih razlikovala čudna žestina koja je ključala pod površinom.

Možda ju je također privukla ta naznaka samoće i tuge. Činilo se da je zadovoljan time što ne pripada čak ni svojoj braći, ni ostalim ratnicima - to je čovjek koji nikoga ne treba.

Ali svakome netko treba. Nitko zapravo ne može željeti biti sam.

Možda jednostavno nije znao za bolje.

Anna nasluti da bi možda mogla prodrijeti kroz njegovu bol. Zagrli psića koji joj je bio u krilu i privije ga na grudi, poljubivši mu meku dlaku na glavi. Možda mu, poput Squirea, treba netko tko će mu dati šansu.

Netko tko će mu pokazati malo ljubavi.

Do sljedećeg jutra Anna se više osjećala kao ona stara. Vratila se za doručkom na mjesto na podiju kraj svoga brata Alana.

Srce joj je zalupalo svaki put kad bi netko ušao u prostoriju. Bila je spremna za njega. Željela je vidjeti ima li pravo. Kad im se pogledi prvi put sretnu, bila je sigurna da će znati je li njemu stalo do nje, je li okrutnost samo njegov način da je drži podalje od sebe - baš kao i sve druge.

Kako se doručak rastegnuo, a Arthur se nije pojavio, Anna postane nervozna. Kad su se pojavila njegova braća i ostatak klana Campbell, snažno lupanje njezina srca naglo je prestalo.

Nažalost, njezino čudno ponašanje nije ostalo neprimijećeno.

- Njega nema - reče Alan, prislonivši dlan na njezinu ruku. Ona se trzne, naglo skrenuvši pogled s ulaza. - Koga nema? No crvenilo na obrazima ju je odalo.

Alan joj nježno stisne ruku. - Campbella.

Očito je shvatio o kojem se Campbellu radi.

Uspjela se slabašno osmjehnuti, ne trudeći se hiniti da ne zna o čemu brat govori. Njezin brat, koji se uvijek prema njoj ponašao pretjerano zaštitnički, nije propustio primijetiti njezino zanimanje za tog viteza. - Ja sam ga samo željela zamoliti za jednu uslugu. Squire je cijelo jutro pokunjen i pomislila sam da bi ga sir Arthur mogao povesti jutros sa sobom na jahanje.

Brat je pogleda tako da je bilo jasno kako ga njezin slabi izgovor nije zavarao. ~ 114 ~ Knjigoteka

daša&anna

psa.

- Morat ćeš pronaći nekog drugog tko će neko vrijeme istrčavati tvog

U grudima joj se nešto stisne, a zatim joj zgrči želudac. Glas joj zadrhti: - Što ti to znači?

Pripremila se na loše vijesti, znajući već što će Alan reći.

- Campbell je otišao s Ewenom patrolirati južnim granicama između dvoraca u Glasseryju i Duntrunu - otac sumnja da MacDonaldovi opet nešto smjeraju. Neće ga biti danima, vjerojatno tjednima.

Otišao. On je otišao.

Kako ju je nakon svega što se zbilo među njima mogao ostaviti bez riječi? Pritisak u grudima se tako pojačao da je mislila da će eksplodirati.

- Shvaćam - prošapta.

Kako je bila glupa. Samo zato što je njoj to bilo posebno, uvjerila se da mora biti posebno i njemu. Znala je što je on, a ipak se uvjeravala da bi on možda mogao biti drukčiji.

Alan je pogleda ispod oka. - Zar se nešto dogodilo? Je li ti on nešto učinio...

Ona panično odmahne glavom. - Ništa. Ništa se nije dogodilo.

Ništa značajno. Ona izvuče ruku ispod bratove i prekriži ih na trbuhu. Željela se sklupčati u loptu i raspasti, ali neće. Nije on toga vrijedan.

- Što on tebi znači, Annie, dušo? Zar ti je stalo do njega? Ja sam mislio da samo radiš ocu uslugu.

Ona nije bila svjesna da Alan zna za njezine neobične aktivnosti, ali možda se ne bi trebala iznenaditi. Kako je djed bio star, a otac bolestan, Alan je preuzimao sve više dužnosti. Pitala se koliko on zapravo zna.

Pretpostavljala je da ništa ne zna, jer inače ne bi bio tako miran.

- Radila sam ocu uslugu - uvjeravala ga je. Duboko uzdahnuvši, natjera zrak da se vrati u pluća. - On meni nije ništa - reče, a to je i mislila.

Njezin prvi dojam bio je ispravan: Arthur Campbell bio je čovjek s jednom nogom izvan vrata. On joj nikada ne bi mogao dati stabilnost za kojom žudi. Dopusti li mu, on će joj slomiti srce.

~ 115 ~ Knjigoteka

daša&anna

10. POGLAVLJE

Rendžeru, izgledaš grozno. Koji ti je vrag? Arthur se trudio da se ne vidi

koliko je na iglama, ali drski pomorac imao je nevjerojatnu sposobnost ubosti ga u bolno mjesto. Nije njemu ništa, dovraga. Ništa što mirna prospavana noć ne bi izliječila.

Ali u deset dana otkad je otišao iz Dunstaffnagea, nije proveo nijednu mirnu, prospavanu noć. Snove mu je opsjedala djevojka velikih plavih očiju i kose boje meda. Djevojka čiji ga je izraz lica, kad je pobjegla iz vojarne, još uvijek proganjao.

Ona je uvijek bila tako prokleto vesela. Bilo je to ono što ga je isprva privuklo k njoj. A on ju je rastužio. Zapravo, izgledala je kao da ju je slomio. Vraški se nadao da još ne gaji nježne osjećaje prema njemu. To bi bilo glupo. Jako glupo, podsjetio se. Čeljust mu se ukruti. Očito mu nije opsjedala samo snove nego i misli. Anna MacDougall uvukla mu se pod kožu.

Nije mu bilo jasno zašto ne može prestati razmišljati o njoj. Otišao je - a to bi uvijek učinio kad bi neka žena počela razmišljati o nečem višem ali ovoga puta nije djelovalo. Zapravo, bio je još nervozniji. Bio je siguran da bi ova iritantna nesposobnost da se usredotoči na zadatak prestala, kad bi je samo mogao vidjeti i uvjeriti se da je dobro.

Trebao bi je moći izbiti iz glave. Usredotočiti se na zadatak pa ga je strahovito ljutilo što to ne može.

Ali ni u ludilu ništa od toga neće reći MacSorleyju. Taj mu ne bi dao mira dok živi.

- I meni je drago što te vidim, Sokole. - Proučavao je velikog Otočanina na mjesečini, primijetivši napete bore na licu ispod crnila kojim je premazao lice. Uz crni oklop i tamnu odjeću, ratnici Čuvara Visočja premazivali su kožu crnilom kako bi se lakše utopili u mrak i neprimjetno se kretali u sjeni. - Možda bih i ja tebe to trebao pitati? Čovjek koji je stajao kraj Erika “Sokola” MacSorleyja ispusti neki oštar zvuk koji je podsjećao na smijeh, iako je to više bio prijekor. Sokola žena drži za jaja. Svakog bi dana trebala roditi pa se on trza na svaki zvuk jer misli da je to vražji glasnik. - Lachlan MacRuairi, poznat ~ 116 ~

Knjigoteka

daša&anna

među pripadnicima Čuvara Visočja po ratničkom imenu Zmija, s gađenjem odmahne glavom. - To je tako prokleto jadno.

Sokol se nasmije. - Moja me žena može držati za jaja kad god poželi.

A vidjet ćemo kako ćeš se ti smiriti kad dođe tvoje vrijeme.

MacRuairijevo se lice smrači, a njegov uski, prodorni pogled zasjao je poput očiju divlje mačke na mjesečini. A ljudi su Arthura smatrali jezivim.

- Prije će se oganj u paklu ohladiti nego što će se to dogoditi. Imao sam ja ženu. Radije bih da mi odrežu jaja i proguraju mi ih kroz nos nego se opet oženio.

Od svih pripadnika Čuvara Visočja, MacRuairi je bio jedini koji se Arthuru nije sviđao - a nije mu ni vjerovao. Dolazio je sa Zapadnog Otočja i bio je potomak moćnog Somerleda, kralja Otočja. Imao je okrutno srce, užasnu narav i opaku jezičinu. Baš kao i smrtonosna zmija ledenog srca po kojoj je dobio ime, MacRuairi je bio jednako tako tih i ubojit.

Otkad ga je upoznao, Arthur je imao loš predosjećaj i uvijek bi bio na oprezu kad je MacRuairi bio u blizini. Iako nije trebao imati nadnaravne sposobnosti da bi se vidjela ljutnja koja je isijavala iz MacRuairija - ne, bijes - ono što je zabrinulo Arthura bilo je crnilo koje je to pratilo. Crnilo koje se samo produbilo otkad su Englezi zarobili kraljevu ženu, kćer, sestru i Bellu MacDuff dok je on bio na straži. Njemu je samo bilo važno da ih oslobodi, ni za što drugo nije mario. Pokušao je prije nekoliko mjeseci osloboditi Bellu iz kaveza u kojem je visjela visoko iznad dvorca Berwick, ali to se pokazalo nemogućim čak i za elitne ratnike poput Čuvara Visočja. Nedavno su je oslobodili iz tog okrutnog zatvora, ali nitko nije znao gdje se ona nalazi.

Ali MacRuairija se moglo iskoristiti. Osim što je vješto vitlao s dva mača, koje je nosio prekrižene na leđima, on se mogao uvući bilo kamo i izvući bilo od kuda. Nedostatak savjesti također je bio praktičan za neugodne zadatke. Da bi se dobio ovaj rat, svi će oni morati uprljati ruke.

MacRuairijeve su samo bile prljavije od većine.

Samo je MacRuairi u Čuvarima Visočja bio veći autsajder od Arthura.

Većina se ratnika s oprezom odnosila prema neprijateljski raspoloženom Otočaninu - i to s pravom. Tor MacLeod, vođa Čuvara, tolerirao ga je jer je izgleda sa svojim bivšim krvnim neprijateljem nekako izgladio nesuglasice, ali samo se Williamu Gordonu i MacSorleyju doista sviđao. ~ 117 ~ Knjigoteka

daša&anna

- Nikad ne reci nikad, bratiću - reče MacSorley. - Tvoj problem je bio taj što si se oženio pogrešnom ženom. Jednom će naići prava. - On zastane i lukavo ga pogleda. - Ako već nije.

Arthur je pretpostavljao da MacSorley misli na Bellu MacDuff, groficu od Buchana. Njoj je zloglasni gusar s Visočja na prvi pogled omrznuo. Arthur je mislio da je i ona njemu mrska, ali nije bio dovoljno u društvu svojih suboraca da bi znao govori li MacSorley istinu.

Ali da je on MacSorley, sljedećih bi nekoliko dana jako pazio na svoja leđa. MacRuairi je izgledao kao da ga želi ubiti. - Nemaš pojma koji kurac govoriš.

MacSorley se samo naceri. - Kako se ružno izražavaš. Jesam li te možda pogodio u živac, bratiću?

Ne samo nekoliko dana. Arthur bi barem tjedan dana pazio na svoja leđa. MacRuairi je izgledao kao da je spreman napasti. - Meni je samo jebeno dosta tih priča. Ponašaš se kao svećenik koji pokušava preobratiti bezbožnike. Samo ti lijepo širi svoj otrov o divotama braka negdje drugdje; mene to ne zanima.

MacSorleyjev široki cerek samo je još više naljutio njegova rođaka.

Arthur nije mogao vjerovati da je dočekao dan kad će hvalisavi pomorac veličati vrline braka i “prave žene”. MacSorleyjevo karizmatično ponašanje i šarm privlačili su skoro jednako mnogo žena kao i MacGregorovo lijepo lice. Sokol je volio žene i one su voljele njega. Bilo je teško zamisliti da bi se smirio samo s jednom. Ta bi morala biti izuzetna.

Veliki je Viking uvijek oko sebe imao jato ljepotica bujnih figura.

Znajući da MacSorley neće prestati izazivati svog rođaka dok ne dođe to tučnjave, Arthur promijeni temu razgovora. - Zašto ste me pozvali? Pretpostavljam da mora biti nešto važno kad ste ovako riskirali?

Kako bi sačuvao Arthurov tajni identitet, kralj je poduzeo velike mjere opreza. Sastanci su dogovarani samo kad je to bilo uistinu nužno, šifriranim porukama koje su ostavljane kraj jednog od brojnih kamenih spomenika razasutih seoskim krajolikom, poput kamenog kruga gdje su se večeras okupili. Kralj Robert volio je tu povezanost sa škotskom poviješću, a mistično kamenje doimalo se prikladnom aluzijom za tajnu postrojbu najboljih ratnika u Škotskoj.

Većina komunikacije odvijala se putem glasnika - a Arthur je samo rijetko riskirao sastanke sa svojim kolegama iz postrojbe. Nakon što se infiltrirao među MacDougallove, to je postalo još teže. ~ 118 ~

Knjigoteka

daša&anna

Nije se više mogao toliko slobodno kretati kao kad je radio sam i to mu je bilo žao. Večeras se morao usred noći iskrasti iz dvorca Dunstaffnage i strepiti da netko ne otkrije da ga nema.

MacSorley se uozbilji. - Da, primili smo vijest prošlog tjedna da si stigao na jug. Drago mi je što si vidio našu poruku.

Arthur je pokušavao provjeravati spomenike što je češće mogao. Kad je vidio tri mala kamena postavljena u središtu u oblik trokuta, znao je: bila je to šifra da dođe čim prije uzmogne. Bila je to ista poruka koju je on ostavio u pećini sjeverno od dvorca Dunollie prije nego što je otišao na jug. Kako je imala pristup moru, ta pećina je bila najsigurnije mjesto na kojem su se Bruceovi ljudi mogli sakriti, a nalazila se također tek nekoliko milja južno od Dunstaffnagea. - Pretpostavljam da ste znali gdje je ostaviti nakon što ste primili moju?

MacSorley kimne. - Iznenadilo nas je čuti da si otišao iz Dunstaffnagea.

Arthur se uozbilji, ne otkrivši ni tračak grižnje savjesti koja ga je mučila. Nije on zaboravio svoju misiju, dovraga. Samo se morao maknuti otamo.

- To se nije moglo izbjeći - reče, ne nudeći dodatno objašnjenje. Lorn se brine da Angus Og nešto smjera. Pratio sam njegova sina Ewena da istražimo što se može otkriti.

- Moj rođak uvijek nešto smjera - reče MacSorley o moćnom poglavaru klana MacDonald. Upravo mobilizira svoju flotu za bitku protiv MacDougallovih.

- To sam i mislio. - Napad na MacDougallove s mora bit će jednako važan kao i napad s kopna. Bruce će pritisnuti Lorna iz oba smjera. To je bio jedan od razloga zašto su se toliko cijenile MacSorleyjeve vještine. On će biti taj koji će voditi napad s mora.

- Lorn je dobro obaviješten - reče MacRuairi.

Arthur se namršti. - Da, jest. Ali nisam uspio otkriti kako to radi. Nije bilo u blizini nikakvih čudnih svećenika, niti sam vidio nekog glasnika.

MacSorley se nasmiješi. - Zato smo te i pozvali. Ja sam presreo jednog od Edwardovih glasnika koji se uputio na sjever s porukom za Lorna. To je poruka koju Lorn već dugo čeka, iako vijesti nisu one koje se nada čuti. - On se naceri, - Kralj Edward odbio je Lornov zahtjev da pošalje dodatne snage na sjever. A zahvaljujući ovom mom bratiću, znamo kamo se glasnik uputio. ~ 119 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur nije morao pitati kako je MacRuairi natjerao glasnika da progovori. MacRuairiju svi propjevaju.

- Samostan Ardchattan - reče MacRuairi.

Arthur se uzbudi. Samostan je bio blizu Dunstaffnagea, u samom srcu Lornovih zemalja. To je bilo to: šansa koju su čekali. Dakle, koriste svećenike - reče Arthur. Baš kao što je sumnjao.

- Tako se čini - složi se MacSorley. - Ti samo trebaš motriti crkvu i vidjeti tko dolazi po poruke. Kako si ti jedan od Lornovih vitezova, ako te i otkriju da se motaš u blizini, to im neće biti ništa čudno. Kako brzo možeš krenuti?

- Krećem ujutro.

- Hoćeš li moći objasniti iznenadnu potrebu za povratkom u dvorac?

- upita MacRuairi.

- Netko mora odnijeti izvješće Lornu. Ja ću se dragovoljno javiti da to učinim.

Sad kad je bilo jasno što misija traži od njega, Arthur je jedva čekao krenuti na put, ali ostao je još nekoliko minuta da čuje novosti o ostalim članovima postrojbe.

MacSorley i MacRuairi bili su jedina dva člana Čuvara Visočja na zapadu. Motrili su morske putove. MacKay, Gordon i MacGregor bih su na sjeveru, sprječavali prolaz glasnicima i osvećivali se Rossu zbog onoga što je učinio ženama, a ostatak postrojbe bio je na istoku s kraljem.

Robert “Pljačkaš” Boyd i njegov partner Alex “Zmaj” Seton vratili su se nedavno iz uspješne misije na jugozapadu, zajedno sa sirom Jamesom Douglasom i sirom Edwardom Bruceom, jedinim preživjelim kraljevim bratom. Kralj Robert izgubio je trojicu brade u jednoj godini - dvojicu je ubio MacDowell, čovjek kojeg su otjerali iz Gallowaya. I Seton je također izgubio brata.

- Jesu li Pljačkaš i Zmaj konačno shvatili da se bore na istoj strani? upita Arthur. Nesretno sparivanje Setona, engleskog viteza, i Boyda, čovjeka koji je mrzio sve englesko, uzrokovalo je najviše problema u ranim danima Čuvara.

- Sve je gore. - MacSorley se namršti pa je Arthur znao da se mora raditi o nečem ozbiljnom. - Zmaj se promijenio od bratove smrti. Ljući je, a većinu te ljutnje usmjerio je na Pljačkaša. - Smiješak mu se vrati na lice.

- Ali imamo i neke dobre vijesti. Pogodi koga su doveli sa sobom, uhvativši ga kraj dvorca Caerlaverock u Gallowayu? ~ 120 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Koga? - upita Arthur.

- Mog starog kolegu, sira Thomasa Randolpha.

Arthur opsuje, ne sakrivši iznenađenje. - Što je kralj učinio?

Vijest da je njegov mladi nećak prošle godine prebjegao Englezima bio je gorak udarac za kralja koji je pokušavao vratiti svoje kraljevstvo.

Promjena strana bila je, nažalost, previše česta pojava - i sam kralj Robert je to više puta učinio u ranim godinama rata - ali Randolphov bijeg zbio se u posebno teškom trenutku za kralja. U danima kad se bitka činila izgubljenom.

MacSorley s gađenjem odmahne glavom. - Oprostio mu je. Prelako, ako se mene pita. Pogotovo nakon što je balavac imao muda kritizirati svoga strica zato što se ne bori kao vitez, nego kao gusar.

- Očito Sokol nije uspio ostaviti dobar dojam na njega - reče ironično MacRuairi.

- Možda nisam - reče MacSorley. - Ali dobit ću ja drugu priliku. Kralj se zavjetovao da će ga meni poslati na obuku.

Arthur podigne obrvu. - Zašto imam dojam da će mladi vitez na kraju ipak morati odslužiti svoju kaznu?

MacSorley slegne, ne baš nevino, ramenima. - Ja ću od tog momka ipak napraviti Highlandera. - On pogleda Arthura sa smijehom u očima.

Nadam se da niste zaboravili, sire Arthure. Izgledate jako otmjeno u svojoj viteškoj odori. Šala je bila malo preblizu istini. - Odjebi, Sokole. Želiš li da ti pokažem?

MacSorley se zasmijulji. - Možda drugi put. Moja žena će mi odrezati jaja ako dođe glasnik, a mene ondje ne bude. A ti bi se trebao vratiti u dvorac Duntrune prije nego što otkriju da te nema.

Već su se bili pozdravili, kad se Arthur sjeti. - Evo - reče, izvadivši mapu koju je prije nekoliko dana završio. - Ovo je za kralja.

MacSorley je podigne da bi je bolje vidio na mjesečini. - K vragu, ovo je sjajno. Kralj će biti sretan. Treba mu za marš na zapad. Poslat ću odmah glasnika.

Arthur kimne. - A ja ću poslati vijest čim otkrijem nešto.

- Airson an Leòmhann - reče MacSorley.

Za Lava. To je simbol škotskog bratstva i ratnički poklič Čuvara visočja. ~ 121 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur ponovi te riječi i klizne u mrak, ne znajući kada će ih ponovno vidjeti, i hoće li uopće. U ratu ništa nije sigurno. * * *

Arthur je stigao na to mjesto za manje od dvadeset četiri sata. Sa svoga položaja iza travnatog brežuljka istočno od samostana, lako je motrio prilazne putove i kamenoj crkvi u obliku križa i kockastom samostanu s južne strane, u kojem su živjeli redovnici.

Samostan Ardchattan, koji je prije otprilike sedamdeset pet godina osnovao Duncan MacDougall, gospodar Argylla, bio je jedan od samo tri samostana u kojem su živjeli redovnici iz reda Vallis Caulium. Nije znao mnogo o tom rijetkom redu redovnika, osim činjenice da su navodno živjeli po vrlo rigoroznim pravilima.

Ni deset kilometara istočno od Dunstaffnagea, na sjevernoj obali jezera Etive, Ardchatan je bio savršeno mjesto za razmjenu poruka pogotovo zato što je prior bio član obitelji MacDougall. To je bilo jedno od prvih mjesta na koje se usredotočio kad je prije mjesec dana stigao ovamo. Ali, iako ga je motrio nekoliko dana, zaključio je da redovnici, osim nekoliko žena iz sela, imaju jako malo posjetitelja.

Ali sada im je postavio zamku i samo je morao čekati pa će konačno dobiti neke odgovore. Odgovore koji će ga znatno približiti ispunjavanju misije za kralja Roberta i osveti Johnu od Lorne za ono što je učinio njegovu ocu. Četrnaest godina bilo je dugo, ali on se svega još sjećao kao da se dogodilo jučer. S dvanaest godina očajnički je želio impresionirati čovjeka koji je u njegovim očima bio poput kralja.

Još se sjećao kako je sunce obasjalo očev oklop poput aureole od srebrnog svjetla kad je Cailean Mor, Veliki Colin, okupio svoje ratnike u barmkinu dvorca Innis Chonnel, pripremajući se za bitku.

Pogledao je dolje u sina kojeg je većinu vremena pokušavao ignorirati. - On je premalen; samo će nastradati.

Arthur je pokušao reći nešto u svoju obranu, ali Neil ga presječe pogledom. - Pusti ga neka ide, Oče - dovoljno je star.

Arthur osjeti kako ga je otac pogledao pa se potrudi ostati miran pod težinom njegova pogleda, ali u svojih dvanaest godina nikad se nije ~ 122 ~

Knjigoteka

daša&anna

osjećao tako nedostojno. Maleno. Mršavo. Slabašno. I povrh svega, neprirodno.

Ja nisam nakaza. Ali u očevim očima, vidio je baš to.

- On jedva može podići mač - reče njegov otac.

Stid u njegovu glasu zarezao ga je poput noža. Arthur je vidio što otac misli: Kako ovaj čudni slabić može biti moja krv? Krv koja je iskovala neke od najžešćih, najopakijih ratnika u Visočju. Campbellovi su bili rođeni ratnici.

Osim njega.

- Ja ću paziti na njega - reče Neil, stavivši ruku na Arthurovo rame. Uostalom, mogao bi biti od pomoći.

Otac se namršti. Nije mu se sviđalo što ga podsjećaju na Arthurove čudne sposobnosti, ali ipak kimne. Tračak mogućnosti u njegovu pogledu dao je Arthuru nadu. - Samo pazi da vam ne bi smetao.

Arthur je bio tako uzbuđen da se jedva uspio pribrati. Možda je ovo njegova prilika. Možda će konačno moći dokazati ocu da se njegove vještine mogu iskoristiti, kao što je Neil rekao.

Ali na kraju nije ispalo tako. Bio je previše nervozan. Previše uzbuđen. Previše se trudio i previše je želio. I bio je prokleto previše osjećajan. Njegova čula nisu reagirala onako kao što obično jesu.

Približavali su se granici između Campbellovih i MacDougallovih teritorija, upravo prošavši istočnom obalom Loch Avicha. Uskoro će stići na staru stazu kroz brda Lorna koju su rabili goniči i hodočasnici na putu za Ionu. On i Neil su jahali naprijed s izviđačem, predviđajući iznenadni napad neprijatelja negdje duž uskog prolaza. Prošli su preko rječice na mjestu gdje je dovoljno plitka i zastali kraj Loch na Sreingea. - Osjećaš li nešto? - upita ga Neil.

Arthur odmahne glavom. Srce mu je snažno lupalo, a grašci znoja izbijali su mu na čelu dok je silom pokušavao izoštriti čula.

Ali ovo je bila njegova prva bitka i sad kad je uzbuđenje izblijedilo, zamijenio ga je strah i nervoza. - Ne. A zatim su čuli. Ispred njih, ni pedeset metara s druge strane šumovitog brežuljka. Zvukove napada.

Neil opsuje i naredi mu da se skloni iza jednog stabla. - Ostani ovdje.

Ne miči se dok ne dođem po tebe.

Na Arthurov užas, oči mu se ispune suzama i zato se samo još više mrzio. Kako je mogao tako pogriješiti? Kako to da ih nije osjetio? Za ovo ~ 123 ~

Knjigoteka

daša&anna

sve je on bio kriv. Dobio je priliku da se dokaže - da pokaže svoje vještine - a umjesto toga, iznevjerio je jedinu osobu koja je vjerovala u njega. Oprosti, Neile.

Brat mu se osmjehne, ohrabrivši ga. - Nisi ti ništa kriv, mali. Ovo ti je prva akcija. Sljedeći put ćeš biti bolje sreće.

Zbog bratove vjere u njega samo se osjećao gore. Želio je ići za njima, ali otac je imao pravo, samo bi smetao. Činilo se da su prošli sati prije nego što su se zvukovi bitke počeli stišavati, a Neil još nije došao po njega. Strepeći da se nešto dogodilo bratu, Arthur više nije mogao čekati. Polako se išuljao kroz stabla i krenuo prema poprištu bitke.

Odjednom stane. Čula koja su ga tako iznevjerila naglo ožive. Činilo mu se da se odasvud čuju udarci čelika o čelik - nije mogao razlučiti otkuda dolaze, ali nešto ga natjera da se okrene ulijevo. Uhvati ga na trenutak panika i krene trčati prema tom zvuku. Mač mu se vukao po lisću i blatu i on se mučio da se ne spotakne dok je krivudao kroz stabla. Uspio se popeti na malu uzvisinu i sklonio se iza jednog velikog kamena.

A tada ih je vidio. Dvojicu muškaraca, malo dalje od ostalih, koje je izbočina na padini sakrila od pogleda, kako vode žestoku bitku mačem u podnožju malog vodopada. Bili su to njegov otac i čovjek kojeg je samo jednom vidio izdaleka: njihov neprijatelj, John MacDougall, gospodar Lorne, sin poglavara klana MacDougall.

Arthur prestane disati. Gledao je dvojicu muškaraca, obojicu u naponu muškosti kako izmjenjuju žestoke udarce. Kad se činilo da ne mogu više dugo izdržati, njegov otac zamahne mačem objema rukama iznad glave i sruči se svom silinom na svog protivnika. Arthur je zamalo vrisnuo od olakšanja vidjevši Lorna na koljenima. Silovit očev udarac izbio mu je mač iz ruku.

Arthuru se krv sledi u žilama. Znao je da će upravo prvi put vidjeti smrt na bojišnici. Želio je pokriti oči, ali nikako nije mogao skrenuti pogled. Kao da je znao da će se nešto važno dogoditi.

Sunce bljesne po Lornovoj čeličnoj kacigi. Arthurov otac podigne mač. Ali umjesto smrtonosnog udarca, on prisloni vršak na Lornov vrat.

Njih dvojica bili su predaleko. Vodopad je trebao prigušiti njihove glasove. On ih ne bi trebao čuti. Ali čuo ih je. ~ 124 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Bitka je završena - reče njegov otac. - Opozovi svoje ljude; Campbellovi su danas pobijedili. - Arthur pogleda prema drugoj strani brežuljka, blizu mjesta na kojem su pregazili potok, i uvjeri se da otac govori istinu. Tijela njihovih neprijatelja bila su porazbacana po travi duž obale potoka koji se crvenio od njihove krvi. - Predaj se - naredi njegov otac - i poštedjet ću ti život.

Ispod kacige koja mu je pokrivala nos, Arthur je vidio kako su Lornove oči bljesnule s mržnjom. Usta su mu bila iskrivljena od bijesa.

Dugo mu je trebalo, ali na kraju kimne. - Dobro.

Klan Campbellje pobijedio! Arthur je bio silno ponosan. Njegov je otac najveći ratnik kojeg je ikad vidio.

Veliki Colin spusti mač, okrene se i ode.

Arthur je imao predosjećaj, ali njegov vrisak upozorenja došao je prekasno. Njegov se otac okrene, ali okrenuo se dovoljno rano samo da mu umjesto u leđima, oštrica Lornovog bodeža završi u trbuhu.

Smrznuo se prestravljen, a očev ga je pogled pronašao kako se skriva iza kamena. Otac zatetura, padne na koljena i stravičnom sporošću život iscuri iz njega. Otac ga je cijelo vrijeme gledao u oči, i u njegovu pogledu Arthur iščita nijemu molbu: Osveti me.

Lorn zaurla, a nekoliko njegovih ljudi iznikne iza brdašca na njegov poziv. Vidjevši kako je moćni poglavar klana Campbell pao pod noge njihovog vođe, promoli se žestoki ratnički poklič pobjede. Lorn pokaže rukom prema Arthuru. Arthur je znao da ga on nije mogao vidjeti, no zacijelo je čuo vrisak koji je uzbunio njegova oca. Kad su krenuli prema njemu, Arthur se okrene i pobjegne.

Nije se dobro sjećao što se dogodilo nakon toga. Skrivao se u šumi skoro tjedan dana, previše prestravljen da bi se pomaknuo. Kad se konačno uspio dokopati dvorca, Neil je rekao da je bio polumrtav. Arthur je ispričao bratu što se bilo dogodilo, ali dotad je već bilo prekasno da pobiju MacDougallovu verziju događaja. Čak i da je mogao objasniti kako je s tolike udaljenosti čuo što dvojica ratnika govore, Neil je znao da Arthuru nitko neće povjerovati. MacDougallovi su pobijedili, a Lorn si je pripisao zasluge za pobjedu nad moćnim poglavarom klana Campbell.

Nedugo zatim, Lorn je krenuo u opsadu na Innis Chonnel i Campbellovi su se bili prisiljeni predati.

Od toga dana, Arthur se zavjetovao da će osvetiti oca. Zavjetovao se da će uništiti MacDougalla zbog mučkog umorstva. Zavjetovao se da nikad više neće dopustiti da ga pobijede osjećaji. ~ 125 ~

Knjigoteka

daša&anna

Četrnaest godina je čekao pravi trenutak, vježbao da postane jedan od najboljih ratnika u Visočju - ratnik na kojeg bi otac bio ponosan - i sad je dočekao priliku. Ne može dopustiti da mu išta pokvari plan. Mora se usredotočiti na zadatak.

Jednom je iznevjerio svoga oca - čula su ga izdala - ali to se neće ponoviti. Ali želio je...

Dovraga, nije bilo važno što je želio. Neke stvari čak ni on ne može promijeniti. Ta djevojka bila je Lornova kći, bez obzira na to koliko je želio da bude drukčije.

Naslonio je leđa na obližnje stablo. Kako je bilo još otprilike jedan sat do noći, imao se malo vremena opustiti. Nakon što je vratolomnom brzinom putovao na sjever, bio je dobar osjećaj malo sjesti. Iako mu je zadatak bio jednostavan - identificirati glasnika i ne miješati se - što znači ne uzbuniti MacDougalla i omogućiti Bruceu da presreće buduće poruke - morao je biti spreman za sve.

Ali bio je napet kao struna i nikako se nije mogao opustiti. Nije bio nervozan samo zbog zamke koju je postavio glasniku, već i zbog skorašnjeg povratka u dvorac.

Ponovno će ju vidjeti.

Izdao ga je pritisak u prsima. Uvjeravao se da je to samo zato što se želi uvjeriti da je ona dobro - ne zato što je želi vidjeti. Ne zato što ne može prestati misliti na nju. I ne zato, dovraga, što mu nedostaje.

Ne može biti tako glup.

Još samo mjesec dana, uvjeravao se. Kloni je se još nekoliko tjedana isve će biti gotovo. Kad otkrije identitet tog glasnika, pokušat će otkriti MacDougallov ratni plan. A kad bitka počne, njegova će misija završiti.

On će otići i nikad se neće osvrnuti.

Shvativši da od jutra nije ništa pojeo, izvadi komad sušene govedine i zobenog kruha. Nakon jela, napio se vode s potoka i napunio mijeh svježom vodom. Nehajno promotri travnati pejzaž.

I tada mu srce stane. Na trenutak je stajao očaran. Obuzme ga silna glad, tako snažna čežnja da nije mogao doći do daha. Poput izgladnjelog čovjeka, gledao je kako se djevojka o kojoj je razmišljao čitav tjedan nekako materijalizirala pred njegovim očima. Iako je bila još prilično daleko i prekrila je zlatnu kosu kapuljačom, on je znao da je to ona.

Osjetio je njezinu blizinu u svojim kostima. U svojoj krvi. ~ 126 ~ Knjigoteka

daša&anna

Svaki živčani završetak mu je zatitrao dok ju je promatrao kako izlazi iz malog čamca i kreče uz travnatu stazu koja je vodila s malog pristaništa prema samostanu.

S mukom je pokušavao nazrijeti njezino lice pri slaboj svjetlosti sumraka. Potreba da ju vidi, da se uvjeri da je ona dobro, zamalo ga je natjerala da zaboravi gdje se nalazi. On iskorači jedan korak prije nego što shvati što je učinio.

Opsovavši, sakrije se iza stabla prije nego što ga netko primijeti kako stoji kao zaljubljena budala.

Koga vraga ona radi ovdje?

Imala je onu košaru u ruci, i opet ju je pratio jedan jedini stražar. Ta djevojka je imala jedinstvenu sposobnost da se nađe na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Baš kao i u crkvi u Ayru...

On se ukipi. Istina ga je pogodila maljem između očiju.

Ne, to nije moguće.

Ali nije vjerovao u slučajnost. Ili je Anna MacDougall imala neuobičajenu sklonost pojavljivati se na mjestima na kojima ne bi smjela biti ili je ona taj glasnik.

Ona je taj glasnik.

Poruke je nosila u košari, skrivene među pitama ili onome što je nosila, što god to bilo. Sjetio se kako je bila nervozna onaj puta u selu.

Kako mu je uvalila onu bebu i odnijela košaru sa sobom u kuhinju. I kako je problijedila kad je spomenuo kako je ogladnio od mirisa kolača.

I nju su poslali po one srebrnjake u Ayru.

Istina mu je bila cijelo vrijeme pod nosom. Kako je mogao biti tako slijep?

Usta mu se ukrute. Znao je kako: podcijenio ju je. Dvaput. Zato što je bila lijepa i mlada i nevina, zato što se činila ranjivom i dražesnom, zato što je bila djevojka, nije se ni zapitao što je radila tamo one noći - čak i nakon što je shvatio da ga špijunira.

Kvragu, to je bilo genijalno. Rabiti žene kao kurire. Prisjetio se svih onih žena koje je vidio kako ulaze i izlaze iz crkava. Uopće nije obratio pozornost na njih pa su se one lijepo provukle kroz njegovu mrežu.

Možda bi se i dalje divio tome da ga nije obuzela mnogo značajnija spoznaja. Krv mu se sledila i nakostriješile su mu se dlake na vratu. ~ 127 ~ Knjigoteka

daša&anna

Tako mu Božjih rana, kako je njezin otac može tako iskorištavati? Da to već nije planirao, ubio bi MacDougalla samo zato što ju je doveo u takvu opasnost. Zar oni ne shvaćaju što bi se njoj dogodilo one noći da on nije bio ondje i spasio je od MacGregora i njegovih ljudi? Mogli su je ubiti.

Srce mu je mahnito lupalo dok je ona prilazila vratima. Stisnuo je šake, s mukom se suzdržavajući da ne pojuri onamo, prebaci je preko ramena i izgubi se otamo. Obuzeo ga je primitivni nagon da je odvede na neko sigurno mjesto gdje će je zaključati i zaštititi.

To nije tvoj posao. Ti nisi odgovoran za nju.

Nije tvoja.

Hladan zloj oblije mu čelo. Kad je samo pomislio kako je silno riskirala, skoro je poludio od...

Trzne se shvativši o čemu se radi. Isuse, to je bio strah.

Nije se tako osjećao otkad ga je Dugald pokušao izliječiti od averzije prema štakorima tako što ga je zaključao u tamnu šupu prepunu štakora - bez oružja.

Ona pokuca na vrata. Trenutak kasnije jedan svećenik odgovori. Iako je Arthur naćulio uši, tiho su govorili i nije ih čuo. Ali iz redovnikova skrušenog izraza lica i po tome kako je odmahnuo glavom, Arthur je znao da joj govori da nema ništa za nju. Ramena su joj se usukala. Izmijenili su još nekoliko riječi, a zatim se ona brzo vratila u čamac.

Arthur ju je ispratio pogledom i znao je da se njegova misija upravo vraški zakomplicirala.

Sranje, zašto je to morala biti ona?

Silno se opirao onome što mora učiniti. Ali sada više nije dolazilo u obzir kloniti se Anne MacDougall. Bez obzira na to što ga je instinkt upozoravao, njegova je misija zahtijevala da joj bude što bliže. Morao je biti u toku s MacDougallovim planovima.

Bitka se spremala početi. Ali ovoga puta, Arthur nije bio siguran da će se iz nje izvući neozlijeđen.

~ 128 ~ Knjigoteka

daša&anna

11. POGLAVLJE

Anna skine kapuljaču ušavši u očev solar. Zatim odloži košaru na stol i

sjedne kraj njega i majke uz tinjajući kamin. Čak i ljeti, dvorac kamenih zidova bio je hladan i pun propuha.

Majka podigne pogled s nove svilene zastave koju je vezla i namršti se. - Gdje si bila, Annie, dušo? Kasno je.

Anna se nagne i poljubi je. - Odnijela sam malo pita redovnicima u samostan.

Pogleda oca u oči. On se smrkne. Ona lagano odmahne glavom i odgovori na njegovo neizrečeno pitanje.

Prije nego što je majka nastavi koriti, otac se nakašlje. Iako je Anna znala da je to namjerno učinio, zabrine je promukli, vlažni zvuk kašlja.

- Zar nisi spominjala nešto o novom napitku od ljekovitog bilja koji je otac Gilbert preporučio za čišćenje mojih pluća?

Njezina majka zastenje i skoči na noge, odbacivši svoj vez. Zaboravila sam. Idem reći kuharu da ga odmah pripremi. Čim su se vrata za njom zatvorila, otac reče: - Kralj Edward nije odgovorio?

Anna odmahne glavom. - Trebali smo već dobiti vijest od njega.

Otac ustane i počne koračati ispred kamina, postajući sa svakim korakom sve ljući. - Bruceovi prokleti razbojnici zacijelo su je presreli.

Izgleda mi da pola naših poruka ne stiže na odredište - bez obzira na pomoć žena. Usta mu se stisnu. - Ali kako nismo čuli ni riječ o vojnicima na maršu, mislim da bismo mogli pretpostaviti da nam nikoga neće poslati. Mladi Edward očito ima previše posla sa spašavanjem vlastite kože da bi se brinuo za naše.

Nakon svega što je njezin otac učinio za prvog kralja Edwarda, Anna nije mogla vjerovati da bi ga novi kralj tako ostavio na cjedilu.

Tko s vragom tikve sadi...

Stara joj poslovica padne na pamet, ali ona je brzo odagna; činilo joj se da je to nekako nelojalno od nje. Njezin otac nije imao izbora. Prvi kralj Edward bio je previše moćan. Nakon Wallaceova poraza kod Falkirka, mogli su ili ući u savezništvo s Englezima ili izgubiti zemlje. A ~ 129 ~

Knjigoteka

daša&anna

kad je Bruce ukrao krunu, savezništvo je postalo još nužnije. Kako su Bruce i MacDonaldovi bili na jednoj strani, MacDougalli su samo mogli izabrati onu drugu - savezništvo s Engleskom.

- Da pokušamo poslati još jednu poruku?

- Nemamo više vremena - obrecne se njezin otac, očito ljut zbog njezinog pitanja koje je smatrao glupim. - Englezi se sporo kreću. Sa svim onim posuđem i namještajem, trebat će im tjedni da stignu ovako daleko na sjever. Čak i da Edward promijeni mišljenje, trebat će mu vremena da okupi ljude. Kralj Kapuljača i njegova banda ubojica i pljačkaša s Visočja bit će ovdje prije nego što Englezi stignu istovariti kola sa svim tim skupocjenim potrepštinama.

Anna se pokušala ne uvrijediti zbog očeva bijesa. Nije bilo nimalo čudno što mu je fitilj tako kratak, imao je on na to svako pravo.

Neprijatelj ih je pritiskao, a nitko im nije dolazio u pomoć. Baš kao i kralj Edward, ni grof od Rossa još nije odgovorio na njihove molbe da udruže snage.

Postalo je bolno jasno da će se sami morati suočiti s Bruceom - osam stotina ljudi nasuprot uzurpatorovih navodnih tri tisuće.

Grlo joj se stisne od straha. MacDougallovi su bili sjajni ratnici, a njezin otac bio je jedan od najboljih ratnih zapovjednika u Škotskoj, ali kako mogu protiv toliko nadmoćnijeg neprijatelja? Njezin je otac jednom zamalo porazio Brucea, ali tada je odmetnuti kralj bio u bijegu sa samo nekoliko stotina ljudi, dok je njezin otac zapovijedao nadmoćnijom silom.

Ovoga puta će MacDougallovi biti znatno brojčano nadjačani.

Ništa zato, pomisli ona ljutito. Njezin otac će ipak pobijediti. Jedan MacDougall vrijedi petoricu pobunjenika.

Ali bez obzira na to koliko se uvjeravala da će John od Lorne prebroditi i najgore izglede, nije mogla poreći najblažu, najsitniju mogućnost koju bi dopustilo njezino odano srce - da bi mogli... izgubiti.

Izgubiti.

Anna se strese. Čak i sama pomisao na tu riječ zvučala je kao najgore bogohuljenje. Nije smjela dopustiti da se to dogodi. Posljedice bi bile tako strašne da o njima nije smjela ni razmišljati. Ali sve što joj je bilo drago, svi njezini snovi o sretnoj budućnosti, kao da su balansirali na vršku igle - ili u ovom slučaju, mača. Samo mali pomak može sve to prevrnuti.

Debeli kameni zidovi dvorca odjednom su se činili kao tanko staklo spremno rasprsnuti se u tisuće komadića. ~ 130 ~

Knjigoteka

daša&anna

Njihova je situacija bila loša - zapravo očajna. Ali postojao je način na koji je ona može učiniti manje strašnom. Činilo se da je vrijeme stalo. Želudac joj se zgrčio od užasa. Nervozno treperenje u grudima se ubrzalo kad je shvatila što mora učiniti. Odgovor je čučao već mjesecima u krajičku njezina uma, ali ona o njemu nije željela razmišljati.

Prsti joj se stisnu oko nabora plašta kao da se hvata za uže spasa. - A što je s Rossom? - upita tiho. - Ima još vremena da on stigne.

Otac je oštro pogleda. - Da, ali kao što sam ti već rekao, on neće doći.

Zar je to bio prijekor u njegovu pogledu? Je li sada požalio što joj je dao izbor?

Anna duboko, isprekidano udahne, pokušavajući umiriti mahnito lupanje srca. Ledenu joj kožu oblije hladan znoj. U prsima ju je nešto tako stezalo da je jedva disala. Svaki joj se instinkt pobunio protiv onoga što će upravo predložiti. Ali nije imala izbora. Muž je bio mala cijena koju je trebalo platiti za opstanak njezina klana. Ona će se udati za samog vraga bude li morala. - Što ako mu ja dam razlog da se predomisli?

Otac nije skidao pogled s njezinog. Iz proračunatog sjaja u njegovim očima znala je da je pogodio što ona kani predloži - ili je čitavo vrijeme čekao da ona to predloži.

- Što ako se ja osobno založim kod grofa? - Ona zastane. Krv joj je nestala iz prstiju od grčevitog stiska kojim je stiskala vuneni ogrtač.

Mahniti ritam srca bubnjao joj je u ušima. Želudac joj se stezao. Bit će sve u redu. Mogu ja to. Nije on tako strašan. Sir Arthur bio je visok, mišićav i mračno naočit, a u njegovoj nazočnosti nije bila nervozna. Možda je prebrodila nelagodu koja bi je uvijek spopala u društvu ratnika.

Sir Arthur. Srce joj se stisne. Slika njegova lica bljesne joj pred očima, ali ona ga odagna. On njoj ništa ne znači. Ako joj je srce koji put na trenutak zatreperilo u njegovu smjeru, to više nije bilo važno. Čak i da je moglo biti drukčije - on joj je bolno jasno dao do znanja što za nju osjeća to jest, ne osjeća.

Ali čitavog će života pokušavati zaboraviti taj poljubac.

Otac je čekao da ona nastavi, ali riječi joj nisu dolazile lako. - Što ako... - Anna zastane i s mukom se prisili otvoriti grlo. - Ako je sir Hugh još voljan, pristat ću na njegovu bračnu ponudu. Zauzvrat bi možda grof uvidio korist od udruživanja snaga. ~ 131 ~ Knjigoteka

daša&anna

Otac neko vrijeme nije ništa rekao već je piljio u nju tako žestoko da se zamalo počela vrpoljiti. - Misliš li da bi te on još htio? Nije bio sretan kad si ga odbila.

Obrazi joj se zažare od sramote što o toj mogućnosti nije ni razmislila. Otac je imao pravo. Mladi je vitez bio bijesan jer je Anna svojim odbijanjem povrijedila njegov plemićki ponos. - Ne znam, ali vrijedi pokušati.

A njezin je ponos nedavno povrijeđen; lako će pretrpjeti još jedan udarac.

- Tvojoj majci se to neće svidjeti reče otac, pogledavši prema vratima. - Kako su Bruce i njegovi ljudi posvuda naokolo, bit će opasno putovati.

Anna je već o tome porazmislila. - Ako Alan pode sa mnom, neće se brinuti. Imat ćemo brojnu pratnju.

On kimne i pogladi si bradu. - Da - reče. - Tvoj brat će te čuvati. - Otac se nasmiješi, a Anna se othrva razočaranju. Nekako se nadala da bi otac mogao odbiti. On se sagne i poljubi je u tjeme. - Ti si dobra djevojka, Annie, dušo.

U normalnim bi okolnostima Anna cvala zbog očeve pohvale, ali sada joj se plakalo. Njezina sreća bila je mala cijena koju će platiti, ali ipak će ju platiti.

On joj podigne bradu i prisili je da ga pogleda u oči. Ona zatrepće kroz vruću, vlažnu izmaglicu. - Znaš da to ne bih tražio od tebe da postoji bilo koji drugi način.

Jedna joj suza sklizne niz obraz. Usta joj zadrhte, ali se ipak uspije osmjehnuti. - Znam.

U ovom trenutku to je bila njihova jedina nada. Bez obzira na to koliko joj se to činilo pogrešnim, ona će učiniti sve što mora da osigura to savezništvo.

Ionako to nitko drugi nije mogao učiniti.

Ali kad je Anna izašla iz očeva solara, suze, koje je zadržavala, razliju se u oluji ugasle nade - nade za koju nije ni znala da je gaji. * * * ~ 132 ~ Knjigoteka

daša&anna

Arthurov povratak u dvorac - a vratio se sam - nije bilo tako teško objasniti kao što je očekivao. Lorn je bio željan čuti što je njegov sin otkrio o njihovim neprijateljima na zapadu.

Borba za nadmoć između tri glavne grane potomaka Somerleda.

- MacDonaldovih, MacDougallovih i MacRuairijevih - godinama je dominirala politikom Zapadnog Visočja. Borba je spala na dva klana jer su MacRuairijevi izgubili moć nakon što je prethodni poglavar umro te je jedina zakonita nasljednica ostala njegova kći Christina od Otočja.

Lachlan i njegova braća bila su kopilad (a u Lachlanovom slučaj taj je naslov bio i zaslužen).

Arthur je prenio Ewenovo izvješće o tome da MacDonaldovi izgleda mobiliziraju snage duž zapadne morske granice, a to nikako nije bilo iznenađenje. No ipak je uzrokovalo priličan bijes, a iako je to Lorn pokušao sakriti, i zabrinutost. No možda ne toliku koliku bi trebalo, što je Arthura navelo da se zapita što taj prijetvorni gad ima u planu.

A sada, zahvaljujući otkriću kod samostana, točno je znao kako to otkriti.

No kako je već bilo jako kasno kad se vratio u dvorac, njegov susret s lady Annom morat će pričekati jutro. Ako je i bio nervozan, uvjeravao se da je to samo zato što mora smisliti dobar razlog za ono što će izgledati kao iznenadan zaokret; umjesto da ju izbjegava, sada će tražiti razloge da joj se približi. No nije želio djevojci davati lažne nade. Unatoč pogrešci koju je učinio poljubivši je.

- Bože, kakva je to bila pogreška - romantična veza između njih dvoje bila je nemoguća.

Znao je da to neće biti lako. Djevojka vjerojatno već tjedan dana razmišlja o tom poljupcu. Sam Bog zna da on nije mogao razmišljati ni o čemu drugom.

Iako ju je vidio u dvorištu Ardchattana, kad je sljedećeg jutra ušla u Veliku vijećnicu, njegova su čula zatitrala kao da je prvi put vidi. Sve se činilo oštrijim, izraženijim. Nikada u životu nije bio tako svjestan neke druge osobe kao što je u tom trenutku bio svjestan lady Anne MacDougall.

Upijao ju je, svaku pojedinost, svaku nijansu, od zlatnih pramenova kose koji su pobjegli ispod svijetloplavog vela koji joj je uokvirio čelo i sljepoočnice, do fine svile izvezene halje koja je milovala njezinu zaobljenu figuru na svim pravim mjestima. ~ 133 ~

Knjigoteka

daša&anna

Nemoj...

Pogled mu padne na njezine dojke. Usta mu se osuše. Vidio je (ili je to možda samo zamislio) blagi obris njezinih bradavica kako se propinju o napetu tkaninu.

Preplave ga sjećanja od kojih mu vrućina jurne u međunožje. Kurac mu se ukruti kad se prisjeti bujne mekoće koju je držao u rukama. Kako je bilo divno obuhvatiti ju i držati u dlanu to savršeno zaobljeno tkivo i palcem milovati ukrućeni vršak bradavice. Opsuje u sebi. Ta pretjerano živopisna sjećanja postajala su sve neugodnija.

Bilo mu je vruće. Bio je uzbuđen. Gladan.

Kako je dovraga može gledati i ne prisjetiti se kakav je osjećaj bio držati njezino tijelo privijeno uz svoje? Kako može gledati te njezine senzualne ružičaste usne i ne prisjetiti se kako im je sladak okus, kako su joj meka bila usta pod njegovim, kako je strastveno odgovarala i kako je erotski osjećaj njezina jezika koji se uvijao pod njegovim potaknuo vrtlog žudnje snažniji od bilo čega što je u životu iskusio? Nikad neće moći pogledati tu svijetlu kožu, meku poput bebine, koja je pod njegovim prstima bila tako baršunasta i ne sjetiti se kako ju je dodirivao.

Dovraga, želio ju je baciti na svoj krevet, oviti joj noge oko svojih bokova i uroniti u bezumni zaborav.

Isuse, morao je prestati razmišljati o tome. Morao se prestati mučiti onim što je bilo nemoguće. Uvijek se dosad uspijevao distancirati, ali s Annom je bilo drukčije.

Ona je bila drukčija. I nije ga veselilo to priznati.

Bio je svjestan da ga brat promatra pod povećalom, ali nije mogao skrenuti pogled. Sa svakim korakom kojim se približavala, njegovo je srce jače zakucalo, a svaki živčani završetak se napeo dok se pripremao za trenutak kad će ga ona opaziti.

Ali kako se približavala, osjetio je neku nelagodu. Nešto nije bilo u redu.

Ona se nije smješkala. Oči joj nisu vragolasto i radosno sjale. A njezin smijeh... Onaj pjenušavi zvuk koji bi mogao slušati satima bio je bolno nijem. On se tako navikao na njezino stalno dobro raspoloženje, na njezin bezbrižni šarm koji bi uvijek obasjao svaku prostoriju u kojoj bi se našla, a sada toga nije bilo i nastala je praznina zbog koje je sve izgledalo tamnije. ~ 134 ~ Knjigoteka

daša&anna

Dovraga, zar ju je povrijedio više nego što je mislio? Obuzme ga grizodušje.

Na trenutak je pomislio da će proći točno kraj njega, ali ona je osjetila težinu njegova pogleda. Pogledi im se sretnu. Sve oko njih stane.

On je čekao njezinu reakciju. Čekao je da vidi kako joj se obrazi počinju rumeniti, kako je ostala bez daha, kako joj je žila kucavica na vratu zatreptala od lupanja srca. Čekao je da postane svjesna.

Umjesto toga, ona se ukoči.

Lady Anni su se na licu vidjele sve njezine misli i osjećaji. Bilo je to jedno od onoga što mu je kod nje bilo tako privlačno i neodoljivo. Ta djetinjasta nevinost i uzbuđenje, ta dragocjena ranjivost. Ali taj izraz, koji je uvijek bio otvoren za njega, sada se zatvorio. Osjetio je kako ga je hladno promotrila samo na trenutak prije nego što je skrenula pogled.

Kao da je on prestao postojati.

Kao da se nikad nije rastapala u njegovu naručju.

Kao da se onaj poljubac o kojem on nije mogao prestati razmišljati uopće nije dogodio.

Kao da nije zamalo završila pod njim.

Njezina ravnodušnost izjedala ga je kao kiselina. Pekla ga u grudima.

Boljela ga. Činila ga nekako divlje nesmotrenim. Obuzeo ga je primitivni nagon da učini nešto ludo, poput toga da je pritisne uza zid i ljubi je dok mu se opet ne preda.

On je imao samokontrolu. Znao se obuzdati. Bio je drukčiji. On nije imao takve nagone. Ali jednim hladnim pogledom, Anna MacDougall izvukla je svaki barbarski nagon na površinu i krv mu je proključala. Činilo se da je postigao svoj cilj. Njegovo okrutno odbacivanje je djelovalo. Bilo je to ironično. Sad kad više nije želio njezinu ravnodušnost, dobio ju je.

Ili možda ju uopće nikada nije zanimao. Možda ga je ona samo motrila.

Usta mu se stegnu i mišići napnu. Ta ga je pomisao pogodila više nego što je to želio priznati. Nažalost, opet se pokazalo kako je njegov brat neobično oštrouman.

Dugald teatralno zadrhti. - Vidi, vidi, nekako je zahladilo. Čini se da je djevojčina zaljubljenost prošla, braco. Koliko si se trudio da je obeshrabriš, pomislio sam da bi trebao biti sretan. – On zastane i ~ 135 ~

Knjigoteka

daša&anna

odmakne glavom. - Zar je moguće da te neka žena konačno smotala?

Mislio sam da to nije moguće.

Arthur se nasloni na zid i odglumi bezbrižnost. Da, smotala ga je, ali neka ga vrag odnese ako otkrije Dugaldu svoju slabost. - Ona je draga djevojka, to je sve.

- Još ti je draža zato što je ne možeš imati.

Arthur slegne ramenima i ispije dug gutljaj cuirma 7, iskapivši pehar.

- Ono što ja od nje želim nije nešto što nevina mlada plemkinja može dati.

Dugald se zasmijulji i mlatne ga po nadlanici. - Suosjećam s tvojom boli, braco. I ja se slično osjećam. Znam jednu djevojku s nadarenim ustima koja ti mogu znatno olakšati tu bol; poslat ću ti je.

Arthurov pogled klizne na podij gdje je lady Anna upravo sjela. Bio je u iskušenju. Vraškom iskušenju. Ali nije ga zanimala jedna od bratovih djevojaka.

Jedan mu se kut usana podigne u ironičan osmijeh. - Dijelio bi sa mnom, brate? To ti nije nimalo nalik. Ali u ovom slučaju nema potrebe.

Mislim da neću imati problema sam pronaći olakšanje. - Kad bi to želio, imao je nekoliko žena na biranje. Problem je bio taj što nije želio. To jest, nije želio te žene.

Dugald slegne ramenima. - Kako ti drago. - Nagne se i naceri. - Ali ne znaš što propuštaš. Ta djevojka može pomusti kravu svojim ustima, a ono što radi jezikom...

Dugaldov se glas utopi u žamor. Vještine koje bi mu ponudila Dugaldova bludnica nisu ga zanimale.

Pogled mu skrene prema podiju.

Ona ga je zanimala, dovraga. A ne bi smjela, dovraga.

Ali mogao je biti i nevidljiv s obzirom na to da ona nijednom nije pogledala u njegovom smjeru. On grčevito stisne kositreni pehar napunivši ga vise odjednom kako je odmicala večera, a svakom je minutom bio sve ljući.

Njegov plan da se drži blizu nje bit će teži nego što je pretpostavio, ali ako ona misli da će ga se tako lako riješiti, vraški je u krivu.

Vratio se.

Cuirm - vrsta jakog piva koje se radilo od ječma, neki smatraju da se zapravo radi o viskiju.

7

~ 136 ~

Knjigoteka

daša&anna

Anna odrješito odagna nedobrodošlu čežnju u grudima i natjera se ne gledati u njega. Ne razmišljati o njemu.

Sir Arthur nije bio za nju. Nikad nije bio. Njezina je budućnost određena. Ona je donijela odluku. Njezin otac i njezin klan računaju na nju. Bilo je prekasno za žaljenje i predomišljanje, iako je samo jedan pogled na njega bio dovoljan da vrati sav neželjeni vrtlog emocija.

Kako ga nije primijetila istog časa, kad se sada činilo da osim njega ne vidi nikog drugog? Ponosni, tamnokosi mladi vitez bio je najnaočitiji muškarac u prostoriji. I bez sumnje, najjači. Obrazi joj se zažare. Bio je dovoljan jedan pogled na njegovu visoku figuru širokih ramena da se odmah sjeti njegovih golih grudi. Svakog isklesanog mišića. Svake tvrde površine. Svakog vitkog dijela tijela.

Pokušala ga je ignorirati, ali osjetila je njegov pogled na sebi dok je jela. Ili pokušavala jesti. Ali usta su joj bila previše suha, a hrana je bila bezokusna, kao da jede kredu.

Gledao ju je mračnom žestinom zbog koje je poželjela pobjeći. A to je i učinila prvom prilikom.

Požurivši iz Velike vijećnice dok su je razdirale emocije, potrčala je uz stube do svoje sobe u kuli i počela žustro pregledavati ormar, tražeći jahaći plašt.

Mora se izgubiti odavde.

Jedan dan. Mora ga izbjegavati samo jedan dan, a onda će otići.

Trebali su sljedećeg jutra krenuti u dvorac Auldearn, kraljevsko uporište grofa od Rossa, na sjeveru.

Zašto nije mogao ostati ondje gdje je bio dok ona nije otišla? Sve bi bilo toliko lakše.

Mahnito je pregledavala hrpe vune i svile koje su visjele u ormaru, ne mareći što za sobom ostavlja nered. Tako je silno željela pobjeći.

Gdje je?

Već je bila spremna zaboraviti na jutarnju hladnoću i otići bez plašta, kad se sjeti da je sobarica vjerojatno već spakirala plašt u kovčeg za put.

Otvori drveni poklopac i lakne joj kad ugleda sivu, plavu i zelenu kariranu vunu složenu na vrhu.

Brzo ga prebaci oko ramena, pokupi Squirea u naručje - bojeći se da će psić potrčati ravno prema razmetnom vitezu - i požuri natrag niz stube. ~ 137 ~

Knjigoteka

daša&anna

Proviri kroz vrata kako bi se uvjerila da u barmkinu nema nikoga prije nego što izađe. Nije željela riskirati da naleti na njega. Znala je da se ponaša smiješno. Sir Arthur je učinio baš sve da bi je izbjegao. Ali nešto u načinu na koji ju je gledao tijekom obroka, zahtijevalo je oprez.

Prešavši dvorište, uputila se prema konjušnicama. Kad se konačno našla na sigurnom, pustila je nemirnog psa i poslala konjušara da dovede Robbyja dok je ona pripremala svoga konja.

Anna nije isplanirala kamo će ići, samo joj je bilo važno da nestane iz dvorca. Ogromna, kamena utvrda sa svojim velikim zidovima barmkina odjednom joj je bila premalena.

Završivši, sagne se i ponovo uzme Squirea u ruke, kad se vrata otvore. Psić počne uzbuđeno cviljeti i lajati i poput strijele odleti iz njezina naručja.

- Dovraga! - psovka joj bez razmišljanja pobjegne s usana.

Nije ni trebala pogledati da bi znala tko je tu.

Da joj to nije otkrila Sqireova reakcija, otkrilo bi joj njezino tijelo.

Zrak se promijenio. Koža joj se naježila. Sva čula su joj se zapalila.

Odjednom joj je postalo vruće. A blaga naznaka muškog mirisa kao da se nekako filtrirala kroz opori, zemljani smrad konjušnice.

Zatvorila je oči, izgovorila molitvu za snagu, a zatim se polako uspravila da se suoči s njim.

Pogledi su im se sreli. Udar svjesnosti opalio ju je poput biča. Činilo se da se šok nikad neće smanjiti. Ostala je bez daha i nešto ju je naglo snažno stisnulo u prsima. Opet je osjetila bolnu čežnju kako raste u njoj prije nego što ju je brzo i grubo zatomila.

On njoj ne znači ništa. Više ne. Ne nakon onog što se dogodilo u vojarni. Ne nakon što je otišao čim mu se ukazala prva prilika.

Pokazao joj je kako je pogrešan za nju. Trebala mu je vjerovati.

Ona nabaci ravnodušan izraz lica, oslonivši se na svaku kap kraljevske krvi koja joj je tekla u žilama. Ona je bila kraljevskoga roda, naime, bila je šesta generacija izravnih potomaka moćnog Somerleda.

Ona odsječno kimne glavom i reče hladno: - Sire Arthure, vidim da ste se vratili.

Njezin pokušaj arogancije bio je donekle uništen slabim drhtajem glasa. Bila je jedna stvar glumiti ravnodušnost u prepunoj Vijećnici, a sasvim druga u maloj konjušnici. Sama. Dok je on gleda tako... žestoko.

Ljutito. ~ 138 ~

Knjigoteka

daša&anna

Lice mu je bilo crveno - osim bora oko usta i čela koje je pulsiralo.

One su na žalost bile bijele.

Srce joj nervozno zatreperi. Gdje je Iain? Mladi bi se konjušar dosad već trebao vratiti.

On joj je očito pročitao misli. Pogled mu se smrači, a kako je već bio zastrašujuć, to ju je još jače uzrujalo. On nema nikakvog razloga biti ljut na nju.

- Momak neće doći. Rekao sam mu da ću vas ja odvesti kamo god trebate ići.

Dragi Bože, ne! Nije željela nikamo ići s njim. Štoviše, ni biti u njegovoj blizini.

Ona podigne bradu, odbijajući se dati zaplašiti opasnošću koja je strujala iz njega. Nadala se da on ne vidi kako joj ruke drhte. - To neće biti nužno.

On joj priđe korak bliže, a ona se natjera stati mirno. Ali žila kucavica na vratu joj je mahnito pulsirala.

A on je to vidio. Zbog smiješka od kojeg su mu se iskrivile usne osjećala se kao miš kojeg promatra mačka. - Bojim se da hoće. Ako napuštate dvorac, ja idem s vama. - Koža joj se zarumeni od vrućine zbog njegova pogleda koji je klizio po njoj. - Mislim da ste nešto zaboravih.

Sasvim zbunjena vrućinom koja joj je kolala žilama, ona promuca: Š-što?

On je pogleda u oči. - Vašu košaru. - Ona se ukipi, razrogačivši oči.

Kako bi on mogao znati...

Skoro je odahnula kad je dodao: Mislim da vas nikad nisam vidio da napuštate dvorac bez nje.

Previše toga on opaža - znatno previše. Sir Arthur Campbell bio je opasan na više načina. Njezin bi otac bio bijesan da netko otkrije što rade ona i neke druge žene.

Bijesna što je dopustila da ju uzruja, Anna se brzo pribere. - Danas sam samo kanila na jahanje - ne mislim posjetiti nijedno selo.

On ju je predugo gledao u oči. Ponovno se zapitala zna li on nešto. No ovoga puta njegov izraz nije ništa otkrio.

Uzbuđeno lajanje skrene njegovu pozornost na psa koji mu je skakutao oko nogu. - Sjedi - reče glasom kojem se nije smjelo proturječiti.

Pas istog časa sjedne i zapilji se u njega s izrazom obožavanja na licu. Vaš psić se treba naučiti ponašati. ~ 139 ~

Knjigoteka

daša&anna

Anna napući usne. - Sviđate mu se. - Sam Bog zna zašto. Iskamčiti ljubav od Arthura Campbell bilo je kao željeti iscijediti vodu iz kamena osuđeno na frustraciju i neuspjeh.

Pogleda je ispod oka kao da je naglas izgovorila svoje misli. Životinje obično imaju dobar instinkt.

- Obično - složi se ona, izrekavši to tako da je bio siguran da misli drukčije.

Opasni sjaj ponovno mu se pojavi u očima. - A što je s vama, Anna? Što vam vaš instinkt govori?

Da bježi. Da se sakrije. Da pobjegne od njega što je dalje moguće kako bi prestala patiti. Bilo je bolno i samo gledati u njega, u tu kockastu bradu s jamicom, senzualno zaobljene usne i te tamne oči s mrljicama boje jantara.

Ona skrene pogled dok joj se grlo stiskalo od emocija. - Ja ne slušam ono što mi instinkt govori. - Barem više ne sluša. Pogrešan je. Instinkt joj je govorio da se među njima zbilo nešto posebno. Da je on možda treba.

Da je usamljen. Da možda nije onakav kakvim se čini; da nije ambiciozni vitez, ratnik otvrdnut ratom, koji je živio prema zakonu mača i služio samo maču. Čak i sada, instinkt ju je navodio da pomisli kako ta tinjajuća napetost među njima nešto znači. Da će, samo ako je on zagrli i opet poljubi, sve biti u redu. Ali bilo je prekasno za to. - Instinkt vas samo natjera da učinite nešto što kasnije požalite - doda.

Brada mu se stisne, a mišić na bradi mu prijeteći zatitra. Priđe joj bliže. Dovoljno blizu da je osjetila toplinu koja je zračila iz njega. Da namiriše tračak sunca i začina na njegovoj koži.

Noge joj počnu klecati.

Bože, zaboravila je kako je visok. Imala je dojam kao da se zidovi zatvaraju oko nje. Bilo joj je teško disati. Bilo joj je teško razmišljati kad se on ovako nadvio nad njom.

Rabio je svoju žestoku muževnost protiv nje suptilnošću razjarenog ovna.

- I jeste li požalili, Anna?

Primijetila je lažnu blagost u njegovu glasu. Osjetila je ljutnju koja je isijavala iz njega - kao da mu je važno što se predomislila.

Zašto on to radi? Zašto je zbunjuje? On je taj koji je njoj rekao da ga se kloni. ~ 140 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Kakve to veze ima? Pogotovo sada. Bili ste brutalno jasni prije nego što ste pobjegli s mojim bratom.

Pokušala se provući kraj njega, ali on joj pripriječi put neumoljivim štitom od svojih grudi. Vidjela je po bijelim borama oko njegovih usta da nije prečuo njezin podsmijeh.

- Dakle, gotovo je sa špijuniranjem, o tome se radi?

Ona ga pogleda. Zar on to misli? Bože, kakve to veze ima? Ona skrene pogled s njega i pogleda prema vratima. - Da, tako je. A sada, molim vas, ispričajte me, želim van.

Ona dlanom gurne njegova prsa, ali on je bio nepopustljiv kao kamena litica. Litica s mnogo, jako mnogo, oštrog kamenja.

- Rekao sam vam da idem s vama.

- Vaše usluge više nisu potrebne. Predomislila sam se. Odustala sam od jahanja.

Vidjela je po bljesku u njegovim očima da mu nije drago što ga je otpustila. E, pa neka. On je sam sebe imenovao njezinim vitezom na bijelom konju.

Mišići u ramenima mu se napnu, pa se zapitala je li ga previše izazvala. Ali on iskrivi usne, teatralno se nakloni i odmakne se u stranu.

Kako vam drago, milostiva. Ali ako se predomislite, znate gdje ćete me pronaći.

Ona prođe pokraj njega, uzdignute brade. Neću se predomisliti.

Imam mnogo posla prije odlaska.

Ruka na ramenu naglo je zaustavi. Ali čak od tog grubog dodira sva joj čula eksplodiraju. - Idete nekamo, lady Anna?

Ona pokuša istrgnuti ruku, prostrijelivši ga pogledom kad ju nije želio pustiti. - To se vas ne tiče.

Oči mu zabljesnu i privuče je bliže. Osjetila je energiju kako pulsira među njima, vukući je prema njemu. Usta su mu bila tako blizu. - Recite mi.

Ne smije ju poljubiti, pomisli ona panično. Ne smije mu dopustiti da je poljubi. - Udajem se - izlane.

~ 141 ~ Knjigoteka

daša&anna

12. POGLAVLJE

Arthur joj pusti ruku kao da ga je opekla. Udaje se? Imao je dojam da ga

je netko opalio maljem u želudac. Nije se mogao pomaknuti. Svaka kost, svaki mišić, svaki živčani završetak pretvorio se u kamen.

- Za koga? - Ovaj tihi, bezizražajni, pomalo prijeteći glas nije bio njegov - zvučao je kao MacRuairijev.

Anna ga nije željela pogledati u oči. Počela je nervozno kršiti ruke u guste, vunene, nabore suknje. - Za sira Hugha Rossa.

Nož zabijen među rebra ne bi ga tako oštro zabolio. Sin i nasljednik grofa od Rossa. Arthur ga je, naravno, poznavao. Mladi se vitez već proslavio. Bio je žestok ratnik - i sjajan taktičar, i na bojišnici i izvan nje. Činjenica da je bio vrijedan nje još ga je jače zaboljela.

Arthur nije shvaćao bijes koji ga je spopao, ni to što se osjećao izdanim. Ona ne pripada njemu, dovraga. Nikad ne bi mogla pripadati njemu.

Ali to nije značilo da može zaboraviti da ju je prije manje od dva tjedna držao u zagrljaju - i bio tako prokleto blizu da joj oduzme nevinost.

- Čini se da ste imali uzbudljiv tjedan, milostiva. Jako ste brzi.

Vrućina joj oblije obraze. - Pojedinosti još nisu dogovorene. On je pogleda ispod oka, primijetivši nešto u njezinu glasu. Kako to mislite, pojedinosti? Jeste li zaručeni ili niste?

Ona podigne bradu. Unatoč crvenilu koje joj je oblilo lice, pročitao je tračak prkosa u njezinu pogledu. Sir Hugh me zaprosio prošle godine, ubrzo nakon što mi je zaručnik poginuo.

- Mislio sam da ste ga odbili. - Jesam. Ali predomislila sam se.

Odjednom Arthur shvati o čemu se tu radi. Bez pomoći od kralja Edwarda, MacDougallovi su odlučili tražiti pomoć od Rossa, ponudivši lady Annu kao dodatni poticaj za savezništvo.

Je li se sama predomislila ili je to njezin otac učinio za nju, nije bilo važno. On im ne može dopustiti da udruže snage. Savezništvo između Rossa i MacDougalla naškodilo bi Bruceovoj šansi za pobjedu. Njegov je bio posao - njegova dužnost - spriječiti da se to dogodi. ~ 142 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur je prostrijeli pogledom. - A kako znate da će se sir Hugh složiti s time što ste se odjednom predomislili?

- Ne znam. - Ona ga znakovito pogleda. - Ali učinit ću što moram da ga uvjerim.

Nije trebao pogađati što joj to znači. Reakcija mu je bila trenutna.

Primitivna. U djeliću sekunde, bijes je prevladao samokontrolu. Um mu se smračio. Bila je za dlaku udaljena od toga da završi pritisnuta o zid konjušnice, usana silovito pritisnutih uz njegove, a njegovom muškošću između njezinih bedara, i jezikom koji pustoši duboko u njezinim ustima.

Točno ondje kamo pripada.

Ali čak i u ovom trenutku kad je poludio od bijesa, prevladao je nagon da ju zaštiti. U ovakvom stanju, nije imao dovoljno povjerenja u sebe da je dodirne.

Anna razrogači oči i oprezno ustukne jedan korak.

Ali on ju je držao u zamci svog prodornog pogleda. - Dakle, vi ste sve isplanirali?

Ona kimne. - Da. Tako će biti najbolje. Činjenica da je zvučala kao da sama sebe uvjerava u to nije ga utješila. - Postoji jedan problem s vašim planom. Ona ga pogleda s oklijevanjem. - Koji?

- Ross je na sjeveru. Ceste su preopasne da biste putovali. Rizik je prevelik. Bruce i njegovi ljudi mogli bi krenuti u napad svakoga časa. Vaš otac neće na to pristati. - Lorn je bio okrutni gad, ali činilo se da iskreno voli svoju kćer.

- On je već pristao. Pratit će me moj brat Alan i dvadesetorica stražara. Kralj Kapuljača možda jest ubojica i razbojnik, ali on ne ratuje sa ženama.

Arthur se s mukom trudio obuzdati da ne poludi. Lorn je zacijelo očajan kad je pristao na ovo. Taj gad će učiniti sve da pobijedi, čak i ugroziti život vlastite kćeri. - Ako pobunjenici shvate da ste žena. U mraku to neće biti tako lako otkriti. Možda vas zamijene za glasnike.

Zar je zaboravila što joj se zamalo dogodilo u Ayru? Isuse, kad se samo sjetio opasnosti...

Krv mu se sledi u žilama. Opet je poželi pritisnuti o zid konjušnice, no ovoga puta da je urazumi. Mogla bi nastradati. Mogli bi je ubiti.

- Brat će me štititi. Sigurna sam da će sve biti u redu. ~ 143 ~

Knjigoteka

daša&anna

Žila mu počne pulsirati na vratu. Ni uz pratnju stotine ljudi ne bi bila sigurna. Izgubio je bitku sa samokontrolom. - Ne budite ludi. Ne smijete ići. Preopasno je. Pošaljite radije glasnika.

Iz načina na koji je zaškiljila prema njemu i podigla bradu, znao je da je pogriješio. Za djevojku tako dražesna izgleda, imala je iznenađujuće zastrašujuću tvrdoglavu crtu.

- To je već odlučeno. A vas se tu, bojim se, ništa ne pita. Žene bi trebale biti krotke i pokorne, dovraga. Ali ona je sad tu stajala licem u lice s njim i nije ustuknula ni centimetra. Divio bi joj se da nije bio tako bijesan.

Ovoga puta kad se okrenula na peti i požurila prema vratima, nije ju zaustavio.

Njega se ništa ne pita. To ćemo još vidjeti.

A ako se Anna neće dati urazumiti, možda njezin otac hoće.

Cijelo je područje vrvjelo od Bruceovih ljudi - pustošili su, otimali, ometali putove opskrbe - činili sve što mogu da uzrokuju kaos i šire strah u srcu neprijatelja. Rat se nije odvijao samo na bojišnici nego i u umovima ljudi.

Skupina MacDougallovih stražara bit će neodoljiva meta. Anna će završiti sa strijelom u grudima prije nego što se dovoljno približe da shvate pogrešku. Želudac mu se grčio zbog opasnosti za njegovu misiju, uvjeravao se.

Spriječiti takvu vrstu savezništva - srediti da MacDougall ostane sam - to je bio razlog zašto je on ovdje.

Ali sada nije razmišljao o porukama ili savezništvu. Pred očima mu je samo bio prizor Anne kako leži u lokvi krvi.

Mora odgovoriti Lorna od te glupe zamisli.

A ne bude li mogao...

Nema baš nikakve šanse da je pusti da ode sama. Ako Anna samo zakorači iz dvorca, on će se stvoriti kraj nje. Bit će uz nju da je može zaštititi i držati na oku.

U jedno je bio vraški siguran: Nema bas nikakve šanse da se ona uda za Hugha Rossa. * * * ~ 144 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Zar nešto nije u redu, Annie? Djeluješ uzrujano.

Anna pogleda svog brata Alana koji je požurio kako bi jahao uz nju.

Nakon što su jutros prevalili prvi dio puta birlinnom 8, ostatak puta putovat će konjima. Za plovidbu od Dunstaffnagea do sela Inverlochy preko Loch Linnhea potrebno je manje od pola dana, dok bi kopnom istu udaljenost prevalili tek za nekoliko dana.

Poželjela je da ostatak puta bude tako lagan. Iako su tri jezera i brojne rijeke presijecale Gleann Mor, the Great Glen, koji je prepolovio Škotsku od Inverlochyja na vrhu Loch Linnhea do Invernessa i Moray Firtha, vodeni su putovi bili razdvojeni s dovoljno kopna da bi putovanje brodom bilo neisplativo. Umjesto toga, oni će jahati otprilike sto dvadeset kilometara od Inverlochyja do Nairna. Uz malo sreće, stići će u dvorac Auldern istočno, tik do Nairna za četiri dana. Znala je da ih ona usporava, iako su putovali znatno brže i napornije od opuštenog ritma na koji je navikla.

Bilo je ironično što će putovati skoro istom rutom kao Kralj Kapuljača prošle jeseni kad je krenuo na pohod po Visočju, zauzevši putem četiri strateški važna dvorca: dvorce Comynovih Inverlochy i Urquhart, te kraljevske dvorce Inverness i Nairn u kojima su bili smješteni engleski garnizoni.

Kako su te dvorce još držali pobunjenici, morat će putem pronaći drugi, manje opasni smještaj. Anna je pretpostavljala da će veliki dio puta proći šumom kako bi izbjegli Bruceove ljude.

To će biti dobrodošao odmor od žestokog sunca. Već su jahali nekoliko sati i iako je nosila tanki veo koji joj je štitio lice, bilo joj je vruće, bila je znojna i, da, baš kao što je njezin brat primijetio, ljutita.

Zapravo, bijesna.

No nije vrijeme bilo krivo za njezino neuobičajeno loše raspoloženje.

Ta čast pripadala je određenom vitezu koji je zabadao nos u tuđe poslove.

Njega je izbjegavala pogledati čitav dan. Ali to nije značilo da nije bila svjesna točno gdje se on nalazi; jaše na čelu kolone, kao izviđač prati hoće li uočiti neku naznaku nevolje na putu.

Nevolja. To je bilo blago rečeno. Njegovu nazočnost na njihovom putu nazvala bi baš tom riječju.

8

Vrsta male galije s 12 do 18 vesala i jedrima.

~ 145 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Dobro sam - uvjeravala je svoga brata, uspjevši se slabašno osmjehnuti. - Umorna sam i vruće mi je, ali dobro sam.

Alan je lijeno pogleda iskosa. - Pomislio sam da bi to moglo imati neke veze s Campbellom. Nisi baš djelovala sretnom kad si čula da će nam se pridružiti.

Njezinje brat bio uistinu previše oštrouman. Bila je to značajka koja će ga jednog dana učiniti dobrim poglavarom. No mlađa sestra koja je kanila zadržati svoje misli za sebe nije cijenila tu osobinu.

Unatoč velikom trudu da ne reagira, zaškrguće zubima. - Nije se smio miješati.

Nije mogla vjerovati kad joj je otac rekao da ga je sir Arthur pokušao nagovoriti da im zabrani odlazak na ovaj put. Kako nije uspio u tome, zatražio je da i on bude u pratnji. Tvrdio je da će njegove vještine izviđanja pomoći da putuju sigurnije. I otac se, na Annin užas, s njim složio.

I tako, umjesto da ga ignorira jedan dan, morat će trpjeti njegovu stalnu nazočnost danima, možda i tjednima.

Zar ju on to namjerno želi mučiti? Ono što mora napraviti, dovoljno je teško i bez njega u blizini.

- On je vitez, Anna. Izviđač. Izvješćivanje o neprijateljskim položajima baš je ono što on treba raditi. Ne mogu reći da mi nije drago što je pošao s nama. Ako je tako dobar kao što tvrdi, bit će nam od koristi.

Ana se zgrožena okrene Alanu. - Ti se slažeš s ocem?

On ukruti čeljust. Alan nikad ne bi otvoreno kritizirao njihova oca, iako bi - kao što je to slučaj bio sada - to želio. - Ja bih radije da si ti ostala u Dunstaffnageu, iako shvaćam zašto je otac inzistirao da i ti pođeš. Ross će se lakše dati nagovoriti na izravnu molbu. - On se nasmiješi. - Ti si prava namiguša, Annie, dušo, ali očaravajuća namiguša.

Annine se usne trznu. - A ti si naporan i previše paničariš kad samja u pitanju, ali i ja tebe volim.

On se nasmije, a Anna si nije mogla pomoći, morala mu se pridružiti.

Sir Arthur se okrene na taj zvuk i uhvati je nespremnu. Pogledi su im se sreli na trenutak prije nego što je ona žustro okrenula glavu. Ali bilo je to ipak dovoljno dugo da osjeti njegov pogled kao ubod noža u prsa.

Zašto to mora tako silno boljeti?

Alan nije propustio vidjeti što se upravo zbilo. Uozbilji se i znakovito je pogleda. - Anna, jesi li sigurna da je to sve? Znam što si rekla, ali mislim ~ 146 ~

Knjigoteka

daša&anna

da između tebe i sira Arthura ima nešto više. Mislim da nisi samo motrila na njega zato što te otac to zamolio. Mislim da ti je stalo do njega. Pritisak u grudima govorio joj je da brat ima pravo, iako je željela da nije tako. - Možemo zatražiti Rossovu pomoć bez tvojih zaruka - reče brat nježno. - Ne moraš zbog toga žrtvovati svoju sreću.

Annu preplave osjećaji. Kako je sretna što ima takvog brata. Znala je da njegovo mišljenje ne bi dijelilo mnogo muškaraca. O sreći se uopće nije vodilo računa kad su se ugovarali brakovi među plemstvom. Moć, savezništvo, imetak - to je bilo jedino važno. Ali Alan je u svome braku pronašao ljubav i zato je njegov stav prema tom pitanju bio jedinstven.

Ipak, imat će mnogo bolju šansu da isposluju Rossovu podršku ako dođe do tog braka. Alan je to znao jednako dobro kao i ona.

Uostalom, pomagati obitelji, za nju nikada neće biti žrtva. Pogotovo zato što bi u tom slučaju trebalo nešto žrtvovati. Arthur joj je bolno jasno dao do znanja da među njima nema ništa.

- Sigurna sam - reče Anna odlučno.

Izgleda da ga je uvjerila sigurnost u njezinu glasu. Alan je jahao s njom još malo, sjećajući se prethodnih putovanja na koja su odlazili u rijetkim trenucima mira, ali na kraju se vratio svojim ljudima.

Prvog dana prevalili su dobar dio puta, stigavši čak do Loch Lochyja prije nego što su stali prenoćiti u jednoj krčmi na južnoj strani jezera.

Mala kamena zgrada sa slamnatim krovom izgledala je prastaro, a s obzirom na to da je bila smještena kraj stare rimske ceste, Anna je pretpostavila da možda uistinu jest iz toga vremena.

Ukočila se od jahanja i sve ju je boljelo. Svaki dugi sat jahanja osjećala je u nogama, stražnjici i leđima i bila je zahvalna za krov nad glavom i postelju, bez obzira na to kako bili skromni. Oprala se i uspjela pojesti malo variva od ribe i crnog kruha prije nego se srušila na postelju.

Njezina sluškinja Berta već je hrkala na slamarici kraj nje.

Druge noći, međutim, nisu bili te sreće. Njezina postelja bila je slamarica u malom šatoru u šumi južno, tik do Loch Nessa.

Dan je bio dug, a bio je još duži zbog Arthurovih redovitih izvješća s izviđanja. Kako bi izbjegli moguće opasne situacije, poput otvorenih dionica ceste ili prirodnih mjesta prikladnih za zasjede, povremeno su znatno skretali s ceste. Što je značilo da su umjesto četrdeset kilometara cestom, vjerojatno putovali pedeset pet kroz guste šume i neravne brežuljke Lochabera. ~ 147 ~

Knjigoteka

daša&anna

Noj se takav oprez činio pretjeranim. Dosad nisu primijetili ništa neuobičajeno - samo seljake, ribare i povremene putnike. Ako su Bruceovi ljudi uopće patrolirali cestama, potrudili su se biti nevidljivi.

Možda su ti dodatni kilometri smišljeni kao još jedan način na koji ju je sir Arthur kanio mučiti? Kao da joj sama njegova nazočnost nije dovoljna.

Nenavikloj na cijele dane jahanja, Anni su noge drhtale dok je klečala na obali rijeke kako bi oprala ruke. Sagnula se, nadajući se da će šokom otjerati ponešto umora, ali hladna voda nije ju baš osvježila.

Zastenjala je, a kosti i zglobovi su se pobunili kad je pokušala ustati zaškripavši kao kod stare žene kad se s mukom podigla na noge.

Ne žureći se vratiti u logor, uzela si je malo vremena za uživanje u samoći. Iako je ostatak svite bio udaljen tek nekoliko desetaka metara, činilo se da je gusta šuma usisala zvukove. Povremeno bi se čuo tihi žamor, ali osim toga, bilo je nevjerojatno tiho i najmirnije otkad je jučer ujutro došla u barmkin i otkrila da će sir Arthur Campbell jahati s njima dalje.

Sad je došlo na naplatu to što se skoro puna dva dana prisiljavala ne pogledati ga. Bilo je još gore nego što se bojala. Iako ga je ignorirala, izbjegavala njegov pogled svaki put kad bi skrenuo u njezinom smjeru, bila je bolno svjesna svakog njegovog pokreta. Čežnja koja ju je gušila u prsima postajala je sve veća. Teža. Izjedala joj sve osjećaje ostavivši je ranjivu i bolnu.

Nije znala koliko to još može podnositi. Zašto on mora biti ovdje?

Uzdahnuvši umorno, okrene se od umirujućeg potoka koji je žustro tekao preko kamena. Berta će panično poslati njezinog brata za njom ako se ne vrati za nekoliko minuta kao što je obećala. Uostalom, počelo se smračivati.

Zakoračila je tek nekoliko koraka u šumu kad jedan čovjek iskorači iz sjene i stane joj na put.

Srce joj u panici počne mahnito lupati. Otvori usta da vrisne, ali tada ga prepozna.

Naglo zatvori usta. Njezino srce, međutim, i dalje je mahnito lupalo. Nemojte to raditi - obrecne se, pogledavši gore u naočito lice sira Arthura. - Nasmrt ste me preplašili.

Nije se bio čuo nikakav zvuk. Nije joj bilo jasno kako se tako krupan čovjek može kretati tako bešumno. ~ 148 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Odlično - obrecne se on na nju. - Ne biste smjeh ovdje biti sami.

- Nisam bila sama - reče ona uz napeti osmijeh. - Vi ste bili ovdje i špijunirali me.

Nevjerojatno je uživala u tome kako mu se čeljust ukrutila. Bilo je grozno od nje što joj to pričinjava takvo veselje, ali iskamčiti bilo kakvu reakciju od njega činilo se monumentalnim uspjehom.

On ju je dugo, prodorno gledao. - A vama je to, siguran sam, jako dobro poznato.

Sad se njezina čeljust ukrutila.

Stajao joj je preblizu. Iako su njezin brat i ostali ljudi bili udaljeni samo jedan vrisak, ona nije željela biti tako sama s njim. Biti sama s njim na bilo koji način bilo je opasno.

Tjeralo ju je da se sjeti nekih stvari. Poput toga da ga je ljubila i da je imao okus po klinčićima. Ili to kako mu napeti vretenasti snažni mišići na golim prsima sjaje na svjetlosti svijeće. Ili kako mu se vlažni pramenovi kose kovrčaju na vratu. Ili to kako miriše. Po sapunu - ona glasno udahne - i po muževnom muškarcu.

Nije se bio obrijao, a sitne dlačice na bradi davale su mu grubu, opasnu crtu koja ga je - vrag ga odnio! - činila još privlačnijim.

Bijesna što ju nakon svega što se dogodilo on opet može uzrujati, pokušala se probiti kraj njega. Kao da nije znala koliko je to uzaludno. Nemate razloga za brigu reče ona. - Upravo sam se spremala vratiti.

On je zgrabi za ruku da je zaustavi, kao da neprobojna zapreka njegovih prsa nije dovoljna. - Sljedeći put kad napustite logor, nemojte to učiniti bez pratnje - po mogućnosti moje ili svoga brata.

Obrazi su joj se zažarili. Bila je bijesna na njegov ton i njegovo nadmeno ponašanje. Sir Arthur Campbell, vitez u službi njezina oca, sada je prešao svoje ovlasti. - Vi mi nemate nikakvo pravo naređivati. Zadnji put kad sam provjerila, moj je brat - a ne vi - ovdje glavni.

Oči mu zabljesnu, a prsti mu pojačaju stisak oko njezine ruke. Glas mu je bio jako tih, a njegova usta...

Ona šokirano zastenje. Usta su mu bila jako blizu. Opasno blizu.

Bolno blizu njezinima. Ako bi stala na prste, možda bi ih i dosegla svojim ustima.

Bože, kako je to željela. Kako je to samo očajnički željela. Obuzme je vrućina, usredotočivši se na njezine dojke i područje između nogu.

Bradavice joj se ukrute, bolno se želeći protrljati o njegova tvrda prsa. ~ 149 ~

Knjigoteka

daša&anna

Izdaja njezina tijela bila je ponižavajuća. On nije imao nikakvo pravo tako djelovati na nju. Pogotovo nakon što ju je tako okrutno odbio.

Pogotovo nakon što je otišao i dokazao da je baš onakav kakvim ga je procijenila kad ga je prvi put ugledala. Zašto ju jednostavno ne ostavi na miru?

- Nemojte me izazivati, Anna. Ako želite da u ovo uključim vašeg brata, ja ću to učiniti. Ja vas samo želim poštedjeti sramote da s vama postupaju kao s djetetom, ali učinit ću sve što moram da vas sačuvam od opasnosti.

Zbog nečeg u njegovu glasu koža joj se naježila od panike. - O čemu se radi? Zar su pobunjenici u blizini? Jeste li nešto vidjeli? Oči mu se smrknu, a zatim odmahne glavom. - Još nisam.

- Ali nešto ste naslutili.

On je pogleda očima zatamnjenim od sumnje, kao da je pomislio da ga želi navesti na to da prizna da je imala pravo u vezi sa sposobnostima koje je bio pokazao. Činilo se da se sprema poreći, no zatim slegne ramenima i pusti joj ruku. - Da, osjećam opasnost. A i vi biste trebali. Nemojte se zavaravati da oni nisu u blizini samo zato što ih nismo vidjeli.

Posramljena njegovom iskrenom zabrinutošću, ona kimne. - Učinit ću to što ste me zamolili.

Oboje su znali da je on nije zamolio, ali činilo se da je zadovoljan njezinim odgovorom dovoljno da se nije želio prepirati oko semantike.

Znala je da bi trebala otići, ali nešto je natjera da ga upita: - Zašto ste ovdje, sire Arthure? Zašto ste inzistirali da se priključite pratnji?

On skrene pogled. Činilo se da ga je njezino pitanje uznemirilo.

Odlično.

On ukruti bradu. - Smatrao sam da bih mogao biti od pomoći vašem bratu.

- A ja sam mislila da vi ne volite izviđanje.

Ironični, zagonetni smiješak zakrivi mu usne. - Nije tako loše kao što sam se bojao.

Ona ga pogleda, ali nije bila sigurna što traži na njegovom licu. - To je jedini razlog? Željeli ste pomoći mojem bratu?

On je pogleda svisoka. Žestina njegova pogleda palila je suptilnošću udara munje. Vidjela je kako mu pulsira živac ispod brade. On se pokušavao obuzdati, ali od čega? ~ 150 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kako niste željeli poslušati moje upozorenje, nisam imao drugog izbora osim da pođem s vama i osiguram da sigurno stignete na odredište.

Da je sigurno isporuči u zagrljaj drugog čovjeka. - Sigurna sam da će sir Hugh cijeniti vaš trud.

On se napne, a oči mu zabljesnu poput šumskog požara. Na trenutak je pomislila da će je gurnuti o stablo i poljubiti.

Ali nije. Umjesto toga, on stisne šake i ljutito je prostrijeli pogledom.

Nije bila razočarana, ne nije, uvjeravala se. Ali nije djelovalo.

- Anna, ne izazivajte me.

Ali više nije marila za upozorenja. - Da vas ne izazivam? Kako vas mogu izazivati kad ne marite? Lijepo ste se izjasnili one noći u vojarni. Vi ste taj koji je meni rekao da se držim podalje vas, sjećate se? A ne ja vama.

- Sjećam se.

Promuklost u njegovu glasu govorila joj je da to nije sve čega se sjeća. Koža joj se počela zagrijavati i zatezati. Sjećanja su pucketala među njima poput raspirenog žara koji tinja, spreman se razbuktati u vatru.

Anna nije shvaćala zašto on to radi. Bila je strahovito frustrirana. Zar ste se predomislili? * * *

U nekom drugom trenutku Arthur bi joj se divio zbog toga što ga je tako izazivala. Annina iskrenost i otvorenost bile su dijelom onoga što ju je činilo jedinstvenom. Ali ne sada. Nije se želio predomisliti. Ogroman je trud ulagao u to da je ne dodirne.

Zašto ona ne može biti stidljiva i povučena? S takvom bi djevojkom znao.

A znao je i da se ponaša kao gad, no nakon dva dana u njezinoj blizini, gledanja kako okreće glavu da izbjegne njegov pogled, kako se ponaša kao da on nije ništa više od unajmljenog mača, dovele su njegovo strpljenje do krajnjih granica. Ne može podnijeti još jednu večer u promatranju kako ona skakuće po logoru, smije se i smješka s muškarcima. Dijeli osmijehe svima osim, znakovito, njemu. ~ 151 ~

Knjigoteka

daša&anna

On je volio biti na rubu događanja, dovraga. Ali s njegova poznatog položaja na ivici logora, daleko od prijateljskog ozračja oko logorske vatre, zatekao se kako čezne za toplinom jednog od onih osmijeha. Za malo toga smijeha. Za malo toga svjetla. Želio ju je prisiliti da prizna da i on postoji. Ali samo je uzburkao ono što se nije smjelo uzburkati.

Poput neodoljive žudnje da je prisloni uz stablo i obljubije. Skoro je osjetio njezine ruke kako ga grle oko vrata, noge ovijene oko njegovih bokova dok on uranja u nju, polako i duboko. Njezino meko, sitno tijelo kako se pružilo uz njegovo. Sve te zanosne obline kako se rastapaju kraj njega. Te erotske vrške bradavica kako ga grebu po prsima.

Dovraga.

On se provrpolji da ga ne bi žuljalo u međunožju. Ali ono što je ondje bubrilo bilo je tvrdo i nepopustljivo.

Ovo ne bi trebalo biti tako vraški teško. Usredotoči se. Radi svoj posao. Budi joj dovoljno blizu da je možeš motriti, ali ne diraj. Ne dopusti joj da ti se previše približi.

Previše je ljudi računalo na njega. Morao je paziti na ono što je uistinu bilo važno: pobrinuti se da se Bruce vrati na prijestolje i uništiti one koji mu stanu na put. Poput Johna od Lorne. Ovo je bila njegova šansa da se pobrine da njegov neprijatelj plati za ono što je učinio njegovu ocu.

Pravda. Osveta. Ispravljanje nepravde. Oko za oko. To je ono što ga je tjeralo naprijed otkad pamti. Posvetio je čitav život tome da postane najbolji ratnik na svijetu, samo s jednim ciljem: uništenjem Lorna.

Taj neprikosnoveni cilj bio mu je pratitelj već četrnaest godina. Čelična odlučnost da završi svoju misiju, bez obzira na cijenu.

Unatoč velikim razlikama u karakteru - od MacSorleyjeve neuništive vedrine do Setonove naprasitosti i MacRuairijeve mrzovolje - to je bilo zajedničko svim članovima Čuvara Visočja. Ali on se nikada nije morao tako silno truditi da to ne smetne s uma.

Arthur ustukne, pokušavajući razbistriti izmaglicu žudnje koja ga je preplavila. Tijelo mu je bridjelo od neutažene žudnje. Žudnje koju je bilo sve teže ignorirati. Hodanje naokolo s erekcijom pritisnutom o trbuh nije mu baš popravljalo raspoloženje. Rukom bi tek povremeno malo smanjio tu napetost.

Kako on nije odmah odgovorio, ona ga upita: - Dakle? ~ 152 ~

Knjigoteka

daša&anna

Je li se predomislio? Arthur odmahne glavom. - Nisam.

Ništa se nije promijenilo. Ona je još uvijek kći čovjeka kojeg je došao uništiti. Jedino što njih čeka u budućnosti jest izdaja. A on to ne želi još pogoršati.

Ako je i bila razočarana njegovim odgovorom, nije to pokazala.

Zapravo, činilo se da je to očekivala. - Zašto onda to radite? Zašto se ponašate kao da vas je briga za koga ću se udati? Vi me ne želite, ali ne želite ni da me netko drugi želi. Zar se o tome radi?

On opsuje sebi u bradu i provuče prste kroz kosu. - Ne radi se o tome.

Zapravo, radilo se točno o tome. Ona je točno pogodila koji je njegov problem. Bio je ljubomoran, dovraga. Iako nije imao pravo na to. Iako ju je obeshrabrio. Iako za njih nije bilo šanse. Pomisao na to da će se ona udati za drugoga izluđivala ga je od ljubomore kao nekog zaljubljenog balavca.

Ona ga pogleda u oči. - Onda mi objasnite - reče tiho. - Objasnite mi što osjećate za mene?

Isuse. To je bila zadnja stvar o kojoj je želio razmišljati. Samo bi ga ona pitala nešto takvo. U Anni MacDougall nije bilo ni trunčice stidljivosti. Bila je otvorena. Direktna. Neprijetvorna.

Bože, bila je divna.

Sva ratnička obuka na svijetu ne bi ga spriječila da se ne počne vrpoljiti. Otkad su ga braća natjerala do ruba litice, izazivajući ga da se brani od njihovih udaraca mačem, nije se osjećao ovako stjerano u kut. Komplicirano je - ogradi se.

Nije skidala pogled s njegova lica, tražeći nešto čega nema. Komplicirano nije dovoljno dobar razlog. - Ona spusti pogled. - Ja vas ne želim ovdje. - Glas joj je bio ukočen kao i ramena.

Ni on nije želio biti ovdje, ali nije imao izbora.

Ona ga ponovno pogleda u oči. Topline je nestalo iz tih sjajnih, plavih dubina. - Molim vas, samo me ostavite na miru.

Savjest ga je zapekla od tihe molbe u njezinom glasu. Ona se okrene i ode, držeći se ponosno poput kraljice.

I za vlastitu i za njezinu dobrobit, poželio je da ju može ostaviti na miru. Ali misija je bila na prvom mjestu. Još nekoliko tjedana. Mora izdržati još tih nekoliko tjedana. Izdržao je on znatno opasnije izazove. ~ 153 ~

Knjigoteka

daša&anna

Samo sada mora učvrstiti svoju obranu, zatvoriti sve prilaze i pripremiti se za završnu opsadu.

~ 154 ~ Knjigoteka

daša&anna

13. POGLAVLJE

Nešto nije bilo u redu. U trenutku kad je to osjetio, Arthur je izviđao

ispred skupine s dvojicom MacDougallovib ljudi. Neku promjenu u zraku.

Hladni drhtaj na stražnjem dijelu vrata. Iznenadnu budnost od koje su mu se napeli svi živčani završetci. Opasnost.

Bilo je kasno trećeg dana njihova putovanja. Cijeli dan jahanja duž zapadne obale Loch Nessa trajao je duže od predviđenog, ne zato što su izbjegavali Bruceove ljude, nego zbog mosta kod Ivermoristona koji je odnijela voda. Da Anna nije bila s njima, oni bi možda pokušali pregaziti brzac, no umjesto toga putovali su još osam kilometara do sljedećeg plićaka, koji će lakše pregaziti.

I zato su se približili istočnom rubu šume Clunemora kasnije nego što su se nadali. U Clunemoru će skrenuti istočno i neće putovati cestom kako bi se držali podalje dvorca Urquhart koji su zauzeli pobunjenici.

Za zadnju noć putovanja planirali su se ulogoriti u šumi kraj obale Loch Meikliea. Sutra će biti još naporniji dan jer će dosad relativno ravne ceste zamijeniti brežuljci.

Iako je Arthur bolje radio sam, Alan MacDougallje inzistirao da ga prate dvojica njegovih ljudi ako upadne u neku nevolju. Nije mogao reći Anninom bratu da će mu ti ljudi biti veća gnjavaža nego pomoć, jer pred njima ne smije otkriti svoje vještine, pa je nevoljko pristao.

Prvi put kad je naslutio opasnost, podigao je ruku i dao znak ratnicima da stanu. Skočio je s konja, čučnuo i stavio dlan na tlo. Blago vibriranje potvrdilo je ono što je već naslutio.

Krupniji od dvojice ratnika se namršti. Bio je to Richard, uobičajeni MacDougallov izviđač. - Što je?

Arthur utiša glas. - Odjašite natrag. Recite svom gospodaru da se odmah makne s ceste.

Alex koji je prolazio obuku za izviđača, pogleda ga začuđeno pod čelikom kacige koja je prekrivala nos. Za razliku od Arthura, Alana i većine ostalih vitezova koji su nosili zatvorene kacige s vizirom, teški oklop i dugačku halju, članovi klana MacDougall nosili su lakši oklop i podstavljeni kožni kaput cotun, koji je bio omiljen među Higlanderima.

Lakše su se kretali odjeveni u takav ratni kaput. Nije sada prvi put Arthur ~ 155 ~

Knjigoteka

daša&anna

poželio da može odbaciti nezgrapni viteški oklop i prestati s pretvaranjem. Mlađi se muškarac ogleda oko sebe. - Zašto?

Arthur stisne usnice. Žustro ustane i brzo zajaši konja. - Velika skupina konjanika ide ravno na nas.

Richard ga pogleda kao da je poludio. - Ja ništa ne čujem.

Zbog ovih budala svi će poginuti. Kako nije imao vremena za suptilnost, Arthur zgrabi krupnog čovjeka za debelu šiju. Podigne ga nekoliko centimetara sa sedla i unese mu se u lice. - Učini kako sam rekao, dovraga. Za nekoliko minuta bit će prekasno. Želiš li biti kriv za smrt gospodarice zbog vlastite gluposti? Šokiran Arthurovom promjenom ponašanja i bijesom koji ga je obuzeo, čovjek odmahne glavom. Kad se počeo hvatati za zrak, Arthur ga pusti i snažno ga odgurne.

- Ja ću kružiti naokolo i pokušati ih smesti. - Nadao se da će ih usmjeriti prema sjeveru. - Reci siru Alanu da se smjesta makne s ceste.

Neka krenu na istok punom brzinom. Ostavite kola, bude li potrebno. Ja ću se sastati s vama kraj jezera kad uzmognem.

Odjednom se Rrichardova debela glavurda trzne prema sjeveru. Tihi zvuk kopita dolebdio je do njih. On se okrene prema Arthuru, razrogačenih očiju od straha i sumnje. Nesvjesno pokrene konja unazad.

- Tako mi Kristovih kostiju, imaš pravo! Čujem ih.

Arthur se nije imao vremena brinuti zbog njegove nelagode.

- Idem s vama - reče Alex.

- Ne - reče Arthur glasom koji nije trpio protivljenje. - Idem sam.

Bit će lakše izbjeći zarobljavanje. A uostalom, uvijek postoji šansa da će naletjeti na nekog poznatog. MacGregor, Gordon i MacKay bi trebali biti na sjeveru.

- Idite - reče.

Ne uspravivši se ovoga puta, njih dvojica učine što im je rekao.

Arthur više nije gubio vrijeme. Čovjek i konj pojure kroz stabla dok je pokušavao zaobići nadolazeće jahaće prije nego što nabasaju na MacDougallove. Čak i uz upozorenje, znao je da mu treba vremena da ih manevrom odvede na sigurno. Anna je bila sjajna jahačica, ali njezina sluškinja nije. Kola će ih još usporiti. Ako je nešto znao o ženama, bila je to činjenica da ne vole ostavljati za sobom svoje fine cipele i oprave.

Barem nije inzistirala da povede sa sobom ono prokleto pseto. Bilo mu je dosta izbjegavanja tog psa koji mu je stalno pišao po nogama. ~ 156 ~

Knjigoteka

daša&anna

Posluživši se zvukom konja kao vodičem, vijugao je kroz stabla, jašući paralelno s jahačima nekoliko jako važnih sekundi prije nego što krene prema njima.

Sad je na redu bio opasni dio: treba im se dovoljno približiti da ih navuče na sebe, ali ne toliko blizu da ga uhvate.

Opsuje si u bradu kad mu je rupa u stablima omogućila da vidi o kome se radi. Bih su to ratnici, barem su tako izgledali. I bilo ih je vise nego što mu se sviđalo. Barem dvadesetorica do zuba naoružanih ratnika u plaštevima tamne boje, ratničkim kaputima premazanim crnilom i zacrnjenim kacigama - to je bio način na koji su se Čuvari Visočja maskirali kako bi se stopili s noći, ali kasnije su tu metodu usvojili mnogi Bruceovi ratnici.

Obično se ne bi nimalo premišljao na prizor takve zastrašujuće ratne sile. Uvježban je on i za gore. Ali ovi su ljudi poznavali teren koji je njemu bio nepoznat. Imali su prednost. Jedno krivo skretanje, i mogao bi se naći u klopci.

Ipak, on je imao prednost koju oni nisu imali: čula oštra poput britve, brzinu, superiornu snagu te uvježbanost i sposobnost da se utopi u sjenu.

Pred sobom je vidio proplanak između drveća. To je to. Stisnuvši čeljust, spusti glavu i pojuri prema čistini. Pretvarajući se da nije primijetio jahaće, naglo skrene ulijevo kao da im pokušava neprimijećen pobjeći.

Kad je začuo povik, znao je da su ga primijetili. Nije se usudio usporiti da se osvrne za sobom, provjeriti jesu li se uhvatili na mamac.

Djelić sekunde može biti presudan za bijeg.

Ali trenutak kasnije začuje grmljavinu kopita za sobom i osmjehne se.

Lov je počeo. * * *

Anna je pokušala ne razmišljati o tome kako je kasno. Ali kako je pala noć i mjesec je zasjao visoko na nebu, bilo joj se sve teže uvjeravati da je on dobro.

Strah, koji je obuzdavala dok su pokušavali izbjeći neprijateljske vojnike, vratio se punom žestinom kad su stigli na sigurno. I sa svakim ~ 157 ~

Knjigoteka

daša&anna

satom koji je prolazio, a Arthur se još nije vratio, taj je strah postajao sve veći.

Neka je on samo muči koliko god želi; nije je više bilo briga. Samo neka se vrati živ i zdrav.

Stisnula je čvršće ogrtač oko ramena i govorila si da se ne treba brinuti. Arthur ih je namamio u uzaludnu potjeru i sad mu samo treba nešto vremena za povratak.

Ali zar to treba trajati tako dugo?

Ona se ugrize za usnu, pokušavajući smiriti rastuću paniku. On se neće dati uhvatiti.

Ali njih je bilo tako mnogo, a on je bio sam. On ne može biti mrtav.

Ona bi znala da je mrtav. Srce joj se stisne. Znala bi, zar ne?

- Varivo je jako ukusno, milostiva. Probajte. - Berta ispruži žlicu. Kušajte malo. Samo malo - doda, kao da je Anna neko petogodišnje derište koje odbija jesti repu.

Još uvijek ne voli jesti repu.

Anna odmahne glavom i uspije se slabašno osmjehnuti zabrinutoj sluškinji. - Nisam gladna.

Starija žena se namršti, a na rubovima njezinih toplih smeđih očiju pojave se sitne bijele bore. Berta nije djelovala jako zastrašujuće. Ali u ovom slučaju, izgled je varao. Ona je znala biti tvrdoglava i naprasita poput starog jarca. - Morate nešto pojesti. Razboljet ćete se.

Već se razboljela od brige. Od pomisli na hranu okretao joj se želudac. Proguta žuč koja joj se podigla u grlu. - Hoću - slaže. - Malo kasnije.

Berta je potapša po ruci koju je Anna ispružila na cjepanicu obraslu mahovinom između njih dvije. Svi su se okupili oko logorske vatre, ali logor je bio neuobičajeno tih. Muškarci su djelovali poraženo. Svi su bili svjesni kako su se izvukli za dlaku i nije se samo ona brinula što se dogodilo s vitezom čije im je upozorenje omogućilo da ostanu živi.

- Nećete ga brže vratiti izgladnjivanjem - reče Berta. Annine misli bile su prozirnije nego što je bila svjesna, ali bila je previše zabrinuta da bi glumila kako ne zna o čemu sluškinja govori. - Misliš li da mu se nešto dogodilo?

Berta joj stisne ruku i tužno odmahne glavom. - Ne znam, draga djevojko. Ne znam. ~ 158 ~

Knjigoteka

daša&anna

Annino se srce stisne. Mora biti lose kad joj čak ni Berta ne želi lagati.

Obje su ušutjele, a Anna se slijepo zapiljila u plamenove dok je Berta dovršavala njezino varivo.

Anna poskoči na zvuk pucketanja grančice iza leđa. Sa srcem u grlu, okrene se, očekujući vidjeti viteza u žičanom oklopu kako je dojahao na svome konju.

Vidjela ga je i na trenutak je pomislila da je to Arthur, Ali zatim joj se srce ponovno stisne, ovoga puta od razočaranja. Bio je to samo njezin brat. Alan skoči s konja i zaveže uzde za obližnje stablo.

Smrknuti izraz na njegovu licu dok joj je prilazio ispuni je panikom. - Jesi li nešto saznao? - upita ga.

On odmahne glavom. - Ne. Nema mu ni traga.

- Misliš li da... - Nije to mogla ni izgovoriti.

Alan je znakovito pogleda. - Trebao se dosad već vratiti.

Istina je udari u želudac poput malja. Suze tjeskobe navru joj na oči.

Prva joj pođe niz obraz, kad začuje zvižduk koji propara noćni zrak.

- To je noćni stražar - reče Alan prije nego što je stigla pitati. - Netko dolazi.

Uzbuna je uzrokovala malu zbrku. Iako je Anna smjesta skočila na noge, to su za njom učinili i svi ostali. Čula je tiho klicanje od veselja i uzbuđenja i lakne joj prije nego što ga je ugledala.

Trenutak kasnije, srce joj poskoči u grudima kad Arthur zakorači na svjetlosni krug koji je bacala logorska vatra. Oči joj mahnito pregledaju cijelo njegovo tijelo tražeći neki znak ozljede. Ali osim umora na njegovom naočitom licu i blata i prašine koji su mu uprljali oklop, izgledao je u redu. Savršeno u redu.

Preplave je osjećaji. Zakorači jedan korak prije nego što se sabere.

Silnom se mukom odupirala porivu da mu pride. Da mu dotrči u zagrljaj, obgrli ga oko vrata i zajeca od olakšanja o njegova prljava, blatnjava prsa prekrivena žicanim oklopom.

Nije imala pravo na to. Ni razloga. On joj se nije službeno udvarao, niti su bili zaručeni. Oni jedno drugom nisu ništa. Uskoro će pripadati drugom muškarcu.

Tada je on ugledao nju.

U jednom budalastom trenutku uvjeravala se da ju je potražio. ~ 159 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pogledi su im se sreli. Osjetila je snagu njegova pogleda u grudima.

Kako vibrira. Kako pulsira. Kako je steže od čežnje.

Da je tada okrenuo glavu od nje, hladno je otpustivši, možda bi se mirna srca mogla suočiti s budućnošću. Ali umjesto toga, naslutivši njezin očaj, on joj kratko kimne. Dobro sam.

Bio je to mali znak, ali ipak je bio neki znak, priznanje da postoji veza među njima. Nešto se posebno zbivalo među njima; on to više ne može poricati. Bilo mu je stalo do nje.

Još je jednom pogledavši, okrene se i krene dalje, pozdraviti njezina brata.

Ana se našla u košmaru emocija. Slušala je s pola uha dok je davao svoje izvješće, previše smetena onim što se upravo dogodilo da bi se usredotočila na bilo što drugo.

Bruceovi ljudi. Velika skupina ratnika. Broj joj privuče pozornost.

Ona šokirano dahne. Dvadesetpetorica? Trebao bi biti mrtav.

Arthur ih je poveo nekoliko kilometara sjeverno od dvorca Urquhar prije nego što se pokušao uputiti prema istoku. No bilo se teško otresti razbojnika pa je morao ostaviti svoga konja i vratiti se pješice. Anna je pretpostavila da je mnogo toga prešutio.

Alan mu zahvali na usluzi koju je svima učinio prije nego što ga pozove da sjedne i naruči hranu i piće.

Njezin brat je neko vrijeme još razgovarao s njim, tako tiho da ih nije mogla čuti, prije nego što je ostavio Arthura neka jede - sam.

Anna je grickala zobeni kruščić i komad sušene govedine, zadržavši se bez nekog razloga kraj logorske vatre kao i većina muškaraca.

Kako je noć prolazila, međutim, nešto je počne mučiti. Kamp je oživio kad se on vratio - svima je očito laknuo jer je uspio pobjeći - ali nije bilo slavlja kakvom se nadala. Namršti se. Nešto se čudno zbiva.

Osim njezina brata, nitko mu nije prišao blizu. Umjesto da ga tapšaju po leđima, grubo se šale i nazdravljaju mu, primijetila je da ga više od jednog muškarca promatra s nelagodom. Činilo se da Arthur to nije primijetio. Pojeo je večeru, ispio mijeh piva koji su mu donijeli, i povukao se u osamu šume.

Gledala je za njim dok je odlazio i u tom je trenutku obuzme strahovita potreba da nešto učini. Pogleda svoje suputnike. Što im je?

Zašto se tako ponašaju? ~ 160 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kad to više nije mogla podnositi, ispričala se i otišla potražiti brata.

On je razgovarao s nekim svojim ljudima, ali kad ju je vidio kako dolazi, otpustio ih je.

- Mislio sam da ti je laknulo - reče Alan.

Nije se pretvarala da je pogrešno shvatila o čemu govori. - I jest.

- A zašto se onda mrštiš, malena?

- Zašto se muškarci tako ponašaju? Zašto mu ne zahvale? Zašto ga izbjegavaju?

Ironični se smiješak pojavi na bratovu licu. - Jesi li sigurna da nije obrnuto, sestrice? Campbell baš nije poznat po društvenosti. On se voli držati podalje od svih.

Imao je Alan pravo, ali ovoga puta radilo se još o nečem. Muškarci su izgledali kao da im je nelagodno - skoro uplašeno. Kad je to rekla svome bratu, on uzdahne i odmahne glavom. - Nešto se danas dogodilo kad su bili u izviđanju. Richard mi je to ispričao, a vjerojatno i još nekima.

Navodno je Campbell čuo jahače znatno prije nego što je bilo ikakve naznake da dolaze. Richard je rekao da je to neprirodno.

Svaki užitak koji bi joj možda pružila činjenica da su njezine sumnje nakon onoga što se dogodilo s vukovima potvrđene, izblijedio je u usporedbi sa strahovitim bijesom koji ju je obuzeo.

Zgranutost joj oblije obraze vrućinom. - To je smiješno. Zar oni ne shvaćaju da nas je sve spasio? Trebali bi mu biti zahvalni, a ne bacati ljagu na njega.

- Slažem se, ali znaš kako Highlanderi znaju biti praznovjerni.

- To im nije nikakva isprika.

- Točno, nije. Razgovarat ću s Richardom i pokušati prekinuti te priče.

Anna se uspravi i podigne glavu tako da je izgledala veća od svojih pedlja iznad metar i pol. - Pobrini se za to ili ću ja sama s njim porazgovarati. Ne želim gledati kako izbjegavaju sira Arthura zato što nam je pomogao. Tako mi Božjih rana, Alane! Bez te njegove “neprirodne” sposobnosti mi bismo svi bili mrtvi.

Alan dugo nije skidao pogled s nje, a činilo se da ga je zabrinulo ono što je uočio na njezinu licu. On se namršti, a umjesto da je prekori za psovku, jednostavno joj kimne.

Ona se okrene da ode, kaneći pronaći Arthura. Njezin je brat očito pogodio kamo je krenula. ~ 161 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pozove je. - Anna, sutra navečer stižemo u Auldearn.

Ona se okrene i upitno ga pogleda, zbunjena neočekivanom primjedbom. - Da? - Kaniš li se uistinu zaručiti, možda bi bilo najbolje da ga pustiš na miru.

Ona je oklijevala, prepoznavši istinu u bratovim riječima. Ali nije ga mogla poslušati. Djela tog čovjeka probudila su u njoj svaki zaštitnički instinkt. Mora mu zahvaliti, čak i ako oni neće.

Pronašla ga je kraj jezera kako sjedi na nekom niskom kamenu. Bio se okupao. Kosa mu je bila vlažna i odjenuo je jednostavnu lanenu košulju, tuniku i kožne hlače. Bio je sagnut, uljio je oklop krpom, a izraz lica iz profila bio je neuobičajeno ozbiljan.

Znala je da ju je čuo, ali nije se okrenuo. Kad mu se približila, vidjela je što čisti. Želudac joj se stisne. Krv. Bez razmišljanja, pojuri naprijed, klekne kraj njega i stavi mu ruku na rame. - Ozlijeđeni ste.

On podigne pogled prema njezinom, uhvativši ga na mjesečini. - Nije moja - reče.

Obuzme je silno olakšanje. Duboko udahne i glasno izdahne. Iako njegov izraz lica nije ništa otkrivao, čula je neku čudnu emociju u njegovu glasu. Skoro je zvučao kao da žali zbog toga. Da ga je smrt jednog od njihovih neprijatelja pogodila.

Možda ratnicima nije bilo tako lako ubijati kako je pretpostavljala.

Barem možda njemu nije. Zbog te spoznaje doimao se nekako humanijim.

Ranjivijim.

Sir Arthur Campbell je ranjiv? Na tu bi se pomisao prije nekoliko tjedana grohotom nasmijala.

- Niste imali izbora - reče mu tiho.

On ju je još neko vrijeme gledao u oči, a zatim spusti pogled na njezin dlan koji je počivao na njegovoj ruci.

Odmah je postala svjesna intimnosti, tople, tvrde kože koja se napinjala pod njezinim dlanom, pa ga hitro makne. Ali to nije zaustavilo poriv da se privije o njega i pritisne obraz na ta široka prsa.

On se vrati čišćenju mrlja od krvi s malih isprepletenih komada čelika. ~ 162 ~

Knjigoteka

daša&anna

Sjela je kraj njega na niži kamen i promatrala ga nekoliko minuta u tišini.

- Anna, zašto si ovdje?

- Željela sam vam zahvaliti za ono što ste danas učinili.

On kratko slegne ramenima, ne skidajući pogled sa svog zadatka. Samo sam radio svoj posao. Zato i jesam ovdje.

Ona se ugrize za usnu, prisjetivši se kako se naljutila na njegovo uplitanje i kako je bila skeptična prema njegovim motivima. - Zahvalna sam što nas pratite na ovom putovanju. Svi smo mi zahvalni. - Usta joj se stisnu od ljutnje. - Iako neki od ljudi to pokazuju na čudan način.

Ramena mu se jedva vidljivo napnu. - Što pričaju? Da ste osjetili kako jahači dolaze prije nego što je to bilo moguće?

On podigne obrvu. Bilo mu je zabavno kako je pokušala ublažiti udarac. - Siguran sam da to nije sve što su rekli.

Obrazi su joj se zažarili jer ju je bilo sram zbog praznovjerja njezinih pratitelja. - To je istina, zar ne? To je isto kao ono što se dogodilo s vukovima i onim mojim padom s litice. Vi znate što će se dogoditi prije nego što se dogodi.

U očima joj je pročitao molbu da joj ne laže. Ne opet. Dugo je šutio, i ona je pomislila da joj neće odgovoriti.

- Nije to tako - konačno reče. - Više se radi o nekom osjećaju. Moja su čula samo izoštrenija, to sve.

- Izoštrenija? - ponovi ona. Ona su izvanredna. - Činilo se da mu je zbog njezine pohvale postalo još neugodnije. - Ne shvaćam zašto to ljudi ne vide. Vi ste sve nas spasili.

On je oštro pogleda. - Pustite to, Anna. To ne znači ništa. Činjenica da je on očito baš tako mislio još je pogoršala situaciju. Kako to možete reći? Zar vam to ne smeta? Oni bi vam trebali zahvaljivati za to što ste učinili i hvaliti vaše izvanredne sposobnosti, a ne se ponašati kao djeca koja se boje čudovišta ispod kreveta ili duhova u smočnici. Činilo se da on ne cijeni što se tako razljutila zbog njega. Opet je naslutila da mu je neugodno razgovarati. On je ozbiljno pogleda. - To mi ne smeta, i nemojte si otežavati situaciju zalaganjem za mene. Ne želim da komentirate ono što oni misle da su vidjeli. Zaboravite na to i to će se samo ugasiti. Budete li nastavili pričati o tome, samo ćete sve pogoršati.

Govorio je to iz vlastitog iskustva. ~ 163 ~

Knjigoteka

daša&anna

Anna stisne usne, odupirući se silnoj želji da se usprotivi. To nije bilo fer, a ona je strahovito mrzila nepravdu.

A njemu je to smetalo, moralo mu je smetati bez obzira na to koliko je djelovao nonšalantno. Činjenica da se navikao na suptilnu okrutnost drugih ljudi - da ju je čak očekivao - bila je još gora.

Srce joj se stisne. Koliko su ga puta tako odbili ili izbjegavali da je postao tako bešćutan i ravnodušan?

Je li to razlog zašto gura ljude od sebe?

Odjednom joj se učini da je njegova udaljenost i odvojenost od ljudi zapravo znak koliko je usamljen. On to radi tako dugo da se zapravo uvjerio da voli biti sam.

Anna se sažali nad njim. Ona je imala sreće što ima obitelj i bilo joj je strasno pomisliti da je netko tako sam.

- Anna? - reče on, pogledavši je u oči. Je li pogodio smjer njezinih misli? - Obećaj mi da nećeš ništa reći.

Ona se namršti, ali kimne.

On ustane. Nakon što je prebacio elegantni žičani oklop preko glave, navukao je čist prsluk i počeo pričvršćivati na sebe brojno oružje. Iako je bilo nešto intimno u tom gledanju kako se odijeva, nije ju bilo sram.

Zapravo, djelovalo joj je to prirodno. Kao da bi ga zauvijek mogla gledati kako se priprema za rat.

Ta pomisao bi je trebala prestraviti. No umjesto toga, ispunila ju je jakom žudnjom, čežnjom za nečim što je lebdjelo izvan njezina dohvata.

Njegova tiha čvrstoća ju je privlačila. Tjerala je da razmišlja o budućnosti.

O tome da on možda nije pogrešan za nju, nego baš onaj pravi.

Stabilni ratnik. Činilo se to kontradiktornim. Ali možda je sve pogrešno shvatila.

- Što ćete raditi kad rat završi? - upita ga.

Zapitala se je li on ikad razmišljao o tome da učini nešto sa svojim crtanjem? Ili će možda samo tražiti sljedeću bitku u kojoj će se boriti. * * *

To pitanje ga osupne. Arthur zastane usred pričvršćivanja pojasa za mač. Zapravo, on o tome uopće nije razmišljao. Rat je toliko dugo prožimao čitav njegov život. Jedino što je znao bilo je boriti se. Prvo uz ~ 164 ~

Knjigoteka

daša&anna

brata Neila, a zatim kao član Čuvara Visočja. On je bio profesionalni vojnik. Jedan od najboljih na svijetu. To je bilo sve što je znao.

Ali, je li on to želio? Bi li on to radio da je imao izbora?

Jednom kad osveti oca, jednom kad Bruce vrati prijestolje, jednom kad postigne svoje ciljeve, što će onda raditi?

Zemlja i bogata nevjesta bit će mu nagrada. To bi trebalo biti dovoljno.

Ali dok je zurio u ženu koja ga je tako srčano branila prije nekoliko minuta, koja ga je smatrala izvanrednim, a ne jezivim, čije je srce bilo preveliko za vlastito dobro, pitao se hoće li mu to biti dovoljno.

Osjetio je neku čudnu težinu u prsima, gledajući na njezino sitno, uzdignuto lice okupano mekim sjenama i mjesečinom. Znao je da ga činjenica da je veza između njih nemoguća ne sprječava da je želi.

Ali već joj je previše otkrio. Toliko se navikao lagati o svojim sposobnostima da mu je bilo čudno naglas priznati istinu. Bilo je čudno, ali također i olakšanje. Toliko se dugo klonio ljudi da je zaboravio kakav je osjećaj biti blizak s nekim.

On je prokleta budala.

Jedini izgovor bio mu je da ga je uhvatila u trenutku slabosti. Krv, koju je čistio sa svoga žičanog oklopa, bila je krv dvojice ratnika koje je bio prisiljen ubiti u samoobrani.

Zaštiti svoj tajni identitet pod svaku cijenu. Zaštiti misiju.

Bože, ponekad je mrzio to što mora činiti.

Završio je s pričvršćivanjem oružja prije nego što odgovori. - Mislim da to ovisi o ishodu rata. Čak u polumraku uočio je kako je problijedila, ali brzo se pribrala. Postoji samo jedan ishod. Ne znate vi mog oca - on ne gubi.

Arthur se ukoči. Znao je on to bolje od svih. Zato je i bio ovdje. - Kralj Kapuljača i njegovi pobunjenici bit će poraženi i privedeni pravdi.

Iako je zvučala kao čestit i odan MacDougallov vojnik, Arthur ispod tog razmetanja hrabrošću nasluti njezinu ranjivost. Anna se grčevito uhvatila za iluziju u kojoj su se počele pojavljivati napukline. Ali ona je morala znati koliko im je položaj ugrožen ih oni ne bi bili ovdje.

- A ipak se idete Rossu trampiti za dodatne ljude.

Leda joj se izravnaju, a oči joj bijesnu na mjesečini. - Ne radi se o tome. ~ 165 ~

Knjigoteka

daša&anna

Radilo se baš o tome. A njegov je posao bio osigurati da se to ne dogodi.

Nije zebo biti okrutan, ali ona se morala suočiti s istinom. Klatno je zamahnulo u drugom smjeru od MacDougallovih; Bruce je dobivao ovaj rat. - Što ako ne uspijete, Anna? Što ako Ross ne pristane poslati ljude? Što onda?

- Moj će otac nešto smisliti. - Zvučala je tako očajno, tako da je skoro ispružio ruku da je utješi, no na vrijeme se pribrao. - Zašto to govorite? zahtijevala je. - Zvučite kao pobunjenik. Zašto ste ovdje ako ne vjerujete da ćemo pobijediti?

On opsuje u sebi. Imala je pravo. A uskoro će saznati točno koliko ima pravo. Želudac mu se zgrči; pomislio je na ono što će ona misliti kad sazna istinu. Želio je da postoji neki način da ublaži taj udarac. - Baš zato sam ovdje, Anna. Zbog vjere u to što radim. Zbog vjere da će prava strana pobijediti. Ali ne ispadne uvijek onako kako se nadate. Ne želim da budete povrijeđeni. - On zastane i vrati se na njezino prvo pitanje. - Kad rat završi, obećane su mi zemlje i druge nagrade. S tim ću imati dovoljno posla.

Ona nagne glavu, a između obrva joj se pojave sitne bore. - Druge nagrade? Kakve druge nagrade?

On nije rekao ništa, ali odjednom joj sine odgovor. Šokirano zastenje, a bolni izraz na njezinom licu otkrivao je puno previše. - Nevjesta?

Obećana vam je nevjesta?

On kratko kimne.

- Tko? Jedna od najvećih nasljednica u Zapadnom Visočju - polusestra Lachlana MacRuairija, lady Christina od Otočja. - Ne znam - slaže. - Naći će se neka prikladna kad rat završi.

Ne prvi put, poželio je da ona zna bolje skrivati emocije. Zbog bolnog izraza na njezinu licu poželio je učiniti nešto nepromišljeno, poput zagrliti je i obećati joj ono što nikada neće ispuniti.

- Shvaćam - reče ona jedva čujnim glasom. - Zašto mi niste rekli?

On je prodorno pogleda. - Kao što ste vi rekli meni?

Ona se trzne. Očito je zaboravila kamo su krenuli. Ali on nije. Svakim kilometrom koji ih je približavao Auldearnu i Rossu, Arthur je osjećao ~ 166 ~

Knjigoteka

daša&anna

kako nemir u njemu sve više raste. Znao je da mora učiniti nešto da spriječi taj savez - zbog svoje misije, uvjeravao se - ali, što?

Možda neće morati učiniti baš ništa. Možda će Ross odbiti ponovni razgovor o zarukama.

Ali jedan pogled na njezino slatko lice bio je dovoljan da Arthur zna da sanja. Sir Hugh će je zgrabiti u času. Čeljust mu se ukruti dok joj je pružao ruku. - Dođite, moramo se vratiti. Već je kasno, a sutra nas čeka naporan dan.

Ona stavi ruku u njegov dlan i njega oblije toplina. Osjećao se... zadovoljno. Kao da ništa na svijetu nije prirodnije nego držati je za njezinu malu ruku. Instinkt mu je govorio da je zgrabi i nikad ne pusti.

No umjesto toga, pusti da joj prsti skliznu s njegovih. Vratili su se u logor hodajući u potpunoj tišini.

Već su si dovoljno rekli. Možda su si rekli i previše.

~ 167 ~ Knjigoteka

daša&anna

14. POGLAVLJE

Zar nešto nije u redu s hranom? Zvuk glasa sira Hugha prene Annu iz

sanjarenja. Koliko je dugo zurila odsutno u svoj pladanj, cupkajući sitne komadiće korice s kruha, i šutjela?

Obrazi joj se zarumene od stida dok je pokušavala prikriti svoj gaf smiješkom. - Ne, jako je ukusna. - Kako bi to dokazala, ubaci komad govedine u usta, glumeći užitak kojeg nije bilo. Kad je progutala, ispričala se. - Bojim se da sam još umorna od puta pa sam zato večeras loše društvo.

Preksinoć su stigli u Auldearn. Zadnji dan njihova putovanja bio je naporan ali, nasreću, bez ikakvih događaja. Ako se i nadala potajno da će dobiti priliku nasamo porazgovarati sa sirom Arthurom prije nego što stignu, morala se razočarati. On ju nije izbjegavao, ali nije ju ni potražio.

Nešto se promijenilo one noći na jezeru; barem njoj jest. Dopustio joj je da vidi dio njega koji, naslutila je, nije često otkrivao. Dio njega koji je možda treba. A što je bilo najvažnije, nije ju odgurnuo od sebe.

Ah, zašto je nije odgurnuo od sebe? Tada bi sve bilo toliko lakše.

Obuzme je jad. Morala se oduprijeti suzama koje su joj navrle na oči, od kojih joj se grlo stisnulo.

Baš joj je to sad trebalo, da počne plakati usred obroka poput neke neuravnotežene, nesretno zaljubljene sluškinje. To bi baš impresioniralo sira Hugha.

Iako mlad, samo godinu dana stariji od njezine dvadeset dvije, sir Hugh Ross bio je krupan, dojmljiv i vraški zgodan, od ruba lijepo oblikovanog plemićkog nosa do vrha njegove kratke, ušiljene brade. Ali ponosni je vitez djelovao znatno starije od svoje dobi. Samosvjestan i samouvjeren, arogantan poput nekog princa - što s obzirom na njegov položaj među škotskim plemstvom i nije bilo daleko od istine - činio se nekako previše kontroliranim. Ukočenim. Neduhovitim. Hladna, nemilosrdna izgleda karakterističnog za ljude njegova položaja.

Osmjehnuo joj se s razumijevanjem, ali to nije pretjerano ublažilo njegovo oštro lice. - Naravno, to se i očekivalo nakon tako napornog tempa i činjenice da ste se zamalo suočili sa skupinom pobunjenika. Lice mu se smrkne. - Brucea bi trebalo raščetvoriti zato što je postao ~ 168 ~

Knjigoteka

daša&anna

voda takve bande razbojnika i gusara. - Njegov čelični pogled skrene na nju. - Imali ste vrašku sreću što ste upozoreni na vrijeme da pobjegnete. On si pogladi bradu, promatrajući je. Nije mogla skinuti pogled s njegovih velikih, krupnih ruku. Ruku koje su mogle zgnječiti ili ubiti lako kao što bi ona slomila grančicu. - Bio je to sir Arthur Campbell, zar ne? Najmlađi brat pobunjenika Neila Campbella?

Anna kimne, osjećala je neku nelagodu i stid. Nervoza koju je osjećala u nazočnosti sira Hugha, zbog koje je isprva odbila zaruke, samo se povećala otkad su stigli. Bila joj je muka čak i smješkati se i odgovarati na njegove uljudne poticaje na razgovor.

On bi nju uvijek gledao kao da joj može pročitati misli. Zar je nešto otkrila? Otkad su stigli, nije pogledala prema siru Arthuru. Barem je mislila da nije. Ali bila je izrazito svjesna da je on promatra, a to je možda objašnjavalo što je djelovala kao da je na iglama. Nije bilo lako zavoditi jednog muškarca pod prodornim pogledom drugog. Ali to se moralo učiniti. Čak i ako želi suprotno.

A željela je suprotno. Na to joj je ukazalo nekoliko proteklih dana.

Bojala se imenovati osjećaje za Arthura, plašeći se što će otkriti.

- Uistinu smo imali mnogo sreće - reče, osjećajući da sir Hugh čeka da ona nešto kaže.

Anna nije znala što ju je spopalo. Nikad u životu nije imala ovakav problem razgovarati s bilo kime.

Pokušavala je smiriti ruke koje su drhtale, ali od žestine njegova pogleda ispadne joj komad kruha koji je držala i padne na stol kraj njezina pehara. Ona posegne za tim komadom istovremeno kad i on i ruke im se dodirnu. Prije nego što je uspjela povući ruku, on joj spusti ruku na dlan.

Srce joj se mahnito ubrzalo od nečeg sličnog panici. Poput ptice uhvaćene u kavezu, divlje joj je treperilo u grudima.

- Nervozni ste - reče on, pustivši joj dlan, a zatim joj vrati komad kruha.

Obrazi su joj se zažarili.

- Nemate se čega bojati, lady Anna - reče glasom iz kojeg se čulo da ga to pomalo zabavlja. - Ja sam prilično bezopasan.

Izraz na njezinom licu očito je izražavao njezinu krajnju nevjericu.

On je pogleda i tiho se zasmijulji. - Dobro, možda nisam sasvim bezopasan. ~ 169 ~

Knjigoteka

daša&anna

Njegova neočekivana duhovitost je natjera na smiješak, i po prvi put, Anna osjeti kako se počinje malo opuštati. Pogleda ga iskosa, ispod trepavica, dugim pogledom. - Vi ste strašno... impresivni, gospodine lorde.

On se nasmije. - Smatrat ću to komplimentom, iako ne vjerujem da vam je to bila namjera. - On se nagne bliže i šapne joj: - Što kažete da pokušam biti strašno impresivan prema svima, osim prema vama? S vama ću biti sasvim bezopasan. To će biti naša tajna.

Ona se nasmiješi, ne mogavši se oduprijeti njegovu šarmu. Sir Hugh Ross je šarmantan? To nikad nije ni pomislila. Zar u ovom ozbiljnom plemiću ima nečeg što dosad nije primijetila?

- Vjerujem da bi mi se to svidjelo, gospodine lorde. - Anna osjeti kako joj se vratio tračak odvažnosti. - Možda bi pomoglo kad biste se češće osmjehivali. - Ona ga pogleda. Da, kad se smješkao, nije se više činio tako zastrašujućim.

On se naceri i pogleda je u oči. - Poslušat ću vas - reče, a zatim ušuti.

Gledala ga je kako mu prsti klize po izrezbarenoj dršci pehara, nekako meko, lijeno, gotovo senzualno. Ponovno se pojavi njezin osjećaj nelagode.

- Jako sam sretan što ste odlučili doputovati na sjever, lady-Anna.

Lice joj se još jače zarumeni - nije propustila shvatiti značenje toga što je rekao. Bio je spreman obnoviti pregovore o zarukama. Znala je da bi joj trebalo laknuti. Zbog toga je i doputovala. To bi moglo spasiti njezinu obitelj.

A zašto se onda osjećala kako da ju je nešto tvrdo upravo udarilo u prsa?

Ona stidljivo kimne. Odjednom ga više nije mogla pogledati u oči, bojeći se da će vidjeti previše. Pritiskalo ju je u prsima. Osjećala je da se omča njezine budućnosti sve jače i jače steže.

Njezini osjećaji nisu bili važni. Ona treba biti sretna što zna da je učinila sve što može kako bi pomogla svojoj obitelji. To bi joj trebala biti dovoljna nagrada, zar ne?

Kad se on okrenuo da pokaže sluškinji u prolazu neka im dopuni pehare vinom, njezin pogled nesvjesno skrene prema Arthuru.

Nije trebala pogledati da bi znala gdje se on nalazi. Vrućina njegove ljutnje prodirala je s drugog kraja prostorije. ~ 170 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pogledi im se sretnu samo na trenutak, ali bilo je to dovoljno dugo da osjeti snagu njegova bijesa poput puhanja kovačeva mijeha. Obično je tako pažljivo skrivao svoje osjećaje da se pitala ima li ih uopće. No više ne. Nikad ga nije vidjela tako sirovog i žestokog. Izgledao je kao čovjek koji se s teškom mukom obuzdava da ne eksplodira.

Ona skrene pogled, potresena žestinom emocija koje su je preplavile.

Nažalost, nije dovoljno brzo skrenula pogled pa je sir Hugh primijetio nešto od te interakcije. Osjetila je kako se ukočio kraj nje i prijeteći zaškiljio prema siru Arthuru. - Campbell mi ne djeluje sretno zbog našeg dogovora. Ne sviđa mi se kako vas gleda. - Pogled mu skrene prema njoj, a jedna mu se obrva podigne na način koji se nikako nije mogao protumačiti lijenim. - Ima li nečega što bih trebao znati, lady Anna?

Ona šutke opsuje Arthura zbog njegove nesmotrenosti. On će sve upropastiti. A zašto? Imao je više nego dovoljno vremena izraziti svoje osjećaje - ako ih uopće ima. A sada ona nije imala izbora. Otac je računao na nju.

No ipak je oklijevala. Ako je postojao pravi trenutak za promjenu mišljenja, to je bio ovaj. Srce ju je vuklo na jednu stranu, a ljubav prema obitelji na drugu. Sjetila se razgovora sa sirom Arthurom. Potreslo ju je slušati kako se rat može izgubiti. Duboko udahne i otjera sve sumnje.

Njezini osobni osjećaji nisu bili važni. Ona to mora učiniti. Kad Bruce dođe, imat će više šanse s Rossom i njegovim ljudima na njihovoj strani.

Anna odmahne glavom. - Ne, nema ničega što biste trebali znati.

Sigurnost u njezinu glasu morala ga je uvjeriti. On kimne. - Dobro. Pruži joj ruku. Dođite, želio bih vam nešto pokazati. A vjerujem da ima nekih stvari o kojima bismo trebali porazgovarati.

Anna je ignorirala bol u prsima i nasmiješila se - iako drhtavo. Ne osvrnuvši se, uzme njegovu pruženu ruku, pusti ga da je povede iz Velike vijećnice, znajući da će joj budućnost uskoro biti odlučena. * * *

Dakle, tako je to bilo izgubiti kontrolu.

Tako je to bilo kad nešto toliko silno želiš da si spreman ubiti za to.

Ne časno na bojišnici, nego iz čistog zadovoljstva da vidiš drugog čovjeka na kraju svoga mača. ~ 171 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur je želio ubiti Hugha Rossa. Želio ga je ubiti zato što ju gleda.

Zato što ju dodiruje. Zato što se tom gadu po glavi sigurno motaju požudne misli. Da je Ross još samo jednom spustio pogled na njezina prsa, Arthur se vjerojatno ne bi mogao zaustaviti. Pogodio bi ga kopljem među oči s drugog kraja prostorije. To može učiniti i vezanih očiju.

Držati se po strani protekla dva dana, prisiljen gledati kako se drugi čovjek udvara ženi koja njemu nije trebala značiti ništa, bilo je polagan, mukotrpan put u ludilo.

Arthur je gubio rat. Njegov pokušaj da ostane ravnodušan - da se usredotoči na svoju misiju - nije djelovao. Sva njegova obuka i godine iskustva na bojišnici nisu ga pripremili na ovo. Razdiralo ga je gledati Annu s Hughom Rossom.

A večeras su ga doveli do ruba. Kad je vidio kako je Ross stavio ruku na Anninu, Arthura su centimetri dijelili od toga da odleti tamo i zabije mu šaku u zube. Vrag neka nosi njegovu suptilnu strategiju.

Oni su se smijali zajedno, dovraga. Smijali su se. Arthur se skoro uspio uvjeriti da ona to neće moći provesti. Tijekom protekla dva dana nije bilo baš teško uočiti njezin oprez u društvu slavnog viteza. Ali podcijenio je njezinu odlučnost - a i šarm sira Hugha.

Kad se Ross nagnuo bliže i nešto joj šapnuo na uho, Arthurove šake su se stegnule. Tek kad je pogledao dolje i primijetio kako mu je sva krv nestala iz prstiju, shvatio je kako silovito stišće svoju čašu. Hvala Bogu da je bila drvena jer bi je inače vjerojatno skršio.

Opsuje u sebi, znajući da mora nešto učiniti. Mora misliti na svoju misiju. Sir Hugh nije gubio vrijeme - a Arthur mu to nije mogao zamjeriti.

No ne učini li nešto da spriječi taj savez, bit će prekasno.

Arthur iskapi čašu. Uisge-beatha boje jantara palila mu je grlo, ali nije nimalo smirila nemir koji je bjesnio u njemu.

- Koji ti je vrag, Campbelle? Izgledaš kao da bi najradije nekog ubio. Pogled Alana MacDougalla znakovito klizne prema podiju. Znao je on dobro koga Arthur želi ubiti. Nagne se preko stola. - Pazi što radiš. Mislim da je naš domaćin primijetio tvoje zanimanje za moju sestru.

Arthur se nije sramotio pokušajem da to porekne. Alan MacDougall je možda sin okrutnog tiranina, ali nije glup. - A vi mi naređujete da se maknem?

Previše iskusan da bi bilo što otkrio izrazom lica, stariji ga ratnik ravnodušno pogleda. - Želiš li to? ~ 172 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur stisne čeljust i zaškrguće zubima. - Trebali biste - reče u rijetkom trenutku iskrenosti. On bi joj samo donio nesreću. Da je on njezin brat, naredio bi mu da ode u pakao - a zatim bi ga sam tamo poslao.

Ali ako je Annin brat smatrao da je taj odgovor čudan, nije to pokazao. Umjesto toga, ironično se nasmiješi. - Mislim da je prekasno za to.

Arthur makne pogled s Anne i sira Hugha dovoljno dugo da oštro pogleda Alana. Nije imao pojma koga vrata Alan misli da zna, ali bio je u krivu.

Ili nije?

Dovraga, više ni sam nije znao. Njegova misija. Ljubomora. Snažna privlačnost prema toj djevojci. Sve je to zajedno izazvalo košmar. Opet posegne za čašom.

Alan s humorom promotri njegovo piće. - Mislio sam da ne piješ viski.

- Ne pijem - reče Arthur, pokazavši rukom sluškinji da mu napuni čašu.

Alan ga je pomnije pratio nego što je Arthur bio toga svjestan. Možda bi ga to zabrinulo da nije osjetio nešto što mu skrene pozornost na podij.

Svaki mu se mišić na tijelu ukoči dok je gledao kako je Anna primila Rossa za ruku. Kipio je od bijesa dok se Ross nagnuo i kratko porazgovarao sa svojim ocem, a zatim je izveo iz Vijećnice.

Trenutak prije nego je izašao kroz vrata, nakratko je pogledao Arthura. Od njegova podrugljiva pogleda Arthuru se sledi krv u žilama.

Obuzme ga neki čudan osjećaj u grudima, nešto slično panici - a to je bilo smiješno. On je bio elitni ratnik. Sam sebi dovoljan. Kontroliran.

Njegovo srce možda prebrzo kuca i možda ne može razumno razmišljati, ali neka ga vrag nosi ako je to panika.

Ali koji je njoj vrag, kamo je to krenula?

Ross - pohotno kopile - očito je jedva čekao te zaruke. Tko zna što bi sve učinio da ih osigura? Zar Anna ne shvaća što se može dogoditi kad ostane nasamo s njim? Arthur se istog časa sjeti događaja u vojarni.

Ali, dovraga.

Uspio se suzdržavati otprilike trideset sekunda, no nakon toga bilo mu je dosta, više to nije mogao podnositi. Ustane da ode, ali Alan ga ~ 173 ~

Knjigoteka

daša&anna

zaustavi ispruživši nogu uz rub stola i prepriječi mu put. To nije učinio slučajno.

Isprva je Arthur pomislio da ga Alan kani zaustaviti, ali na njegovo iznenađenje, stariji ratnik polako povuče nogu kako bi ga pustio da prođe. No ne prije nego ga upozori: - Učiniš li nešto što će povrijediti moju sestru, Campbelle, morat ću te ubiti.

Iako je to izrekao mirno kao da razgovara o vremenu, Arthur je znao da Alan ozbiljno misli svaku izgovorenu riječ.

Dovraga, da Alan MacDougall nije njegov neprijatelj i sin tiranina, čak bi mu se svidio.

On ga pogleda u oči i kimne, no pomislio je da to obećanje možda neće moći održati. Da spriječi te zaruke, a time i savezništvo, bit će neizbježno povrijediti Annu. * * *

Anna je očekivala da će ju sir Hugh odvesti van na šetnju oko barmkina, no on je povede kroz prolaz do glavnog tornja dvorca.

Kraljevski dvorac Auldearn sagradio je prije više od sto godina škotski kralj Vilim Lav. Glavni toranj, i susjedna Velika vijećnica stajali su navrh okruglog brežuljka, okruženi drvenim bedemima. Kameni zid oko tvrđave pružao je dodatnu razinu obrane.

U usporedbi s bučnom Velikom vijećnicom, u hodniku obasjanom bakljama vladala je tišina. Anna je bila neugodno svjesna toga da su sami.

Iako su posljednje zrake sunca još obasjavale obzor, u kamenom je tornju već bilo mračno. Treperavo svjetlo baklji poredanih po zidovima pružalo je malo sigurnosti.

- K-kamo mi to idemo? - upita, postidjevši se drhtaja u glasu.

Sir Hugh se zagonetno osmjehne i ona se upita je li svjestan kako djeluje na nju. - Skoro smo stigli.

Zastao je pred vratima grofova privatnog solara. Otvorivši vrata, Anni je laknulo što je prostorija obasjana velikim kružnim, čeličnim lusterom sa svijećama.

Nažalost, kad ju je Hugh poveo prostorijom do drugih vrata, shvatila je da ovo nije njihovo krajnje odredište. Druga je prostorija bila u mraku.

Anna je ostala stajati na sigurnom u solaru dok sir Hugh nije zapalio nekoliko svijeća. ~ 174 ~

Knjigoteka

daša&anna

A zatim, ona šokirano dahne.

Zaboravivši na nervozu, pojuri u sićušnu prostoriju - ne veću od smočnice - i okrene se oko sebe u čudu. Nasred prostorije stajao je samo jedan stol i klupa, ali ono što je bilo poredano po zidovima ispuni je strahopoštovanjem. Bile su to police i police debelih knjiga uvezanih kožom - neke ukrašene zlatom, neke draguljima. Bila je to pećina s blagom. Nikad u životu nije vidjela toliko knjiga na jednom mjestu.

Sir Hugh je promatrao kako nevjerica i divljenje mijenjaju njezino lice. - Mislio sam da bi vas ovo moglo zanimati.

Anna oduševljeno pljesne rukama. Prsti su je doslovno svrbjeli za istraživanjem naslova. Dragi Bože, ono je izgledalo kao četiri toma Chretien de Troyesa!

- Veličanstveno je. - Okrene se prema njemu. - Kako ste znali? On slegne ramenima. - Jednom ste spomenuh kako volite čitati. Ona nagne glavu i pogleda ga. Opet joj se činilo da ga je pogrešno procijenila. - I vi ste se toga sjetili?

Nije odgovorio, ali zbog načina na koji ju je gledao, žmarci nelagode prostruje joj niz kralježnicu. On ju želi.

Odjednom se sićušna prostorija pretvorila u zamku. Pogledala je prema vratima, a namjerno ili slučajno, on se pomaknuo i prepriječio ih.

- Zašto ste me doveli ovamo? - upita ga.

On joj priđe korak bliže. Oči su mu opasno sjajile u polumraku.

Obuhvati joj rukom bradu i nagne joj lice prema sebi.

Srce joj se ubrza od panike. On je bio niži od sira Arthura - možda tričetiri centimetra - ali nekako je njegova veličina djelovala prijeteće. Jedva se suzdržala da se ne usuče u sebe i ustukne.

- Želio sam vam pokazati što ćete imati kao moja žena. Ova će vam soba biti na raspolaganju. Bit ćete jedna od najvažnijih plemkinja u kraljevstvu. Zato ste ovdje, lady Anna, zar ne? Da obnovimo razgovor o zarukama?

- Jest - prošapće ona, pokušavajući kontrolirati drhtaj u glasu. On se zapilji u nju, izazivajući je. - Je li to ono što uistinu želite? Srce joj je mahnito lupalo. Prisilila se je kimnuti. - Jest.

- Onda to dokažite - zahtijevao je. Ona upitno zatrepće. - Poljubite me.

Ona razrogači oči od šoka. - Ja... ja... ~ 175 ~

Knjigoteka

daša&anna

Grozničavo je smišljala što mu reći. O Bože, nije imala pojma kako mu odgovoriti.

A on je to znao. Pogleda je oštrije. - Lady Anna, zar se vi to poigravate sa mnom. Uvjeravam vas, nemam nikakvu želju da mi drugi muškarac nabije rogove. Sjetite se da ste ovoga puta vi došli k meni. Palac mu klizne preko njezine donje usne i ona usiše dah, ukočena od straha. - Odlučite što želite prije nego što učinite nešto što se ne može poništiti. Kad budemo zaručeni, uvjeravam vas da neću tolerirati ovakve budalaštine.

Annini se obrazi zažare od vrućine. Bilo ju je sram zbog istinitosti njegovih optužbi.

No ipak odagna strah, pokušavajući se sjetiti zašto je ovdje. Sjetiti se kako je važno da uspije osigurati to savezništvo. To je bila njihova jedina šansa. Zašto se onda ponaša kao glupača? To je samo poljubac.

- Gospodine lorde, žao mi...

On spusti ruku s njezina lica. Ona odahne. Vidjelo se koliko joj je laknulo.

- Trebali bismo se vratiti u Vijećnicu - reče on ukočeno, hladno. - Vaš brat će se pitati kamo sam vas odveo.

Ona kimne. Osjećala se bespomoćno, znajući što mora učiniti, ali riječi joj jednostavno nisu željele izaći iz usta.

Prokleti Arthur Campbell koji joj je to učinio! Koji ju je zbunio. Bila je spremna na ovo prije njegova povratka.

- Ispričavam se, gospodine lorde, ali umorna sam i željela bih se povući u svoju odaju, ako nemate ništa protiv.

On kimne. - Uzmite si vremena. Možda biste željeli posuditi koju knjigu? Ona ga pogleda u oči, znajući da je pokušava dovesti u kušnju. Možemo sutra porazgovarati o ovome.

On se okrene da ode. No zatim se izgleda predomislio. Prije nego što je shvatila što kani učiniti, on je povuče u zagrljaj i pritisne usne na njezine. Anna se ukoči. Bila je previše šokirana da bi se odupirala.

Usne su mu bile hladne i tvrde, nalik njemu. Ona uhvati blagi miris vina, ali bilo je gotovo prije nego što je uspjela probaviti još nešto drugo.

On se nasmiješi, pogledavši dolje u njezino zapanjeno lice. - Imate cijelu noć za odluku. Ali ako želite te zaruke, sutra očekujem odgovor. I to s malo više entuzijazma od ovoga. ~ 176 ~

Knjigoteka

daša&anna

* * *

Ross nije imao pojma kako je bio blizu smrti.

Arthur grčevito stisne bodež u ruci. Svaki mišić u tijelu napinjao mu se od krvožednosti koja ga je obuzela. Samo je trebao napraviti nekoliko koraka, izvući se iz skrovišta u sjeni iza vrata i duboko zariti oštricu u utrobu toga gada.

On ju je poljubio.

Zagrlio ju je i spustio svoja usta na njezina.

Nešto je u Arthuru puklo. Svaki ga je instinkt poticao da napadne i ubije čovjeka koji se usudio dodirnuti ono što pripada njemu.

Ali u posljednjem času, nešto mu zaustavi ruku. Ubojstvom Rossa njegova bi misija bila gotova. Bio bi prisiljen pobjeći i tako bi izgubio priliku uništiti Lorna.

S mukom je iz sebe izvukao svaki tračak samokontrole koji mu je preostao. Nije se pomakao. I pustio je Rossa da izađe iz prostorije. Pustio ga je da živi. Ovoga puta.

No Anna, međutim, neće tako lako umaknuti njegovu bijesu. On će se vraški pobrinuti da sutra ujutro odgovori Rossu samo jedno. Te zaruke koje je isplanirala naglo će završiti.

Rossovi su koraci jedva utihnuli kad Anna krene za njim. Kad je stigla do vrata, Arthur izađe iz sjene i stane joj na put.

Ona šokirano dahne. Ako se i uplašila, taj je strah brzo izblijedio.

Zamijenio ga je strahoviti bijes od kojeg su joj oči zasvjetlucale poput ognja. - Kako me se usuđujete špijunirati! - Pokušala ga je odgurnuti, ali on je uhvati za zapešća. - Pustite me, nemate nikakvo pravo.

On je okrene, povuče u sobu i zatvori za sobom vrata. - Imam svako pravo - siktao je. - Nećete se udati za njega.

Vidio je kako su joj se obrazi zarumenjeli na svjetlosti svijeća.

Njezina prsa - njezina nevjerojatna, prebujna prsa o kojima nije mogao prestati sanjati - nadimala su se u pravednom gnjevu. To slatko lice s tom dražesnom, tvrdoglavom bradom podigne se prema njegovom. - Da. Hoću.

Nije mu se sviđao njezin ton. Nimalo. Zaškilji prema njoj. - Niste ga mogli ni poljubiti. - Nagne se naprijed, udišući sparnu vrućinu njezina bijesa. - Kako će onda biti spavati s njime, što mislite? ~ 177 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona zareži od bijesa. Da je imala bodež u ruci, Arthur je bio siguran da bi sada bio zariven među njegovim rebrima. Ali njezin jezik je ubadao jednako bolno. - Pretpostavljam da bih se navikla.

Možda bi s vremenom i uživala. Sir Hugh je veoma naočit muškarac.

A čini se prilično odlučnim, zar ne? - Pogled joj je bio podrugljiv.

Izazivački. Izluđivao ga je. - Da, bude li imalo nalik onom poljupcu, vjerujem da ću prilično uživati.

On je zgrabi za ruku. - Prestani. - Strese ju i privuče k sebi. - Prestani.

- Osjećao se kao da će eksplodirati. Osjećaji koje je tako dugo obuzdavao izbili su naglo na površinu potaknuti njezinim podrugljivim riječima.

Osjećaji koje nije želio priznati. Vrtjelo mu se u glavi. Peklo ga je u prsima. Bože, kako je boljelo. Morao ju je spriječiti.

- Zašto? - zahtijevala je, nagnuvši mu se bliže. Vršci dojki očešu joj se o njegova prsa, i on se strese - uistinu se stresao, jer je svaki centimetar njegova tijela balansirao na oštrici britve. Vrućina ga je vukla dolje u mračni vrtlog požude i strasti. Želio ju je privući k sebi i snažno je zagrliti. Poljubiti je. Obljubiti je tako da zaboravi gdje je i tko je. Natjerati je da vrisne njegovo ime, samo njegovo ime.

- Zašto bih prestala? To je istina. Sir Hugh mi djeluje kao čovjek koji vidi što želi i ne dozvoljava da mu se išta nađe na putu dok to ne dobije.

Znao je da ga izaziva, ali nije mario. On je znao točno što želi, dovraga. Nju. Opsuje, znajući da je bitka izgubljena. Zagrli je i silovito spusti usta na njezina, prepustivši se moćnim osjećajima koji su bjesnjeli u njemu poput rata.

Poljubio ju je kako nikad u životu nije poljubio nijednu ženu.

Poljubio ju je sa svom strašću koja je od samog početka bujala u njemu.

Poljubio ju je tako da je natjera da prestane. Poljubio ju je tako da obriše mrske prizore koje mu je usadila u glavu. Poljubio ju je tako da nikad više ne pomisli na drugog muškarca.

A kad se rastopila uz njega u nijemoj predaji i otvorila svoja slatka ustašca uzdahnuvši i zastenjavši, on nije razmišljao o svojoj misiji ili savezništvima, neprijateljskim klanovima ili osveti. Ne, samo je mislio o tome kako će je učiniti svojom.

~ 178 ~ Knjigoteka

daša&anna

15. POGLAVLJE

Anna je znala da se prenaglila, da ga izaziva, ali nije marila za to. Bila je

slijepa od ljutnje i samo je željela osloboditi svoj bijes.

Mrzila ga je zato što se umiješao. Zato što ju je natjerao da oklijeva.

Zato što je stao na put njezinim planovima.

Ona je u svome životu samo željela zaštititi svoju obitelj i pobrinuti se da ljudi koje voli budu sigurni. A sada, kad je imala priliku to učiniti, na put joj je stao Arthur Campbell.

Zbunio ju je. Smeo ju je. Natjerao ju da joj bude stalo do njega, a zatim je odbacio. U jednom ju je trenutku spasio i zaštitio, a u drugom ignorirao. On je bio autsajder, čovjek koji se namjerno udaljio od svih kao da mu nitko ne treba. Ali on je bio i usamljen, natjeran na marginu darovima koji su ga odvajali od drugih. Želi li je on? Treba li je on?

Kako god bilo, on će morati odlučiti. Vrijeme im je oboma isteklo. I zato je navalila. Znajući da je ljubomoran. Znajući da je vidio poljubac sira Hugha. Znajući da se s mukom bori sačuvati kontrolu. Željela ga je tako silno. Dok je stajala ovako blizu njemu, samo je mogla razmišljati o tome kako on divno miriši. Kako ga tamna sjena brade čini još sirovije naočitim. Kako je visok. Kako su mu prsa široka.

Kako mu meko izgledaju usta čak i kad pobijele od bijesa. Kako bi dala sve na svijetu kad bi je samo zagrlio i nikad je više ne bi pustio.

Oštra bol pojavi joj se u grudima. Zašto je on ne želi? Zašto se suzdržava?

I zato ga je bezobzirno - očajnički - izazivala, željela ga povrijediti onako kako je on nju bio povrijedio. Pa što ako je to bila laž? Pa što ako joj se od pomisli na dijeljenje postelje s drugim muškarcem ledila krv u žilama? Uživati? Pa ona je jedva uspjela prestati drhtati u nazočnosti sira Hugha.

Kad je on pukao, dobila je svoju nagradu. Našla se u njegovom zagrljaju u kojem ju je ljubio sa svom strašću i emocijama o kojima je sanjala. ~ 179 ~ Knjigoteka

daša&anna

Proždirao ju je svojim ustima i jezikom. Ona je stenjala, tonula dublje u poljubac, želeći osjetiti svaki centimetar njegova tijela pritisnutog uz svoje.

Njegovi su krupni dlanovi posesivno klizili po njoj, niz njezina leđa, preko bokova, i onda skliznuli još niže da joj obuhvate stražnjicu.

Zastenjao je u njezina usta, ljubeći je dublje i jače dok se ona privijala još čvršće uz njega.

Svjetlucavi val vrućine eksplodira negdje duboko u njoj.

O, Bože, bilo je to savršeno. Prsa o prsa. Bok o bok. Tvrdi dokaz njegove žudnje uglavljen intimno između njezinih nogu. Znala je da bi trebala biti šokirana veličinom i osjećajem njega, ali osjećala je samo uzbuđenje. Uzbuđenje od kojeg joj je srce pojurilo, koža se zajapurila, a cijelo tijelo bridjelo.

Bih su prilijepljeni jedno za drugo, ali ni to nije bilo dovoljno blizu.

Nemir je rastao u njoj svakim predivnim potezom njegova jezika i svakim posesivnim milovanjem njegovih ruku.

Odgovarala je na njegovu odvažnost istom mjerom. Njezine su ruke grčevito stisnule tvrde mišiće njegovih ruku, njegova ramena, njegova leđa. Željela je pod vršcima prstiju osjetiti svaki njegov centimetar, obujmiti dlanovima svaki njegov mišić. Držati njegovu snagu pod svojim rukama.

Od toga se osjećala.... divlje - opijeno od žudnje.

Nikad u životu nije iskusila ništa slično. Činilo joj se da joj je tijelo oživjelo. Odgovarala je prirodno, kao da zna što radi. Događalo se prebrzo da bi razmišljala. Žudnja ju je zgrabila i nije ju puštala.

Sve upornije se pritiskao o nju, trljao svoju muškost o njezin najženstveniji dio. Zbog toga se osjećala čudno, bridjela je od topline i boli. Ali to nije bilo dovoljno. Protrljala je jače bokovima o debeli stup njegova mesa, žudeći za trenjem. Žudeći za dubljom povezanošću.

Usta mu se spuste niz njezin vrat, ljubeći je, proždirući je. Dlačice neobrijane brade ostavljale su vatreni trag po njezinoj užarenoj koži.

Mala je prostorija bila vruća i sparna od strasti.

On makne dlanove s njezina struka, podigavši ih kako bi joj obuhvatio dojke. Ona šokirano zastenje, pritišćući se sve jače o njegovu muškost dok su joj se leđa izvijala o njegove ruke. On promrmlja nešto što je zvučalo kao psovka i protrlja palčevima njezine otečene, bolne ~ 180 ~ Knjigoteka

daša&anna

bradavice dok su mu se usta častila nježnom kožom centimetar iznad ruba njezina prsluka.

Osjećala se tako vruće. Tako slabo. Mlitavo i teško. Činilo se da joj noge nemaju snage držati je. Srušila se na njega, a on ju je gurnuo na stol da ne padne - a možda i da on ne padne. Vitez žestoke samokontrole doimao se jednako divljim i mahnitim u svojoj žudnji kao i ona.

Njegova tamna, svilenkasta kosa prosula se po njezinim grudima.

Nije mogla odoljeti nego je provukla prste kroz te meke kovrče, nježno ga pritisnuvši bliže sebi. Osjetila je njegova usta na svojoj bradavici kroz tkaninu haljine dok joj je rukama obuhvatio dojke i gnječio ih.

To nije bilo dovoljno...

Očito naslutivši njezinu frustraciju, jezik mu klizne ispod njezina prsluka.

Ona vrisne, šokirana grješnošću toga čina, a potrese je nevjerojatan užitak. Usta su mu bila tako topla. Jezik mu je kružio i kružio dok nije pomislila da to više ne može podnijeti. Vrpoljila se pod njim, preklinjući ga da oslobodi čudnu oluju koja je rasla u njoj.

Konačno, on odmakne njezinu haljinu - razvukavši tkaninu tako da je skoro popucala - i oslobodi dojku. Hladni zrak dodirnuo joj je kožu, zabridjevši na mjestu gdje ju je poljubio.

- Kriste - zastenjao je, zazvučavši kao da trpi bolove. - Tako si prokleto lijepa.

Zvuk njegova glasa možda bi se probio kroz njezin trans, ali prije nego što se mogla uhvatiti za taj trenutak bistrine, on joj prekrije bolnu bradavicu ustima i počne sisati.

Ona vrisne od tog slatkog uboda svih čula.

Užitak je bio tako jak da je skoro bio bolan. Salijetao ju je zubima, lickao jezikom i sisao sve dublje i dublje u toplinu svojih usta.

Vrućina joj se razlila između nogu u navali vlažnosti. Nježni su nabori natekli i bridjeli.

Osjetila je lupanje njegova srca o svoje. Njegove mišiće kako se napinju od žudnje za njom. Njegovu težinu kako je poklapa. Bilo joj je vruće. Nevjerojatno vruće. Bila je uzbuđena do točke s koje nema povratka.

On rukom klizne ispod ruba njezine haljine, na golu kožu. Prigušio je njezin šok povukavši joj polako bradavicu zubima. ~ 181 ~

Knjigoteka

daša&anna

A onda su njegova usta opet bila na njezinima, a njegove ruke - dragi Bože! - ruke su mu klizile prema mjestu među njezinim bokovima.

Posramljena, ona pokuša skupiti noge. Ali on joj nije dao. Ustima ju je smeo dugačkim milovanjima jezikom dok je prstom pomilovao njezinu vlažnost.

Tijelo joj je zadrhtalo na njegov dodir. Njezino protivljenje rasplinulo se u valu dršćućeg olakšanja. Bilo je to tako dobro. Tako nevjerojatno dobro.

- Isuse, tako si vlažna.

On je prestane ljubiti i ona se zapita je li učinila nešto krivo, no shvati da je on na mukama, umirio se dok se borio za kontrolu. Kao da je dodirom izgubio zadnju trunčicu suzdržanosti. Kao da je blizu točke kada će se slomiti.

Pogleda je u oči, ne skidajući pogled dok je prstom kliznuo u nju odlučno ga malo gurnuvši. Bio je to najgrješnije erotični trenutak u njezinu životu.

Ona usiše zrak, pokušavajući umiriti te osjećaje, ali oni su je preplavljivali tako brzo, u valovima, sve bržim i snažnijim. On je pomiluje. Prvo radeći male krugove, a zatim jače i brže i dublje, mahnitim potiscima koji su oponašali njegove poljupce.

Osjećaj koji je rastao u njoj bio je previše intenzivan. Premoćan da bi se obuzdao. Kovitlajući se i rastući u vrtlogu grješne žudnje.

Lice mu je bilo bolna maska. Znoj mu se skupljao na čelu. Gledao ju je u oči, mračnim prodornim pogledom, zagrlivši ju tako da joj je srce poskočilo od sreće. U njegovim je očima pročitala istinu - onu koju je znala od početka. Ova veza između njih je posebna. A i on je to osjećao.

Nije znala što joj se događa, ali bilo je savršeno. Svaki potez njegove ruke dovodio ju je bliže vrhuncu koji nije shvaćala. Vrpoljila se frustrirano, tijelo joj je žudjelo za...

- Pusti se, ljubavi - šapnuo je. - Želim gledati kako svršavaš.

Promukli zvuk njegova glasa razbio je zadnje tračke djevičanskog suzdržavanja. Dah joj zastane, a zatim se otpusti u drhtavom kriku dok joj se tijelo raspadalo u oštrim grčevima žestokog užitka.

Bio je to najčudesniji trenutak u njezinu životu, ali dok je zurila u tamnu dubinu njegovih očiju prošaranih zlatnim mrljama, Anna je znala da to nije dovoljno. Njezina je žudnja zadovoljena, ali srce joj je još ~ 182 ~

Knjigoteka

daša&anna

pulsiralo zbog potrebe za ispunjenjem. Željela je dublju povezanost. Željela ga je osjetiti u sebi. Željela ga je cijelog. Zauvijek.

Volim ga. Naravno. Bilo je to tako jasno - tako sigurno - da se zapitala kako je moguće da je ikad bilo drukčije.

Ratnik. Vitez. To nije bilo važno. Jer u svom srcu, Anna je znala da je pronašla čovjeka s kojim joj je sudbina namijenila dijeliti život. * * *

Arthur više nije mogao čekati. Pritisak se skupio kao vruća šaka u podnožju njegove kralježnice, rastući prema pulsirajućem vrhu njegove erekcije, zahtijevajući oslobođenje. Dodirivao ju je.

Slušao kako vrišti u oštrim jecajima užitka. Osjećao njezino tijelo kako jeca i drhti oko njegove ruke. Stisne zube, suzdržavajući se, znajući da će svršiti kao nikad u životu.

Isuse, ona je bila tako prokleto lijepa. Zlatna kosa boje meda rasula joj se iza glave, svjetlucajući na svjetlosti svijeća. Obrazi zarumenjeli.

Usne razdvojene. Oči mutne i teške od strasti. Jedna savršeno oblikovana dojka kliznula je iz prsluka, velika i meka, čvrste male bradavice, crvene od njegovih usta.

Izgledala je poput neke bludnice koja jedva čeka da je obljubi. Moja bludnica. Samo moja.

Isuse, ponovio je, napola kao molitvu, napola kako zakletvu. Nikad se nije tako osjećao. Žudnja ga je sasvim obuzela.

- Arthure - stenjala je. - Molim te...

Sirovi očaj u njezinu glasu bila je kap koja je prelila čašu. Nije mogao više čekati da bude u njoj.

Praktički je rasparao kopče i vezice svojih hlača i gaća da oslobodi nabrekli kurac. Ali sloboda od sputanosti i dašak svježeg zraka pružili su malo olakšanja. U ovom će si času olakšati bol samo ako se zarije u nju.

Podigne joj jednu vitku, dugu, besprijekorno bijelu nogu i uvije je oko svojega boka i smjesti se na njezin topli i slasno vlažni ulaz. Sljedeći put će si dati vremena da je kuša. Da klizne jezikom u nju i natjera je da svrši o njegova usta.

Gledao ju je u oči cijelo vrijeme, ne usuđujući se skrenuti pogled bojeći se da će prekinuti moćnu vezu koja se razvila među njima. ~ 183 ~

Knjigoteka

daša&anna

Trebao je barem malo oklijevati. Biti svjestan da je ono što upravo kani učiniti pogrešno. Čast mu je bila važna, čak i ako nije mario za viteški kod.

Ali nije oklijevao.

Samo je mogao razmišljati o tome da je ne smije izgubiti. Da je mora učiniti svojom. Da će sve biti u redu, ako to uspije učiniti.

Kad je osjetljiva glava njegove erekcije dodirnula vlažnu vrućinu njezina ulaza, duboko, grleno režanje čistog zadovoljstva prolomi se iz njega.

Trljao se o njezinu kremastu vlažnost, zastajkivao, želeći produžiti užitak. Znao je da kad bude u njoj, bit će prekasno.

Tijelo mu se zapalilo. Svaki se mišić napeo, spreman za ulaz. U žilama mu je pulsiralo. U ušima. U kostima. Koža mu je bila napeta i vruća.

Zariti se. Bože, kako se želio zariti. Nikad se u životu nije tako silno želio zariti ni u koga.

Znao je da će to biti nevjerojatno. Njezino će ga tijelo obuhvatiti kao vruća rukavica. Musti ga dugačkim, jakim potezima. Slati ga sve dublje i dublje u bezumlje zaborava. Želio je gledati kako se miče pod njim sa snagom njegovih nasrtaja. Kako podiže bokove da dočeka svaki duboki potisak. Želio je gledati svoj kurac kako klizi u nju i iz nje.

Stisnuo se, a nagon da uroni bio je gotovo porazan.

Ali ne može je povrijediti.

I zato se natjerao da krene sporo, dražeći je svojom debljinom, navikavajući je na svoju veličinu i snagu, umačući glavu svoga kurca u njezinu vlažnost kako bi olakšao ulaz.

Osjećaj je bio predobar. Pritisak mu se stvarao u podnožju kralježnice, stišćući sve jače i jače.

Ona je opet stenjala, a dah joj je bio sve teži. Žudnja je zajapurila njezino lijepo lice. Noga joj je jače obuhvatila njegov bok, pokušavajući ga privući unutra.

Više nije mogao izdržati. Počne gurati.

Ona vrisne od iznenađenja.

Isuse. On stisne zube. Znoj mu oblije čelo. Krv mu je proključala u žilama. Usko. Nevjerojatno usko. Mora ići polako i nježno. Bože, želio je svršiti. ~ 184 ~

Knjigoteka

daša&anna

Skoro je tamo...

Tihi se zvuk probije kroz izmaglicu.

On se ukipi, a tračak predosjećaja dodirne mu zatiljak. Zrak se promijenio.

On opsuje i odmakne se. Tijelo mu je drhtalo protestirajući. - Pokrij se - reče, povukavši joj haljinu gore, istovremeno počevši petljati sa vezicama svojih gaća.

Ali bilo je prekasno - ili prerano, ako je frustracija koja je žarila u njegovim mudima nešto značila. Vrata se otvore uz tresak.

Sir Hugh Ross stajao je na vratima, a njegov čelični pogled upijao je svaku pojedinost.

Iako su se uspjeli pokriti, ništa nije moglo sakriti ono što su upravo radili. Anna je još bila nagnuta leđima na stol - zajapurenih obraza i maglenih očiju - Arthur je još bio smješten između njezinih nogu, a zrak u maloj prostoriji bio je vruć i težak od opojnog mirisa seksa - ih onoga što neposredno prethodi seksu.

Ona šokirano zastenje. Strava joj izbriše rumenilo zadovoljstva s lica.

Arthur se instinktivno pomakne i stane ispred nje, pokušavši je zakloniti od pogleda, kao da je štitom svoga tijela može zaštititi od otrova koji je siktao iz sira Hugha.

Mrtvačka tišina - naglašena samo pucketanjem plamenova otegnula se preko granice neugodnog.

Sir Hugh stajao je mirno kao stijena. Premirno. Kao da čeka kad će napasti. Arthur ga je gledao kao sokol, čekajući prvi znak pokreta.

Dovraga, nadao se nekom pokretu, želeći izgovor.

- Čuo sam vrisak reče konačno sir Hugh. - Pomislio sam da ste se možda ozlijedili. - Lice ponosnog viteza zgrči se od gađenja. Prijezir mu je sukljao iz glasa. - Ali pretpostavljam da vas ne treba spašavati.

Anna ispusti bolni jauk od kojeg se Arthuru slamalo srce. Znajući da je mora zaštititi od bijesa sira Hugha, okrene joj se i stavi joj ruke na ramena. - Idi u svoju sobu - reče promuklim glasom. Pokušala se usprotiviti, ali on je zaustavi. - Kasnije ćemo razgovarati o ovome. Ali sada moram razgovarati sa sirom Hugom. Pusti me da to sredim.

Pogledao ju je u oči. Izgledala je zbunjeno, prestravljeno i uplašeno, spremna se svakog časa rasplakati. Bilo mu je teško disati. Imao je osjećaj da mu je nož zariven u srce. On joj je to učinio. On je bio kriv za ovo. ~ 185 ~

Knjigoteka

daša&anna

Nježno je protrese, pokušavši je natjerati da se pribere. - Anna, shvaćaš li?

Ona ga tada pogleda. Djelovala je tako izgubljeno da ju je zamalo ponovno zagrlio.

- Sve će biti u redu - obeća joj, znajući da to nije istina. Kako može sve biti u redu? Ne samo da joj je lagao, nego je uništio sve šanse za savezništvo s Rossovima, a znao je koliko joj to znači. Ona voli svoju obitelj. Činjenica da će ih iznevjeriti... slomit će je.

Ona kimne, a od izraza krajnjeg povjerenja u njezinim očima, srce mu se ispuni ponosom. On je gad. Okrutni gad. Nikad si neće oprostiti za to što joj je učinio. Anna ovo ne zaslužuje. Ona zaslužuje biti sigurna i zaštićena, zaslužuje sretan dom, muža koji ju voli i petero djece koja joj vise na skutima.

On joj to nikada ne bi mogao dati. Sve što će od njega dobiti jest slomljeno srce. Možda je nije razdjevičio, ali kad sazna istinu o njemu, time će joj oduzeti nevinost.

Ondje gdje je prije samo nekoliko trenutaka plamtjela strast, sada ju je zamijenila tuga i bol.

Sir Hugh se nije pomakao s mjesta na vratima, ali kako ju je Arthur pogurnuo van, on se pomakne u stranu i pusti je proći. Kako se i sam u toj maloj prostoriji osjećao stjerano u zamku, Arthur pode za njom u solar. Ta prostorija nije bila mnogo veća, ali barem je imao dovoljno mjesta za manevar, ako bude potrebno. Činilo se da se sir Hugh jedva čeka potući, i Arthur je na to bio jednako spreman.

Ona ga još jednom nesigurno pogleda prije nego što ode.

- Idi - reče joj nježno, pokušavajući je ohrabriti. Pogled joj na trenutak skrene na sira Hugha i lice joj se zgrči. Vitez ju nije želio pogledati u oči, ali mržnja je isijavala iz svakog njegovog ponosnog, plemenitaškog centimetra.

Arthur stisne usta. Želio je ubiti tog čovjeka zato što ju je povrijedio.

Anna nije bila ništa kriva. Za sve je ovo on bio kriv.

Isuse. Upravo mu je sinulo. Je li on ovo želio? Je li od samog početka to bila njegova namjera?

On je želio uništiti njezinu šansu za savezništvom.

Ne. Ne na taj način. Nije mislio ići tako daleko. ~ 186 ~ Knjigoteka

daša&anna

Ali precijenio je svoju moć kontrole i podcijenio snagu žudnje za njom. Arthur se preduboko uvalio. Previše se približio, i to će samo završiti loše po njih oboje.

- Trebao bih vas ubiti - reče Ross kad su se vrata za njom zatvorila.

Vitez ga je pokušao slomiti pogledom, ali Arthur spremno dočeka njegov izazov svojim izazovom: - Zašto me ne ubijete?

Rossov pogled otvrdne. - Zato što bih onda morao objašnjavati zašto sam vas ubio.

Arthur se nasmije na sigurnost u njegovu glasu. Bili su otprilike iste dobi i odgovarajuće visine i mišića. Ali ne i vještine. Arthur ne bi bio taj koji će umrijeti. No sir Hugh to, međutim, nije znao. A zašto onda...

Odjednom mu sine razlog. - Vi ne želite da netko zna kako vas je ta djevojka ponizila - dvaput. Prvo time što je odbila vašu ponudu, a zatim time što je uhvaćena s drugim muškarcem vama pred nosom.

Istina te optužbe vidjela se na Rossovu licu. Postalo je tamnocrveno od bijesa ističući bijele bore oko njegovih usta. - Jeste li je razdjevičili?

Arthur stisne čeljusti. To s njim nije imalo nikakve veze, dovraga. Želio je lagati - proglasiti je svojom - ali kako bi joj spasio ugled, barem onoliko koliko može, rekao je istinu: - Nisam.

Oči sira Hugha bile su hladne. - Ali učinili biste to da vas nisam prekinuo.

Arthur slegne ramenima kao da mu odgovor na to pitanje nije nimalo važan.

Ross mu priđe korak bliže, držeći ruku na maču. - Gade jedan! Ti si vitez. Zar nemaš nimalo časti? Ona je zaručena...

Arthur se brzo pomakne. Manevrom koji ga je naučio Boyd, svine Rossovu ruku, prisilivši ga da pusti mač, a zatim mu je izvrne na leđa, iskoristivši njegovu težinu protiv njega. - Ne. Nije zaručena.

Ross se instinktivno pokuša osloboditi, ali njegovi su pokreti samo pojačavali zavrtanje - a tako i bol - u njegovoj ruci.

- Ali je jako blizu tome - procijedi bolnim glasu. - Ubit ću te zbog ovoga! Pusti me.

- Neću dok se ne složimo oko toga što se ovdje dogodilo. Ne želim da djevojka snosi posljedice. Ona nije ništa kriva.

Ross je mudro odlučio da se neće svađati, ali Arthur je vidio bijes u njegovim očima. Zavrne još malo, i izvuče bolni jauk iz bijesnog viteza. ~ 187 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Zašto ste se vratili ovamo? - upita Arthur.

- Čuo sam vrisak...

- Sranje - prekine ga Arthur. Osim ako Ross nema sposobnosti slične njemu, ništa nije čuo.

Ross ga je promatrao ubilačkim pogledom. Grašci znoja od boli pojavili su mu se na čelu. - Vidio sam kako zurite u nju i kako se ona previše trudi da vas ne pogleda. Znao sam da ćete nas slijediti.

Arthur opsuje. - To je dakle bila neka vrsta testa?

- Ne želim da me se radi budalom. Neću se oženiti ženom koja je zaljubljena u drugog muškarca. Bez obzira na to koliko je želim pojeb..

Arthur mu još jače svine ruku. - Dosta - upozori ga. - Da se niste usudili to izreći.

Znajući da je vraški blizu tome da slomi Rossu ruku, on ga grubo odgurne od sebe. Ross je imao pravo u vezi s jednim - što manje budu morali objašnjavati, to bolje.

Ross odahne i počne masirati nadlakticu i rame. Ali nešto u njegovu pogledu natjeralo je Arthura da se zapita je li i ovo bio nekakav test. Je li možda Rossova vulgarna opaska bila izgovorena s ciljem da izazove reakciju. Ako jest, uspjelo mu je.

- Vama je stalo do nje - reče Arthur, shvativši istinu. - Ovo vama nije samo politički savez.

Ross nije odgovorio ni riječju ni izrazom lica, ali Arthur je znao da ima pravo. K vragu, skoro mu je bilo žao tog gada. - Ali vi znate što ju je dovelo ovamo?

Kad je povratio osjet u ruci, Ross se okrene i sumnjičavo ga pogleda.

- Da. Traži podršku protiv Brucea. Nadao sam se da ću osvojiti njezinu ruku bez toga.

Arthur ga naglo pogleda u oči, shvativši o čemu se radi. - Vaš otac uopće ne kani poslati svoje ljude, bude li tih zaruka ili ne? - Ross nije ni trebao odgovoriti. Dovraga. Arthur ga opet poželi ubiti. - Vi ste je pustili da vjeruje...

Ross slegne ramenima.

Prijetvorni gad. Dovraga, Arthur bi se možda divio njegovoj odlučnosti da osoba koju je želio izmanipulirati nije bila Anna.

- Otići ćemo čim se uspijemo dogovoriti. Nakon što vi obavijestite Annu i sira Alana o ovome što ste mi upravo rekli. ~ 188 ~

Knjigoteka

daša&anna

Sir Hugh ga podrugljivo pogleda. - A zašto bih, dovraga, ja to učinio?

Arthur prijeteći zakorači prema njemu. Rossu je služilo na čast što se nije ni pomaknuo. Ali Arthur je vidio oprez u njegovim očima. - Zato što ne želim da Anna pati više nego što već pati. I unatoč tome što se ovdje dogodilo, ne mislim da vi to želite.

Gledali su se neko vrijeme, a zatim Ross kimne. Arthur pode prema vratima.

- Campbelle. - On se okrene i primijeti kako se Ross opet uhvatio za ozlijeđeno rame. - Gdje ste naučili ovo?

Arthurova se usta ironično iskrive. - Učinite ovo kako smo se dogovorili i možda ću vam jednom otkriti. * * *

Anna obriše ruke o skute i pokuša smiriti mučninu koja joj se počela stvarati u želucu dok je promatrala veliku skupinu ratnika okupljenih u Velikoj vijećnici za doručkom.

Nesvjesno je pogledom potražila Arthura, kao da će joj njegovo lice dati bar malo hrabrosti koja joj je jako trebala. Kad ga nije pronašla kako sjedi među ljudima njezina brata, uvjeravala se da se ne treba brinuti. Još je bilo rano. Poslao je sinoć u njezinu sobu jednog slugu s porukom kako je sve sređeno i kako se ne treba brinuti.

Ne treba se brinuti. Kao da je to bilo moguće nakon onog što se dogodilo. Njegova pažljiva poruka možda nije olakšala nemirnu noć, ali ona ju je cijenila. Barem se nije morala brinuti da jedan od njih leži negdje mrtav ili čami u tamnici.

Duboko udahne, natjera se uspraviti ramena i podići bradu te uđe u Vijećnicu.

Noge su joj zaklecale, a srce joj je treperilo poput krila ptice u kavezu. Svaki instinkt je vrištao da pobjegne, ali natjera se zakoračiti naprijed.

Kraljevska je krv tekla u njezinim žilama. Ona je bila članica obitelji MacDougall, a ne neka kukavica.

Iako ništa na svijetu nije željela više od sakriti se u svoju odaju, sklupčati se u loptu i pretvarati se da se ništa od ovog nije dogodilo, dogodilo se. Ako ništa drugo, barem je dugovala ispriku siru Hughu. ~ 189 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kad je samo pomislila što je učinila... Želudac joj se zgrčio. Preplavio ju je stid. Ne zato što se predala Arthuru - nije se sramila strasti koja je buktjela među njima - nego zato što je iznevjerila svoju obitelj i pritom ružno iskoristila sira Hugha. On to nije zaslužio. Ponosni je vitez bio ljubazan prema njoj. Nije on bio kriv što ona voli drugog.

Ljubav. I čak dok je razmišljala o užasu koji je učinila, sićušna zraka sreće provirila je iza oblaka očaja. Ona ga voli. A njemu je stalo do nje mora mu biti.

Ali ta sitna radost u srcu samo je pogoršala grizodušje. Pronašavši ljubav, iznevjerila je svoju obitelj. Kako će si to ikada oprostiti? Sve je upropastila. Njezin otac i njihov klan morat će se sami suočiti s Robertom Bruceom. Neće biti nikakvog savezništva nakon onog čemu je sinoć svjedočio sir Hugh.

Obrazi su joj se zažarili na to sjećanje. Na to što on zacijelo misli o njoj.

Da je bludnica. Kurva.

Ne bi se začudila čuti uzvike poruge dok je hodala Vijećnicom do svog mjesta na podiju kraj čovjeka kojem je učinila nepravdu. Ali njezin ulazak nije izazvao nikakve neobične komentare. Grof i grofica pozdravili su je uobičajeno uljudno - kao i njihov sin, kad je sjela kraj njega.

Natjerala se jesti, iako je svaki zalogaj hrane pridonosio mučnini u želucu. Kako je obrok odmicao, njezina nervoza bila je sve gora.

Dobrohotnost koju je jučer nakratko uočila kod sira Hugha je nestala - a to nije bilo nikakvo iznenađenje. Sjedio je ukočeno kraj nje, previše ponosan i prožet viteškom čašću da bi je sasvim ignorirao, ali bio je blizu tome. Bila je zahvalna što je kraj njega sjedila njegova sestra, a njegov pobočnik kraj nje, jer su njih dvoje prekidali neugodna razdoblja tišine.

Znala je da nešto mora reći, ali nije znala kako početi razgovarati o tome što se dogodilo na tako javnom mjestu. Još je čekala pravu priliku kad sir Hugh ustane od stola i ispriča se.

- Čekajte! - Zarumenila se, osjećajući kako se nekoliko očiju okrenulo prema njoj i shvativši da je to zato što je to rekla preglasno.

Sir Hugh je pogleda i po prvi put joj ukaže punu pozornost. Čekao je da kaže to što je kanila reći dok se ona pokušavala ne meškoljiti.

- Ja... Reče prvo što joj je palo na pamet, poželjevši da je to učinila ranije kad ostali ljudi nisu tako pozorno slušali. - Divno je jutro. Ako ~ 190 ~

Knjigoteka

daša&anna

nemate previše posla, pomislila sam da bi mi mogli pokazati dvorac, kao što ste obećali.

Ništa on njoj nije obećao i lako bi joj to mogao nabiti na nos, otkrivajući svima da ona samo želi priliku ostati s njim nasamo.

Gledao ju je u oči, i ona na trenutak pomisli da će on odbiti. Ali očito je prevladalo viteštvo. On se nakloni i ispruži ruku. - Bit će mi zadovoljstvo, milostiva.

Kao što je učinila prije nekoliko kratkih, ali značajnih sati, dopustila mu je da ju izvede iz dvorane. Ako je on bio svjestan spekulativnog šapta koji ih je pratio, nije to pokazao.

Ovoga puta kad su stigli do kraja hodnika, on je povede van u dvorište. Ondje se vrzmalo mnogo ljudi - vojnika, koji su vježbali i čuvali kapiju, slugu, koji su obavljali svoju zadaću, i pripadnika klana, koji su bez prestanka ulazili i izlazili u dvorište - ali nitko previše nije obraćao pozornost na njih.

- Želite li da vam pokažem nešto posebno? - upitaju.

Ona ga pogleda iskosa kroz veo svojih trepavica, svjesna ironije u njegovu glasu. On je znao da je to samo izgovor - i to slabašan. Odmahne glavom. - Oprostite, moram razgovarati s vama. - Zastala je i pogledala ga u oči. - Moram se ispričati za ono što se sinoć dogodilo.

Usta mu se stisnu, a njezina se hrabrost poljulja.

Ali ona to mora učiniti. Zgrčeni prsti zabijali su joj se u dlanove. Nije mogla duboko udahnuti pa samo izvali: - Jedino što mogu jest reći kako mi je strahovito žao.

Neko vrijeme ju je gledao u oči, a zatim kimne. Pomislila je da će se okrenuti i ostaviti je ondje, no na njezino iznenađenje, povede je na jedno mirno mjesto duž bedema, s pogledom na dvorište i dalje na grad Nairn.

Bilo je vjetrovito i morala je zataknuti odlutali pramen kose iza uha.

Ali nakon duge noći tame, jarko ju je sunce osvježilo lice i pomladilo.

- Volite li ga?

Anna se šokira. Nije znala što je očekivala da će reći, ali ovo nikako nije. Sir Hugh nije djelovao kao čovjek koji cijeni romantičnu ljubav ili je smatra važnom. Činio se daleko prehladnim i prepraktičnim za to.

Ali zaslužio je istinu. - Da - reče ona tiho.

- Ali, udali biste se za mene kako biste osigurali dodatne snage za svoga oca? ~ 191 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kad je on to tako rekao, to je odjednom zvučalo tako pogrešno, iako brak i dužnost idu jedno uz drugo - ljubav je ta koja nije važna. - Da. Očaj cijele situacije osjetila je kao bol u grudima. Preklinjala ga je za razumijevanje, pokušala ga natjerati da shvati.

- Zar vi to ne vidite? Moramo se udružiti protiv pobunjenika, to je jedini način. Udružimo li snage, možemo ih poraziti. Budemo li se sami morali boriti, riskiramo poraz.

Ako su ga njezine riječi imalo poljuljale, on to nije pokazao. Dok ju je proučavao, izraz lica ostao mu je ozbiljan i neumoljiv.

Bilo je to čudno. Sada kad nije bilo nade za zaruke, činilo se da su njezin strah i nervoza nestali.

- Možete se odriješiti krivnje, lady Anna.

Ona upitno zatrepće, zaklanjajući oči od sunca rukom da bi ga jasnije vidjela.

Usta mu se izvinu u čudnu grimasu. - Moj otac nema nikakvu namjeru poslati ljude Lornu.

Ona iznenađeno zastenje. - Ali zaruke... Naveli ste me da povjerujem...

On slegne ramenima bez imalo grizodušja.

Bijes se probije kroz njezinu krivnju. - A kad ste mi kanili to reći?

- Ionako biste to uskoro saznali, - Nakon što bismo najavili zaruke?

On nije ni trznuo na njezinu optužbu. - Vjerojatno.

- Ali zašto? Činilo se da je namjerno pogrešno protumačio njezino pitanje. Nemamo dovoljno ljudi. Bruce će navaliti i na nas, a kad se to dogodi...

Glas mu utihne na vjetru. - Kralj Robert je postao premoćan. A nas su napustili naši saveznici. Comynovi, MacDowellovi, Englezi. Moj otac ima previše za izgubiti.

On pogleda preko zida svojeg malog kraljevstva.

Bio je to znakoviti trenutak i ona usiše zrak shvativši njegov značaj.

Previše za izgubiti. Njegov otac ne želi sve riskirati. – Ne - reče ona, ustuknuvši. - Ne možete! Vaš otac se ne može pokoriti. Bruce će ga ubiti zbog onog što je učinio njegovoj ženi i kćeri.

Izrekla je to bez razmišljanja, i bilo joj je odmah jasno da podsjećanje na ono što je njegov otac učinio, oskvrnuvši svetište i predavši članice ~ 192 ~

Knjigoteka

daša&anna

Bruceove obitelji Englezima, nije bilo nešto na što je sir Hugh želio da ga podsjećaju. Po prvi put uhvati nešto nalik na stid na njegovu ponosnom licu.

- Bruce se zavjetovao da će oprostiti svim plemićima koji su se borili protiv njega, ako se pokore.

I vi vjerujete na riječ izdajniku? Zasigurno ne mislite da će Kralj Kapuljača oprostiti vašem ocu i pobunjenicima Rossa i Moraya. Tek se stišao požar od “paljenja Buchana”.

Nije joj se usprotivio. Ali čvrsto je stisnuo čeljust i rekao: - Kakav izbor imamo? Vjetar se okrenuo u korist Brucea. Ljudi ga smatraju junakom - ratničkim kraljem koji je porazio Engleze. Jedini način da opstanemo jest pokoriti mu se. Moj otac je spreman umrijeti da osigura opstanak našeg klana.

Anni se zavrtjelo u glavi. Nikad, ni u najluđim snovima, nije očekivala da će se Ross pokoriti. Što to znači za njezin klan? Hoće li i njezin otac učiniti to isto?

Neće. Njezin se otac nikada neće pokoriti. A po prvi put, Anna je shvatila koliko bi ih to moglo koštati.

Otrežnjena onim što joj je povjerio sir Hugh, Anni je malo laknulo jer njezino ponašanje nije bilo krivo za to. - Hvala vam što ste mi to rekli reče.

On je znakovito pogleda. - Što ćete učiniti?

- Borit ćemo se - odgovori mu. Ako moraju, borit će se sami. Što drugo mogu?

- Hoćete li se udati za Campbella?

Obrazi joj se zažare. Nakon onoga što se sinoć dogodilo, bilo je prirodno pretpostaviti... Ali nisu imali priliku za razgovor o budućnosti. Činilo se da on shvaća njezinu tišinu. - Koliko ga dobro poznajete?

Tračak upozorenja u njegovu glasu podigne glasić u njezinoj glavi koji je željela ušutkati. - Sir Arthur je došao u Dunstaffnage prije mjesec dana sa svojom braćom, odgovorivši na poziv moga oca upućen vitezovima i vojnicima. Činilo se da je ovim potvrdila nešto što je sir Hugh pretpostavljao. Ima nečeg čudnog u vezi s njim. Nešto nije u redu. On nije onaj kojim se predstavlja. ~ 193 ~ Knjigoteka

daša&anna

Anna ga odmah počne braniti, pomislivši da sir Hugh zacijelo govori o Arthurovim neobičnim sposobnostima. - On je samo tih - reče ona. Voli se držati podalje od svih.

Sir Hugh je pronicljivo pogleda, kao da želi još nešto reći, no ipak samo kimne.

Laknulo joj je kad joj je rekao da će on sve objasniti njezinom bratu i roditeljima te da neće spominjati kako ju je pronašao u kompromitirajućoj situaciji, nego će samo reći kako su zaključili da si ne odgovaraju.

Kad ju je poveo natrag u kulu, Anna se osjećala kao da joj je pao dobar komad kamena sa srca. Ublaživši dio osjećaja krivnje, dopustila si je malo radosti koju je osjetila otkrivši da je čovjeku kojeg voli stalo do nje. Jedva ga je čekala vidjeti - i razgovarati s njime.

Na njezino iznenađenje, s obzirom na intimne trenutke koje su podijelili, nije ju bilo sram. Čak i sada, nakon svega što se dogodilo, činilo se to ispravnim.

Spremala se zakoračiti na prvu stubu koja je vodila iz dvorišta u kulu, kad skrene pogled ulijevo i uoči sira Arthura kako izlazi iz vojarne.

Srce joj poskoči. Nasmiješi se i instinktivno zakorači prema njemu, ali zatim stane ukopana. Odjenuo je oklop i bilo je jasno da se sprema na vježbu, ali vidjela je dovoljno njegova lica ispod vizira kacige.

Doista nije očekivala da će potrčati prema njoj - barem ne dok je sir Hugh još uvijek kraj nje. Ali bilo bi lijepo da ju je pogledao s nježnošću na licu. Sve bi bilo bolje od ovog pogleda punog žaljenja - ne, čak i srama - na njegovu naočitom licu.

Radost od koje joj je srce poskočilo, bolno nestane.

Osjetila je kako se sir Hugh kraj nje ukočio vidjevši što ju je to zaintrigiralo.

Arthur pogleda sira Hugha. Osjetila je kako je zaiskrilo neprijateljstvo između dvojice muškaraca. No Arthur se prvi povuče.

Kimne im, a zatim se makne i pridruži ostalim ratnicima.

Anna se uvjeravala da ne bi smjela biti razočarana. Da ne bi smjela pretjerivati. Razgovarat će oni kasnije. Nasamo. Vjerojatno je samo umislila ono što je mislila da je pročitala u njegovu pogledu.

Ali sljedeće je riječi sira Hugha uvjere da nije tako: - Ako ne ispadne kako ste planirali, lady Anna, ja sam tu. - On je čovjek na kojeg može računati. ~ 194 ~

Knjigoteka

daĹĄa&anna

Molila se Bogu da je i Arthur takav Ä?ovjek.

~ 195 ~ Knjigoteka

daša&anna

16. POGLAVLJE

Da

napuste dvorac Auldearn trebalo im je duže nego je Arthur pretpostavio. Alan MacDougall se zaključao s grofom, njegovim savjetnicima i sirom Hughom u solar na još tri dana, pokušavajući, pretpostavio je Arthur, uvjeriti Rossa da udruže snage bez obzira na to što do zaruka nije došlo. Nasreću, Alanovi su napori bili uzaludni.

Kako Arthur nije bio upućen u to što se zbivalo na tim sastancima, nije mogao biti siguran u grofove razloge, ali njegovo odbijanje išlo je na ruku kralju Robertu kojem će to dojaviti čim dobije priliku. Nije vjerovao da su poslane bilo kakve poruke, ali čim uzmogne, za svaki slučaj će provjeriti Anninu i Alanovu prtljagu.

Napustih su Auldearn u zoru, vraćajući se istim putem kojim su stigli prije samo tjedan dana. Već prvog dana putovali su napornim tempom kako bi sigurno uspjeli proći dvorac Urquhart. Činilo se da su vojnici u pratnji, po uzoru na svog gospodara i gospodaricu, naslutili da nije sve prošlo onako kako su se nadali, i težak se oblak neuspjeha nadvio nad putnike. Raspoloženje je bilo tmurno, ako već ne i izrazito zlovoljno.

Arthur je znao da mu je trebalo laknuti što je njegova misija bila uspješna. Trebao bi biti sretan što Ross i Lorn neće udružiti snage.

Neuspjeh MacDougalla dovest će Brucea korak bliže pobjedi, a Arthura korak bliže uništenju njegova neprijatelja. Pobrinuti se da John od Lorne plati za ono što je učinio njegovu ocu, bilo je ono što je želio najviše na svijetu. Zar ne?

Trebalo bi biti, dovraga. Ali plašio se da će ga to koštati znatno više nego što je ikad očekivao.

Skriven iza maske svoje kacige mogao bi se prepustiti nagonu da ju pogleda. Osjetio je to opet, oštro i žarko. Nije ga izjedalo samo grizodušje, nego i nešto drugo. Probadajuća bol u grudima kad bi je pogledao, postala je skoro nepodnošljiva. Ali još je više boljelo ne gledati je.

Jahala je ispred njega, kraj svoga brata i sluškinje, dopuštajući mu tek povremeni pogled na svoj profil. Nije joj trebao vidjeli lice da bi znao koliko ju je povrijedila njegova šutnja o onome što se dogodilo. Jako ju je povrijedila.

Bože, što je učinio? I još važnije, što će, dovraga, učiniti u vezi s tim? ~ 196 ~

Knjigoteka

daša&anna

Sad kad su odmakli od dvorca, ne može to više izbjegavati - a ni nju.

Znao je što bi trebao učiniti. Nije morao biti vitez da zna kako bi joj, nakon što je bio nekoliko centimetara (doslovno) od uzimanja njezine nevinosti, trebao ponuditi brak. Ona je bez sumnje to očekivala - i trebala bi to očekivati, dovraga. Ako ima imalo časti, on bi to učinio. Ali ti centimetri dali su mu dovoljan izgovor da to ne učini.

Unutrašnja borba u njemu se povećavala. Svaki instinkt ga je tjerao da joj pride, da popusti tim osjećajima - neka ih vrag nosi - koji su se kovitlali u njemu, ali onaj drugi dio njega, onaj racionalni dio, sprječavao ga je da učini nešto što će biti još gore.

Iako je to povremeno želio zaboraviti, on joj je lagao. A sasvim sigurno, dovraga, joj ne može reći istinu. Njegova dužnost i odanost pripadali su Bruceu. Svi ti osjećaji prema njoj, kakvi god bili, neće to promijeniti. Oni su na suprotnim stranama oluje koja se kuha. Ona će na kraju otkriti kome je on zapravo odan i saznati da je jedini razlog zašto se našao u Dunstaffnageu bio taj da špijunira njezinu obitelj i uništi je. Kad bi je zaprosio, to je dobro znao, njegova bi krajnja izdaja bila još puno gora.

Našao se u nemogućoj situaciji za koju je, to je dobro znao, bio sam kriv. Trebao je se kloniti. Ali njezin osmijeh, njezina živost, njezina slatkoća i dobrota, uništili su njegove dobre namjere. Kad hi pogledao u te velike plave oči, počeo bi čeznuti za nečim što nije ni znao da želi.

On je volio biti sam, dovraga! Bilo je to lakše i vraški manje komplicirano.

Ali ona ga je natjerala da žudi za nečim što si ne može priuštiti s obzirom na ono što se sprema. Ali razdiralo ga je to što ju je tako povrijedio - i pri tom nije bio sposoban učiniti ništa da to promijeni. Bilo mu se teško usredotočiti na bilo što drugo.

Iako se nije okrenula da ga pogleda, znao je da je jednako svjesna njega kao on nje. Vidio je kako bi joj se ramena ukočila kad bi projahao kraj nje.

Kako su Richard i Alex izviđali sprijeda, Arthur je kružio straga da bi se uvjerio kako ih nitko ne prati. Približavali su se kraju putovanja toga dana, i kako su se primakli dvorcu Urquhart - gdje su ih ranije zaskočili Bruceovi ljudi - morali su biti posebno oprezni. Opet će skrenuti s puta mnogo zapadnije kako bi izbjegli patrole iz “neprijateljske” utvrde. ~ 197 ~ Knjigoteka

daša&anna

- Izvolite, milostiva - čuo je kako govori njezina sluškinja. - Lady Euphemia naložila je kuharu da ovo spremi posebno za vas, primijetivši koliko vam se sviđaju.

Starija ju je žena nutkala slatkim kolačima, ali Anna odmahne glavom, a slabašni pokušaj osmijeha otkine mu još komadić srca. - Ne, hvala vam. Nisam gladna.

Sluškinja nezadovoljno puhne, napući usta i s malo oduševljenja zagrize poslasticu od oraha. Jedva je završila sa zalogajem, kad pokuša ponovno. Izvukavši iz svoje torbe nešto nalik na malu mesnu pitu, reče: Što kažete na malo ovčetine i ječmene kaše? - Teatralno ponjuši. Predivno mirisi, i još je topla.

Anna ponovno odmahne glavom. - Samo se poslužite. Pojest ču malo kad stanemo.

Sluškinja promrmlja nešto ispod glasa. - Morate nešto pojesti, mdostiva - šapne panično, ljutito prostrijelivši Arthura pogledom.

On stisne čeljust, pogodivši koga je sluškinja krivila za nedostatak teka svoje gospodarice.

- Hoću - reče Anna pomirljivo. Pozove svoga brata koji je jahao neposredno ispred nje. - Brate, kad ćemo stati za prenoćište?

Ubrzo, nadam se. - Alan se ogleda i uvidjevši da se Arthur vratio, pozove ga naprijed.

Pripremivši se na to što ga čeka, Arthur ga posluša, podigne vizir kacige i zaobiđe nekolicinu jahača između njih.

- Ima li nešto sumnjivo? - upita Alan.

Arthur odmahne glavom. - Zasad ne. Kad se Richard i Alex vrate, bit ćemo sigurni, ali ako ništa ne bude djelovalo neobično, možemo stati kraj vodopada kao što smo planirali.

- Ne vraćamo se na jezero gdje smo se prošli put ulogorili? Ona mu se obratila. Ne mogavši je više izbjegavati, on skrene pogled na nju polako. Nije bio spreman na rastuću vrućinu koja ga je preplavila kad su im se pogledi sreli. On - koji se jedva pomaknu kad mu se strijela zabila duboko u rame, kad mu je oštrica mača prerezala trbuh, ili toliko puta kad nije bio dovoljno brz da uhvati bratov bodež - on se lecne, vidjevši tugu i neizgovoreno pitanje u njezinim očima.

Izgledala je umorno i nepodnošljivo krhko. Male su joj se bore usjekle oko očiju, a koža joj se činila bljeđom nego obično. ~ 198 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur zaškrguće zubima, boreći se s očajničkom potrebom koja je rasla u njemu - potrebom da joj da sve što želi od njega.

Ponudi joj brak.

Dovraga, nije to mogao. To bi samo sve pogoršalo.

- Ne, milostiva odgovori ravnodušnim glasom. - Sigurnije je ne vraćati se točno istim putem. Svake ćemo se noći ulogoriti na različitom mjestu. Ima jedan vodopad u šumi u blizini Dhivacha, na kraju zaklonjene udoline, jugoistočno od dvorca. Ondje ćemo prenoćiti.

Ona kimne. Izgledala je kao da želi još nešto reći, ali je svjesna da nisu sami. - Je li to daleko?

- Još pet-šest kilometara. Stići ćemo prije mraka.

- Ja... - Zaustavi se, ali način na koji ga je gledala razdirao mu je utrobu. - Hvala vam.

Kad je konačno odvukao pogled s nje, iznenadio se vidjeti da mu je straga prišao jedan od Alanovih ljudi.

Namrštio se, ali bio je previše zaokupljen vlastitim košmarom da bi obratio pozornost na to upozorenje.

Očito, jedan od Anninih kovčega nije bio dobro pričvršćen pa je pao s kolica. Kad su Anna i njezina sluškinja požurile provjeriti je li nešto izgubljeno, Arthur je bio sretan što su ih prekinuli. Ali znao je da ne može dovijeka odgađati neizbježni razgovor.

A to su potvrdile i Alanove riječi prije nego što je odjahao provjeriti što su saznali Richard i Alex. - Ne znam koji se vrag zbio u Auldearnu, Campbelle, ali moja sestra je nesretna. - Stariji ga vitez prostrijeli pogledom. Plave su mu oči bile ledene i krajnje nemilosrdne. Ipakje on bio sin svoga oca. - Sredi to. Ili ću ja.

Arthurovo se lice smrkne. Nije se pretvarao da je pogrešno protumačio što mu je Alan želio poručiti. Nije ga zabrinula prijetnja. Ono što ga jest zabrinulo bilo je to što ne može učiniti ono što njezin brat traži od njega. Ništa to ne može srediti. * * *

- Zašto me izbjegavaš?

Prenuvši se, Arthur skoči na noge i zbog njegovog trzaja zaklopi se zamka koju je upravo postavljao. ~ 199 ~

Knjigoteka

daša&anna

Iznenadila ga je. Anna bi se kladila da se to ne događa često. Možda nije umislila onaj košmar u njegovim očima koji je prije primijetila.

Gledao ju je s jedva potisnutom čežnjom. Ali nešto ga je sputavalo.

Razočaranje koje ju je preplavilo onog prvog jutra samo se pogoršavalo sa svakim danom koji je odmicao, a on je još nije potražio - a kamoli joj ponudio brak. Pokušavala se uvjeriti da on zapravo samo čeka da razgovara s njezinim ocem, ali to nije objašnjavalo zašto ju izbjegava.

- Anna, zar me opet pratiš? Činilo se da ju pokušava smesti stavljajući je u obrambeni položaj, ali to neće tako ići. - To se ne može zvati praćenjem kad je logor udaljen tek nekoliko metara. - Ona pokaže rukom na uže i grančice. - Vidjela sam da vadiš klopku iz torbe pa sam zaključila da nećeš otići daleko.

Pogleda ga u lice, napola skriveno sjenom. Ostalo je još barem jedan sat dnevnog svjetla, ali pod gustim krošnjama stabala u šumi, noć se činila mnogo bližom. Zakorači prema njemu, suzivši razmak među njima.

Njemu se ukruti čeljust i cijelo mu se tijelo ukoči. Vidjela ja kako mu nosnice trepere - kao da mu smeta njezina blizina.

Suze joj navru na oči. Zašto se tako ponaša? Zar je ona tako grozna?

- Hoćeš li mi odgovoriti? - Glas joj se slamao. Sustigle su je emocije i nesigurnost proteklih dana. Željela je staviti ruku na njegova prsa i smiriti se, ali plašila se da će se sasvim raspasti ako se on odmakne. - Zar ne zaslužujem neko objašnjenje?

On uzdahne i odmakne se od nje, navodno da provuče prste kroz kosu. Iako je još nosio oklop, bio je skinuo kacigu. Tamna mu je kosa padala u mekim valovima do ruba žicanog prsluka. - Da, djevojko, zaslužuješ. Kanio sam porazgovarati s tobom nakon što se pobrinem za naš obrok.

Nije znala bi li mu vjerovala, no pričeka da on nastavi. Ona je dovoljno rekla. Sad je bio njegov red.

- Ono što se dogodilo bilo je... Predivno? Nevjerojatno? Savršeno?

- ...nesretno.

Srce joj se stisne - to nisu bile riječi kojima se nadala.

- Sramim se svoga ponašanja - reče, zvučeći kao pravi ukočeni, uljudni vitez. - Nikako nisam smio dopustiti da to ode tako daleko...

Ne mogavši podnijeti žaljenje i distanciranost u njegovu glasu, ona ga prekine. - Zašto tako govoriš? Zašto se ponašaš kao da to nije ništa značilo? ~ 200 ~

Knjigoteka

daša&anna

Brada mu se ukoči, a puls na vratu počne zlokobno titrati.

Pokušao se okrenuti, no ona ga zgrabi za ruku. Peklo ju je u prsima. Je li to nešto značilo, Arthure? - On ju je nemilosrdno palio pogledom.

Ona duboko, isprekidano udahne kroz stisnuto grlo. - Meni jest.

- Anna... - Činilo se kao da vodi nekakvu unutrašnju borbu. Mišići na ruci ukočili su mu se pod njezinim prstima; a činilo se da cijelo njegovo moćno tijelo zrači napetošću. - Zašto mi to tako otežavaš?

- Ja? Ti si taj koji meni otežava. Postavila sam ti jednostavno pitanje.

Ili ti to jest nešto značilo, ili nije?

Gledala ga je u oči, ne dopuštajući mu da skrene pogled, čekajući ga da nešto kaže. Lice mu je bilo napeto poput strune, kao da ga je stavila na paklenske muke.

- Ti ne shvaćaš.

- Imaš pravo, ne shvaćam. Zašto mi onda ne objasniš?

- Ne mogu. - On je strogo pogleda. - Zar ne vidiš, to nikad ne bi uspjelo.

Moj Bože. Činilo joj se da joj se srce uglavilo u grlu kad joj je konačno sinulo: On mi neće ponuditi brak. Kako je mogla tako sasvim pogrešno protumačiti situaciju?

Ne! Nije pogrešno protumačila. Nešto drugo je ovdje posrijedi. Zašto ne bi?

- Mi nikako nismo jedno za drugo. Tebi je obitelj sve. Ali meni? Moji su roditelji umrli kad sam bio mlad. Braća mi se godinama bore na suprotnim stranima. Ja ne znam ništa o obitelji.

- Ja ti mogu pokazati.

On je ljutito odreže. - Ne želim da mi pokažeš. Ja volim biti sam. A ti...

- On odmahne glavom. - Kladio bih se da u čitavom životu ni jedan jedini dan nisi bila sama. Ti zaslužuješ biti okružena obitelji i prijateljima, muža koji te obožava i šačicu djece koja te vuku za skute. Nemoj mi govoriti da to ne želiš, jer znam da želiš.

Ona je to željela - s njim. - Zar ti ne želiš djecu?

Usta mu pobijele, kao da mu je to pitanje - ta pomisao - nanijela bol. Nisi shvatila ono bitno.

- Uistinu? Jesi li ikad pomislio da se možda ne radi o tome da ti voliš biti sam, nego samo o tome da nisi bio okružen pravim ljudima? - Ona zastane, puštajući da mu sjednu njezine riječi. Shvaćala je zašto se voli ~ 201 ~

Knjigoteka

daša&anna

držati po strani, no pretpostavljala je da bi se drukčije osjećao s obitelji koja ga voli - koja ga prihvaća. - Ako ti je stalo do mene, ništa drugo nije važno. - Lice mu je bilo nepopustljivo kao granit, ali ona se nije dala smesti. - Je li ti stalo do mene, Arthure?

Gledala ga je u oči, izazivajući ga da joj se ne usudi lagati. Izgledao je kao da to kani. No na kraju prizna: - Da. Ali to nije važno.

Njemu jest stalo do nje. Nije pogriješila. Ona odmahne glavom. Samo je to važno.

- Nema vajde od toga, Anna. Vjeruj mi kad ti kažem da to ne hi išlo. Ja ti nikad neću moći dati ono što želiš. Ja te nikad neću moći usrećiti.

Preplavi je frustracija i bijes. Kako se usuđuješ smatrati da bolje znaš što ja želim od mene! Ja znam točno što želim. Nakon onog što se dogodilo, kako ne shvaćaš da si ti jedini čovjek koji me može usrećiti? Zar ne shvaćaš da te volim?

Njezina objava bila je i njoj neočekivana kao što je očito bila i njemu.

Ona naglo zatvori usta, ali bilo je prekasno. Činilo se da joj riječi odjekuju u iznenadnom naletu tišine.

On se sasvim ukipio, s izrazom na licu nalik osobi koju je upravo pogodila strijela. Nikako to nije bila reakcija kojoj se nadala. Nije očekivala da će i on njoj izjaviti ljubav. Uistinu to nije očekivala. Barem još ne. Ali nije očekivala ni tišinu. Tišinu koja joj je polako - okrutno slomila srce. * * *

Volim te. Te su mu riječi odjekivale u ušima. Lupale. Zvonile. Mamile ga, dovraga, mamile ga.

Arthur je stajao mirno kao stijena, ne dopuštajući si da joj povjeruje.

Nije joj smio povjerovati. Zato što kad bi joj povjerovao, to bi ga možda usrećilo. Bio bi sretniji nego ikad u životu.

Ona to nije mislila. Bila je zbunjena. Anna MacDougall je svakome davala svoje srce. To je bio jedan od razloga zašto je tako vraški neodoljiva.

On odmahne glavom, kao da sam sebe pokušava uvjeriti u to. - Ne znaš što govoriš. Ne možeš me voljeti. Ti me uopće ne poznaješ.

- Kako to možeš reći? Naravno da te poznajem. ~ 202 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Postoji nešto u vezi sa mnom, kad bi ti to znala... - Nije joj smio više reći. Već joj je i onako rekao previše, jer je ona strašno pronicljiva.

Anna napući usne, a on prepozna tvrdoglavi bljesak u njezinim očima. - Mislila sam da smo to riješili. Tvoje sposobnosti su dar - i to dar koji se više od jednom pokazao nevjerojatno korisnim.

Nije on govorio o svojim vještinama, već o činjenici da je Bruceov pristaša i špijun. O činjenici da na svijetu nema osobe koju mrzi više od njezina oca i da četrnaest godina čeka da ga uništi. A tu istinu joj nikako nije mogao reći.

- Znam o tebi sve što je važno - nastavi ona. - Znam da više voliš gledati i slušati nego govoriti. Znam da ne voliš privlačiti pozornost na sebe i da se uvijek trudiš utopiti u pozadinu. Znam da imaš korisne vještine koje želiš sakriti zato što misliš da te one čine drukčijim. Znam da si se uvjerio da jesi drukčiji i da zato ne trebaš nikoga, pa se trudiš odgurnuti ljude od sebe prije nego što ti se previše približe. Znam da si većinu života proveo na bojišnici i da znaš baratati perom jednako učinkovito kao i mačem.

Ona zastane i duboko udahne. Trebao bi ju prekinuti, ali bio je previše uznemiren da bi govori.

- Znam da si pametan i da ti je karakter snažan kao i tijelo. Znam da se s tobom osjećam sigurno. Znam da se pretvaraš da ne mariš ni za što, ali bi me štitio do smrti. Znam da čovjek koji može držati djetešce u rukama s nježnošću i pokazati strpljenje prema psiću koji mu je priuštio samo nevolje, ima dobro srce. - Glas joj se utišao skoro do šapta. Sva se ljutnja rasplinula. - Znam da otkad si me prvi put poljubio, nikad neću biti s drugim čovjekom. Znam da kad pogledam u tvoje lice, to je lice koje želim gledati do kraja svoga života. - Njezine oči, sjajne od neisplakanih suza, susretnu njegove. - Znam da si odan i častan i da ti je stalo do mene, ali nešto te sputava.

Isuse. Osjećao se kao da je udaren maljem. Nitko mu nikad u životu nije rekao nešto takvo.

To ga je ponizilo.

To ga je dirnulo.

To ga je nasmrt preplašilo.

Previše je toga vidjela. Ona nije bila samo prijetnja njegovoj misiji, nego i njemu samom na načine koje nikad nije mogao ni zamisliti. ~ 203 ~ Knjigoteka

daša&anna

On ukruti bradu, i svoje srce. - Ti vidiš ono što želiš vidjeti, Anna - ne vidiš stvarnost. - Rat. Njezin otac. On. Ona je slijepa na mane onih koje voli. - Ali djevojčice koje vjeruju u bajke na kraju se razočaraju.

- Nemoj biti takav - šapne ona. - Nemoj me gurati od sebe. To je ono što on radi. Što je uvijek radio. Iako je ovo bio prvi put da to nije želio učiniti, a morao je. Za njezino dobro.

On je zgrabi za ruku, kaneći je dobro prodrmati i utuviti joj malo razuma, ali bila je to pogreška. Od dodira samo su mu se osjećaji koji su plamtjeli u njemu još jače razbuktali. Poludjeli. Oteli se kontroli.

- Onda se ne ponašaj tako naivno. Mi smo usred prokletog rata.

Bruce se sprema navaliti na vas svom silom, a ti želiš planirati budućnost. Nema budućnosti, Anna. Samo sadašnjost. Dovraga, ti sljedećeg mjeseca možda nećeš imati dom.

Ona se trzne kao da ju je udario. - Zar ti misliš da ja to ne znam? Jecaj joj stisne grlo. Njezine predivne plave oči zamute se od suza, dodatno razbuktavši vatru koja mu je gorjela u prsima. - Što misliš, zašto sam otišla Rossu? Znam što je na kocki. Ali nisam to mogla učiniti. Zbog tebe.

- Tvoj otac to nikako nije smio tražiti od tebe - obrecne se on.

Njezin ranjeni izraz lica ponukao ga je da poželi povući te svoje rijeci. Ona je imala djetinjastu viziju svoga oca - savršenog viteza koji nikad ne griješi. Bila je to još jedna iluzija koju će on pomoći uništiti.

- Nije on to tražio od mene. To je bila moja zamisao. Ti govoriš o ratu i nesigurnosti, ali ja ću ti reći jednu stvar koja je sigurna. Ako nikada ne riskiraš, ako budeš stalno gurao ljude od sebe, jamačno ćeš ostati sam. Je li to ono što želiš? Čeljust mu se stisnula tako silovito da su ga zubi zaboljeli. - Da. Prokleta bila.

- Dobro, jer baš ćeš to i ostati. - Suze su joj se razlile po obrazima. Ne znam zašto to radiš, ali ti si kukavica, Arthure Campbelle.

Bijes eruptira iz njega poput eksplozije. On nije kukavica. On pokušava učiniti ono što je ispravno. Ali ona mu to ne da. Stalno ga gura i vuče, izluđuje ga osjećajima koji mu ne pripadaju. Nije mogao racionalno razmišljati. Samo ju je želio zagrliti i ljubiti je dok to bubnjanje u njegovoj glavi - i prsima - ne prestane.

- Koji se vrag ovdje zbiva? ~ 204 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur se smjesta okrene. U glavi mu se još vrtjelo kad je Alan MacDougall zakoračio na čistinu.

Arthur opsuje. Toliko se udubio u Annu da nije čuo baš ništa.

Koji mu vrag? Sasvim je izgubio kontrolu. Mora obuzdati emocije. Čula su mu bila tupa i nejasna. Bio je previše rastresen. Previše svezan u čvor. Ovako se osjećao samo jednom - onoga dana kad mu je otac umro.

Gubio se.

I zato nije bio spreman na ono što je uslijedilo.

- Pusti je - zagrmio je Alan, istrgnuvši mu Annu iz ruku u istom času u kojem je njegova šaka poletjela prema Arthurovoj bradi.

Arthurova glava odleti unazad primivši udarac punom snagom.

Glava mu je eksplodirala od boli. Zaslijepio ga je bijeli bljesak.

Anna prestravljeno vrisne. - Alane, molim te, nije ono što misliš!

Ali njezin je brat nije slušao. Dokazavši da je učinkovit objema šakama, još jedan udarac stigne Arthura s druge strane. A zatim u trbuh.

A zatim pod rebra.

- Rekao sam ti da to popraviš, dovraga. A ne da ju rasplačeš. Što si joj učinio, dovraga?

Arthur se nije ni pokušao braniti. Ne zato što nije mogao MacDougall možda ima ruku poput kovačeva čekića, ali Arthur je u Visočju naučio dovoljno trikova od najboljih ratnika u borbi prsa o prsa i oborio bi ga na leđa za nekoliko sekundi. Nije mu uzvratio zato što je zaslužio te udarce. Dovraga, zaslužio je i mnogo gore za ono što će učiniti.

- Prestani! Prestani! - jecala je Anna, glasom na rubu histerije. Ozlijedio si ga.

Alan ga povuče za ovratnik i gurne ga silovito o stablo. - Što si učinio? - Pogleda svoju sestru. - Bolje vam je da mi netko od vas odmah kaže koji se vrag događa.

Nijedno od njih dvoje ne odgovori.

Alan pogleda jedno, pa drugo, lica zajapurenog od ljutnje. - Ne radite me budalom! Ne mislite valjda da sam i jednu sekundu vjerovao da je Ross samo tako odjednom odustao od zaruka! - On pogleda Annu, a ruka mu je još snažno stiskala Arthurovo grlo. - Što se dogodilo u Auldearnu?

Je li te ovaj gad dirao, Anna? - Alan stisne ruku oko Arthurova vrata. - Je li te dirao? - Još jače pritisne Arthura o stablo. - Je li? ~ 205 ~ Knjigoteka

daša&anna

Arthur osjeti kako mu se omča steže oko vrata, ali to nije bila MacDougallova ruka. Ne, znao je da će ga pozvati na red zbog onoga što se dogodilo - ili zamalo dogodilo u Auldearnu.

- Pusti ga! - Čuo je paniku u Anninu glasu. Ona pokuša povući bratovu ruku, ali bez uspjeha. - Da, ali ne radi se o onom što misliš.

Zapravo, vjerojatno se radilo o baš onom što je Alan mislio.

- Prokleto kopile! - zaurla MacDougall, tresnuvši snažno Arthurovom glavom u stablo. - Ubit ću te za ovo.

Arthur nije sumnjao u njegovu nakanu - ili njegovu sposobnost da ga ubije. Ali nije mu mogao dopustiti da to učini. Upravo se spremao osloboditi, kad začuje neki tihi, neobičan zvuk praćen isto tako tihim fijukom.

Strijela. Čula mu eksplodiraju bljeskom u punoj oštrini i jasnoći. Pogleda preko MacDougallova ramena i ugleda željezni vršak kako se okreće kroz zrak. Djelić sekunde od udara u MacDougallov potiljak.

Arthur nije razmišljao; djelovao je. Munjevitim mu pokretom izvrne nadlakticu prema gore kako bi maknuo njegovu ruku koja ga je grčevito stiskala za vrat, a zatim izvine svoju nogu oko njegova gležnja i sruši ga.

MacDougall je pao na tlo točno u trenutku kad je strijela pogodila stablo uz mukli udarac. Istog trenutka začuju se prodorni ratni pokliči. Čuo je kako je Anna zgroženo zastenjala, ali nije se smio okrenuti da je smiri. Prvi je čovjek već izronio iz šume, uzdignuta mača. Arthurova je reakcija opet bila istovremena. Pronađe dršku svoga bodeža, izvadi ga iz korica i baci na napadača. Napadač zastenje kad je oštrica pronašla nekoliko centimetara nezaštićene kože na njegovu vratu. Zatetura, i sruši se.

Kad je drugi čovjek navalio na njih, MacDougallova se glava dovoljno razbistrila da shvati što se događa i podigne se. Izvadio je mač, zamahivao i podigao oštricu točno na vrijeme da blokira udarac koji bi mu odrubio glavu.

Anna. Arthur okrene pogled s nadirućeg napadača tek toliko dugo da provjeri je li ona dobro. Našao ju je sklupčanu iza stabla, očiju razrogačenih od straha. Srce mu se stisnulo kad ju je vidio onako ranjivu, a zatim se smrznulo kad je shvatio kako taj prizor njega čini ranjivim.

Ne može dopustiti da joj se nešto dogodi. Mora je zaštititi. Ubit će ih sve bude li morao. ~ 206 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pogledi im se sretnu samo na sekundu, no puni žestine i napetosti.

- Ostani dolje - reče, glasa mirnog unatoč krvi koja mu je zavrela u žilama.

Stao je ispred Anne - a rame uz rame s MacDougallom, koji se još borio sa svojim protivnikom - i mahao mačem da dočeka navalu napadača koji su nadirali iz šume. Dvadesetak ljudi. Možda i više.

Nije trebao dugo čekati da stigne sljedeći napadač. Po prvi put u više od dvije godine - otkad je napustio Čuvare Visočja i infiltrirao se u neprijateljski logor - Arthur si je dao oduška, boreći se svom vještinom i mahnitošću koju je tako pažljivo skrivao. Prvog je čovjeka sredio jednim opakim zamahom mača, okrenuo se, i nošen tim zamahom sredio i drugog.

Počeli su opako navaljivati. Ali on nije mario. Borio se poput opsadnog vozila, sijekući sve koji su mu se našli na putu. Trojicu. Četvoricu.

Zveket čelika o čelik proparao je noćni zrak, miješajući se sa stenjanjem i ratnim pokličima. Zvukovi su uzbudili logor - koji se, hvala Bogu, nalazio samo nekoliko koraka od poprišta bitke - i MacDougallovi se ljudi počnu slijevati na malu čistinu koja je sada već bila u potpunom mraku.

Ali napadači su očekivali da će njihovim žrtvama suputnici pojuriti u pomoć. To su zapravo planirali i čekali u zasjedi. Još napadača navali iz šume na nesvjesne MacDougallove sunarodnjake dok su se slijevali kroz drveće.

- Pazite! - poviče Arthur, pokušavajući ih upozoriti. - Raširite se.

Da nisu, bili bi ulovljeni lako kao haringa u bačvi.

Ali samo je mogao viknuti to upozorenje jer su mu već sljedeći njegovi protivnici skrenuli pozornost. Dvojica su navalila na njega.

Dvojica u kacigama koje su prekrivale nos, zacrnjenim plaštevima i prepoznatljivim crnim pepelom namazanim po licima.

Preplavi ga strava.

Napadači su Bruceovi ljudi. Naravno da jesu. Vidio je tijela razbacana po tlu pred sobom - napadača koje je ubio - i žuč mu se podigne u grlo.

Isuse, što mu je bilo? Nije razmišljao. Instinkt da zaštiti Annu nadjačao je sve ostalo.

Ali bilo je još gore nego što je pomislio. ~ 207 ~

Knjigoteka

daša&anna

Dok je pokušavao onesposobiti dvojicu napadača, tako da ih ne ubije, pridruži im se i treći čovjek.

Treći čovjek koji je vitlao s dva mača.

Kretao se poput munje, navalivši na Arthura žestinom bez premca i među njegovom braćom iz elitnih Čuvara Visočja.

Arthur opsuje ispod glasa, našavši se u tami licem u lice s Lachlanom MacRuairijem.

~ 208 ~ Knjigoteka

daša&anna

17. POGLAVLJE

Sve se dogodilo tako brzo. U jednoj je minuti Anna pokušavala spriječiti

svoga brata da ubije čovjeka kojeg voli, a u sljedećoj su bili napadnuti.

Reći da je situacija bila opasna, bilo bi ublažavanje istine. Iz njezinog položaja skrivenog u tami, plitko je s mukom disala između snažnih otkucaja srca, gledajući prestravljeno kako nadiru na njih kao pošast skakavaca. Činilo se da ih je stotinu - protiv samo dvojice.

Arthur je prvog tako lako sredio da je pomislila da je to slučajno. Ali onda je došao sljedeći. Pa sljedeći.

Gledala je zapanjeno se diveći kako se on bez muke rješava svih koji su navalili na njega. Vještina mu je bila tako nevjerojatna - tako je dominirao - da joj se činilo kao da promatra nekog drugog čovjeka.

Dovoljno ga je puta špijunirala dok je vježbao da bi prepoznala razliku.

Uz njega je njezin brat, čuven kao jedan od najvještijih vitezova u Visočju, djelovao kao neki štitonoša.

On je bio brži. Žustriji u pokretima i tehnici. I što je najznačajnije, jači. Osjećala je kako zemlja podrhtava pod silinom njegovih udaraca.

Kad je jedan od njegovih protivnika uspio zamahnuti oštricom, Arthurova se ruka jedva pomakla kad ju je blokirao, apsorbirajući silinu udarca kao da to nije ništa.

Njegova ruka...

Anna razrogači oči. Njegova desna ruka. Nije joj bilo jasno. Arthur je ljevak. Barem je trebao biti, ali sada joj je bilo jasno da se samo pretvarao.

Zašto bi skrivao nešto takvo?

I zašto dosad nikad nije vidjela da se ovako bori. To nije imalo smisla. Shvaćala je razloge zašto krije neuobičajeno oštra čula, ali nije bilo ništa odbojno u vještini baratanja mačem. Bože, on bi mogao biti jedan od najcjenjenijih vitezova u kraljevstvu da to želi. Ali zašto to ne želi?

No zanemarila je ta pitanja ugledavši sljedeći val napadača koji je nadirao iz šume. Kad su vidjeli mrtva tijela svojih suboraca, bez sumnje su kao najveću prijetnju prepoznali Arthura pa su krenuli prema njemu. ~ 209 ~

Knjigoteka

daša&anna

Prisilila se zatomiti vrisak upozorenja, znajući da će ga to samo smesti. Ali srce joj se stisnulo u grlu. Dvojica muškaraca. A treći nedaleko od njih.

Odjednom se činilo kao da se nešto s Arthurom promijenilo. Umjesto hladnih, bezobzirnih smrtonosnih udaraca, vitlao je mačem s manje odlučnosti. Kao da je promijenio cilj i umjesto da ubije svoje napadače kao dosad, odlučio ih samo odvraćati od sebe.

Ali to nije imalo nikakvog smisla. Anna odagna tu čudnu pomisao.

Ovi ratnici samo su bolje uvježbani, to je sve.

I bili su. Bilo je teško vidjeti u tami; a nosili su tamnu odjeću i činilo se da su zacrnili kožu nečim...

Krv joj se smrzne u žilama. Sjetila se prošlogodišnjeg napada. I ti su ljudi također imali zacrnjenu kožu. Je li moguće da su to utvare Bruceove fantomske vojske ubojica? Ljudi koji su širih strah i trepet i u Škotskoj i u Engleskoj?

Njezine najgore slutnje potvrde se kad treći čovjek navali na Arthura poput psa iz pakla. Umjesto dugog dvoručnog, širokog mača koji su rabili Highlanderi, ovaj je vitlao dvama kraćim mačevima. Po jednim u svakoj ruci.

Ali njegova je odjeća bila ono što joj je utjeralo strah u kosti. Kao i ostali napadači, i on je nosio zacrnjenu kacigu koja je pokrivala nos, i njegova je koža bila zacrnjena blatom ili pepelom, ali ostatak odjeće bio joj je bolno poznat. Odjeven od glave do pete u crno, umjesto žičanog oklopa, odjenuo je kožni, ratni kaput optočen zakovicama, kožne hlače i čudno omotan crni plašt. Baš poput onog čovjeka - onog apsurdno naočitog pobunjenika onog koji ju je prošle godine napao.

Ovaj čovjek bio je jedan od njih. Znala je to. Strah se pretvori u stravu. Pričalo se da posjeduju nadnaravne sposobnosti. Da se bore poput opsjednutih demona. O, Bože, Arthure!

Prestala je disati kad napadač navali na njega, mačeva podignutih s obje strane glave. Činilo se da se vrijeme usporilo. Još uvijek se baveći jednim od drugih napadača, Arthur se neće moći obraniti.

Sledila se. Krv joj se sledila. On će umrijeti.

Ona otvori usta da vrisne, ali u posljednjem trenutku, Arthur zabije ručku mača u nos jednog napadača što mu je pružilo priliku da podigne mač i blokira dvije oštrice prije nego mu prerežu vrat. ~ 210 ~ Knjigoteka

daša&anna

On i napadač iz pakla našli su se licem u lice, oštrica isprepletenih iznad glava. Napadač se sručio na njega, zamah je bio na njegovoj strani, ali s objema rukama na maču, Arthur ga uspije zadržati.

Arthur joj je bio okrenut leđima, ali uspjela je vidjeti napadačevo lice osvijetljeno mjesečinom. Imao je najsablasnije oči koje je vidjela u životu.

Zadrhtala je. Činilo se kao da sjaje u mraku. Mračnih crta lica, zgrčenih od bijesa, izgledao je kao demon iz pakla - ili kao sam Lucifer.

Odjednom joj se nešto na trenutak učini poznatim, nešto što je izvukla iz ruba sjećanja. Moj Bože! Zar je moguće...

Razrogači oči. On je izgledao kao Lachlan MacRuairi - muž njezine pokojne tete Juliane. Godinama ga nije vidjela, ali čula je da se priključio pobunjenicima. Teta Juliana, po kojoj je ime dobila Annina sestra, bila je mnogo mlada od njezina oca – skoro dvadeset godina. MacRuairi je vjerojatno bio iste dobi kao njezin brat Alan.

On se približi Arthuru i odjednom mu se izraz lica promijeni. Da nije tako pažljivo gledala, ne bi to primijetila. Iznenađenje. Prepoznavanje? Čovjek, za kojeg je mislila da joj je tetak, ustukne. Ilije to ona samo umislila? Bilo je mračno pa nije bila sigurna. Oni izmijene još nekoliko udaraca, no činilo se da je nestalo one žestine. U usporedbi s onim prije, činilo se više nalik vježbanju nego borbi do smrti.

Gledala je pozorno, pokušavajući shvatiti o čemu se radi. A zatim, krajičkom oka, primijeti kako joj je brat zateturao unazad, bacio mač i objema rukama se uhvatio za glavu. Pao je na koljena, zaljuljao se...

Anna vrisne, nije to mogla spriječiti. Pojurila bi prema njemu, ali Arthur se vrati i spriječi je. - Stani, dovraga. Ostani ovdje.

Bespomoćno je gledala kako napadač s kojim se njezin brat bio borio podiže mač da ga dokrajči.

Njezin krik od koje se ledila krv u žilama propara noć. Činilo se da Arthur oklijeva, ali samo na trenutak. Nekako je uspio blokirati udarac čovjeka koji je nalikovao na njezina tetka, a zatim se na vrijeme okrene da blokira udarac namijenjen njezinom bratu.

Nespreman na Arthurovu obranu, ruka bratova napadača padne i on se sruši naprijed na Arthurov mač. Razrogači oči od iznenađenja prije nego što su se zamrznule za vječnost. Čak i usred te strašne noćne more, stravičan prizor bio je za nju previše. Uz jecaj, okrene glavu. ~ 211 ~

Knjigoteka

daša&anna

U sljedećem času oštar zvižduk propara noćni zrak. Ona se okrene prema kaosu i zapanji se ugledavši kako se napadači počinju povlačiti.

MacRuairi - ili čovjek koji izgleda baš kao on - očito ih je pozvao na uzmak.

Sada su već ljudi njezina brata preplavili čistinu. Prije nego što je posljednji pobunjenik iščeznuo, ona potrči Alanu. Uspio je stati na noge, ali još se doimao nesigurnim.

- O, Bože, Alane, jesi li dobro? Čak i u mraku, vidjela je prema njegovu pogledu da mu se teško fokusirati. Odmahne glavom kao da želi razbistriti maglu.

- Samo udarac u glavu - reče. - Bit ću dobro. - Obuhvati joj obraze i nježno joj se nasmiješi. - Nema razloga za suze.

Anna kimne i obriše nadlanicom obraz. Nije ni znala da se rasplakala.

Okrene se, instinktivno ga potraživši. Arthur je stajao nekoliko metara od nje i gledao ju. Željela je potrčati k njemu. Baciti mu se u zagrljaj, priviti lice uz njegova prsa i raspasti se. On će otjerati užas. Ali, njezin brat je stajao tu.

A Arthurovo lice bilo je previše ozbiljno. - Niste ozlijeđeni? - upitaju.

Ona odmahne glavom. Dobro ga pregleda očima, zaustavivši se na bradi i obrazu na kojima su se vidjele masnice od udaraca njezina brata. A vi?

I on odmahne glavom.

Alan se ukoči kraj nje. Krene prema Arthuru i Anna se smrzne, bojeći se što će brat učiniti. Ona zastane oko metar ispred Arthura. Dvojica su se muškaraca suočila šutke u mraku.

Konačno njezin brat reče: - Čini se da sam vam dužan - i to ne jednom, nego dvaput.

Arthur se ukipi, a zatim kratko kimne.

- Ne volim vidjeti svoju sestru uzrujanu - doda Alan. Anna je pretpostavila da bi to trebala biti isprika.

- Ni ja - reče Arthur.

Alan ga je još neko vrijeme gledao, a zatim kimne, kao da je upravo donio nekakvu odluku. - Dobro ste se borili – reče promijenivši temu, ali ne i intenzitet svoga prodornog, procjenjivačkog pogleda. ~ 212 ~

Knjigoteka

daša&anna

Očito nije smo ona primijetila kako se borio vještije nego dosad. Strast borbe - objasni Arthur.

Anna skoro spomene promjenu ruke, ali nešto je zaustavi. Ako je to i njezin brat primijetio, nije rekao.

Alan ga je još promatrao. - Da, kod nekih ljudi je to tako. - Iz njegovog tona Anna nije znala je li on povjerovao Arthurovom objašnjenju. Kad Arthur nije odgovorio, Alan doda: - Nisam očekivao da su pobunjenici tako dobro uvježbani.

Anna istupi naprijed. - Nisu to bilo kakvi pobunjenici, brate.

Obojica je pogledaju, ali Alan je bio taj koji je upitao: - Što ti to znači?

- Mislim da je jedan od njih - možda i više njih - bio jedan od Bruceove fantomske garde. - Ona objasni sličnu odjeću onoj koju je nosio čovjek koji je prošle godine vodio napad na crkvu.

Alan si pogledi bradu. - To ima smisla. Mislim da imaš pravo.

- Ali ima još. Ne mogu biti sasvim sigurna, ali mislim da sam ga prepoznala. Čovjeka s dva mača.

- Što? - upitaju obojica. Njezin brat s uzbuđenjem u glasu, a Arthur s... nečim drugim.

- Naš tetak, zapravo, bivši tetak. Alan opsuje. - MacRuairi? Ona kimne.

Alan se smrkne. - Ocu neće biti drago.

Anna nije znala uzrok neprijateljstva između njezina brata i njegovog bivšeg brata po ženidbi, ali znala je da je mržnja žestoka na obje strane.

Alan se grohotom nasmije. - Možda bi mu zapravo trebalo biti drago.

Neka samo Bruce u svom logoru ima tog izdajničkog, oportunističkog gada. Lachlan MacRuairi je odan samo sebi samom. Ako je takve ljude unovačio u svoju bandu fantoma, nemamo se zbog čega brinuti.

Arthur je nekako čudno ušutio. Željela ga je pitati što je to vidjela između njega i čovjeka za koga je pomislila da joj je tetak, ali kao i prije, nešto ju je spriječilo. Umjesto toga upita: - Što ih je ponukalo na povlačenje?

Brat se namršti. - Nisam siguran. Zvonilo mi je u glavi, nisam baš mnogo vidio.

- Stigli su vaši ljudi - objasni Arthur. - Bili su brojčano nadjačani. ~ 213 ~

Knjigoteka

daša&anna

Njoj se nije tako činilo, ali previše se usredotočila na svoga brata da bi pažljivo pratila ostatak bitke. - Morate se vratiti u logor - reče on.

- Slažem se - reče Alan. - Povest će te jedan od mojih ljudi. Moramo se pobrinuti...

On naglo ušuti u pola rečenice. Ona je završi u mislima. Za mrtve.

Tek sada ju je užas napada - onoga čemu su za dlaku izbjegli pogodio punom snagom. Brana je popustila i sve emocije koje je pažljivo obuzdavala zaprijete bujicom suza.

Okrene se, shvativši da je Arthur stao kraj nje. Ne mareći za bratovu nazočnost, posegnuo je i zagladio joj zalutali pramen kose iza uha. Prsti su mu kliznuli niz njezin obraz, zadržavši se trenutak.

Od nježnosti te geste, suze su joj navrle na oči. Gledala je u njega.

Ispod njegova smrknutog lica, pročitala je zabrinutost. Njegova čvrstina, njegova snaga, zamalo su je slomile. Privije li je u naručje, ona će se raspasti.

I on je to shvatio, pa to nije učinio. - Bit će sve u redu - reče tiho. Učinite kako vam je brat rekao.

- Ali...

On je prekine odmahnuvši glavom odlučna izraza lica. Morao je pogoditi da ona ima pitanja. - Ne sada - reče, skrenuvši pogled na poginule ljude na čistini. - Kasnije.

Anna nije skidala pogled s njegova lica, pazeći da ne poprati smjer njegova pogleda. Večeras je vidjela dovoljno krvoprolića za čitav život.

Proganjat će je sjećanja na ovu noć.

Njegova je reakcija bila razumljiva. Ona je žena, nenaviknuta na krv i stravu bojišnice. Arthur je, međutim, na to bio naviknut. Ili je bar trebao biti.

No nešto u njegovu izrazu lica - u napetosti brade, blijedoj koži oko usta, intenzitetu u očima - natjeralo ju je da pomisli da je napad i njega duboko dirnuo.

Dok su je dvojica bratovih ljudi vodila u logor, pomislila je da možda neće samo nju proganjati noćašnji događaji.

Pitanje je bilo zašto. * * * ~ 214 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur nije spavao. Napola je očekivao da se MacRuairi prišulja kroz mrak i prereže mu grkljan ili zarije bodež u leđa zbog onog što se dogodilo. To ne bi bilo prvi put. MacRuairi nije zaslužio svoje ratno ime “Zmija” samo zbog otrovnog karaktera, nego i zbog svog ubojitog, bešumnog napada na žrtve.

Ali Arthur ga ovoga puta ne bi krivio za to.

Kao i veći dio noći, zurio je u hrpu tijela koja su premještena na jednu stranu čistine, ostavljena “napadačima” da ih pokupe.

Devet Bruceovih ljudi je ubijeno. Više od polovice od Arthurova mača.

Pogriješio je. Grdno. Na previše razina da bi ih uopće imalo smisla brojati. Bilo je već dovoljno užasno što su ga čula iznevjerila - što je propustio znakove napada - ali činilo se također da je zaboravio na kojoj je strani. Toliko je dugo usađen u neprijateljski logor da je počeo vjerovati u vlastite laži.

Kriste. Zatvori oči, pokušavajući odagnati te misli. Već je nekoliko puta bio prisiljen ubiti svoje ljude, ali ne ovako. On se nije samo branio.

Bio je mahnit. Tako usredotočen na to da zaštiti Annu i ubije svakoga tko joj je prijetio da nije pomislio ni na što drugo. Čak i kad je shvatio što se zbiva, nije prestao. Spasio je MacDougallov život na račun života jednog od svojih sunarodnjaka.

Nije mogao zaboraviti pogled na MacRuairijevom licu kad je Arthur probo čovjeka koji je pokušao ubiti MacDougalla. Nije bilo važno što Arthur nije kanio ubiti tog ratnika. Nije se smio umiješati. Annin srceparajući vrisak nije bio izgovor - barem ne onaj koji će uvažiti njegova braća po oružju.

Kad su prve narančaste zrake zore zatreperile šumom, Arthur ustane. Cijelu je noć sjedio sam, naslonjen na stablo. Oni neće doći. Njih četvorica neće doći - MacRuairi, osim ako je pogrešno identificirao tri ostala člana Čuvara Visočja dok su se povlačili, Gordon, MacGregor i MacKay. Nije ni očekivao da će se vratiti, iako se nadao da će dobiti priliku da objasni. Oni neće dodatno ugroziti njegov tajni identitet. On ga je već ionako sam dovoljno ugrozio.

Znao je kako je bio blizu da se otkrije i dovede u opasnost cijelu misiju. Kao što su njezina pitanja dokazala, Anna - čak i tako prestravljena - bila je previše pronicljiva. I ne samo ona. Alan je također bio sumnjičav prema tome kako su se njegove vještine naglo popravile i kako su brzo napadači umakli. On je ta pitanja zasad uspio odgoditi, ali ~ 215 ~

Knjigoteka

daša&anna

znao je da će ona imati još pitanja i nije se usudio ni pomisliti što je sve drugo primijetila.

Većje bilo dovoljno loše što je prepoznala MacRuainja, ali to što ga je povezala s Čuvarima Visočja bilo je katastrofalno. Čuvanje tajnosti njihova identiteta nije samo pridonosilo mističnosti i strahu koji je širila “fantomska” garda, nego ih je i štitilo. Otkriju li njihovi neprijatelji njihov identitet, neće im samo glave biti ucijenjene, nego će im i obitelji biti ugrožene. To je bio razlog zašto su odlučili rabiti ratna imena tijekom misija.

Bit će velikog sranja kad Bruce sazna da MacRuairi nije bio maskiran.

Dovraga, to se nije smjelo dogoditi. Ljutnja i krivnja razdirale su ga nemilosrdno. Da se nije toliko udubio u Annu, da nije bio sav tako zgrčen od emocija, naslutio bi napad. Ti ljudi ne bi poginuli, a Anna ne bi bila u opasnosti. Kriste, mogla je poginuti. I to samo zbog toga što on nije uspio kontrolirati svoje emocije i previše joj se približio.

Vratio se u logor u trenutku kad su se muškarci koji nisu bili na straži počeli buditi. Pogledao je prema Anninom šatoru i vidio da su lanene zavjese još zatvorene. Dobro. Neka samo spava. Zaslužila je to.

Tijekom noći često ju je provjeravao, želeći se uvjeriti da je dobro. Znao je kako je potresena napadom, ali on se borio s vlastitim demonima i nije bio u stanju utješiti je - čak i da je to bilo umjesno.

No kad je provjerio konje i zatim se vratio u logor, primijetio je da su zavjese otvorene. Preleti pogledom po logoru i namršti se. No trenutak kasnije uoči je kako razgovara sa svojim bratom koji je bio okružen svojim ljudima. Očajnički pogled na njezinu licu bio je tako normalan da je Arthur odahnuo, ne želeći priznati kako se zabrinuo.

Pogled joj padne na njega. Oklijevala je, a zatim se uputi preko tratine prekrivene lišćem i mahovinom prema njemu. Primijetio je da u naručju nosi svežanj tkanina.

Stala je ispred njega, nagnuvši svoje blijedo lice prema njegovu.

Stegne ga u prsima. Izgleda da ni ona nije mogla usnuti.

- Kako je to tvoje pravilo, a moj brat ima drugog posla, bojim se da ćeš me ti morati pratiti.

On je upitno pogleda.

- Zar me nisi natjerao da obećam kako neću napustiti logor bez tebe ili svoga brata? ~ 216 ~

Knjigoteka

daša&anna

Usne mu se trznu, bio je to njegov prvi osmijeh u jako dugo vremena, imao je dojam da su prošle godine. - Jesam.

- Moram do rijeke na pranje.

Rijeka je bila u vidokrugu logora, ali nije se usprotivio, shvaćajući koliko ju je silno uznemirio napad. On se nakloni i u šali teatralno mahne rukom. - Izvolite, slijedim vas.

Nije se činilo da je voljna razgovarati, a to je njemu bilo u redu. Čekao ju je kraj stabla, pretvarajući se da ne gleda dok se ona uređivala.

Nakon što je počešljala kosu vlažnim češljem i oprala zube praskom iz bočice koji je utrljala u mali komad tkanine, umočila je čistu lanenu krpu u rijeku. Ponijela je i komad sapuna koji je utrljala u tkaninu, a zatim počela prati lice, prsa, dlanove i ruke.

Bio je to jedan od najerotičnijih prizora koje je vidio u životu.

Kad je spustila krpu među dojke, to je bilo previše. Skrenuo je pogled, bijesan što ga nešto tako zemaljsko može uzbuditi. Ali sa suncem koje se probijalo kroz drveće, hvatajući zlatne pramenove njezine kose, i potočiće vode koji su se slijevali niz njezino lice i prsa, izgledala je predivno, dražesno i nevjerojatno očaravajuće. Poput zrake svjetlosti u mraku. Samo je mogao razmišljati o tome kako se približio nadomak raja - i kako je silno želi opet dodirnuti.

Bože, zar ništa nije naučio iz onoga što se sinoć dogodilo?

Usredotočio se na njihov okoliš skoro pretjeranom žestinom, naoštrivši sva čula prema svemu neuobičajenom.

Ali pogled mu odluta natrag. Završila je s kupanjem, i sad je hodala prema njemu dok ju je sunce osvjetljavalo s leđa. On glasno usiše zrak.

Ali to ga nije spriječilo da udahne opojni dašak njezina slatkog ženstvenog mirisa: svježa oprana koža prožeta mirisom ružinih latica.

- Što nije u redu? - upita ga.

- Ništa - reče on napeto.

- Izgledaš kao da te nešto boli. - Pogleda ga u oči. - Možda lice? Podigne ruku i obuhvati mu bradu punu modrica. Svaki mu mišić na tijelu poskoči od tog dodira. - Je li moj budalasti brat nešto slomio? Isuse, kako su joj ruke bile meke. Baršunastim je prstima milovala oštre crte njegove stisnute brade. - Vidi sve te masnice. Sigurno bole. - Palcem klizne prema njegovim ustima. - Usna ti je pukla. ~ 217 ~ Knjigoteka

daša&anna

Jest boljelo. Od njezine nevine erotske geste krv mu jurne u međunožje i cijelo mu tijelo preplavi vrućina. Morao se silom obuzdati da ne usiše njezin palac u usta i počne ga sisati.

Ona nije imala pojma što mu radi. Ih, kako je njemu teško ne dodirivati ju.

Gledala ga je zabrinuto razrogačivši oči. Bila je mačić u raljama vuka.

- Jako te boli?

- Ne radi se o mom licu. - On je pogleda vrućim pogledom koji joj je točno rekao gdje se nalazi uzrok njegove boli. Bio je tvrd kao kamen.

Nježna nijansa ružičaste oboji joj obraze. I kao da to nije već dovoljno, ona počne grickati svoju meku donju usnu. - Oh, nisam znala...

- Moramo se vratiti. Tvoj brat želi da brzo krenemo.

Ona kimne, a njemu se pričini da je zadrhtala. - Neće mi biti žao napustiti ovo mjesto.

Nije se mogao zaustaviti. Podigne joj prstom bradu i zagleda se u njezine velike, plave oči. - Jesi li dobro?

Ona se uspije osmjehnuti, ali usta joj zadrhte. - Nisam, ali snaći ću se.

On spusti ruku, a usta mu se uozbilje. - Ono što se sinoć dogodilo neće se ponoviti.

Njezine lijepo zaobljene obrve se namršte. - Kako možeš biti tako siguran u to?

- Zato što to neću dopustiti.

Ona ga pogleda u lice, a zatim razrogači oči shvativši o čemu se radi.

- Dragi Bože, zato si uzrujan. Sebe kriviš za to što se dogodilo. Ali to je smiješno. Ti nisi mogao znati...

- Da, trebao sam. Da nisam bio tako smeten, znao bih.

- Onda sam ja kriva za to?

- Naravno da nisi.

- Ti nisi savršen, Arthure. Ti si čovjek; ljudi griješe.

On nije odgovorio. Čeljust je tako jako stisnuo da su ga zubi zaboljeli.

- Je li to ono što misliš? - upita ga tiho. - Zar te čula nikad dosad nisu iznevjerila?

Jednom. On odmah potisne to sjećanje. - Moramo se vratiti.

On se okrene, ali ona ga zgrabi za ruku i zaustavi. - Hoćeš li mi ispričati? ~ 218 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Nema se što ispričati.

- Ima li to kakve veze s tvojim ocem?

On je oštro pogleda. Kako je, dovraga, to uspjela pogoditi?

Ona pročita njegovo iznenađenje. - Kad si ranije govorio o njegovoj smrti, naslutila sam da si nešto prešutio.

Ima vraški mnogo toga što je prešutio. Na primjer, ulogu njezina oca u tom gnjusnom činu. Čekala je da odgovori. Nije mu bilo do razgovora o prošlosti, ali ako je pogled na njezinu licu bio neki znak, njoj je to puno značilo. - Nema se baš što ispričati. To je bila moja prva bitka. Otac me poveo da se dokažem. Bio sam ga tako željan impresionirati da sam propustio znakove napada. - Ali to nije bio najgori dio. - Gledao sam ga kako umire.

Lice joj preplavi sućut. - Bože, tako mi je žao. To je moralo biti užasno. Ali ti si bio još dijete; nisi mogao ništa učiniti da mu pomogneš.

- Trebao sam ga upozoriti. - Da nije bio tako uzrujan, tako uplašen, vidio bi znakove. Onda, baš kao i prošle noći, na put su mu stali osjećaji. Bio sam smeten.

Nije se stigla ni namrštiti kad joj se oči obasjaju iznenadnom spoznajom. - Volio si ga.

On slegne ramenima. Ta mu je tema bila neugodna. - Nije mu to donijelo nikakvu korist.

- Čak je i Ahilej imao slabu točku, Arthure. Čelo mu se namršti. O čemu ona to priča?

- Teško je ostati distanciran i oprezan s ljudima koje voliš. - Ona mu se sućutno osmjehne. - Ne možeš se kriviti zato što ti je stalo.

Ali jest, krivio se. Kakva korist od njegovih hvaljenih vještina ako ne može zaštititi ljude koje voli?

- Hvala što si mi to ispričao - reče ona.

Zašto je opet imao osjećaj da je previše vidjela? - Ne želim da se brineš o novom, iznenadnom napadu.

- Ne brinem se - reče ona. - Vjerujem ti.

U Arthurovim prsima nešto se stisne tako jako da ga je zapeklo. Želio ju je upozoriti da mu ne treba vjerovati - da on to ne zaslužuje, da će ju samo povrijediti, da olako predaje svoje srce, da je slijepa na njegove mane - ali umjesto toga samo kimne i oni se upute prema logoru. ~ 219 ~

Knjigoteka

daša&anna

Poveo ju je stazom koja je vodila od rijeke. Kad su stigli do ruba logora, ona ga krajičkom oka pogleda iskosa. - Izgledalo je kao da te moj tetak prepoznao.

Ta primjedba uhvatila ga je sasvim nespremnog. Činilo se da ona za to ima poseban talent. On malo posustane. Jedva primjetno, ali bojao se da je ona to primijetila.

- Jesi li sigurna da je to bio tvoj tetak? Bio je mrak. Ja ga nisam mogao dobro vidjeti iza nazalne maske, a meni je bio znatno bliže.

Nos joj se nabora, a dražesnost tog prizora bila je u velikoj suprotnosti s prijetnjom koju je predstavljala.

- Nisam ga vidjela već godinama, ali prilično sam sigurna da je to bio on. Njegove su oči - Anna zadrhti - nezaboravne. - Ako se nadao da će ju smesti pa će zaboraviti što ga je pitala, nije mu uspjelo. - Ali činilo se da je tebe prepoznao.

- Uistinu? - on slegne ramenima. - Možda smo se nekoć sreli. Ona nije rekla ništa neko vrijeme. Ali, na žalost, nije željela zaboraviti na tu temu. To znači da ga ne poznaješ?

On zatomi instinktivni poziv na uzbunu. - Osobno ne.

- Činilo se da se uzrujao kad te vidio.

Mahnito lupanje srca prijetilo je raskrinkati njegovu površinsku mirnoću. Ona je bila opasno perceptivna i vraški preblizu istine.

- Uzrujao? Koliko ja znam o njemu, Lachlan MacRuairi je jedno zlo, bezdušno kopi... - Arthur ušuti, sjetivši se tko ga sluša. - Vjerojatno je bio ljut što sam ubio toliko njegovih ljudi. Činilo se da je prihvatila njegovo objašnjenje, ali njezino sljedeće pitanje dalo mu je do znanja da nije zadovoljna. - Zašto su se povukli?

On opsuje u sebi, a zvono na uzbunu zazvoni još glasnije. - Kao što sam bio rekao, stigli su ljudi tvoga brata. Bili su brojčano nadjačani.

Ona se namršti. - Meni se nije činilo tako. Činilo mi se da pobjeđuju.

Arthur se natjera ironično osmjehnuti. - Tvoj brat je bio u opasnosti podsjeti je. - Mislim da si bila smetena.

Ona ga pogleda i uputi mu neki poluosmijeh. - Vjerojatno imaš pravo. Bila sam usredotočena na svog brata. Još ti moram zahvaliti za to što si učinio. - Sjena joj se nadvije nad lice. - Da nisi spriječio tog čovjeka...

- Ne razmišljaj o tome, Anna; to je završilo. ~ 220 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona kimne i još jednom ga pogleda iskosa. - Bez obzira na to, ja sam ti zahvalna. A i Alan, također, iako to pokazuje na čudan način.

MacDougall je jasno pokazivao zanimanje za njih. Arthur je cijelo vrijeme osjećao njegov pogled. Pogledi im se susretnu i on je znao da jučerašnja “rasprava” nije završena. - Anna, on se ima pravo ljutiti. Ono što sam učinio bilo je pogrešno. Ja samo mogu obećati da se to više neće ponoviti.

Njezin oštar uzdah osjetio je kao ubod u srce. Izgledala je šokirano.

Potpuno zbunjeno. Kao da je očekivala nešto sasvim drugo. - Ali...

- Čekaju nas - reče da je ušutka, pokazavši na ljude koji su pripremali konje za put. On nije mogao podnijeti još jedan razgovor poput onog jučerašnjeg. - Vrijeme je za pokret.

Te je riječi izgovorio sebi jednako kao i njoj.

Bolna točka. Slaba točka. Bez obzira na to kako to nazvao, njegovi osjećaji prema Anni postali su opterećenje i opasnost.

Dopustio joj je da se suviše približi i sad su njegov tajni identitet i njegova misija na kocki. Vrijeme istječe.

~ 221 ~ Knjigoteka

daša&anna

18. POGLAVLJE

Nakon dva dana, tijekom kojih se ništa nije dogodilo, Anna ujaše kroz

kapiju dvorca Dunstaffnage. Jedan od stražara odjahao je naprijed pa su ih očekivali. Vidjela je po jedva obuzdanom bijesu na licu svoga oca da je saznao kako je njihovo putovanje završilo neuspjehom.

Nadala se da će se moći dobro naspavati prije nego što se suoči s očevim pitanjima, no kasni sat nije odgodio podnošenje njihova izvješća.

Ona i Alan jedva su imali vremena oprati ruke i nešto malo pojesti prije nego što su ih požurili u gospodarev solar.

On je stajao nasred prostorije s rukama na leđima, a važni članovi njegove svite raštrkali su se iza njega. Zbog njihovih smrknutih lica, Anna se osjećala kao da je upravo stigla na karmine. Kako nitko nije sjedio, ona i Alan s nelagodom stanu pred njega. Osjećala se poput nekog djeteta koje je pozvano odgovarati za neku sjajnu, domišljatu smicalicu koja je pošla po zlu.

Vrata su se jedva zatvorila za njima kad njezin otac progovori.

Zapravo, napadne. - Ross je odbio.

To nije bilo pitanje. Čuvši optužbu u njegovu glasu, željela je objasniti, ali to ne bi bilo primjereno.

Alan odgovori za njih. - Da. Rossov odgovor na naš zahtjev za savezništvom je isti kao i prije. Rekao je da će Bruce navaliti i na njega te nam on za to ne može poslati ispomoć u ljudstvu. - A što je sa zarukama?

To ga nije natjeralo da se predomisli? Anna osjeti poglede na sebi i od njih joj se obrazi zažare. Spustila je pogled, ne želeći da otac vidi njezinu sramotu. Bez obzira na to bi li to utjecalo na odluku ili ne, ona nije uspjela obaviti zadatak koji joj je dao. Nije mogla podnijeti njegov razočarani pogled.

- Neće biti zaruka - objasni Alan. - Složili smo se da si ne odgovaraju.

Nadala se da je samo ona primijetila kako je Alan pažljivo birao riječi kojima će odgovoriti.

- To znači da ti nije oprostio što si ga prvi put odbila - obrecne se otac na nju.

Ona se usudila pogledati u njegovu smjeru, ugledavši bijes na njegovu licu. Srce joj se stisne. Nije dobro za njega što se tako uzrujava. ~ 222 ~

Knjigoteka

daša&anna

Željela je nešto reći, ali znala je da bi se još više razbjesnio kad bi se prema njemu pred njegovim ljudima ponašala kao prema invalidu.

Anna nije znala što reći. Nije mu željela lagati, ali nije mu mogla ni reći istinu.

- Ja... - promucala je.

- Pa ja sam mislio da ćeš ga ti uvjeriti - reče nestrpljivo njezin otac.

Obrazi su joj se zažarili od sramote. - Pokušala sam, ali bojim se da je on, ovaj, naslutio da bi moji osjećaji mogli biti usmjereni drugamo.

- Kako to misliš “usmjereni drugamo?” - Otac je pogleda ispod oka, strijeljajući je pogledom. Znao je da mu nešto prešućuje. - Campbell - reče ravnodušno, sam odgovorivši na svoje pitanje. Opsuje, ne skidajući pogled s nje. - A kako je to on naslutio? Što si učinila?

Nikad nije vidjela svoga oca tako ljutog na nju. Po prvi put u životu, Anna se uplašila njegova bijesa. Činjenica da ga je zaslužila nije bila nimalo manje poražavajuća. Što uopće može reći?

Hvala Bogu, Alan se sažali nad njom. - Zaruke ne bi pomogle. Ross je već odlučio. Bojim se da još nisi čuo ono najgore.

Anna se pripremi na očevu reakciju. Bojala se da bi mogao dobiti još jedan srčani udar.

Alan je očito odlučio da je bolje ne okolišati s istinom, nego ju treba hrabro reći, koliko god bila neugodna. - Ross razmišlja da se pokori.

Njezin otac nije rekao ni riječ. Ali poput sporog vala na obzoru koji se valja prema obali, gledala je kako očev bijes raste i raste, spreman svakog časa eksplodirati. Stisnuo je šake uz tijelo, lice mu je poprimilo crvenu boju poput cikle, žile na čelu su mu iskočile, a oči su mu sjajile poput ognja iz pakla.

Ona zakorači da mu priđe, ali Alan je primi za ruku i zaustavi je te upozoravajući odmahne glavom.

Kad je otac konačno progovorio, iz usta mu je izletjela takva bujica psovki da bi njezina majka, da ju je čula, tjednima klečala u pokori na koljenima, moleći se za njegovu bogohulnu dušu. Koračao je po malom solaru poput lava u kavezu čak su se i njegovi ljudi povukli unazad kako bi mu dali dovoljno prostora za divljanje.

- Ross je prokleta budala - zaurlao je. - Bruce mu nikada neće oprostiti za ono što je učinio ženama. Njegova sestra i grofica bile su obješene u kavezu, za Boga miloga. Ako se pokori, sam je sebi potpisao ~ 223 ~

Knjigoteka

daša&anna

smrtnu presudu. - Zastao je dovoljno dugo da lupi šakom o stol. - Kako može uopće razmišljati da se pokloni tom izdajničkom ubojici? Bruce je ubio moga rođaka ispred crkvenog oltara!

Anna se nije usudila istaknuti da svetost crkve zacijelo Rossu nije ništa značila. Na kraju krajeva, i on je oskvrnuo svetište da uhvati žene iz Bruceove obitelji.

Alan ga pokuša smiriti. - Narod podržava Brucea. On je zapalio domoljubni žar u zemlji kakav nije viđen još od Wallaceovih vremena.

Oni ga smatraju spasiteljem, drugim dolaskom kralja Arthura koji ih je oslobodio jarma engleske tiranije. Ross razmišlja o svojem narodu i budućnosti svoga klana. Razmišlja o tome što je najbolje za Škotsku.

Anna pokuša sakriti koliko je šokirana bratovim riječima. Na sreću, otac je bio previše ljut da bi čuo što je zapravo brat rekao. Ali čula je upozorenje u bratovu glasu, čak i ako otac nije.

Zar se Alan slaže s Rossom? Zar on vjeruje da je Bruce najbolji izbor za Škotsku? Gospode, što ako njezin otac griješi?

Anna nije mogla vjerovati da si je dopustila takve nelojalne misli. Ali MacDougallovi, nekoć gorljivi domoljubi, okrenuli su se Englezima radije nego da vide Brucea na prijestolju. Je li to najbolje za Škotsku?

- Ja ću radije umrijeti nego da vidim tog ubojicu na prijestolju - reče njezin otac. Bijes u njegovim očima više nije gorio, nego su one bile hladne poput leda.

Anni je strahovito laknulo kad je začula jednoglasno mrmljanje kojim su njegovi ljudi izrazili svoje srčano slaganje s gospodarom. Njezin otac zna što radi. On je jedan od najvećih sinova Škotske. Ima on svojih mana, naravno - koji velikan ih nema? Ali on će se pobrinuti za opstanak svoga klana.

Nakon što je izvijestio o najvažnijem dijelu njihova putovanja, Alan ukratko prepriča ocu o nevoljama koje su ih snašle putem.

Otac je slušao sve zabrinutije, a vidno je problijedio čuvši kao je njegov nasljednik za dlaku izbjegao smrt - i to dvaput. Zlokobno zaškilji kad Alan izvijesti o Anninim sumnjama glede MacRuairijeve uloge u napadu, a zatim zasjaju od uzbuđenja kad shvati vezu s Bruceovom misterioznom fantomskom gardom.

- Sjajno - reče Anni koja je zasjala zbog pohvale.

Alan je ispričao Arthurovu verziju povlačenja, no činilo se da i otac ima problema s tim objašnjenjem. ~ 224 ~

Knjigoteka

daša&anna

Konačno, on joj priđe i primi je za ruku. - Ti nisi ozlijeđena, kćeri?

Ona odmahne glavom i on je privuče u svoj veliki, medvjeđi zagrljaj, izgleda zaboravivši na ljutnju.

Na trenutak se Anna ponovno osjećala kao dijete. Poželjela je isplakati svoju tugu po njegovoj predivno izvezenoj tunici. Arthur je još čvrsto bio protiv nje. Onaj napad ništa nije promijenio, zapravo, samo je sve pogoršao. Nadala se da bi nakon njihova razgovora on možda mogao promijeniti mišljenje. Bilo mu je stalo do nje, ali nešto ga je sputavalo.

Dva dana na putu nisu joj ništa razjasnila. Nije se mogla otresti osjećaja da nešto u vezi s napadom nije bilo normalno. Niti se mogla otresti nelagode da on nešto skriva.

Otac je odmakne da je pogleda. - Umorna si. Sutra ćeš mi ispričati ostatak priče.

Ona kimne. Laknulo joj je što je najgore prošlo.

Ili je barem tako mislila.

- A, Alane - reče otac njezinim bratu - naredi da nam dovedu Campbella i njegova brata. - On je pogleda tako da su joj žmarci strave jurnuli niz kralježnicu. - Čini mi se da nam je sir Arthur dužan štošta objasniti. * * *

Arthur je bio spreman na Lornov poziv. No nije, međutim, očekivao da će pozvati i njegova brata.

- Koga si vraga učinio? - upita Dugald sumnjičavo dok su hodali od barmkina do glavne kule zamka. - Zašto te Lorn tako silno želi vidjeti?

Arthur se uspinjao stubama rame uz rame s bratom, praćen zveckanjem čelika njihova žičanog oklopa i oružja. - Pretpostavljam da ima neka pitanja o ljudima koji su nas napali.

- A što bi ti trebao znati o njima?

- Ništa - reče Arthur, otvarajući masivna drvena vrata na ulazu u kulu.

- Kakve veze ja imam s tim?

Arthur pogleda Dugalda. Izraz lica njegova brata odražavao je gorčinu koju su obojica osjećali. Dugaldu se nije sviđalo biti pozvan u Lornovo društvo ništa više nego Arthuru. Iako su on i njegov brat bili na ~ 225 ~

Knjigoteka

daša&anna

suprotnim stranama u ovom ratu, barem su se slagali u tome koliko mrze Lorna.

- Neka me vrag nosi ako znam - reče Arthur. Obuzela ga je neka nelagoda zbog toga što ni on nije imao pojma o čemu se radi. Stražar pokuca na vrata kako bi najavio njihov dolazak. Na poziv neka udu, Arthur se okrene bratu i reče: - Ali sad ćemo saznati.

Brzo promotri tko se sve nalazi u prostoriji: Lorn, koji je sjedio kao kralj u velikom naslonjaču koji je izgledao poput prijestolja, nečitljiva izraza lica; zatim Alan MacDougall koji je stajao sa strane kraj zida i izgledao blago zbunjeno; i Anna koja je sjedila na klupi kraj kamina i izgledala izrazito nervozno. Osim tog jednog stražara koji ih je uveo u prostoriju, a zatim otišao kad mu je Lorn to naredio, nije bio nazočan nitko od Lornove svite.

O čemu god se tu radilo, bilo je to nešto osobno.

Blaga nelagoda, koja ga je bila obuzela, sada se toliko pojačala da mu se grčio želudac.

Lorn, autoritativno kopile, nije im ponudio da sjednu pa su stali nasuprot njemu. Strahovita mržnja koja bi obuzela Arthura kad god bi se našao licem u lice s čovjekom koji je mučki ubio njegova oca nije se smanjila s vremenom. On se prisili nabaciti ravnodušan izraz lica, ali vatru koja mu je plamtjela u grudima i silnu želju tla zarije bodež u Lornovo crno srce bilo je znatno teže obuzdati.

- Željeli ste nas vidjeti, gospodine lorde - reče Dugald, tonom glasa koji nije bio nimalo pokoran.

Lorn si uzme vremena da odloži pero koje je držao u ruci, a zatim se polako zavali u naslonjač i pogleda ih. Počne bubnjati prstima po stolu.

Kad je odgovorio, nije se obratio Dugaldu već Arthuru. - Čuo sam da ste imali zanimljivo putovanje.

Nešto u tonu njegova glasa upali zvono na uzbunu u Arthurovoj glavi. Morao se s mukom othrvati porivu da pogleda Annu. Što je ispričala ocu?

Lorn ga je dugo prodorno promotrio i njemu se od toga svi živci napnu do krajnosti. - Tako sam čuo. Moj sin ima samo pohvale za vaše ratničko umijeće. Kaže da nikad nije vidio ništa slično. - Dugald se naglo okrene prema Arthuru, namrštivši se. - Moram priznati - nastavi Lorn da sam bio iznenađen slušajući ga kako to opisuje. - Nasmiješio se, ali u njegovu hladnom, procjenjivačkom pogledu nije bilo nimalo humora. Čudi me što prije to nisam vidio od vas. ~ 226 ~

Knjigoteka

daša&anna

Lornov pogled skrene prema Dugaldu kako bi procijenio njegovu reakciju. Nažalost, brat se samo još jače namrštio.

- Sir Alan je jako velikodušan u pohvalama, gospodine lorde. Alan priđe bliže. Očito mu nije bilo drago kako njegov otac ispituje Arthura. Sir Arthur je odigrao ključnu ulogu u porazu pobunjenika, Oče, i u spašavanju moga života. Dužni smo mu veliku zahvalnost.

- Da, naravno - reče Lorn. - Ja sam vam jako zahvalan. Ali pitam se zastane i počne lupkati jednim prstom po stolu. - Pitam se možete li mi osvijetliti ostatak napada.

- Naravno - reče Arthur kojem se nije sviđalo kamo ovo vodi. Lorn je bio prijetvorni gad, čovjek koji je uživao u širenju straha među svojim podanicima. Ali je li bio sumnjičav? To je bilo teško reći.

- Moja kći vjeruje da je prepoznala mog bivšeg šogora, Lachlana MacRuairija, kao jednog od razbojnika, i to da bi on mogao biti jedan od onib tajnik ratnika o kojima smo se toliko naslušali.

- Ja sam tog čovjeka sreo jednom ili dvaput, ali ne poznajem ga dovoljno da bih bio siguran. Ako lady Anna ima neke sumnje, bojim se da tu ne mogu biti od pomoći.

Arthur je hodao po oštrici britve. Kad bi previše odlučno porekao da se radi o MacRuairiju, samo bi pobudio sumnju, ali želio je ostaviti sjeme sumnje posijano u Lornovu umu.

Lornovo se lice stvrdne, a njegova mržnja prema bivšem bratu po ženidbi postane očita. - MacRuairi je prijetvorna zmija - hladnokrvi ubojica koji bi i vlastitu majku prodao za srebrnjak, ali postoji jedna stvar koju on ne radi. On nikad ne odustaje. Nikad ga nisam vidio kako se povukao iz bitke.

Bàs roimh Gèill. Bolje smrt, nego predaja. Dio gesla Čuvara Visočja.

Nažalost, Lorn se sada imao za nešto uhvatiti.

Oštrica britve po kojoj je Arthur hodao, sada je postala još oštrija.

On neodređeno slegne ramenima. - Onda to možda nije bio on?

Lorn ponovno pogleda svoju kćer. Anna ga pogleda u oči prije odgovora. - Ne mogu biti sigurna, oče. Bilo je jako mračno. Vidjela sam mu lice jasno samo na trenutak, a nisam ga godinama vidjela.

Arthur osjeti kako mu se nešto u prsima stisnulo. Ona ga pokušava zaštititi. Je li i Lorn to shvatio?

Dugald je postao nestrpljiv. - Trebate li nešto od mene, gospodine lorde? ~ 227 ~

Knjigoteka

daša&anna

Drugim riječima, koga vraga on ovdje radi? To je bilo pitanje koje je zanimalo i Arthura.

- Stići ću do toga.

Lorn je opet tapkao prstima, a Arthur zamisli kako vadi ratni čekić i prekida njime tu njegovu iritantnu naviku.

- Nisam siguran jeste li vi svjesni razloga putovanja na sjever k Rossu - reče on Dugaldu. - Cilj je bio obnoviti razgovore o zarukama između moje kćeri i sira Hugha Rossa, u nadi da će taj brak potaknuti grofa da nam pošalje pomoć u ljudstvu u ratu protiv Brucea. Nažalost, nije ispalo kako sam planirao.

Dugald iskosa pogleda Arthura. - Nije?

- Ne. - Lorn ponovno skrene pogled na njega. - Čini se da je sir Hugh postao svjestan da su osjećaji moje kćeri usmjereni drugamo. Znate li vi nešto o tome, sire Arthure?

Krajičkom oka Arthur je vidio kako je Anna problijedila i čvrsto stisnula šake u krilu. Što mu je ona to, dovraga, ispričala?

On stisne zube, osjećajući se stjerano u kut s malo prostora za manevar. - Znam.

- To sam i mislio - reče Lorn.

Bljesak ljutnje u njegovu pogledu rekao je Arthuru da je Lorn vjerojatno pogodio nešto od onoga što se dogodilo. Čekao je napeto, pripremajući se za ono što slijedi. Omča oko vrata još se jače stisnula.

Lorn se okrene Dugaldu. Sad je postalo jasno zašto je njegov brat ovdje. - S obzirom na to što se dogodilo, želio bih predložiti drukčije savezništvo. Ono koje će učvrstiti vezu između naših obitelji i pokazati moju zahvalnost siru Arthuru za ono što je učinio za moga sina, a pritom se pobrinuti i za sreću moje kćeri.

Svaki mišić u tijelu mu se napeo očekujući ono što će uslijediti. Pitao se ima li ona nekakve veze s tim, ali Anna iznenađeno razrogači oči kad njezin otac reče: - Želio bih predložiti zaruke između sira Arthura i moje kćeri.

Dugald se zagrcne. - Zaruke?

Lorn stisne usne. - Vjerujem da sam to rekao. Kasnije možemo dogovoriti uvjete, ali budite uvjereni da je miraz moje kćeri više nego velikodušan. On uključuje i određeni dvorac koji bi vas možda zanimao. ~ 228 ~

Knjigoteka

daša&anna

I Arthur i njegov brat se ukipe. No Dugald je bio tak koji konačno ispljune: - Innis Chonnel?

Prijetvorni smiješak zatitra na Lornovim usnama. - Da. Arthur nije mogao vjerovati. Uporište Campbellovih na Loch Aweu koje je davno ukradeno njegovu klanu bit će vraćeno ako se on oženi ženom koju želi više od bilo koje druge. Bio je to pravi ugovor s vragom.

Na trenutak je oklijevao. Bio je u većem iskušenju nego je to želio priznati. U ovom su se ratu veoma često mijenjale strane.

Ali on to ne može učiniti. Čak i ako bi probavio činjenicu da će se udružiti s čovjekom koji je ubio njegova oca, previše ljudi računa na njega. Neil, kralj Robert, MacLeod i ostali članovi Čuvara Visočja. A ne može ni ignorirati svoju savjest. On vjeruje u njihovu misiju.

Povratak dvorca Campbellovima - čak i mlađem sinu - bio je dovoljan da uvjeri Dugalda. On se obrati Arthuru: - Ja nemam primjedbi na to. Arthure?

Svi pogledaju prema njemu, ali on je bio svjestan samo dvaju para očiju: Annih, koje su ga gledale s ljubavlju i Lornovih, koji ga je gledao s velikom sumnjom. Čak i da nije kanio to provesti, Arthur je znao da se mora složiti kako bi odagnao moguće sumnje. Ove zaruke bile su kušnja njegove odanosti.

Radilo se tu o dokazivanju njegove odanosti jednako kao i o Anninoj sreći.

Savjest mu je ratovala s dužnošću, no ta je bitka bila kratka. Nije imao izbora. Ulog je bio previsok. Nije smio razmišljati o tome koliko će ga ona mrziti kad sazna istinu.

- Bit će mi čast uzeti lady Annu za ženu.

Možda je najgore od svega bilo to što je on to uistinu i mislio.

~ 229 ~ Knjigoteka

daša&anna

19. POGLAVLJE

Anna je dobila sve što je htjela. A zašto je onda tako nesretna? Prošlo je

tjedan dana nakon očeve iznenađujuće najave zaruka u njegovu solaru.

Kad je šok prošao, bila je ushićena. Udati se za čovjeka kojeg voli... Ništa je nije moglo više usrećiti - osim možda vijest da je Bruce odlučio da kruna zapravo ne pripada njemu pa je nestao u Zapadnom Otočju kao nekoć. Ali taj se san tek treba ostvariti.

Dok je ona bila presretna, Arthur je izgledao kao da je progutao punu šaku čavala.

Od toga je dana bio nepogrešivo pristojan. Pažljiv, tijekom obroka, i nekoliko puta tijekom dana kad bi im se putevi sreli. Čak je i ne žaleći se dopustio i Squireu da ga prati naokolo.

Na površini bio je on savršen zaručnik. Ali, to i jest bio problem: sve je to bilo samo na površini. Njegovo službeno ponašanje - njegova sve veća distanca - prigušili su njezinu sreću do treperenja. Svaki njegov “Jeste li proveli ugodan dan danas, lady Anna?” ih “Biste li željeli još jednu čašu vina, lady Anna?” stvorili bi po jednu malu pukotinu u njezinu srcu.

Ona nije shvaćala. Njemu je bilo stalo do nje - to je i priznao - pa zašto onda on ne vidi kako to može biti savršeno?

Ali kako su dani odmicali, bilo joj je sve teže uvjeriti se da je on to želio. Svakim se danom sve više udaljavao od nje. Nešto ga je mučilo. Iako ih je tjedan primicao bliže kraju primirja - kolovoške Ide približavale su se velikom brzinom - svugdje se osjećala sve veća nervoza, ona nije imala dojam da je to zbog predstojeće bitke. Željela je da joj se povjeri, ali on je izbjegao svaki njezin pokušaj da razgovara s njim. Što ne znači da je imala mnogo prilike za razgovor.

Osim kratkog razgovora za obrocima, jedini put kad je potražio njezino društvo bilo je prije nekoliko dana kad je inzistirao da ju prati u samostan Ardchattan. Kako je nije čekala nijedna poruka, nije morala ništa skrivati od njega.

Ali možda njezin otac ne bi imao ništa protiv da Arthur zna za njezinu ulogu u prenošenju poruka. Činilo se da su njihove zaruke eliminirale moguće sumnje koje je otac imao prema Campbellovima. ~ 230 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kako se rat približavao, a pripreme za bitku se ubrzale, Campbellovi su provodili sve više vremena s njezinim ocem i bratom, a ona se nadala da je to znak odmrzavanja dugotrajnog zahlađenja odnosa zbog stare zavade.

Ona uzdahne, dopustivši da joj pogled odluta po prostoriji dok je osobna sluškinja završavala s uređivanjem njezine kose. Bio je šesti kolovoza. Jedan dan bliže isteku primirja.

Pogledavši kroz prozor svoje sobe u kuli, vidjela je kako je jedan birlinn dojedrio u uvalu, i uputio se prema glavnom sidrištu dvorca. Bila je to svakidašnja pojava i ne bi joj privukla pozornost da nije primijetila brzinu kojom je dojedrio. Elegantni drveni brod još nije ni pristao na pješčanu obalu, a posada počne skakati iz njega i trčati prema ulazu u dvorac.

Srce joj poskoči, znajući da se nešto zbiva. Ne zamarajući se s velom, ona potrči prema stubama dvorca i uđe u barmkin istovremeno s ocem koji je došao pozdraviti četu ljudi iz birlinna.

MacNabovi.

- Kakve vijesti donosite? - upita njezin otac. Lice zapovjednika MacNabovih bilo je smrknuto. - Radi se o Kralju Kapuljači, gospodine lorde. Krenuo je u pokret.

Ona zgroženo dahne. Krv joj se sledila u žilama. Stigao je. Stigao je dan kojeg se užasavala, ali i očekivala ga. Bitka koja bi mogla značiti kraj rata.

Dvorac je bio u kaosu. Ratnici su se doimali uzbuđenima, kao da su jedva dočekali priliku da unište svoje neprijatelje. No nekolicina nazočnih žena, međutim, reagirala je sasvim drukčije - bile su zabrinute i, poput Anne, vidjelo se da ih je strah.

Ona instinktivno pogledom potraži Arthura. Ni njega te novosti nisu ostavile ravnodušnim. Gledao ju je žestokim intenzitetom kakav nije vidjela od onog napada. Pogledali su se u oči, no on brzo skrene pogled na MacNabove.

Njezin otac uvede došljake u Veliku vijećnicu. Anna pođe za njima, željna saznati sve što može.

Nažalost, MacNabovi su imali malo informacija. Jedan od njihovih izviđača obavijestio ih je da je Bruce napustio dvorac grofa od Gariocha u Inverurieu sa silom od barem tri tisuće vojnika - tri tisuće, naprema ~ 231 ~ Knjigoteka

daša&anna

očevih osam stotina! - i krenuo u marš na zapad. No nisu znali hoće li se prvo namjeriti na Lorna ili na Rossa.

Bruce nije gubio vrijeme. Bit će spreman za napad čim istekne primirje. Dragi Bože, ti barbari bi im mogli pokucati na vrata već sljedećeg tjedna.

Njezine sestre i majka čule su komešanje i požurile u Vijećnicu.

Pronašavši Annu u pozadini gužve, pitale su je što se zbiva. Ona im brzo objasni, gledajući vlastiti strah na njihovim tjeskobnim licima kao u zrcalu. Bio je to dan za koji su svi znali da dolazi, ali sada je zazvonilo zvono za uzbunu.

- Tako brzo? - reče njezina majka zabrinuto. - Ali on se tek oporavio.

- Bit će on dobro, majko - reče Anna, pokušavajući i sebe uvjeriti u to.

Ali Anna nije bila zabrinuta samo za svoga oca. Što ako...

Ne. Ne smije o tome razmišljati. Arthur će se vratiti. Svi će se oni vratiti.

Ali ta nesigurnost. Hirovitost rata bila je baš ono što je silno željela izbjeći. Zašto se morala zaljubiti u viteza?

Ljudi su razgovarali još neko vrijeme. U Velikoj vijećnici izgubila je iz vida Arthura i njegovu braću, ali kad se počelo raspravljati o izviđačkoj misiji, vidjela ga je kako polako hoda prema podiju gdje je sjedio njezin otac za velikim stolom, s nekim svojim ljudima i zapovjednikom MacNabovih.

Ukočila se od straha, znajući što on kani učiniti. Željela ga je pozvati, reći mu da to ne čini, no znala je da to ne smije učiniti. On je bio izviđač, to je bio njegov posao.

- Ja ću to obaviti, gospodine lorde - reče Arthur.

Njezin ga otac pogleda i kimne, očito zadovoljan što se Arthur dragovoljno prijavio. I Alan se ponudio, ali njezin otac odbije, rekavši da ga treba ovdje u dvorcu. Na kraju je odlučeno da će njezin brat Ewen voditi malu skupinu u izviđanje, a u njoj će također biti i Arthurova braća.

Muškarci nisu gubili vrijeme. Za manje od jedan sat, skupina se okupila u barmkinu, spremna na polazak. Anna je šutke stajala kraj svoje majke, osjećajući se kao u vrtlogu u kojem se nema ni za što uhvatiti.

Sa srcem u grlu gledala je kako se Arthur sprema na odlazak. Završio je s pričvršćivanjem svojih stvari na konja, uzeo uzde u ruku i stao kraj konja pripremajući se uzjahati. ~ 232 ~

Knjigoteka

daša&anna

Srce joj je počelo mahnito kucati. Zar on kani odjahati bez pozdrava?

Ako i jest, predomislio se. Dodao je uzde jednom konjušaru, okrenuo se i krenuo prema njoj. Čvrsto je stisnuo čeljust i ramena, kao da očekuje suočiti se s nečim neugodnim.

Sa mnom, shvatila je, osjećajući se kao da joj je nož zariven u srce.

- Lady Anna - reče, kratko se naklonivši.

Njezina majka i sestre nimalo suptilno okrenu leđa, zaštitivši ih donekle od ostatka gužve, pruživši im barem privid intimnosti. Ali ona je ipak bila duboko svjesna da nisu sami.

- Zar moraš ići? - Mrzila se što to pita, ali nije si mogla pomoći. Znala je da je to njegov posao, ali nije željela da ode. Hoće li to uvijek biti tako?

- Da. Nastupi dugačka stanka. Zvučalo je to tako konačno. Kako te dugo neće biti?

Nešto mu je bljesnulo u očima, ali nestalo je prije nego što je uspjela shvatiti o čemu se radi.

- Ovisi o tome koliko brzo vojska maršira. Nekoliko dana, možda više.

Zapiljila se u njegovo naočito lice, pokušavajući zapamtiti njegove oštre crte lica, njegove ožiljke, tu čudnu zlatnu boju jantara njegovih očiju.

- Bit ćeš oprezan? - Bilo je tako glupo to reći, ali ipak je morala.

Smiješak mu zatitra na rubu usana. - Hoću.

Gledao ju je u oči još jedan trenutak, kao da i on pokušava zapamtiti njezino lice. U njegovu je izrazu lica bilo neke sumornosti koju još nikad nije vidjela.

Koža na potiljku joj se naježi od strepnje. To je samo rat, uvjeravala se. On se samo usredotočio na predstojeću bitku.

Posegnuo je za njezinom rukom i prinio je svojim ustima. Topli otisak njegovih usana širio joj se u valovima po cijeloj koži. - Zbogom, lady Anna.

Zbog nečeg u njegovu tonu srce joj se stisne. On se okrene da ode, a ona ga je očajnički željela pozvati natrag.

Vrsta čovjeka koji uvijek gleda prema vratima za izlaz... ~ 233 ~ Knjigoteka

daša&anna

Ne. Uvjeravala se da je blesava. On nju ne napušta. Samo ga neće biti nekoliko dana.

Ali zašto se onda ovo činilo kao zbogom?

A zatim, kao da se nije uspio suzdržati, okrene se, obuhvati joj bradu dlanom i spusti svoja usta na njezina.

Usne su mu pomilovale njezine u nježnom poljupcu od kojeg joj je srce poskočilo. Imale su okus čežnje. Okus boli. I okus žaljenja. Ali najviše od svega, okus konačnog rastanka. Željela se uhvatiti za to, učiniti da potraje, ali jedva je imala vremena zastenjati, i već je bilo gotovo.

On spusti ruku, i pogledaju u oči još malo dulje, još jedan trenutak koji je parao dušu, i ode. Nije se osvrnuo. Nijednom.

Anna je zurila za njim - zapanjena - ne shvaćajući što se to upravo dogodilo.

Pritisne prste na svoje usne, želeći sačuvati tu vrućinu i njegov okus koliko god je moguće. Ali kad je posljednji čovjek izjahao kroz kapiju, svega toga je nestalo. * * *

Arthur je tražio izlaz, i našao ga je. Ovaj odlazak u izviđanje dao mu je priliku da učini nešto što bi prije nekoliko mjeseci bilo nezamislivo: povlačenje iz misije.

Morao je nešto učiniti. Nije mogao samo stajati i pustiti da situacija postane još gora. Ovo pretvaranje ga je ubijalo. Anna je bila tako prokleto sretna. Bilo joj je tako drago što se udaje za čovjeka koji će ju izdati. Svaki oprezni smiješak, svaki pogled koji je tražio ohrabrenje koje on ne može dati, bio je poput kapi kiseline koja mu je nagrizala savjest.

Ne može joj to raditi. Čak i ako to znači da će morati žrtvovati svoju misiju. Ironija je bila u tome da nije mogao izabrati učinkovitiji način za infiltraciju među MacDougallove od zaruka s gospodarevom kćeri.

Zaruke, uz činjenicu da je spasio Alanov život, dale su mu pristup samom središtu moći: gospodarevu vijeću.

On ne žrtvuje svoju misiju, uvjeravao se. Dovoljno je već učinio time što je otkrio da su žene izvor poruka, poslao izvješća o MacDougallovom brojčanom stanju i spremi, te načinio zemljovid područja, kao i spriječio savezništvo s Rossom - iako se to nije dogodilo baš onako kako je to želio.

Bitka samo što nije počela. Kralj Robert će shvatiti. ~ 234 ~

Knjigoteka

daša&anna

Bila je ponoć, tri dana nakon njegova katastrofalnog rastanka od Anne. Nije očekivao da će mu biti tako teško reći zbogom. Ali odjahavši od nje, znajući da je možda nikada više neće vidjeti, lišilo ga je svakog djelića odlučnosti. Nije ju trebao poljubiti. Ali kad ju je pogledao u oči, vidjevši kako je zabrinuta za njega, bilo mu je to previše. Trebao mu je taj osjećaj potpune povezanosti još jednom, znajući da ga nikad više neće iskusiti.

Osvrne se preko ramena, uvjerivši se da ga nitko ne prati prije nego što priveže konja za drvo. Nalazio se oko kilometar i pol od mjesta gdje se Bruceova vojska ulogorila kako bi prenoćila. Putovat će ostatak puta pješice. Stražari su imali naredbu da u ovo doba noći pucaju na svakoga tko prilazi logoru bez pitanja, a konj bi ga mogao odati. Čula su mu se izoštrila kako se približavao kraljevu logoru, očekujući prvi znak vanjskog kruga straže. Riskirao je dolazeći ovako nenajavljeno, ali nije imao izbora. Nije bilo vremena da ugovori sastanak ih pošalje poruku Čuvarima Visočja, a MacDougallovi izviđači spremali su se sutra vratiti u Dunstaffnage sa svojim izvješćem. On se dobrovoljno javio u noćnu patrolu, znajući da mu je to jedina prilika.

Znao je da će Poglavar svake noći postaviti jednog člana Čuvara Visočja na stražu. Arthur će prvo pokušati stupiti u kontakt s jednim od svojih kolega.

Odjednom, nakostriješi mu se koža na potiljku. Zastao je, osjetivši čudnu promjenu u zraku koja bi se dogodila kad je netko bio u blizini.

Pričekao je, utopivši se u tminu šume, znajući da će čuti onoga tko dolazi, tko god to bio.

No nakon nekoliko minuta, znao je da nešto nije u redu. Nije ništa čuo. Ili se taj čovjek nije pomaknuo, ih su Arthura čula iznevjerila.

Opet.

Ali kad je jedan tamni lik izronio iza stabla otprilike šest metara od njega, znao je da postoji treći razlog: vještina prikradanja toga čovjeka bila je ravna Arthurovoj vještini opažanja.

Dovraga. Ovo mu nije trebalo. On zahuče kao sova što ga je trebalo identificirati kao prijatelja. Iako je pretpostavio da se čovjek, koji je prilazio, neće s tim složiti.

Očito Lachlan MacRuairi više ne maltretira Rossa na sjeveru, a izabrao je baš ovu noć za stražarsku dužnost. ~ 235 ~ Knjigoteka

daša&anna

MacRuairi se ukipi, pripremajući odapeti strijelu u Arthurovu smjeru, unatoč tajnom signalu. - Tko je tamo?

- Rendžer - odgovori Arthur, podigavši čelični vizir kacige. Zatim iskorači sa svog mjesta iza stabla koje ga je zaklanjalo. Čak i u tami vidio je kako su MacRuairijeve oči opako zaškiljile, neprirodno bljesnuvši kroz dva uska proreza. On pomakne ruku ulijevo, naciljavši strijelu točno između Arthurovih očiju. MacRuairi je imao neobičnu sposobnost da vidi u mraku - a sad je bilo vraški prekasno sjetiti se toga.

- Odapet ćeš ju? - upita Arthur.

- Nisam još odlučio. Jedna smrt ne čini se mnogo u usporedbi s devet.

Mogao bih reći da sam mislio da si izdajnik - što ne bi bilo daleko od istine.

Arthur prešuti vulgaran odgovor koji mu je bio navrh jezika. Bez obzira na to što je znao da zaslužuje MacRuairijev prezir, nije mu bilo nimalo lako to i čuti. Ignorirao je strijelu uperenu u njega i zakoračio naprijed. - Misliš da ja ne žalim zbog toga što se dogodilo?

- Ma nemoj? Ja to, dovraga, nikako nisam uspio vidjeti. Djelovao si kao da se ludo zabavljaš boreći se rame uz rame s Alanom MacDougallom, da ne spominjem kako si mu spasio prokleti život.

Razdvajalo ih je tek nekoliko koraka, ali MacRuairi ne bi promašio ni da ih je bilo stotinu. - Odgovarat ću za to kralju, Zmijo, a ne tebi. Moram razgovarati s njim.

- Otišao je spavati.

Arthur zaškrguće zubima, stisnuvši šake. Nikome neće pomoći ako se potuče s MacRuairijem, ali nije imao ni vremena za njegova sranja. Onda ćeš ga morati probuditi. I mog brata, također.

Konačno, MacRuairi spusti luk. - Bolje ti je da imaš nešto dobro za izvijestiti. - On ga prostrijeli pogledom. I da je ono bilo vrijedno toga.

Vrijedi li? Arthur nije tada, u žaru borbe, razmišljao o tome je li to što radi vrijedno toga. Nije tada imao vremena za takvu analizu; previše je imao posla braneći sebe i štiteći Annu.

Manje od petnaest minuta poslije, uveden je u kraljev šator. Ako je Bruce uopće bio spavao, njegov izgled nije odavao da se tek probudio.

Tamna mu je kosa bila počešljana, oči su mu bile bistre i oštre kao i uvijek, a bio je odjeven u bogato izvezen tamni plašt i hlače. ~ 236 ~

Knjigoteka

daša&anna

Sjedio je na jednom kovčegu. Nedostatak namještaja svjedočio je oskudnoj opremi i brzini kojom je vojska putovala. Kralj Edward ni sanjao ne bi da pođe u rat bez kola punih kućanskih potrepština i tanjura.

Ali živeći više od godine dana kao odmetnik sa sjedištem u vrištini, Robert the Bruce se navikao na skromnost.

Neil, koji je izgledao malo neurednije, stajao je s njegove lijeve strane, a Tor MacLeod, voda Čuvara Visočja, s desne. Kao i kraljev, MacLeodov izraz lica bio je tmuran.

Pitanje u bratovu pogledu sasjeklo ga je kao mač. Zar Neil sumnja u njegovu odanost? To ne može biti.

- Što se, dovraga, dogodilo ondje, Rendžeru? - upita kralj.

Jezgrovito, koliko je to god bilo moguće, Arthur ispriča događaje koji su doveli do njegova neočekivanog putovanja na sjever. Ispriča o planiranim zarukama između Lornove kćeri i sira Hugha Rossa, o Lornovoj nadi da će s Rossovima udružiti snage i Arthurovoj namjeri da spriječi to savezništvo.

- Jesi li bio uspješan? - upita Bruce.

Arthur se uspio držati neutralno. - Da, Vaša milosti.

Kralj kimne. Očito mu je bilo drago. Ako se bilo tko od nazočnih zapitao kako je to uspio, nisu ga o tome pitali.

Arthur nastavi objašnjavati kako je odvukao patrolu od MacDougallovih na putu za sjever, no kako se bio prisiljen braniti da ne bi otkrio svoj identitet.

- To si bio ti? - upita MacLeod. - Naši ljudi u dvorcu Urquhart bih su bijesni što ih je jedan jedinijahač uspio tako nadmudriti.

- Ne sasvim. Volio bih da jesam. Ali, stjerali su me u kut. Nisam im smio reći tko sam.

Nijedan od nazočnih ne reče ništa. Kao i on, i oni su znali da su takve situacije nužne kako bi Arthur sačuvao tajnost svoje misije, ali nikome od njih to se nije svidjelo.

On nastavi, objašnjavajući kako su ga MacRuairi i njegovi ljudi iznenadili na povratku u Dunstaffnage. Neil se namršti. - Nisi ih čuo?

Arthur odmahne glavom, ne nudeći daljnje objašnjenje. Objasni kako je isprva nagonski reagirao, a zatim, kad je shvatio tko su napadači, pribjegao je defenzivnim manevrima. Kad je došao do točke kad je spasio život Alana MacDougalla, nije ponudio drugi izgovor do istine. Samo je kanio blokirati udarac - to što je ubio napadača bila je nesretna okolnost. ~ 237 ~

Knjigoteka

daša&anna

Neil je upitao nešto što su, bez sumnje, svi htjeli pitati. - Ali zašto si ga uopće spasio? Štititi Lornova nasljednika nije zadatak tvoje misije.

Ubiti ga bilo bi skoro jednako dobro kao ubiti i samog Lorna.

Arthur pogleda brata u oči, ne bježeći od istine. - Nisam ga pokušavao zaštititi.

- Radi se o curi - reče MacLeod, shvativši o čemu je riječ. - Stalo ti je do nje.

Arthur se okrene svome zapovjedniku, ne porekavši. - Da. - Lornova kći! - uzvikne Neil, ne obuzdavši bijes. - Isuse, brate, koji ti je vrag?

Arthur mu nije odgovorio. Nije bilo odgovora na to pitanje.

- Što ti to govoriš, Rendžeru? - reče kralj, očiju crnih poput ebanovine. - Zar si zbog neke cure zaboravio na kojoj si strani?

- Ja sam odan vama, gospodaru - reče ukočeno, ali zaboljela ga je kraljeva opaska.

Neil je samo zurio u njega. - Zar si se predomislio u vezi s Lornom?

Zar si zaboravio što je učinio našem ocu?

Arthur stisne usta. - Naravno da nisam. Ali moja želja da John od Lorne bude uništen ne odnosi se i na njegovu kćer. Zato sam i ovdje.

Moram napustiti Dunstaffnage.

U šatoru zavlada mrtvačka tišina. Osjetio je kako ga brat strijelja pogledom, ali nije se usudio pogledati ga. Iznevjerio je svoga brata. Čovjeka koji mu je bio poput oca. Nije želio vidjeti razočaranje na njegovu licu.

- Zar si se doveo u opasnost? - upita kralj. - Zar postoji mogućnost da te otkriju?

On odmahne glavom. - Djevojka zna da nešto skrivam, ali ne mislim da sumnja.

- Onda je razlog zašto želiš napustiti svoju misiju prije svršetka ta djevojka?

- Postalo je komplicirano. - Znajući da to objašnjenje ne zvuči zadovoljavajuće, čak ni njemu, objasni kako ga je Lorn ispitivao o napadu, kako se zabrinuo da bi Lorn mogao biti sumnjičav i kako je natjeran na zaruke.

- Ali to su sjajne vijesti - reče kralj koji je sada prvi put otkad je Arthur ušao u šator izgledao sretno. - Približio si se Lornu više nego što ~ 238 ~

Knjigoteka

daša&anna

sam sanjao da je moguće. Žao mi je što je djevojka u to upetljana, ali njoj zapravo nećeš nauditi. Srce mladih djevojaka brzo se oporavi.

Očito je kralj, kojije bio poznat po tome da zna sa ženama, imao znatno više iskustva od Arthura, ali u ovom slučaju Arthur se nije slagao s njim. Anna je voljela prežestoko. Preslijepo.

- Ne mogu ti dopustiti da odeš - završi kralj. - Još ne. Ne sada, kad je bitka tako blizu. Moraš biti tamo da vidiš što kane učiniti. Informacije koje prikupljaš su previše dragocjene. Pobjedaje preblizu da bi dopustio da mi ju odnesu pred nosom. John od Lorne je vrag okrutna srca, ali ne podcjenjujem njegovu ratnu strategiju niti njegovu sposobnost da nas iznenadi.

Arthur je znao da neće moći razuvjeriti kralja. Robert Bruce je gorio od želje za osvetom. Lorn ga je već jednom porazio; a ovoga puta, Bruce neće dopustiti da mu nešto stane na put. Srce jedne žene bila je mala cijena.

- Napast ćemo dvorac u zoru šesnaestog - reče MacLeod, naslutivši Arthurovu frustraciju. To je samo još nekoliko dana.

Ali MacLeod nije poznavao Annu MacDougall. Arthur bi se radije suočio s opsadnim vozilom prvog kralja Edwarda nego pokušao odolijevati Anni “još samo nekoliko dana.”

~ 239 ~ Knjigoteka

daša&anna

20. POGLAVLJE

Vratili su se! Uzbuđeni glas njezine sestre Mary natjera Annu da potrči

do prozora. Mahnito je pogledom pretraživala vojnike u žicanim oklopima koji su se slijevali kroz kapiju dvorca. Kad je konačno ugledala poznata široka ramena, odahnula je, izdahnuvši zrak koji je, činilo joj se, već četiri dana zadržavala u plućima.

On se vratio. Nije ju napustio. Bila je glupa što je uopće pomislila da bi joj to učinio. Ali nije si željela priznati koliko se brinula.

Anna odbaci svoj vez i potrči za petama svoje sestre, koja se doimala jednako uzbuđenom kao i ona zbog povratka izviđačke postrojbe. Anna se namršti. Je li njezinoj sestri stalo do Arthurova brata više nego što je to pokazivala?

Stigle su u Vijećnicu u trenutku kad su muškarci pozvani u očev solar gdje će izvijestiti oca o svojim otkrićima. Večernji obrok već je završio, pa su ona i Mary naručile hranu i piće za izviđače dok su ih čekale. A čekanje se oteglo unedogled. Konačno, muškarci izađu iz očeva solara i stignu u Vijećnicu. Prvo njezina braća, zatim sir Dugald, a zatim, posljednji, Arthur.

Bio je prašnjav i blatnjav, lica ogrubjela od sunca prekrivenog četverodnevnom bradom, mirisao je na konje i sunce, ali njoj nikada nije izgledao tako predivno kao sada. Da oko njih nije bila puna Vijećnica pripadnika njezina klana, ona bi mu se bacila u zagrljaj.

Stajali su sa strane neko vrijeme dok su sluge spremale stolove.

Ovoga puta ju neće moći izbjeći.

- Jesi li dobro? - upita ga, ne vjerujući svojim očima.

Pogled mu se smekša, naslutivši njezinu zabrinutost. - Da, djevojko, dobro sam. Treba mi jedno dobro dugo kupanje, ali osim toga, savršeno sam zdrav.

- To mi je drago čuti. - Ona se ugrize za usnu, pogledavši ga s oklijevanjem. - Ja... ovaj... nedostajao si mi.

Lice mu se smrači, a žila na vratu mu počne kucati. - Anna... Ona proguta knedlu koji joj se odjednom pojavio u grlu. - Jesi li uopće miliko na mene? ~ 240 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Imao sam toliko toga na umu. - Ali vidjevši njezin izraz lica, uzdahne. Da, mislio sam na tebe.

Njegovo bi je priznanje možda usrećilo da ga nije tako nevoljko izrekao.

Veliki su stolovi postavljeni, a sluge počnu donositi pladnjeve s hranom. Ostatak ratnika počeo se raspoređivati po klupama. S njihovog mjesta kraj vrata očeva solara, on pogleda preko njezina ramena kao da im se jedva čeka pridružiti.

Nije se više mogla zavaravati. - Ti ne želiš te zaruke. - Istina je zaboljela. Zurila je u njega, a bol u prsima postala je nepodnošljiva. - Je li... - Jedva je uspjela izgovoriti te riječi. On joj je bio jednom spomenuo da će dobiti nevjestu kao nagradu za ratne zasluge. - Postoji li netko drugi s kim si se nadao vjenčati?

On je oštro pogleda. - O čemu ti pričaš? Rekao sam ti da ne postoji nitko.

- Onda samo ne želiš mene.

Lice mu je izgledalo kao da je u agoniji. - Anna... - On pročisti grlo. Nije vrijeme ni mjesto.

Nešto od njezine ljutnje se probije na površinu, unatoč ljudima koji su ih okruživali. - Nikad nije vrijeme. Tebe ih nema, ih si na sastancima, ili na obuci. Kada, molim te lijepo, jest vrijeme?

Vidno frustriran, on nadlanicom odmakne kosu slijepljenu od kacige s lica. Padala mu je u mekim valovima kraj uha i ona zamalo posegne da ju zatakne iza njegova uha, no na vrijeme se zaustavi.

- Ne znam, ali sada samo želim nešto pojesti, sprati prljavštinu sa sebe i odspavati više od nekoliko sati.

Morao je biti iscrpljen. Osjeti tračak grizodušja, no brzo ga potisne.

Neće mu dopustiti da je stalno gura od sebe. - Onda sutra. Sutra ćemo razgovarati. - Ona ga znakovito pogleda. - Nasamo.

On je zapravo izgledao kao da ga je uhvatila panika. Nije pomišljala da je sposoban za to, ali očito je pomisao da bi morao ostati nasamo s njom učinila ono što nije moglo desetak naoružanih ljudi. Nije znala bi li se smijala ili plakala.

- Ne mogu. Trebao bih odjahati...

- Kad se vratiš. - Činilo se da smišlja novi izgovor, ali ona ga odreže.

Znam da si prezaposlen pripremama za rat, ali zar ne zaslužujem nekoliko minuta tvoga vremena? ~ 241 ~

Knjigoteka

daša&anna

Dugo ju je gledao u oči. - Da, djevojko, zaslužuješ.

- Dobro. Onda idi, najedi se. - Ona mahne rukom prema jednom stolu. - Tvoja braća te čekaju.

On joj kratko kimne i ode se pridružiti svojoj obitelji. Ona se okrene i ugleda svoju sestru Mary kako stoji znatno bliže njoj nego što je bila svjesna. Gledala je Annu sa sućutnim pogledom na licu.

- Nije to ništa - reče Anna, posramljena zbog onoga što je sestra možda čula. - Umoran je, to je sve.

Mary joj primi ruku i stisne ju. - Čuvaj se, Annie, dušo. Neki muškarci ne žele da ih vole.

Ona se namršti. - To nije istina, Mary. Svatko želi da ga netko voli. Čeznutljiv smiješak pojavi se na sestrinim savršenim usnama. - Ti previše voliš, sestrice. Ali neki ljudi ne žele tu vrstu bliskosti. Nekima je bolje kad su sami.

Anna u to nije željela vjerovati. Ali riječi njezinesestre proganjale su je sljedećeg dana dok je čekala na priliku za razgovor s njim.

On je odjahao rano sljedećeg jutra, vratio se za podnevni obrok i nakon toga se priključio svojoj braći i ostatku muškaraca na popodnevnoj vježbi u dvorištu. Kako se bitka približavala, trening je bio žešći. Iskorištavajući duge dana sredine ljeti, kad su završili, već je prošlo osam sati. Večernji obrok bio je kratak, kao i večernje molitve.

Bila je u iskušenju da krene za njim kadje ugledila kako se uputio prema jezeru, ali majka ju je povukla na stranu i zamolila ju da pomogne ispraviti neka odstupanja u računima kućanstva, a kad je završila s tim, on se već vratio i nalazio se na sastanku s vitezovima na visokom položaju i ratnicima iz očeve svite. Radilo se vjerojatno o noćnom ratnom vijeću. Čekala ga je u maloj prostoriji ugrađenoj u zid na stubama, znajući da on mora onuda proći na putu prema vojarni. Bilo je to mjesto gdje je običavala sjediti i čitati, no bilo je skriveno od pogleda baršunastom zavjesom i pružalo je malo više intime od čekanja u Vijećnici prepunoj ratnika koji su ondje spavali. Donijela je jednu svijeću kako bi mogla čitati, no kako se noć odužila, a oči joj se umorile, odložila ju je sa strane.

Kad su muškarci konačno počeli izlaziti iz očeva solara, već je vjerojatno bila ponoć. Arthur je zadnji izašao, ali konačno ga je ugledala kako dolazi hodnikom sa svojom braćom. Odmaknula je zavjesu kad se približio i izašla iz prostorije da ga pričeka. ~ 242 ~

Knjigoteka

daša&anna

Njegov je brat nešto rekao, a Arthur podigne pogled i ugleda je. Na licu mu se vidjelo da se uopće nije iznenadio, štoviše, izgledao je veoma odlučno.

On krene prema njoj dok su njegova braća otvarala vrata koja su vodila u barmkin.

- Nisi me trebala čekati - reče joj.

Ona se namršti. - Zar si zaboravio da smo dogovorili sastanak?

- Ne. - On uzdahne. - Nisam zaboravio.

Još se ljudi pojavilo u hodniku, hodajući prema njima. - Dođi - reče ona. Sagnula se i uvela ga u malu prostoriju koja se rabila kao gospodarev vinski podrum. Ovdje ih nitko neće smetati.

Bogata voćna aroma preplavila ju je čim je otvorila vrata, pojačavši se kad je zatvorila vrata za sobom. Prvo odloži svijeću na jednu bačvu, a zatim se okrene prema njemu. Kameno je spremište bilo jako malo i shvatila je zarumenjevši se - intimno. Veoma intimno.

On je još ukočeno stajao kraj vrata. Na treperavoj svjetlosti svijeća lice mu je bilo ozbiljno i napeto. Ona pogleda dolje i iznenadi se vidjeti kako je stisnuo šake.

- Ovo nije dobra zamisao - reče ukočeno.

- Zašto nije?

On je prostrijeli pogledom. - Sjećaš se što se dogodilo zadnji put kad smo bili sami u maloj sobi?

Ona se zarumeni; sad kad je bila tako blizu njemu, jako se dobro sjećala. Njegova je toplina okruži, a koža joj se naježila od sjećanja na intimnosti koje su podijelili.

Ali nije ona njega zato dovela ovamo. - Ovo će trajati samo nekoliko minuta. Ja moram znati... - Ona ga pogleda, pomno pretražujući njegovo napeto, naočito lice. - Moraš mi reći želiš li ti ove zaruke.

Njezina iskrenost ga vise nije čudila. - Anna - oklijevao je. - To je komplicirano.

- To si mi već rekao. Što ti to skrivaš, Arthure? Što mi to ne želiš reći?

- Postoji nešto... - On ušuti i oštro je pogleda. - Ja nisam čovjek kakvim me smatraš.

- Ja točno znam kakav si ti čovjek.

- Ne znaš ti sve. ~ 243 ~

Knjigoteka

daša&anna

Čula je upozorenje u njegovu glasu. - Onda mi reci. - Kad on nije odgovorio, ona reče: - Znam što je važno. I znam da te volim. Činilo se da su ga njezine riječi zaboljele. On podigne ruku i obuhvati joj lice. Od tuge na njegovom licu, srce joj se stegnulo.

- Ti možda sada tako misliš, ali uskoro ćeš se predomisliti.

Razbjesnio ju je ton kojim joj se obraćao kao djetetu i šifrirano upozorenje u njegovu glasu. - Neću - reče žestoko, stisnuvši šake kako bi se oduprla porivu da zaurla - ili brizne u plač. Duboko udahne da se smiri i reče: - Stvar je uistinu vrlo jednostavna, Arthure. Želiš li se oženiti mnome ili ne?

- Ono što ja želim nije važno. Ja mislim na tebe, Anna. Ti mi možda sada ne vjeruješ, ali vjeruj mi kad ti kažem da pokušavam učiniti ono što je ispravno. Ne želim te povrijediti. Mnogo se toga može promijeniti u sljedećih nekoliko dana. Rat će sve promijeniti.

Imao je pravo. Činilo se kao da svi njezini snovi vise na tankoj niti.

Rat stiže i sve što joj je poznato može se promijeniti u treptaju oka.

MacDougallova je moć u Visočju balansirala na oštrici britve. Ali za jednu se stvar mogla uhvatiti. - To neće promijeniti moje osjećaje prema tebi. A tvoji su osjećaji upitni. - Ona zastane.

- Nisi mi odgovorio na pitanje.

On opsuje i odmakne se nekoliko koraka od vrata. Činilo se kao da želi koračati po prostoriji, ali nije imao mjesta za to. Tjeme mu je skoro doticalo strop. Izgledao je poput lava koji korača po pretijesnom kavezu.

Bio je tako napet da je ta napetost zračila iz svakog centimetara njegova moćno građena tijela. Konačno se okrene i zgrabi je za ruku, bijesna izraza lica. - Da, dovraga. Da, želim se oženiti tobom.

Mračan oblak koji joj je visio nad glavom toga časa nestane. Nije bila najromantičnija ljubavna izjava koju je čula u svom životu, ali bila je dovoljna. Oblije ju toplina i ona se nasmiješi. - Onda je to jedino važno.

Ona se nagne bliže njemu, instinktivno tražeći dodir njegova tijela.

On se trzne na dodir, ali ovoga puta nije pogrešno protumačila razlog. On nju želi. Silno ju želi. Iako se silno muči oduprijeti se toj želji. Osjetila je napetost kako vibrira iz njega kao s bubnja.

Pogled mu se spusti na njezina usta i smrači se od žudnje. No još se pokušavao oduprijeti. - Što ako se ne vratim, Anna? Što tada?

Krv joj se smrzne u žilama. Je li se o tome radilo? Zar on nju pokušava pripremiti na mogućnost da će poginuti na bojišnici? ~ 244 ~

Knjigoteka

daša&anna

Nije mogla podnijeti ni pomisao na to, ali znala je da ta mogućnost postoji. On bi mogao poginuti. Ona ga privije bliže, uhvativši se za tvrde mišiće njegovih nadlaktica tako snažno kao da ga nikada neće pustiti.

Bog ne može biti tako okrutan da joj ga uzme. Srce joj se stisne. Ali ako pogine...

Znala je što želi. Ne može kontrolirati ono što će se dogoditi sutra, ali može ono što će se dogoditi upravo sada.

Možda ga je dovela ovamo s razlogom. * * *

Arthur je znao da je to loša zamisao, ali kao što je već dokazao više puta nego što je želio pomisliti, bio je prokleta budala kad se radilo o Anni MacDougall.

Znoj mu je izbio na čelo, a krv mu je proključala u venama. Težak miris vina, opori zemljani miris male prostorije i blagi cvjetni miris njezine kože ovili su se oko njega, opijajući mu čula žudnjom.

Ona je bila preblizu. Njegova je žudnja bila presirova. Izluđivali su ga prizori onoga što joj je želio učiniti.

Bili su sami, dovraga. Ovo je preopasno. No ako se nadao da će je obeshrabriti pričama o nesigurnoj budućnosti, preračunao se.

- Ne želim razmišljati o ratu i sutrašnjici. Želim razmišljati o ovome sada. Kad bi danas bio zadnji dan koji ćemo provesti zajedno, što bi ti želio?

Tebe. Osjetio je magnetsko privlačenje. Želio je ono što je ponudila više od bilo čega na svijetu.

Njezine riječi. Njezina sigurnost. Ona ga je natjerala da sanja. On je želio vjerovati da je budućnost moguća. Samo na trenutak želio je vjerovati da ona može biti njegova.

Srce mu je lupalo kao bubanj kad se podigla na prste i pritisnula svoje usne na njegove.

Zastenjao je, odupirući se porivu da uroni u nju. Znao je da ako popusti, neće se zaustaviti.

Usta su joj bila tako topla i svilenkasto meka. Tako slatka. Imala je okus meda i mirisala je...

Bože, mirisala je kao svježi ljetni vrt okupan suncem. ~ 245 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kliznula je ustima do njegove brade, njegova vrata. Tijelo mu se počelo tresti. Nije se mogao vise obuzdavati. Stajao je nemoćan da se odupre. Molio se da ga prestane mučiti.

No umjesto toga, postalo je još gore. Pritisnula je svoje bokove o njegove, trljajući se o najželjniji dio njega. Dio koji je bio tvrd, pulsirao je i nije bio sposoban razmišljati.

- Došli smo tako blizu prije - šapnula mu je o vrat, a od topline njezina daha žmarci su mu se proširili po užarenoj koži. - Želim znati ostatak.

Kapljica znoja kliznula mu je niz čelo. Hladna je prostorija brzo postajala topla i sparna.

Prislonila se uz njega, zagrlivši ga oko vrata. Pogleda ga u oči, Pokaži mi, Arthure.

Odvažni zahtjev srušio je zadnji zid njegove suzdržanosti. Zarežavši, gurne je na vrata, prikovavši joj ruke s obje strane glave i počne je ljubiti.

Ne, počne je proždirati. Gostio se njezinim ustima svojim usnama i jezikom, ljubeći je kao da se nikad neće zasititi.

Dočekala je njegov žar jednakom mjerom, kliznuvši jezikom uz njegov, oponašajući njegove erotske pokrete.

Zvonjava u njegovoj glavi se pojača.

Tijelo mu se ukruti.

Nije bilo dovoljno. Nagnuo se nad nju, priljubivši svoje tijelo uz njezino i počeo se njihati. Nježno, a zatim upornije kad se počela vrpoljiti i stenjati u nevinoj frustraciji. Želio joj je podignuti suknje i uroniti u nju. Osjetiti kako se raspada oko njega dok on uranja u nju žestoko i duboko. Opet i opet. Učiniti je svojom.

Ali ona je tako divno odgovarala - tako nevino i čisto u svome užitku.

Obuzme ga takva silna nježnost i on se odmakne.

Ona zatrepće, očiju mutnih od strasti, usana nježno razdvojenih i nabreklih od njegova poljupca. - Molim te, nemoj...

- Pssst. - On zaustavi njezinu molbu nježnim poljupcem. - Neću prestati. - Za to je bilo kasno. On je samo čovjek, nije neki prokleti svetac.

Tako ju je silno želio, a ona ga je dovela do samog ruba. O posljedicama će kasnije razmišljati. Sada, u ovom trenutku, ona je bila njegova.

Ali neće je uzeti kao napaljena zvijer, prislonjenu na vrata. ~ 246 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur otkopča broš Campbellovih koji je pričvršćivao njegov plašt i rasprostre plašt po kamenom podu. Sjedne i ispruži ruku.

Ona nije oklijevala, nego mu je pružila ruku uz smiješak od kojeg mu se srce paralo i dopusti mu da je spusti kraj sebe. Bilo je tek dovoljno mjesta da se ispruže među bačvama vina.

Pomiluje ju po kosi i privuče joj lice k sebi, ljubeći je sa svom strašću i osjećajima koji su tinjali u njemu. Ljubeći je kao da mu ona znači sve na svijetu.

Anna se prepustila slatkoj posesivnosti njegova poljupca. Privila se uz njega, osjećajući se toplo, zaštićeno i sigurno od događaja koji su se zbivali izvan čudesnog štita njegova zagrljaja. Osjećala je...

Mir. U njegovu zagrljaju osjetila je mir i zadovoljstvo koje ju je uvijek zaobilazilo.

Klizne rukom kroz njezinu kosu, obuhvativši joj zatiljak svojim velikim, žuljevitim dlanom. Palcem je crtao nježne kružiće po njezinom vratu.

Mogla bi ga ovako ljubiti zauvijek. Ležati kraj njega, privijena uz njega, osjećajući čeličnu snagu njegova tijela pritisnutog uz njezino.

Njegova toplina stvorila je zaštitnu čahuru oko njih. Od dugačkih, sporih pokreta njegova jezika tijelo joj se zapalilo i rastapalo. Bilo je to savršeno.

No kad su ti dugački, spori pokreti postali zahtjevniji, kad mu je poljubac postao žešći i dublji, kad se njegov zagrljaj oko nje pojačao i kad je postala svjesna tvrde čelične palice koja ju je pritiskala u trbuh, poljupci više nisu bili dovoljni.

Neki se čudan osjećaj ponovno probudio u njoj. Narastao je. Kovitlao se. Nemirna energija pulsirala joj je između nogu, tjerajući je da postane očajnički željna pritiska.

Ali ovoga puta je znala što će se dogoditi. Sjećala se njegove ruke između svojih nogu. Njegovih prstiju u njoj. Oštrih grčeva oslobođenja.

Sjetila se debele okrugle glave njegove muškosti kako se intimno pritišće u nju.

Zastenjala je i počela kružiti bokovima o njega, tražeći olakšanje koje joj samo trenje može donijeti. Tijelo joj se zapalilo, a bradavice su joj bile tvrde i bolne dok su strugale po njegovim prsima.

Njezine su ruke lutale preko njegovih širokih ramena, tvrdih mišića ruku i leđa, pokušavajući ga približiti sebi. Iako je ispod plašta nosio samo tuniku, hlače i gaće, ti tanki slojevi vune i tkanine postali su ~ 247 ~

Knjigoteka

daša&anna

izludujuća prepreka. Željela ga je dodirivati. Željela je osjetiti vrućinu njegove kože kako pulsira pod njezinim prsima.

On je očito naslutio njezinu frustraciju. Odmaknuvši usta, otkopčao je pojas i skinuo tuniku preko glave te ju bacio sa strane.

Prsa su mu bila predivna, baš kao što se sjećala. Široka ramena, mišićave ruke, ravan trbuh, ispresijecan tvrdim pločicama, glatka površina preplanule kože obilježene ožiljcima različite veličine. Najgori je bio ožiljak u obliku zvijezde na nadlaktici blizu ramena - one vrste kakvu ostavlja strijela. A sada je jasnije vidjela i oznaku na njegovoj ruci: razjarenog lava, simbol škotskog kraljevstva.

Nije mogla skinuti pogled s njega. Gospode, bio je predivan. Samo me nastavi tako gledati, curo, i ovo neće dugo trajati.

Od promuklosti u njegovu glasu žmarci žudnje jurnu joj niz kralježnicu. Ona se zacrveni. - Volim te gledati. - Oči mu se smrače. Veličanstven si.

Ne mogavši se suzdržati, ona stavi dlanove na njegova prsa, zastenjavši kao da ju je dodir opekao.

On ispusti neki duboki, grleni zvuk i privuče je opet u zagrljaj. Ovoga puta nije se suzdržavao. Mogla je okusiti njegovu žudnju. Osjetiti njegovu želju u erotskim pokretima njegova jezika.

Sada se sve događalo brzo, ali svaki se trenutak oštro usjekao u njezin um. Željela se sjećati svega. Njegova okusa. Načina na koji su mu se usta spustila na njezina. Grebanja njegove brade po njezinoj. Vrućine njegove kože. Snage u mišićima koji su se grčili pod njezinim dlanovima. Žestokog udaranja njegova srca pripijenog uz njezino. Željela je zapamtiti svaki osjećaj. Svaki miris. Svaki dodir.

Bila je tako vruća i bolna, i tresla se, zajapurivši se, kao da ima groznicu. U magli je bila svjesna njegovih ruku kako odvezuju vezice njezine haljine bez rukava i spuštaju je niz ramena. Zatim joj je obuhvatio dojke, gnječeći ih preko vune njezine tunike i lanene tkanine podhaljine dok su mu se usta spuštala niz njezin vrat. Palcem joj je prešao preko tvrdog vrška bradavice. Kružio. Milovao. Nježno je štipkao prstima.

Njezine su ruke mahnito kružile po njegovim leđima, držale se grčevito za njegova ramena, zarivale prste u njegovu kožu sa svakim njegovim milovanjem kojim ju je dražio. Stenjala je, želeći skinuti svu odjeću i osjetiti njegove ruke - njegova usta - na svojoj koži. ~ 248 ~ Knjigoteka

daša&anna

A onda se to dogodilo. Prvo halja, zatim podhaljina. Podigao ih je gore, uz njezine noge, preko struka, a zatim preko glave.

Možda to ne bi ni primijetila da nije zastao da je pogleda. Podigao je glavu s njezina vrata i polako kliznuo pogledom preko njezine golotinje.

Zarumenila se i pokušala se pokriti, ali nije joj dao.

Zgrabio ju je za zapešća i odmahnuo glavom. - Nemoj - rekao je promuklim glasom koji je zazvučao sirovo. - Predivna si. - Ležao je na strani i prstom klizio niz njezinu ruku kao da je tako nježna da bi se mogla slomiti od njegova dodira. Oči su mu milovale njezine dojke, još jače ukrutivši njezine bradavice. Prstom je pomilovao jedan vršak, a zatim zaokružio bujnu oblinu. - Isuse - dahnuo je isprekidano. - Tvoje dojke su nestvarne. - Zastenjao je i spustio se da ih obuhvati rukama te ih podignuo prema svojim ustima.

Poljubio je jedan pulsirajući vršak, a zatim drugi, ostavivši ju da drhti od žudnje. Kad je konačno prekrio bradavicu i usisao je duboko u ustima, ona vrisne.

Arthur nikada u životu nije vidio ništa ljepše. Znao je da mora usporiti da bi upio svaki centimetar te predivne bijele kože, meke poput bebine, ali jedan pogled već je bio dovoljan da ga dovede do samog ruba.

Vitka i nježno oblikovana od vrba glave do sitnih lukova stopala, izgledala je kao anđeo. Pomislio bi da je umro i otišao u raj, da nije bilo njezinih dojki. Njezine dojke bile su čisti grijeh. Ostvarenje svih muških maštarija. Malo prevelike, okrugle, strsale su mladenačkom drskošću, a od tog mekog, bijelog tkiva ukrašenog bradavicama ružičastim poput jagoda, slina mu je krenula na usta. A njihov okus...

Zastenjao je i ponovno ih usisao u usta, okruživši topli, čvrsti vršak svojim jezikom. Imale su okus slatke tjelesne žudnje i toplog meda. Želio je ići sporo, izvući svaki trenutak užitka, ali njihova je žudnja bila prevruća. Preočajnička. Predugo uskraćena.

Spustio je polako ruku među njezine noge, isprobavajući prstima je li spremna.

On je bio tvrd kao koplje, ali osjetivši njezinu vlažnost - znajući da je već vlažna za njega - još se jače ukrutio. Sisao joj je dojke i milovao je prstima dok joj se bokovi nisu podigli o njegovu ruku, a dah joj postao neravnomjeran.

Kad je primijetio da je ona blizu vrhuncu, brzo se riješio hlača i gaća i nadvio se nad nju, smjestivši se između njezinih nogu. ~ 249 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pogledi su im se sreli. Želio bi da može reći da je oklijevao ali nije. Samo je razmišljao o tome kako je mora učiniti svojom. Da je mora zadržati. Da je u njezinim očima vidio prihvaćanje i ljubav kakvu nije pomislio da bi njemu bila namijenjena. Ljubav za koju je Bog znao da je ne zaslužuje, ali je želi više od bilo čega na svijetu. Molim te - stenjala je.

Bolju pozivnicu od toga nije trebao.

Stisnuvši zube, kako bi se odupro porivu da ga gurne snažno i duboko, on ovije jednu njezinu nogu oko svoga struka i počne kliziti unutra. Iako je riječ “kliziti” vjerojatno bila pogrešna. Bila je uska, a on je bio velik - jako velik.

Znoj mu je izbio na čelu.

Uska. Bože, tako je nevjerojatno uska.

Zgrčio se od snažne želje u svome međunožju. Jaja su mu se napela dok je pritisak rastao u podnožju njegove kralježnice.

Njezino se tijelo borilo protiv invazije, ali njemu sada ništa neće biti uskraćeno. On gurne malo dublje.

Ona se trzne i oštro, bolno zastenje.

Krv mu je uzavrla. Imaoje osjećaj da će eksplodirati, ali suzdržao se, dajući joj vremena da se prilagodi tom osjećaju prije nego što se zarije duboko unutra.

Isuse. Ne navaljuj.

- Nisam sigurna da će ovo ići - reče nervozno. - Mo-možda kad se malo smanji?

Kroz bol, smijeh je provalio iz njegovih grudi. Kasnije će joj objasniti neke zamršene pojedinosti koje se tiču ovog pitanja. - Vjeruj mi, ljubavi.

Savršeno ćemo si odgovarati. - No morao je priznati da nikad dosad nije bio s djevicom. - Možda ćes na trenutak osjetiti malo boli. - Pogledao ju je u oči. Dobro?

Ona kimne, ali izgledala je manje sigurno nego ranije.

Gledao ju je u oči cijelo vrijeme, ohrabrujući je bez riječi dok je uronio malo dublje. Bolni centimetar po centimetar.

Osjećaj njezinog tijela čvrsto omotanog oko njegova kurca bio je skoro previše. Morao se mukotrpno oduprijeti porivu da ga silovito gurne unutra, znajući kako će to biti dobro. Čvrsto ga je obuhvatila mokra vrelina. Muzla ga je. Svaki mišić u tijelu bio mu je ukočen u ~ 250 ~

Knjigoteka

daša&anna

napetosti od samokontrole, od pokušaja da ide polako. Bilo je to tako dobro.

Ali on će joj priuštiti da bude savršeno, dovraga. Skoro...

Ondje. Na mjestu s kojeg nema povratka. Gledajući je u oči, osjetio je kako mu se nešto u prsima steže, a zatim gurnuo do kraja.

Ona zastenje, razrogačivši oči od boli, ali nije vrisnula. Stoički izgled na njezinom licu nekako ga perverzno natjera na smiješak. - Bit će bolje, ljubavi moja, objećajem ti. Pokušaj se opustiti.

Pogledala ga je kao da je sasvim poludio. - Mislim da to nije moguće.

No onda ju je poljubio i dokazao joj da nema pravo.

Anna osjeti oštru bol kad je ušao u nju i željela je vrisnuti. No vidjela je kako se on s mukom pokušava suzdržati i znala je kako se silno trudi da ju ne povrijedi. Nije on bio kriv što ga je Bog učinio tako... prevelikim.

Sigurno mu je nevjerojatno neudobno... Čekaj. On joj je odvlačio pozornost poljupcima, ali ona pomisli da je osjetila...

Evo ga opet. Neki sitan osjećaj. Neki sitan, ugodan osjećaj. Jako ugodan. Zapravo, predivni osjećaj. Tijelo joj se smekšalo oko njega i bol se stišala. Sad ga je mogla osjetiti. Vrućeg i tvrdog, kako je ispunjava na način kakav nikad nije mogla zamisliti.

A onda se počeo kretati. Isprva polako. Uranjajući i izranjajući u dugim, glatkim potezima.

Zastenjala bi uz svaki potisak koji je odzvanjao njezinim tijelom.

Imala je osjećaj kao da on upravo polaže pravo na nju. Posjeduje ju na najprimitivniji mogući način.

Bilo je to nevjerojatno. Morala se kretati s njim, podizati bokove da dočeka njegove potiske, uvuče ga dublje. Žešće. A zatim brže.

Uhvatila se za njegova ramena, vukući ga k sebi. Željela je osjetiti njegovu težinu na sebi. Činilo se kao da su im se tijela stopila u jedno.

Koža o kožu. Bilo je tako vruće. Cijelo tijelo ju je boljelo.

Strast ju je preplavila u svom treperavom grču. Utroba joj se zapalila.

Osjećaj je rastao. Kovitlao se. Koncentrirao se u najženstvenijem dijelu njezina tijela. I on je to osjetio. Bio je tvrd poput čelika pod njezinim prstima, napetih mišića, zapaljenih, spremnih eksplodirati.

Ali pogled u očima bio je ono što ju je gurnulo preko ruba.

Intenzivan. Prodoran. Mračan, ne samo od žudnje, nego i od osjećaja. U ~ 251 ~

Knjigoteka

daša&anna

tim zlatnim dubinama boje jantara, vidjela je ljubav koja je zapalila i njezino srce.

On je voli. Možda to još ne shvaća, ali njoj je to jasno.

Držao ju je uza se, ne puštajući ju da okrene glavu dok je gurao u nju, zarivši se duboko koliko je bilo moguće i držao ga ondje.

Nešto moćno i čudesno dogodilo se među njima. Bila je to povezanost nimalo nalik ičemu što je mogla zamisliti.

Prestala je disati kad su je preplavili ti osjeti. Na trenutak se činilo da je sve stalo. Tijelo joj se uhvatilo za sam vrh ekstaze, balansiralo na rubu nebeskog ponora.

Ona glasno vrisne kad je prvi grč sladostrašća gurne preko ruba, lansiravšije na mjesto na kojem nije bilo ni razuma ni svjesnosti.

- Tako je, ljubavi, svrši za mene. - On se počne ponovno pomicati, upirući se u nju žestinom koja se nije mogla obuzdati. - O, Bože. Tako si dobra. Ne mogu...

Zarežavši od zadovoljstva tako duboko da se činilo da je taj zvuk otrgnut iz njegove duše, zarije se u nju još jednom, posljednji put. Tijelo mu se ukoči, a zatim se strese dok je svršavao na valu njezina sladostrašća. Lice mu je bilo žestoko i predivno, primitivno u svojoj strasti.

Kad se posljednji osjećaj treperavo ugasio, on se sruši na nju, tijela još uvijek spojenog s njezinim. Samo je čula težak zvuk njihova disanja i žestoko lupanje njihovih srca.

Poželjela je da ovako mogu ostati zauvijek, ali on se previše brzo otkotrljao od nje, prekinuvši tu vezu.

Hladni zrak pomilovao joj je zajapurenu, vlažnu kožu i ona se naježi.

Bila je svjesna svoje golotinje, ali preumorna da se pomakne. Udovi su joj bili mlitavi. Ali nije imala razloga za stid. Arthur je nije gledao.

Zurio je u strop, još uvijek isprekidano dišući, no bio je zlokobno tib.

Zar on ne bi sada trebao nešto reći?

Ona se ugrize za usnu, pitajući se o čemu on sada razmišlja. Njoj je ovo sve bilo divno, ali - probode je oko srca - što ako ga je razočarala?

Konačno on okrene glavu i pogleda je. Podignuvši ruku prema njezinom licu, nježno joj odmakne kosu s lica. Vidjevši kako je zdvojna, nasmiješi joj se - bio je to iskrivljen, dječački smiješak koji joj se ovio oko srca i nije ga puštao. Znala je da nikada u životu neće zaboraviti kako je izgledao u tom trenutku. ~ 252 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Žao mi je, ne znam što bih rekao. Nikad... Nikad nisam osjetio ništa poput ovoga.

Zasjala je, ne mogavši sakriti svoju radost. - Uistinu? Ja to nemam s čime usporediti, ali mislim da je bilo divno.

- Da, bilo je. - On se sagne i nježno je poljubi. Ali kad je podigao glavu da ju opet pogleda, oči su mu bile zamagljene. - Nikad neću požaliti zbog ovog što se upravo dogodilo, Anna, ali zbog tebe bi mi bilo draže da se nije dogodilo.

Annu preplavi neka nelagoda. Čula je nepogrešivo upozorenje u njegovu glasu, ali zanemarila ga je, ne dopustivši da joj ništa pokvari ovaj trenutak.

Instinktivno se privije uz njega, ugnijezdi se pod njegovom rukom i spusti glavu na njegovo rame. - Meni je drago da jest - reče.

Sada su bili vezani jedno uz drugo i ništa ih ne može rastaviti. * * *

Arthur je gledao u sitnu golu ženu privijenu uza se i osjetio je kako mu se srce stegnulo. Ono što su upravo podijelili nije bilo nimalo nalik ičemu što je iskusio u svome životu. Imao je on dosad mnogo žena, ali seks je za njega uvijek bio zadovoljavanje požude. Pobrinuo bi se za ženin užitak i ona bi se pobrinula za njegov sa samo jednim ciljem orgazmom. Kad bi ga postigli, to je bilo to. On se nije zadržavao. A nikako, dovraga, baš nikako ju nije želio držati u zagrljaju i poželjeti da tako mogu ostati zauvijek.

U usporedbi s onim što se dogodilo s Annom, ono ranije činilo se skoro kao mehanička radnja, kao da je samo radio te pokrete kako bi dobio svoju nagradu.

Ali s Annom, nagrada je bila samo to iskustvo. Užitak je bio u istraživanju, u otkrivanju i u pojedinostima. Bio je u načinu na koji je odgovarala na njegov dodir - izvijanjem leđa, pritiskom usana, tihim zvukovima koji su joj se otimali s usana. Bio je to i pogled u njezinim očima kad je uklizao u nju, crvenilo koje joj se razlilo obrazima kad se približavala sladostrašću, način na koji je zabacila glavu i razdvojila usne kad je konačno došla do oslobođenja.

Nije mogao skrenuti pogled s nje. Obično je izbjegavao gledati u oči, ali s Annom je tražio tu povezanost. Želio je tu bliskost. ~ 253 ~

Knjigoteka

daša&anna

Položio je obraz na vrh njezine glave, uživajući u svilenkastoj mekoći njezine kose. Bila je tako slatka i predivna. I tako puna povjerenja.

Obuzme ga žestok osjećaj da je mora zaštititi. I nešto drugo. Nešto toplo i nježno i moćno. Nešto što nikad nije ni pomišljao da bi moglo biti namijenjeno njemu.

Smatrao se drukčijim. Smatrao je da mu nitko ne treba. Da je sretan sam sa sobom. Ali on uopće nije bio drukčiji. On ju je trebao. On ju je želio. Volio ju je žestinom koja ga je iznenadila.

Možda bi mogao pronaći neki način da joj objasni. Da je preklinje za oprost. Možda ipak ima nade...

Ah, dovraga. Osjećaj da mu je želudac zavezan u čvor vratio ga je u stvarnost. Koga on to zavarava? Ona mu nikad neće oprostiti. Kako bi mogla, kad je došao ovamo uništiti sve ono što je njoj dragocjeno?

On je voli, ali to ne mijenja ništa. To će samo ono što dolazi učiniti bolnijim. Kad učini ono zbog čega je došao ovamo, za njih neće biti nikakve šanse.

On je voli, ali odan je Bruceu. I mora završiti svoju misiju, ne samo za kralja, nego i za svoga oca.

U neko drugo vrijeme i na mjestu neokaljanom ratom i zavadama možda bi i imali neku šansu. Ali ne ovdje. Ne danas.

A ipak, želio je...

Bože, kako je želio da nije tako.

Ona ga pogleda kroz trepavice. - Sigurna sam da nismo prvi zaručnici koji su uranili s prvom bračnom noći.

Grizodušje koje ga je mučilo postane još gore. To je i bio problem: neće biti prve bračne noći. Neće je biti kad ona otkrije istinu. On je gad.

Nečasni gad. Koji ga je vrag spopao?

Znao je točno koji ga je vrag spopao. Želio ju je više od bilo čega u životu i učinio je sve da ju zadrži. Svjesno ili nesvjesno, želio ju je vezati za sebe na način koji se nikada ne može poništiti. Čak ni prijevarom, ni izdajom.

Bio je to potez očajnika. Bilo je to sebično. Bilo je to pogrešno. I dat će joj još jedan razlog da ga mrzi. Ali učinjeno je, i on to sad ne može promijeniti čak i da to želi.

- Ne - reče. - Nismo prvi, ali u ovim okolnostima, trebali smo čekati. On je privuče k sebi. Glas mu je bio odlučan baš kao i stisak. Bio je sebični gad, ali zakleo se da će joj dati šansu kad ova prokleta bitka završi. Borit ~ 254 ~

Knjigoteka

daša&anna

će se za nju - za njih - ako mu ona to bude dopustila. - Anna, ja ću ti se vratiti. Ako me želiš, ja ću se vratiti.

Ona mu se nasmiješi, tako naivno i nevino. Tako puna povjerenja. Naravno da te želim. Ništa to ne može promijeniti. Želio joj je vjerovati. Više od svega na svijetu, želio joj je vjerovati. Ali njezine će riječi uskoro biti stavljene na kušnju.

~ 255 ~ Knjigoteka

daša&anna

21. POGLAVLJE

Anna,

što ti je? Jutros si nekako neuobičajeno tiha. Zar nisi dobro spavala?

Anna oštro pogleda sestru, pitajući se sumnja li Mary nešto. Bilo je teško reći. Njezina sestra imala je smireni izraz lica, onakav kakav pristoji jutarnjoj misi kojoj su upravo nazočile.

Anna nije imala pojma o čemu se propovijedalo. Bila je previše zaokupljena vrteći u glavi svaku sekundu sinoćnjih događaja. Znala je da je strahovito grješno razmišljati o takvim stvarima u kapelici, ali već joj je zadano dovoljno pokore, pa je zaključila da je još malo grijeha na duši zanemariva šteta.

Nasmiješila se kad su se sjećanja vratila. Bez sumnje, još je gori grijeh biti tako sretan zbog činjenja grijeha, ali ona jest bila sretna. Ona voli Arthura, i on voli nju. Prošla je noć to potvrdila.

Jako se kasno vratila u odaju koju je dijelila sa svojim sestrama. Ili rano, ovisno o tome kako se gleda na to. Ostala je sklupčana u njegovom zagrljaju onoliko dugo koliko se usudila, ali na kraju se ipak morala vratiti u svoju sobu.

Sati koje je provela u njegovu zagrljaju bili su neki od najspokojnijih sati u njezinom život. U zaštitnoj čahuri njegova zagrljaja, rat, kaos i nesigurnost koji su vladali u svijetu, prestali su postojati.

No na hladnoj svjetlosti dana, sve se to vratilo.

Danas je dvanaesti kolovoza. Tri dana do kraja primirja.

Rat je bio to što ju je mučilo, uvjeravala se. Ako se Arthur činio neobično zamišljenim ili ako su njegove riječi sadržavale notu upozorenja, uvjeravala se da je za to kriv rat. S obzirom na ono što predstoji u sljedećih nekoliko dana, gubitak nevinosti prije vjenčanja trebala bi joj biti zadnja briga.

Ali zašto je on toliko govorio o tome da se možda neće vratiti.

Mora odmah prestati. - Sve je u redu - reče odlučno. - Dobro sam spavala. - Zapravo, spavala je kao mrtva, onih otprilike četiri sata sna koje je uspjela ukrasti.

- Mora da je knjiga bila sjajna. ~ 256 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ovoga puta nepogrešivo se čula ironija u Marvnom glasu.

- Baš jest - uvjeravala ju je Anna, ne mogavši sakriti rumenilo na licu.

Iako je često čitala dokasna u jednoj od odaja u zidinama kako ne bi smetala sestrama, Mary je očito pogodila što se zapravo dogodilo.

Malo su zaostale za ostatkom obitelji hodajući dvorištem od kapelice do Velike vijećnice gdje će doručkovati. No većina je muškaraca već bila u dvorištu i vježbala. Zveket mačeva i kakofonija glasova pojačala se kako su se približile. Ona refleksno promotri ratnike odjevene u žičane oklope tražeći...

Evo ga. Srce joj je poskočilo već samo zato što ga je ugledala. Arthur je stajao s druge strane konjušnice okrenut leđima. Nalazio se kraj slamnatih meta koje su postavili pa je pretpostavljala da vjerojatno vježba bacanje koplja.

Njegov brat Dugald stajao je u blizini. Međutim, za razliku od Arthura, sir Dugald nije bio sam. Bacao je koplje amo-tamo, vrtio ga u zraku, a tri lijepe, mlade sluškinje gledale su u njega kao da je čarobnjak i gutale svaku njegovu riječ.

Jedna je djevojka stajala ispred njega i onjoj je pokušavao pokazati kako uhvatiti koplje, no njezina su se ogromna prsa ispriječila ispred njegovih ruku.

Ta dva brata nisu mogla biti različitija. Dugald je bio bučni hvalisavac, vrsta čovjeka koji nije bio sretan ako nije u središtu pozornosti i okružen s onoliko žena koliko ih može opslužiti. Arthur je bio tiši. Pouzdaniji. Čovjek koji je zadovoljan mjestom u pozadini.

Mary zakoluta očima na taj prizor, okrene se i požuri stubama prema Vijećnici. Anna potrči za njom, osvrnuvši se još jednom.

Sir Dugald se smijao na nešto što je rekla jedna od djevojaka. Anna nije mogla čuti njegov odgovor, ali zaklela bi se da je izgledalo kao da kaže “Pazi sad ovo.”

On podigne koplje u ruci kao da će ga baciti i vikne istovremeno Arthuru: - Arthure, lovi!

Prije nego je Anna shvatila što on kani učiniti - prije nego što je uspjela vrisnuti - koplje je već letjelo zrakom, ravno prema Arthuru.

Stajali su tako blizu da se Arthur jedva uspio okrenuti na zvuk Dugaldova glasa, a koplje je već jurilo prema njemu. U posljednjoj sekundi on ga uhvati u zraku jednom rukom. Jednim točnim pokretom, ~ 257 ~

Knjigoteka

daša&anna

spustio je koplje na koljeno, slomio ga i bacio komade bratu, lica smrknutog od bijesa.

To je na nešto podsjeti.

Strese se od hladnoće. Vidjela je nešto slično samo jednom u životu.

Krvi joj nestane s lica. Anna priguši zgroženi uzdah dlanom i zamalo se skljoka uza zid dok joj je srce mahnito lupalo.

Bilo je to isto kao one noći u Ayru. One noći kad ju je otac poslao po srebro, kad je uletjela u zamku. Onaj vitez koji ju je spasio učinio je to isto.

Onaj špijun.

Ne, uvjeravala se dok su joj žmarci od strave gmizali uz kralježnicu.

To ne može biti. To mora biti slučajnost.

Ali ta sjećanja stvarala su joj košmar u glavi, zbunjivala su je. Tada je bilo mračno.

Nije mu uopće uspjela vidjeti lice.

Govorio je tiho kako bi zamaskirao glas.

Ali njegova visina, njegova grada - bile su iste.

Ne, ne, to ne može biti. Začepi uši i zatvori oči, ne želeći vidjeti. Ne želeći razmišljati o svim razlozima zašto to može biti. Njegova tajanstvena upozorenja. Osjećaj da on nešto skriva. Njegovi prvotni pokušaji da ju izbjegava. Pogled na licu njezina tetka Lachlana MacRuairiija koji je izgledao kao da ga je prepoznao. Želudac joj se stisne.

Ožiljak. Bože, samo ne taj ožiljak. Ali ožiljak od strijele u obliku zvijezde na njegovoj ruci odgovarao je ozlijedi viteza koji ju je spasio. Žuč joj se podigne u grlu.

Mary je zacijelo shvatila da Anne nema iza nje jer je dotrčala natrag do predvorja gdje je Anna stajala kao krpena lutka, naslonjena na zid.

- Što ti je, Annie? Izgledaš kao da si vidjela duha.

I jest. Dragi Bože, jest. Anna odmahne glavom, odbijajući povjerovati u to. Prostorija se počne vrtjeti. - Ja... ne osjećam se dobro.

Bez daljnjih objašnjenja, potrči stubama do svoje sobe, jedva uspjevši izvući lavor koji je stajao ispod kreveta prije nego što u njega isprazni oskudni sadržaj želuca, zajedno sa svojim srcem.

Arthur pretraži pogledom Veliku vijećnicu na putu u Lornov solar gdje se trebalo održati noćno ratno vijeće. Namrštio se jer ju nije vidio. ~ 258 ~

Knjigoteka

daša&anna

Gdje je, dovraga? Blagi osjećaj zabrinutosti, koji ga je počeo mučiti kad jutros nije vidio Annu, pogoršao se kako je dan odmicao.

Alan je rekao da se ona ne osjeća dobro. Da je boli želudac. Ali s obzirom na ono što se sinoć dogodilo, Arthur nije bio siguran da je to istina.

Je li uzrujana?

Je li požalila to što se dogodilo? Krivnja ga je izjedala. Što je to učinio?

Natjera se ne misliti na Annu i koncentrirati se na predstojeću zadaću. Vrijeme istječe. Kralj Robert i njegovi ljudi planiraju napasti za manje od četiri dana, a on još nije otkrio ništa korisno.

Ušao je u prostoriju za Dugaldom - koji nikad nije bio tako loše raspoložen kao sada - i prišao stolu za kojim su se okupili ostali vitezovi visokog ranga i članovi Lornove svite.

Nekoliko minuta nakon što su svi stigli, u prostoriju uđe Lorn. Ali ovoga puta nije bio sam. S njim je bio njegov otac, bolesni Alexander MacDougall.

Arthuru srce počne mahnito lupati. Ako je MacDougall ovdje, vjerojatno se radi o nečem jako važnom.

Gospodar Argylla sjedne na drvenu fotelju nalik na prijestolje na kojoj je obično sjedio njegov sin, prepustivši Lornu manji stolac kraj sebe.

Kadje prostorija utihnula, Lorn izvadi komad presavijenog pergamenta iz svoje torbe i raširi ga po stolu.

Arthur se ukipi. Odmah je prepoznao o čemu se radi. Zatomi ružnu psovku. Zemljovid. Ih točnije, njegov zemljovid. Onaj koje je nacrtao za kralja i predao glasniku. Očito su ga presreli prije nego je stigao do Brucea. Dovraga, sadje požalio što se nije sjetio spomenuti taj zemljovid kad se posljednji put sastao sa svojima.

Ljudi se približe zemljovidu, želeći ga razgledati izliza. - Što je to? upita netko.

Lorn stisne usnice. - Zemljovid područja oko Dunstaffnagea. - On je okrene. - I broj ljudi i opreme koje imamo spremne.

Začuje se ljutito mrmljanje kad su neki od prisutnih shvatili što to znači.

Dugald se nagne bliže, proučavajući zemljovid takvom žestinom da se Arthuru koža na vratu naježila. ~ 259 ~

Knjigoteka

daša&anna

Na tom dokumentu nije bilo ništa što bi ga identificiralo. Bilo je malo toga napisanog, a što se tiče crteža... Dugald nikad nije previše obraćao pažnju na Arthurove “škrabotine”, osim što ih je ismijavao. Nema se čega bojati. Ali ipak, bilo mu je nelagodno zbog bratova interesa.

- Kako ste došli do tog zemljovida? - upita Dugald.

- Našli smo je kod neprijateljskog glasnika kojeg su moji ljudi presreli prije nekoliko tjedana - odgovori Lorn. - A prema točnosti brojeva, mislim da imamo izdajnika u svojim redovima.

Prostorijom se proširi bijesno i zgroženo mrmljanje kojem se pridruži i Arthur.

- Nažalost - doda Lorn - glasnik ga nije mogao identificirati.

- Kako možete biti sigurni u to, gospodaru? - upita Arthur. Znalački smiješak iskrivi Lornove usne. - Siguran sam. Što je značilo da su glasnika mučili.

Lorn prijeđe pogledom po licima ljudi koji su ga okružili - njegovih najbližih podanika. - Pomno motrite na sve neobično. Želim da se taj čovjek pronađe. - On lupi šakom po zemljovidu. - Ali ovaj zemljovid se pokazao korisnim. Imam plan kako ću pobijediti uzurpatora njegovim oružjem.

Arthur se ukipi, pokušavajući ne otkriti uzbuđenje. Možda će konačno imati o nečem izvijestiti kralja.

- Kako to misliš? - upita Alan.

- Mislim da ćemo okrenuti njegovu taktiku protiv njega. Bruce je dosad pobjeđivao znatno veće sile vodeći bitke pod svojim uvjetima birao je pravo mjesto i područje za napad, udarao žestoko i brzo iz skrovišta, rabeći taktiku koju su naši pretci rabili generacijama.

Higlanderski način ratovanja. I neka sam proklet ako dopustim da me jedan Lowlander pobijedi mojim načinom ratovanja. - On zastane i svi se uglas slože s njim. - Nećemo mi ovdje sjediti i čekati na opsadu našeg dvorca kao što to on očekuje; mi ćemo prvi napasti.

Svi počnu istovremeno govoriti. Arthur se jedva obuzdao da ne skoči i utiša ih, želeći čuti ostatak plana. Ali znao je da je ovo velika stvar zapravo, monumentalna. Lorn je imao pravo: kralj neće očekivati da će ga Lorn napasti s obzirom na to da ima tako moćnu utvrdu poput Dunstaffnagea u kojoj se može zabarikadirati.

Lorn utiša prostoriju pokretom ruke. - Sačuvajte svoja pitanja dok vam ne ispričam sve. - On gurne zemljovid prema sredini stola kako bi ga ~ 260 ~

Knjigoteka

daša&anna

okupljeni bolje vidjeli. - Bruce i njegovi ljudi dolaze s istoka, cestom iz Tyndruma. - On pokaže na krajnji rub zemljovida. Arthur se naježi, naslutivši da će čuti nešto važno. Lorn pomakne prst duž ceste, zastavši na prolazu Brander. Arthuru se stisne želudac od užasa.

- Da bi stigli do Dunstaffnagea, morat će prijeći ove planine ovdje. I to u dugačkom uskom prolazu Brander. Ondje ćemo napasti. Rasporedit ćemo ljude ovdje, ovdje i ovdje - reče, pokazavši visoke grebene iznad prolaza koje će biti nemoguće uočiti zbog zavojite ceste.

Arthur obuzda psovku kad su prostorijom odjeknuli uzvici oduševljenja. To je bilo savršeno mjesto za napad iznenađenja.

MacDougallovi će iznenaditi Brucea odozgo i navaliti na vojsku u pokretu u uskom prolazu gdje kralj neće moći iskoristiti prednost brojčane nadmoći.

- Kada? - upita Dugald glasnije od svih.

- Naša izvješća kažu da će Bruce stići do Brandera rano ujutro četrnaestog.

Podmukli gad.

U prostoriji zavlada tišina. - Ali primirje ističe tek petnaestog - reče oprezno Arthur.

Lorn opako zaškilji. - Uzurpator je taj koji je odlučio ignorirati kodeks ratovanja, ne ja. Bruce maršira našim zemljama. On je taj koji krši primirje.

Arthur nikad nije čuo da netko tako samodopadno tjera vodu na svoj mlin kao što je to upravo učinio Lorn, u blijedom pokušaju da se nekako opravda. Ali nitko mu se nije ni pokušao usprotiviti.

- Alane - nastavi Lorn - ti ćeš sutra otići s glavninom vojske i zauzeti položaje do noći, za svaki slučaj.

Arthura nije iznenadilo čuti da će Alan zapovijedati. Strme litice i zahtjevni teren bio bi težak i za mlade ratnike.

- Vi ćete zapovijedati obranom dvorca, gospodaru? - upita Arthur.

Lorn ga ljutito prostrijeli pogledom. - Moj otac će ostati u dvorcu ispravi ga. - Ja ću povesti flotu galija s ostatkom vojske i zapovijedati odavde. - Pokaže mjesto gdje se rijeka Awe ulijeva u jezero Awe. - Tako ćemo, nakon što ih iznenadimo odozgo, napasti i sprijeda.

Udarit će po Bruceu iz dva smjera. ~ 261 ~ Knjigoteka

daša&anna

Bio je to briljantan plan. Nije to bila samo savršena lokacija za napad, nego time što će prvi napasti - i to prije isteka primirja - Lorn će na svojoj strani imati i faktor iznenađenja.

Uslijedi rafalna paljba pitanja, ali Arthur je već bio usredotočen na zadatak koji mu predstoji. Mora upozoriti kralja što je prije moguće, i to tako da Lorn ne posumnja da mu je plan razotkriven.

Morat će riskirati i pokušati noćas prenijeti poruku. A zatim, u uzbuđenju i kaosu koji će prethoditi napadu, moći će se iskrasti odavde.

Zauvijek. Želudac mu se stisne. Trenutak kojeg se grozio, ali znaoje da je neizbježan, došao je. Vrijeme da kaže zbogom. Trenutak, kad bi se trebao vratiti u sjenu i nestati bez riječi. To je ono što on radi. To je ono što je oduvijek znao da će morati učiniti. Samo nije očekivao da će biti tako prokleto teško.

Bilo je kukavički pobjeći bez objašnjenja. Pustiti je da sama otkrije istinu. Želio ju je pripremiti. Reći joj da ju voli i da joj nije kanio nauditi.

Reći joj da mu je žao. Reći joj da je njezin ako ga još uvijek želi.

Ali nije to mogao učiniti. Odjahat će sutra, pustiti ju da misli da je on jedna osoba, a kad se vrati, vratit će se kao druga osoba. Ona će ga mrziti.

Iako je sumnjao da za njih ima ikakve šanse, kad sve ovo bude gotovo, zavjetovao se da će je pronaći i pokušati joj objasniti. Ako ga bude htjela saslušati. * * *

To ne može biti istina. To ne može biti istina. Anna je odbila povjerovati u to. Ali nije se mogla otresti sumnje koja joj se podmuklo uvukla u utrobu i nije je puštala. Njezina isprika da je bolesna nije bila lažna. Sumnja ju je grčila - gnojila se u njoj - čineći je slabom.

Cijeli je dan provela skrivajući se u svojoj sobi, pokušavajući se uvjeriti da to nije moguće. Da je on nije mogao tako obmanuti. Ali pitanja je bilo previše. Pitanja koja ne mogu čekati do jutra. Sutra bi moglo biti prekasno. Mary i Juliana maloprije su se vratile u njihovu sobu i obavijestile ju da se muškarci spremaju za rat.

Rat. Nije mogla disati od straha, a potreba da ga pronađe sad je već postala očajnička. ~ 262 ~

Knjigoteka

daša&anna

Oprava joj je bila puna Squireove dlake i izgužvana od cijelog dana ležanja na krevetu, ali nije gubila vrijeme s preodijevanjem. Umila se, oprala zube, žustro počešljala zamršenu kosu, zamolila sestre da pripaze na psića i uputila se u očev solar.

Očekujući da će naći muškarce zaključane na ratnom vijeću, razočarala se vidjevši otvorena vrata. No zvuk glasova privuče je unutra.

Otac je stajao kraj Alana, nagnut nad komadom pergamenta raširenim na stolu. On podigne pogled kad ona ude u sobu. - Ah, Anna, jesi li bolje?

Jesam, oče, mnogo bolje. - Pokušala je sakriti razočaranje jer ih je pronašla same. Arthur je već zacijelo otišao spavati u vojarnu. Što će ona sada učiniti? Kakav izgovor ima za to što ga traži tako kasno?

- Trebaš li nešto? - upita Alan, gledajući je zabrinuto. Pogled mu padne na njezine ruke koje je kršila u krilu. - Čini se da si uzrujana zbog nečega.

Kad bi on samo znao.

O, Bože, on bi trebao znati. Želudac joj se stisne shvativši da bi obojici trebala reći svoje sumnje.

Ali nije mogla. Ne, dok ne bude sasvim sigurna. Njezin otac...

Boljelo ju je priznati da očev bijes nije uvijek racionalan. Ne može biti sigurna što bi on učinio.

Ali nešto im je morala reći. - Zbog rata. Mary mi je rekla da se muškarci spremaju sutra otići.

- Anna, nemoj se brinuti. Ti, tvoja majka i sestre bit ćete na sigurnom.

- Ja ne mislim da se ona zbog toga brine, oče - reče Alan, ironično se osmjehnuvši.

Imao je pravo. Želeći hitno pronaći Arthura, Anna ustukne prema vratima. - Nisam vas željela smetati. - Pogled joj padne na pergament na stolu. - Očito imate puno posla, idem ja...

Zastane šokirano uzdahnuvši. Pogled joj se prikuje na komad pergamenta. Komad pergamenta koji je prepoznala. Iako je sada kad je bio završen, izgledao drukčije. Više nije nalikovao na skicu. Sada je izgledao kao zemljovid.

Zemljovid. Što to znači? Ako je Arthur crtao zemljovid za njezina oca, zašto joj to nije rekao? ~ 263 ~

Knjigoteka

daša&anna

On ga je pokušao sakriti.

Srce joj je prestravljeno lupalo dok se približavala stolu. Pokušavši zatomiti drhtaje u glasu, reče: - Ovo je zanimljiv zemljovid. - Grlo joj je bilo suho i njezine su riječi zvučale promuklo. - Odakle vam?

- Neki naši ljudi presreli su neprijateljskog glasnika - odgovori Alan.

On prijeđe prstom preko lijepo iscrtanih linija. - Zapravo je jako dobar.

Detalji su sjajno nacrtani.

Anna je samo čula riječi “neprijateljski glasnik.” Krvi joj nestane s lica jer su se očito njezini najgori strahovi potvrdili. On je špijun.

- Ti nešto znaš o tome, kćeri?

Anna pogleda oca. Otvori usta da izgovori riječi koje će ga osuditi, ali one su zastale u grlu.

Nije mogla. Nije to mogla učiniti. Morala je prvo Arthuru dati šansu da objasni.

- Ne znam ništa - reče brzo, spustivši pogled. Nije mogla pogledati oca u oči.

Alan ju je zbunjeno promatrao. - Jesi li sigurna da si dobro, Annie?

Ne izgledaš mi baš najbolje.

Nije se osjećala dobro. Zavrtjelo joj se u glavi. Imala je osjećaj kao da se soba vrti oko nje ili kao da joj je tlo izmaknuto pod nogama. Zanjihala se, a zatim zakoračila da vrati ravnotežu. - Ja... ovaj... mislim da je najbolje da se vratim u svoju sobu.

Alan joj priđe, a na licu mu se vidjela zabrinutost. - Ja ću te odvesti.

- Ne. - Ona žustro odmahne glavom. Suze su joj navrle na oči. - Nema potrebe. Dobro sam. Samo vi završite ovo što radite.

Umakla je prije nego što su je uspjeli zaustaviti.

Osjećajući se kao da se guši, brzo se uputila u barmkin. Hladan noćni zrak zapljusnuo ju je i donio olakšanje dok je otvarala vrata kule. Duboko je udahnula, ispunivši pluća svježim zrakom i pokušala smiriti disanje.

Kao za pojas za spašavanje, grčevito se držala za drvenu ogradu na vrhu stuba, puštajući da joj svježi zrak i umirujući svod crne noći bez zvijezda smiri ubrzano srce, ubrzano disanje i najviše od svega, ubrzane misli.

Nekolicina su stražara na zidinama barmkina zurila u nju, ali bila je previše uzrujana da bi marila za njih.

Uzrujana? Ne, osjećala se kao da ju je netko raščetvorio sjekirom.

Bila je shrvana. Užasnuta. U glavi joj se još vrtjelo od nevjerice. ~ 264 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pokušavala je odlučiti što učiniti. Treba li pretrčati dvorište, pokucati na vrata vojarne i zahtijevati da ga vidi - neka vrag nosi pravila doličnosti - kad se vrata vojarne otvore i skupina vojnika izađe van, odjevena u kompletni oklop.

Srcejoj poskoči, shvativši da je jedan od njih Arthur.

Uputili su se prema konjušnicama.

On odlazi. Odlazi.

Prstima se tako grčevito uhvatila za ogradu dok joj se nije usjekla u kožu. Zurila je u njega. U prsima ju je peklo od boli, ali još uvijek je u njoj tinjala neka sićušna nada zbog koje nije željela povjerovati u to.

I kao da je osjetio vrelinu njezina pogleda, on podigne pogled i zastane u pola koraka. Pogledi im se sretnu u tami obasjanoj samo svjetlošću baklji.

On reče nešto jednom od ostalih vojnika, a zatim se izdvoji iz skupine i krene prema njoj.

Duboko, i isprekidano dišući, Anna se spusti niz stube i dočeka ga u podnožju.

Ostala je bez daha kad mu je izbliza vidjela lice.

To ne može biti istina. Kako je može gledati tako nježno i zabrinuto a planirati je izdati?

- Što nije u redu? - upita je. - Zabrinuo sam se jer te nisam danas vidio.

On posegne uza njom, ali ona izmakne ruku. Nije mu smjela dopustiti da je dodirne. To bi je samo još više zbunilo.

- Moram razgovarati s tobom.

Ukočenost u njezinu glasu ga je natjera na oprez. Pogleda prema konjušnicama gdje su ostali muškarci nestali. - Nemam mnogo vremena. Čekaju me.

- Ti odlaziš... bez pozdrava?

Odao ga je mali tik ispod brade. Pokazatelj krivnje.

- Idem samo u noćnu patrolu. Vratit ću se za nekoliko sati. Jesi li siguran? Zar me nisi upozorio da se možda nećeš vratiti?

On se zapilji u njezino lice, kao da je shvatio da nešto uistinu nije u redu. Svjestan stražara koji su patrolirali u blizini, on je primi za ruku i povuče je prema zabačenom vrtu na krajnjem dijelu kule, gdje ih nitko ne može čuti. ~ 265 ~

Knjigoteka

daša&anna

Okrenuvši je prema sebi, on je oštro pogleda. - O čemu se radi, Anna?

Ona podigne glavu, mrzeći što ju je natjerao da se osjeća kao neposlušno dijete. - Ja znam.

- Što ti to znaš?

Jecaj joj navre iz grla, ali ona ga priguši. Riječi su krenule poput bujice. - Znam istinu. Znam zašto si ovdje. Znam da si ti onaj koji me spasio u Ayru. Znam da radiš za njih. - Doslovno je ispljunula posljednju riječ, jedva je uspjevši izreći. On radi za smrtnog neprijatelja njezine obitelji.

343 Lice mu je bilo mirno - premirno, kao da se trudio pokazati sasvim ravnodušno lice.

Srce joj se stisne. Zatrese se. I razbije se o tlo. Nedostatak reakcije bio je gori od poricanja.

- Ti si premorena - reče mirno. - Ne znaš što govoriš.

- Da se nisi usudio! - Glas joj je drhtao, a emocije koje su joj gorjele u grudima eruptiraju u bijes. - Da mi se nisi usudio lagati! Vidjela sam te jutros kako si uhvatio ono koplje i slomio ga preko koljena. Samo sam jednom u životu vidjela nešto takvo. Ti se zacijelo sjećaš kako si me te noći spasio? Pobunjenički špijun koji se pretvara da je vitez? Pogodila te strijela pritom u rame. - Željela je strgnuti njegov oklop i natjerati ga da to porekne. - Točno na mjestu gdje imaš ožiljak.

Ona zastane kako bi čula poricanje, napola se nadajući objašnjenju, no tišina ispuni mrtvi zrak među njima.

- Vidjela sam onaj zemljovid, Arthure. Zemljovid za koji si me pustio da vjerujem kako se radi o crtežu. Oduzet je neprijateljskom glasniku. Ona ga izazivački pogleda. - Možda bih trebala pozvati oca i pustiti da on odluči.

Usta mu se stisnu u bijelu crtu. Zgrabi je za lakat i privuče je bliže k sebi. - Stišaj glas - upozori je. - Već sama takva optužba mogla bi mi doći glave.

Ona se pribere, a bijes joj se malo stiša, znajući da on govori istinu.

Odveo ju je do jedne kamene klupe i posjeo. - Ne miči se. Ona se nakostriješi zbog njegove naredbe. - Kamo ideš? On je smrknuto pogleda.

- Idem im reći da ću zakasniti. ~ 266 ~ Knjigoteka

daša&anna

22. POGLAVLJE

Razmišljaj! Dovraga, razmišljaj!

Obavijestivši ratnike koji su ga čekali u konjušnici da će zakasniti, Arthur si je uzeo malo vremena da smiri krv koja mu se uskovitlala u žilama. Ali svaki primitivni instinkt samoodržanja u njegovu tijelu se probudio odgovarajući na opasnost.

Najgore se upravo dogodilo. Otkrili su ga. Anna je shvatila istinu.

Opsovao je prokletu budalu od svoga brata zbog toga što je bacio ono koplje - koje mu je zamalo raščetvorilo glavu - i samog sebe što je bio tako neoprezan sa zemljovidom.

Njegova je misija upravo otišla k vragu, a ako ne smisli neko objašnjenje, postojala je velika šansa da neće živ dočekati zoru. Nije smio ni pomisliti što bi njegov neuspjeh mogao značiti za Brucea. Ako ih ne upozori, umarširat će ravno u klopku. MacDougallova pobjeda opet bi mogla okrenuti ratnu sreću.

Iako Arthur nije ništa naslutio, ruke su mu bile na oružju kad je izašao iz konjušnice, napola očekujući da ga Lornovi vojnici čekaju. Ali Anna nije otrčala svome ocu. Još. Čekala ga je na klupi gdje ju je ostavio.

Tek je neznatno lakše disao dokje hodao preko dvorišta prema njoj, ali još nije znao što će joj reći.

Nije bila ugrožena samo njegova misija i njegov život. Ako uopće ima bilo kakve šanse za njih, on je mora uvjeriti da je to što radi ispravno.

Nije ga pogledala kad je prišao, nego je nijemo zurila u mrak, lica blijedog od tjeskobe.

Sjeo je kraj nje. Nikad se u životu nije osjećao tako bespomoćno. Želio ju je zagrliti i reći da će sve biti u redu, ali znao je da neće. On ju je izdao. Nije bilo važno što nije imao izbora.

- Nije tako kao što misliš - reče joj tiho.

Glas joj je bio zagušen od emocija. - Ne možeš ni zamisliti što ja mislim. - Okrenula mu se, a velike su joj plave oči bile mutne od neprolivenih suza. On se trzne osjećajući se kao da mu je zarila nož u srce. - Arthure, reci mi da to nije istina. Reci mi da je to pogreška. Reci mi da nisi to što mislim da jesi. ~ 267 ~

Knjigoteka

daša&anna

Trebao bi to učiniti. Što znači još jedna laž nakon toliko mnogo laži?

Mogao bi to pokušati poreći. Možda bi je čak mogao uvjeriti. No bilo je to nemoguće. Ona je znala. Vidio je to u njezinim očima. A ako joj sada bude lagao, nikad neće dobiti priliku da ju uvjeri da čini dobro. Želi li da imaju ikakvu šansu, mora joj reći istinu.

On je pogleda u oči. - Nisam te želio povrijediti.

Ona ispusti neki zvuk - bolni uzdah nalik cvileži ranjene životinje malog pahuljastog mačića uhvaćenog u zamku za medvjeda.

Nije si mogao pomoći. Ispruži ruku da ju dodirne, ali ona naglo povuče svoju ruku.

- Kako to možeš reći? Iskoristio si me. Lagao si mi o svemu što je važno. - Suze joj navru iz očiju i razliju se po obrazima. - Je li išta od toga bilo stvarno? Ih je to što sam te zavoljela bio samo dio tvoga plana?

- Anna, ono što se dogodilo između nas jest stvarno. Ti nikad nisi bila dio plana. Ti nisi trebala biti ni umiješana u to. Uopće se ne radi o tebi.

- O čemu se onda radi? O Robertu Bruceu? O zavadi? O tvome ocu? On stisne čeljust, a ona glasno usiše zrak. - Dakle radi se o tvome ocu. Ti kriviš moga oca za njegovu smrt. - Ona se odmakne. - Ovo je sve zbog nekog užasnog, bolesnog pokušaja osvete. Zato što je tvoj otac poginuo u bitci, ti želiš uništiti moju obitelj. Zar se o tome radi? Što to planiraš, ubiti moga oca da bi osvetio smrt svojega? - Ona se odmakne, prestravljena. Moj Bože, to je baš tako.

Arthur zaškrguće zubima. Iz njezinih usta to je zvučalo tako beznačajno. Tako prosto. A bilo je sve samo ne to. Anna je zaslijepljena ljubavlju prema svojoj obitelji i ne vidi što joj se događa pred nosom.

Mrzio je što on mora biti taj koji će ju natjerati da otvori oči, ali opet nije imao izbora.

- Anna, tvoj je otac taj koji će uništiti tvoj klan, a neja. Robert Bruce postigao je ono što nitko nije smatrao mogućim. On ima najveću šansu da oslobodi Škotsku od Engleza. On je već osvojio srca ljudi. Ali mržnja tvoga oca i njegov ponos sprječavaju ga da to vidi. On bi radije da Škotskom vlada engleska marioneta. Ali MacDougallovi su ostali sami, Anna - čak će se i Ross pokoriti.

Ona ukoči kralježnicu. - Moj otac čini ono što smatra ispravnim.

- Ne, tvoj otac čini što god može da ne prizna poraz. Anna, nemoj se zavaravati. Tvoj otac će dopustiti da vas sve unište radije nego priznati poraz. ~ 268 ~

Knjigoteka

daša&anna

Vidio je kako su joj se obrazi zažarili od bijesa. - Ništa ti ne znaš o mome ocu.

Ona pokuša ustati, ali on je zgrabi za zapešće i povuče je na klupu. Ja previše znam o tvome ocu. Znam točno što će učiniti da pobijedi.

Ona pokuša osloboditi ruku. - Pusti me.

- Neću, dok ne čuješ sve. - Silno je želio ne biti taj koji će joj razbiti iluzije, ali znao je da je ne može više štititi od istine. - Nisam ti rekao sve što sam vidio onoga dana kad mi je otac ubijen.

- Ja ne želim...

- Ali čut ćeš - procijedi on. - Iako to ne želiš čuti. Anna, ja sam stajao na tom brežuljku i sve sam vidio. Moj otac je držao mač pod grlom tvoga oca. Mogao ga je ubiti, ali ponudio mu je milost. Tvoj otac je pristao na uvjete - pristao se predati - a kad je moj otac okrenuo leđa, on ga je ubio.

Ana zgroženo dahne, razrogačivši oči od nevjerice i strave. To nije istina. Moj otac nikad ne bi učinio nešto tako nečasno.

Arthur je privuče k sebi i natjera je da ga pogleda u oči. - Anna, ja sam bio ondje. Vidio sam i čuo sve, ali nisam mogao učiniti ništa da to spriječim. Pokušao sam upozoriti svoga oca, ali bilo je prekasno. Lorn me čuo i poslao je svoje ljude za mnom, ali ja sam se tjedan dana skrivao u šumi. Kad sam izašao iz šume, bile je prekasno da raskrinkam njegovu priču. Nitko mi ne bi povjerovao.

Vidio je kako je počela paničariti. Osjetio je kako joj srce mahnito lupa o njegovo. Borila se zadržati svaki tračak iluzije o čovjeku kakvim je smatrala svoga oca. - Ti si sigurno pogrešno protumačio ono što se dogodilo. Bio si predaleko.

- Ništa ja nisam pogrešno protumačio, Anna. Čuo sam svaku riječ.

On nema pravo. O ne može imati pravo. Zar ne? Njezin otac je naprasit, to je istina, ali znala je kakav je čovjek.

Ona se grubo okrene od njega. - Ne vjerujem ti.

Sažaljenje u njegovim očima zarezalo je dublje od stakla. - Idi ga pitaj.

Nije ništa rekla, nije ga željela slušati.

- Anna, tvoj otac neće prezati ni pred čim samo da pobijedi, ni pred čim. Dovraga, on je čak iskoristio vlastitu kćer.

Ona se ukoči. Zaboljela ju je ta optužba. - Rekla sam ti da je savezništvo s Rossom bila moja zamisao. ~ 269 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Ne mislim ja na to. Mislim na to što te koristio kao glasnika. Ona usiše zrak. On to zna? O, Bože, zar mu je nesvjesno odavala informacije. Kad? - procijedi. - Kad si to otkrio?

Nažalost, tek prije nekoliko tjedana. - Pobjesnio je. - Dovraga, Anna, zar ne shvaćaš kakva ti je opasnost prijetila?

Znam, ali ni pomišljala nisam od koga mi je prijetila ta opasnost. - Od tebe. On je bio neprijatelj, on ju je špijunirao i radio sve što možde da...

Zurila je u njega, postajući svjesna sve strahote i užasnih posljedica.

Odjednom, odmakne se užasnuta. Ne, to ne. Molim te, samo to ne. Želudac joj se okrene. - Arthure, zašto si inzistirao da me otpratiš na sjever?

- Da te čuvam.

- I da spriječiš savezništvo s Rossom?

On ju pogleda u oči ni ne trznuvši. - Da, ako bi bilo potrebno. Srce joj se slamalo od boli i ona se zagrcne jecajem.

- Nije tako kao što ti misliš. Ništa od toga nisam planirao. Bol se proširi na utrobu. Osjećala se ranjeno - krvarila je. - I ja bih ti trebala povjerovati?

On stisne čeljust. - To je istina. Ono što se dogodilo u onoj sobi zato što sam bio izluđen od ljubomore, skoro sam poludio od pomisli da bih te mogao izgubiti. Nisam ponosan na to što sam učinio, ali kunem ti se da to nije bilo isplanirano.

- To se samo dogodilo, o tome se radi? A što je s prošlom noći? Zar se i to samo dogodilo? - Glas joj se tresao od emocija koje su je razdirale.

Kako si mogao, Arthure? Znao si što će se na kraju dogoditi, a ipak si me pustio da vjerujem da ti je stalo do mene - da se kaniš oženiti mnome. A to je sve bila laž.

Kako je mogla biti tako glupa i predati se čovjeku koji ju je planirao izdati. Koji je planirao sve njih izdati?

- Ne - reče promuklim glasom, natjeravši je da ga pogleda. - To nije bila laž. Ništa od toga nije bila laž. Ja... - Oklijevaoje, kao da te riječi ne pristaju u njegova usta. - Ja te volim, Anna. Ništa me ne bi usrećilo više od našeg vjenčanja.

U jednom glupavom trenutku, srce joj poskoči na riječi koje je tako čeznula čuti. Riječi koje bi sve trebale učiniti savršenim, ali umjesto toga, sve su učinile još gorim.

On je okrutan. Govori joj ono što ona tako očajnički želi vjerovati. On je vjerojatno samo želi izmanipulirati tako da ga ne oda. ~ 270 ~

Knjigoteka

daša&anna

Odati ga. O, Bože, što da učini?

Dužnost joj je bila reći ocu što je otkrila. Ali ako to učini, nije ni sumnjala u to što će se dogoditi: Arthur će umrijeti. A ako to ne učini, Arthur će sve informacije koje je skupio špijunirajući ih otkriti njihovim neprijateljima.

Bio je to nemoguć izbor, ali čak i nakon svega što je Arthur učinio, znala je ona ne može biti ta koja će mu potpisati smrtnu presudu. Jedan čovjek ne može poraziti cijelu vojsku.

- Ti uistinu očekuješ da ja povjerujem da me voliš?

On se ukoči, ali nije skinuo pogled s nje. - Da, očekujem. Možda nemam na to pravo, ali to je istina. Ja nikada nikom nisam rekao te riječi i mislio sam da nikada ni neću. Ali od prvog trenutka kad smo se sreli, osjetio sam nešto posebno - i znam da si i ti to osjetila - neku vezu kojoj nisam mogao odoljeti.

- Ono što si ti osjetio bila je požuda - reče ona, bacivši mu njegove riječi u lice. Usta mu se stisnu. Znala je da ga kažnjava, ali bila je previše povrijeđena da bi marila za to. - Kako očekuješ da povjerujem da me voliš kad si mi lagao od samog početka?

- A što sam mogao učiniti? Nisam ti mogao reći istinu. Zar ti misliš da sam ja želio da se to dogodi? Dovraga, ti si zadnja osoba na svijetu u koju sam se želio zaljubiti.

Anna se trzne. Zar bi joj od ovih njegovih riječi trebalo biti bolje?

Iako ju je zaboljelo čuti kako su nevoljni bili njegovi osjećaji, ono što je rekao zvučaloje istinito.

- Pokušao sam te se kloniti - istakne on frustrirano. - Ali ti mi nisi dopustila.

- Onda sam ja kriva za to? To želiš reći?

On uzdahne i opet promrsi prstima kosu. - Ne, naravno da ne. Čak i da si me izbjegavala, ja bih se i izdaleka zaljubio u tebe. Kad sam te prvi put vidio u životu, odmah si me privukla. Tvoja toplina. Tvoja živost.

Tvoja dobrota. Ti si sve ono što nisam znao da mi nedostaje u životu ono što sam smatrao da je meni nemoguće. Nikad nisam želio takvu vrstu bliskosti, dok nisam sreo tebe.

Unatoč odlučnoj namjeri da je neće opet pokolebati, nešto je štrecne u srcu.

On joj obuhvati bradu dlanom i nagne joj lice prema svojem. - Znam da ne smijem očekivati da mi povjeruješ, Anna, ali nadam se da ćeš ~ 271 ~

Knjigoteka

daša&anna

pokušati shvatiti da sam pod nemogućim okolnostima učinio najbolje što sam mogao. Bio sam osuđen na to da te iznevjerim i prije nego što smo se prvi put sreli.

Oči su joj pretraživale njegovo lice, tražeći znakove obmane, ali na njemu je vidjela samo iskrenost. Željela mu je vjerovati, ali kako je mogla s obzirom na to što je kanio učiniti? Čak i da su njegovi osjećaji iskreni, on je ipak kani izdati. On je na jednoj strani, a ona na drugoj. On želi ubiti njezina oca.

Ona odmakne svoje lice, uplašivši se vlastite slabosti. Kad ju je tako gledao, samo je mogla razmišljati o tome kako ga ljubi i kako će biti divno pustiti ga da je zagrli i pretvara se da će sve biti u redu.

- Kako mogu povjerovati da me voliš kad si nas ovamo došao špijunirati i uništiti moju obitelj i osvetiti se mome ocu? Da me uistinu voliš, ne bi to učinio.

Oči su mu svjetlucale u mraku, kao da bi se zeko posvađati s njom, ali je shvatio da je to uzaludno. - A što bi ti željela da sam - učinio?

- Trebao si odustati od osvete. - Ona ga pogleda u oči, znajući da će pitati nešto što je nemoguće, ali također znajući da je to jedini način da njih dvoje imaju bilo kakvu šansu. - Ja bih željela da si izabrao mene. * * *

Arthur se ukipi. Neka je vrag nosi što mu to radi! Tjera ga da izabere.

Tražila je od njega ono jedino što joj ne može dati. Ne može zanemariti svoju čast i odanost - čak ni za nju.

Lice mu se pretvori u kamen. - Ja sam se zavjetovao, Anna, zakleo sam se na odanost Bruceu. - I Čuvarima Visočja. - Kad bih to porekao, zanijekao bih svoju čast i sve u što vjerujem. Unatoč onome što si ti možda odlučila vjerovati, ja sam častan čovjek.

Dužnost, odanost i čast bili su ono što ga je dovelo do ove točke.

- Ali ne radi se samo o časti, zar ne? - izazivala ga je. - Radi se o osveti. Ti želiš uništiti moga oca.

Brada mu se ukruti. - Ja želim pravdu.

Gledala ga je svojim velikim očima, svjetlećim i molećivim, nagrizala mu je savjest. Ona stavi dlan na njegovu ruku, ali mogla mu je jednako tako i njome zgnječiti srce. - On je moj otac, Arthure. ~ 272 ~

Knjigoteka

daša&anna

Osjetio je kako mu se utroba okreće. Njezina tiha molba prodrla je dublje njego što bi smjela. Kako mu ona to radi? Veže mu ruke porivom da učini sve kako bi joj udovoljio.

Ali ne može. To joj ne može dati. Četrnaest godina njegova života usredotočeno je na jednu stvar: na ispravljanje nepravde. Predugo je čekao na susret licem u lice s Lornom na bojišnici. Ne može se odreći svoga zavjeta da će ispraviti nepravdu koji je dao ocu, baš kao što se ne može odreći ni svojih osjećaja prema njoj.

- Zar ti misliš daja ne znam da je on tvoj otac? Zar ti misliš da ja nisam proveo svaki dan posljednja dva mjeseca želeći da to nije tako?

Kvragu, ja ovo nisam želio.

Oči su joj sjale od suza. - Mislim da si to jasno dao do znanja. Tvoji osjećaji za mene su smetnja. On stisne šake. - Nisam to mislio.

- Ne moraš se opravdavati. Vjeruj mi, shvaćam. - Gorčina u njezinu glasu jasno je pokazala njezine osjećaje. Ustala je s klupe i napravila nekoliko koraka prema dvorištu, zureći besciljno u tamu. - Idi - reče bezizražajnim glasom. - Idi prije nego što se predomislim.

On to nije mogao vjerovati - ona ga pušta da ode. Na trenutak osjeti tračak nade. To mora značiti da ga još voli. Ona mu daje prednost pred svojom obitelji time što ga pušta da ode. A on mora otići. Nije ju želio ovako ostaviti, ali mora prenijeti poruku kralju.

On joj priđe, uhvati je za lakat i nježno je okrene k sebi. Izgledala je tako mlado i krhko na mjesečini, lica blijedog poput ovalnog komada alabastera. - Kunem ti se da ću se vratiti čim uzmognem.

Ona odmahne glavom, ne prenuvši se iz transa. - Ti si izabrao. Ako sada odeš, ne želim da se vratiš. - Konačno ga pogleda. Nije se pokolebala.

- Ne želim te više nikad vidjeti.

Konačnost u njezinu glasu ubola ga je poput noža.

- Ne misliš tako. - Ona ne može tako misliti. To iz nje govori ljutnja.

Ali od njezinog tvrdoglavog podizanja brade, njega uhvati panika. Znao je dobro taj pogled. On je snažno povuče k sebi, znajući da je mora natjerati da shvati. - Nemoj govoriti ono što ćeš požaliti.

Ona zastenje na njegov dodir. - Što to radiš? Pusti me! Uprla mu se o prsa, pokušavajući se osloboditi.

Ali njezino otimanje samo je povećalo njegovu paniku. Mora je natjerati da shvati. Kako ona može poreći ovo? Zar ne osjeća energiju ~ 273 ~

Knjigoteka

daša&anna

koja frca među njima? Tu vrućinu? Zar ne vidi da im je suđeno da budu zajedno?

Ostao je bez riječi i zaboravio na vrijeme. I zato ju je poljubio, zarobio joj usta, žestoko, očajnički je zagrlivši. Ona se ukipila - više se nije otimala, već je mlitavo visjela u njegovu zagrljaju.

Ne. Dovraga, ne.

To što mu nije odgovarala na poljupce još ga je više uspaničilo.

Poljubio ju je žešće, dublje, tjerao je otvoriti usta, tražeći nešto za što se bojao da mu promiče kroz prste.

Usne su joj bile tople i meke i imale su okus meda, ali sve je ovo bilo pogrešno.

Ona to ne želi.

On stane.

Koga vraga ja to radim?

Pusti je opsovavši i zapilji se užasnut u nju. Nikad u životu nije učinio ništa slično. Od pomisli na to da ju gubi, gubio je razum.

- Bože, Anna, tako mi je žao. - Glas mu je bio promukao i hrapav od otežanog disanja.

Zaslužio je da ga gleda - kao da je blato pod njezinim cipelama. Nikad ne bih pomislila da si nasilnik. Ali čini se da sjajno pristaješ uz tog svog kralja uzurpatora. Samo uzmi ono što želiš.

- Anna, ja...

- Samo idi - reče ogorčeno. - Najbolje što možeš učiniti jest da odeš.

Već si ionako učinio dovoljno štete. - Ona ga pogleda u oči, izazivački. Ne misliš valjda uistinu da bih ti ja mogla ovo oprostiti?

Ovo je bila potvrda njegovih najgorih strahovanja. On je bio budala.

Dopustio je svojim osjećajima da mu zamute poimanje stvarnosti. Zato što ju je tako silno želio, dopustio si je vjerovati da je moguće s njom imati budućnost. Ali oni nikada nisu imali nikakvu šansu. Ona mu nikad neće oprostiti ono što su dužnost, čast i odanost od njega zahtijevali.

Gledao ju je u oči, tražeći bilo koji znak slabosti, ali ona nije skidala pogled s njega, hladno, ne trepnuvši. Nedostatak suza, ljutnje, bilo kakve emocije nije ostavio razloga za sumnju. Bilo je gotovo. Bože, uistinu je bilo gotovo.

On je oduvijek znao da će taj trenutak doći, ali nije očekivao da će se osjećati tako bespomoćno i očajno. Nije očekivao da će ga tako boljeti. ~ 274 ~

Knjigoteka

daša&anna

Osjećao se kao da mu je utroba razderana na komadiće i nije mogao ništa, baš ništa na svijetu učiniti da to popravi.

- Volim te, Anna. Uvijek ću te voljeti. Ništa to nikad neće promijeniti.

Samo se nadam da ćeš jednog dana shvatiti da ti nikada nisam kanio nauditi.

Ne mogavši se zaustaviti, ispruži ruku i dodirne joj obraz još jednom, posljednji put. Ali ona se odmakne od njega kao da je gubavac i ruka mu padne dolje.

- Zbogom - reče joj, a zatim je još jednom pogleda. Taj pogled morat će mu biti dostatan čitavog života. Okrene se i ode.

Nikad neće zaboraviti kako je ona izgledala u tom trenutku. Maleno.

Samo. Bolno prelijepo s tom svojom dugom zlatnom kosom kojajoj je padala oko ramena u svjetlucavim valovima dok joj se krhko lice sjajilo pod sjenom mjesečine poput opala.

Bila je tako krhka da bi se mogla rasprsnuti poput stakla.

Ali odlučna. Bolno odlučna.

Imao je dojam da su mu se pluća zapalila, a vatra se pojačavala svakim korakom. Osjećao se kao da hoda kroz pakleni oganj, svaki mu je korak bio teška agonija. Nije mogao utišati osjećaj da je bilo pogrešno tako ju ostaviti. Da ako ne učini nešto istoga časa, bit će prekasno. Već je bio na pola puta do konjušnica kad se okrenuo.

Ali bilo je prekasno. Nje već nije bilo.

Pogledao je prema vrhu stuba koje su vodile u kulu, uhvativši tračak zlatne kose koja je vijorila za njom poput barjaka prije nego što je nestala iza vrata.

Kad su se ta vrata zatvorila, činilo mu se da se zatvorilo i nešto u njemu. Zauvijek. Bio je to dio njega koji se uopće nikada nije smio otvoriti.

To je dobio zato što si je dopustio tu vezu. Njegova je sudbina biti sam. To nikada nije smio zaboraviti.

Pokušao je ignorirati prazninu koja mu je gorjela u prsima. Mora prestati razmišljati o njoj. Mora se usredotočiti na predstojeći zadatak.

Ali slika njezina lica stalno mu je bljeskala pred očima. Proganjala ga.

Ometala ga.

On ude u konjušnicu i brzo pripremi konja. Dragovoljno javljanje u ovu noću patrolu pokazalo se dvostruko korisnim - neće mu samo poslužiti kao izgovor da izađe iz dvorca, nego će također značiti da ne ~ 275 ~

Knjigoteka

daša&anna

mora gubiti vrijeme s povratkom u vojarnu. Sve svoje važne stvari imao je uza se: svoj oklop i oružje. Dodatnu odjeću i nekoliko osobnih predmeta može ostaviti za sobom.

Njegov se plan promijenio. Sada mora otići zauvijek - čak i ako to znači da će Lorn shvatiti da mu je plan razotkriven. Zato što je Anna otkrila istinu, nije imao drugih opcija. Nije mogao riskirati mogućnost da se ona predomisli.

Nije proveo više od pet minuta u konjušnici. Razmišljao je samo o tome da se što prije izgubi odavde i pobjegne što dalje od nje. Bolje je tako, uvjeravao se. Njemu je prije bilo dobro samom; bit će on opet dobro.

Nije uspio izaći iz konjušnice. Čula su ga upozorila, ali ne na vrijeme.

Ponovno su ga omeli osjećaji. Ali ovoga puta ništa ne bi bilo drukčije ni da ga nisu smeli.

Otvorio je vrata konjušnice i našao se u okruženju. John od Lorne i njegov sin Alan bili su okruženi barem dvadesetpetoricom stražara s isukanim mačevima.

Arthur stisne čeljust pokušavši odagnati bol koja mu je parala utrobu. Nije to mogao vjerovati. Anna ga je izdala.

Možda je to trebao očekivati, ali smatrao je da nije sposobna za to.

Podcijenio je njezinu ljubav prema ocu i precijenio njezinu ljubav prema sebi.

Nije to zapravo trebao osjećati kao tako strašnu izdaju.

Ali jest.

Lorn ironično podigne obrvu. - Idete nekamo, Campbelle?

- Da - reče nonšalantno Arthur - kao da ga nisu okružili naoružani ljudi. - Idem s družinom u noćnu patrolu. - Osvrne se znakovito oko sebe.

Nije morao glumiti bijes. - Što ovo znači?

Lorn se nasmiješi, ali u izrazu njegova lica nije bilo humora. Bojim se da ću vas malo zadržati. Moramo razjasniti neke stvari.

Arthur zakorači naprijed. Čuo je zveckanje žičanog oklopa kad su stražari odgovorili na prijetnju, podigli mačeve i zbili krug oko njega.

Ali to nije bilo nužno. Bio je u klopci. Možda bi se uspio probiti kroz dvadesetpetoricu koji su mu uperili mačeve u vrat, ali kapija je već bila zatvorena za noć. Ne bi je uspio proći prije nego što uzbude čitav dvorac.

Nije bilo izlaza. ~ 276 ~

Knjigoteka

daša&anna

Pogled mu skrene na Alana, ali iz tog smjera neće doći nikakva pomoć. Gledao ga je oštro i nepopustljivo kao i njegov otac, iako bez sjaja neumoljive zlobe.

Svaki instinkt u njemu tjerao ga je da se bori. Ali natjerao se ostati miran. Ako postoji i najsitnija šansa da bi mogao pomoći i upozoriti Brucea, on će ju iskoristiti. Možda bi mogao smisliti neki izgovor i izvući se. Ne može znati koliko im je ona ispričala.

- Zar to ne može čekati? - upita. - Ljudi me čekaju.

- Bojim se da ne - reče Lorn. Mahne rukom i dva njegova najjača čovjeka istupe i zgrabe Arthura za ruke. - Odvedite ih u stražarnicu.

Pretražite ga.

Uf, dovraga. Sad neće moći smisliti nikakav izgovor.

Bio je zaboravio na poruku. Poruka koju je planirao noćas ostaviti kralju u pećini. Mali komad papira presavijen u njegovoj torbici, s tri riječi koje će mu zapečatiti sudbinu: Napad, 14., Brander.

Iako mu je vjerojatno sudbina bila zapečaćena prije dva mjeseca.

Onoga trenutka kad se našao licem u lice s djevojkom koju je spasio u jednom nesretnom napadu. Djevojku koja ga može raskrinkati.

Uz žestoki ratnički poklič koji je proparao zrak, Arthur se prepusti instinktu. Bàs roimh Gèill - Bolje smrt nego predaja. Borio se kao pomahnitao, sredivši petoricu prije nego je pao pod vrškom mača Alana MacDougalla.

Dok ga je preklapala tama, znao je da još nije gotovo. Sad će biti još gore.

Oni ga žele živog.

~ 277 ~ Knjigoteka

daša&anna

23. POGLAVLJE

Njezino srce ne bi se trebalo slamati. Anna je željela da on ode. On joj je

lagao. Izdao je. Iskoristio je. Želio je uništiti sve što je njoj važno. Kako je uopće mogao pomisliti da bi njih dvoje mogli imati ikakvu šansu? Čak je pokušao okrenuti njihovu strast protiv nje. Kao da bi ju jedan poljubac mogao natjerati da zaboravi što je učinio. Mrzila ga je u tom trenutku. Mrzila ga je zato što je ukaljao nešto što je bilo predivno i čisto.

Uvjeravala se da je to ono što želi. Ali kad joj je okrenuo leđa i otišao, pojavile su se napukline na njezinu ledenom srcu. On odlazi. Odlazi. Ona ga nikada više neće vidjeti.

O, Bože. Držala se mirno poput stijene, ne usuđujući se pomaknuti, ali nutrina joj se počela raspadati. Osjećala je kao da je tanka, staklena ploča u koju udara žestoka oluja emocija. Jaka na površini, ali krhka u stvarnosti. Jedan jači udarac i sasut će se u tisuću sitnih komadića.

Nakon onog što je učinio, ne bi se smjela tako osjećati. Ne bi je smjelo tako jako boljeti. Ta bol. To gušenje. Taj očaj. Taj osjećaj da joj je iščupano srce. Taj intenzitet emocija činio se kao slabost. Ona je jaka.

Gdje joj je ponos? Ona je MacDougall.

Ali u ovom se trenutku osjećala kao djevojka koja gleda kako čovjek kojeg voli odlazi od nje zauvijek.

Ne mogavši to podnijeti ni trenutka dulje - i bojeći se da će on vidjeti ako se okrene - potrčala je. Potrčala je uz stube najbrže u životu, sve dok nije došla u sigurnost svoje sobe. A ondje se, pažljivo da ne probudi usnule sestre, srušila na krevet, navukla pokrivače preko glave i sklupčala se kao krpena lutka. Tek tada je dopustila osjećajima da izađu u nijemim jecajima koji su se činili istrgnutima iz njezine duše.

Naslutivši njezinu patnju, Squire se sklupča kraj nje. Ona prigrli psića, tu toplu, čupavu lopticu bezuvjetne ljubavi koja joj je bila odani prijatelj tijekom te duge, nesretne noći.

Volim te.

Nije si mogla izbiti te riječi iz glave. Zvučao je tako iskreno. Ali lagao je o svemu ostalom, pa kako mu onda može vjerovati? Čak i da je to istina, to ne bi trebalo biti važno. ~ 278 ~

Knjigoteka

daša&anna

Bezbroj je puta u glavi prevrtjela što se dogodilo, sjetivši se svake riječi njegova objašnjenja - opravdanja - što god to bilo što je pokušavao postići.

Bilo je već dovoljno loše što su bili na suprotnim stranama u ratu, no zar je iskreno očekivao da će ona shvatiti da on mora uništiti njezin klan?

Ubiti njezina oca, čovjeka kojem se divila najviše na svijetu? I sve to zbog neke osvete?

Pravda, tako je on to nazvao.

Nije željela slušati njegova objašnjenja ili shvatiti njegove razloge. A nije ni jednog časa povjerovala užasnim lažima koje je izrekao o njezinu ocu. Njezin otac nikad ne bi tako nečasno ubio čovjeka.

On će učiniti sve da pobijedi. Ona prisloni čvršće jastuk oko ušiju, želeći da pera sve blokiraju. Pitaj ga, izazvao ju je Arthur. Ne treba ona njega ništa pitati; zna ona istinu. Ali Arthur je bio tako siguran u ono što je vidio...

Anna se iskrade iz postelje kad su se prve zrake zore razlile po podu.

Nakon što je žustro obavila jutarnju toaletu, provuče se kraj sestara i izađe iz sobe.

Točno je znala što će učiniti. Dokazat će da je Arthur u krivu. Onda će biti spremna ostaviti sve to za sobom i prekinuti tu užasnu bol u srcu.

Veliki stolovi za blagovanje još nisu bili postavljeni, a neki od vojnikajoš su se meškoljili na svojim slamaricama u Velikoj vijećnici dok je ona žurila prema očevu solaru. Iako još nije prošao ni jedan sat nakon zore, znala je da je otac budan. On skoro uopće nije spavao kad se pripremao za bitku.

Približivši se vratima solara, čula je njegov glas. - Nije me briga koliko će trajati, želim čuti imena.

- Ne znam koliko će on još...

Alan naglo ušuti, vidjevši je kako ulazi u sobu. Jedan pogled na njegovo lice bio je dovoljan da ona shvati da nešto nije u redu.

Njezin je otac sjedio za stolom, a njegov pobočnik, zapovjednik njegove garde i njezin brat Alan stajali su pred njim. On ljutito zašilji kad ju je vidio. Činilo se da su ostali skrenuli poglede, kao da izbjegavaju pogledati je u oči.

Pomislivši da je otac ljut zato što ih je prekinula, ona se odluči brzo povući. - Žao mi je. Vratit ću se kad završite. ~ 279 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Ne - reče njezin otac. - Želim razgovarati s tobom. Mi smo ovdje završili. - A zatim reče Alanu: - Nema više izgovora. Dajte mi što želim.

Pod svaku cijenu.

Alan stisne usne u tanku crtu, ali kimne. Annu obuzme nelagoda kad je brat napustio prostoriju bez riječi, čak i bez pogleda.

Ona sjedne na klupu nasuprot ocu i skupi ruke u krilu. Otac ju je gledao tako prodorno da joj postane neugodno. Bio je ljut, ali ne zbog toga što ih je prekinula.

- Ako mi imaš nešto reći, zakasnila si.

Srce joj se stisne. - R-reći?

On izvadi presavijeni komad papira iz svoje torbe i baci ga na stol pred nju. Sledila se je prepoznavši onaj zemljovid. - Da - reče otac. - Na primjer, gdje si to već vidjela?

Sram joj zarumeni obraze. Kako je to otkrio?

On odgovori na njezino pitanje umjesto nje. - Tvoja reakcija. To što si ga otišla potražiti istog časa potvrdilo je izvor.

Zar ih je njezin otac cijelo vrijeme gledao? Ne, možda jest u dvorištu, ali nije ih mogao vidjeti u vrtu - vrt se ne vidi iz Vijećnice. A ipak, očito je dovoljno vidio. Nisam to očekivao od tebe, Anna.

Ona sagne glavu. Strahovito ju je zaboljelo očevo razočaranje. Nije imala izgovora. Željela je reći da nije bila sigurna, ali bila je. Čim je vidjela zemljovid, znala je da je on špijun. - Žao mi je, oče, željela sam mu dati šansu da objasni.

Glas njezina oca ošinuo ju je poput biča. - I je li ti njegovo “objašnjenje” bilo zadovoljavajuće?

Ona odmahne glavom. Iako je znala je joj je dužnost sve mu ispričati, ipak joj je bilo teško izgovoriti te riječi. Arthur je otišao, podsjetila se. On je odan Bruceu. - Ona zastane, pogledavši ga oprezno. - Rekao je da je Bruce osvojio srca naroda. da je on najbolja šansa da se Škotska zauvijek oslobodi engleske tiranije. I da ćemo izgubiti te da bismo se trebali pokoriti.

Očevo se lice zajapuri od bijesa. - I ti si mu povjerovala? Arthur Campbell će reći bilo što da dobije tvoju sućut. Budalasta djevojko, on te samo iskorištavao da pobjegne. Mi se nikada nećemo pokoriti i nećemo izgubiti.

Zamislila se nad njegovom nepokolebljivošću i ugrizla se za usnu, oklijevajući da spomene ostalo. Otac je već bio dovoljno ljut na nju. Ali ~ 280 ~

Knjigoteka

daša&anna

morala je to riješiti. - On tvrdi da je bio ondje kad si ubio njegova oca i da je sve vidio.

Mali bljesak u njegovim očima mogao je značiti bilo što, ali njoj srce stane.

- To je nemoguće - odbaci njegovu tvrdnju. - Ja ne znam što je on vidio, ali Colin Mor i ja smo zaostali za skupinom. Bili smo sami kad smo se borili. U svakom slučaju, ja nikad nisam porekao da je pao od moga mača. Ili da je moja pobjeda za naš klan bila uzrok zašto su Campbellovi izgubili svoje zemlje oko Loch Awea. Ako Arthur Campbell još želi osvetu za to, tu nema pomoći - ali to nije izgovor.

Ona se natjerala pogledati, iako je mrzila samu sebe što ponavlja Arthurove optužbe. - On kaže da je njegov otac uperio mač u tebe, ponudio ti predaju, da si ti pristao, a zatim ga ubio kad je okrenuo leđa.

Ovoga puta bljesak u njegovim očima nije se mogao pogrešno protumačiti. Ni napetost njegove čeljusti ili bijele bore oko njegovih usta.

Bio je ljutit.

Ljutit, ali ne bijesan kao što je trebao biti.

Krvi joj nestane s lica. O, Bože, to je istina. Činilo sa da mu ide na živce njezin užasnuti pogled. - To je bilo davno. Učinio sam ono što sam morao. Colin Mor postao je previše moćan. Ugrožavao je naše zemlje. Morao sam ga zaustaviti.

Anna se osjećala kao da gleda nepoznatog stranca, da prvi put vidi tko je on zapravo. On je još uvijek bio otac kojeg voli, ali više nije bio čovjek koji ne može pogriješiti. Čovjek kojeg ona ne propituje. On više nije bio Bog. Ne, bio je zastrašujuće običan čovjek. Čovjek s manama sposoban raditi pogreške. Velike pogreške. Užasne pogreške.

Arthur je imao pravo. Njezin otac učinit će sve da pobijedi. Čak ga ni dobrobit njegova klana neće zaustaviti.

- Kćeri, ti mi nemaš zašto suditi. Ti koja si pustila izdajnika svoga klana da slobodno odšeta odavde. - Glas mu je bio tako žestok da je drhtao. - Znaš li ti kakvu je on štetu mogao učiniti?

Otacje imao pravo. Ona je odlučila pustiti Arthura da ode, znajući da on može naštetiti njezinom klanu, zato što nije mogla podnijeti pomisao da bi ga osudila na smrt. - Nisam mu željela nauditi. Ja. .. ja ga volim. - Ona ušuti. Odjednomjoj sine koje je vrijeme otac upotrijebio. Srce joj počne lupati. - “Mogao”? - upita ga. ~ 281 ~

Knjigoteka

daša&anna

Usta njezina oca bila su čvrsto stisnuta, a bjelina njegovih usana stršala je na njegovu zajapurenom bijesnom licu. - Imaš sreće što sam uspio izbjeći katastrofu. Moji su ljudi sinoć opkolili Campbella kad je pokušao otići. Nosio je sa sobom poruku koja dokazuje njegovu krivnju. Oči su mu opasno zabljesnule. - Poruku koja bi sve upropastila.

Anna nije mogla disati. Preplavila ju je strava. Strah se omotao oko njezina srca i stiskao ga. - Što si učinio s njim?

- To se tebe ne tiče.

Suze su je zapekle u grlu. U očima. Panika joj je gušila pluća. Jedva je uspjela procijediti: - Molim te, oče, samo mi reci... je li živ?

Otac nije odmah odgovorio, već ju je promatrao svojim hladnim, procjenjivačkim pogledom. - Zasad - reče. - Imam neka pitanja za njega.

Ona zatvori oči i odahne. Preplavi je nevjerojatan osjećaj olakšanja. Što ćeš učiniti s njim?

On ju nestrpljivo promotri. Očito mu se nisu sviđala njezina pitanja. To ovisi o njemu.

- Molim te, moram ga vidjeti. - Morala se uvjeriti da je on dobro.

Oca je njezina molba razbjesnila. - Pa da ga opet pustiš? Neće moći. On ljutito stisne usta. - To nema nikakvog smisla. Čovjek je opasan i ne može mu se vjerovati.

- Arthur meni nikad ne bi naudio - reče bez razmišljanja, a zatim shvati da je to istina. On je voli. Duboko u sebi, ona je to znala. To nije mijenjalo ništa od onog što se dogodilo, ali možda bi moglo promijeniti budućnost. Srce joj se stisne. Ako on ima budućnost. - Molim te?

On se oglušio na njezine molbe, gledajući je mračnim, nepopustljivim pogledom. - Arthur Campbell više nije tvoja briga. Već si napravila dovoljno štete. Kako mogu biti siguran da nećeš pokušati pronaći neki način da mu pomogneš?

Protest zamre u njezinom grlu. Da bude iskrena, ni ona nije bila sigurna u to. Strah, koji joj je stisnuo srce kad je pomislila da je Arthur u zatvoru, pokazao joj je da ne može tako lako odbaciti osjećaje za njega.

- Nisam to očekivao od tebe, Anna. - Razočaranje u njegovu glasu prodrlo joj je do kostiju. Još gore je bilo to što je znala da zaslužuje to razočaranje. Ali osjećala se kao da je upala u zamku - zarobljena između dvojice muškaraca koje voli. On je otpusti grubim mahanjem ruke. - Bit ćeš spremna otići u roku od jednog sata.

Ona usiše zrak. - Otići? Ali, kamo? ~ 282 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Tvoj brat Ewen maršira naprijed s velikom vojskom da pojača našu obranu na Innis Chonnelu; ti ćeš poći s njim. Kad pošaljemo Kralja Kapuljaču dovraga, posjetit ćeš mog rođaka biskupa od Argylla na Lismoreu. Ondje ćeš imati vremena razmišljati o tome što si učinila - i kome si odana.

Anna kimne i brizne u plač. Očito joj nije vjerovao i želio ju je maknuti iz dvorca dok njega nema.

Znala je da se lako izvukla. Očeva kazna mogla je biti znatno teža. Ali nije mogla podnijeti pomisao da napusti Arthura ne znajući što se s njim dogodilo.

- Preklinjem te, učinit ću sve što tražiš. Samo mi obećaj da ga nećeš ubiti dok me nema. - Ona priguši jecaj. - Ja ga volim.

- Anna, dosta! Iskušavaš moje strpljenje. Tvoji nježni osjećaji prema tom čovjeku natjerali su te da zaboraviš svoju dužnost. Sama spoznaja da ja snosim dio odgovornosti zato što sam od tebe tražio da paziš na tog čovjeka, poštedjeli su te znatno gore kazne. Arthur Campbell je špijun. On je znao što riskira kad nas je odlučio izdati. On će dobiti točno ono što zaslužuje. * * *

Arthur više nije osjećao ništa. Onesvijestio se od boli još prije nekoliko sati. Tukh su ga, bičevali i svaki su mu prst na ruci slomili vijkom za mučenje. Ali osjetio je okus krvi. Bolesni, metalni miris ispunio mu je usta i nos kao da se utapa u njemu.

Glava mu je visjela naprijed, njegova kosa - mokra i prekrivena krvlju i znojem - zaklanjala mu je pogled od ljudi koji su ga okružili. Bilo ih je dvanaestorica koji su ga tijekom noći pokušavali pokoriti. A sada, dok se sunce probijalo kroz uske prozore stražarnice, bila su samo trojica.

Bio je lancima zavezan za stolac, ali sputavanje više nije bilo potrebno. On više nikome nije bio prijetnja. Desna ruka bila mu je tako strašno izvinuta da je iskočila iz zgloba. Lijeva mu je ruka beskorisno visjela sa strane, a svaki prst na njoj bio mu je zdrobljen nepodnošljivom sporošću. ~ 283 ~ Knjigoteka

daša&anna

Kad se samo sjeti da se nasmijao kad je prvi put vidio tu napravu.

Mali, čelični vijak izgledao je tako bezazleno - nikako kao nešto što bi ga natjeralo da im ispriča ono što žele čuti.

Ali brzo je saznao kako nešto tako jednostavno može nanijeti zastrašujuću količinu boli. Više boli nego što je mogao zamisliti. Trebao jejoš samo jedan zavrtaj i rekao bi im sve što žele. Rekao bi im bilo što, samo da prestanu.

- Proklet bio, Campbelle, samo im reci što žele znati. Arthur pogleda Alana MacDougalla kroz slijepljeni veo vlažne kose. Annin je brat stajao kraj vrata kao da ne može dočekati da se izgubi odatle, lica napeta i beskrvna. Izgledao je skoro kao da je on taj kojeg muče. Lornov nasljednik nije imao želudac za ovo.

Ali njegov pobočnik jest. Arthur je imao osjećaj da bi taj sadistički gad mogao ovako danima.

Arthur nije više mogao govoriti, ali ispusti neki hrapavi zvuk i pomakne glavu napola odmahnuvši. Ne. Još ne. Još im neće reći. Ali više nije govorio da im nikad neće reći.

Glava mu odleti unazad kad ga to kopile ponovno udari šakom omotanom u lance, teškom poput malja.

- Njihova imena - zahtijevao je. - Tko su ljudi koji se bore u tajnoj gardi?

Arthuru se više nije dalo glumiti neznanje. Nisu mu vjerovali. Anna ga je nesvjesno osudila na propast. Lorn je bio siguran da on zna barem jednog člana zloglasne “fantomske” garde, zbog onog što se dogodilo u Ayru prije skoro godinu dana, kad ju je spasio, i zbog nedavnog napada.

Nije ju mogao kriviti za to. Niti ju je, činilo se, mogao kriviti za to što ga je odala. U nekom trenutku tijekom noći - između udaraca i bičevanja shvatio je iz pitanja koja su mu postavljali da je vjerojatno bio u krivu.

Ako ga je izdala, nije im mnogo toga otkrila.

Osjetio je da će ga šaka toga gada ponovno udariti - crna točka na rubu njegove svijesti. Instinktivno se pripremio na udarac, iako je znao da mu to neće pomoći. S obzirom na snagu i jačinu udarca, lako je moguće da su preci tog pobočnika oduvijek bili kovači.

No kucanje na vrata na trenutak ga je poštedjelo jer su Lornova pobočnika nekamo pozvali. ~ 284 ~ Knjigoteka

daša&anna

Arthur klone na stolcu, pokušavajući silom udahnuti zrak u vodenasta pluća. Najmanje mu je jedno rebro bilo slomljeno, vjerojatno i više.

- Ubit će te ako im ne kažeš - reče Alan.

Arthuru je trebalo neko vrijeme da odgovori jer je pokušavao skupiti dovoljno snage da otvori usta. - Ubit će me ionako - uspije procijediti.

Alan nije skrenuo pogled, ali po tome kako se trznuo, Arthur se bojao da mu lice izgleda baš tako užasno kako se osjećao. - Da, ali bit će daleko manje bolno.

I brže.

Ali Arthur je već toliko toga upropastio pa je bio odlučan spasiti koliko god može od te uklete misije. Ako ode u smrt ne otkrivši imena svoje braće po oružju, umrijet će barem donekle časno.

Ipak, bit će to Pirova pobjeda u najboljem slučaju jer su njegovi neuspjesi bili tako katastrofalni. Sve je izgubio. Annu. Priliku da uništi Lorna i osveti oca. I priliku da obavijesti kralja o prijetnji. Bruce i njegovi ljudi umarširat će ravno u zasjedu, a on ih neće uspjeti upozoriti.

Iznevjerio ih je, baš kao što je iznevjerio svoga oca.

To što su ga tako isprebijali da mu je život visio o kocu, slomili mu prste jedan po jedan, spriječilo je da mu misli odlutaju izvan četiri zida njegova zatvora. Ali u malim stankama, razmišljao je o strašnim posljedicama svoga uhićenja.

Lorn voli svoju kćer. Neće joj nauditi. Ali mora pitati. - Anna?

Alan ga ozbiljno pogleda. - Otišla je. Želudac mu se stisne.

Vidjevši njegov prestravljeni izraz lica, Alan žustro doda: - Ona je na sigurnom. Moj otac je smatrao da će biti bolje da je makne iz dvorca dok...

On zastane. Dok ja ne budem mrtav, završi Arthur za njega.

Pluća mu se opet ispune zrakom. Samo su je poslali nekamo. Ali onda se sjetio. - Nije... sigurna - uspio je procijediti. Kako predstoji bitka, Bruce će postaviti skupine radnika svuda oko njih, zatvorit će ih.

Smrknuto Alanovo lice jasno je pokazivalo da se on slaže. Ali poput Arthura, bio je nemoćan to spriječiti.

- Moja braća? - upita Arthur. Dugald i Gillespie su možda njegovi neprijatelji na bojišnici, ali nije htio da pate zbog njegovih uvjerenja. ~ 285 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Moj otac nije imao razloga vjerovati da su umiješani. Kratko su ih ispitali i činilo se da su iznenađeni jednako kao i mi ostali. - On zastane i pogleda ga zbunjenim pogledom. - Zašto si mi spasio život? Nisi morao.

Arthur odmahne kosu s glave kako bi ga pogledao u oči. - Da, morao sam.

Alan kimne s razumijevanjem. - Ti je uistinu voliš. On nije rekao ništa. Što je uopće mogao reći? Više ionako nije bilo važno.

Vrata se otvore i Lornov pobočnik se vrati u malu prostoriju s užetom u ruci.

Arthurovo srce počne ubrzano lupati kao instinktivni odgovor na opasnost.

- Vrijeme je za pokret - reče on. - Ljudi su spremni za marš. Arthur se ukoči, znajući da mu je došao kraj. Pobijedio je. Sada će ga ubiti. Jedna mala pobjeda u gorkom moru neuspjeha.

- Onda, njega će objesiti? - reče Alan.

Pobočnik se nasmije. Bio je to prvi tračak emocije koji je Arthur vidio na njegovom ružnom, sivom licu. - Još ne. Uže je za rupu.

Preplavi ga olakšanje koje mu je dalo do znanja da nije baš tako spreman umrijeti kao što je mislio. Nakon onoga kroz što je upravo prošao, u vlažnoj zatvorskoj rupi bit će mu kao u raju.

- Možda mu štakori razvežu jezik - nasmije se pobočnik.

Ili kao u paklu.

Užas koji ga je preplavio dao mu je neki primitivni nalet snage.

Otimao se kao luđak, pokušavajući slomiti željezne okove. Njegova izudarana, razderana koža naježila se na pomisao kako ga preplavljuju štakori.

Mora pobjeći.

Ali ne može. Okovan i ranjen, ne bi mogao pobjeći stražarima koji su ga vukli iz stražarnice do susjedne prostorije. Na kraju se nisu zamarali s užetom, samo su ga ubacili unutra.

Mrak.

Cijukanje.

Pad. Prizemljenje.

Zaglušujući jak udarac od kojeg pucaju kosti. A zatim - kakvog li blaženstva - samo mrak. ~ 286 ~

Knjigoteka

daša&anna

24. POGLAVLJE

Ewene, bojim se da moramo stati, hitno trebam malo vremena za sebe -

reče Anna, odglumivši da se zarumenila od jada.

- Zar već? - Pogledao ju je kao da ona ima pet godina. Nalazili su se duboko u šumi, kraj starog groblja, ni tri kilometra od dvorca. - Zašto nisi išla prije odlaska?

Ona ga prostrijeli pogledom koji mu je govorio da joj nije drago što joj se obraća tonom i načinom njihove majke. - Zato što onda nisam trebala ići.

On se namršti. - Stat ćemo kad stignemo do Obana; to je još kilometar-dva.

Anna odmahne glavom. - Ne mogu tako dugo čekati. Molim te... Preklinjala ga je piskutavim glasom i malo se provrpoljila u sedlu da naglasi hitnost.

Njezin brat opsuje u bradu, a zatim se okrene da zaustavi dvadesetak stražara koji su je pratili na putu od otprilike pedeset kilometara do Innis Chonnela na putu koji bi se mnogo brže prešao brodom, ali je njezin otac, prije nego je isplovio iz dvorca sa svojom flotom, odlučio da bi to bilo preopasno.

- Dobro onda, ali požuri - reče Ewen nestrpljivo. - Jedan od mojih ljudi će te pratiti...

- To nije nužno - prekine ga žustro. - To bi sve pokvarilo. - Ja... - Ovoga puta nije morala glumiti da se zarumenila. - Bojim se da sam jutros pojela nešto što mi nije pasalo. Moglo bi potrajati.

Njezin je brat izgledao uistinu zgroženo zato što je s njim podijelila preintimne pojedinosti o temi koja se uopće ne bi smjela spominjati.

Anna je i sama bila zgrožena sobom zbog prirode i dubine svoje prijetvornosti, ali morala je dobiti što više vremena za bijeg.

Morala se vratiti u dvorac. Ne može to objasniti, ali otkad je jutros izašla iz očeva solara, nije se mogla otresti mračne slutnje koja ju je preplavila. Možda je to bilo uzrokovano nečim što je otac bio rekao, ali znala je da nešto nije u redu - nešto užasno nije u redu. Taj se osjećaj samo pogoršao kad je za njima dvorac izblijedio na sunčevoj svjetlosti.

Nije znala što će učiniti; samo je znala da nešto mora učiniti. ~ 287 ~

Knjigoteka

daša&anna

Oni možda nemaju budućnost, ali ona ne želi da on umre.

Kako je otac napustio dvorac neposredno prije nje, to joj je bila prilika.

Prikupivši onoliko dostojanstva koliko je mogla - s obzirom na poniženje koje si je priuštila time što ju je dvadesetak muškaraca gledalo kako se odlazi olakšati - prihvatila je pomoć štitonoše svoga brata i sišla s konja, predala mu uzde i ponosno poput kraljice odšetala u gusti zaklon stabala i paprati. Čim im je nestala iz vida, podigne skute i počne trčati.

Odavde će joj trebati oko deset minuta trkom do dvorca. Koliko će joj dugo trebati da nagovori stražare da je puste u stražarnicu gdje su držali zarobljenike, to nije znala. Ali nadala se da će stići prije nego što njezin brat shvati da je nema. Ewanu neće dugo trebati da shvati kamo je otišla. A za razliku od nje, on će biti na konju.

Trčala je kroz stabla, trčeći paralelno s cestom, ali tako da ju se ne može vidjeti s ceste, pokušavajući biti što tiša. Ali zbog suhog lišća i granja rasutog po tlu bilo je nemoguće biti nečujna. Čula je neki zvuk iza sebe i željela vrištati od ljutnje. Kako su tako brzo otkrili da je nema. Čučnula je iza nekog velikog kamena nadajući da će se sakriti, ali netko je s leđa podigne s tla.

- Pustite me - reče, otimajući se. Kako je očekivala da je to njezin brat ili netko od njegovik ljudi, kad se okrenula i našla se licem u lice s grubim ratnikom čelična pogleda koji je na glavi imao kacigu koja mu je prekrivala nos, krvi joj nestane iz tijela. Pokuša vrisnuti, ali vrisak joj priguši njegova ruka.

- Psst, curo, neću ti nauditi.

Njegovo zastrašujuće lice nije ulijevalo povjerenje. Bio je građen poput planine, hrapavih, ogrubjelih crta lica koje su odgovarale njegovu krupnom tijelu.

Natjerala se umiriti, pretvarajući se da mu je povjerovala, a zatim, čim se on malo opusti, udari ga svom snagom petom čizme i zabije mu lakat koliko je mogla u prsa odjevena u kožu, jauknuvši kad se udarila u komadiće čelika.

On zastenje od iznenađenja, ali ne popusti dovoljno stisak da bi se ona uspjela osloboditi.

Ona ga ponovno frustrirano pogleda - ovoga puta pomnije, a zatim se ukipi. Bilo je u njemu nešto poznato. Ne, ne u njemu, nego u njegovoj odjeći. ~ 288 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona glasno uzdahne. Zacrnjena kaciga, crni kožni cotun optočen zakovicama, čudan plašt...

Bila je to ista posebna ratnička odora koju je nosio onaj naočiti ratnik u Ayru i njezin tetak. Ovaj čovjek bio je član Bruceove tajne garde.

Ta se činjenica potvrdi već jedan trenutak kasnije. - Sumnjam da ti je moja bivša nećakinja povjerovala, Svetče.

Anna se zapanji vidjevši Lachlana MacRuairija kako je iskoračio iza stabla u pratnji još jednog ratnika.

- Svetce, Templaru - on pokaže prema njoj - mogu li vam predstaviti lady Annu MacDougall. - On mahne čovjeku koji ju je držao. - Možeš ju pustiti. Neće vrištati ako ne želi da joj ubijemo brata i njegove ljude.

Anna si protrlja usta čimju je oslobodio, pokušavši vratiti osjet.

Ogleda se oko sebe. - Samo ste trojica.

Ratnici su izgledali kao da im je njezin komentar nevjerojatno zabavan. - Dvojica više nego što treba - reče treći čovjek. On je bio malo niži od druge dvojice - ona je već pomišljala da je bio uvjet za pristupanje Bruceovoj tajnoj vojsci biti mišićavi div - ali ispod sjene njegove kacige, osmijeh mu je bio dobrohotan i prijateljski.

Templar, tako ga je nazvao njezin tetak. Kakvog li čudnog imena. Bio je znatno premlad da bi se borio protiv nevjernika. Zadnji križarski rat završio je prije više od trideset pet godina.

A čovjeka koji ju je ščepao nazvao je Svetac. To su morala biti noms de guerre - ratnička imena - zaključila je.

Rendžer! Tako je onaj naočiti čovjek u šumi bio nazvao Arthura. Je li to bilo njegovo ratničko ime?

- Tetak, što ti tu radiš? - Bilo je čudno zvati nekoga tko je samo desetak godina stariji od nje “tetak”. Nije izgledao mnogo stariji, iako je morao imati trideset tri ili trideset četiri godine.

- Vjerojatno bih ja tebe to isto trebao pitati.

Nije ju iznenadilo što joj nije odgovorio. On je ili izviđao tim područjem, ili je motrio dvorac. Kako su bili veoma blizu obali, pretpostavila je da je stigao brodom. Lachlan MacRuairi bio je gusar do srži.

- Vi ste podrška Bruceovom napadu na mog oca s mora - reče, pogodivši zašto je on ovdje.

On neodređeno slegne ramenima. - No, reci mi, lady Anna, zašto sam te našao kako trčiš šumom? ~ 289 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Moram se vratiti u dvorac.

- Zašto?

Ona se ugrize za usnu, dvojeći što bi im rekla. Ali znala je da nema mnogo vremena. Već su je predugo zadržali. Bila je mala šansa da će uspjeti stići do dvorca prije nego je brat dostigne. Možda bi je oni mogli povesti?

- Imate li konje u blizini? - upita ga. MacRuairi se namršti. - Imamo.

Ona odahne. - Odlično. Treba mi vaša pomoć za povratak u dvorac.

Moram provjeriti je li Arthur dobro. - Nijedan od ratnika nije reagirao. Ne bi ni trebali, pretpostavila je. Oni ne znaju da ona zna istinu. - Vjerujem da ga vi zovete Rendžer.

MacRuairi opsuje. - On ti je to rekao?

Ona odmahne glavom. - To je duga priča. Sama sam shvatila istinu.

Nažalost, ne samo ja. I moj otac to zna.

On opet opsuje. Ova psovka je bila tako vulgarna da ju je čak i njezin otac rijetko rabio. - Onda je mrtav.

- Nije - reče ona, osupnuta njegovom žestinom. - Zarobljen je. Moj otac ga ispituje.

MacRuairi pljune, a pogled pun sirove mržnje nadvije mu se nad mračne crte lica. - Onda će poželjeti da je mrtav. Što mu to znači?

Pročitavši njezinu zbunjenost, on reče: - I mene je tvoj otac jednom “ispitivao”. Ima jako uvjerljive i inventivne metode za izvlačenje informacija. Ako Rendžer već nije mrtav, uskoro će biti. Želudac joj se okretao na ono što je MacRuairi sugerirao. - Moj otac nikad ne bi...

Ali njezin prosvjed nije prekinuo mrki izraz na njegovu licu, nego prisjećanje na dio razgovora koji je čula kad je ušla u očev solar.

Razgovora koji je sad imao smisla. Dajte mi što želim. Pod svaku cijenu.

O, Bože. Anni su koljena zaklecala i skoro se skljokala. Povraćalo joj se. Njezin otac ga muči. Znala je, naravno, da se takve stvari događaju, ali to je bila ružna strana rata o kojoj nije željela razmišljati. Niti je željela pomisliti da bi njezin otac pribjegao takvoj okrutnosti.

- Moramo mu pomoći - reče paničnim glasom dok su joj suze navirale na oči.

Srce joj je počelo luđački udarati kad je začula povike koji nisu dolazili izdaleka. - Anna! ~ 290 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona pogleda trojicu muškaraca u panici. - Traže me. Moramo krenuti odmah!

MacRuairi odmahne glavom. - Nema potrebe da ti ideš. Mi ćemo to srediti. - Ali...

On odreže njezin prosvjed. - Ako pođeš s nama, oni će te pratiti. Bit će nam lakše pomoći mu ako oni ništa ne sumnjaju. Vrati se svome bratu i nastavi put.

- Ali možda će vam trebati moja pomoć. - A i ona ga je željela vidjeti. Kako ćete ući u dvorac? Kako ćete ga pronaći?

MacRuairijeva usta se turobno stisnu. - Ja znam gdje je. - Ona zadrhti, znajući iz načina na koji je to rekao da je i on sam bio ondje. Ali taj opsjednuti pogled u njegovim očima bio je ono od čega joj se sledila krv u žilama.

Bože, što je njezin otac njemu učinio? I što je učinio Arthuru?

- Ti si dovoljno učinila - reče. - Ako je Rendžer živ, tebi će morati zahvaliti na tome.

Ako je živ. Anna odagna suze i kimne, znajući da imaju pravo.

Arthuru će najbolje pomoći tako da ih pusti da odu bez nje. Ali zato joj nije bilo nimalo lakše gledati kako nestaju u šumi. Željela je poći s njima. Živ je. Mora biti. Znala bi da nije. I dio nje bi umro s njim. Čim su se izgubili iz vida, počne trčati u smjeru odakle je došla. Kad se približila malom potoku, odgovori na bratove pozive.

Morat će ponešto objasniti, ali s obzirom na to o čemu se radilo, sumnjala je da će brat postavljati previše pitanja.

A sada, mogla se samo moliti da se dogodi čudo. Jer je potrebno čudo da se Arthur izbavi iz neosvojivog dvorca Dunstaffnage prije nego što bude prekasno. * * *

Arthur ih je pustio da dođu. Izoštrivši svoja čula na svako tapkanje i cviljenje, pustio je da mu se štakori dovoljno približe da ih uhvati, pa bi im tako mogao slomiti vrat jednom rukom. A to je bila sreća jer je imao samo jednu ruku koja je bila upotrebljiva. Nažalost, ta ruka bila je iščašena u ramenu i svaki mu je pokret bio strahovito bolan. Pokušao je sam vratiti rame u ležište, ali nije imao snage ni oslonca. ~ 291 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur se nije nadao da će umrijeti tako što će ga živog pojesti izgladnjeli štakori, ali nije znao koliko se dugo još može braniti od njih.

Svaki put kad bi se onesvijestio, probudio bi se od njihovih ugriza. Ali izgubio je mnogo krvi, i sa svakim satom koji je prolazio, bio je sve slabiji, a čula su mu postajala sve tuplja. Uskoro se uopće neće probuditi.

Pomislio je da je zacijelo već ubio pedesetak tih odurnih stvorenja, ali dolje ihje bilo još stotine. Zadrhtao je. Kad su osvijetlili rupu u koju su ga bacili, čitav je pod vrvio od njih.

Kad se rupa zatvorila, u njoj je bio mrkli mrak. Ovisio je o svojim čulima koja su polako slabjela.

Oči mu se počnu sklapati. Bio je tako umoran, samo se želio malo opustiti.

- Joj! - glasno jaukne, prenuvši se kad su mu se zubi oštri poput britve zarili u gležanj. Snažno otrese nogu i odbaci štakora koji poleti zrakom.

Pretpostavljao je da Dugaldu mora zahvaliti što je tako dugo izdržao.

Oni sati koje je proveo u mračnom skrovištu mnogočemu su ga naučili.

Znao je što treba osluškivati i kako predvidjeti kretanje štakora.

Ali reakcije su mu postajale sve sporije. Sve mu je više štakora izmicalo iz ruku, a sve više njihovih zuba zarivalo mu se u dlanove. Znao je da ne može još dugo izdržati.

Oni neće doći po njega dok bitka ne završi. Odavno je izgubio pojam o vremenu i nije znao kad bi to moglo biti.

Dovraga. Nije ga izluđivala samo strava od štakora kojima je vrvjela ova rupa, nego pomisao na to da njegovi prijatelji marširaju u zasjedu, a on im ne može pomoći.

On nije uspio. Iznevjerio ih je. Zatvorio je oči, želeći izbrisati gorku istinu. Iscrpila ga je težina te istine. Bilo se sve teže odupirati neminovnom, odupirati se onome što ga je vuklo prema blaženom mraku nesvjestice. Bio je tako umoran.

Ovoga puta oči su mu ostale zatvorene.

Ništa ga ne može probuditi. Ni štakori, ni grmljavina zbog koje su stražari nekoliko minuta kasnije potrčali prema kapiji.

Neko ga je tresao.

- Rendžeru! Rendžeru! Dovraga, probudi se! Nemamo mnogo vremena.

Tko je Rendžer? ~ 292 ~

Knjigoteka

daša&anna

On otvori oči, no odmah ih zatvori jer mu je zraka svjetla od baklje probijala lubanju poput bodeža. On je Rendžer. Ali kako...?

Ponovno otvori oči. Ovoga puta sporo, pustivši ih da se prilagode svjetlu. MacRuairi.

Samo je mogao vidjeti olakšanje na njegovu licu. - Nisam bio siguran jesi li živ.

Arthurov je mozak bio tup i spor. - Ni ja nisam bio siguran.

MacRuairi zadrhti, a čak i na svjetlosti baklje, Arthur je vidio da ne izgleda dobro. Lice mu je bio sivo, a oči su mu nervozno treptale dok se ogledavao naokolo. Gotovo je izgledao kao da je u panici. - Gubimo se odavde. Možeš hodati?

Arthur kimne, pokušavši se podići u sjedeći položaj. Pazio je da ne pogleda dolje. Baklja je zasad otjerala štakore. - Mislim da mogu.

- Dobro, ne bi mi bilo drago da te moram nositi odavde.

On mu pruži ruku, ali Arthur je otrese i uspije se s mukom podići na noge. - Sam si? - upita ga.

MacRuairi ga pogleda, na brzinu procjenjujući u kakvom je stanju.

Usta mu se stisnu kad shvati zašto je Arthur odbio pomoć. - Ne. Svetac i Templar su sa mnom. Sokol je želio poći s nama, ali netko je trebao ostati s flotom. Nisi čuo eksploziju?

Arthur odmahne glavom. - Tako ste ušli?

MacRuairi mu pomogne zavezati uže oko struka i između nogu.

Arthurove su noge drhtale poput nogu novorođenog ždrebeta, ali uspio je ostati uspravan.

- Ne, ali time smo im odvukli pažnju. - MacRuairi zgrabi drugo uže i brzo se popne gore. Zatim povuče Arthura, što nije bilo lako jer je on doslovno visio na njemu kao mrtvac. Ali MacRuairi, osim što je bio opak kao zmija, bio je jak kao vražji bik, Arthuru je toliko laknulo što je izašao iz te paklenske rupe da su ga osjećaji zamalo shrvali. Najradije bi zaplakao kao beba. MacRuairi skine plašt s ramena i doda mu ga. Arthur je bio zaboravio da je gol. On ga uzme sa zahvalnošću i zaveže ga oko struka i ramena najbolje što je mogao iščašenom rukom.

- Smrad štakorskih govana će nestati nakon nekog vremena.

Arthura je iznenadilo vidjeti tračak suosjećanja u MacRuairijevom pogledu. Odjednom shvati zašto je on dolje izgledao kao da ga je uhvatila ~ 293 ~

Knjigoteka

daša&anna

panika. On je znao kako je to. Zacijelo je i sam prošao kroz nešto slično. A ostalo? - upita Arthur.

MacRuairi naglo okrene glavu od njega, kao da se uzrujao zbog pukotine u svom ledenom oklopu. - A za ostalo će trebati dulje.

Hi nikad neće nestati. Arthur je čuo neizgovorene riječi.

- Kako ste me pronašli?

- Djevojka nam je rekla da si zarobljen. A ja sam zaključio ostatak.

Djevojka...

- Anna? - upita, glasa punog nevjerice.

- Da, bila je sreća što smo je ugledali. - MacRuairi objasni kako su izviđali područjem i provjeravali groblje u šumi kako bi provjerili je li ostavio neku poruku, kad su čuli skupinu jahača u blizini. Uočili su Annu i pratili su je kad je pobjegla svome bratu i njegovim ljudima.

Arthur je bio šokiran. - Pokušala je pobjeći.

- Navodno se željela uvjeriti jesi li dobro.

On opsuje u bradu. Hvala Bogu što ga ona nije pronašla. Nije želio da ikad sazna što mu je učinio njezin otac. To bi za nju bilo previše. Neka samo gaji neke iluzije.

Ali spoznaja da joj je dovoljno stalo da ga je željela naći, mnogo mu je značila. Više nego mnogo. Dugovao joj je svoj život. Također, to mu je davalo nadu.

- Ah, k vragu - procijedi zgađeno MacRuairi. - Imaš isti onaj glupi pogled kao MacSorley. Nemamo vremena za to. Kasnije ću ti ispričati ostatak priče. - MacRuairi jednom rukom obgrli Arthura oko struka, pažljivo izbjegavajući njegovo ozlijeđeno rame i pomogne mu hodati do vrata. Pokucao je dvaput zaredom, a zatim još jednom. Vrata se otvore.

- Dovraga, Zmijo. Baš sam se spremao krenuti za tobom. - Magnus “Svetac” MacKay baci pogled na Arthura i trzne se. - Rendžeru, jesi li dobro?

Arthur se pokuša osmjehnuti, no bol ga je pokolebala. - Bio sam i bolje, ali vraški mi je drago vidjeti te. Kako ste...

Glasna grmljavina propara noćni zrak, prekinuvši njegovo pitanje.

Noćni zrak. Isuse, napad! - Koliko je sati?

- Malo iza ponoći - reče MacKay. - Imam informacije za kralja... ~ 294 ~

Knjigoteka

daša&anna

Poslije reče MacRuairi. - Nemamo vremena. Ovom eksplozijom napravili smo metež koji će nam omogućiti bijeg, ali moramo požuriti.

MacKay i MacRuairi iznijeli su Arthura iz predvorja u stražarnicu.

Kratak pogled dolje bio je dovoljan da shvati što se dogodilo stražarima.

Nažalost, nijedno od ta tri tijela nije bilo tijelo njegova mučitelja.

Pobočnik je otišao s Lornom.

To je bio još jedan razlog zašto se iskreno nadao da su Zmija, Svetac i Templar stigli na vrijeme - i još jedan dug koji treba platiti.

Izašli su iz kule u kojoj žive stražari u okrilje mraka. Dvorište je bilo napušteno, iako je čuo metež iz smjera kapije. Umjesto da se upute u tom smjeru, oni krenu prema bedemima.

Arthur shvati što je MacRuairi isplanirao. Na udaljenom kraju bedema nasuprot kapiji, onom koji je gledao na jezero, zavezali su tri dugačka užeta za ogradu. U normalnim bi okolnostima jedan stražar patrolirao tim bedemom, ali eksplozija ga je odvukla prema kapiji.

Arthur pogleda dolje u mrak i bolno se namršti.

- Prvo ti moramo namjestiti rame - reče MacRuairi. On ga okrene, i zgrabi ga za nadlakticu. Doda Arthuru svoj bodež. - Spreman?

Arthur zagrize drvenu dršku bodeža i kimne. Bolje bila strahovita, ali kratka. Istog časa, mogao je pomicati rameni zglob. Već si to radio? upita Arthur.

- Nisam - reče MacRuairi uz smiješak koji mu je izuzetno rijetko krasio lice. - Ali vidio sam kako se to radi. Imaš sreće što brzo učim.

Sad kad mu je rame bilo na mjestu, Arthur se mogao uz njihovu pomoć spustiti po užetu. Kad su svi sigurno sišli, MacRuairi ih povede u mračni dio vanjskog zida. Arthur pogleda dolje, primijetivši kako je nekoliko kamena maknuto i dolje zjapi rupa. Tu su se njih dvojica provukli unutra.

- Ovo je najstariji dio zida - objasni MacRuairi, - Kamenje se skoro samo sasulo.

On je zasigurno ovo već bar jednom učinio, shvati Arthur. Gordon ih je čekao s druge strane.

- Zašto vam je trebalo tako du... - On pogleda Arthur i ušuti. - Joj, k vragu, Rendžeru, izgledaš užasno.

- Tako sam čuo - reče ironično Arthur, Malo su se zadržali da poprave zid za slučaj da će im ponovno zatrebati ta rupa, a već nakon nekoliko minuta trčali su duž obale. ~ 295 ~

Knjigoteka

daša&anna

Otprilike osamsto metara od dvorca, našli su mali čamac koji je MacRuairi sakrio u nekoj pećini.

- Morate me odvesti kralju. Što brže moguće - reče Arthur. Već su se vidjele prve zrake zore kako se probijaju kroz noćno nebo na istočnom obzoru. Kako je Lornova flota blokirala morske putove do Brandera, morat će jahati. - Nadam se da ćemo stići na vrijeme.

- O čemu se radi? - upita MacKay, naslutivši hitnost. - Što si otkrio?

Dok su jedrili na zapad, provlačeći se kroz barikade brodova na mjestu gdje se Loch Etive spaja s otvorenim morem kod Firth of Lorna, Arthur brzo objasni Lornov podmukli plan - i detalje zasjede i plan da napadne prije isteka primirja. Gordon opsuje. - Podmuklo kopile.

MacKay se složi s Gordonom u mnogo živopisnijim terminima, a zatim doda: - Kralj to ne očekuje.

- Da - doda Arthur. - Lorn je sjajno izabrao lokaciju. - Objasnio je kako je prolazi između strmih litica Ben Cruachana izuzetno uzak.

- Znam to mjesto - doda MacRuairi. - Izviđači će ih teško uočiti.

- Baš zato ih moramo upozoriti.

MacRuairi turobno odmahne glavom. - Oni će krenuti u cik zore. Čak i da stignemo do najužeg prolaza prije njih, neće biti lako okrenuti vojsku od tri tisuće ljudi. Cijelo to područje je opasno.

- Neće se morati okrenuti - reče Arthur. - Ja imam plan. Njegova tri suborca se znakovito pogledaju.

- Što je? - upita Arthur.

Gordon je na kraju rekao što sva trojica misle. - Ti se nisi u stanju boriti. Mi ćemo prenijeti poruku kralju.

Arthur zaškrguće zubima. - Ja idem. - Ništa ga neće spriječiti da se bori. Ako ima bilo kakvu šansu da se sretne s Lornom na bojišnici, on će ju iskoristiti.

- Samo ćeš nas usporiti - reče otvoreno MacRuairi. - Ne djeluješ dovoljno snažno da zajašeš ni mulu, a kamoli da putuješ brzinom kojom mi galopiramo. I kako ćeš, dovraga, držati uzde s tom rukom?

Arthur ga prostrijeli otrovnim pogledom. - Pusti mene da brinem o tome.

MacRuairi ga pogleda u oči. I na kraju kimne. - Onda ti moramo pronaći nešto u čemu ćeš se boriti. ~ 296 ~

Knjigoteka

daša&anna

* * *

Stigli su na vrijeme i Arthur nije pao s konja - iako je bio sramotno blizu tome.

Kako su MacDougallovi ljudi već zauzeli položaje, morali su ih zaobići s juga. Dostigli su kralja manje od kilometar i pol od prolaza.

Kralj je rijetko gubio živce, no pobjesnio je kad ga je Arthur obavijestio o Loniovu planu.

Opsovao je i nazvao Lorna svakim mogućim vulgarnim imenom. Tako mu raspela, kako smo to propustili? - upitao je nikoga posebno, ali svaki se ratnik - uključujući i kralja - osjećao krivim za ono što je mogla biti prava katastrofa. Trebao je znati da ne smije vjerovati u viteški kod.

- Kriju se gore visoko na stijenama jedne strme litice - reče Arthur. Bilo bi ih lako previdjeti ako ih baš ne biste ondje tražili.

S obzirom na to kako je MacLeod gledao izviđače - Arthur je znao bilo to razumljivo ih ne - da je strahovito ljut i da će biti posljedica.

- Rekao si da imaš plan? - upita kralj.

- Jesam. - Arthur klekne i štapom nacrta na podu zemljovid.

- Možemo pobijediti Lorna njegovom taktikom. Nekoliko stotina ljudi je pozicionirano ovdje. - Arthur označi položaj na pola brežuljka. Ostatak njegove vojske napast će na ulazu u prolaz, i dok vi budete pokušavali pobjeći - napast će vas odozgo i odozdo. - On pokaže mjesto malo iznad Lornovih ljudi. - Ako pošaljete skupinu ljudi iznad njih, Lornovi ljudi bit će u zamci. Kad zasjeda propadne, Lorn će se sasvim izgubiti.

Bruce se namršti. - Jesi li siguran da možeš dovesti ljude gore?

Prema tvom opisu, taj teren je strm i opasan. Ako nas otkriju prije nego zauzmemo položaje, sve je propalo.

- Moji Highlanderi to mogu - reče Arthurov brat Neil. Oni poznaju taj teren.

- Jesi li siguran? - upita Bruce.

- Jesam - reče Neil. - Oni se bore kao lavovi, ali kreću se kao mačke.

- Ja ću ih voditi - reče Arthur. - Odlično poznajem taj teren. - Neil je još bio jedan od najimpresivnijih ratnika u kraljevstvu, no imao je pedeset godina i nije bio tako brzonog kao nekad. ~ 297 ~

Knjigoteka

daša&anna

Bruce ga pogleda i Arthur je u njegovu pogledu pročitao nesigurnost.

Iako je oprao većinu krvi i prljavštine prije nego što je navukao posuđenu ratnu odoru, zavio dlan i zapešće, te jeo i popio dovoljno uisge-beathe da mu se boja vrati na lice, znao je da još uvijek izgleda kao da ga je prožvakala i ispljunula bijesna zvijer iz pakla.

Prije no što je kralj uspio odbiti njegovu ponudu, Arthur doda: - Ja to mogu, gospodaru. Izgledam gore nego što se osjećam.

To je bila laž, ali ne prevelika. Osnažila ga je spoznaja da je blizu izravnavanju računa s Lornom i dalo mu neku novu energiju.

- Zaslužio si to pravo, sire Arthure - reče kralj. - Da nije bilo tvojih informacija, ovo je mogla biti katastrofa. - Arthur je znao da je Bruceu još uvijek svježe sjećanje na Dal Righ od prije dvije godine kad ga je Lorn porazio pa je morao spašavati bijegom živu glavu. Bruce pozove naprijed jednog od svojih najmlađih, ali najodanijih vitezova, sira Jamesa Douglasa. Douglasov glavni suparnik, kraljev nećak i bivši izdajnik sir Thomas Randolph, nalazio se s MacSorleyjem na zapadu, pripremajući napad s mora, bude li to nužno. - Douglase, želim da ti pođeš s njim. - On pokaže na jednog od drugih ratnika. Gregor MacGregor, Arthurov originalni partner u Čuvarima Visočja istupi. Njemu Bruce reče: - Strijela, ti si zadužen za strijelce. - A Arthuru naredi: - Uzmi ljudi koliko ti treba.

- Bolje ubaci i ponekog MacGregora, Rendžeru - reče mu Mac-Gregor kad se kralj okrenuo da se posavjetuje s Neilom i MacLeodom. - Ne možemo pustiti Campbellove da prisvoje svu slavu.

Arthur se uspije osmjehnuti. Bože, kako je bilo dobro vratiti se. Kako je bilo dobro šaliti se o drevnoj krvnoj zavadi između Mac-Gregorovih i Campbellovih zbog koje su nekoć bili ljuti neprijatelji. - To je baš nalik na MacGregore, tražiti zasluge za nešto što su Campbellovi postigli teškim radom.

- Moram imati s čime impresionirati cure - reče MacGregor.

Campbell se nasmije. MacGregor u nije trebalo ništa da impresionira cure; njegovo je lice bilo dovoljno za to - također bila je to tema koja je davala obilje streljiva za zadirkivanje. - Ako želiš pomoć s tim tvojim lijepim licem, mogu ti poslati momka koji je ovo učinio. - Arthur pokaže na svoje lice.

MacGregor zadrhti. Gad je bio temeljit, to mu moram priznati.

- Pobrinut ću se da mu prenesem tvoj kompliment kad ga uhvatim reče ironično. Obojica su znali da to neće biti dug razgovor. ~ 298 ~

Knjigoteka

daša&anna

Neil je završio razgovor s kraljem i povuče Arthura sa strane dok je pripremao svoje ljude. - Arthure, jesi li siguran da si dobro? Svi će shvatiti ako nisi u stanju. Već si dovoljno učinio za nas.

Ja ću razumjeti, to je brat mislio. Arthur je to vidio na njegovu licu.

Ali obojica su znali da to nije kraj. - Bit ću dobro - uvjeravao ga je - kad ovo sve završi.

~ 299 ~ Knjigoteka

daša&anna

25. POGLAVLJE

Arthurov plan je uspio. S Douglasom, MacGregorom i malom skupinom

bratovih ljudi, poveo je ratnike na jedno mjesto visoko na padinama Ben Cruachana iznad Lornovih ljudi koji su čekali u zasjedi. Kad je Bruceova vojska stigla u uski prolaz, MacDougallovi su “iznenađene” Bruceove vojnike zasuli strijelama i gromadama kamenja.

Ali MacDougallov “napad iznenađenja” dočekan je drugim takvim napadom. MacDougallovi su ratnici prestravljeno gledali gore kako Arthur i njihovi ljudi odapinju svoje strijele i navaljuju na njih poput utvara.

Izgubivši element iznenađenja i strateški važni položaj na uzvisini, MacDougallova je zasjeda propala. Opkoljeni i odozgo i odozdo, slomili su se. Kad je Lorn krenuo u frontalni napad na ušću prijevoja, umjesto da se suoči s vojskom u rasulu, susreo se s punom silom Bruceove moćne vojske.

Arthur je trčao niz strmu planinu, pridruživši se borbi, probijajući se mačem kroz roj sukobljenih vojnika s jednim jedinim ciljem: pronaći Lorna. Ugledao je Alana MacDougalla na suprotnom brežuljku kako okuplja svoje ljude i hrabro pokušava krenuti u još jedan napad. Ali hrabrost mu neće biti dovoljna. Nadao se zbog Anne da će Alan to sam shvatiti prije nego što bude prekasno.

Uski prijevoj prolaza poništio je ponešto od Bruceove brojčane nadmoći, ali nije trebalo dugo čekati da Lornov napad propadne. Arthur je stigao na prvu crtu bojišnice baš u trenutku kad se MacDougallova prednja linija počela raspadati.

Na čelu svoje vojske, boreći se rame uz rame sa svojim najbližim vitezovima i pripadnicima Čuvara Visočja, kralj Robert naredi potjeru za MacDougallovim vojnicima koji su počeli bježati. U mahnitom pokušaju da se povuku u Dunstaffnage, mnogo je MacDougallovih ratnika ubijeno ili se utopilo dok su pokušavali prijeći most preko rijeke Awe. Pobijedili su! MacDougallov pokušaj da nadmudri Brucea je propao, a kralj se konačno osvetio za Dal Righ. Uporište najmoćnijeg klana u Visočju je slomljeno. ~ 300 ~ Knjigoteka

daša&anna

Pobjeda je bila slatka, ali neće biti potpuna dok Arthur ne pronađe Lorna.

U kaosu povlačenja, pogledom pretraži odbjegle vojnike, tražeći svog neprijatelja. Bilo mu je drago vidjeti da je Alan MacDougall uspio odvesti kontingent svojih ljudi na sigurno.

Ugledavši MacRuairija u blizini mosta, on se uputi k njemu.

- Gdje je? - Arthur nije trebao reći na koga misli.

MacRuairi pljune i pokaže južno ud ušća Loch Awea. - Nije uopće izašao iz svog birlinna - prokleta kukavica zapovijedala je bitkom s vode. Čim su se njegovi počeli povlačiti, pobjegao je niz jezero.

Arthur opsuje, ne mogavši vjerovati da je došao tako daleko, a onda mu je u posljednjem trenutku uskraćena šansa da se osveti. - Kada?

- Prije pet minuta, ne više.

Onda je još imao šansu. Ali trebat će mu MacRuairijeva vještina upravljanja brodom ako ga želi dostići. Lorn je imao tri dvorca na Loch Aweu, ali najnoviji - i najbolje utvrđen - bio je Innis Chonnel, bivše uporište Campbellovih. Tamo će otići.

Arthur pogleda MacRuairija u oči. - Jesi li raspoložen za utrku? Čovjek koji je poznat kao najopakiji gusar kojega su se svi najviše bojali, nasmije se barem je to trebao biti smiješak. - Skupit ću ljude, ti pronađi čamac.

Arthur je već trčao uz obalu rijeke prema luci. Ovo je bila utrka koju nije kanio izgubiti. John od Lorna ovoga puta neće izbjeći sudbini. * * *

Anna je samo mogla čekati. Ali bilo je čisto mučenje čamiti iza gustih kamenih zidina dvorca Innis Chonnel i ne znati što se događa.

Srce je zaboli. Ne, nije bilo mučenje. Nije to bilo ni blizu onome kroz što Arthur prolazi. Nije mogla podnijeti pomisao na to, a ipak se činilo da samo o tome može razmišljati. Zamišljati što mu se događa... Sad kad nije sigurna je li živ ih mrtav...

To je bilo sumanuto! Kako će njezin tetak uopće ući u dvorac, a kamoli ga izbaviti odande?

Trebala sam poći s njima. Onda bi barem znala. Ali tetak je imao pravo: ona bi tako dovela svog brata u dvorac. ~ 301 ~

Knjigoteka

daša&anna

Sati su sporo prolazili. Kad nije bila na koljenima i molila se Bogu u maloj kapelici, pokušavala si je pronaći nekog posla.

Kako je većina očevih vojnika pozvana u bitku, samo je mala skupina stražara - možda njih dvadesetak - ostala čuvati dvorac. Kad je ona sinoć došla sa svojom pratnjom (bez novih lažnih izleta do potoka), Anna je zadužila stražare da pripreme odaje, osvježe Veliku vijećnicu i naprave inventuru zaliha.

Dvorac Innis Chonnel bio je sagrađen u otprilike isto vrijeme kao i Dunstaffnage. Iako ne tako grandiozan, bio je slično građen. Kockasta utvrda, sagrađena na kamenim temeljima na jugozapadnom rtu otoka.

Visoki, debeli kameni zidovi okruživali su malo dvorište. Dvije kvadratne kule sagrađene su na uglovima.

Veća je bila glavna kula dvorca, donjon, a druga je bila stražarnica.

Između njih nalazila se Velika vijećnica. Uza zidove nalazile su se manje drvene građevine u kojima su bile vojarne, oružarnica, konjušnica i kuhinja.

Bilo je čudno pomisliti da je to nekada bio Arthurov dom. Ona je uvijek uživala posjetiti taj dvorac sa svojim ocem, ali sada joj se činio stranim. Kao da ne bi trebala biti ovdje. Kao da je ona ovdje uljez.

Znala je da je to smiješno. Dvorci su stalno tijekom rata mijenjali vlasnike. Ali s obzirom na ono što joj je on ispričao...

Anna je bila razapeta. Razapeta između oca kojeg je još voljela, iako ga više nije idealizirala, i čovjeka kojeg bi trebala mrziti, ali to nije mogla.

Nije željela imati razumijevanja za ono što je Arthur učinio, no shvaćala je zašto je to učinio. Shvaćala je da ga je na to natjerala odanost, zato što je i ona sve radila iz odanosti. Odanosti kralju i državi. Odanosti klanu i obitelji.

Da, to je posebno shvaćala.

Arthur je bio Highlander. Oko za oko bio je njihov način. On je smatrao svojom dužnosti osvetiti smrt svoga oca. Ali ona je znala da se tu radi o još nečem, ne samo o osveti. On je, jednim dijelom, još bio mali dječak koji je gledao svoga oca kako umire i vjerovao je da je to trebao spriječiti. Pravda. Osveta. Bilo je to također i iskupljenje.

Ali razumijevanje nije donijelo nikakve odgovore. Što može učiniti kad ljubav prema jednom znači gubitak onoga drugoga?

Nakon nemirne noći, provela je dan nakon dolaska na sličan način kao i prvi moleći se i pokušavajući si naći nekog posla kako ne bi ~ 302 ~

Knjigoteka

daša&anna

razmišljala o tome što se događa iza debelih zidova. Kao do joj strahovanje za Arthurovu sudbinu nije bilo dovoljno, vani je također bjesnila bitka.

Svijet kakav poznaje, možda upravo dolazi kraju. Ljudi koje voli mogli bi ležati mrtvi ili ranjeni, a ipak ovdje, u zaštićenom okrilju Innis Chonnela na izoliranoj strani Loch Awea, sve se činilo savršeno normalnim. Jako sunce još je svjetlucalo na blago uzburkanoj vodi jezera, ptice su još letjele, a vlažni je vjetar još mrsio njezinu kosu dok je koračala dvorištem.

Ugleda Ewena kako izlazi iz donjona. - Ima li vijesti? - upita, iako je već znala njegov odgovor. Čula bi poziv da je bilo tko došao.

On odmahne glavom. - Ne, još nema.

Znala je da je i njezinom bratu teško, iako iz drugih razloga. On se želio boriti. Ali ako ju je krivio za to što je protjeran na Innis Chonnel dok vani bjesni bitka, nije to pokazao.

Ona zagrize donju usnu. - Voljela bih znati što se zbiva.

On se nasmiješi. - I ja. Ali čim dođe bilo kakva vijest...

- Gospodaru, brodovi dolaze! začuje se povik stražara u visokoj kuli.

Anna krene za bratom, koji potrči uz stube prema bedemu. Uspjela je nazrijeti tek tri kvadratna jedra koja su im se približavala sa sjevera. Jako su se brzo približavala.

- To je otac - reče Ewen malodušnim glasom.

Od iščekivanja, krenu joj žmarci niz kralježnicu. - Što je? Što nije u redu?

Ewan nije ni pokušao sakriti istinu od nje. - On bi došao ovamo samo da je to nužno.

Nužno. Srce joj se stisne. To je značilo da se povlače. Izgubili su!

Anni zaklecaju koljena i malo se zanjiše. Uhvativši se za kameni rub bedema kako bi vratila ravnotežu, gledala je kako se brodovi približavaju i molila se za drugo objašnjenje. Bilo što osim da je Bruce pobijedio. Škiljila je u sunce, a onda ugledala nešto drugo. - Što je ono? - reče, pokazavši prstom nešto iza brodova koji su prilazi. - Iza njih?

Ali Ewen je već glasno izdavao naredbe. - Napad! Svi na položaje!

Muškarci krenu u akciju dok je Anna, koja nije mogla skrenuti pogled, zapanjeno gledala u stravi kako brodovi prilaze. Činilo se da ljudi njezina oca uopće nisu svjesni da ih love. ~ 303 ~

Knjigoteka

daša&anna

- Iza vas! - poviče, pokušavši ih upozoriti. Ali vjetar joj odnese glas na drugu stranu.

Ewen joj vikne: - Anna, makni se odavde. Tu nije sigurno. Idi u kulu i zaključaj vrata.

Ona kimne bez riječi i učini kako joj je brat rekao. Kad je ušla u kulu, otrči do svoje sobe na drugom katu gledati kroz prozorčić. Kako se donjon nalazio u istočnom kutu dvorca, nije mogla vidjeti brodove dok se nisu sasvim približili pristaništu.

S knedlom u grlu gledala je kako upravo ispod nje počinje bitka.

Vidjela je svoga oca iza ljudi kako izvikuje naredbe dok se brod neprijateljskih ratnika...

Ukipila se, a srce joj počne žestoko tutnjati. Ona zatrepće. Ne, to nije bio san. Srce joj se stisne dok ju je oblijevalo silno olakšanje.

Arthur je živ.

Bio je odjeven u nepoznatu ratnu odoru, kosa i lice bili su mu zaklonjeni kacigom koja prekriva nos i na površini nije se razlikovao od ostalih ratnika na njegovom brodu. Ali ona je znala da je to on.

Hvala Bogu.

A zatim, odjednom, shvati što zapravo znači njegova nazočnost ovdje. Preplavi je strava vukući je u svoj ledeni zagrljaj. Ako je on ovdje, ovdje je iz samo jednog razloga.

Ona potrči do vrata, znajući da nešto mora učiniti. Mora ga zaustaviti. Ne može mu dopustiti da ubije njezina oca.

Trenutak koji je Arthur čekao je stigao. Nekako se činilo prikladnim da se konačni obračun dogodi na malom otoku Innis Chonnel, pod ogromnom sjenom dvorca koji je nekad bio njegov dom.

Utrka je bila neizvjesna, ali na kraju je Lachlan MacRuairi dokazao da je njegov ugled zaslužen. Skrivajući se u crnoj rupi jarkog sunca, neprimijećen se približavao Lornovim brodovima, dostigavši tri birlinna u trenutku kad su bili nadomak pristaništa.

Tek je tada Arthur ispalio baražnu vatru strijela na MacDougallove koji nisu ni naslutili što im se sprema.

MacRuairi je okupio četrdeset gusara iz svoga klana, pa bi u odnosu na tri puta više MacDougallovih ljudi borba trebala biti neravnopravna.

Ali MacRuairijevi su ljudi bili više no dorasli tom izazovu. Razbojnici, ubojice, koljači - to je bio blag opis tih ljudi - MacRuairijevi su zaslužili svoj ugled kao najveća pošast na moru. ~ 304 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ali istom su se žestinom borili i na kopnu.

MacRuairijevi ratnici su već iskakali iz brodova - urlajući “Za lava” isukanih mačeva - dok je MacRuairi pristajao s njihovim ukradenim brodom kraj MacDougallovih brodova. Arthur je bio s njima, vodio je napad.

Lorn je rasporedio svoje ljude na kraju mola, očekujući da će lako srediti MacRuairijeve ljude dok pokušavaju dosegnuti kopno.

Ali MacDougallovi ratnici nisu bili dorasli žestokom napadu njihovih rođaka. Iako su oba klana potomci sinova Somerleda - nordijskog kralja koji je prije sto pedeset godina vladao Otočjem - često su se tijekom generacija borili za prevlast. MacDougallovi su pobijedili u bitci kod Larga, čime im je porastao ugled kod škotskih kraljeva, no asimilacija ih je udaljila od njihovih vikinških korijena. MacRuairijevi su se borili kao barbari, što su donedavno i bili - a mnogi ib možda još uvijek zovu barbarima.

Lako su probili zid MacDougallovih vojnika, pa se tako borba nastavila na kamenoj obali otoka.

Sa samo jednom rukom - da se ne spominje njegovo opće stanje koje je bilo loše - Arthur je bio zakinut. Ali iako se nije borio ni približno vješto kao u normalnim okolnostima, dobro se držao. Odlučno se probijajući mačem kroz neprijateljske vojnike, cijelo je vrijeme držao na oku Lorna.

Lorn se nalazio na začelju bitke, okružen štitom svojih ljudi. Jedan od njih bio je njegov pobočnik.

Arthuru krv zavre od iščekivanja.

MacDougallovi su bili u defenzivi i uskoro je postalo jasno da Lornova brojčana nadmoć danas neće donijeti pobjedu.

U žaru borbe mačevima s jednim od MacDougallovih ljudi čovjekom kojeg je nažalost poznavao - Arthur začuje naredbu da počne povlačenje.

Opsuje, znajući da mora zaustaviti Lorna i njegova prokletog pobočnika prije nego što stignu u sigurnost dvorca.

Osveta mu ne može biti uskraćena sad kad je došao tako blizu.

Osnažen novom energijom, izbjegne udarac svoga protivnika i snagom tog udarca okrene svoj mač pod njim i zada smrtonosni udarac.

Lorn - kojeg je još štitio njegov pobočnik - trčao je petnaestak metara do kapije dvorca. Ovoga puta mu to neće uspjeti. ~ 305 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur privuče pozornost nekolicine MacRuairijevih ljudi i reče im što žeh da učine. On se probije prema Lornu, a oni krenu za njim. Uspjeli su razbiti zaštitni krug oko Lorna, odrezavši njega i njegova pobočnika od njihove skupine. Kad se Arthur probio unutra, MacRuairijevi se ljudi rašire i stvore štit iza njega.

Da Lorn nije bio desetak metara od sigurnosti zidina dvorca, Arthur bi malo više uživao u toj određenoj smrti. Ali s obzirom na situaciju, bio je prisiljen brzo se riješiti pobočnika. Bez obzira na njegovu vještinu u mučenju, nije bio dorastao Arthuru - čak i u ovakvom slabom koji se borio samo jednom rukom.

Konačno se okrene Lornu, dostigavši ga ni tri metra od kapije.

Lornovi ljudi su imali toliko posla braneći gole živote da mu nitko nije mogao doći u pomoć.

Arthur je vidio bijes u Lornovim očima kad je podigao mač. - Kako si pobjegao? - zahtijevao je u nevjerici.

- Iznenađeni ste što me vidite?

Lornove oči ubilački zabljesnu. - Trebao sam te ubiti.

- Da, trebali ste.

- Ti si razlog ove katastrofe. Ti si izdao moje planove onom ubojici i gadu.

- Kralju Robertu - izazivao ga je Arthur, kružeći oko njega kao oko lovine. - Rekao bih vam da se naviknete zvati ga tako, ali neće vas biti dovoljno dugo.

I izrekavši to, zamahne mačem.

Lorn je bio spreman na udarac i uspio ga je izbjeći - iako jedva, a pritom mu je od napora cijelo tijelo drhtalo. John od Lorne, jedan od ratnika kojih su se u Visočju najviše bojali, više nije bi prijetnja. Godine i bolest učinili su svoje. Nije to bio kukavičluk, nego bolest koja ga je prisilila da ostane na jezeru i na začelju bojišnice. Vražji ga je ponos spriječio da prizna koliko je uistinu bolestan.

Od Arthurova drugog udarca pao je na koljena. Držao je vršak mača na Lornovu vratu. Žičani oklop koji mu je štitio vrat oštar bi čelik Arthurova mača probio kao od šale.

Sunce je bljesnulo po Lornovoj kacigi - baš kao i onoga dana prije četrnaest godina kad je Arthur izdaleka promatrao kao njegov otac drži mač uperen u njegov vrat i nudi mu milost. ~ 306 ~

Knjigoteka

daša&anna

Bio je to trenutak koji je čekao. Od iščekivanja bi mu krv trebala ključati u žilama. Okus pobjede trebao bi biti sladak. Mišići bi mu trebali biti zgrčeni, spremni zariti oštricu.

Ali on nije osjećao ništa od toga.

Samo je mogao razmišljati o Anni.

Ako to učini, on će njoj uvijek biti onaj čovjek koji je Lorn bio njemu: čovjek koji je ubio njezina oca.

Možda se nije imao pravo nadati oprostu, ali ako ubije Lorna, uništit će i najmanju šansu koja im je preostala.

Gdje li je čast u ubijanju čovjeka koji je previše bolestan da se bori.

Njegov otac je dobio svoju zadovoljštinu. Lorn je gotov. Njegov poraz kod Brandera uništio je i najmanju nadu da će zaustaviti Brucea.

Anna je imala pravo. Ubiti ga sada bila bi samo obična osveta, a on je nju želio više nego što je želio taj prolazni trenutak zadovoljstva koji bi mu pružila Lornova smrt od njegove ruke, kakav god taj trenutak bio.

Dobro, možda to ne bi bio samo prolazni trenutak, ali on je ipak nju želio više.

Ispod čeličnog vizira kacige Lorn ga je strijeljao pogledom. - Što čekaš? Učini to već jednom!

Milost. Bila je to očeva posljednja lekcija; iako je bila zaboravljena do sada.

- Pokorite se kralju i poštedjet ću vam život. Lornovo se lice zgrči od bijesa. - Radije bih umro.

- A što je s vašom obitelji? A što je s vašim klanom? Radije biste i da oni umru?

Oči su mu gorjele od mržnje. - Bolje to nego da se pokore ubojici.

- Vi biste gledali kako vam kćeri umiru zbog vašeg vražjeg ponosa? Arthur je osjetio kako postaje sve bjesniji. Znao je on Annu. Ona se nikad ne bi usprotivila svome ocu. Njoj je obitelj bila sve. - Dajte Anni svoj blagoslov. Ja ću je čuvati. Vi znate jednako dobro kao i ja da ste gotovi. Ali vaš klan može živjeti u našoj djeci - i vašim unucima.

Lornov bijes pretvorio se u mahnitost. Žile na vratu su mu iskočile, oči su mu sjajile od ludila, a lice mu je bilo tamnocrveno kao cikla. On ružno opsuje, a pljuvačka mu se zapjenila na rubovima usana. - Nikad je nećeš imati. Radije bih je vidio mrtvu!

- Oče! ~ 307 ~

Knjigoteka

daša&anna

Arthur začuje mučni krik iza sebe. Anna. Instinktivno se okrene.

Okrenuvši Lornu leđa. Baš kao što je i njegov otac učinio prije četrnaest godina.

~ 308 ~ Knjigoteka

daša&anna

26. POGLAVLJE

Anna je dotrčala u dvorište baš u trenutku kad je Arthur bacio njezina

oca na koljena. O, Bože, zakasnila je! Potrči brže.

Ewen i njegovi ljudi pokušavali su obraniti dvorac pažljivo ciljajući strijelama kroz uske proreze u bedemima, spremni spustiti kapiju čim se njezin otac i njegovi ljudi povuku unutra.

Stražari na kapiji bili su tako usredotočeni na ono što se zbivalo pred njima da nisu vidjeli kako se iskrala kraj njih van.

- Milostiva! - jedan ju je stražar pozvao. - Ne smijete... Nije ga slušala.

Potrčala je još nekoliko koraka izvan kapije, ali nije daleko odmakla.

Neprijateljski vojnici stvorili su štit koji je razdvajao Arthura i njezina oca od ostatka bitke. Kad je pokušala protrčati kraj njih, jedan je čovjek uhvati.

- Tako mi krvi Božje! - reče, podigavši je od tla. - Kamo si ti to krenula, curo?

Ona otvori usta da zaurla zastrašujućem grubijanu neka je pusti, ali zatim začuje Arthura kako govori i ukipi se u vojnikovim rukama.

Nije mogla vjerovati što je čula.

Arthur je držao mač uperen u očev rat. Došao je do točke kada će se osvetiti i iskupiti, a to je bilo ono što ga je godinama tjeralo naprijed, a sada mu je ponudio milost. Ponudio je njezinu ocu šansu da ih sve spasi. Šansu koju nakon svega što mu je učinio, njegov otac ne zaslužuje. Šansu za budućnost.

On me voli, shvatila je. Toliko me voli da će odbaciti svoju želju za osvetom.

Ali ako su joj Arthurove riječi ispunile srce, očeve su ga zgazile.

Radije bih je vidio mrtvu.

Ona ustukne, otimajući se iz stiska čovjeka koji ju je držao. Od šoka i strave vrisne. On to nije tako mislio.

Ali znala je da jest. Otac bi radije da ona umre nego da se uda za neprijatelja, bez obzira na to što ga voli. Grubo odbijanje Arthurove ponude razbilo je ono što je ostalo od njezinih iluzija. ~ 309 ~ Knjigoteka

daša&anna

Ali njezin vrisak bio je pogreška. Užasnija pogreška nego što je mogla zamisliti.

Njezin glas je trebao biti izgubljen u paklu bitke. Nitko nije trebao čuti taj vrisak. Ali Arthur ga je čuo. Okrenuo se na zvuk njezina glasa i činilo se kao da je svijet u tom trenutku stao.

Dragi Bože na nebesima. Od izgleda njegova isprebijanog, uništenog lica pod sjenom njegove kacige želudac stisnuo i žuč joj se podigla u grlo.

Ali još gori užas tek se spremao. Krajičkom oka vidjela ja kako je bljesnuo očev mač.

- Ne! - Ona iskorači naprijed, ali onaj čovjek je spriječi da pojuri dalje. - Pazi! - vrisnula je.

Slaba točka. Ona je njegova slaba točka. Ali ne može ga pustiti da umre zbog toga.

Arthur se okrene, zamahnuvši mačem da spriječi očev smrtonosni udarac s dovoljno snage da je istrgnuo ocu mač iz ruke koji je zatim poletio zrakom.

Arthur podigne mač iznad njegove glave.

Anna se okrene i odmakne pogled s užasa koji će uslijediti. On će ubiti njezina oca, a nakon onog što je otac upravo učinio, ne može ga kriviti za to. Čekala je na mučni, tupi, smrtonosni udarac. Ali tišina se činila beskonačnom. Bilo je tako tiho da je shvatila kako je i bitka oko njih utihnula.

- Idite - čula je Arthura kako govori. - Imate pet minuta da pokupite svoje ljude i kćer iz ovog dvorca.

Ona brzo skrene pogled prema svome ocu - svome ocu koji je još bio živ. Arthur spusti mač i makne se od njega. Njezin se otac uspije podići na noge, a na licu mu je bila maska bijesa i prkosa. - Ti si budala.

- A vi ste sretni da mi vaša kći znači više od vašeg usranog života. Ali uvjeravam vas, kralj se sa mnom neće složiti. Otiđite dragovoljno ili ćete otići u lancima. Meni je svejedno, ali u svakom slučaju ćete otići.

I kao da naglasi njegove riječi, odozgo se začuje povik. - Brodovi, gospodaru. Šest brodova dolazi prema nama. Bruce.

Njezin otac nije oklijevao. Okupivši svoje ljude, naredio je Ewenu da evakuira dvorac i uzme onoliko oružja koliko može ponijeti. ~ 310 ~ Knjigoteka

daša&anna

Čovjek koji ju je držao, pusti je. Ona potrči naprijed, ali Arthur se već udaljio s poprišta posljednje bitke.

On i ostali Bruceovi ratnici - prepoznala je u skupini svoga tetka maknu se na stranu kako bi propustili MacDougallove.

Izgledalo je da njezinu tetku nije previše drago kako je sve ispalo, ali nakon nekoliko brzih i grubih riječi, on i Arthur stanu mirno sa strane.

Arthur je nije želio pogledati.

Zašto je ne želi pogledati? Ona je željela otići k njemu, ali on je izgledao tako distancirano. Tako daleko. Srce joj se stisne od sumnje.

Uvijek je mislila da će on biti taj koji će je napustiti. Ali stajao je mirno kao stražar: čvrsto, nepokolebljivo i iskreno. Kao čovjek na kojeg se može računati. Kao čovjek koji će se sukobiti sa zmajevima i puzati kroz pakleni oganj.

- Dođi, Anna. Vrijeme je za polazak, Ewan joj priđe s leđa, pokušavajući je odvući, primivši je za lakat.

- Ja... - Oklijevala je, trepćući očima prema Arthuru kao da očekuje nada se - da će on nešto reći.

Ewenje zbunjeno pogleda i krene za svojim ljudima.

Njezin je otac očito primijetio što se događa. - Nemoj to učiniti, kćeri.

Ni ne pomišljaj na to.

Ona pogleda svoga oca. Čovjeka kojeg je voljela čitavog svoga života. Čovjeka koji je bio znatno složeniji nego što je mislila. Bilo je teško spojiti brižnog oca s osobom kakvu je danas vidjela, iako je znala da je to isti čovjek.

U tom trenutku željela je opet biti mala djevojčica koja sjedi ocu u krilu i gleda u njega kao u Boga. Vratiti se u vrijeme kad su stvari bile jednostavne.

Ako je ikad posumnjala u Arthurovu ljubav, sada više nije mogla sumnjati, sada nakon onoga što je upravo učinio za nju.

- Ja ga volim, Oče. Molim te.

Vidjela je tračak povrijeđenosti u očevu pogledu prije nego što je opet otvrdnuo. - Ne želim više čuti ni riječi. Izaberi. Ali nemoj biti u zabludi. Odeš li k njemu, ja te više nikada ne želim vidjeti. Ti ćeš za mene biti mrtva.

Suze su joj navrle na oči i palile joj grlo. - Ti ne misliš tako.

Ali jest, baš je tako mislio. - Izaberi - zahtijevao je ljutito. ~ 311 ~

Knjigoteka

daša&anna

Dok su joj suze tekle niz obraze, Anna krene prema brodu gdje ju je brat čekao. * * *

Arthur se okrene. Nije mogao gledati kako ona odlazi. Čuo je svaku bolnu riječ njezina razgovora s ocem. Neka vrag nosi Lorna što joj to radi! Što ju sili da izabere između njih dvojice.

To nije trebalo tako biti. Arthur mu je ponudio način da se izvuče, ali gad nije prihvatio njegovu pobjedu.

Sad je skoro požalio što ga nije ubio. Skoro. Ali kad je čuo Annu kako kaže da ga voli, znao je da je ispravno učinio. Čak i ako je to značilo da je mora pustiti da ode.

Nažalost, bol od rastanka nije bila nimalo lakša drugi put. U plućima ga je peklo. Svaki mišić njegova tijela bio je napet do krajnjih granica, vibrirajući od napetosti i obuzdavanja. Žeho ju je spriječiti da se ukrca na taj prokleti brod. Reći joj da pripada njemu. Reći joj da je voli.

Zamoliti je da izabere njega.

Ali, njoj bi tako bilo još teže nego što već jest. Neće je i on još razdirati jače. Jedan pogled na njezino shrvano lice kad joj je otac izrekao ultimatum bio je dovoljan da vidi kako je nju to sve strahovito pogodilo.

- Žao mi je, Ewene. Reci majci... - Glas joj pukne. - Reci joj da mi je žao. Ali moje je mjesto kraj njega.

On se ukipio, naćulio uši, odbivši povjerovati da ju je dobro čuo.

Polako, okrene se i vidi kako ona grb svoga brata.

Bio je to oproštajni zagrljaj.

Arthur nije mogao disati.

Maknuvši se iz bratova zagrljaja, ona se okrene i usudi se pogledati u njegovu smjeru. Od nesigurnosti u njezinu pogledu nešto ga snažno stisne u grudima i razbije zadnji tračak njegove samokontrole.

Našao se kraj nje u nekoliko dugačkih koraka. Glas mu je bio hrapav od truda da obuzda emocije koje su ga preplavile. - Jesi li sigurna? Ne moraš to učiniti. Ja ću zaštititi tebe i tvoju obitelj najbolje što mogu, čak i ako odeš. ~ 312 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona se nasmiješi očiju blistavih od suza. - Činjenica da bi ti to učinio, razlog je zašto sam sigurna. Ja te volim. Ako me još želiš, tvoja sam.

O, Bože, kako ju je želio. Zaboravivši na blato i prljavštinu na sebi da se ne spominje i smrad s bojišnice - Arthur je zagrli uzdahnuvši od olakšanja tako glasno da se činilo da taj uzdah dolazi iz najdubljeg dijela njegove duše. S mjesta koje nikad nije mislio da će osloboditi. Položi obraz na vrh njezine glave da bi upio zlatnu, svilenkastu toplinu i miris njezine kose i zagrli je još čvršće, previše ganut da bi išta rekao.

Ali nije ni morao ništa reći. Način na koji je kliznula rukama oko njega i položila obraz na njegov cotun govorio je sam za sebe.

Ona je izabrala njega. On to nije mogao vjerovati. Nikad nije ni pomišljao da će se ovako osjećati. Nikad nije ni pomišljao da je ovakva sreća namijenjena njemu.

Ali radost mu je pomutila spoznaja o tome kako to mora njoj biti teško.

Nevoljko je pusti. Ona ga pogleda. Sunce joj je milovalo prelijepo lice i obasjavalo ga mekom, zlaćanom svjetlošću. Svjetlošću koja se proširila po njemu poput toplog zagrljaja. Osjetio je kako mu se nešto snažno steže oko srca. Kakav je on srećković!

Shvativši da joj još nije odgovorio, podigne jedan kut usana. - Ako već nisi pogodila, moj odgovor je da.

Od njezina smiješka srce mu preskoči jedan otkucaj.

Mislio je da je njegova sudbina da bude sam, ali sadaje znao da je samo čekao na nju. Zajedno će se suočiti sa svim izazovima i preprekama koje im život bude priredio.

Uključujući i njezina oca. Arthur ju je držao u zagrljaju dok je Lorn hodao prema pristaništu kako bi zauzeo svoje mjesto među svojim ljudima.

Osjetio je kako je Anna zadrhtala kad je njezin otac prošao kraj njih ni ne pogledavši je.

Arthur je čvršće privije k sebi, želeći je zaštititi od toga. Taj gad joj je slamao srce.

- Oče - reče tiho.

Lorn se okrene i prostrijeli je ledenim pogledom. Ali nije on bio tako nedirnut kao što je želio biti. U očima tog starca vidjela se iskrena bol. Nemamo si više što reći. Ti si izabrala. ~ 313 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona odmahne glavom. - Ja sam izabrala voljeti vas obojicu. Ali moja je budućnost s Arthurom.

Lorn ju je dugo gledao i na trenutak Arthur pomisli da će možda popustiti. Ali zatim stisne usta i okrene se te ode bez riječi. Opet je dopustio da ga pobijedi ponos. Time što ju je ovako odbacio samo nanosi bol samome sebi. Ana je bila svjetlost - ljepilo - koja je sve oko sebe držala zajedno. Bez nje, njihovi će životi bili malo mračniji. Arthur je to dobro znao; već je to iskusio. Želio je da ju može poštedjeti boli ili preuzeti tu bol na sebe, ali sada je samo mogao biti uz nju dok su njezin otac i članovi njezina klana odlazili daleko od nje.

Kad su nestali iz vida zaokrenuvši za rt, Arthur joj podigne bradu i pogleda je u oči. - Kunem se da ću se pobrinuti da nikad ne požališ ovo.

Očiju blistavih od suza, ona mu se drhtavo osmjehne. - Neću požaliti.

To je jedina odluka koju sam mogla donijeti. Ja te volim.

On sagne glavu i nježno je poljubi. Usta su joj bila još slada i mekša nego što se sjećao. - I ja volim tebe. Želio joj je još toliko toga reći, ali to će morati pričekati. Pojačanje će stići svakoga časa. - Koja je tvoja soba? - upita je.

Ona se zarumeni. Izgledala je kao da ju je sram. - Gornja odaja koja gleda na jezero.

Trebao je to znati. - To je bila moja soba.

Ona razrogači oči, a zatim žurno doda: - Ja ću se preseliti...

On odmahne glavom, zaustavljajući je. - Ostani, tako ću znati gdje si. Bilo je lijepo zamišljati je u svojoj sobi.

On pogleda preko njezina ramena, uočivši da se oni brodovi približavaju. - Idi. Ja moram obaviti neke stvari. Doći ću ti kad završim.

Ona podigne ruke i obuhvati mu lice dlanovima. - Tvoje jadno lice.

On se trzne. - Znam da izgleda grozno.

Krivnja joj ispuni pogled. - Bože, Arthure, oprosti.

On odmahne glavom. - Nema potrebe za tim, djevojko. Gotovo je. Ne možemo promijeniti ono što se dogodilo u prošlosti; možemo samo živjeti za danas i planirati budućnost.

Budućnost, koja je prije samo nekoliko trenutaka izgledala turobno, sada je bila prepuna nade. ~ 314 ~

Knjigoteka

daša&anna

Gledao ju je kako odlazi, znajući kako je bio vraški blizu da je izgubi.

Ali sad kad je njegova, Arthur se zavjetovao da je nikada neće pustiti. * * *

Arthur ju nije ostavio dugo čekati. Anna je začula tiho kucanje na vratima već pola sata nakon što su brodovi isplovili.

Bruceovi ljudi nisu dugo ostali. Ipak, bilo je to čudno, gledati s prozora u kuli kako se dvorište puni neprijateljskim vojnicima.

Ne, ne neprijateljskim. Izabravši Arthura, ona je također izabrala Brucea, iako će joj vjerojatno trebati neko vrijeme da prihvati što to zapravo znači. Zasad je samo pokušavala probaviti pomisao da ne zna kada će - i hoće li uopće - opet vidjeti svoju obitelj.

Odbivši se pokoriti Bruceu, njezin otac nije imao drugog izbora nego slijediti put Johna Comyna, grofa od Buchana, koji je prije nekoliko mjeseci pobjegao u Englesku. Pretpostavljala je da će njezina majka, braća i sestra uskoro krenuti za njim.

Ali bez obzira na to koliko je njezina odluka bila teška, Anna je znala da je ispravno odlučila.

Slijepa ljubav prema ocu bila je zapravo djetinjasta ljubav’- ljubav djeteta koje misli da on ne može pogriješiti. A njezina ljubav prema Arthuru bila je ljubav zrele žene. Žene koja shvaća da ljudi - čak i oni koje voliš - rade pogreške. Oprost je bio dio ljubavi.

Ona otvori vrata i srce joj počne mahnito lupati u grudima samo od pogleda na njega. Njegovo krupno tijelo ispunilo je cijeli dovratak, a morao je sagnuti glavu da ude u sobu.

Mala se prostorija odjednom činila jako malenom - i jako toplom.

Svježi miris sapuna ispuni zrak. Okupao se i presvukao iz oklopa i sada je odjenuo čistu košulju, tuniku i hlače. Posuđene, pretpostavila je, od jednog pripadnika njezina klana koji je napustio dvorac.

Ali dječački nesiguran pogled na njegovu licu, a ne njegova instinktivna svjesnost, bilo je to što ju je natjeralo da mu se baci u zagrljaj i priljubi lice o njegova široka, topla prsa.

Ona osjeti kako je duboko uzdahnuo od olakšanja kad ju je privio u zagrljaj i čvrsto je držao.

- Jesi li dobro? - upita ju. ~ 315 ~

Knjigoteka

daša&anna

Ona kimne, prislonivši bradu na njegova prsa kako bi ga pogledala. Brinuo si se?

Pramen vlažne kose padne mu preko čela. Da, znatno više nego što sam želio.

- Arthure, ja sam svoju odluku donijela. Uistinu mislim ono što sam rekla. Možda mi neće uvijek biti lako, ali neću to požaliti.

Njezin brat Alan imao je pravo. Ona zaslužuje čovjeka koji će je voljeti žestoko kako ona voli njega. Koji će se suprotstaviti zmajevima i puzati po paklenom ognju zbog nje. Arthur je to učinio i ona ga nikada neće pustiti da ode.

Anna zastane, malo se odmaknuvši od njega. - Hvala ti za to što si učinio. Znam... - glas joj pukne - znam da ti to nije moglo biti lako.

Lice mu se smrkne, ali samo na trenutak. - Neću to požaliti. - On ponovi njezine riječi ironično se osmjehnuvši. - To što sam poštedio život tvoga oca mala je cijena za sreću koju sam dobio zauzvrat.

Ona se ugrize za usnu. - A što je s Bruceom? Zar on neće biti ljut što si ga iznevjerio?

Arthur se namršti. - Vjerojatno, ako je suditi po reakciji tvog bivšeg tetka. Ali kralj mi duguje nekoliko usluga; mislim da sam upravo jednu naplatio. Ako tvoj otac napusti Škotsku, Bruce će vjerojatno imati razumijevanja za moj čin.

Vjerojatno. Odjednom, ona shvati da na leđima osjeća samo jednu ruku. Izvuče se iz njegova zagrljaja i pogleda dolje vidjevši da mu je lijeva ruka omotana debelim slojem zavoja. Nije to prije primijetila jer je nosio rukavice.

- Što ti se dogodilo s rukom?

- Slomljena je - reče on nonšalantno.

Pogledi im se sretnu i on odgovori na njezino neizgovoreno pitanje.

Jedan pogled na njegovo isprebijano lice bio je dovoljan da ona shvati kako se to dogodilo. Srce joj se stisne. - Što još?

On slegne ramenima. - Nekoliko rebara. Pokoja masnica i rana. Ništa što neće zacijeliti. - Bilo je nešto u njegovu pogledu što je govorilo suprotno. - Nije to bilo ništa što nisam zaslužio za ono što sam ti učinio.

- Nemoj reče ona, odlučno omahnuvši glavom. - Nemoj to govoriti.

Ono što si učinio bilo je grozno, ali ja nikad ne bih zahtijevala takvu kaznu. - Suze joj navru na oči. - Nije nam dosad baš bilo lako, zar ne? ~ 316 ~

Knjigoteka

daša&anna

On joj obuhvati bradu i odmahne glavom. - Nije, ljubavi, ali obećajem da će se to promijeniti. Nema više laži. Nema više tajni. - On joj se vragolasto nasmiješi. - Ionako već znaš najopasniju.

Tajnu, da je on član Bruceove tajne vojske. - Zašto te zovu Rendžer?

Nastupi trenutak nelagode kad se ogledao po prostoriji tražeći gdje bi sjeo, no shvatio je da može sjesti samo na postelju. No ipak sjedne na rub, pokazavši joj rukom da sjedne kraj njega. Primijetila je kako vodi računa da ih razdvaja nekoliko centimetara dok joj je pričao svoju priču.

Bio je prisiljen napustiti obuku prije ostalih kako bi preuzeo svoju ulogu špijuna. Odluka da će rabiti ratna imena donijeta je nakon što je on otišao. Neka su imena uzeta iz nadimaka koje su si pripadnici Čuvara Visočja nadjenuli u šali, a druga - poput njegovog - proizašla su iz njihovih vještina.

- To znači da sam imala pravo - sjala je Anna. - Bila sam siguran da bi ti bio savršen izviđač.

On se nasmije. - Da, iako ja zbog toga nisam bio sretan. Pokušavao sam sakriti svoje sposobnosti, ali čini mi se da si ti imala druge ideje.

Sada je također imala druge ideje. Nagne mu se malo bliže, očešavši ga namjerno dojkama o ruku. - Što će se sada događati? Činilo se da se on ukočio. - Upravo sada, mislim da bih trebao otići.

Ne bih smio biti ovako sam s tobom. Ne bez svećenika.

Ona se nasmije i stavi ruku na njegovo bedro. Teški se mišići zgrče pod njezinim dlanom. - Ja nekako baš ne bih željela da je svećenik sada tu s nama.

On zgrči čeljust - zapravo, činilo se da mu se većina mišića na tijelu zgrčila. - Mislio sam do nakon vjenčanja.

Ja pak mislim da je malo kasno za inzistiranje na formalnosti, ti ne misliš tako?

- Ja nisam došao ovamo gore... - On zastane. - Dovraga, Anna, prestani s tim. - On joj stavi ruku na dlan, zaustavivši njezino istraživanje niz njegovo bedro. Trudim se učiniti to kako treba.

- To znači da ono prije nije bilo kako treba? - Ona zatrepće, teatralno odglumivši nevinašce.

On je prijekorno pogleda. - Dobro znaš da nisam to mislio. Ono je bilo prokleto savršeno. ~ 317 ~ Knjigoteka

daša&anna

Dosta zadirkivanja. Kad ga je ponovno pogledala, u pogledu joj se vidjela sva ljubav koju je čuvala u srcu. - Molim te, Arthure, učini da se opet tako osjećam, to mi treba.

Trebala joj je ta bliskost. Ta povezanost. Morala je znati da će sve biti u redu.

Anna naglo otvori oči. - Osim ako nisi sposoban. Zaboravila sam...

On je ušutka strastvenim poljupcem koji se probio do njezine duše. Sposoban sam, dovraga.

A zatim joj počne pokazivati detaljnom preciznošću koliko je točno sposoban. Polako, duboko i nježno, sa svom ljubavlju u svome srcu. A kad su zadnji trzaji užitka iščezli iz njezina tijela, kad je u zagrljaju držao njezino golo tijelo priljubljeno uz njegovo ozlijeđeno i prekriveno modricama, Anna je znala da je u zagrljaju ovog snažnog, čvrstog ratnika konačno pronašla svoj mir.

~ 318 ~ Knjigoteka

daša&anna

EPILOG

Dvorac Dunstaffnage, 10. listopada 1308.

Bilo je lijepo živjeti u miru - i Škotskoj i Anni. Manje od dva mjeseca

nakon poraza njezina oca kod Brandera, Bruce je dobio rat za škotske plemiće. Njezin otac, Alexander MacDougall, pokorio se nakon kratke opsade dvorca Dunstaffnage, a grof od Rossa prije nekoliko dana. Činjenica da je Bruce ostavio Rossa na životu, odrekavši se prilike da kazni čovjeka odgovornog za uhićenje i dugo zarobljeništvo svoje žene, kćeri i sestre te grofice od Buchana, svjedočila je o njegovoj želji da Škotska i njezino plemstvo budu ujedinjeni.

Za dobrobit Škotske. Anna je morala priznati da ju je ta filozofija impresionirala. No što se tiče osobno tog čovjeka...

No dobro, trudila se biti otvorena uma. Godine vjernosti jednoj strani nisu se mijenjale u roku nekoliko tjedana. Ali ono što je Bruce planirao danas učiniti, znatno će pridonijeti da promijeni mišljenje. Znala je koliko bi to značilo Arthuru.

Pogled joj klizne po Velikoj vijećnici, preko mora sunarodnjaka koji su slavili. Neki su joj bili poznati, no većina su bili stranci. Trebat će vremena, ali Anna se zavjetovala da će ih sve upoznati.

Ovo će biti njezin dom. Za svoju odanost i službu Bruceu, Arthur je imenovan čuvarem dvorca Dunstaffnage. Njegova ga sljedeća misija neće udaljiti od doma. Provest će nekoliko mjeseci nadgledajući područje Lorna i Argylla te nacrtati zemljovid svojih otkrića.

Arthur klizne dlanom preko njezinog i nježno ga stisne. - Jesi li sretna, ljubavi moja?

Ona podigne pogled prema čovjeku koji je sjedio kraj nje na podiju, čovjeku koji je toga jutra postao njenim mužem. Suze radosnice ispune joj oči dok je gledala u njegovo lijepo lice na kojem su sada bili tek blijedi ostatci njegova teškog iskušenja. Jesam, kako ne bili bila? Konačno si od mene učinio poštenu ženu i možda ću sada opet moći pogledati oca Gilberta u oči. ~ 319 ~ Knjigoteka

daša&anna

On se nasmije. Taj duboki, bogati zvuk, sada toliko slobodniji, još je imao moć uzrokovati žmarce od topline po cijeloj njezinoj koži. - Rekao sam ti da sam trebao ranije otići.

Ona napući usne. - Bilo mi je hladno.

- Ponudio sam ti prije odlaska još jedan pokrivač.

- Nisam željela još jedan pokrivač - reče ona istom tvrdoglavošću koja ju je i uvalila u sve te nevolje. Ona ga je željela.

Navikla se spavati kraj njega u Innis Chonnelu i bilo joj je teško proteklog mjeseca, otkad se vratila u Dunstaffnage. Šuljanje naokolo nije bilo nimalo tako toplo i ugodno. A naravno, najveći problem s iskradanjem iz sobe bila je mogućnost da ih otkriju - a baš se to dogodilo prošlog tjedna kad je otac Gilbert uhvatio Arthura kako izlazi iz njezine sobe.

On se zapilji u njezine oči, gledajući je užarenim pogledom. - Noćas ti neće trebati nikakvi pokrivači.

Unatoč činjenici da je tijekom protekla dva mjeseca mnogo puta izgubila nevinost - i to na mnogo prosvjetljujućih načina - ona se zarumeni.

On se nagne bliže. Što misliš, hoće li primijetiti ako sada odemo?

Ona zadrhti od njegova vrućeg šapta u njezin vrat. Ali ruka mu je khzila posesivno, odlučno niz njezino bedro i nju od toga oblije meka, pulsirajuća vrućina među nogama.

Milovanje njegova prsta podsjeti je na njegov jezik. A ako se sjećala njegova jezika, sjećala bi se i njegovih usta. A ako bi se sjećala njegovih usta, sjetila bi se kako ju je ovoga jutra probudio - na dan njihova vjenčanja, nepopravljivi razbojnik! - i natjerao je da zajeca od užitka.

A zatim bi se sjetila kako mu se odužila za tu njegovu vragoliju dražeći ga svojim jezikom. Sjetila bi se njegova predivnog, slanog okusa.

Vrućeg komada njegova baršunasto nježnog mesa kako klizi duboko i još dublje u njezina usta. Kako ga je snažno muzla, sisajući ga ustima i kružeći oko njegove debele, teške glave jezikom dok nije preklinjao za vrhuncem. Kako je konačno izgubio kontrolu, držao je za glavu dok je pulsirao duboko u njezinim ustima dok su njegovi duboki, grleni krikovi sladostrašća odzvanjali u njezinim očima.

Tijelo joj se rastapalo od slatke topline tjelesnog uzbuđenja.

Odjednom, Anna se prene, sjetivši se gdje se nalaze. ~ 320 ~

Knjigoteka

daša&anna

Makne mu ruku, nadajući se da ih nitko nije gledao. Oči su joj bile napola spuštene, za Boga miloga! Ona je njemu trebala odvući pažnju, a ne on njoj. - Ne možemo sada otići. Ne dok... - Ona zastane, shvativši da je previše otkrila. - Mi smo počasni gosti.

On se namršti, gledajući dolje prema kraju stola gdje je nekoliko stolaca bilo prazno.

Tako joj raspela! Srce joj se ubrza od panike. On to primijeti. Naravno da je primijetio; nije bilo ničega što ovaj pretjerano pronicljivi čovjek nije primjećivao.

Ona ga zgrabi za ruku. - Dođi, idemo plesati.

On se namršti, ne pomaknuvši se. - Zar nešto nije u redu, Anna?

Ponašaš se čudno.

Ona razrogači oči. - Naravno da je sve u redu. Samo želim plesati.

Ironični smiješak raširi mu usne. Bojim se da ćeš mi morati dati nekoliko minuta.

- Zašto...? On pogleda prema svome krilu, a njoj se obrazi zažare kad ugleda veliku izbočinu. Činilo se da se nije samo ona sjećala događaja od toga jutra.

Ona pogleda na drugi kraj stola gdje je sjedio Gregor MacGregor. On suptilno odmahne glavom, a ona se okrene svome mužu.

On se opet mrštio. - Jesi li sigurna da nije... Znam da ti nedostaje tvoja obitelj.

Gorkoslatki smiješak zaigra joj na usnama. - Nedostaje mi, ali to ne znači da nisam sretna. Usput, moj djed je ovdje.

Ona kinine prema poglavaru klana MacDougall, koji je sjedio nekoliko sjedišta od kralja - to jest, ondje gdje je kralj sjedio prije jednu minutu.

Nakon pada Dunstaffnagea, njezinoj je majci i sestrama dopušteno pratiti njezina oca i braću u izgnanstvo, ali Bruce je želio podršku njezina djeda. Ona nije znala hoće li Bruce dobiti podršku tog starog ratnika, ali bilo joj je drago što je barem jedan član njezine obitelji nazočan na njezinu vjenčanju.

I naravno, imala je Squirea. Jednog će dana natjerati Arthura da joj otkrije kako je uspio prokrijumčariti psića iz dvorca kojije bio pod opsadom. Ridala je kao budala kad ga je ugledala, a zatim je morala objašnjavati Arthuru da su to suze radosnice. On je tvrdio da je to požalio svakog dana jer ga je zaljubljeni psić svuda pratio, ali ona je znala da to ~ 321 ~

Knjigoteka

daša&anna

ne misli ozbiljno. Prihvaćanje - ne, povjerenje - u ljubav sada mu više nije bilo tako teško.

A činjenica da se Arthur tako potrudio da bi je vidio sretnu, tako ju je ganula da je ostala bez riječi.

A kad je isto to učinio i s njezinim bratom Alanom dan prije pada dvorca i bijega njezine obitelji u Englesku, bila je skoro neizmjerno radosna. Vidjevši svoga brata, znajući da se on ne slaže s očevom odlukom da je sasvim odbaci, bilo je više nego što se mogla nadati. Alan je bio odan ocu, ali ta odanost nije bila na štetu njegove ljubavi prema njoj.

Da, ima na toliko toga zahvaliti svome mužu.

- A što je s tobom, Arthure? Znam da si razočaran što svi tvoji kolege iz postrojbe nisu mogli doći.

Anni nisu otkrivene sve pojedinosti o Bruceovoj elitnoj gardi, a nije ni ispitivala znajući kako je tajnovitost važna za sigurnost njezina muža.

Ali znala je da su to najelitniji ratnici u Škotskoj - najbolji od najboljih u svim disciplinama ratovanja. Oduvijek je pretpostavljala da u vezi s Arthurom postoji nešto posebno, ali ni sanjala nije koliko posebno.

Sama je otkrila nekoliko njihovih identiteta. Svog tetka. Dvojicu ratnika koji su mu pomogli osloboditi Arthura - Gordona i MacKaya. I nevjerojatno naočitog Gregora MacGregora koji je sudjelovao u onom napadu, davno prije nekoliko mjeseci - njegovo se lice teško zaboravlja. A činilo se da je ispravno pretpostavila da je onaj Otočanin zastrašujućeg izgleda Tor MacLeod jedan od njih, kao i grješno šarmantni Nordijac Erik MacSorley. Obojica su bila sjedila blizu kralja sa svojim ženama, iako su sada ondje ostale samo njihove žene.

Ona možda ne zna sve pojedinosti, ali dovoljno da shvati koliko su njemu ti ljudi važni čak i ako on to nije shvaćao.

Ali shvatit će.

On slegne ramenima kao da mu to nije važno. - Na sjeveru jest mir, ali duž granica su još nemiri. Siguran sam da bi bili došli da su mogli.

Gordon se uskoro ženi; možda ću ih ondje sve vidjeti. - Arthur zastane. Ima mnogo posla do kraljevog prvog sazivanja parlamenta sljedećeg proljeća. - Pogled mu skrene na jedan stol točno ispod podija. - Drago mi je da su moja braća uspjela doći. Ovo je prvi put u mnogo godina da smo svi u istoj prostoriji. ~ 322 ~ Knjigoteka

daša&anna

Sir Dugald i sir Gillespie su se pokorili istovremeno s njezinim djedom i Rossom, i začudo, nisu mnogo zamjerali Arthuru. Ali po izrazu na licu sira Dugalda dok se svađao sa sirom Neilom, ne bi se isto moglo reći za Dugaldove osjećaje prema njegovu starijem bratu.

- Kako to sada izgleda, možda su mogli pričekati još nekoliko godina.

On se zasmijulji. - Oni su oduvijek bili takvi. Žestoki rivali još od djetinjstva. Ja mislim da je to razlog zašto se Dugald priklonio Englezima tako dugo - samo da ne bi morao slijediti Neilove naredbe. Pomirit će se oni. Jednom.

Anna primijeti kako se on opet počeo ogledavati po prostoriji. - Jesi li spreman za ples? - upita ga nervozno.

On je pogleda ispod oka. - Spreman sam za postelju.

Nesvjesno, pogled joj opet skrene prema Gregoru MacGregoru.

Lakne joj kad on ovoga puta kimne.

Kad se okrene prema Arthuru, međutim, on sumnjičavo zaškilji. Hoćeš li mi, molim te, reći zašto svaki put kad spomenem postelju, ti pogledaš MacGregora?

Ona se zarumeni.

- Hoćeš li mi reći o čemu se tu radi? - zahtijevao je ljutito. - Ti nešto smjeraš - i nemoj mi reći da to nije tako, jer sam to osjetio.

Ona podigne glavu, uzrujana njegovom perceptivnošću. - A mislila sam da bih ti ja trebala biti slaba točka.

- Ti jesi - on oštro mahne rukom - ali on nije.

Nije bilo lako pokušati iznenaditi nekoga tko bi naslutio svaku sitnicu, primijetio svaku pojedinost, osjetio sve što se zbiva oko njega. Čak je bio primijetio i promjene na njezinom tijelu prije nje obavijestivši ju da je bolje da požure s vjenčanjem ili će njihovo dijete biti preveliko za dva mjeseca ranije rođeno nedonošče.

Ona ga lukavo pogleda. - Ljubomoran si. - Pogled joj opet klizne niz stol i ona se zapilji u MacGregora. - On je veoma naočit, taj tvoj prijatelj.

Arthur se još jače smrkne. - Neće biti tako lijep još dugo ako ga nastaviš tako gledati. A ti ne prestaješ.

Ona uzdahne i odustane. - Onda dobro, ali željela sam da to bude iznenađenje.

- Što treba biti iznenađenje? ~ 323 ~

Knjigoteka

daša&anna

Kratka šetnja izvan zidina dvorca malo kasnije otkrila je razlog njezine tajnovitosti. Stojeći na čistini ispred velikog, uspravnog kamena s narančastom aureolom od sunca koje je zalazilo iza njegovih leđa, kralj Robert the Bruce stajao je u kompletnoj kraljevskoj odori. Uz njegov bok, rašireni poput čeličnog zida, lica zaklonjena zacrnjenim kacigama koje pokrivaju nos, stajala su ostala desetorica pripadnika Bruceove tajne garde.

Arthur stane kao ukopan i pogledaj e u nevjerici. - Jesi li ti imala nekakve veze s ovim?

Ona odmahne glavom. - To je Kralj Kapu... - Ona ušuti na muževljev pogled. - To je zamisao kralja Roberta - ispravi se, iako joj te riječi još nisu dolazile lako. - Moja misija je bila odvući ti pozornost. - Ona se namršti. - A čini se da je nisam ispunila.

On je povuče u zagrljaj i poljubi je. - Ja mislim da si je sjajno obavila.

Ona je sjala. - Idi. Čekaju te.

Arthuru će konačno biti ukazana čast koja mu je bila uskraćena.

Njemu u čast održat će se svečanost koju mu je uskratila njegova uloga špijuna. Ovi ljudi bili su dio njega, baš kao i ona. Ona prekriži ruke na trbuhu. I uskoro, bit će to i njihovo djetešce.

On je još jednom poljubi. - Brzo se vraćam.

- Čekat ću te. - Uvijek. Baš kao što će se on uvijek vraćati k njoj. Čovjek koji je nekoć uvijek gledao prema vratima kao da želi otići, pronašao je mjesto kamo pripada. A u svijetu gdje je mir bio krhak kao komad stakla, Anna je pronašla svoju stijenu.

Gledala ga je kako hoda prema ostalima, ispunjena ponosom i srećom. Kad je stigao do njih, ona se okrene i uputi se prema dvorcu.

No uspjela je učiniti tek nekoliko koraka iza kruga stabala, kad je zaustave dvije žene.

- Kamo idete? - upita prigušenim glasom Christina, žena Tora MacLeoda.

Anna je pokušala prikriti koliko je zadivljena njezinom ljepotom, ali to je bilo nemoguće. Christina je bila prelijepa i otmjena poput vilinske princeze - pogotovo u usporedi s njezinim mužem koji je izgledao zastrašujuće, kao da je istrgnut sa stranica neke drevne nordijske legende. - Ja... ja... mislila sam da ne smijem gledati.

Druga žena se nasmiješi. Iako nije bila tako nevjerojatno lijepa kao Christina Fraser, Elyne, žena gizdavog pomorca Erika MacSorleyja zračila ~ 324 ~

Knjigoteka

daša&anna

je nekom mirnoćom i ugodom. Annu je šokiralo saznati da je Eyne kći grofa od Ulstera, bliskog prijatelja engleskog kralja. Ali ona je bila također i sestra zarobljene žene kralja Roberta, Elizabeth. Činilo se da je to bila još jedna razdvojena obitelj.

- Ne bismo smjele - reče Elyne. - Ali mene to neće zaustaviti. Ja nisam imala priliku vidjeti svečanost moga muža. Ovo ne bih propustila ni za što.

- Zar se neće naljutiti? - upita Anna.

Christina joj se vragolasto osmjehne. - Prebrodit će oni to. Uostalom, želim vidjeti kakvu su mu oznaku dali.

Anna je zbunjeno pogleda. - On već ima oznaku. Razjarenog lava.

Mislila sam da svi oni imaju takvu.

- Imaju - odgovori Christina. - Ali odlučili su dodati još jednu nakon onog pauka u pećini. Jeste li čuli tu priču?

Anna kimne. Priča o Bruceovom pauku u pećini već je postala legenda.

- U čast tog događaja, Erik je odlučio dodati jednu traku oko svoje ruke reče Elyne. - Izgleda poput paukove mreže. A zato što je on moreplovac, unutra je dodao i jedan birlinn. - Ona se nasmiješi. - Kad su ostali muškarci to vidjeli, svi su odlučili da žele to isto. - Ona se nasmije, zakolutavši očima kao da želi reći: Ah, ti muškarci.

- Dođite. - Christina je primi za ruku i odvuče je natrag kroz stabla. Počelo je.

I tako su zajedno tri žene gledale iz sjene kako je Arthur kleknuo pred kraljem, zauzevši zasluženo mjesto među svojim suborcima iz Čuvara Visočja - i svojim prijateljima.

Nepokolebljiv, pisalo je na maču koji mu je uručio kralj. Anna se u potpunosti slagala s njime.

SVRŠETAK

~ 325 ~ Knjigoteka

daša&anna

AUTORIČINA BILJEŠKA

Bitka

kod prolaza Brander bila je ključna u ratovima za škotsku nezavisnost. Ona nije samo primjer promjene Bruceove ratne taktike (on je postavio zasjedu onima koji su njemu postavili zasjedu), nego također označava i početak strmoglavog pada MacDougallovih i političkih promjena u Zapadnom Visočju. Političku moć tada je od MacDougallovih preuzela druga grana potomaka Somerleda, MacDonaldovi, te Campbellovi, koji su se okoristili nesrećom MacDougallovih.

Povjesničari nisu suglasni u vezi s datumom Bruceova pohoda na Argyll kad je nakon pada dvorca Dunstaffnage John od Lorne pobjegao iz Škotske. Ja sam odabrala konvencionalniji datum, ljeto 1308., ali neki tvrde da se kapitulacija Argylla dogodila tek 1309.

Iako sam izmislila prikaz bitke, uključila sam mnogo stvarnih događaja, uključujući i činjenicu da je John od Lorne zapovijedao svojim ljudima s birlinna na jezeru jer se smatralo da se još oporavlja od bolesti koja je godinu ranije bila razlogom pristanka na primirje. Kad je napad propao, Lorn se navodno povukao niz jezero u jedan od svojih dvoraca.

Ali jedna posebna pojedinost u vezi s tom bitkom dala mi je ideju za ovu priču. Naime, pročitala sam o izviđaču koji je trebao upozoriti Brucea na zasjedu i tako spasiti njegovu misiju. To je zvučalo kao savršeni zadatak za mog elitnog izviđača Arthura Campbella.

Lik Arthura Campbella labavo je utemeljen na “Arthuru od Dunstaffnagea”, bratu (ili moguće bratiću) Neila Campbella. Kako njegov naslov sugerira, nakon rata imenovanje čuvarem dvorca Dunstaffnage.

Ovo se lijepo uklapalo u priču o mojoj junakinji iz klana MacDougall iako je Anna izmišljen lik, a ime Arthurove žene (ako je uopće bio oženjen) nije poznato. No zanimljivo je da je uistinu postojao zaručnički ugovor između Arthura i Christine (MacRuairi) od Otočja, iako se oni na kraju nisu vjenčali.

Također se lijepo uklapala činjenica da je Arthur - zajedno s drugim bratom, Dugaldom - navodno bio neko vrijeme saveznik Engleza, a kasnije se priklonio Bruceu.

“Arthur od Dunstaffnagea” vjerojatno nije Arthur koji je začetnik klana MacArthur. Vjerojatnije je ovaj Arthur bio iz druge (i vjerojatno starije) grane obitelji, Campbellovih od Strachura (sinova Arthurovih). ~ 326 ~

Knjigoteka

daša&anna

No postoji mnogo zbunjujućih i različitih teorija o podrijetlu MacArhurovih, uključujući i ta da su oni neposredni potomci kralja Arthura. Jedna stara poslovica s Visočja kaže: “Nema ništa starije od brda, MacArthura i vraga”.

Neil Campbell bio je jedan od najvažnijih i najodanijih pristaša Roberta the Brucea. Doista, Neil se na kraju oženio kraljevom sestrom Mary nakon što je oslobođena iz kaveza nad zamkom Roxburgh (oko 1310.). Kao što je to bilo često u vrijeme kad je bilo toliko mnogo udovica i udovaca, Mary će se ponovno udati nakon Neilove smrti. Čitatelje prve knjige ove serije, Poglavar, možda će zanimati podatak da je njezin drugi muž bio Alexander Fraser, Christinin brat.

Jedna zanimljiva priča o Neilu životno opisuje to povijesno razdoblje: navodno je Neilova prva žena bila kći Andrewa Crawforda.

Neil i njegov brat Donald, koji su imenovani skrbnicima dvjema Crawfordovim kćerima, odlučili su se oženiti tim dvjema sestrama tako Što su ih doslovno oteli.

John od Lorne, također poznat kao John Bacach (šepavi John) i John od Argylla, bio je odgovoran ne samo za smrt Colina Mora Campbella u bitci kod Red Forda, nego također i za smrt svog rođaka Alexandera MacDonalda, gospodara Islaya (brata Angusa Oga).

Udružen s Comynovima brakom, Lorn je patio zbog svoje odanosti toj obitelji i svoje mržnje prema Bruceu - što je, s obzirom na to da je Bruce ubio Crvenog Comyna, vjerojatno bilo razumljivo.

Ja sam izmislila priču o tome kako je Lorn koristio žene za glasnike, ali probleme s izgubljenim porukama nisam. Mnogo pisama iz tog razdoblja ostalo je očuvano, uključujući i nedavno dešifrirano pismo šerifa od Banffa kralju Edwardu II. u kojem se žali kako su glasnici ubijani.

Također, Lornova frustracija zato što je bio primoran sam se boriti s Brucem, i teškoće u dobivanju podrške lokalnih plemića, bazirana je na očuvanoj prepisci između Lorna i Edwarda II. u kojoj Lorn tvrdi da je bio natjeran na primirje s Bruceom zato što je bolestan, a “baruni Argylla nisu mi dali nikakvu pomoć”. (Robert Bruce, G. W. S. Barrow, izdanje Edinburgh University Pressa, Edinburgh, Škotska, 2005., str. 231).

Povijesni podaci o Lornovoj bolesti nisu sačuvani. Ja sam izmislila srčani udar i posljedične probleme sa srcem jer su se uklapali u njegovu sklonost izljevima bijesa. Također, ne zna se ni koja je to bolest oslabila Brucea zimi 1307. godine. Iako neke povijesne glasine tvrde da je to bila ~ 327 ~

Knjigoteka

daša&anna

guba, najnovije su pretpostavke da se možda radilo o skorbutu. Koja god to bolest bila, ona je jako pogodila novoga kralja - navodno ga je zamalo ubila. Legenda kaže da su Brucea njegovi ljudi morali nositi u bitku kod Inveruriea.

Broš koji Lorn nosi u drugom poglavlju ove knjige, koji je navodno istrgnuo Robertu tijekom bitke kod Dal Righa, još je u rukama poglavara klana MacDougall i mogao se vidjeti u javnosti prije samo pedeset godina. Međutim, mnogi stručnjaci tvrde da taj broš potječe iz kasnijeg razdoblja.

Bitka kod Red Forda zbila se drukčije od mog opisa. Umjesto zasjede, Colin Mor i John od Lorne susreli su se kraj potoka koji utječe u Loch na Streinge (kasnije nazvan Allt a chomhla chaidh, potok sastanka).

Razgovori su prerasli u svađu, a zatim u bitku. MacDougallovi su bih brojčano nadjačani i izgledalo je da će izgubiti dok Veliki Colin nije pogođen strijelom strijelca skrivenog iza jednog kamena. Od te strijele je umro.

Nije poznato kolika je bila snaga Campbellovih u području oko Loch Awea prije rata, ali kako je Colin Mor oko 1296. proglašen gospodarom Loch Awea, vjerojatno nije bila beznačajna. Povjesničari nisu sasvim sigurni u vjerovanje da su Campbellovi držali zamak Innis Chonnel prije nego što je 1308., u vrijeme radnje ovog romana, dokazano bio u rukama MacDougallovih. U pismu kralju Edwardu, Lorn spominje tri dvorca na jezeru Loch Awe koja su u njegovu vlasništvu.

Mržnja između Brucea i MacDougallovih bila je slična Bruceovoj mržnji prema njihovim rođacima Comynovima. “Pustošenje Buchana” koje je uslijedilo nakon bitke kod Inverureia (Hill of Barra) 23. svibnja 1308., koja se događa na početku ove knjige, čini se da je bila jedna od rijetkih prilika kad je Bruceova osveta provedena bez zadrške. Uništenje je bilo tako veliko da su navodno trebale godine za oporavak i o tome se pričalo generacijama.

Za razliku od toga, kralj Robert uistinu jest prihvatio pokoravanje Williama (Uilleam II.), grofa od Rossa, ne osvetivši mu se za njegovu ulogu u zarobljavanju - i posljedičnom utamničenju - Bruceovih dama (njegove žene, kćeri, sestara i grofice od Buchana). Ubrzo nakon što se Ross pokorio, njegov sin Hugh (Aodh) oženio se Bruceovom sestrom Mathildom.

Alexander MacDougall, gospodar Argylla, navodno je bio prestar i prebolestan da bi se borio kod Brandera. On se pokorio Bruceu nakon ~ 328 ~

Knjigoteka

daša&anna

opsade dvorca Dunstaffnage, i nazočio je kraljevom prvom zasjedanju parlamenta u ožujku 1309. u Ardchattenu, no kasnije je otišao za svojim sinom u izgnanstvo gdje je umro 1310.

Kao obično, neki dvorci spomenuti u ovoj knjizi također su poznati pod drukčijim imenima. Auldearn je također poznat kao Old Even, a dvorac Glassery (Glassary) kao Fincharn.

Mučenje u doba srednjevjekovnog ratovanja bilo je znatno odvratnije nego što ja opisujem. Na primjer, stavili bi štakora u kavezu na trbuh žrtve i zagrijali ga odozgo. Štakor bi, u pokušaju da izađe iz kaveza polako izgrizao rupu u utrobi žrtve. Baš šarmantno (i možda malo previše živopisan opis toga vremena!).

Konačno, čitatelji treće knjige u mojoj trilogiji o Campbellovima, Highland Scoundrel, možda primijete povezanost Arthurova mača s Duncanovim, na kojem je bila ugravirana riječ Nepokolebljiv, a bio je prenošen s generacije na generaciju od Bruceova doba. Iako sam ja to izmislila, uistinu je bio običaj gravirati mačeve i prenositi ih generacijama.

Nije vam dosta? Više informacija potražite na mojim internetskim stranicama www.monicamccarty.com gdje ćete pronaći i “slikovnice” nekih mjesta koje sam spomenula u svojim knjigama.

~ 329 ~ Knjigoteka