Suzanne enoch kako ukrotiti razvratnika

Suzanne Enoch

http://www.crowarez.org/ http://www.bosnaunited.net/

1

Kako ukrotiti razvratnika

Suzanne Enoch

Kako ukrotiti razvratnika

Naslov izvornika Reforming a Rake Copyright Š 2000 by Suzanne Enoch

2

Suzanne Enoch Čhsuiua

mvtkarchm.

gvwhrnanua

Njhzina

nikafa

reputacija

nh

smijh

mora

biti

osuaui

nasamo

besprijekorna

s

bez

najmanje naznake skandala. Ona ne smije otkrivati svoje emocije dak

ni

kaf

poslofawac

prijhgh

granicv

lijhpog

ponatanja.

Gvwhrnanua nikafa nh prhispiuvjh narhfbh swoga poslofawca. Čak

ni onfa kaf jh on fowofi v iskvthnjh fa zbog žhljh prijhgh fopvtuhnh granich. Nikafa, bat nikafa, nh smijh sh zaljvbiui v

nhkoga iz witih frvtuwhnih krvgowa. Poshbich nh v razwraunika ... bez obzira na to koliko bi ubojiti mogli biti njegovi poljupci... Je li Alexandra Gallant navdila lhkcijv ili eh fan kafa jh suvpila v dom

zloglasnoga

grofa

Luciena

Balfoura

biti

dan

kada

je

poupisala vgowor s nhdasuiwim i nhpowrauno vnituila i posljhfnjv mogvenosu fa wraui uhtko suhdhni vglhf v frvtuwv?

Suzanne

Enoch

jhfna

jh

of

najpopvlarnijih

amhridkih

avuorica ljvbawnih romana. Nati sv jh diuauhlji mogli vpoznaui diuajvei

roman

Napvuci

o

nhfolidnom

wlafanjv

namijhnjhni

mlafim gospogicama, a roman Kako ukrotiti razvratnika prvi je iz serije romana objavljenih pod naslovom S ovim prstenom... koja je oswojila diuauhljh tirom swijhua.

3

Kako ukrotiti razvratnika

Posvećeno Kay Kerby Carol Zukoski Helen Kinsey Jimu Drummondu Poučavali ste, nadahnjivali i dijelili s drugima svoje uţivanje u učenju, knjiţevnosti i ţivotu.

Volim vas svim srcem i neizmjerno vam zahvaljujem — moji učitelji.

4

Suzanne Enoch

Prvo poglavlje

L

ucien Balfour, šesti grof Kilcairn Abbeyja, bio je naslonjen na mramorni stup na ulazu u Balfour House i promatrao olujne oblake koji su se skupljali ponad glave. — Po trncima koje osjećam u prstima — promrmljao je izvlačeći cigaru — ne sluti na dobro.

Iako se zlokobno tmurno nebo nadvijalo nad zapadnom stranom Londona, nije oluja bila to što je zabrinjavalo Luciena Balfoura. Veća oluja galopirala je njemu ususret: upravo je u svojoj kući trebao pruţiti gostoprimstvo sotoninoj pomagačici i njezinoj majci.

Iza njega su se, na dobro podmazanim šarkama, otvorila ulazna vrata. Lucien je pogledao prema nebu u trenutku kad se dugotrajna mukla tutnjava zakotrljala preko krovova Mayfaira. — Što je to, Wimbole?

— Traţili ste da vas obavijestim u tri sata, gospodaru — odgovorio je batler onim svojim uobičajenim monotonim glasom. — Sat je upravo otkucao.

Lucien je povukao drugi dim cigare, otpuhujući kolute dima i puštajući da ih odnosi sve snaţniji povjetarac. — Pobrini se za to da prozori u radnoj sobi budu zatvoreni u slučaju kiše i posluţi gospodina Mullinsa čašom viskija. Pretpostavljam da će mu ubrzo zatrebati.

— U redu, gospodaru. — Vrata su se ponovno uz kliktanje zatvorila.

Kiša je počela tiho škropiti po plitkim granitnim stubama ispred njega u trenutku kad je kočija dokloparala u Grosvenor Street i skrenula prema dvorcu.

Lucien je povukao posljednji dugačak dim cigare, zgnječio je o stup i odbacio uz kletvu. Demoni su izabrali pravi trenutak.

Ulazna vrata ponovno su se otvorila i pokraj njega se pojavio Wimbole, uz kojega je sa strane stajalo još pet-šest lakaja u livrejama u trenutku kad se velika crna nakaza od kočije zanjihala i zaustavila u podnoţju stuba. Drugo vozilo, manje razmetljivo od prvoga, zaustavilo se iza nje.

Kad su Wimbole i njegove trupe krupnim korakom krenuli naprijed, gospodin Mullins zauzeo je na trijemu batlerovo upraţnjeno mjesto. — Dragi lorde, moram vam ponoviti da vas cijenim s obzirom na iskazivanje pozornosti obiteljskim obvezama.

5

Kako ukrotiti razvratnika

Lucien je pogledao u odvjetnika. — Dvoje ljudi potpisalo je papire prije smrti, a meni je samo ostalo da se suočim s posljedicama. Nemojte mi odavati priznanje zbog toga što sam upao u zamku nečega što jednostavno nisam mogao izbjeći.

— Unatoč tomu, lorde... — Taj sitni čovjek prekinuo je u pola rečenice kad se iz kočije pojavila prva osoba, dok je kišica lagano padala. — Zaboga — protisnuo je gušeći se.

— Bog nema ništa s tim — promrmljao je Lucien.

Fiona Delacroix zakoračila je na prilaz i zapucketavši prstima u rukavici pozvala Wimbolea da joj donese štap za hodanje. Činilo se da ne zapaţa kišu, ali s obzirom na veličinu šešira koji se izdizao na njezinoj jarkocrvenoj. narančastoj. kosi, vjerojatno ne bi imala pojma da lijeva, sve dok se pod teţinom vode ne bi prevrnula.

— Lucien! — Zadigla je svoje široke ruţičaste suknje i krupnim korakom zaputila se prema njemu, dok se spuštao stubama dočekati je. — Kako si mogao do posljednjega trenutka čekati da pošalješ po nas? Pomislila sam kako si naumio da cijelo ljeto samotne trulimo u ţalosti!

Planine prtljage počele su kliziti s krovova obiju kočija u ruke lakaja koji su je čekali. Lucien je na trenutak bacio pogled na tu hrpu, zapazivši da će morati odvojiti još jednu prostoriju, samo za ţensku garderobu, prije nego što je prihvatio njezinu ruku u rukavici i nad njom se naklonio. — Ujna Fiona. Nadam se da je putovanje iz Dorsetshirea bilo ugodno.

— Nije! Znaš kako me putovanje uzruja. Da nije zbog moje najdraţe Rose, ne znam kako bih uspjela. — Zanjihala je svoje zaobljeno tijelo škune i ponovno se okrenula prema kočiji. — Rose! Izlazi iz kočije! Sjećaš se svoga roĎaka Luciena, dušice?

— Ne izlazim, majko — čuo se odjek iz unutrašnjosti prostranoga vozila.

Ujna Fiona se još vedrije osmjehnula. — Naravno da izlaziš, draga. RoĎak te čeka.

— Ali pada kiša.

Osmijeh je postao kolebljiv. — Samo malo.

— Uništit će mi haljinu.

Lucienovo odlučno dobro raspoloţenje počelo se pomalo osipati. Prokleta oporuka njegova ujaka ni na koji način ga nije obvezivala da dobije upalu pluća.

— Rose... — ponovno je zaćurlikala njegova ujna.

— Ah, dobro.

Utjelovljenje pakla na zemlji — bilo je njegovo mišljenje o njoj nakon njihova posljednjeg susreta, kad je imala sedam godina i kad je vrišteći u napadaju bijesa lupala nogama onda kad joj je bila uskraćena voţnja ponijem — pojavilo se iz kočije.

Izišla je u oblaku ruţičaste čipke i nabora koji su savršeno nadopunjavali pjenušavu haljinu njezine majke.

Rose Delacroix učtivo se naklonila i plave kovrče koje su joj uokvirivale lice drsko su i skladno poskakivale. — Lorde — dahtala je, trepćući svojim dugim 6

Suzanne Enoch trepavicama.

— RoĎakinjo Rose — odgovorio je Lucien, potisnuvši drhtaj zbog uţasavajuće pomisli da bi nekome njegova spola ta anĎeoska pojava mogla biti privlačna. S velikim napuhanim rukavima i pernatim drangulijama izgledala je više poput kakve nezgrapne ptice nego poput anĎela. — Obje izgledate šareno u ovo poslijepodne.

Hoćemo li ući unutra i skloniti se s kiše?

— To su svila i taft — pjevušila je ujna Fiona, našušurivši jedno spušteno krilo svoje kćeri. — Svaka stoji dvanaest funti i stiţu ravno iz Pariza.

— A flamingo stiţe ravno iz Afrike.

Taj komentar je za njega bio blag, ali kad se okrenuo povesti Rose prema stubama, njezine plave oči su zasuzile. Lucien je potisnuo zlovoljan uzdah. Katkad sjećanja ostaju savršeno točna, unatoč protoku vremena.

— Ne sviĎa mu se moja haljina, mama — cvilila je i donja usnica joj je drhturila.

— GospoĎica Brookhollow je rekla to isto!

Lucien je imao namjeru ponašati se lijepo, barem danas. Toliko o njegovim dobrim namjerama. — Tko je gospoĎica Brookhollow?

— Roseina guvernanta. Stigla je s vrhunskim preporukama.

— Čijim, cirkuskih izvoĎača?

— Mama!

— Dragi Boţe — promrmljao je Lucien, ţacnuvši se. — Wimbole, unesi njihove stvari. — Ponovno je obratio pozornost na svoju ujnu. — Je li sva vaša odjeća usklaĎena tako... ţivopisno?

— Luciene, neću tolerirati tvoje uvrede pet minuta nakon našega dolaska! Dragi Oscar nikada ne bi tolerirao takvu okrutnost!

— Dragi ujak Oscar je mrtav, ujna Fiona. Kao što dobro znate, on i moj otac skovali su urotu i pobrinuli se da u konačnici završite ovdje.

— Skovali urotu? — ponovila je ujna Fiona, stišavajući glas koji je mogao razbiti kristal. — To ti je obiteljska obveza! Tvoja duţnost!

— Točno, zato i jeste tu. — Popeo se stubama sam, bez pratnje, jer doimalo se da ih zadovoljava stajanje i urlanje na kiši. — I to samo dok se ona... — prstom je pokazao prema svojoj pokisloj roĎakinji — ...ne uda. Potom ćete biti nečija tuĎa obiteljska obveza i duţnost.

— Luciene!

Ponovno je bacio pogled na svoju roĎakinju koja je jecala. — Je li te ta gospoĎica Brookhollow poučila svemu potrebnome da si osiguraš uspjeh u društvu?

— Da. Naravno.

— Sjajno. Gospodine Mullinse!

Odvjetnik se pojavio iza jednoga mramornog stupa. — Da, lorde?

— Pretpostavljam da se naša draga gospoĎica Brookhollow šćućurila u onoj drugoj kočiji. Dajte joj dvadeset funti i usmjerite je do najbliţe trgovine naočalama pa je otpravite. Ţelim oglašavanje u London Timesu. Dajte oglas da traţimo stručnu 7

Kako ukrotiti razvratnika

druţicu za moju draţesnu roĎakinju. Odmah. Nekoga tko se dobro razumije u glazbu, francuski, latinski, modu i...

— Kako se usuĎuješ, Kilcairne! — zareţala je ujna Fiona.

— ...i pravila ponašanja. Neka se osobno jave na ovu adresu. Anonimno. Ne ţelim da cijeli svijet dozna kako moja roĎakinja izgleda poput pudlice i ima stil mljekarice. Nitko pri zdravoj pameti ne bi ţelio biti sputan i vezan za neku ţivotinju.

Gospodin Mullins se naklonio. — Smjesta, lorde.

Lucien je iza sebe ostavio zajapurene ţene i krupnim korakom ušao u kuću.

Zasigurno se poprilično izopačio. Glavobolja s kojom se probudio ponovno je osvetnički započela. Trebao je reći Wimboleu da i njemu natoči viski.

Na vrhu stuba je zastao, naslonivši se mokrim leĎima na ogradu od mahagonija. Na zidu sučelice bio je niz slika, koje su bile dio goleme galerije portreta u velikom hodniku u Kilcairn Abbeyju.

Na dvije slike koje su visjele nekoliko metara udaljene jedna od druge bile su crne vrpce preko gornjega desnog kuta. Jedna je bila portret preminuloga Oscara Delacroixa, polubrata njegove majke. Gotovo da toga čovjeka nije ni poznavao, a volio ga je još manje i nakon kratkoga trenutka Lucien je vratio pozornost na njemu bliţi portret.

Njegov roĎak James Balfour umro je prije nešto više od godine pa je Lucien dosad već trebao narediti Wimboleu da skine tu vrpcu. Ali traka ţalovanja sluţila je kao podsjetnik u kakav ga je neugodan poloţaj James doveo.

— DoĎavola — promrmljao je bez ţestine. Njegov najbliţi muški roĎak, James, bio bi... i trebao je biti... nasljednik Kilcairn Abbeyja. ŢeĎ za pustolovinom njegova mladoga tvrdoglavoga roĎaka fatalno se kosila s traganjem Napoleona Bonapartea za moći. Kako je sad stajalo s nasljeĎem, kad se ona uplakana ruţičasta slastica u prizemlju uda, njezini potomci steći će naslov Balfoura, zemlju i bogatstvo. Ali nakon što ju je ponovno vidio, Lucien nije namjeravao dopustiti da se to dogodi.

Nepromišljena smrt svih njegovih muških roĎaka tako ga je, učinkovito ga zarobivši, navela da krene jedinim putem na koji se zakleo da se nikada neće upustiti. Grofu Kilcairn Abbeyja bio je potreban zakoniti nasljednik. što je značilo da mu je logičnim, iako nesretnim proširenjem, trebala supruga. Ali prije započinjanja s tim zadatkom morao je okončati svoje obveze prema Rose Delacroix i njezinoj majci, i to što je moguće ţurnije.

Alexandra Beatrice Gallant izišla je iz londonskoga fijakera koji je unajmila i izravnala svoj krznom obrubljeni ogrtač. Plava dnevna haljina na njoj bila je najkonzervativnija koju je imala i grebao ju je njezin visoki ovratnik. Bez obzira na njezinu udobnost ili neudobnost, bila je na dovoljno razgovora tijekom posljednjih pet godina da zna kako konzervativna pojava i ponašanje čine čuda u smislu zapošljavanja. A njoj je trenutačno bila potrebna sva moguća pomoć.

8

Suzanne Enoch Shakespeare, njezin bijeli terijer i najvjerniji drug, skočio je iza nje. Ne osvrnuvši se iza sebe, vozač fijakera je svoju kočiju ponovno uključio u rijetki podnevni promet. Alexandra je bacila pogled na obje strane Grosevenor Streeta. — Dakle, to je Mayfair — razmišljala je, motreći ozbiljna pročelja masivnih kuća.

Iako je u prošlosti bila zaposlena kod plemića zemljoposjednika i niţega plemstva, s ovim se ništa nije moglo usporediti. Pozlaćeni Mayfair, omiljeno boravište najbogatijih i onih plemenitoga roda, nije imalo baš velike sličnosti s ostatkom bučnoga, krcatoga i prljavoga Londona. S prozora fijakera uspjela je zapaziti brojne ugodne šetnice koje bi ona i Shakespeare mogli istraţiti u Hyde Parku. Naći zaposlenje u Mayfairu moglo bi značiti uţivati u odreĎenim blagodatima, ukoliko ta mlada dama i njezina majka nisu posve povučene od svijeta.

Izvukla je iz dţepa presavijeni novinski oglas i još jednom pročitala adresu, a potom povukla terijerovu uzicu i pošla uz ulicu. — DoĎi, Shakes.

Bit će to za taj dan njezin drugi razgovor, deveti toga tjedna, a ostala joj je još jedna mogućnost u Cheapsideu. Ako je do kraja tjedna netko ne bude htio zaposliti u Londonu, morat će svoju oskudnu ušteĎevinu potrošiti za put prema sjeveru.

Moţda u Yorkshieru nikada nisu čuli za nju. Ali u posljednje vrijeme imala je onaj malodušni osjećaj da svako kućanstvo ili barem sva ona u kojima su trebali guvernantu ili druţicu, znaju svaku prokletu pojedinost iz njezina ţivota... pa je u najboljem slučaju mogla očekivati ljubazno odbijanje pri zaposlenju.

— Eh, tu smo, dvadeset pet. — Alexandra je zastala promotriti mamutsku gradsku kuću na udaljenom završetku kratkoga zavojitog prilaza. Činilo se da pedesetak prozora gleda prema ulici na mali običan vrt na istočnoj strani. Kuća je bila zaklonjena kočijom koja je išla prema zapadu i nije se puno razlikovala od ostalih divnih kuća s kojima je dijelila put. Zasad je sve bilo dobro.

Duboko uzdahnuvši, pošla je uz prilaz za kočiju, obišla do straţnjega dijela kuće i popela se uz tri stube do straţnjega ulaza. Prije nego što je uspjela pokucati, vrata su se zanjihala i otvorila.

— Dobar dan. — Visok i mršav muškarac odjeven u besprijekornu zlatnu i crnu livreju iz vremena vrhunca vladavine Georgea III. stajao je na ulazu u kuhinju i zurio u nju. Ono malo sijedih na sljepoočnicama sluţilo je kao uskličnik koji je naglašavao njegovo dostojanstvo. — Pretpostavljam da ste tu zbog javljanja na oglas?

— Da, ja...

— Ovamo, gospoĎice.

Gotovo ne bacivši pogled na Shakespearea, batler se okrenuo na peti.

Alexandra je pošla za njim kroz golemu kuhinju, niz dva dugačka hodnika koja su se meĎusobno sjekla i ušla u veliku prostranu radnu sobu zavučenu ispod zavojitih stuba od izrezbarenoga mahagonija. Pogledom je obuhvatila razbacane slike slavnih umjetnika s puno ukusa, poput Lawrencea i Gainsbourgha, urešene rezbarije od bjelokosti i besprijekorne ebanovine s Dalekoga istoka te zlatne umetke u 9

Kako ukrotiti razvratnika

ukrasnome vijencu od štukature koji se protezao duţ vrha zidova. Ukusno, otmjeno, zanimljivo i vrlo elegantno, kuća se, neobično, doimala neţenstvenom za stanovanje jedne mlade dame i njezine majke.

— Pričekajte tu, gospoĎice.

Alexandra je potvrdno kimnula, zadubljena u promatranje. Shakespeare je otkrio zanimljiv miris iza masivnoga stola od mahagonija dok je ona prišla kaminu ugrijati ruke. Na polici iznad kamina stajao je poput straţara izrezbareni slon i ona je njeţno dotaknula njegovu glatku nogu od ebanovine.

Na stubama koje su se svijale iznad njezine glave začuli su se koraci. Lecnuvši se, odvojila se od ognjišta i smjestila na stolac sučelice stolu. Trenutak potom, vrata su se otvorila. Alexandra je namjestila svoj najbolji profesionalan izgled, ali s iskrenim zanimanjem, spremna započeti sa svojim dobro uvjeţbanim govorom o iskustvu koje je imala i uglavnom besprijekornim preporukama i podignula pogled.

U trenu je zaboravila sve što je namjeravala reći.

Stajao je na dovratku, zagledan u nju. Prvo što je na njemu zapazila bile su oči, lijepe, svijetlosive, ispod tamnih podrugljivih obrva. Postupno je do njezinih čula dopro preostali dio njega. Visok, tamne kose koja mu se kovrčala uz ovratnik, bio je mršav, atletske graĎe, imao je jagodice francuskoga aristokrata te bahate i besramno senzualne usne. Nekoliko dugih trenutaka ostao je na mjestu, nepomičan.

— Došli ste ovamo zbog mjesta guvernante? — upitao je otegnuto, dubokim učenim glasom.

— Ja... — Alexandra je potvrdno kimnula, malo zadrhtavši kad joj je zvuk njegova glasa odjeknuo niz kraljeţnicu u naelektriziranim spiralama. — Jesam.

— Primljeni ste.

10

Suzanne Enoch

Drugo poglavlje

Z

atreptala je plavkastozelenim očima, dubokim kao more. — Primljena?

Lucien je zatvorio vrata, osjećajući nepoznato uzbuĎenje koje mu je potaknulo ţivce. Boţe dragi, kako je divna. — Da, primljeni, kada moţete

početi?

— Ali, niste ni vidjeli moje preporuke, ne znate ni kakve su mi kvalifikacije... čak mi ni ime ne znate.

S obzirom na njezinu konzervativnu odjeću i vrlo uspravno drţanje, reći joj koliko je uzbudljivim smatrao njezine očite kvalifikacije sigurno bi je natjeralo u bijeg. Nekakva kretnja mu je privukla pogled i kad ga je spustio ugledao je maloga bijeloga terijera kako njuška ispod njegova stola. Lucien je izvio obrvu. — Vaš?

Povukla je uzicu pa se ţivotinja vratila do nje i sjela. — Da, vjerujte mi, zna se posve lijepo ponašati.

Zahvalan za svako odvraćanje pozornosti koje mu je omogućilo dovoljno vremena da naizgled ponovno postigne svoju uobičajenu smirenost, Lucien je okruţio oko male bijele ţivotinje i sjeo za stol od mahagonija. — Ne morate me ni u što uvjeravati. Već imate posao, gospoĎice... Kako se zovete?

— Gallant. Alexandra Beatrice Gallant.

— Vrlo čestito ime, gospoĎice Gallant.

GospoĎica Gallant se zarumenjela i rumenilo se lijepo razlilo njezinim blijedoţutim obrazima. — Hvala vam, gospodine. — Iznenada je spustila pogled na svoju veliku mreţastu torbu i izvukla tanak snop papira. — Moje preporuke — rekla je, pruţajući mu ih.

Nagnuo se naprijed i uzeo ih. Prsti su mu okrznuli njezinu bijelu mekanu rukavicu od jareće koţe. — Ako baš ustrajete. — Lucien ih je odloţio ne pogledavši ih, radije je zadrţao pogled na toj visokoj otmjenoj boţici koja je sjedila pred njim.

Pokazala je prema papirima. — Da, ustrajem. Ne ţelite ih pogledati prije nego što mi ponudite posao?

Pomišljao je na nekoliko radnih mjesta koja joj je ţelio ponuditi. — Radije bih vas pregledao.

Još više se zarumenjela. — Op... Oprostite?

11

Kako ukrotiti razvratnika

Zaključio je da je uistinu naivna. Hvala Bogu, nije imala pojma tko je on. — Svačije preporuke su savršene, jer u protivnome ih ne bi ni davali. Stoga su beskorisne. Ja radije idem do samoga izvora. — Rukom je obuhvatio bradu i osmjehnuo se, nadajući se da ne izgleda onoliko grabeţljivo kako se osjećao. — Recite mi nešto o sebi, gospoĎice Gallant.

Zagladila je suknju; bila je to praktična kretnja, ali ujedno i vrlo ţenstvena. — Naravno. Radila sam kao guvernanta i druţica na brojnim radnim mjestima tijekom posljednjih pet godina, gospodine. Smatraju me više nego stručnom. — Podignula je bradu, očito se prepuštajući uvjeţbanome govoru. — Zapravo, posebna specijalnost su mi mlade dame. Ja...

— Hm, ja više volim one malo zrelije.

— Vi... oprostite?

— Koliko vam je godina, gospoĎice Gallant?

Motrila ga je i u pogledu joj se počela nazirati sumnja. — Dvadeset četiri.

On bi pretpostavio godinu-dvije manje, vjerojatno zbog toga što su joj obrazi izgledali mekani i neokaljani kao u novoroĎenčeta. — Nastavite s predstavljanjem.

— U vašem oglasu spominje se sedamnaestogodišnja djevojka. Mogu li pretpostaviti da vam je to sestra?

— O, Boţe, nije. — Nakratko se namrgodio... ljutito zbog svoje poţude. — RoĎak sam tome demonu i više od toga neću se ni potruditi zbliţiti. Činilo se da se nije uvrijedila na njegove uvredljivo iskrene riječi, ali ipak je zastala, nedvojbeno čekajući da joj to objasni. Ali, ako je nešto ţeljela znati, mogla je pitati. Već je pet minuta bila njegova zaposlenica, a ona je još uvijek ustrajala na tome da obave taj glupi besmisleni razgovor.

— Moţda biste mi — nastavila je trenutak potom — mogli to malo podrobnije objasniti? Mogu li znati kako se zovete? To nije bilo spomenuto u oglasu. Ne znam kako vam se obraćati, gospodine.

Sporo je udahnuo. Gle, ionako će na kraju doznati. Činilo se da u gospoĎici Gallant nema puno onih šmizlastih gluposti, ali sad će to zasigurno doznati. — Lucien Balfour — rekao je. — Lord Kilcairn.

Njezini lijepi obrazi su problijedjeli. — Mislite grof Kilcairn Abbeyja?

Zadrţao je blagi izraz lica, iako su ga nagoni poticali da skoči prema vratima i spriječi je da ode. — Čuli ste za mene?

Alexandra Gallant je pročistila grlo i bliţe privukla psa. — Da. Čula sam za vas.

— Posegnula je za papirima i ustala. — Ispričavam se ako sam pogrešno protumačila vaš oglas, gospodaru, ali moram vam reći... morate znati da je zvučao posve... — DoviĎenja, ugodan dan, gospodaru.

Lucien je spustio pogled do njezine vitke pojave i oblina straţnjice kad je ţurno pobjegla prema vratima. — Obično ne dajem oglas traţeći ljubavnice u London Timesu, ako vas to brine, gospoĎice Gallant — rekao je istim onim oporim tonom. — Iako ću vam, ako ţelite, dati još nekoliko bodova zbog prepoznavanja imena i izraza 12

Suzanne Enoch iskrenoga zgraţanja. Nije najbolje što sam vidio, ali zasigurno je prolazno.

GospoĎica Gallant je prestala uzmicati i okrenula se.

— Prolazno?

Barem joj je zadrţao pozornost. — Imao sam tu jednu debelu staru vreću koja se onesvijestila kad je shvatila tko sam. Bio je potreban Wimbole i još dvojica mojih najkršnijih lakaja da je izvuku van. — Nagnuo se naprijed, sklopivši svoje dugačke prste na stolu. — Radno mjesto je legitimno i vrlo dobro plaćeno. MeĎutim, namjeravate li se onesvješćivati i prepuštati histeriji na spomen moga imena, molim vas otiĎite. Ekspresno.

— Nikada se nisam onesvijestila u ţivotu — izjavila je, podigavši još jednom svoju ponosnu bradu — niti bih bila tako glupa da to učinim u vašoj nazočnosti.

— Ah — promrmljao je i usnice su mu se ponovno razvukle u osmijeh. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put toliko uţivao.

— Mislite da bih vam jednostavno zadigao suknje i na svoj način se pozabavio vama dok leţite na podu u nesvijesti?

Ono draţesno rumenilo vratilo joj se na lice. — Čula sam ja puno gorih stvari o vama, gospodaru.

Lucien je odmahnuo glavom. — Nema zabave u snošaju ukoliko obje strane nisu dovoljno povezane da u tome iskustvu uţivaju. Znači li to onda da odbijate ponuĎeno radno mjesto? Plaćam dvadeset funti mjesečno, ako vas to zanima. — Ili više, ako vas ne zanima.

Stiskala je šake, guţvajući urednu hrpu preporuka. — Gospodaru, to je nerazumno! — uskliknula je. — Ne znate ništa o meni!

— Znam jako puno o vama — uzvratio je i pokazao na prazan stolac s kojega je ustala. — Hoćemo li nastaviti?

Isprsila se i ponovno sjela drţeći svoju mreţastu torbu na krilu, nedvojbeno kako bi ubrzala bijeg bude li potrebno. — Što to onda znate o meni?

— Znam da imate iznimne oči. Kojom biste ih bojom opisali?

Iste su ga oči nekoliko sekundi dvojbeno gledale. — Ja... gotovo nikada ne razmišljam da boja mojih očiju ima bilo kakve veze s mojom stručnošću guvernante i druţice.

— Hm. Gotovo bi se moglo reći plave, ali ne posve — razmišljao je, ne obazirući se na njezino protivljenje. — Ali nisu ni posve zelene. Nisu kao serpentin, a ni smaragdne. Mislim da bi mogle biti tirkizne.

— Vidim da ste upoznati s kamenjem i mineralima, gospodaru — ubacila se, spustivši pogled i praveći se da raspetljava pseću uzicu. — Moţemo li se mi vratiti na temu glede samoga namještenja?

— A vaša kosa? — nastavio je hladnokrvno. — Brončana, samo svjetlija. Poput plamteće sunčeve svjetlosti. — Lucien je nakrivio glavu, pogledavši je. — Da, to je lijep opis... ili moţda prošarana zlatnim. Više standardno, ali ne posve precizno.

— Gospodaru — izlanula je gospoĎica Gallant — Što je s mojim zaposlenjem?

13

Kako ukrotiti razvratnika

Lucien je ponovno pokazao na njezine papire koje mu je nakon oklijevanja vratila.

— Trenutačno sa mnom pod ovim krovom ţive ujna i sestrična — zaustio je, pomno čitajući njezine preporuke, iako nije davao pišljivoga boba za ono što je pisalo u njima — sve dok se moja roĎakinja ne uda. Potreban mi je netko tko će brinuti o njima i tko će moju roĎakinju malo naučiti uglaĎenosti... trebat će malo više poraditi na tome. Dosad sam već zaposlio tri guvernante za nju i jučer sam posljednju izgubio.

— Zasigurno je poraţavajuće izgubiti toliko druţica.

— Prvu sam zaposlio prije tjedan dana. Ne vjerujem da im je imena zapamtila nije li uopće intelektualno sposobna zapamtiti ih.

Pogled joj je postao manje sumnjičav i manje oprezan.

— Zaposlili ste tri guvernante u razdoblju od sedam dana?

— Da, jesam. Prokleto traćenje vremena. Stoga sam odlučio pokušati na drugi način. Na taj način odlučio se prije pet minuta, kad je nju ugledao, ali ona to nije morala znati.

— Ah. — Bit ću tu posve jasan, gospoĎice Gallant. Moja ujna je sotona i moja roĎakinja Rose je utjelovljenje pakla na zemlji — izjavio je. — Oporuka moga ujaka... i stavka u oporuci moga oca... zahtjevaju da se pobrinem za to da se ona uda, i to da se dobro uda, osim ako je ne ţelim doţivotno uzdrţavati. Bilo koja od tih starih vreća mogla ju je naučiti latinski... neke od njih vjerojatno su bile djeca za Cezarove vladavine.

Usnice su joj se razvukle. — Zašto onda ja, gospodaru?

Ponovno ju je procjenjivao. Znatiţeljna, dovoljno dosjetljiva, sa smislom za humor, već je to uvidio. — Zbog očaja. I zbog toga što imaš nešto što te ostale nisu imale.

— A što to imam, gospodaru?

Lucien je ustao. Kad nije pokušala pobjeći, prošao je ispred i sjeo na prednji rub svoga stola. — Vrlo jednostavno. Sve otkad sam te ugledao imam silnu ţelju izvući ti ukosnice iz te tvoje zlatom prošarane kose, skinuti s tebe tu smiješnu kaluĎersku haljinu i obasuti ti golu koţu strastvenim poljupcima.

Razjapila je usne.

— A mene nadahnuti, gospoĎice Gallant — nastavio je kad se nije onesvijestila — nije nimalo lak zadatak.

— Pretpostavljam da je to zbog godina koje ste proveli u potrazi za raskalašenim ţivotom i u razvratništvu — usudila se reći dok joj je glas pomalo podrhtavao.

— Točno. Ţelim da tu nadahnutu kakvoću pokušate prenijeti na moju roĎakinju. Vjerojatno se neće nikoga na brzinu dočepati svojom domišljatošću ni profinjenim ponašanjem.

Pogled njezinih tirkiznih očiju zadrţao se na njegovu licu. GospoĎica Gallant je 14

Suzanne Enoch ustala, izvukla se sa stolca i zaobišla iza naslona, čvrsto u rukama drţeći mreţastu torbu, na način koji mu je djelovao prijeteći. — Ne mogu vjerovati da moţete biti ozbiljni. Stoga, moram pretpostaviti da igrate svojevrsnu igru s...

— Posve sam ozbiljan. Kao što sam rekao... dobro ću vam platiti za vašu pouku.

Uspravila se. — Na kraju ste ipak mogli dati oglas za ljubavnicu, gospodaru.

Kiselo ju je pogledao. — Ništa time ne bih postigao. Nitko se ne ţeni ljubavnicom.

GospoĎica Gallant ustuknula je i načinila nekoliko koraka prema vratima.

— Lorde Kilcairne, poučavam mlade dame pravilima lijepoga ponašanja, jezike, knjiţevnost, glazbu i umjetnost. Vjerujem da je umjetnost zavoĎenja vaša snaga. Ne mogu... i neću... pomagati vam na tome području. Ako ţelite to, predlaţem vam da to negdje drugdje potraţite.

Lucien je uzdahnuo, pitajući se ima li Alexandra Gallant uopće pojma kako se on dobro ponašao s obzirom na to da nije imao namjeru dopustiti joj da mu se izgubi iz vida. — Znači, nastavljate ustrajati na prokletom ispitivanju. Parlez-vous francais?

— Qui. Je me recevu l’ ducation plus premier — odgovorila mu je u trenu.

— Gdje ste se, dakle, obrazovali? — uzvratio joj je.

— Na Akademiji gospoĎice Grenville. Smatrali su me izvrsnom studenticom.

— Prevedite. Dum nos fata sinunt oculos satiemus amore...

Nije oklijevala. — Dok nam sudbina dopušta, ispunimo pogled ljubavlju...

Lucien je izvio obrvu. — Što se latinskoga tiče, gospoĎice Gallant, pretpostavljam da ste bila izvrsna studentica.

— Kao i vi, očigledno.

Potvrdno je kimnuo, zapazivši iznenaĎenje u njezinu glasu. — Neki razvratnici uistinu čitaju. A ja vaše kvalifikacije... sve vaše kvalifikacije... smatram prihvatljivima. Uz rizik da se ponavljam, primljeni ste.

Samouvjeren i nedvojbeno bahat, grof Kilcairn Abbeyja ponovno je sjeo za svoj stol i sklopio ruke preko širokih prsa, motreći je u iščekivanju. Alexandra je prezirala ustreptalost, djelovalo joj je to očitim utočištem za slabiće. Zagledana u svijetlosive oči Luciena Balfoura, kad je čula kako izjavljuje da bi je ţelio skinuti golu i ljubiti, osjećala se izrazito ustreptalo. I uţasnuto... jer je riječ »ustreptalo« teško mogla opisati onu zadihanost koju su riječi lorda Kilcairna izazvale u njoj.

Nebo je znalo da nikada prije nije imala za petama ni jednoga stvarnoga razvratnika. Do dana današnjega nije razvratnika ni vidjela.

— Gospodaru — rekla je, onoliko diplomatski koliko je znala — iskreno, prije nego što mi ponudite takvo... velikodušno namještenje, mislim da trebate znati nešto više o meni.

— Znam sve što trebam znati.

Alexandra je pokazala na svoje preporuke. — Unatoč tomu, moram vam dati do znanja kako nemam preporuku posljednjega poslodavca. — Kad je nije prekinuo u 15

Kako ukrotiti razvratnika

toj izjavi, duboko je uzdahnula i pokušala nastaviti mirnim razumnim tonom. — Ali zato imam pismo lady Victorie Fontaine koje svjedoči o mojemu karakteru.

— Poznajete se s Vixen?

Oh, Boţe. Victorijina majka upozorila je tu ludicu kako je na dobrome putu da doĎe na loš glas. — Neko vrijeme bila sam joj učiteljica. Draga je prijateljica.

Otvorio je usta, a potom očito promijenio mišljenje o tome što je namjeravao reći. — U čemu je onda problem?

— Moja posljednja poslodavka bila je lady Welkins iz Lincolnshirea. — Eto. Izgovorila je to.

Izoštrio je pogled. — Vi ste ona mala koja je sredila Welkinsa, zbog koje je doţivio srčani udar.

Alexandra je problijedjela. U šest mjeseci nikada nije čula tako izravno iznesenu optuţbu.

— U zabludi ste, gospodaru. Ništa takvo nisam učinila. Lord Welkins me na neki način napao, ničim izazvan s moje strane.

— Pa zašto ste onda napustili njihov dom?

Stajalo ju je napora da zadrţi mirnoću glasa. — Lady Welkins me otpustila.

Grof joj je dugo proučavao izraz lica pa se zapitala što li traţi i što je tamo ugledao. — Bilo je to prije šest mjeseci — rekao je naposljetku. — Što ste od tada radili?

— Traţila posao, gospodaru.

Uspravio se, uzevši njezine papire sa stola i pošao prema njoj. Kad joj je prišao, grof joj ih je pruţio. — Hvala što ste bili iskreni.

Alexandra je zatreptala, potisnuvši poriv da zaplače. Ako je netko s okaljanom reputacijom poput Kilcairna ne zaposli, neće nitko. Nikada. — Hvala vam na razmatranju — uzvratila je, uzevši svoje preporuke i zaguravši ih u mreţastu torbu.

Ono nekoliko njezinih preostalih prijatelja reklo joj je da je glupa i naivna kad tako iskreno progovara o svojoj katastrofi s lordom i lady Welkins, ali nije mogla podnijeti pomisao da bi bila otpuštena nakon što se negdje ponovno zaposli.

— Kada moţete započeti?

— Ja... započeti?

Kilcairn joj je vrškom prsta podigao bradu. — Rekao sam vam, znam sve što trebam znati.

Na trenutak je Alexandra pomislila kako je on namjerava poljubiti. Zagledala mu se izravno u oči, morala je, kad je stajao tako blizu i na taj način je dodirivao. — Kod prijateljice sam u Derbyshireu.

Potvrdno je kimnuo, kliznuvši njeţno prstima niz njezin vrat kad ju je pustio.

— Naredit ću da pošalju kočiju po vas. Hoće li dvojica lakaja biti dovoljna za prijenos vaših stvari?

— Dvojica... — Alexandra je zatvorila usta. Ovo je prebrzo odlazilo predaleko, poput olujnoga kovitlaca. Ali koji god tomu razlog bio, nije ţeljela da je pomete. — 16

Suzanne Enoch Dvojica će biti više nego dovoljna.

Dobro. — Grof je posegnuo za njezinom rukom koju je sporo prinio usnama. Čak je i kroz tanku barijeru svojih rukavica mogla osjetiti toplinu njegova dodira. — Znači, vidimo se večeras.

— Gospodaru, mislim da je jedino pošteno reći vam kako ću vašu roĎakinju poučavati najbolje što znam — rekla je nepokolebljivo, nastojeći se ne obazirati na znalački osmijeh i sjaj u sivim očima koje su je tako pomno motrile. — Ali to je sve.

Ponovno joj je usnama dotaknuo prste. — Ne bih se kladio u to, gospoĎice Gallant.

Lady Victoria Fontaine odgurnula je u stranu čipkane zastore i pogledala niz prilaz.

— Hoćeš reći da je to kočija Luciena Balfoura?

Alexandra je potvrdno kimnula i nastavila slagati stvari u kovčeg.

— Grofa Kilcairn Abbeyja?

— Da. — Ali...

— Što ali, Vixen?

Alexandrina domaćica ponovno je bacila pogled na kočiju, a potom spustila zastor. — Pa, samo sam ţeljela reći da za nekoga tko tako odlučno ţeli ostati podalje od skandala, nastavila je, počevši se smijati — to zasigurno nije pravi posao.

— To mi je jasno. — Nikada, za ime Boga, neće moći objasniti zašto je prihvatila to namještenje. Ni zašto je bila u tolikoj ţurbi spakirati stvari i vratiti se u Balfour House. Vrućina, gotovo groznica, podvlačila joj se pod koţu i snaţno je poticala da započne sa svojim poslom prije nego što se netko ne predomisli.

Svejedno tko, ona ili lord Kilcairn. — Drago mi je što to smatraš silno zabavnim, Victoria.

Zapravo, pod drugim okolnostima bi to i njoj samoj bilo smiješno. Sretala je već bahate i samouvjerene muškarce poput Kilcairna, poznavala je muškarce koji su pretpostavljali da će postići sve što poţele i koji su gazili sve i svakoga na svome putu, ne shvaćajući i ne vodeći brigu o tome koga bi mogli poniziti... i silno su je ljutili. Ali sad ju je, nakon petnaest minuta razgovora s vrhunskim predstavnikom te vrste, nervozna ustreptalost u iščekivanju da se vrati po još učinila nespretnom, nemirnom i uzdrhtalom.

Ali zasigurno to nije bilo iščekivanje njegovih obećanih poljubaca. Poljubaca kojima bi obasuo njezino golo tijelo, za Boga miloga. Koja glupost!

Kad se vrati u Balfour House, ponovit će da joj je jedina namjera poučavati njegovu nećakinju i sluţiti kao druţica njegovoj ujni te kako mu je, ako na umu ima nešto pokvareno, bolje da to odmah zaboravi. To će je umiriti... kad bude posve sigurna da on zna pravila i da ih se namjerava pridrţavati. Ne bude li, jednostavno će odbiti taj posao i otići.

17

Kako ukrotiti razvratnika

Ali nije to bilo objašnjenje zbog kojega ju je uznemiravalo pakirati se.

— Ne smatram to smiješnim, Rose. Uistinu. — Victoria se sagnula počešati Shakespearea iza ušiju. — Ostani tu, Lex. Tu ti je puno sigurnije.

— Već sam ljubaznost tvojih roditelja dovela do krajnjih granica, Vixen. Ne mogu im se više nametati iskorištavajući njihovu dobrotu.

— Nije to nikakvo nametanje — ustrajala je Vixen, bacivši se na krevet. — SviĎaš im se.

— Naviknuli su se — ispravila ju je Alexandra bez gorčine. — A sada sam u nevolji i osramoćena i nedvojbeno vršim loš utjecaj na tebe. Za nekoliko tjedana ćeš u London, a oni zasigurno neće ţeljeti da se netko moje reputacije tada druţi s tobom.

Victoria se osmjehnula. — Savršeno sam sposobna izazvati nevolju i bez tvoga utjecaja. Ali što se tiče...

— Ali ništa — Alexandra je zatvorila kovčeg i poţurila ubaciti svoje toaletne potrepštine u kutiju za šešir. Učinit ću po svome, Vixen. Nemam luksuz bogatstva i obitelj kakvu ti imaš. Ne mogu samo dokono sjediti i čekati da me netko izbavi.

— Ali grof Kilcairn?

Nastojala je izbjeći tu temu, iako se činilo da joj se duboko usadio u misli, od samoga trenutka kad ga je ugledala. Ne samo zbog toga što je bio najprivlačniji muškarac kojega je vidjela u ţivotu. — Jedini je koji mi je u posljednjih šest mjeseci ponudio zaposlenje.

— Pretjeruješ.

Alexandra je poţeljela imati samouvjerenu razmetljivost Victorije Fontaine. — Ne pretjerujem. Svi za mene misle da sam drolja koja krade tuĎega supruga. I barem polovina tih koji misle da sam ljubovala s lordom Welkinsom misli da sam ga ubila.

— Lex — usprotivila se Vixen — nikada to nemoj reći!

— Znaš da je to istina. Čak i ako na mene ne svaljuju krivnju zbog njegove smrti, zasigurno uţivaju govoreći o tome.

— Nadam se da shvaćaš kako tvoje novo zaposlenje nikoga neće spriječiti da o tebi govori.

Alexandra je otvorila vrata spavaće sobe i dala znak dvojici lakaja lorda Kilcairna koji su u hodniku doslovno stajali u stavu »pozor«. Ljubazno i bezizraţajno potvrdno kimnuvši podigli su kovčeg i ponijeli ga niz stube. Nije ostalo ništa osim njezine kutije za šešir i male putne torbe s raznim sitnicama. Uzdahnula je kad ju je zatvorila. Bilo je to sve što je posjedovala. — Ostaci svega i svačega — činilo se pravim opisom njezina ţivota u posljednje vrijeme.

— Lex, znam da si me čula. — Victoria se zagledala u nju i njezine ljubičaste oči zabrinuto su je promatrale. — Ima li Kilcairn uopće pojma što ti se na posljednjem radnom mjestu dogodilo?

— Da, ima. Nije se činio ni najmanje zabrinutim.

18

Suzanne Enoch — Pretpostavljam da ne bi ni trebao biti. Njegova reputacija daleko je gora od tvoje. Vjerojatno mu se sviĎaju glasine.

Alexandra se prisilila osmjehnuti, nastojeći odagnati nadiruću nervozu. — Moţda sam zato sretna. Čini se da je odlučan u nakani da dobro uda svoju roĎakinju. Bude li njemu sluţila na čast, sluţit će i meni.

Victoria je ustala, ali izraz njezina lica i dalje je bio sumnjičav. — Ipak noću zatvori vrata svoje spavaće sobe.

Nekako joj se nije činilo da bi zatvorena vrata spriječila Luciena Balfoura naumi li ući u sobu. Pri toj pomisli puls joj se ubrzao i namrštila se. Što se to dogaĎalo s njom? — Hoću.

— Ako ti se nešto ne bude sviĎalo, molim te, obećaj mi da ćeš se odmah vratiti ovamo. Ne moraš sve vrijeme biti neovisna.

— Obećavam ti, Vixen. Doista. Ne brini.

Victoria je nagonski obujmila Alexandru, grleći je. Zakasnjelo se osmjehnuvši, Lex joj je uzvratila zagrljaj.

— Vidimo se uskoro — rekla je, pokupivši svoju kutiju za šešire i psa i okrenula se prema vratima.

— Čuvaj se.

Alexandra je za lakajima marširala prema Balfour Houseu, s uvjeţbanim govorom spremnim na usnama. Tek je unutar predvorja usporila i zaustavila se. Osim batlera i ţene koja je vodila kućanstvo, u hodniku nije bilo nikoga.

— Gdje je lord Kilcairn? — upitala je, iako je bila svjesna da je njezino pitanje zazvučalo smiješno. Lord dvorca nije se pojavljivao zaţeljeti dobrodošlicu svakome zaposleniku. Ipak, grof je ostavio snaţan dojam da ga je osobno zanimalo zaposliti je i dijelom je bila razočarana što nije bio tu u vrijeme njezina dolaska.

— Lord Kilcairn je izišao — rekao je batler istim onim bezbojnim glasom kakvim se već koristio toga jutra. Pokazao je prema stubama, gdje su natovareni lakaji već bili stigli do odmorišta. — Ovamo, gospoĎice Gallant.

— Jesu li?... — Shvatila je da ne zna imena svojih štićenica, znala je jedino da se Kilcairnova sestrična zove Rose. Guvernanta se nije baš mogla raspitivati o članovima kućanstva obraćajući im se osobnim imenima... s obzirom na to da još nije bila ni predstavljena. A nije ni ţeljela započeti poznanstvo s Kilcairnovim osobljem priznajući svoju posvemašnju neukost.

— Ţelite još nešto, gospoĎice Gallant?

Alexandra je pročistila grlo. — Ne. Hvala vam.

Mršteći se, podignula je Shakespearea i pošla za lakajem i svojim kovčegom uz stube. Cijela ta situacija bila je vrlo neobična. Otkada je napustila Akademiju gospoĎice Grenville, oprezno je birala namještenja... ugodna kućanstva s djecom koja su se lijepo i ljubazno ponašala i postarijim ţenama kojima je uistinu trebala

19

Kako ukrotiti razvratnika

druţica. Prihvaćanje mjesta koje joj je ponudila lady Welkins i njezin grozni suprug bilo je njezina prva prava pogreška. Rad za lorda Kilcairna mogla bi biti druga.

— Ovo je vaša spavaća soba, gospoĎice Gallant — oglasio joj se batler iza leĎa. — GospoĎa Delacroix uzela je zelenu sobu u kutu, a gospoĎica Delacroix je u plavoj sobi odmah uz vašu. Odaje lorda Kilcairna su na drugome kraju hodnika.

Lakaji su se pojavili iz njezine sobe i, naklonivši se, spustili u prizemlje.

Alexandra je potvrdno kimnula svome vodiču, zahvalna što joj je rekao imena njezinih štićenica. — Hvala vam. Jesu li gospoĎa i gospoĎica Delacroix kod kuće večeras?

— Bit ćete im predstavljeni ujutro, gospoĎice Gallant. Večera će vam biti posluţena u spavaćoj sobi, a doručak je postavljen u prizemlju točno u osam. Ja sam Wimbole, za slučaj da vam još nešto zatreba.

— Hvala vam, Wimbole.

Batler je ukočeno kimnuo i okrenuo se na peti. Alexandra je gledala kako nestaje niz stube i vraća se u unutrašnjost te goleme kuće. Isprsivši se, ušla je u svoju spavaću sobu.

— Zaboga.

Soba je bila divna. Sva njezina prijašnja namještenja bila su u imućnim kućama, ali ništa što je vidjela nije se dalo usporediti s ovim. Spavaća soba bila je veća od nekih dnevnih boravaka koje je vidjela, a privatne odaje lorda Kilcairna nedvojbeno su bile još veće.

Iako Wimbole nije imenovao njezine odaje, bila je gotovo sigurna da ju je batler uveo u zlatnu sobu. Nijedno drugo ime nije joj odgovaralo. Zastori na krevetu od baldahina bili su zlatni, kao i teški otmjeni prekrivač. Zavjese koje su visjele na prozorima bile i su zelene i zlatne, dok su dva naslonjača ispred rasplamsale vatre bila tamnobrončana, sa zlatnim nitima koje su se protezale kroz zakučasti istočnjački uzorak.

Shakespeare joj je sjeo na nogu kako bi joj privukao pozornost i Alexandra se prenula pa kleknula skinuti mu uzicu. Terijer je odskakutao istraţiti svaki kutak najnovijega doma, mašući repom na svaki nanovo otkriveni miris.

Dok je njezin pas skakutao uokolo i sam za sebe sretno reţao, Alexandra je otvorila kovčeg i počela se raspakiravati. Naslijepo se naći u nekoj situaciji, nije joj bilo svojstveno. Nikada nije prihvatila neko namještenje a da pritom prethodno nije upoznala svoje štićenike. Ujutro je namjeravala u potpunosti iznijeti svoje uvjete za prihvaćanje posla u Kilcairnovu kućanstvu. Ne svide li mu se neki od njih ili ako se njoj ne svide dame Delacroix, ona će...

Ruke su joj usporile dok je vadila toaletne potrepštine. Napusti li ovo radno mjesto, proći će vjerojatno još šest mjeseci dok pronaĎe neko drugo kućanstvo u kojemu je budu ţeljeli zaposliti. Odlučno se ponovno primila posla. O tome će brinuti sutra.

20

Suzanne Enoch Sutra je stiglo ranije nego što je očekivala. Kad je Alexandra prvi put otvorila oči i zagledala se u potpuni mrak, nije mogla zaključiti što ju je to probudilo, a još manje gdje se nalazi. Shakespeare je u nešto udario i, pospano zatreptavši, svega se prisjetila.

Prtljajući u potrazi za svijećom na stalku uz krevet, uspravila se u sjedeći poloţaj. Kad je nejasna zlaćana svjetlost u prostoriji zatreperila, Alexandra je pokraj vrata uočila svoga psa, kako od nje pogledava prema vratima, saţaljivo mašući repom.

— Zaboga, Shakes — prošaptala je, spustivši nogu iz toploga kreveta i stala na hladan pod. — Oprosti. Samo trenutak.

Nije se mogla prisjetiti gdje je stavila papuče ako ih je uopće bila ponijela. Ali kućna haljina leţala je prebačena preko uzglavlja kreveta i doimala se otrcanom u odnosu na otmjenost zlatnoga pokrivača na krevetu.

— Donesi uzicu — dala je naputak, navlačeći na sebe kućnu haljinu.

Terijer je pojurio prema stolcu za toaletnim stolićem, skočio na nj i nogama se digao na stol povući smotanu uzicu. Učinivši to, dovukao je pletenu koţnatu uzicu do nje.

Zakačila mu je povez za ovratnik, uzela svijeću i poţurila prema vratima. Na svu sreću, ni zasun ni šarke nisu zaškripale. Dok ju je Shakespeare povlačio naprijed, zakoračili su u utihnuli mjesečinom obasjan hodnik. — Psst — podsjetila ga je, dok je bosonoga tapkala silazeći niz stube.

Kad su sišli u predvorje, oglasio se veliki starinski sat u njemu Alexandra je u prolazu bacila pogled na nj... petnaest do tri. Ulazna vrata su se lako otvorila. Noćni povjetarac zadigao joj je rub spavaćice i ogrtača i potisnula je drhtaj kad joj je hladan zrak zapuhao uz gole noge. Vodeći terijera oko kuće do maloga vrta, rekla je: — Poţuri, Shakes. Hladno je.

— Već pokušavate pobjeći?

Alexandra se naglo okrenula i u grlu joj je zastao vrisak. Na rubu vrta stajao je lord Kilcairn, zagledan u nju. — Gospodaru!

Da nije bilo svijeće, bio bi nevidljiv, jer sav je bio u crnome, od čizama do zimskoga kaputa i šešira od dabrovine. Rub snjeţnobijele kravate bljesnuo je kad se premjestio. — Dobra večer, gospoĎice Gallant. Ili, bolje rečeno, dobro jutro.

— Ispričavam se — rekla je uzdrhtalo, više potaknuta njegovom dojmljivom pojavom nego hladnoćom. — Zaboravila sam izvesti Shakespearea prije nego što sam se povukla na počinak.

— Na smrt ćete se smrznuti vani.

— Ma ne. Večeras je posve ugodno.

Grof je skinuo svoj zimski kaput. — Umrete li od upale pluća, gospoĎice Gallant, morat ću zaposliti nekoga drugog za onaj vraţji okot — rekao je, podigavši kaput i ogrnuvši joj njime ramena. — A kroz taj uţas ne ţelim ponovno prolaziti.

Kaput je bio teţak i topao od vreline njegova tijela i neznatno je mirisao na dim 21

Kako ukrotiti razvratnika

cigare i konjak. Odjednom se prisjetila njegova dubokoga glasa kad je govorio o strastvenim sporim poljupcima i progutala: — Hvala vam, gospodaru.

— Ubuduće, gospoĎice Gallant, volio bih da se Shakespeare ne olakšava u mojemu vrtu. I ni pod kakvim okolnostima da niste više izlazili van bosonogi i u spavaćici. — Zastao je. — Iako mislim da bi kompetentna učiteljica sama trebala znati pravila lijepoga ponašanja, ne bi li?

Alexandra je zaškiljila i rumenilo joj je nahrupilo u obraze. — Bojim se da ostavljam loš dojam, gospodaru. Nedvojbeno ćete me sada poţeljeti otpustiti.

Odmahnuo je glavom. — Kao što sam vam rekao, ne uţivam u tome da još jedno jato tetkastih kokoši u mojoj kući traţi zaposlenje — rekao je otegnutim dubokim glasom u kojemu se osjećao tračak humora.

Dakle, ona je bila tetkasta kokoš, nije li? — Drago mi je što imate tako uzvišeno mišljenje o mojim uslugama, gospodaru.

— Trenutačno imam puno uzvišenije mišljenje o vašim bosim nogama — promrmljao je, a potom pokazao na Shakespearea. — Vaš pas je obavio posao.

Trebao joj je trenutak da pomiri te dvije izjave. Alexandra je zatreptala. — Da. Hvala vam — promrmljala je. — DoĎi ovamo, Shakes.

Lord Kilcairn nastavio je koračati uz nju dok se vraćala kući i njegove čizme odzvanjale su u ritmu tapkanja njezinih stopala. U predvorju joj je kliznuo rukama oko ramena i njeţno skinuo svoj kaput. Kad ga je objesio u omanje proširenje prostorije, Alexandra je ponovno uzdrhtala, iako se sad već osjećala znatno utopljenom. Muškarci je nisu dodirivali na tako prisan način, nije bila naviknuta na to i nije joj se sviĎalo, ali to nije objašnjavalo zbog čega je osjetila snaţan poriv nasloniti se na njegova široka prsa i osjetiti njegove ruke oko sebe.

— Da nastavim sa skidanjem odjeće? — začula je iza sebe njegov tihi: glas. — Bilo bi mi zadovoljstvo. — Osjećala je kako joj se primiče još bliţe i njegov dah na zatiljku. — A mislim i vaše.

Pitajući se gdje je iščeznuo onaj njezin osjećaj za pravila pristojnoga ponašanja, Alexandra se zaputila prema stubama, ne usuĎujući se okrenuti iza sebe i potvrditi njegove skandalozne riječi. — Laku noć, gospodaru.

Nije pošao za njom. — Laku noć, gospoĎice Gallant.

Kad je došla do svoje sobe, zatvorila je vrata i tamo stajala, osluškujući.

Odmorište na stubama zaškripalo je pod njegovom teţinom dok je prilazio i Alexandra je navukla zasun i zaključala vrata. Njegov lagani korak dolje u hodniku nastavio se bez zastajkivanja i trenutak potom vrata su se blago zatvorila.

Prihvativši mjesto u Balfour Houseu, očito je načinila veliku pogrešku. Nakon onoga nepodnošljivog dodijavanja kad ju je progonio debeli smrdljivi lord Welkins, namjeravala je nikada više ne ući u kuću u kojoj je muškarac u dobi izmeĎu dvanaest i sedamdeset.

Lord Kilcairn je bio u najboljim godinama, zapanjujuće zgodan i privlačan i posve je jasno iskazao svoje zanimanje za nju. Očito je posve poludjela.

22

Suzanne Enoch Alexandra se sagnula i oslobodila Shakespearea uzice. Bez obzira na to koliko silno trebala zaposlenje i koliko joj je intrigantan mogao biti, neće postati ničija ljubavnica. Nikada.

Lucien je upravo obrisao svu pjenu za brijanje s brade, dobacio Bartlettu ručnik, izišao iz svojih privatnih odaja... i umalo natrčao na Alexandru Gallant. Iznenadila ga je svojom pojavom koja je izazvala ono prokleto naviranje krvi što mu je zakolala venama, ali nastavio je svojim putem i samo joj kimnuo u prolazu. — Dobro jutro.

Gdje je Shakespeare?

— Jedan od vaših timaritelja jutros je došao po nj — rekla je nepokolebljivo — ali uvjerena sam da ste u to dobro upućeni. Ali ja sam savršeno sposobna voditi brigu o svome psu.

— Imate puno vaţniji zadatak kojim se morate pozabaviti — uzvratio je, zaputivši se niz stube. — Zadatak koji će sigurno biti znatno teţi od izvoĎenje psa u šetnju zbog bolje probave.

— I sama uţivam u toj jutarnjoj šetnji, gospodaru. Čuo je kako se spušta stubama iza njega. — Ne vjerujem da ćete imati vremena za to.

— Ako vas smijem upitati, postoji li neki vaţan razlog zbog kojega ţelite da se obuka gospoĎice Delacroix tako brzo okonča?

— Da, postoji. Uskoro se ţenim pa je se ţelim riješiti prije toga.

— Ah... razumijem.

Zastala je, ali othrvao se iskušenju da se okrene i vidi izraz njezina lica.

GospoĎica Gallant mu je, odmah je to shvatio, namjeravala dati do znanja točno ono što misli.

— Lorde Kilcairne... — zaustila je.

Potrajalo je cijelih pet sekundi. — Da, gospoĎice Gallant.

— Ne ţelim...

— Dobro jutro, roĎače Luciene.

Lucien je pozornost usmjerio na sitnu pojavu koja je čekala ispred salona. — O, dragi Boţe — promrmljao je i dobro raspoloţenje ga je napustilo. — Danas je prokleta paunica.

Rose Delacroix se upravila nakon što se kratko naklonila, dok su zavojiti vršci tri u plavo obojana nojeva pera oblikovali baldahin nad njezinom plavom kosom. U haljini svijetloplave boje sa zelenim ogrtačem krznenog obruba samo joj je još nedostajao kljun da slika bude potpuna. Zaustio joj je to reći.

— Dobro jutro — rekla je srdačno Alexandra koja je stajala iza njega. — Vi ste zasigurno gospoĎica Delacroix. Ja sam gospoĎica Gallant.

— Tvoja nova guvernanta — objasnio je Lucien, koraknuvši u stranu kako bi 23

Kako ukrotiti razvratnika

Alexandra uspjela proći pokraj njega. — Ovaj put se pristojno ponašaj. Ţivahan izraz lica njegove roĎakinje, pun nade, odjednom je nestao. — Ali...

GospoĎica Gallant naglo se okrenula prema njemu. — Gospodaru, ukoriti nekoga za neku zamišljenu nepodopštinu u budućnosti koja se moţda nikada neće dogoditi nije baš korektno. Ni pošteno.

Susreo se s ratničkim sjajem u njezinim tirkiznim očima. — To je — rekao je bezizraţajno, pokazujući na svoju roĎakinju — vaša štićenica, a ne ja.

— Drţim da je puno lakše naučiti lijepo se ponašati kad se uči na pozitivnim primjerima — rekla je odlučno.

Očito je ta ţena bila neustrašiva. — Ne usuĎujte se uključiti me u te gluposti.

Podignula je bradu. — Ako se ne slaţete s mojim metodama obuke, moţda bih trebala otići.

— O, ne opet — zacvilila je Rose, kojoj je suza kliznula niz obraz.

Ne obazirući se na svoju sestričnu, Lucien se zaputio niz ostatak stuba. — Nećete tako lako pobjeći, gospoĎice Gallant. DoĎite na doručak. Moţete započeti poučavajući je kako se sluţiti jedaćim priborom. — Zaustavio se i ponovno okrenuo prema njoj. — Osim ako se ne bojite neuspjeha.

— Ničega se ja ne bojim, gospodaru — rekla je isprsivši se i uobraţeno prošla pokraj njega. Rose je pošla za njom.

— U redu.

24

Suzanne Enoch

Trheh poglawlje

D

akle, namjeravao se uskoro ţeniti. Alexandra je bacila pogled na njegova široka leĎa kad se obratio jednom od svojih lakaja. Osim ako se mu se narav i ponašanje ne poprave u nazočnosti buduće supruge, ţalila je tu sirotu djevojku. Trebala bi kći Atile Biča Boţjega da se odupre Lucienu Balfouru.

Ako se ţenio, zašto je obećavao... prijetio... ljubiti ţene s kojima se jedva poznavao?

Alexandra je odmah sjela pokraj Rose Delacroix za stolom za doručkom. Nije mogla tu sirotu djevojku prepustiti Kilcairnovoj tiraniji... iako je vrebanje na njezinu sućut moglo biti grofov plan. Ne obazirući se na svjeţe izravnano izdanje London Timesa uz svoj lakat, Kilcairn je na kruh namazao maslac, a potom se udobno zavalio na naslon sjedala, motreći je istim onim iščekujućim izrazom lica kakav je imala Rose.

Poţeljevši da se taj gospodar kuće koji joj je oteţavao situaciju nije pojavio na prvome prosuĎivačkom susretu učenice i guvernante, Alexandra je posvetila pozornost svojoj novoj štićenici. Iako joj je lice bilo draţesno, njezina drečava haljina privlačila je pogled na način na koji bi to učinio sudar kočije. Prema Kilcairnovoj reakciji, to nije bila prva Roseina katastrofa pri izboru haljine. Odmah će se morati pozabaviti njezinom garderobom.

Alexandra se ohrabrujuće osmjehnula. — Recite mi, gospoĎice Delacroix, što vam se na vama najviše sviĎa?

— Ajme — rekla je mlada djevojka, zarumenjevši se. — Vidite, mama kaţe kako mi je izgled najveća prednost.

— Mogla bi biti puno preciznija — uzvratio je Kilcairn, podigavši svoju lijepu obrvu. — Tvoj izgled je tvoj jedi...  Ali tek vam je sedamnaest? — ubacila se Alexandra, poţeljevši da se grof zabavi jelom.

Pogledao ju je ispod oka, a potom podigao novine i naglo ih otvorio. Shvatila je to kao znak da će se pokušati lijepo ponašati i uzbuĎenje zbog uspjeha prostrujalo je kroz nju kad si je to dopustila priznati.

— Za pet tjedana navršit ću osamnaest. — Uz nervozan pogled na krhki novinski štit koji ju je štitio od Kilcairna, Rose se vratila svome doručku. Podigavši

25

Kako ukrotiti razvratnika

otmjeno mali prst, zagrizla je prepečenac i naglo ga povukla, otrgnuvši ga od ostatka iz zuba.

Alexandra je to podsjetilo na vrijeme dok je Shakespeare kao štene napadao cipelu i lecnula se. — Gdje je jutros gospoĎa Delacroix? — Izvodeći predstavu od uzimanja vlastitoga prepečenca, prstima je odlomila komadić i stavila ga u usta.

Rose se na jelo bacila novom ţestinom, ničim ne odajući da je zapazila profinjeno poučavanje svoje učiteljice. — Ah, obično ne doručkuje — rekla je, ustima punim hrane. — Rano ustajanje joj djeluje na ţivce. Bojim se da se još nije priviknula na London.

Alexandra je trenutak pričekala, ali lord Kilcairn nije se umiješao u razgovor, zaklonjen iza svojih novina. — Koliko ste dugo u Londonu? — upitala je.

— Prije deset dana stigle smo iz Dorsetshirea. O nama brine roĎak Lucien.

— Baš lijepo od nje...

— GospoĎica Gallant brine za tebe — prekinuo je grof i dalje zaklonjen novinama. — Ja te trpim.

Lijepe plave oči djevojke napunile su se suzama. — Mama je rekla da će ti biti drago što smo tu, budući da nemaš nikoga drugoga.

London Times je lupio o stol. Alexandra je poskočila, spremna stati u obranu svoje štićenice, ali ugledavši bijesan izraz grofova lica, odustala je od kritike.

Zasigurno je postojalo nešto iza tih izrečenih riječi i prije nego što se ubacila usred razgovora, ţeljela je doznati što.

— Nova situacija nikada ni za koga nije jednostavna — rekla je svojim najblaţim glasom, otpijajući čaj.

Kilcairn ju je nekoliko dugih trenutaka gledao bez riječi, očito vaţući ono što je ţelio reći nasuprot onome što mu je uljudnost diktirala da treba. — Posve ste u pravu, gospoĎice Gallant — promrmljao je naposljetku i ustao: — Ispričajte me, gospoĎice Gallant, roĎakinjo Rose. — S batlerom za petama zalupio je vratima i izišao u predvorje.

— O, hvala Bogu. Tako mi je drago što je otišao — dahtala je Rose kad su se vrata zatvorila.

— Ima prilično... stroga mišljenja — sloţila se odsutno Alexandra, pitajući se zbog čega je otišao. Zasigurno nije zbog Roseina neuljudnog komentara o tome da je sam. Sigurno ne, nakon glasina kojih se naslušala o beskrajnim večerima što ih je provodio s prijateljima opijajući se u društvu ţena sumnjiva morala.

— Grozan je. Pomislila sam da ćete zasigurno i vi takoĎer otići.

Alexandra se prisilila ponovno pozornost usredotočiti na svoju učenicu.

— TakoĎer?

— Čim smo stigle, otpustio je moju gospoĎicu Brookhollow, koja je gotovo godinu dana bila sa mnom. A guvernante koje je zapošljavao nakon našega dolaska bile su baš grozne.

— Kako grozne?

26

Suzanne Enoch Bile su stare, izborane i zločeste. A onda bi rekle nešto što se Lucienu ne bi svidjelo, na što bi ih on opsovao i one bi pobjegle... Pretpostavljam da nije imalo nikakve veze s tim što se meni nisu sviĎale.

Alexandra je na trenutak sjedila upijajući taj zakučasti podatak. Utjelovljenje pakla na zemlji je, kako se činilo, imalo znatno blaţu narav od njezina roĎaka. — Nedvojbeno vam je to bilo zamorno. Ali s time je sada završeno i odsad će sve biti bolje.

— Znači li to da namjeravate ostati?

Bilo je to vrlo dobro pitanje. — Ostat ću sve dotle dok budem potrebna — rekla je oprezno, nadajući se da grof ne prisluškuje. Imala je osjećaj kako bi joj mogla zatrebati poluga da ona bude sposobna dati otkaz.

Rose je uzdahnuvši opustila svoja krhka ramena. — Hvala Bogu.

— Dakle. — Alexandra je brzo pogledom prešla preko volana Roseine odvratne haljine s paunovima. — Voljela bih upoznati vašu majku. Bit će najbolje da se nakon doručka primimo posla.

—

Lucien je izvukao rapir iz štapa za hodanje od ebanovine u kojemu je bio skriven.

Presavivši meĎu prstima dugačku tanku oštricu, motrio je novoga vlasnika oruţja.

— Time ne moţeš ništa doli izazvati nekoliko ogrebotina, Daubnere.

— Daj, daj, Kilcairne, to je umjetničko djelo.

Omašni prsti krenuli su prema oštrici, ali Lucien ju je kratkim trzajem uklonio izvan sugovornikova dosega. Moţda nije mogao iskazivati razdraţljivost na goste u svojoj kući, ali njegovi prijatelji neće biti te sreće. — Takva umjetnička djela su me katkad umalo na smrt izbola, ali ne smatram ih istinski smrtonosnima — rekao je suhoparno. — Nabavi si nešto čvršće.

— Čovjeku treba nešto čvršće u slučaju nuţde — javio se treći glas s ulaza trgovine.

Lucien je podigao pogled. — Robert — shvatio je, nadajući se da se ostali njegovi pajdaši neće pojaviti. Bio je previše rastresen jutros za čopor vukova... što je bio glavni razlog zbog kojega se upustio u razgovor s tupastim Williamom Jeffriesom, lordom Daubnerom. — Neki od nas prirodno su opskrbljeni nečim čvršćim.

Bezbriţno samouvjereno se nacerivši, Robert Ellis, vikont Beltona, sišao je niz stube i priključio im se u dućanu s bodeţima. — Zašto kupuješ nešto tako krhko?

— Nije za mene — uzvratio je Kilcairn i naglo uperio oštricu prema Daubneru.

— Naš grof osjeća potrebu da unaprijedi svoju opremu.

Lord Daubner nelagodno se smijuljio, motreći rapir svojim blago izbuljenim očima. — Kao što reče Belton, to je samo za slučaj nuţde. A Wallace mi je dao dobru cijenu, nisi li, Wallace?

— Jesam, lorde.

27

Kako ukrotiti razvratnika

Krajičkom oka Lucien je zapazio kako se vlasnik trgovine povlači u skladište, kako bi izbjegao daljnje uvlačenje u razgovor. Lucien je zatomio mračan osmijeh.

Wallace bi mogao gospoĎici Gallant odrţati predavanje o izbjegavanju nevolje. — Mogao bi jednako tako ići ulicom i drţati ţlicu umjesto te otuţne stvari.

— Nije stvar u oruţju, Luciene. — Robert je izvukao još jedan rapir iz zida. — Već kako njime barataš.

— Ah, zaboga — promrmljao je Wallace s vrata skladišta.

— Ti bokca! — problijedio je Daubner, gegajući se svom brzinom prema kutu.

Robert je podigao oštricu i njome zamahnuo prema Lucienu.

Premjestivši teţinu, grof je spriječio taj pokret i jednako tako tečnom kretnjom priljubio vikontov rapir uz izloţbeni stol. — Točno. Shvatio.

Namrštivši se, Robert je popustio stisak na oruţju, ostavivši ga na pultu. — Ne ţeliš se igrati danas, ha? Mogao si mi to reći. — Protrljao je članke na mjestu gdje su udarili o čvrsto drvo.

Lucien je vratio rapir u korice od ebanovine i dobacio ga Daubneru. — Nisi pitao.

Vikont ga je na trenutak promotrio, a potom s čela uklonio uvojak kose boje pšenice. — Izgubio si još jednu guvernantu, zar ne?

Odjednom je slika boţice tirkiznih očiju koja je pravila drušvo Ďavoljem okotu za stolom za doručkom odagnala sve ostalo iz Lucienovih misli. — Našao sam drugu — rekao je otresito. — Pravi mi društvo i poĎi sa mnom u Boodle’s na ručak.

Duaubner je pročistio grlo.

— I ti takoĎer, Daubnere.  Ah! Sjajno.

Belton je uskladio korak s njim kad su napustili Wallasovu trgovinu, dok je Daubner išao na začelju. Pall Mall je još uvijek bio prilično prazan, kao i klubovi usput, ali nijedan dio Mayfaira neće još dugo ostati takav. Jednom kad sezona uistinu otpočne, naći dobar stol i pravu uslugu bit će natjecanje u bogatstvu i vještini.

U tome natjecanju on je većinom bio pobjednik.

— Ideš li večeras do Calvert’sa?  Nisam još odlučio.

Robert ga je ispitivački motrio pogledom svojih smeĎih očiju. — Što se dogodilo s onim »sve, samo da pobjegnem iz onoga prokletoga gnijezda rospija«?

Dogodila se gospoĎica Gallant... iako Lucien to nije namjeravao otkriti.

Nedvojbeno je strasno ţudio za njom; provoĎenje večeri vani ne bi ni na koji način moglo utjecati na to. Ali trenutačno ga je zanimala više od već viĎenoga opijanja u Calvert’su. — Bojiš se da takvoga ţutokljunca ne bi unutra pustili bez mene?

— Ti si moja posjetnica za dno Londona — sloţio se vikont uz blagi osmijeh. — Ideš li ti, Daubnere?  Lady Daubner bi mi odrubila glavu da se pojavim u Calvert’su — rekao je 28

Suzanne Enoch mrko omašni muškarac.  Kad bi doznala — ponudio mu je odgovor Lucien. — Nemoj joj reći.

Daubner je prstom bocnuo Luciena u ključnu kost. — Vidi se da nisi oţenjen, Kilcairne. Ne moraš ti ţenama ništa govoriti, one to jednostavno znaju.

Grof je slegnuo ramenima, ţivčan zbog toga što mu je na takav način dodirnuo rame i tamnoplavi ţaket. — Kakve to veze ima?  Kakve to veze?...  Kad ćeš ih pokazati? — ubacio se Belton kad je Lucien zaškiljio.  Koga pokazati? — upitao je, produţivši korak. Neka Daubner zaradi za svoj obrok; to će u svakom slučaju dobro činiti čovjeku otupjelom od pića. Onaj dan kad bi dopustio nekoj ţeni da mu diktira kako će ţivjeti bio bi mu posljednji dan u ţivotu, jer bacio bi se s Tower Bridgea da se to ikada dogodi.  Pokazati gospoĎicu i gospoĎu Delacroix. Nisi ih spomenuo a da pritom nisi izrekao nekoliko psovki, ali posljednjih nekoliko dana doimaš se puno zlovoljnije nego prije.  Kad budem zlovoljan — rekao je Lucien pogledavši ispod oka svoga prijatelja — znat ćeš.  Ali ne moţeš poreći da će svi poţeljeti baciti oko na Kilcairnovu roĎakinju, čiji je jedini ţivući roĎak Lucifer i sve to.

Prije nego što Rose Delacroix ugleda lustere Mayfaira, gospoĎica Gallant će joj usaditi lijepo graciozno ponašanje i stil. Nije sebi ravnim plemićima namjeravao pokazati svoju ruţičastu flamingo roĎakinju. Poslije, kad je pokaţe i kad se to derište uda, moći će se dati u vlastitu potragu... i nadao se dobiti vlastitoga nasljednika prije nego što odahne zbog paklenog opterećenja brakom.

Lucien je zatomio drhtaj. — Nauči ţivjeti s razočaranjima — predloţio je, počevši se penjati plitkim stubama do Boodlesa. — Pokazat ću je kad za to budem spreman.  Sebični nitkove — promrmljao je vikont.

— Ništa nećeš postići komplimentima.

Alexandra je sjedila zavaljena na jednoj od udobnih fotelja u salonu lorda Kilcairna i zapitala se nije li usiljeni osmijeh namješten na njezinu licu izgledao tako kruto kako ga je sama počela osjećati.

Zavaljena na leţaljci u obliku stolca s produţetkom za noge njoj sučelice, dok ju je pjenušava masa deka i jastuka doslovno gušila pa je izgledala poput goleme narančaste pernate lopte, gospoĎa Fona Delacroix upustila se u sljedećih pola sata tirade o stanju u modernome društvu.

— Posebice je plemstvo prestalo ţivjeti prema očekivanjima — uzdahnula je Fiona. — Moram priznati čak i u mojoj vlastitoj obitelji.

— Zasigurno nije — izjavila je Alexandra, otpijajući kako bi joj se mišići na licu

29

Kako ukrotiti razvratnika

na trenutak opustili.

— O, jest. Kad je prošle godine umro Lucienov roĎak James, poslali smo Lucienu izraze sućuti i čak sam se ponudila biti matrona u Balfour Houseu tijekom najvećega ţalovanja.

— Kako velikodušno od vas. — Pokušala je zamisliti Fionu Delacroix kako sluţbeno upravlja golemim drevnim londonskim kućanstvom sva u crnini. Nakon manje od sata poznanstva nije mogla zamisliti ništa više od metara i metara crnoga bombaţa koji je u potpunosti prekriva. Čini se da je pretjerano kičasto odijevanje bilo ono što je karakteriziralo Delacroixove.

— Da, bila je to od mene silno velikodušna ponuda, s obzirom na to koliko mrzim putovati. Ali znate li kakav je bio Lucienov odgovor na to? Poslao mi je pismo. Zapamtila sam ga. Zapravo, mislim kako nikada neću moći zaboraviti tu njegovu okrutnost. — GospoĎa Delacroix našuškala je jastuk kako bi uspjela sjediti još uspravnije. — Pisalo je: »Madame, prije ću se pridruţiti Jamesu u paklu nego dopustiti vama da mi ovdje pravite društvo.« Moţete li to zamisliti? A kad je dragi Oscar umro, čekao je gotovo sedam mjeseci prije nego što nas je doveo u London.

— I to samo zato što je tako stajalo u Oscarovoj oporuci... i oporuci mojega oca — lord Kilcairn pojavio se na vratima prostorije u kojoj se jadikovalo.  Vidite. On to čak ni ne poriče.

Grof se naslonio na vrata i pogled mu se zaustavio na Alexandri. Potrajao je trenutak dok nije shvatila da on u jednoj ruci drţi Shakespeareovu uzicu i da njezin pas sjedi uz jednu sjajnu čizmu marke Hessian.  Istina, ujna Fiona. Ne vidim razloga zbog kojega bih to porekao.  Baah!  Isto vrijedi za vas, ujna. Vi i Rose morat ćete nakratko ispričati gospoĎicu Gallant. Nedvojbeno joj je potreban trenutak da ponovno razmotri uvjete svoga zaposlenja.  O, molim vas, ostanite! — povikala je Rose. Nije progovarala sve otkad je njezina majka započela sa svojom pričom i Alexandra je gotovo bila zaboravila na njezinu nazočnost.

Alexandra je ponovno otpila čaj. — Šalite se, gospodaru — rekla je leţerno. — GospoĎa Delacroix me upravo upoznala s poviješću obitelji Balfour.

Prešao je pogledom od nje do svoje ujne i u trenu je osjetila da mu nije drago.

— Baš zgodno. Moram razgovarati s vama, gospoĎice Gallant. Smjesta.  Naravno, gospodaru. — Stegnuvši vilicu na tu naredbu, odloţila je šalicu u stranu i ustala. — GospoĎo Delacroix, gospoĎice Delacroix, ispričajte me.  SviĎa mi se, Luciene — zareţala je Fiona. — Ne razmišljaš li moţda o tome da je otjeraš poput ostalih?  Ni ne sanjam o tome — odgovorio je otegnuto, ustuknuvši kako bi se Alexandra uspjela provući pokraj njega.  Nadam se da je tako! Otpustio si gospoĎu Brook... i ostavio me bez 30

Suzanne Enoch odgovarajućega društva. Ja...

Kilcairn se oglušio na njezine prituţbe. — Ah, sad je već puno bolje.

Alexandra se uspravila. — Gospodaru, nisam...  Naviknuta na to da mi se izdaju nareĎenja kao lakaju — dovršio joj je misao okrenuvši se na peti.

Shakespeare se vukao za njim niz hodnik mašući repom, dok su mu šape odzvanjale po ulaštenome drvenom podu. Alexandra je poţurila sustići ih. — Ne, nisam — sloţila se — niti mi se...

— ... sviĎa to što me se prisiljava da vrijeme provodim s tom šašavom starom...

— Nisam to namjeravala reći. Molim vas, prestanite me prekidati.

Grof se tako naglo zaustavio da je umalo naletjela na nj. Alexandra je podignula pogled i zagledala mu se u oči, zapanjena onim što je jedan prolazan trenutak u njima zapazila. Iznenadila ga je.

— A što ste to onda htjeli reći? — Nije skidao pogleda s njezinoga.

— Ja... smijem li biti izravna?

— I dosada ste bili.

— Zašto ste me zaposlili?

Grof se, namrštivši se, okrenuo prema stubama. — To smo već razmotrili, gospoĎice Gallant.

— Jesmo — Alexandra je duboko uzdahnula i pošla za njim. — Jasno ste dali do znanja kako me ţelite vidjeti golu i ljubiti. Kao i to da ţelite vidjeti gospoĎicu Delacroix udanu. Pretpostavit ću da su te dvije stvari u vašoj svijesti na neki način povezane, ali ne vidim kako. Bilo kako bilo, onemogućavate taj drugi... i jedini stvarni... dio razloga zbog kojega sam ovdje.

Naslonio se na ogradu. Na licu mu se vidjelo da je zatečen. — Rekli smo da trebate biti bez dlake na jeziku, nismo li? — razmišljao je.

Odmahnula je glavom. — Izravni, gospodaru. Ali ako sam povrijedila...

Grof je podigao ruku. — Budete li mi se odsada obraćali na bilo koji drugi način osim bez dlake na jeziku... ili izravno... bit ću silno uvrijeĎen.

Alexandra je zaustila odgovoriti mu, a potom ponovno ušutjela. — Izvrsno.  Kako to ja onemogućujem provoĎenje drugoga dijela vašega zadatka?

— Da bi se gospoĎica Delacroix dobro udala, potrebno ju je poučiti profinjene nijanse u društvenom ophoĎenju: uljudnost, suzdrţanost, drţanje, osje...

— Shvaćam što ţelite reći. Nastavite.  Ali vi, gospodaru, ne pokazujete nimalo tih osobina i, nadalje, svojim netolerantnim ciničnim stavom obeshrabrujete obje, gospoĎicu i gospoĎu Delacroix, da ih i same usvoje.

Osmjehnuo se pa sporo i zadovoljno razvukao usnice. — Loš sam primjer poštivanja pravila uljudnoga i lijepoga ponašanja.

Alexandra je potvrdno kimnula. — Točno, gospodaru.

— Ali u protivnome vas nije obeshrabrilo ono na što ste dosad naišli?

31

Kako ukrotiti razvratnika

Bacila je pogled prema gornjem katu i zatvorenim vratima salona. — Ako trebam biti bez dlake na jeziku, moţda bismo mogli razgovarati u vašem uredu?

Slijedio je njezin pogled, a potom nastavio silaziti. — Vaš psić i ja idemo u šetnju. Pridruţite nam se.  Moţe, sve dotle dok imamo nekoga u pratnji.

Pomislila je kako je čula njegov uzdah. — U redu.

Budući da je nastavio spuštati se niz stube, ne čekajući da vidi hoće li ona krenuti za njima, Alexandra je zadigla suknje i pošla za njim. Bio je istodobno poseban, bahat i šarmantan i još uvijek uistinu pojma nije imala zašto ju je zaposlio... osim njegove uvelike naglašene tjelesne privlačnosti. Iako je mogla shvatiti zašto nije ţelio da Fiona Delacroix ni pod kojim uvjetima nadgleda osoblje u Balfor Houseu, nije shvaćala zašto bi isključio svoje roĎake... očito jedine ţivuće roĎake... iz rituala obreda ţalovanja i iz svoga ţivota. To joj se nije svidjelo. Ni najmanje.

Lucien je još jednom toga dana bio iznenaĎen i izbačen iz ravnoteţe. Nije imao ništa protiv iznenaĎenja, ali odavno nije osjećao njegove učinke u tako brzom slijedu.

Naravno, znao je tko je te neobične okolnosti izazvao. GospoĎica Alexandra Beatrice Gallant hodala je pokraj njega ispod raštrkanih stabala u Hyde Parku.

Zeleni suncobran lošije izrade zaklanjao joj je lijepo lice od prošarane sunčeve svjetlosti, ali nije joj skrivao raspoloţenje od njegova znatiţeljnog pogleda. Bila je zlovoljna... očito ljutita na njega zato što se, kako se činilo, u potpunosti zadovoljavala sjedenjem u salonu i slušanjem besmislenoga brbljanja njegovih roĎakinja do sudnjega dana.  Vaš timaritelj zaostaje — zapazila je, bacivši pogled preko ramena. — Molim vas, zahtijevajte da ne zaostaje više od dvadeset koraka iza nas.  Dvadeset koraka. Piše li to negdje?  Sigurno piše. Molim vas, gospodaru, recite mu ili ćemo se morati odmah vratiti.

Lucien je proučavao njezin profil, razdiran izmeĎu zabave i uţasa. Ona bi se vratila, a on još nije bio završio razgovor s njom.

— Vincente — zareţao je, ne okrećući se.  Da, gospodaru?  Drţi korak, doĎavola.  Ali... naravno, gospodaru. Ispričavam se, gospodaru.  O čemu ste to htjeli razgovarati sa mnom, gospoĎice Gallant? — upitao je, gledajući je kako promatra vozila koja su kloparala stazom za kočije, što im je bio poslijepodnevni ritual.  Prethodni naputci gospoĎice Delacroix nisu bili baš tako grozni kako ste me 32

Suzanne Enoch naveli da povjerujem, gospodaru.  Drţite li stoga da je vaša nazočnost nepotrebna? Moram izraziti neslaganje.

U takvome stanju ne bi mogla privući ni pastira.

Razvukla je usnice, prolazno se osmjehnuvši. — Sestrična vam je. Mogla bi privući bilo koga.

— Svakoga s pretenzijama da se domogne plemstva, bogatstva ili poloţaja — ispravio ju je, usmjerivši njezina psa na stazu za hodanje kad je terijer pokušao poprskati goluba — a ne nekoga tko to sve već ima.

Nekoliko kočija počelo je usporavati, a potom se zanjihalo u njihovu smjeru.

Lucien je tiho opsovao i poveo ih na stazu koja je bila zaklonjenija stablima. — Znači, mislite da se moju roĎakinju moţe poučiti. Ali nešto drugo vas muči, ako ne griješim.

Oklijevala je. — Zabrinjava me vaša ujna.

Prvi put nakon što je u svoj dom pustio rospije, Lucien se nacerio. — Dobro došli u moj svijet, gospoĎice Gallant.

— To je grozno.

— Ja sam grozna osoba.

— GospoĎa Delacroix zabrinjava me samo zato što će je vama ravni plemići dovoditi u vezu s gospoĎicom Delacroix — nastavila je guvernanta. — Uvjerena sam da je ona jedna fina dama, ali doima se bez dlake na jeziku. Bojim se da bi to moglo imati štetan učinak na pojavljivanje u javnosti njezine kćeri.

— Uništiti sve izglede za udaju.

— Nisam rekla...

— Jeste, rekli ste.

GospoĎica Gallant se zaustavila. — Gospodaru, ako sam ja ta koja treba pomoći gospoĎici Delacroix, onda to moram moći učiniti neizazivana. Molim vas, prestanite me prekidati.

Osmjehnuo joj se, zapazivši rumenilo na njezinim obrazima. Bilo to dolično ili ne, bila ona ljutita na nj ili ne, ipak ju je uspio dirnuti. — Traţio sam da budete izravni.

— Zaposlili ste me zbog mojega lijepog ponašanja.

— Zaposlio sam vas zato što ţelim skinuti odjeću s vas i voditi ljubav s vama.

Zgroţena, ponovno ga je pogledala, bijesno se zarumenjevši. — To je... vi ste... pretjerali ste! Odlazim — zamuckivala je i okrenula se.

Lucien se okrenuo u smjeru iz kojega su došli i sustigao je. — Bit ćete pratnja Rose na svim izlascima koja budem smatrao prikladnima za nju — rekao je, pitajući se je li uistinu vršio toliki pritisak na nju ili je to ona samo izvodila neočekivanu predstavu o lijepome i doličnome ponašanju. Posve očito nije bio naviknut na provoĎenje lijepoga ponašanja. — Izdvojit ćemo ujnu Fionu iz što je moguće više njih. Za one na kojima bude morala biti nazočna, pobrinut ću se da se ponaša najbolje što moţe. Je li to prihvatljivo?

33

Kako ukrotiti razvratnika

— Vi niste prihvatljivi, gospodaru! Trudila sam se previdjeti nedostatak vašega lijepog ponašanja jer, koliko znam, moţda vaša reputacija potječe od zlonamjernih glasina. Ali dokazali ste mi kako to nije slučaj. Moram vam dati svoju...  Bih li ja mogao privući pravu suprugu pod takvim okolnostima? — prekinuo ju je.

Pročistila je grlo. — Kako to mislite pravu?  Iz dobre obitelji i od dobre vrste za razmnoţavanje, djevicu i po mogućnosti privlačnu.

Alexandra se namrštila. — Traţite li vi sebi suprugu ili rasplodnu kobilu?

— Zapravo, to je jedno te isto.

— Ne, nije. A što je s ljubavlju?

Lucien je pokupio štap i bacio ga sa staze kojom su hodali. — Ljubav je riječ koju pripisujemo ţelji da bludničimo kako bismo se doimali profinjenijima od domaćih ţivotinja.

GospoĎica Gallant dugo nije progovarala. Naposljetku je izjavila: — Mislim da se, gospodaru, budući da ne ţelite pruţiti ljubav, barem moţete lijepo ponašati.

Gotovo sve dame to očekuju.

— Vratimo se stoga mojemu izvornome pitanju, bih li mogao privući?...

— Ne biste. — Zarumenjela se. — Ne biste, gospodaru. Mislim da ne biste mogli.

Lucien se zagledao preko parka, razdiran izmeĎu zabave i zlovolje. Rekla je samo ono što je očekivao, ali nije bilo baš laskavo za čuti. — Onda ću se i sam morati predbiljeţiti za vaše usluge.

— Oprostite...

— Lorde Kilcairne? Baš vas je lijepo vidjeti u ovo poslijepodne.

Lucien je bacio pogled prema najbliţoj kočiji koja se zaustavila u njihovoj ravnini. — Lady Howard — ustvrdio je. — Lady Alice. Dobar dan. Jeste li upoznali druţicu moje sestrične, gospoĎicu Gallant? GospoĎice Gallant, lady Howard i lady Alice Howard. — Prema izrazima njihovih lica vidjelo se da je ljubazniji nego obično, ali to što su ih prekinule omogućilo mu je da na trenutak razmotri je li njegov novi plan bio izvrstan ili tek sulud. Nadao se izvrstan.

Alexandra se učtivo naklonila. — Drago mi je što sam vas upoznala, lady Howard, lady Alice.

— GospoĎice Gallant. — Lady Howard ju je odmjerila, a potom pozornost ponovno posvetila Lucienu. — Lord Howard i ja pripremamo mali domjenak, večeru, kod nas u četvrtak. Bilo bi mi drago kad biste vi, vaša roĎakinja, ujna i... naravno, druţica vaše roĎakinje... mogli doći.

Bilo je prebrzo za uvoĎenje Rose meĎu pripadnike visokoga društva, ali u drugu ruku, Howardovi su bili pri dnu društvene ljestvice pa tamo vjerojatno neće biti nikakvih izglednih ţenika koji bi mogli zapaziti šeprtljavost njegove roĎakinje.

— Bit će nam drago nazočiti. Hvala na pozivu, gospoĎo.

Kad se kočija udaljila, Lucien je ubrzao korak. — Bolje nam je pobjeći dok nas 34

Suzanne Enoch još netko nije pozvao nekamo — promrmljao je.

— GospoĎica Delacroix nije spremna — izjavila je ukočeno Alexandra, očito i dalje bijesna na nj.  To znam. Ali Howardovi i njihov krug baš ne opraštaju. Poučite je kako se ponašati na večeri domjenku.

— Neću nastaviti raditi za vas pod takvim uvjetima.

Ponovno je usporio. — Pod kakvim uvjetima?

Opet se zarumenjela. — Morate mi prestati govoriti takvo što.  Što to?

— Znate vi dobro. Ono nedolično i negospodski.

Lucien se osmjehnuo. — Kad smo već kod toga, zato ćete poučavati mene... i Fionu, pravilima lijepoga i doličnoga ponašanja. Uvjeren sam da ću zahtijevati velik dio vašega vremena i osobnu pouku.

— Neću to činiti!

— O, da, hoćete. Upravo sam vam povećao plaću na dvadeset pet funti mjesečno, kao nadomjestak za dodatne obveze. Dajem vam dareţljivu svotu za odjeću.

GospoĎica Gallant je vrlo nedamski opsovala. Lucien se nacerio, okrenuvši glavu to prikriti. Ah, pobjeda.

— Neću biti odgovorna za vaš uspjeh ili neuspjeh.  Pošteno. Naravno, trenutačno. Ima li još nešto?

Pogledala ga je. Izraz lica bio joj je neobičan, dalek, onakav kakav je zapazio kad ju je spasio od ujne Fione. U trenu se njegova znatiţelja pojačala za još jedan stupanj, ali nije rekla ništa.  Shvatit ću vašu šutnju kao krajnju ushićenost, s obzirom na ostale aspekte vašega zaposlenja — pomogao joj je odgovoriti dok su se pribliţavali njegovoj kući.  Trebali ste biti ljubazniji prema svojoj ujni i roĎakinji — rekla je tiho. — Izgubile su supruga i oca.  Moja prva lekcija?  Ako je ţelite tako nazvati.  Nemojte ih previše saţalijevati — odgovorio je, ne mogavši izdrţati da mu se dobro izbrušeni cinizam ne osjeti u glasu. — Budući da su moje jedine roĎakinje, vjerojatno će njihova obiteljska loza postati iznimno imućna u budućnosti.  Mislite li da su izgledi budućega bogatstva nadomjestak za izgubljenu voljenu osobu?  Govorite li to iz osobnoga iskustva? — upitao je, prilično uznemiren da bi shvatio kako je njezino raspoloţenje utjecalo na nj.

Alexandra je podigla pogled. — Naravno da ne govorim, gospodaru. Uopće nemam nikakve izglede.

To baš i nije bio odgovor na njegovo pitanje, ali bio je intrigantan početak za postavljanje niza novih.

35

Kako ukrotiti razvratnika

Dok su se vraćali uz prilaz, zapazila je kako je Vincent ponovno zaostao za njima, iako mu je rečeno da to ne čini. Premda Lucien nije mogao provoditi onoliko vremena s gospoĎicom Gallant koliko je ţelio, bio je prilično zadovoljan. Doznao je nešto više o njoj, iako ni blizu onoliko da utaţi svoju znatiţelju i ţelju. Počeo je pripadnicima visokoga društva oglašavati da dolično ţeli provoditi poslijepodne u društvu dotične mlade dame. To bi trebalo olakšati situaciju onda kad uistinu započne potragu za suprugom.

Osim toga, na taj način imao je pravu ispriku za provoĎenje više vremena s gospoĎicom Gallant. Uspije li joj postići napredak u poboljšanju njegova lijepoga ponašanja i drţanja, spremno će je proglasiti prokletim čudotvorcem.

36

Suzanne Enoch

Čhuwruo poglawljh

A

lexandra je leţala na svome krevetu i navlačila čupavu prostirku amo-tamo preko pokrivača za Shakespearea.

Dvadeset pet funti mjesečno bilo je pravo malo bogatstvo. Tamo gdje je prije radila to joj je bio dohodak za cijelu godinu. Čak i da si je mogla dopustiti baciti mito svojemu poslodavcu u lice, smatrala je da to ne bi učinila.

Alexandra je pretpostavila kako je to uvelike imalo veze s načinom na koji ju je nastavljao izazivati. Navesti Luciena Balfoura na brak moglo bi je pretvoriti u sveca.

Osmjehnula se. Svetica Alexandra, zaštitnica nemogućih, egoističnih, bahatih muškaraca. Naravno, moţda oni trnci koje je zbog njega osjećala niz kraljeţnicu ipak nisu imali baš velike veze s tim. Lord Kilcairn bio je nepoznanica, zagonetka koju još nije počela odgonetati.

Shakespeare se naglo uspravio i naćulio uši prema vratima. Trenutak potom začulo se nečije ţurno kucanje.  GospoĎice Gallant! — začuo se ţenski glas.

Alexandra je ustala, povukla zasun i otvorila vrata. — GospoĎice Delacroix — rekla je iznenaĎeno. — UĎite.  Zapravo, biste li na trenutak mogli doći u moju sobu?  Uskoro je vrijeme odijevanja za večeru.  Da, znam. — Djevojka je bacila pogled preko ramena. — O tome sam vas i htjela upitati.

Znatiţeljna, Alexandra je kimnula i ušla u hodnik. — Naravno.  Vidite — nastavila je Rose prigušenim glasom dok su se spuštale niz hodnik.

— Mama je rekla da bih trebala za večeru odjenuti svoj ţuti taft jer mi se slaţe s bojom očiju, ali ja mislim kako se roĎaku Lucienu taft odviše ne sviĎa.

Kad su ušle u njezinu spavaću sobu, Alexandra je zapazila sluškinju koja je stajala pokraj golemog ormara za odjeću, dva zrcala u naravnoj veličini stajala su sa strana toaletnoga stolića, dok je drugi ormar bio na daljoj strani kreveta. — Sve ste to donijeli sa sobom iz Dorsetshirea?  Svu odjeću. RoĎak Lucien dao mi je onaj drugi ormar i bi jelu sobu za ostale mamine i moje stvari. Ali sve moje svečane haljine su tu.

37

Kako ukrotiti razvratnika

Alexandra je izvila obrve, a potom na lice namjestila osmijeh kad se djevojka ponovno okrenula prema njoj. — Zaboga.

Rose je pokazala na jarkoţutu haljinu koja je bila prebačena preko ruba kreveta. — Što mislite? Mama kaţe da mi ţuta najbolje pristaje, ali gospoĎica Brookhollow uvijek je savjetovala plavu, a ne ţutu, jer je puno suzdrţanija.  Da vidimo tu plavu — predloţila je Alexandra, nadajući se da je prikladnija za londonsko društvo od ostatka drečave odjeće kakvu je viĎala na svojoj učenici.

Sluškinja je nestala u prostranome ormaru i trenutak potom ponovno se pojavila, čvrsto drţeći još ţivopisniju inačicu plave haljine s paunovima.  Ah — Alexandra je pročistila grlo. — Mogu li malo pogledati što imate?  Oh, znala sam da neće odgovarati — rekla je ţalosno Rose i počela se onako poznato duriti pa su njezine plave oči bile zamućene suzama.

Alexandra je pogledala u sluškinju. — Hoćete li nas, molim vas, na nekoliko trenutaka ostaviti same?  Naravno, gospoĎo. — Kratko se naklonivši, nestala je, zatvorivši vrata sobe za sobom.

Kad su ostale bez publike, Alexandra je ponovno posvetila pozornost svojoj štićenici. — GospoĎice Delacroix, kao što znate, lord Kilcairn me zaposlio prvenstveno zbog toga da poradimo na vašemu uglaĎenom drţanju i ponašanju.

Zahtijevao je to kako bi vam omogućio da si naĎete supruga dovoljnih primanja da uzdrţava vas i vašu majku.

Rose je potvrdno kimnula, iako se po njezinu nesigurnom izrazu lica vidjelo da nije točno mogla dokučiti o čemu bi to one mogle razgovarati. Plačete li zato što to nije ono što za sebe ţelite ili zato što to ne ide onako glatko kako biste vi to ţeljeli?

Njezina štićenica nekoliko je puta zatreptala, a potom joj se izraz lica razvedrio.

— RoĎaku Lucienu ne sviĎa se ništa što učinim, a tako bih ga ţeljela obradovati. Kao i mamu.

Alexandra je počela osjećati blagu glavobolju. — Dakle, ţelite li se udati za plemića? O, da. Hoćete li suraĎivati sa mnom i učiniti sve što je moguće da se to dogodi? O, da, gospoĎice Gallant. — Djevojka je uhvatila Alexandru za ruke. — Mislite da ima nade za mene?

Alexandra se osmjehnula. — Da, mislim. I molim vas, zovite me Alexandra ili Lex. Svi prijatelji zovu me Lex. Njezina štićenica se lijepo osmjehnula i oči su joj zasjale. — Hvala ti, Lex. A ti mene moraš zvati Rose. U redu. Pogledajmo sad što sve ima u ormaru, a sutra ćemo dogovoriti sastanak za odlazak krojaču.

Na neki način, Alexandra je zavidjela Rose. Mlada djevojka ţeljela se udati za 38

Suzanne Enoch plemića; očito joj nije bilo vaţno za koga, bilo je vaţno samo da je plemić. Čim dobije odobrenje svoga roĎaka Luciena, a samim time vjerojatno i njegovu potporu, vjenčanje će se odrţati. Ostalo je bilo samo odlučiti datum i ime mladoţenje.

Napokon su se odlučile za jednu Alexandrinu haljinu, svijetloţutu s plavim grančicama od muslina koja joj je oduvijek bila najdraţa. Odlučno je skratila porub za tu niţu djevojku. Prvo ono najvaţnije: trebalo je navesti lorda Kilcairna da shvati kako je njegova roĎakinja više od lijepe paunice. Ne budu li ga mogle uvjeriti da se Rosein izgled i drţanje mogu poboljšati, nikada neće pristati na to da se ona pojavi u javnosti, a još manje da krene u lov na svoga supruga s titulom.

U šest i trideset uputile su se u blagovaonicu. Iza napola otvorenih vrata začuo se oštar glas Fione Delacroix iza kojega je trenutak potom uslijedio tihi otegnuti govor lorda Kilcairna.

Alexandra je namjestila jedan rukav na Roseinoj haljini, ne obazirući se na treperenje svojih ţivaca. Ostao je na ručku, a koliko je njoj bilo poznato, to nije činio gotovo nikada. Pitala se što li će reći na njezinu najdraţu haljinu, koja je bila malo preširoka u grudima za mladu Rose.

— Glavu gore — promrmljala je iza Rose — kao da te nije nimalo briga što tko misli.

Nervozno kimnuvši, Rose je istupila. Wimbole, koji je čekao u predvorju, otvorio je dvostruka vrata da ih propusti. Grof je ustao — znao se on lijepo ponašati, bez obzira na to odlučio to pokazati pred svojim gošćama ili ne. Svojim sivim očima preletio je preko Rose, a potom pogledom potraţio Alexandra, koja je čekala na dovratku.

— RoĎače Luciene — Rose se kratko učtivo naklonila i sjela na stolicu koji je Wimbole za nju pridrţao.

— Što si to odjenula? — zareţala je Fiona. — Nikada nisam vidjela...

— Da — odjeknuo je Lucienov glas i Alexandra je udahnula spremajući se osporiti tu tvrdnju. — Večeras izgledaš zamjetno humanije.

Alexandra je polagano odahnula.

Rose se osmjehnula. — Posudila sam to od Lex. Lord Kilcairn zauzeo je Wimboleovo mjesto i pridrţao stolicu Alexandri. — Lex? — promrmljao je nagnuvši joj se preko ramena i gurnuvši stolicu naprijed kad je sjela. — Ne odgovara vam. Nema dovoljno zavijutaka i tajni. Meni se više sviĎa Alexandra.

Sklopila je oči kad se njezino ime njeţno zakotrljalo s njegovih usnama. Prije nego što je uspjela smisliti prikladan odgovor, uspravio se i vratio svome stolcu.

Moţda je i bilo bolje tako, jer nije imala pojma što reći. Zvuk njezina imena nikada prije u njoj nije izazvao to da blago zadrhti.

— Ne moţeš nositi haljinu svoje guvernante. Ne dolikuje ti.

Alexandra se prenula i razrogačila oči. Fiona i Rose su se pogledale, jedna ratoborna, a druga ponovno na rubu suza, dok je grof rezao zalogaj fazana.

39

Kako ukrotiti razvratnika

— GospoĎica Gallant ima ukusa — rekao je. — S obzirom na tu sretnu okolnost, sutra će se s Rose zaputiti do madame Charbonne. Iz pouzdanih izvora znam da je Charbonne krojačica kakvoj nema premca u Londonu. — Bacivši pogled na svoju ujnu, otpio je gutljaj vina. — Moţda bi bilo dobro da je i sami posjetite.

— Luciene, neću...

— Ili moţete ostati kod kuće. Kako vam se više sviĎa.

— Kako se usuĎuješ?...

— GospoĎo Delacroix — ubacila se Alexandra prije nego što su oštri predmeti počeli letjeti preko stola — čini mi se da imate puno bolji osjećaj za boje od mene.

Bila bih vam zahvalna za vašu pomoć sutra.

Postarija ţena na trenutak se razbjesnjela. — Obilazak Londona ide mi na ţivce — rekla je naposljetku blaţim glasom — ali ne mogu svoju kćer prepustiti hirovima nepoznate krojačice.

Madame Charbonne uopće nije bila nepoznata, ali Alexandra se suzdrţala da to ne naglasi. Nadala se da će jednako tako postupiti i Kilcairn pa se malo opustila kad je on samo podigao obrvu i nastavio jesti. Njegova nazočnost uz hirovitu Fionu Delacroix posve sigurno joj nije bila ni od kakve pomoći, ali, u drugu ruku, mogla se lako naviknuti na način na koji joj je izgovarao ime.

Pitala se je li mu cilj uistinu bilo zavoĎenje ili se samo zabavljao? Zašto bi se uopće zamarao bilo čime kad mu je plijen bio samo upropaštena guvernanta, nije imala pojma. Moţda se dosaĎivao na početku sezone. Zabrinjavajuća pomisao bila je ta da se on uopće nije dosaĎivao.

Haljina koju je gospoĎica Gallant posudila Rose sigurno je bila najljepša koju je imala. Od trenutka kad je Lucien prvi put ugledao svoju novu zaposlenicu, zapazio je da se odijevala dobro, iako konzervativno. Nije mu to smetalo... zapravo, više mu se sviĎalo zamišljati kako izgledaju drugi dijelovi nje i prepuštati se mašti. Ali haljina od muslina bila je divna, čak i na Rose koja je bila krhkije graĎe. Volio bi vidjeti Alexandru u njoj.

— Gospodaru — rekla je boţica tirkiznih očiju, prenuvši ga iz razmišljanja — imate li glasovir?

— Imam ih nekoliko. Zašto?

Kad joj se pogled susreo s njegovim, proţeo ga je neočekivani trzaj ţelje. Lucien je otpio dugačak gutljaj vina, iskapivši piće iz čaše do kraja. DoĎavola. Nije bio naviknut pokazivati toliku suzdrţanost pred ţenom koju je ţelio. Da je bila neka druga, već bi joj dosad predloţio, a ona bi pristala ili otišla svojim putem.

Problem je bio u tome što nije znao koji bi pristup bio djelotvoran, a odbijanje mu je bilo neprihvatljivo. Ona zasigurno nije izgledala niti se ponašala poput bilo koje guvernante koju je sreo u ţivotu i nije reagirala na njegovo očijukanje poput tamo neke pijane ţene koju je u ţivotu upoznao. Zaintrigirala ga je, a on je volio 40

Suzanne Enoch dobre zagonetke.

— Ţeljela bih procijeniti kakve su vještine gospoĎice Delacroix u sviranju.

Lucien se namrštio. — Ne ţelim to čuti.

— Ne trebate biti nazočni, gospodaru. Ali bude li nazočila domjenku, moramo znati gdje je smjestiti ako i kada domaćica pozove za glazbu.

— U straţnji dio prostorije — odgovorio je spremno.

S njegove desne strane začulo se ono poznato šmrckanje i zatomio je svaki daljnji komentar. Ta prokleta mala bila je poput kantice za zalijevanje.

— Točno. Najveću predstavu izvede onaj tko se pojavi iz straţnjega dijela prostorije. — U Alexandrinim očima nakratko je zatreptalo, vidjelo se da se zabavlja i potapkala je njegovu roĎakinju po ruci. — Ali prije nego što je tamo smjestimo, moramo provjeriti njezine vještine.

— Kad je ta večera? — upitala je ujna Fiona. — I tko je priprema? Zašto ja nisam o tome obaviještena?

— U četvrtak, Howardovi, zato što sam ja odlučio ne reći ti.

Rose se zgranula, protisnuvši. — Četvrtak?

— Ima više nego dovoljno vremena da te pripremimo, gospoĎice Delacroix.

Lucien ništa nije odgovorio, jer ga je gospoĎica Gallant ponovno potukla. Nije bio navikao na to. Očito još nije bila shvatila kako ga je uzaludno bilo sprječavati kad on odluči pokazati svoju ćud. Na svu sreću, večeras se činio dobro raspoloţenim.

— Ali, roĎače Luciene, rekao si kako nikada nećeš dopustiti nekome od svojih pajdaša da baci oko na mene.

— Nemam...

— Lord Kilcairn nedvojbeno je ljubomoran — prekinula je glatko gospoĎica Gallant. — Na kraju krajeva, vrlo si privlačna.

Lucien se okrenuo prema guvernanti i pogubno je pogledao. Očito je ona njegov zahtjev da bude izravna kad su sami shvatila tako da moţe biti drska kad hoće i gdje hoće.

Ujna Fiona je vrištala, ostavljajući dojam smijeha. — Nedvojbeno ste točno pogodili, gospoĎice Gallant.

Bilo je to previše. Lucien je ustao i opsovao. — Wimbole će vam pokazati prostoriju i glasovir. Nemojte što slomiti.

— Kamo ideš, Luciene? — upitala je Fiona, još uvijek vrišteći.

— U Jezebel’s Harem — odbrusio je i okrenuo se prema Alexandri. — Jeste li ikada čuli za to?

Izraz njezina lica postao je ukočen i iz pogleda joj se vidjelo da se ne zabavlja.

— Jesam. Čula sam, gospodaru — odgovorila je. — Pretpostavljam da vas ne trebamo čekati budne?

— Nemojte.

41

Kako ukrotiti razvratnika

Najozloglašeniji brlog kockarnice i bordel u zapadnome Londonu općenito je nudio dovoljno zabave da zadovolji čak i njega. Lucien je i sam, poput ostalih, bio iznenaĎen kad se nije prepustio drugoj razbibrizi koja bi mu odvratila misli, nego se prepustio igri piketa. Za manje od dva sata dobio je stotinu funti u igri s markizom od Cookseyja i gotovo da mu nije bilo nimalo stalo povećati tu svotu.

Bio je to njegov vlastiti neuspjeh. Nije se tako lako ţalostio i misli su mu ostale čvrsto usidrene za guvernantu njegove roĎakinje. Raspoloţenje mu se malo popravilo tek kad je odlučio da će ona platiti za svoju drskost... prema njegovoj zamisli. A to će, što god to bilo, svakako uključivati golotinju.

— Luciene?

Prenuo se i podigao pogled sa svojih karata. — Roberte, nisam očekivao da ću te večeras vidjeti ovdje.

Cooksay se odmaknuo od stola. — Mogao bi sjesti na moje mjesto, mladiću — promrmljao je. — Zahvaljujući Kilcairnu, mogu potpuno završiti ovu večer.

Vikont se spustio na upraţnjeno mjesto kad je markiz otišao potraţiti sebi drugu zabavu. — Bilo je zadimljeno od vatrometa u Vauixhallu pa sam došao potraţiti te.

— Šteta što nisi stigao prije sat vremena. Mogao sam s tobom rasturiti Cookseyja. — Lucien je miješao karte svojim dugim prstima.

— Ili si me jednako tako mogao izvući — uzvratio je Robert, pokazujući prema čaši vina.

Lucien ga je motrio. — A što si ti to radio u Vauxhall Gardensu?

Vikont je prošao rukom kroz svijetlosmeĎu kosu. — Majka će mi sljedeći tjedan biti u Londonu.

— I? Vikont je zaustio odgovoriti, a potom, oklijevajući, umjesto odgovora popio piće. — Svi znaju tvoje mišljenje o toj temi. Neću o tome raspravljati s tobom.

Lucien se namrštio. — O kojoj to temi?

Robert je odmahnuo glavom. — Ne. Postajalo je zanimljivo. — Kladit ću se s tobom. Presijecat ćemo snop. Budem li imao veću kartu, otkrit ćeš mi svoju malu tajnu.

— A ako ja pobijedim?

— Moţeš dobiti onih stotinu Cookseyjevih funti.

Lucien nikada ne bi sam pristao na opkladu, ali bio je dobrih šest godina stariji od mladoga Roberta i imao mnogo više tajni za koje nije ţelio da se dozna u visokim krugovima. Gotovo da nije imao vremena ni do pet izbrojiti kad je vikont od njega dograbio snop karata i pljesnuo ih o stol.

— Ja ću prvi — izjavio je Belton i duboko zasjekao. Pogledao je kartu, potom odahnuo i okrenuo zapešće prema Lucienu, da i on vidi. — Tref devetka.

Robert je vratio karte natrag na snop. Podigavši obrvu, Lucien se nagnuo naprijed i podigao kartu s vrha. Bez gledanja, bacio ju je na stol.

42

Suzanne Enoch Dečko pik. — Vikont se zagledao u nj, a potoni se naslonio i prekriţio ruke preko prsa. Trebao sam si skratiti muke i jednostavno popustiti.

— Nisi trebao pristati na okladu. Govori.

— DoĎavola — zareţao je Robert. — U redu, razmišljam o ţenidbi.

Lucien ga je trenutak motrio. — Zašto?

— Dvadeset šest mi je godina. I... jednostavno razmišljam o tome. U redu?

— Obiteljske obveze i sve to — poticao ga je Lucien. Nije ni čudo što je Robert nevoljko ţelio raspravljati s njim o tome. On, i pripadnici visokoga društva, odavno su ga već proglasili pravim neţenjom. Samo su se najstrašnije okolnosti urotile da to promijene, a on nije imao namjeru raspravljati o vlastitim razmišljanjima 0 braku s Robertom Ellisom. Ne večeras i ne dok ne uhvati ţensko u svoju mreţu.

— Da, obiteljske obveze. — Robert ga je motrio poput mačke koja je odmjeravala vrlo krupna i vrlo krvoločna psa. — Pa? Nemaš li mi na to reći ništa poraţavajuće uvredljivo?

Lucien je pijuckao vino. — Što traţiš u nekoj ţeni?

— Ništa poput onoga s čime si ti viĎen. Ne brini, Kilcairne, mogu ja nekoga naći i bez tvoje pomoći.

— Pogrešno si me shvatio. Samo me zanimalo kakva to ţena po tvome mišljenju treba biti da bi bila prihvatljiva kao vikontesa, Beltone.

— Samo si znatiţeljan?

— Da. — Alexandri se nisu svidjele specifikacije koje joj je naveo i doimala se prilično razumnom za jednu ţenu. Moţda je Robert imao neke bolje na umu.

— Pa, nisam... nisam baš posve siguran. Znat ću kad je vidim.

— Nemaš li neke općenite zahtjeve?

— Općenite zahtjeve — mrmljao je Robert, zagledan u nj. — Naravno da imam. Ţelim da bude privlačna, iz dobre i bogate obitelji te prihvatljivo inteligentna.

— Zašto inteligentna?

— Nemoguć si! — izlanuo je vikont, prenuvši najbliţe goste. — Brak je doţivotna obveza.

Još jedan nepraktični idealist. — Brak je poslovna obveza.

— Dragi Boţe! Bilo da je tako ili nije, ne bi li u najmanju ruku poţelio moći razgovarati s partnericom koju izabereš?

— Čovjek se ne ţeni da bi imao partnericu — usprotivio se Lucien.

— Čovjek se ţeni da bi imao odgovarajuću rasplodnu ţenu s kojom moţe dobiti nasljednika. Usto, ako to okolnosti zahtijevaju, čovjek se još ţeni zato da bi stekao dovoljno bogatstva da nastavi odrţavati vlastiti posjed.

Robert je zaškiljio. — Gle, samo zato što je tvoj otac...

— Moj otac je bio kurviš koji se oţenio da bi začeo zakonitoga nasljednika.

Osim ono nekoliko nuţnih trenutaka bračnoga snošaja, nije dopuštao da mu se to miješa u ţivot.

Vikont je ustao. — Ţalim svaku ţenu koja završi s tobom.

—

43

Kako ukrotiti razvratnika

— I ja. — Lucien se pretvarao da zijeva. Sjedni i odigraj sa mnom piket, Roberte. I razgovarajmo o nečemu puno ugodnijem, hoćeš li?

Belton očito nije imao kamo otići te večeri jer je nakon pretvaranja da oklijeva ponovno sjeo. — Podijeli onda te proklete karte.

Lucien ga je poslušao. — Kako je bilo u Calvert’su?

— Na smrt dosadno. Ti si sad doslovno jedini zločesti pripadnik visokoga društva u Londonu. Kad sezona otpočne i kad pristigne ostatak pokvarenoga plemstva, uvjeren sam da mi tvoja nazočnost neće nimalo nedostajati.

Grof je zatomio cerek. — Kad otpočne sezona, pridruţit ću ti se u pijančevanju.

— Jesi li siguran u to? Karo kralj.

— Kralj srce, sedamnaest točkica. Što sad kaţeš?

— Bod za tebe. Čuo sam da u četvrtak ideš na večeru kod Howardovih?

DoĎavola. Loša vijest brzo se proširi. — Da, idem. Što s tim?

— Ako ti je u Calvert’su previše dosadno, sat u društvu s lordom Howardom će te dokrajčiti, Luciene.

— Ako ţelim udati onaj Ďavolji okot, ne mogu to baš učiniti u Calvert’su. — Lucien je sumnjičavo pogledao u Roberta. — Zašto nam se ne priključiš kod Howardovih?

— Što?

— Ti se ţeliš oţeniti, a moja preslatka roĎakinja ţeli se udati. Moţe li biti bolje od toga?

— Tvoja preslatka roĎakinja, »utjelovljenje pakla na zemlji«? Mislio sam da smo prijatelji, Kilcairne.

— Čak i na neviĎeno moraš priznati da udovoljava svim tvojim uvjetima.

— Osim što je iz dobre obitelji, koji bi to točno uvjeti bili.

— Morat ćeš nam se pridruţiti kod Howardovih da bi doznao.

Robert ga je sumnjičavo motrio. — U redu, Kilcairne. Potrudit ću se da me pozovu. Ali bolje ti je da me ne razočaraš.

Osjećajući da je stjeran u kut, Lucien se ipak uspio mračno osmjehnuti. — Ja nikada ne razočaram.

— Kako

ste jutros našli park, gospoĎice Gallant?

— Lako, hvala vam, Wimbole. — Alexandra je nastojala prikriti neznatan pogled koji je bacila niz hodnik pogledavajući iza batlera i svoje razočaranje kad mu je predala šal. Grof se sinoć nije vratio kući dok je ona bila budna i očekivala je da će ga jutros vidjeti.

Nije joj nedostajao, naravno... ni njegov bahati ni neprimjereni razgovor ni njegove znalačke sive oči, već joj je bilo potrebno pojašnjenje u vezi nekoliko naputaka za Rose. Bio je to jedini razlog zbog kojega ga je ţeljela vidjeti. Alexandra se okrenula prema osobi koja je hodala uz nju. — Marie, hvala što ste pošli sa 44

Suzanne Enoch mnom.

Sluškinja se učtivo naklonila. — Bilo mi je zadovoljstvo. Gospodar je rekao kako Sally i ja trebamo poći s vama kad god poţelite prošetati.

— Bilo je to vrlo uviĎavno od njega, ali sigurna sam da imate drugoga neodloţnog posla.

— Ne, kad vi poţelite u šetnju, gospoĎice.

Prema Roseinu opisu, lord Kilcairn nije bio ni blizu tako susretljiv prema njezinim prijašnjim guvernantama. Alexandra je pogledala u Wimbolea. — Je li grof jutros već ustao?

— Jest, gospoĎice Gallant, odjahao je brzo nakon što ste otišli. Ne očekujem ga natrag do večeri.

DoĎavola. — Shvaćam. Hvala vam.

— Ali ostavio je poruku za vas, gospoĎice Gallant. — Batler je izvadio srebrni posluţavnik sa stola u hodniku na kojemu je uredno stajala poruka.

Teškim naporom suzdrţala se da je ne zgrabi s metalnoga podloška. — Hvala vam, Wimbole.

Otvorivši poruku dok su se ona i Skakespeare uspinjali stubama, Alexandra je zapazila da je Kilcairnov rukopis do savršenstva odraţavao njezino viĎenje njega: taman, otmjen i naţvrljan. Mogla je čuti njegov duboki i cinični glas dok je čitala riječi. »Imam otvoren račun kod madame Charbonne. Očekuje vas. Potrudite joj se dati do znanja da prvi komplet haljina treba biti gotov do četvrtka. Očekujem da ćete i sami biti primjereno odjeveni. Kilcairn.« — Hm — rekla je Alexandra. — Jednostavno odiše toplinom, što ti kaţeš na to, Shakes?

Terijer je zareţao. Smatrala je to slaganjem i smijuljeći se pošla se preodjenuti u odgovarajuću odjeću za kupnju. Obje dame Delacroix čekale su je u predvorju kad je sišla niz stube.  Neću to podnositi! — obrecnula se Fiona na Wimbolea.

Osim ako Alexandra nije bila u zabludi, imala je dojam da je batleru pao kamen sa srca kad ju je ugledao da dolazi. — GospoĎice Gallant, čeka vas kočija koja će vas odvesti u Bond Street.  Čujete li vi to? Misli da ćemo po ovako savršenom danu poći u zatvorenoj kočiji. Pa to je okrutno. Okrutno i bezdušno.  Uvjerena sam da lord Kilcairn ima svoje razloge, gospoĎo Delacroix — rekla je Alexandra umirujućim glasom, dajući znak Rose da krene prema izlaznim vratima.  Da, on je tiranin. Cijela obitelj s njegove očeve strane... nisu ništa drugo doli tirani. Hvala Bogu da većina njih više nije meĎu ţivima.  Mama, ţelim novu haljinu — rekla je tugaljivo Rose. — Molim te, poĎimo prije nego što se Lucien vrati i promijeni mišljenje.  Svakako — Alexandra je taj prijedlog podrţala i povela ih do kočije.

45

Kako ukrotiti razvratnika

Zatvorena ili otvorena, kočija je bila veličanstvena i ona se kratko uzdahnuvsi smjestila u nju. Kad se posljednji put koristila Kilcairnovim prijevozom, bila je previše nervozna da bi zapazila bilo što drugo osim onoga nelagodnoga treperenja u ţelucu. Ali sad je zapaţala više. Ni najbolje prijevozno sredstvo u kojemu se ikada vozila nije se moglo usporediti s ovim. GospoĎa Delacroix se popela i sjela njoj sučelice, ne prestajući se ţaliti kako je beznadeţan zarobljenik koji nikada neće ugledati svjetlost dana. Rose je sjela na mjesto pokraj Alexandre i stisnula joj ruku.  Znaš li za tu madame Charbonne? — upitala je Rose, čije su oči sjale od uzbuĎenja.  Da, čula sam za nju. Priča se da je najbolja krojačica u cijeloj Engleskoj. Ne znam čak ni kako je lordu Kilcairnu uspjelo dogovoriti sastanak s njom.  Zato što je on tiranin — ubacila se gospoĎa Delacroix, virkajući kroz otvorenu pukotinu na jednome prozoru navučena zastora.

— O, kakva ljepota. Kad samo pomislim da mi nikada neće biti omogućeno da je vidim izbliza.

— Uvjerena sam da to nije istina — usprotivila se Alexandra. — Lord Kilcairn samo čeka pravi trenutak, tako da vi i gospoĎica i Delacroix ostavite najpovoljniji dojam na njegove prijatelje.

Fiona je na to zašmrckala i okrenula se maramicom rashladiti lice. Ona će biti problem i Alexandra je sumnjala da grofove prijetnje nisu imale puno učinka na njegovu ujnu kad on nije bio nazočan da ih provede. Rose je te sezone mogla zasjati poput najsjajnijega dragulja, ali čim netko pogleda... ili čuje... njezinu majku, pobjeći će uţasnut glavom bez obzira.

Na svojim raznim radnim mjestima nailazila je na ljubomorne braću i sestre, ali nikada na roditelja koji je aktivno, iako nesvjesno, radio na tome da sabotira prvo pojavljivanje svoje kćeri u društvu. Rose, koja je doslovno drhturila od uzbuĎenja i nervoze, gledala je kroz. prozor. Alexandra je prikrila mrštenje. Učinit će sve što bude u njezinoj moći, ali lord Kilcairn moţe jedino toliko očekivati od nje.

Kočija je uz štropot stala, a potom se zanjihala kad je lakaj skočio sa svoga povišenja u straţnjem dijelu vozila. Trenutak potom otvorio je vrata, spustio stube i pruţio ruku, pomaţući im da iziĎu. Bond Street protezala se s obje njihove strane, krcata prodavaonicama posvećenim tome da zadovolje hirove bogatih. Pločnici nisu bili toliko krcati kako je očekivala, ali sezona sluţbeno nije počinjala još nekoliko dana.

Okrenula se prema prodavaonici pokraj njih. Lijepa zelena haljina od svile bila je prebačena preko bezglave lutke u izlogu, a na velikome znaku na vratima pisalo je da je prodavaonica zatvorena. Alexandra je zastala, iznenaĎena. — O, Boţe. To mora da je nekakva pogreška.

— Nije nikakva pogreška — rekao je lakaj i pokucao na vrata. — Lord Kilcairn je sve dogovorio.

Vrata su se otvorila popraćena cilikom zvona na unutarnjoj kvaki. — Vi ste 46

Suzanne Enoch stranka lorda Kilcairna? — upitala je jedna mlada ţena.  Da. Jesmo — odgovorila je iznenaĎena Alexandra.  Molim, uĎite. — Ţena se učtivo naklonila i povukla s ulaza.

Alexandra je u prodavaonicu ušla iza dama Delacroix. Trgovina je bila mala, uredna i doimala se vrlo učinkovitom. Isti opis vrijedio je i za sitnu ţenicu koja im je prišla iz straţnjega dijela prostorije. — Dobro jutro — rekla je zamjetnim francuskim naglaskom. — Ja sam madame Charbonne. — Nastavila im je prilaziti i zaustavila se ispred Alexandre. — Vi ste gospoĎica Gallant, niste li?

— Jesam.  Bonne. Lord Kilcairn mi je rekao da ćete me vi voditi u narudţbi haljina za gospoĎicu i gospoĎu Delacroix.

Ajme, bilo je to nešto što se Alexandra ni u kojem slučaju nije nadala čuti... to da će ona davati naputke jednom od najvećih krojačkih autoriteta u zemlji.

Osmjehnula se. — Uvjerena sam da vi imate puno bolje oko od mene, madame.

Krojačica joj je uzvratila osmijehom, a potom pokazala prema nizu stolica uz bočni zid, odmah do naslaganih hrpa materijala. — Počnimo onda.

Dok su njezine pomoćnice vodile bilješke, madame Charbonne briţno je uzimala mjere za Rose i Fionu. Alexandra je imala osjećaj da je krojačica rijetko kad pokazivala osobni interes za početne faze izrade haljine, ali ništa od tih proba nije bilo ni blizu nalik onome što je ona ikada doţivjela. Očito su i same dame Delacroix bile pomalo zatečene, jer ni Rose ni Fiona... na Alexandrinu veliku radost... nisu progovorile više od dvije riječi nakon dolaska.  A sad ste vi na redu, gospoĎice Gallant, s’il vous plait? — rekla je ta ţena uspravivši se.

— Ja? O, ne, mislim da nisam — usprotivila se Alexandra, zarumenjevši se. Ako je nešto znala zasigurno, onda je znala da madame Charbonne ne šiva haljine za guvernante.

— Lord Kilcairn je izričito naglasio da i vama moramo uzeti mjeru. Namrštila se. — Izričito?

— Qui, mademoiselle.

Još uvijek joj je to bilo besmisleno, ali sama pomisao na to da će nositi haljinu madame Charbonne navela ju je da se oduševljeno naceri. — Dobro, pretpostavljam da bismo onda trebali to obaviti. Ne bih vas ţeljela danas više nimalo zadrţavati.

Krojačica je razvukla metar i osmjehnula se. — Ne brinite vi za to. Dobro sam nagraĎena za vrijeme koje sam jutros odvojila.

— Nisam iznenaĎena — rekla je Alexandra.

— O čemu to vas dvije, zaboga, brbljate? — znatiţeljno je upitala Fiona, okrenuvši se od jarkoţutoga satena koji je promatrala.

Alexandra je prekasno shvatila da su ona i madame Charbonne razgovarale na francuskome. — Ispričavam se, gospoĎo Delacroix. Vaš nećak očito ţeli da i ja imam novu haljinu.

47

Kako ukrotiti razvratnika

— Naravno da ţeli — izjavila je postarija ţena. — Ne ţelimo da budeš viĎena s nama u toj otrcanoj odjeći.

Madame Charbonne se nagnula bliţe izmjeriti Alexandrina ramena. — Da sam znala da će ona, a ne lord Kilcairn plaćati za moje usluge, zaračunala bih puno više novca — promrmljala je, iako njezina diskrecija nije bila nuţna. Očito nijedna od dama Delacroix nije govorila francuski.

Alexandra je zatomila smijuljenje. — Najbolja osveta bit će sašiti joj haljinu kakvu sama ţeli — uzvratila je istim prigušenim glasom.

— Zločesto, zločesto — začuo se dubok glas iza nje na savršenom francuskom.

Rose je vrisnula, čvrsto stišćući posuĎenu haljinu preko grudi. — RoĎače Luciene!

Alexandra se naglo okrenula i umalo se ugušila metrom. — Gospodaru, zar ste nas špijunirali? Bilo bi to... posve... nedolično.

Sklopljenih ruku naslonio se na zid pokraj straţnjega ulaza u prostoriju, oči su mu treptale i blagi senzualni osmijeh bio mu je na usnama. Nije imala pojma koliko se dugo tamo zadrţao, ali očito je čuo njihov razgovor. — Vrlo prisebno od vas, gospoĎice Gallant — otegnuto je izgovorio grof. — Ali zacrvenjeli ste se. — Na svu sreću, nastavio je govoriti na francuskome.

— Naravno da sam se zacrvenjela! Nisam naviknula probavati haljinu u nazočnosti muškaraca.

— Smiješan previd koji ću prvom prigodom objasniti. Ţene se odijevaju da bi se svidjele muškarcima. Zašto onda muškarci u tom procesu ne bi mogli sudjelovati od samoga početka?

— Izgledati privlačno vlastito je zadovoljstvo — odgovorila mu je na engleskome. — Muškarac ima sreće ako taj ishod i njemu samome pričinjava zadovoljstvo.

— Govorite kao prava ţena s intelektualnim pretenzijama.

Sad je pretjerao. — Nisam nikakva ţena s intelektualnim pretenzijama. Dobro sam obrazovana.

— Lorde? — ubacila se madame Charbonne i Alexandra je poskočila.

— Madame?

— Ţelite li da nastavim, lorde?

Krajičkom oka Alexandra je zapazila kako je Fiona laktom udarila Rose u leĎa.

Djevojka je iznenaĎeno zacvrkutala i posrnula prema naprijed. — RoĎače Luciene, bilo bi divno kad bi mi pomogao izabrati haljinu — izlanula je, bijesno se zajapurivši.

Doimajući se zlovoljno zbog toga što su ga prekinuli, grof je odvratio pogled od Alexandre. — Ne, ne bi bilo.

Alexandra je zaškrgutala zubima. — Vaša roĎakinja traţi vaše mišljenje, gospodaru. I to bih mogla dodati vrlo lijepo.

Izvio je obrvu. — Onda dobro, ostat ću. — Još jednom lijeno pogledavši 48

Suzanne Enoch Alexandra, prešao je preko prostorije i smjestio se na jednu od slobodnih stolica.

U redu, to je bilo riješeno. Lord Kilcairn bio je namjerno teţak. Na njegov bahat i ciničan način, sve mu je to bilo zabavno. Alexandra mu je okrenula leĎa i dopustila da madame Charbonne nastavi s uzimanjem mjera. Ne obazirati se na grofa bilo je kao ne obazirati se na čokoladu, ali nije on morao znati kakav je učinak imao na nju.

Bio je u pravu kad je proširio njezine učiteljske obveze na sebe samoga.

Nedvojbeno je taj izazov smatrao zabavom, ali ona nije. Bilo je to njezino stručno područje i lord Kilcairn trebao se ponovno vratiti u školu.

Lucien je gotovo cio sat trpio prituţbe i šepirenja. Zaključivši da se time kvalificirao za sveca, ustao je i protegnuo se. — Ispričajte me na trenutak, dame.

Zaustavio se neposredno ispred ulaznih vrata trgovine i iz dţepa kaputa izvadio cigaru. Kad su se vrata iza njega otvorila, znao je tko je, bez okretanja.

— Izgledate ljepše u toj boji burgundca od roĎakinje Rose — rekao je.

— Ne traţim ja supruga s titulom. A to je ruţna navika.

Lucien se okrenuo i usne su mu se razvukle prema gore, što je samo bio pokazatelj da se zabavlja. — Morate biti puno precizniji kad smo ruţne navike i ja u pitanju. Jeste li me slijedili samo zato da biste me spriječili u pušenju?

— Bojim se da s vama treba poraditi na puno više polja od toga.

U trenu pobuĎena zanimanja, Lucien je vratio nepripaljenu cigaru u dţep. — Da pogodim. Trebate još jednu povišicu plaće prije nego što se prihvatite tako groznoga posla moje preobrazbe.  Ne, ne trebam.

— Molim vas, recite mi onda što vas brine.

Alexandra je pročistila grlo. — Guvernanta sam. Ne bih trebala nositi haljinu koju je sašila madame Carbonne.

Lucien ju je odmjerio. — Ako je niste ţeljeli, niste joj trebali dopustiti da vam uzme mjere za nju.

Zarumenjela se. — Moţda nisam, ali ne radi se o tome što ja ţelim, nego o tome što priliči. Ne priliči jednoj...

— Ne, ne priliči — prekinuo ju je, prišavši joj bliţe. — Ali svejedno ćete je nositi, zar ne?

Ustuknula je korak, a on je u trenu krenuo za njom. — Gospodaru, ja...

— Nećete li?

Ponovno je oklijevala. — Naravno da hoću. Nedvojbeno će to biti najljepša haljina koju sam ikada imala.

Dvojio je u to. Jednostavno ga je nastojala navesti da se osjeća poput nitkova i ujedno mu omogućiti da kaţe nešto časno i plemenito. Ipak je on bio čistokrvni nitkov. Za postizanje te titule bile su potrebne godine teškoga rada u raskalašenosti.

49

Kako ukrotiti razvratnika

Nekoliko pametno sročenih rečenica ne bi ga ni počelo preobraţavati. — Onda mi zahvalite, a nemojte mi drţati lekcije o mojim lošim navikama.

Alexandra je podignula bradu na način koji mu se učinio prokleto privlačnim.

— Neću vam zahvaljivati. Donijeli ste lošu odluku i mislim da ćete poţaliti čim netko od vaših plemića shvati što vaša guvernanta ima odjeveno. I tko je ona.

— Alexandra — promrmljao je, poţeljevši da su negdje drugdje, a ne nasred Bond Streeta i da je moţe poljubiti, pitajući se što ga je to spriječilo ovaj put. — Odavno sam ja prestao mariti za mišljenje sebi ravnih plemića. Ţelim vas vidjeti u toj haljini i vidjet ću vas.

— Mala je to pobjeda, gospodaru.

Potvrdno je kimnuo. — Ali smatram je prvom meĎu mnogima. Zapravo drugom, ako uzmemo u obzir to da, na kraju krajeva, radite za mene.

Pogledala ga je ravno u oči i samo je boja njezinih obraza odala njenu savrsenu mirnoću. — Jedna od mnogih pogrešaka koje sam načinila, gospodaru — odgovorila je.

— Nadam se jedna od mnogih koje će tek uslijediti. — Dopuštajući joj da to protumači na način na koji sama ţeli, Lucien je bacio pogled unutra prema prodavaonici. — Ispričajte me utjelovljenju pakla na zemlji i njezinoj majci.

— Znate, nije ona tako loša.

Poţeljevši je dotaknuti, samo ju je prstom pomilovao po mekanome glatkome obrazu. — Recite mi to ponovno u petak ujutro. Imate tri dana, gospoĎice Gallant.

Lucien je gledao za njom dok se vraćala u prodavaonicu. Poţelio je uroniti u nju, a nije uspio dobiti čak ni poljubac. I ona je znala za tu njegovu ţelju. Morala je to znati, zato što joj je to rekao u lice. Lucien se namrštio kad se popeo u svoj fijaker i zaputio na istok prema boksačkome klubu.

Uz pet-šest ljubavnica raštrkanih po gradu i još mnogo onih koje će tijekom sljedećih nekoliko tjedana stići iz Londona, zadovoljiti se ne bi bio problem. Ali nije on ţelio njih ni njihovo dokono brbljanje i spremna tijela. Ţelio je Alexandra Gallant. Ţelio je da i ona njega poţeli. Dok je posve očito pokazivao zanimanje za nju, ona se pokazala više nego sposobnom oduprijeti se svim njegovim nedoličnim porivima. Zasigurno se osjećala dovoljno ugodno s njim da bi ga dokono povrijedila.

Naravno, njemu se to sviĎalo.

Neka sve ide doĎavola, trebao je sebi naći suprugu... što je brţe i bezbolnije mogao. Lucien je promotrio tri mlade ţene koje su izlazile iz prodavaonice šeširima.

Graciozne, lijepe i hihotave... odbacio ih je ni ne pogledavši ih drugi put. Ţenidba nije isključivala da mu Alexandra bude ljubavnica, jednom kad je uvjeri u svoj šarm, ali poţuda za tom prokletom guvernantom odvraćala mu je pozornost do apsurdnosti.

Lucien je uzdahnuo. Jednostavno će morati frustraciju iskaliti na svojemu boksačkom partneru. To... ili dočekati gospoĎicu Gallant u zasjedi... u nekome 50

Suzanne Enoch mračnom hodniku, u svojemu vrtu, u knjiţnici, u svojemu uredu ili... Lucien je zadrhtao. Moţda bi mu bilo bolje prvo sebi naći suprugu. Zasigurno je stekao dovoljno zatomljene ţelje da je mogao seksualno općiti s gotovo bilo kim. Da nije bilo toliko bolno, bilo bi zabavno.

51

Kako ukrotiti razvratnika

Peto poglavlje

Z

apamti, Rose — prekorila ju je Alexandra — ima još pet sljedova jela.

— Ali jedem pomalo, baš kao što si mi rekla. — Rose je naglo spustila vilicu na prazan tanjur i ponovno se počela duriti. — To je tako glupo.

Podsjetivši se da joj Kilcairn plaća dvadeset pet funti mjesečno i da se već prije bavila tvrdoglavim sedamnaestogodišnjakinjama, Alexandra joj se osmjehnula i odmahnula glavom. — Nije glupo. Tvoje konzumiranje hrane je u redu. Ali trideset drugi put si otpila vino. Bojim se da si već pomalo pijana.

Na svu sreću, Rose je opustila napeta ramena i zahihotala se. — To je samo zamišljeno vino.

Alexandra se udobnije smjestila na stolicu u blagovaonici, sučelice svojoj učenici. Bilo joj je drago zbog toga što su jelo i vino bili zamišljeni, jer u protivnome bi obje, ona i njezina štićenica morale naručiti da im madame Charbonne proširi nove haljine prije večere na domjenku.

Izabrala je taj način pouke kako bi Rose učinila svjesnijom onoga što čini rukama nego onoga što kuša usnama. Ali problem je bio veći od toga.  Problem je u tome što se čini da koristiš čašu vina sa zadrškom. Svaki put kad te nešto upitam, otpiješ gutljaj prije odgovora — naglasila je Alexandra.

— Činim to kako bih dobila na vremenu smisliti pravi odgovor. Tomu me naučila gospoĎica Brookhollow.

Tako je i mislila. — Da, dobar trik. Ali bit će ti potreban više nego jedan, draga moja, inače će svi shvatiti što radiš... i do kraja večere bit ćeš toliko pijana, da nijedan odgovor vjerojatno neće biti pravi.

— Više nego jedan? — upitala je Rose, doimajući se očajno. — Jedva i taj jedan mogu zapamtiti.

— Ah, pa to je barem jednostavno — leţerno je odgovorila Alexandra, iako je bila zabrinuta. Trebao je to biti lakši dio. Jedva su se bile dotaknule razgovora o domjenku, a o proceduri nakon jela nisu uopće ni razgovarale. Bila je iznimno svjesna činjenice da će večera kod Howardovih biti kušnja Roseinih vještina, kao i njezinih vlastitih. Postojao je jedan čovjek kojemu se posebice ţeljela dokazati... kao i Rose, naravno. — Odaberi pet stvari pa ih izvodi jednu za drugom, iznova i iznova.

52

Suzanne Enoch — Što?

Ne shvaćam.

— Dopusti mi da ti pokaţem. — Ponovno je sjela i otpila vino, baš kao što je to i Rose bila učinila. — O, da, lorde Watley. Točno znam što mislite. — Alexandra je potom podignula ubrus i njime obrisala kut usana. — Doista očaravajuće. — Vrativši ubrus na krilo, iznova ga je izravnala. — Vrlo hrabro od vas. — Potom je zagrizla zalogaj zamišljene večere, proţvakala i progutala. — Ah, jednostavno sam zatečena.

— Na kraju je zahvatila nekoliko zamišljenih kriški krumpira i stavila na hrpu u svojemu tanjuru. — Puno vam hvala.

Rose se ponovno hihotala. — Bojim se da sam se posve izgubila. Ali to je sve. Popiti, ubrus, ubrus, zagristi, izvesti nešto. Svaki put kad ti bude potreban trenutak za razmisliti, ponovno proĎi po popisu i iskoristi sljedeće.

Naravno, moţeš to mijenjati. Ako ti je potreban duţi trenutak, zagrizi. Ako je nuţan samo brz i jednostavan odgovor, nemoj učiniti ništa ili izravnaj ubrus. No, osim toga, samo proĎi kroz svoj popis.

Njezina je učenica zjapeći gledala u nju. — Pa to je savršeno, Lex. Alexandra se nacerila. — Hvala ti, ali to uopće nije nikakva moja zasluga. Imala sam dobre učitelje.

— Išla si u školu i tamo to naučila?

— Išla sam u školu naučiti puno sjajnih stvari. A to je bila jedna od njih.

Zasluge su to Akademije gospoĎice Grenville.

— Popiti, ubrus, ubrus, zagristi, izvesti nešto. — Kimajući uz svaku izgovorenu riječ, Rose je ponovila redoslijed. — Mislim da to mogu zapamtiti.

— Izvrsno. PrijeĎimo to onda još jednom, kao i razgovor za večerom.

Rose je uzdahnula. — Tko ćeš biti ovaj put?

— Još nisam bila lady Prembroke. Probat ćemo nju.

— Ali za nju se ne mogu udati — poţalila se djevojka, kreveljeći se.

Njezina učenica se barem bez ikakve teškoće mogla usredotočiti, pomislila je Alexandra. — Ali zato se moţeš udati za nekoga od njezinih sinova. Uključujući markiza od Turrentona.

— Dosadan je.

— Ali je bogat.

— Ah, tako je već bolje. U redu.

Alexandra je ustala i premjestila svoje stvari na drugo mjesto. Ovaj put sjela je s Roseine lijeve strane. — Osim toga — nastavila je — nemoj nikada pretpostaviti da je osoba kojoj se obraćaš jedina koja te sluša. Netko će uvijek čuti to što govoriš i sve što kaţeš... ili učiniš... moţe biti ponovljeno.

Bile su usred vjeţbe i Rose je postizala sve sigurnija u svojim strateškim oklijevanjima, kad je netko zagrebao po vratima blagovaonice.

— UĎite — povikala je Alexandra nadajući se da nije Kilcairn. Samo joj je još trebalo da zajedljivi grof uništi Roseino novostečeno samopouzdanje.

U prostoriju je ušla Penny, Roseina sluškinja, i učtivo kimnula u znak 53

Kako ukrotiti razvratnika

pozdrava. — Oprostite, ali gospoĎa Delacroix kaţe da je vrijeme za spavanje, gospoĎice Rose. Kaţe da vam je potreban san.

Alexandra je bacila pogled na porculanski sat koji je stajao na bifeu. — Ajme.

Nisam ni bila svjesna da je već tako kasno. Nastavit ćemo ujutro, Rose.

Kad su se dame udaljile, Alexandra je uzdahnula i udobno se zavalila na svoju stolicu. U stvarnosti nije voljela te male trikove za zadrţavanje odgovora, gledajući na njih samo kao na nuţnost za prikrivanje tupastosti. Ali Rose će biti potrebni, sve dok ne bude malo zrelija. Alexandra se nije mogla prisjetiti da je ikada bila tako nesigurna kao gospoĎica Delacroix, ali ona se sama o sebi morala brinuti sve od svoje sedamnaeste godine i nije imala vremena oklijevati. Zapravo, sve do posljednjih pola godine gotovo da nije imala vremena ni disati.

Dolje u predvorju muški glasovi razmijenili su pozdrave, nakon čega su se začuli Kilcairnovi samouvjereni koraci u čizmama koji su se penjali uz stube.

Opsovavši, Alexandra se uspravila poţeljevši da je svoja razmišljanja zadrţala za ono vrijeme kad se vrati u sigurnost spavaće sobe. Utišala se, nadajući se da će koraci proći pokraj nje, ali znala je da neće.

— Odustala si od nje — upitao je grof dubokim glasom kad se zaustavio kraj dovratka.

— Nisam. Maloprije je otišla na spavanje. Hvala na pitanju, ali prilično dobro napreduje.

Bio je odjeven u večernje odijelo, sav u crnom i sivom, veličanstven i iako su ga njezine misli registrirale kao opasna i bahata, a njegove prijedloge neprihvatljivima, puls joj je poskakivao i zastajao joj je dah. Lord Kilcairn je prišao i sjeo na slobodno mjesto pokraj nje.

— Dovoljno dobro da poĎe na zabavu u četvrtak? — upitao je, donekle znatiţeljno bacajući pogled na prazne tanjure, čaše i razbacani srebrni jedaći pribor na stolu.

Alexandra je na trenutak poţeljela imati pravu času vina ili, još bolje, viskija za popiti. — Da, vjerujem da jest. Iako bi pomoglo kad biste bili samo malo ljubazniji prema njoj.

— Pokušavate i meni biti guvernanta, Alexandra?

— Taj zadatak ste mi vi dali, gospodaru. — Nikada nije shvaćala da bi njezino ime na nečijim usnama moglo imati takvu... snagu. Ali Kilcairn je zasigurno znao kakav je učinak to moglo imati na nju. Mogla je to zaključiti po pogledu njegovih sivih očiju koje su se zabavljale, proklet bio. — Vaša sestrična ima vrlo malo samopouzdanja.

— Toliko je glasna, da to nitko nikada ne bi pomislio.

— Njezina je majka glasna. Rose gotovo nikada ne progovara ni riječi. — Alexandra je potajice ispod oka pogledala u njegov mršavi tamni profil kad se zavalio na svojoj stolici.

— Obje laju više od vašega psa.

54

Suzanne Enoch Suzdrţala se od isticanja da Shakespeare ne laje. — Smijem li vas nešto upitati?

— rekla je umjesto toga.

Pogledao ju je i oslonio se laktom o stol, podbočivši rukom bradu. — Pitajte.

Ajme, kako je bio lijep. — Zašto vam se toliko ne sviĎaju?

Grof je podigao obrvu. — Rospije?

— Da. — Ne tiče vas se. — Unatoč izgovorenim riječima, glas mu je bio tih, svilenkast, otegnut i uvrtao se niz Alexandrinu kraljeţnicu. — Dovoljno je samo reći da je to istina.

— Prilično ste nalik Richardu III., je li? — upitala je Alexandra, doimajući se naizgled jednako smirenom kakav je bio i on. Neće je povrijediti u bitki riječima, neće mu to dopustiti.

Kilcairn se osmjehnuo onim svojim senzualnim mračnim osmijehom od kojega joj je zastao dah. Budući da se ne mogu dokazati kao ljubavnik / i uţivati u tim slatkorječivim slavnim danima / odlučio sam dokazati se kao zlotvor / I mrziti dokone uţitke tih dana.

Odmahnula je, ponovno ostavši zadivljena. — Ne. Više poput nekoga velikog zločestog kralja koji zatoči svoje bespomoćne nećakinje u kuli, a potom ih dade pogubiti.  Mislite nasilnik.  Morate znati da to tako izgleda.  Znam da to njima tako izgleda. A izgleda li tako vama, gospoĎice Gallant?

Na prvi pogled je izgledalo. Imala je nejasan osjećaj da nasilnici s takvom lakoćom ne navode blage samoironične stihove iz Richarda III. Nije moje da to govorim gospodaru, ja sam tu samo zaposlenica.

Grof je ispruţio ruku i gornjom stranom prsta pomilovao je po obrazu.

Okamenila se, nastojeći upamtiti taj osjećaj. Kad se nije pokrenula, ponovno se uspravio i zataknuo joj ispali pramen kose iza uha. Sve to vrijeme nije odvajao pogled od njezina, kao da ju je gledao promatrajući njezinu reakciju. Nije znala što je vidio, osjećala se poput mušice bespomoćno privučene plamenu. Kretanje, govor, disanje... sve je to postalo nemoguće. Potom se, uzevši joj obraze meĎu dlanove, sporo nagnuo naprijed i lagano joj dotaknuo usne svojima.

Alexandra je sklopila oči. Njegove mekane čvrste usne klizeći su milovale i draškale njezine, sve dok se jednostavno nije poţeljela spustiti na pod. Prvi put otkad se odlučila na usidjelištvo nije se osjećala poput usidjelice. Osjećala se rastaljenom, na vatri. Privijala mu se i uz tih i prigušeni zvuk produbio je dodir njihovih usana. Čak joj ni spoznaja da je u društvu vrhunskoga ljubavnika nije promijenila ono uzbuĎenje od kojega zastaje srce: da je netko ljubi. Nikada je nitko nije tako poljubio. Nikada nije vjerovala da takav poljubac postoji, osim u bajkama. U nemogućnosti da si pomogne, Alexandra mu je uzvratila poljupcem, nezgrapno i 55

Kako ukrotiti razvratnika

nestručno. Ali činilo se da to što nije imala iskustva nije brinulo Kilcairna kad su mu ruke kliznule nadolje preko njezinih ramena do struka i bokova. Naizgled ju je bez imalo napora podigao i posjeo sebi u krilo, ne prestajući posvećivati pozornost njezinim ustima i usnicama.

Kad je naposljetku imala osjećaj da će planuti, on se odmaknuo. Ošamućena, Alexandra je podignula glavu. — O, Boţe! — dahtala je dok su joj ruke bile labavo prebačene preko njegovih ramena.

Zadrţao joj je pogled; bilo je nečega zavodljivoga i tajnovitoga u njegovoj dubini. — Ovo je nešto za što se bojim — prošaptao je — da Rose nikada neće naučiti.  Što to?

— Kako navesti muškarca da je poţeli na način na koji ja ţelim tebe. — Spustio je pogled do njezinih usnica, a potom joj ponovno zarobio usta u grubom i zahtjevnom poljupcu. Vrpoljila se, privijajući se bliţe njemu dok mu je sjedila u krilu i pojačavala stisak zagrljaja, ne ţeleći propustiti ni najmanji dašak pozornosti koji joj je iskazivao.

Nije mogao biti onoliko ciničan koliko je to tvrdio. Nije, čim ju je mogao tako ljubiti. Ali Alexandra nije bila toliko glupa da povjeruje kako bi ga nedostatak cinizma spriječio da potrga odjeću s nje i njezinu golu koţu obaspe vrelim, sporim poljupcima. Na tu je pomisao zadrhtala, osjetivši duboku čeznutljivu bol, vreliju od vatre. Tada je shvatila kako svemu tome smjesta treba stati na kraj.

— Gospodaru, — zaustila je uzdrhtalo, zakrećući lice od njegova.

Usnama joj je prelazio preko vilice. — Da? — Morate prestati.

— Zašto, za Boga miloga?

Vrškom jezika milovao joj je podnoţje vrata pa je dahtala, uranjajući bespomoćno prste u njegova ramena. — Trudim se poučavati lijepom drţanju i ponašanju. Ovo zasigurno nije način na koji to treba činiti!

— Moja sestrična nije tu.

— Ali vi jeste. — Uz napor se odmaknula od njega i ustala. Sporo, oklijevajući, ruke su mu kliznule s njezinih bokova i struka. Znala je daju je, ako je to ţelio, mogao drţati zatočenu na svome krilu, privijajući je bespomoćno uz sebe, i činilo joj se znakovitim to što ju je pustio da pobjegne. Poslije će točno shvatiti što je to značilo, kad ponovno bude sposobna svjesno razmišljati. — Ja sam guvernanta — izjavila je, podigavši ruku popraviti kosu. — Nisam ljubavnica. A vi ste, na vlastiti zahtjev, jedan od mojih učenika.

Stegnute vilice, grof ju je mrko pogledao. Pokazao je prema vratima. — Onda idite.

Kilcairnov glas zvučao je čvrsto i napeto i Alexandra je zastala. — Jeste li dobro?

— Naravno da nisam. Laku noć.

56

Suzanne Enoch — Niste?

Mogu li vam pomoći?

Namrgodio se, rekavši: — Moţete, ali nećete.

— Ja... — Shvatila je dovoljno zanimljivih novih stvari tijekom toga poljupca da bi mogla zaključiti o čemu on to govori. — Ah. — OtiĎite, gospoĎice Gallant. Smjesta.

Oklijevala je, potom potvrdno kimnula i otvorila vrata. — Laku noć, lorde Kilcairne.

— Moţda ćete me sanjati, Alexandra. Mislim da ja vas hoću.

Zatvorivši njeţno vrata za sobom, Alexandra je poţurila u svoju spavaću sobu.

Kad je ušla, provela je dobrih pet minuta odlučujući hoće li zaključati vrata ili neće.

Naposljetku je prevladao zdrav razum pa je navukla zasun.

Dok je odijevala spavaćicu, zatekla se nepokretnom ispred kamina u kojemu je hučala vatra, prstima prelazeći po usnicama. Ţelio ju je i bilo bi strahovito jednostavno popustiti kad bi samo obećao da će je nastaviti tako ljubiti. Uistinu ga sanjati. Bit će sretna uspije li uopće sklopiti oči.

Lucien je koračao oko stola u blagovaonici, mozgajući o financijskim stavkama imanja. Bale sijena, broj stoke, cijena ječma ... količina ugljena potrebna da se tijekom zime zagrije Kilcairn Abbey. Ništa mu nije uspijevalo.

— DoĎavola — opsovao je, nakon čega je uslijedilo još nekoliko sočnijih psovki.

Bilo je to previše. Muškarac njegova iskustva i reputacije nije ni pod kakvim uvjetima smio čeznuti za prestarom djevicom... posebice ne sad kad ju je zaposlio kao guvernantu. Kad ju je poljubio, ponadao se da će mu to olakšati onu uzburkanost čuvstava koju je u njemu izazvala. Ali sad je, osim što je bio bolno uzbuĎen, osjećao njezin oklijevajući, a potom ţestok odgovor. Potom se ona povukla na počinak, zdrava i cijela i još uvijek djevica, a on ju je pustio da ode.

Još jednom je okruţio prostorijom, a potom zastao ispred vrata. Bilo mu je potrebno odvraćanje pozornosti od onoga što je njemu odvraćalo pozornost. Naglo otvorivši vrata, spustio se niz stube i ušao u straţnji hodnik u kojemu je nekoliko malih praktičnih spavaćih odaja bilo zavučeno ispod plesne dvorane na katu.

Zastavši pred prvim vratima, pokucao je po čvrstom drvetu.

Prigušen odgovor koji je dobio nije zvučao ljubazno. Hladnokrvno, ponovno je pokucao, ovaj put glasnije.

— U redu, doĎavola sve — progunĎao je netko. — Nadam se da kuća gori.

Okrugla kvaka se zakrenula i vrata su se otvorila. Protrljavši jedno oko, gospodin Mullins je smušeno piljio u svoga poslodavca. U trenu se uspravio, problijedjevši: — Lorde! Pojma nisam imao...

— Gospodine Mullinse — prekinuo ga je Lucien. — Imam zadatak za vas.

— Sada, lorde?

— Točno, sada. Ţelim popis. Popis od dvanaest... ne, naĎite petnaest... neudanih ţena iz plemićkih obitelji, dobra karaktera i ugodne vanjštine u dobi izmeĎu sedamnaest i dvadeset dvije.

57

Kako ukrotiti razvratnika

Namjerno se ograničio na dob onih koje su bile dvije godine mlaĎe od gospoĎice Gallant. Ako ţena sebi nije našla supruga do dvadeset druge, očito je imala nekakvu manu, psihičku ili kakvu drugu. Još uvijek nije bio otkrio kakvu je manu imala gospoĎica Gallant, ali bio je siguran da će to ţurno učiniti.

— Ţene. Da, lorde. Ali... s kojom namjerom?

— S namjerom ţenidbe, gospodine Mullinse. Odmah ujutro dajte mi taj popis kako bismo mogli započeti s procesom eliminacije.

Dok je odvjetnik piljio u njega, Lucien se okrenuo na peti i zaputio natrag uz stube. Wimbole se te večeri povukao na počinak i hodnici su bili mračni i utihnuli.

Lucien je ušao u svoje privatne odaje, otpustio osobnoga slugu i skinuo većinu odjeće. Natočivši konjak i iskapivši većinu u jednome cugu, sjedio je u mraku zagledan u mjesečinu i vidio dva tirkizna oka.

Većinu noći je proveo tu. Kad je ujutro Bartlett zagrebao po vratima, a potom nezvan ušao u spavaću sobu svoga gospodara, Lucien je upravo uspio odspavati svojih prvih dvadeset minuta u komadu te večeri.

— DoĎavola. Koliko je sati? — promrmljao je, pruţivši se preko ruba stolca i bacivši čizmu na osobnoga slugu.

Bartlett ju je uhvatio i pošao prema prozoru na istoku, zastrtom teškim plavim zastorima. — Sedam ujutro, gospodaru. Gospodin Mullins je izišao, ali ţelio je da vas obavijestim da će se vratiti do osam, na vrijeme za sastanak s vama. — Razmaknuo je zastore pa je sjajna ţuta jutarnja svjetlost preplavila prostoriju.

Lucien je zaječao i prebacio ruku preko očiju.  Ţelite li da vam Wimbole pripravi nešto za glavu? — upitao je osobni sluga, kupeći njegovu razbacanu odjeću.  Ne, nisam pijan. Samo sam umoran. Jesu li rospije ili gospoĎica Gallant ustale?  Gopodična Gallant i Sally otišle su prije otprilike petnaest minuta u Hyde Park. Penny i Marie je gospoĎa Delacroix pozvala u svoju spavaću sobu kad sam izišao iz kuhinje.

Bartlettova hladna učinkovitost često je bila iritantna, ali osobni sluga drţao je jezik za zubima, imao besprijekoran osjećaj za pravi trenutak i ukus, što je bio nadomjestak za njegovu povremenu tromost. — Donesi mi malo kave — naredio je Lucien.  Odmah, gospodaru.

Lucien je ustao i navukao košulju i hlače koje mu je Bartlett noć prije ostavio sloţene. Hvala Bogu pa su on i Robert za danas već bili isplanirali otići na utrke čamaca na rijeci Temzi. U protivnom je mislio kako bi cijeli dan proveo sanjareći o prokletoj guvernanti svoje proklete roĎakinje.

Već su ga i prije odbijale, iako rijetko, što mu nije smetalo. Iz iskustva je znao 58

Suzanne Enoch da postoji mnoštvo ţena koje moţe potraţiti da mu olakšaju tegobe. Jednako tako je znao da nijednu od njih danas neće potraţiti... sve dok ne riješi to prokleto izluĎujuće neriješeno stanje s gospoĎicom Gallant.

Budući da je bila dolična dama kojoj je bilo stalo do pravila lijepoga ponašanja, provest će doručak poučavajući Rose kako pobijediti niske strasti u korist lijepoga drţanja i ponašanja i bit će primoran slušati svaku riječ i znati kako ona to namjerava primijeniti na nj. Nije to ţelio čuti i nije joj ţelio pruţiti zadovoljstvo da to govori u njegovoj nazočnosti. Stoga je popio kavu na katu, a potom otišao naći gospodina Mullinsa.  Tih si se sjetio? — upitao je, bacivši popis natrag na njegov stol.

— Dali ste mi prekratak rok, lorde — rekao je odvjetnik, doimajući se povrijeĎeno. — Tu je petnaest imena i sva odgovaraju uvjetima koje ste mi sinoć dali.

— Dobro. Barem na dvije od njih moţe se računati da će se sutra uvečer pojaviti na domjenku kod Howardovih.

— Lorde, mislite li uistinu oţeniti...

— Odmah eliminirajte Charlotte Bradshaw — prekinuo ga je. — Njezin brat ovisnik je o lošim okladama i postanem li njegov zet, očekivat će da mu to nadoknadim. Zapravo, ponovno pregledajte cijeli popis. Što manje obiteljskih veza imaju, tim bolje.

— Ali ţeljeli ste da budu iz dobre obitelji.

— Bila bi poţeljna dobra, mrtva obitelj.

— Lorde, to baš i nije lagan zadatak, vi...

— Ţelim popis petnaest prihvatljivih ţena do petka ujutro. Je li jasno?

Gospodin Mullins je uzdahnuo i zguţvao komad papira. — Jest, lorde. Posve jasno. Odmah ću se pobrinuti za to.

Alexandra nije vidjela lorda Kilcairna gotovo sljedeći dan i pol. Zamalo je pomislila da je izbjegava, ali nije joj se činio takvim. Vjerojatnije je izbjegavao svoju sestričnu i tetu. Kako je ona gotovo stalno bila u društvu Rose, objašnjenje njegove odsutnosti na taj način imalo je više smisla. Samoj sebi je rekla kako je zahvalna zbog toga što će pripreme za domjenak biti same po sebi dovoljno teške i bez britkih komentara.

Unatoč tomu, nije mogla ne osjećati se pomalo... uznemirenom. Svaki put kad bi sklopila oči mogla je osjetiti njegove usnice na svojima, njegove ruke koje joj klize niz leĎa, a potom njega, onako visokog, čvrstog i snaţnog. Njegova odsutnost dala joj je vremena da promisli i razmisli što ju je to privuklo k njemu.

Ali nije joj omogućila da mu točno kaţe što je mislila o njegovu drskom ponašanju... kao da bi uopće znala što reći. Pravilno bi bilo izvijestiti ga o svome nezadovoljstvu i dati mu do znanja kako odsada od njega očekuje da se ponaša kao gospodin. To bi ga pak spriječilo da je ikada više poljubi, ali ta pomisao nije ju ni

59

Kako ukrotiti razvratnika

najmanje zadovoljavala.

Vrata koja su povezivala njezinu i Roseinu sobu zakloparala su i otvorila se. — Lex? Smijem li ući?

— Naravno, Rose. Daj da te vidim.

Djevojka je oklijevala na dovratku, a potom upala u Alexandrinu spavaću sobu.

Madame Charbonne izabrala je svijetloplavu svilu za Roseino prvo javno pojavljivanje te večeri. Ugledavši svoju štićenicu čija je plava kosa bila skupljena navrh glave i usku nisku bisera priljubljenu uz njezin vrat, Alexandra se mogla samo sloţiti. — Izgledaš divno.

Rose se zarumenjela. — Oh, hvala ti. Tako sam nervozna.

— Samo ne dopusti da se to vidi. — Alexandra je završila vezivanje kose zelenom vrpcom koja je odgovarala razbacanom cvijeću na njezinoj haljini. Kreacija se nedvojbeno doimala nesvojstveno guvernanti, ali bila je najljepša koju je ikada imala.

— Lijepo izgledaš — rekla je Rose sjedeći na rubu kreveta. — Hvala Bogu što je roĎak Lucien dopustio da tu ostaneš i nije te smjestio u odaje za poslugu. Da je to učinio, nikada ne bismo mogle ovako čavrljati.

Alexandra je zastala. — Tvoja prethodna guvernanta nije boravila u ovoj spavaćoj sobi?

— Ne, nije. Lucien je rekao kako ne ţeli da se tu motaju. Boravile su dolje gdje su Wimbole, gospodin Mullins i ostali sluge imali svoje odaje. To su vrlo dobre sobe, ali premale da bi u njih mogao stati pristojan garderobni ormar. A ni Shakespeareu se to nimalo ne bi svidjelo. — Potapkala je terijera koji je drijemao na Alexandrinu jastuku.

— Ne bi, i ja mislim da ne bi.

Na imanju Welkinsovih imala je odaje za poslugu, iako joj je u ostalim ladanjskim dvorcima bio dodijeljen veći ili manji smještaj, ovisno o veličini kuće. Iz nekoga razloga nije joj sinulo kako su njezine odaje tu bile neobične, premda sad nije mogla vjerovati da je bila tako naivna. Pitala se što ostali zaposlenici lorda Kilcairna sad misle o njoj i što su rekli svojim prijateljima u drugim kućama.

— Jesi li dobro? — upitala je Rose kad je zavladala tišina.

Prenula se. — Jesam, prilično.

— Dobro, zato što mislim da bih se na smrt onesvijestila da moram Howardovima bez tebe i tvoje pomoći.

Alexandra je prišla i sjela pokraj djevojke. — Ne brini, Rose. Bit će to mala zabava, tako je rekao lord Kilcairn. Osim toga, svi će očekivati da budeš malo nervozna. Budeš li zbog nečega zbunjena, samo me pogledaj. Bit ću u blizini i sve ćemo bez problema riješiti.

Nije izrazila svoju zabrinutost zbog nečega vrlo značajnoga: gospoĎe Fione Delacroix. Grof je obećao pobrinuti se za nju, ali njegovi bi joj komentari još više oteţali prije negoli je umirili. Rose nije bilo potrebno ništa što bi je dodatno uzrujalo 60

Suzanne Enoch pa ni Alexandra nije progovarala, nadajući se da će lord Kilcairn odrţati svoju riječ.

Bio je dolje u predvorju kad su se ona i Rose spustile stubama i odjednom je shvatila koliko je nervozna kad je morala neko vrijeme provesti u njegovu društvu.

Još uvijek nije imala pojma što mu reći o njihovu poljupcu, a on je bio uvjeren kako će to prvom prigodom spomenuti.

Brzo se pomolila da ne spomene njezinu glupost pred svojim roĎakinjama... kao ni pred bilo kim drugim. Ne bi mogla podnijeti da ponovno otpočnu glasine.

Nije ona bila ta koja je ohrabrila lorda Kilcairna, ali nije mu se ni gorljivo opirala, kao što se opirala lordu Welkinsu. Zapravo, nimalo se nije opirala Lucienu.

Grof ih je promatrao dok su dolazile i oči su mu bile zaklonjene puštenim očnim kapcima u polutami predvorja. — Dobra večer, dame — rekao je tiho otegnutim glasom, dok im je prilazio.

— Gospodaru.

— Mama će svakoga trena sići — rekla je Rose, kratko se naklonivši, doimajući se i dalje iznimno nervoznom. — Bojim se da joj se... baš ne sviĎa haljina madame Charbonne.

Alexandra nije krivila djevojku zbog oklijevanja u govoru, s obzirom na tipičnu reakciju njezina roĎaka prema njoj. Imala je spreman umirujući komentar za slučaj da joj on odgovori na onaj svoj uobičajeno zajedljiv način.

— Što otmjenije više kasnimo, tim bolje — bilo je sve što je rekao i Alexandra se malo opustila. Moţda se, na kraju krajeva, Ďavo večeras namjeravao lijepo ponašati.

Ako je to bio slučaj, bilo bi to prvi put da tako učini, ali nakon onoga poljupca stalno mu ţeljela radije vjerovati, a ne kolebljivo sumnjati u nj.

61

Kako ukrotiti razvratnika

Šhsuo poglawljh

L

ucien je razmišljao o tome da na svome konju odjaši na soareju kod Howardovih, a da ga dame doprate u kočiji. Ne morati slušati pola sata blebetanja nesnosnih roĎakinja bilo je pravo iskušenje. Ali primamljivija je bila pomisao da će se gospoĎica Gallant stiskati s njim u malome putničkom pregratku kočije, bile njegove dvije roĎakinje prisutne ili ne.

I tako je sjeo pokraj ujne Fione dok je kočija kloparala prema Clifford Streetu i kući Howardovih. GospoĎa Delacroix je sa svojom narančastom kosom skrivenom ispod beţ šešira i svojom zaobljenom pojavom zamaskiranom u stilski tamnosmeĎe u večernjoj haljini beţ boje gotovo mogla proći kao aristokratski matrijarh... sve dok nije otvarala usta. Čim iskrca Rose i Fionu i preda ih na brigu gospoĎici Gallant i njihovim domaćinima, Lucien se namjeravao zabaviti negdje drugdje. Ali ne kockanjem, opijanjem ili iskradanjem van povući koji dim... sačuvat će on te ugode za poslije, tijekom sezone, nakon što sebi osigura nevjestu.

Na jednome takvom na smrt dosadnome dogaĎanju vjerojatno će biti nazočno nekoliko uglednih dama i lady Howard pozvala je barem dvije izgledne nevjeste s popisa gospodina Mullinsa. Malo povjerljivoga razgovora u četiri oka s pravom ţenom dokazat će... njemu i gospoĎici Gallant, da bi... kad jednom namiriši novac i titulu, ţena bila spremna udati se za stari savijeni stup u plotu ograde, a kamoli ne za nj.

Njemu sučelice, Rose i Alexandra tiho su razgovarale, nedvojbeno posljednji put uvjeţbavajući prije dolaska. Nije zavidio Alexandri na njezinu zadatku, iako se činilo kako ona u sebi ima dovoljno snage da to obavi. Hvala Luciferu što neće ponovno morati udavati ujnu Fionu. Dvojio je ima li dovoljno novca uvjeriti guvernantu da se pobrine i za taj posao. lako mu je to bilo mrsko priznati, gospoĎica Gallant je barem što se jednoga tiče bila u pravu... nikada je nije trebao potaknuti na to da odjene haljinu madame Charbonne. Nije to imalo nikakve veze s njezinom prituţbom da ne izgleda kao guvernanta, jer nije izgledala. Jednostavno nije mogao skinuti pogled ili svoju zahuktalu maštu s nje.

— Ima li netko kome posebno ţelite predstaviti Rose večeras? — upitala je 62

Suzanne Enoch Alexandra, susrevši njegov pogled.

— Vjerojatno će doći moj prijatelj Robert Ellis, vikont od Beltona. Izrazio je znatiţelju da upozna moju roĎakinju Rose.

Alexandra ga je oštrije pogledala. — A zbog čega je on to tako znatiţeljan?

Prema izrazu njezina lica pogodila je odgovor na to pitanje ili je barem mislila da je pogodila. — A zašto ne bi bio? — uzvratio joj je hladno, izazivajući je da ga optuţi za nešto nedolično. — Ne biste li vi bili znatiţeljni upoznati jedine ţivuće roĎake grofa Kilcairn Abbeyja?

— Bih, pretpostavljam — odgovorila je preko volje. — Iako se čini da ne potičete razgovor na tu temu.

Lucien je zaškiljio. — Ne potičem li?  Ne, ne p...

— Zašto taj lord Belton ne bi pokazivao zanimanje za moju kćer? ubacila se Fiona. — Ona je anĎeo. Trebao bi biti sretan pokazati je svojim prijateljima.

— Je li vikont Belton neţenja? — upitala je Rose, grickajući donju usnicu.

Barem se činilo da se ţeli udati i izbjeći njegovoj skrbi jednako toliko koliko je to on sam ţelio. — Neţenja, u potrazi za pravom ţenom i promjenom toga statusa — odgovorio je.

— Naravno, to nije namjera ove večeri, je li, lorde Kilcairne? — upitala je nepokolebljivo Alexandra.

— Imamo li drugu namjeru? — upitao je, sumnjičavo je pogledavši. — Znam da to nije za moje zdravlje.

— Da, imamo drugu namjeru. Rose — rekla je gospoĎica Gallant, okrenuvši se njegovoj roĎakinji — molim te, ne zaboravi da se večeraš trebaš samo ugodno osjećati na okupljanju pripadnika visokoga društva. Jedno po jedno. Bit će to mala neformalna zabava, kako nam je rekao lord Kilcairn. Imat ćeš vremena za neobvezna čavrljanja, ali ne smiješ dopustiti nijednoj osobi, ni muškoj ni ţenskoj, da zadobije monopol nad tvojom pozornošću.

Lucien je prikrio blagi cerek. — Mogu li ja imati monopol nad nečijom pozornošću?

— Uvjerena sam da moţete činiti što vam drago, gospodaru.

— Sjetit ću se da ste to rekli.

Alexandra se zarumenjela. — Nisam mislila...

— Ah, tako sam nervozna, da sumnjam kako ću moći progovoriti i riječ — ubacila se Rose.

— Moţemo se jedino nadati da će ova prigoda tako utjecati na tvoju majku. — Spustio je obod šešira, zlovoljan. Trebao je narediti da Rose i Fiona jašu na konjima, kako bi on i Alexandra mogli nesmetano razgovarati.

— Moja Rose će se pokazati jako dobrom — izjavila je Fiona — i znat ćete koliko se ponosimo njome. — Namjestila je svoje rukavice do lakta. — Iako bih ja radije da je gospoĎa Charbonne dodala perje njezinu izgledu. Znate, perje u kosi da je pravu 63

Kako ukrotiti razvratnika

dozu otmjenosti.

— Moţda na nekom formalnijem dogaĎaju — umirila ju je Alexandra.

— Ili na odlasku u londonski zoološki vrt. — Lucien je razmaknuo zastore na prozoru i pogledao van u sve veću tamu. — Nedvojbeno bi se pokrivalo za glavu dojmilo pavijana. Moţda bi poţeljela drţati se podalje od nojeva tora. Nije dobro piljiti u neku ţivotinju kad moţda na sebi nosiš nekoga njihova roĎaka.

Ponovno je nastalo ono durenje. — Mama!

Ujna Fiona se zgranula. — Grozan si, grozan, Luciene — srdito je prštala. — Da mi nisi roĎak, sigurno bih te mrzila.

— Uvjeravam vas, osjećaj je...

— Bit ćeš ti najljepša mlada dama za večerom, Rose — prekinula je Alexandra.

— S perjem ili bez perja. Nemaš se zbog čega brinuti.

— Ma, je li moguće? — usprotivio se Lucien, zlovoljan zbog toga što mu je zatomila nekoliko obećavajućih uvreda.

GospoĎica Gallant ga je pogledala, doimajući se uvrijeĎenom guvernantom unatoč haljini koja joj je nadasve dobro pristajala. — Da, moguće je. Prvi dojmovi su najtrajniji, gospodaru, kao što to sami najbolje znate. Jedino što Rose treba jest ostaviti pozitivan prvi dojam.

Njezin komentar podsjetio ga je na njegov prvi dojam o njoj i vratio ga u razmišljanje o tome koliko bi joj volio skinuti rukavice, ljupke biserne cipele te iznimnu haljinu i prijeći rukama preko njezine mekane tople koţe. Lice mu se sporo razvuklo u osmijeh.

Kočija se zanjihala i zaustavila, trgnuvši Luciena iz sanjarenja. Stavivši svoju poţudu pod kontrolu, pomogao je ujni i sestrični da siĎu. GospoĎica Gallant sišla je posljednja. Zapazio je njezino oklijevanje prije nego što je prihvatila njegovu ruku i spustila se strmim stubama kočije na zemlju. Prignuo se bliţe i sklopio prste oko njezinih. — Hipnotiziraš me — promrmljao je.

— Volite izazivati nevolju — uzvratila mu je oslobodivši prste, ali on je već bio zapazio njezinu ustreptalost. Alexandra je sustigla Rose kod glavnoga ulaza, prebacivši ruku oko mlade djevojke.

Njezina reakcija na njegov dodir odvratila mu je pozornost i spriječila ga da joj odgovori. Dragi Lucifere, pa on je nju ţelio u svome krevetu. Budući da nije namjeravao biti pratnja svojoj ujni, pošao je unutra za damama. Ponovno je pogledom našao Alexandra, tragajući za njezinom zeleno-bijelom suknjom koja se pri svakom pokretu vitkih oblih bedara njihala s jedne strane na drugu.

Ljubazan batler, za kojega se uopće ne bi moglo reći da je zaprepašten što na svojim vratnicama vidi lorda Kilcairna, poveo je skupinu uz stube do salona za prijam. Zastali su na dovratku i Lucien je zatomio psovku.

GospoĎica Gallant se uznemirila stojeći pokraj njega. — Rekli ste da će to biti nekakvo malo okupljanje — prošaptala je.

— Jest, po londonskim mjerilima — slagao je i istupio pozdraviti lorda i lady 64

Suzanne Enoch Howard.

Nije mu se sviĎalo što je bio izigran, a to se očito dogodilo. Pedesetak gostiju, gotovo dvostruko više od onoga što je očekivao, vrzmalo se po salonu Howardovih i slijevalo u susjednu prostoriju za glazbu i knjiţnicu. Nije čak ni znao da ih je početkom sezone toliko puno u gradu. Zasigurno nije bio toliko naivan da se pretvara kako nema pojma o uzroku iznenadnoga ušutkivanja, nakon čega se uzbuĎeno brbljanje razlijegalo prostorijom kad je ušla njegova druţina.

— Lorde Howarde, lady Howard — rekao je blagim glasom, iako bi bio najsretniji da ih je oboje mogao zadaviti — dopustite mi da vam predstavim gospoĎu i gospoĎicu Delacroix te druţicu moje roĎakinje, gospoĎicu Gallant.  Drago nam je što smo vas upoznali — ţurno je izustila lady Howard, uzevši Rose za ruke, ne obazirući se na ujnu Fionu. — Sigurno znate, gospoĎice Delacroix, da vas svi ţeljno iščekuju vidjeti.

Rose se učtivo naklonila, zarumenjevši se, dok je Lucien teško uzdahnuvši čekao da započne sa zamuckivanjem i plačem. Bilo mu je drago što je u tome kratkome trenutku koji je potrajao ta neugodna pojava izostala.

— Imate divnu kuću — rekla je njegova roĎakinja uzdrhtalim glasom. — Hvala vam što ste nas pozvali.

Lucien je koraknuo i stao iza Alexandre. — Boţe, pa nju se moţe naučiti.

— Psst, trebali ste me upozoriti da ţelite izvesti predstavu od njezina pojavljivanja, odmah nakon večere gospoĎa Delacroix će morati izjaviti da ima glavobolju. Rose nikada neće uspjeti čavrljati s dvadeset ţena koje se okome na nju.

Pogled koji mu je uputila posve jasno mu je dao do znanja kako od njega očekuje da se pobrine za loše zdravstveno stanje svoje ujne Fione. Nitko... zasigurno nijedna ţena... nikada mu nije nareĎivala što činiti. Ipak joj je blago potvrdno kimnuo. — Ni ja ne mislim prolaziti kroz tu patnju. Zaboga, mogao sam se sad opijati u White’su.

— Onda je ova večer i za vas lijepa promjena.  Točno, promjena je — priznao je tmurno, pitajući se nije li ona trezvenjak jednako koliko i oklevetana najispravnija ţena koju je sreo u ţivotu. — Ja to ne bih nazvao lijepim.

Na svu sreću, stigli su dovoljno kasno pa se njihov dolazak podudarao s početkom večere te su bili pošteĎeni mnogih upoznavanja. Lady Howard smjestila ih je izmeĎu lady DuPont i lady Halverston. Bila je to mudra odluka njihove domaćice, s obzirom na njegovu reputaciju i poodmaklu dob tih dviju matrona. Kad je uočio Daubnera koji se kretao prema svojemu mjestu za drugim stolom, sinuo mu je puno praktičniji raspored.

— Ali... — zamucao je Daubner kad mu je Lucien prišao i s njim zamijenio kartice s imenima.  Ne moraš mi zahvaljivati. Znam koliko mrziš te prozore zbog propuha.

— Ali...

65

Kako ukrotiti razvratnika

Lucien je junački sjeo pokraj ujne Fione. RoĎakinja Rose i gospoĎica Gallant sjele su za prvi stol, na svu sreću jedna do druge. Pogled je bio bolji nego s mjesta koje mu je najprije bilo dodijeljeno i uhvatio je Alexandrin pogled kad je sjeo.  Udobno? — oblikovao je usnama, dovoljno glasno da ga ona čuje.  Nedvojbeno, gospodaru — odgovorila je i ponovno obratila pozornost na Rose.

Lucien je pogledao ujnu. — Vaša kći izgleda prolazno — priznao je preko volje.  Naravno da izgleda. Polovina mladića u Berlingu ju je posjećivala, a još nije bila ni izišla u društvo. Ali ja znam što je dolično i za koga se ona treba čuvati.  Nisam shvatio da ste tako ucviljeni napustili Dorsetshire. Nikada je nismo trebali udaljiti od njezina prirodnog okruţenja.

Rose se neće udati za farmera, vikara ili veleposjednika.

Kad mu je s druge strane prišla gospoĎica Georgina Croft, Lucien je zaključio kako, na kraju krajeva, ta večer moţda i neće biti potpuno traćenje vremena. Bila je na šestome mjestu Mullinova uvodnog popisa.  Dobra večer — rekao je, ustavši i izvukavši stolicu za nju.

Zarumenjela se do korijena svoje tamnosmeĎe kose i uzalud pogledala da karta s njezinim imenom nije na nekom drugom, a ne na tome mjestu. Kartica s imenom bila je točno tamo gdje ju je on zatekao, izmeĎu njega i napola gluhoga lorda Blakelyja. — Dobra večer, lorde — rekla je napokon, kratko se naklonivši.  Dobra večer — ponovio je, sjedajući nakon nje. Kasno je shvatio da pojma nema kako razgovarati s djevicom debitanticom a da je na smrt ne prestraši.

Hmmm. Alexandrino tutorstvo mu se sad i nije činilo toliko apsurdnim.

GospoĎica Croft je progutala. — Večeras je prilično hladno, je li?

Ah, standardni besmisleni razgovor. Razočaravajuće, ali barem neće biti preopterećen večeras... osim ako se ne pridruţi gospoĎica Gallant. — Nije ni čudo, s obzirom na to da je tek početak sezone.

— Uistinu. Blagoslovljeni smo blagom zimom.

Istodobno je gotovo identičan djelić razgovora odjeknuo za udajenim stolom.

Lucien je podigao pogled kad je Rose završila komentar o blagoj zimi obraćajući se muškarcu za svojim stolom. Alexandra je srela njegov pogled pa je izvio obrvu. Usne su joj se počele izvijati u zabavan osmijeh prije nego što je odvratila pogled.

Odjednom se zapitao je li i ona tu besmislenu glupost smatrala jednako tako apsurdnom poput njega.

Bilo bi to iznimno intrigantno, s obzirom na to da je poučavali te gluposti i time zaraĎivala za ţivot. S obnovljenim entuzijazmom ponovno se okrenuo prema gospoĎici Croft. — Što vas tako rano dovodi u London?

Bacila je pogled prema majci koja je sjedila na udaljenome kraju stola. — Moj otac ima ovdje nekoga posla za obaviti. A što vas dovodi ovamo, lorde?

— Obiteljske obveze.

— Obiteljske obveze? Nikada se nisi ni potrudio prije nas zapaziti.

66

Suzanne Enoch Lucien se prenuo na škripavi glas ujne Fione koji je nadglasao čavrljanje. — Što je to bilo, draga? — upitao je, uputivši joj kratak osmijeh čovjeka kojemu nije bilo do smijeha.

Očito je prema izrazu njegova lica shvatila kako on neće dopustiti da razgovor krene tim putem, jer je problijedjela. — Ah, pa znaš — zahihotala se i posegnula za čašom madeire.

Kad su dame ustale od stola i ispričale se nakon večere, Lucien je imao glavobolju. Budući da je Georgina Croft otpijala gutljaj vina svaki put kad bi je nešto upitao, bila je barem pijana i teturava... što joj je omogućilo da bude opuštenija u razgovoru, ali nije joj utjecalo na dosjetljivost.

Ustao je kad se ujna Fiona povukla od stola pridruţiti ostalim damama koje su se ponovno okupljale u salonu. Prije nego što je uspio načiniti samo jedan korak da je prestigne i spriječi, gospoĎica Gallant materijalizirala se pokraj njega. Lucien je pročitao njezin pogled i prigušeno se zabavljajući uhvatio ujnu za ruku.  GospoĎice Gallant — izjavio je — bojim se da se moja ujna ne osjeća dobro.

Ujna Fiona se zagledala u nj. — Ja se...  O, sirotica, i jutros je imala glavobolju — ubacila se u pravi trenutak Alexandra, koja se iznenada našla uzeti Fionu za drugu bucmastu ruku. — Tako je silno ţeljela doći ovamo.  Što...  DoĎi, ujna — zapovjedio je. — Odmah ćemo te odvesti kući i smjestiti u krevet. Uvjeren sam da će lord i lady Howard imati razumijevanja.  Da, gospoĎo Delacroix, potrebno vam je samo dobro se naspavati. To će biti najbolje.

GospoĎica Gallant je za sobom povukla Rose pa su se probile kroz gomilu prema vratima. Uz nekoliko pozdrava i na brzinu izrečenih isprika, uspjeli su izići i ugurati ujnu Fionu u kočiju koja ih je čekala.  Bili biste posve dobar general bojnik, gospoĎice Gallant — rekao je Lucien sjedajući, kad se kočija zanjihala krećući s prilaza.  Hvala, lor...  Što znači ovo? — skvičala je Fiona. — Osjećam se kao da sam oteta!  Nismo mi te sreće.  Lorde — prekorila je Alexandra, ali nimalo pokajnički i on joj se samo nacerio.  Tako mi je drago što smo uspjeli pobjeći. — Rose je lepezom hladila lice. — Toliko ljudi, svi su gledali mene!

Lucien ju je promatrao, pitajući se je li on ikada bio tako neiskusan i naivan.

Nije se činilo vjerojatnim. S obzirom na očevu reputaciju koja mu je popločala put, svaka manjkavost se tako mogla pokazati pogubnom. — Ti si najnovije čudo predstavnika visokoga društva. Gledat će te, sve dok ne naĎu novu divljač za čeznutljivo zagledanje.

67

Kako ukrotiti razvratnika

— Mama!

Prije nego što joj je uspio objasniti što je time mislio reći, Alexandra je pročistila grlo. — Lord Kilcairn je na neki način u pravu.

— U pravu je?

— Pa... jest. Ja bih to rekla malo drukčijim riječima, ali...

— Kukavice — prekinuo ju je.

— ... ali to je upravo ono što sam mislila pod prvim dojmovima. Za mjesec dana neki od te gospode i dama imat će samo nejasno sjećanje ţele li biti viĎeni u tvome društvu. — Osmjehnula se pri nejasnoj svjetlosti i nešto neobično je udaralo i zaigralo u Lucienovim prsima.

— I? — poticao je.

— Nakon ove večeri, uz moţda samo još jednu takvu istovjetnu večer, mislim da nikome od njih neće smetati upustiti se u razgovor s tobom, gospoĎice Delacroix.

— Ah, hvala ti, Lex. — Divno — smijuljila se ujna Fiona. — Ali nisam vidjela tvoga prijatelja, Luciene, lorda Beltona, ne zove li se tako?

Zadrţao je pogled na gospoĎici Gallant, nastojeći zaključiti što se to točno upravo dogodilo i je li zbog toga zadovoljan ili zlovoljan — Robert ima zdrav razum.

Očito nije došao.

Progovorio je puno oštrije nego što je namjeravao, ali Fionino nepraktično zlurado likovanje beskrajno ga je ţivciralo. Zaboga, ta ţena bi im svima upropastila večer... njima i ostalim Howardovim gostima... da su ostali još samo dvije minute.

Kad ga je Alexandra još jednom pogledala, glupavo se smješkao, gledajući je.

Komentarom je barem ušutkao svoje roĎake; podnio je više nego dovoljno brbljanja za jednu večer.

Kad je izišao iz kočije i ušao u kuću, sve tri dame već su bile nestale uza stube.

— Wimbole, konjak — naredio je, poţurivši u svoju radnu sobu.

Uzdahnuvši, razvezao je kravatu i utonuo u fotelju najbliţu kaminu. Trenutak potom batler se pojavio pokraj njega i Lucien je s posluţavnika podigao čašu s tekućinom boje jantara. Otpio je gutljaj, puštajući da mu topla tekućina pali grlo, sve do utrobe. — NaĎi gospodina Mullinsa.  Na zapovijed, gospodaru.

Odvjetnik se sigurno motao negdje uokolo jer su se vrata u trenu otvorila nakon što je batler izišao. Lucien je kroz napola sklopljene oči nastavio gledati pucketavu vatru.  Gospodine Mullinse, prekriţite Georginu Croft s popisa. Pitao sam je da mi kaţe ime omiljenoga pisca, na što je ona odgovorila: »Više volim izvornik.« Pomislivši da je mislila na Bibliju, pitao sam je koji joj se ulomak najviše sviĎa.

Odgovorila je nešto u stilu: »Onaj kad on odlazi u potragu za Guinevere.«  Mislila je da ste je pitali za najdraţi dio o kralju Arthuru. I sama bih isto izabrala.

68

Suzanne Enoch Na zvuk Alexandrina blagoga glasa, Lucienu je bio potreban svaki gram snage volje da ostane sjediti na mjestu i smireno pogleda u nju koja je stajala na vratima, ruku prekriţenih na prsima.  Što znači da je ili gluha ili tupa.  Znači li to da vi nastavljate vezu samo s inteligentnim ţenama? — upitala je, ušavši u sobu i zatvorivši vrata za sobom.

— Pitate li me vi to općenito ili zato što vas to osobno zanima? — uzvratio je, gledajući je kako prilazi. Izgledalo je kao zavoĎenje, ali s obzirom na to da je prije pet minuta bila ogorčena na nj, pomislio je kako je vjerojatnije planirala napad iz zasjede. Shvatit će ona da se on ne predaje tako lako.

— Nikada nisam čula da netko pravi popis potencijalnih supruga, a potom eliminira kandidatkinje kad ne proĎu ispit iz knjiţevnosti.

— Zapravo, to se čini prilično razumnom metodom.

— Ali, niste li mi rekli da vam se više sviĎaju zrelije ţene? GospoĎica Croft izgleda kao da još nema ni osamnaest.

— Ne vjerujem u postavljanje ograničenja. — Otpio je konjak, zahvalan što ga je glavobolja prošla... uz presudnu podudarnost da se to dogodilo istodobno kad su se njegove roĎakinje povukle na počinak.

— Ali vaš odvjetnik pravi popis ţena za vas.

Sporo se osmjehnuo i zadovoljno zapazio da je spustila pogled na njegove usne.

— Postoji li razlog vašega dolaska ovamo? Osim, naravno, izraziti svoju ljubomoru?

— Vi...

Vrata su se ponovno otvorila. — Ţeljeli ste vidjeti...

— Samo malo, gospodine Mullinse — zareţao je Lucien.

Ispričavam se, lorde. — Vrata su se ponovno zatvorila.

Rekli ste, Alexandra? — potaknuo ju je, potegnuvši još jedan gutljaj konjaka.

— Bilo bi mi teško iskazati ljubomoru, zato što je ne osjećam. — Prikrala se njegovu stolu i ponovno se vratila. Svjetlost vatre zahvatila je perlicu na njezinoj haljini koja je cijelom duţinom zasvjetlucala.

— A zašto ste onda tu? — promrmljao je, a puls mu se uznemirio. Na kraju krajeva, haljina ni u kojem slučaju nije bila pogrešna.

— Pitati vas zašto nastavljate s cenzurom svoje sestrične i ujne zbog njihova ponašanja kad je vaše deset puta gore!

Još šire se nacerio. — Deset puta? Čudo kako me uopće itko podnosi.  Pa i jest.  Molim vas, recite mi što vi mislite, u čemu je manjkavost moga karaktera?

Okrenula se prema vatri. — Neću.  Zašto ne?  I sami dobro znate da vrijeĎate ljude. Namjerno to činite. Neću vas zabavljati navodeći vaše pozorno njegovane mane.  Očito sam nestašan kao sam vrag.

69

Kako ukrotiti razvratnika

Zločesti ste — ispravila ga je. — Pridati tome opisu dodatne slogove neće promijeniti tu činjenicu.

Lucien ju je motrio i blaga glavobolja ponovno se javljala. Alexandra je vjerojatno cijelu voţnju do kuće provela odlučujući o onome što mu točno ţeli reći i kako bi on mogao pokušati parirati svakome ubodu mača.  A kako sam to ja onda zločest? — upitao je, odloţivši konjak na stranu.

Njezin odgovor zanimao ga je više nego što je to namjeravao priznati.  Za početak, neprestano vrijeĎate i omalovaţavate svoje roĎake.

Podigao je obrvu. — Ima još nešto?  Ima. — Alexandra se isprsila, prikliještivši ga svojim izravnim bijesnim pogledom. — Govorim vam to samo zato što ste poţeljeli moju pomoć u usavršavanju svoga ponašanja.

— Jesam. Nastavite.  Dame Delacroix upravo su izgubile najbliţega muškoga roĎaka, a vi glatko odbijate pokazati i najmanju sućut za njihovu ucviljenost, a još manje za tešku situaciju u kojoj su se zatekle. To je bezosjećajno.  Tu su, zar ne? — zareţao je. Postajalo mu je sve manje i manje zabavno.  Zbog komada papira, a ne zbog vaših osjećanja. To ste im posve jasno dali do znanja. Jeste li im uopće izrazili sućut?

Lucien je stegnuo vilicu. Očito je znala kako se prepirati, ali nije imao namjeru dopustiti joj da ga huškanjem navede da joj otkrije nešto što je ţelio zadrţati za sebe. — Platio sam pogreb.

— Nije to isto.

Nešto u tome nije bilo o rospijama Delacroix pa čak ni o njemu. Bila je previše bijesna da se ne bi radilo o osobnome bolu. — Koga ste pokopali? — upitao ju je tiho.

Alexandra je zaustila odgovoriti, a potom naglo zašutjela. — Kao da bi vas bilo briga, vas ne moţe dirnuti ni to da ţalujete za svojom obitelji — zareţala je na kraju i okrenula se na peti.

Lucien je skočio na noge. Kad ju je uhvatio za zapešće, okrenula prema njemu.

Lice joj je bilo crveno i prsa su joj se nadimala zbog brzog i bijesnog disanja.

Njegova naelektrizirana reakcija na njezino divljačko pulsiranje odmah je promijenila ono što je namjeravao reći. — I te kako ţalujem — rekao je. — Ali ne radim predstavu za javnost.

Alexandra mu se zagledala u lice i nestalo je ljutnje iz njezina izraţajnog izraza lica. — Oplakujete svoga roĎaka Jamesa, ne oplakujete li?

Nije bio tako proziran, znao je to, ali činilo mu se da ona točno zna o čemu je razmišljao. — Zašto ste mi dopustili da vas poljubim? — nastavio je protupitanjem.

Zajapurila se. — Ne mijenjajte temu razgovora.

Još uvijek je čvrsto drţeći za zapešće, privukao ju je bliţe. — Moja tema je puno zanimljivija. 

70

Suzanne Enoch — Meni n-nije, gospodaru.

Lucien se osmjehnuo, a potom sagnuo i njeţno joj usnama dotaknuo usnice. — Je li ovo puno zanimljivije? — promrmljao je.  Mislim da nije...

Ponovno ju je poljubio, ovaj put još silnije. — Ili moţda ovo? Nakrivila je glavu i sklopila oči. Nemajući nimalo volje oduprijeti se svojoj boţici koja ga je privlačila, još jednom ju je poljubio. — Silno sam zainteresiran.

Alexandra je polako otvorila svoje tirkizne oči i pogledala ga. — Moţete prestati s argumentom — rekla je tihim njeţnim glasom, zbog kojega je osjetio drhturenje u mišićima — ali ne i s razlogom skrivenim iza njega.

Te riječi zazvučale su hladno i hrabro, ali dobro je poznavao njezino raspoloţenje da osjeti koliko je uznemirena. Nije sada namjeravao popustiti. — U redu. Razgovarali smo o mojemu lošem ponašanju. Pravi gospodin vas ne bi poljubio. Stoga, u ovome slučaju, lijepo ponašanje nema smisla.  Vi nemate smisla — usprotivila mu se, izvukavši ruku iz njegova stiska. — Ne moţete ţalovati za jednim roĎakom i pretvarati se da nimalo ne marite za druge.  Ali mogu izabrati hoću li ili neću o tome razgovarati, a moj izbor je raspravljati o puno zanimljivijoj temi. Za početak, o vašim usnicama.  Ta tema je završena.

Lucien nije mogao odoljeti naceriti se na to. — Onda laku noć, gospoĎice Gallant.

Prije nego što se uspio udariti, zgrabila ga je za rukav. To njeţno povlačenje ga je naglo zaustavilo. — A zašto ne ţelite o tome razgovarati... o mojoj temi? — upitala je. — Slušala bih.

Lucien ju je pogledao u lice, koje je bilo udaljeno samo nekoliko centimetara. — Ne ţelim da bilo tko sluša o tome kako ja izraţavam svoju tugu — promrmljao je. — Ono što mene zanima si ti u mojemu krevetu. Zanima li tebe ta tema, Alexandra?

Pustila ga je i ustuknula: — N-ne.

— Jesi li sigurna? Znam da si uţivala ljubeći me. Ovo bi bilo još bolje.  Laku noć, gospodaru — zamucala je i pobjegla.

Nedugo potom Lucien je pozvao gospodina Mullinsa i ponovno sjeo. Nije rekla ne, taj posljednji put. A to je bilo puno zanimljivije od onoga o čemu su on i njegov odvjetnik mogli raspravljati.

71

Kako ukrotiti razvratnika

Sedmo poglavlje

O

čito je Lord Kilcairn pomislio kako je Rose uspješno prošla svoj prvi ispit. Do kraja tjedna je zbog svoje roĎakinje prihvatio pozivnice na još dvije večere, večer u operi, festival s vatrometom u Vauxhall Gardensu i prvi veliki ples sezone. Kad se za to doznalo pozivi su stali pristizali sa svih strana.

Očito su svi ţeljeli biti dijelom fenomena smionoga pothvata ulaska Luciena Balfoura u pravo društvo... iako je Alexandra znala kako se on tom igrom koristi samo zato da bi privukao što veću pozornost na Rose.

MeĎutim, dogovorio je razna Roseina pojavljivanja bez prethodnog savjetovanja s Alexandrom, što je nju beskrajno naljutilo. Postojali su koraci koje je trebalo slijediti, načini na koje se mogao ublaţiti nečiji ulazak u visoko društvo, a on ih je sve zanemarivao... ako ih je uopće ikada i uzeo u razmatranje.

To je bio razlog zbog kojeg ga je posljednja tri dana izbjegavala — jednostavno nije ţeljela razgovarati s njim. Nije to imalo nikakve veze s načinom na koji joj je predloţio da postanu ljubavnici ili načinom na koji je pobjegla iz sobe, umjesto da mu kaţe ne na izravan način. Ni s načinom na koji je nekoliko posljednjih dana sanjala o njegovim opojnim poljupcima. Zaboga, nije joj se čak ni sviĎao. Osim toga, ona je njega trebala poučavati pravome drţanju i doličnom ponašanju, nije on nju trebao poučavati tome da se ponaša kao besramna drolja.

Uz Shakespearea pokraj sebe, Alexandra je izišla iz svoje spavaće sobe. Kilcairn je bio u pravu kad joj je rekao da neće imati slobodnoga vremena: njezine jutarnje šetnje bile su sad tako rane, gotovo na rubu da postanu kasne večernje šetnje.

Na pola puta do stuba zastala je kod portreta Jamesa Balfoura, onoga s crnim povezom. Njegov ten i kosa bili su svjetliji od onih njegova roĎaka i njegov smiješak naveo je Alexandra da mu poţeli uzvratiti osmijehom. Lice mu je bilo otvoreno pa se pitala što je to navodilo Luciena da bude tako tajnovit i zagonetan i zašto je to smatrala tako neobično zanimljivim.  Što to sada odgonetaš?

Alexandra je poskočila kad se iza nje, iz mračnoga hodnika, pojavio Kilcairn. — Moj Boţe! — prošaptala je kad joj je srce ponovno zakucalo. — Gotovo ste me na smrt prestrašili!

72

Suzanne Enoch 

Da nisi bila tako pomno usredotočena, mogla si me čuti kako topćem za

tobom.

Nije ni pomišljala da bi on tu negdje mogao toptati. — Trebali biste mi se jednostavno ispričati.  Zato što nisi pazila?

Alexandra je uzdahnula. — Rano ste ustali — ispravila se.

— I ti si. Već si ranim jutrom na nogama.  Shakespeare i ja izišli smo u šetnju.

Grof se pribliţio za korak. — Sa Sally ili Marie.  Naravno.

Ispruţio je ruku i dotaknuo joj obraz. — Šteta.

Oštro se zaustavila kako se ne bi prepustila njegovu njeţnom milovanju. — Lorde Kilcairne, moram vam nešto pojasniti.

Spustio je prste. — Prvo dopusti da ja tebi nešto objasnim, Alexandra. Ţelim te. Ţudim za tobom. Ali nisam ja nikakva bezumna ţivotinja, a nisam ni kreten, zaposlenica si mi. Upitat ću te još nekoliko puta. Neću ti nareĎivati. Nakon toga, morat ćeš ti pitati mene. — Prignuo se još bliţe, uputivši joj senzualan osmijeh, koji se razlikovao od otvorenoga ugodnog izraza lica njegova roĎaka. — Ali ja ću pristati.

— A što je s poljupcima, gospodaru? — prošaptala je, nadajući se da SU dame Delacroix još uvijek u krevetu i da on neće shvatiti... ili barem neće priznati da zna... da je traţila njegov zagrljaj.

— Poljupcima? — ponovio je, spustivši pogled do njezinih usana. — Da, i to. — Sagnuvši se, okrznuo joj je usne poljupcem laganim poput perca, zbog kojega je bolno poţeljela još.

Ispravio se i umalo se prevrnula kad je odvojio usnice od njezinih. Ţurno se uspravila. — Gospodaru — rekla je drhtavim glasom.

— Samo me pitaj ako ţeliš još — rekao je, cereći se.

— Vrlo ste bahati — odbrusila je.

— Jesam. — Lucien je zaobišao oko nje i sagnuo se pomilovati Shakespearea u prolazu.

Alexandra je na trenutak morala sklopiti oči i usredotočiti se na disanje. Lucien je vjerojatno pomislio kako ju je šokirao, ali odgovarale su joj njegove izravne riječi.

Problem je bio u tome što su njegove lekcije bile puno zanimljivije od njezinih.

S obzirom na to da je išla u istome smjeru, bilo bi glupo ne slijediti ga niz stube.

— Kamo ste se zaputili tako rano, gospodaru? — upitala je kad su stigli do predvorja i kad se pojavio Wimbole s grofovim debelim ogrtačem. — Zasigurno ne ustajete tako rano da biste jahali.

Prihvatio je kaput i šešir od batlera. — Naţalost, jutros neću jahati. Idem na piknik. — Kilcairn joj se ponovno široko osmjehnuo onim svojim ubojitim osmijehom. — Ljubomorna?

73

Kako ukrotiti razvratnika

Alexandra se zarumenjela, vrlo svjesna očito gluhoga Wimbolea. — Samo sam znatiţeljna koje ćete to obveze i pozornost prema svojoj sestrični danas zanemariti.

Izraz njegova lica u trenu se smračio. — Ako je moguće, sve — odbrusio je.

Wimbole je ţurno otvorio ulazna vrata i grof se krupnim korakom zaputio prema svojoj otvorenoj kočiji i timaritelju koji je čekao. Trenutak potom, konj i kočija su brzim kasom napustili prilaz.  Piknik? — ponovila je skeptično, nastojeći zaključiti je li više frustrirana ili ogorčena na grofa. U sest ujutro? Koga on to misli prevariti?  GospoĎa Halloway, kuharica, spremila mu je košaru — dodao je neočekivano batler kad je ponovno zatvorio vrata. — Sally će za trenutak stići praviti vam društvo.  Lijepo. — Alexandra se ogrnula svojim teškim ogrtačem. Dok joj je pogled počivao na ulaznim vratima i grofu koji je upravo izišao, pričvrstila je ogrtač jedinom vezicom na vratu. — Čini se odveć rano za ručak, ne mislite li tako?  Lord je rekao da ga ne očekujemo kući prije večeri. Slutim da je to kamo ide daleko ili da ima nekoga drugoga posla koji prethodno ţeli obaviti.  Nije vam rekao kamo ide?

Batler se kratko osmjehnuo. — Lord Kilcairn šuti o svojim namjerama, gospoĎice Gallant.  Da, to sam zapazila.

Trenutak potom pridruţila im se Sally pa su se zaputile u ţustru šetnju Hyde Parkom. Nije joj pomogla da razbistri glavu, ali sumnjala je kako će to biti najtiši dio njezina dana. Kad se vratila i preodjenula za doručak, kaos je uistinu otpočeo.

Ostavivši Shakespearea na krevetu da ujutro odrijema, Alexandra je zatvorila vrata spavaće sobe. Jedva je imala vremena zapaziti Roseinu nazočnost prije nego što je djevojka skočila na nju.  Lex, mama kaţe da moram obući svoju novu zelenu haljinu u Vauxhall Garden — cvilila je.  Dobro jutro, Rose — uzvratila je umjesno Alexandra, kratko se učtivo naklonivši.  O, dobro jutro — rekla je djevojka poskakujući i obrisala suzu s obraza.

— Gle, budeš li imala šal, tvoja zelena haljina bit će posve u redu. Pridruţi mi se za doručkom i nemoj paničariti. Izgledaš divino u zeleno...

— Ali onda ću na bal lady Pembroke morati odjenuti onu od ruţičaste svile pa roĎak Lucien nikada neće plesati sa mnom.

Imajući nedvojbeno osjećaj da je negdje preskočila stubu, Alexandra je povela djevojku prema stubama. — Reci mi, molim te, zašto tvoj roĎak ne bi plesao s tobom?

— Mrzi ruţičastu! Kad sam prošli put bila u ruţičastome, rekao je da izgledam poput flaminga. — Rose je lupila nogom i počela plakati. — Ja čak ni ne znam što je to flamingo!

74

Suzanne Enoch Nije slutilo na dobro. Lord Kilcairn je jasno dao do znanja da Alexandra njegovu roĎakinju treba obrazovati samo u društvenome pogledu, dok bi joj nešto akademsko, osim glazbe i razgovornoga francuskoga, samo oduzelo vrijeme od toga primarnog zadatka. — To je ptica — objasnila je, ulazeći ispred nje u salon za doručak. — Ne plači, dušo. Od toga ti samo ostaju mrlje na koţi.

Rose je obrisala obraze. — Ostaju li?  Da. Ali ti imaš divan ten.

— Hvala ti, Lex. Alexandra se napola nadala da takvo prozirno odvraćanje pozornosti neće uspjeti, ali Rose se u trenu radije zaokupila proučavanjem svoga odraza u zrcalu na polici iznad kamina nego onim što ju je ponajprije natjeralo na plač. Alexandra se nadala da će još malo više očvrsnuti. Sjele su doručkovati, učenica puno raspoloţenija od učiteljice.  Što ţeliš raditi danas? — upitala je Alexandra. Čini mi se da ti roĎaka neće biti sve do večere, a tvoja majka ima dogovoren ručak, tako da imamo doslovno na raspolaganju kuću same za sebe.  Ţelim ponovno vjeţbati plesati. Posebno valcer.  Tvoj valcer je već bez premca, Rose — usprotivila se Alexandra, prikrivši još jednom mrštenje jutarnjom šalicom čaja. — Osim toga, ne moţeš plesati u javnosti dok ne budeš predstavljena kod Almack’sa, a to će se dogoditi tek kad budeš predstavljena na dvoru, što se...  ... neće dogoditi još dva tjedna, dok ne navršim osamnaest. To je tako glupo.

Sestrična sam grofa Kilcairn Abbeyja. Zar no mogu biti predstavljena malo prije? To ne znači da se moj roĎendan neće dogoditi.  Nitko se ne predstavlja ranije — rekla je odlučno Alexandra, pomalo iznenaĎena samouvjerenošću svoje štićenice.  Pa, mama kaţe da bih ja trebala biti.

Dakle, to je bilo objašnjenje. — Mogla sam odmah znati.  Oprosti? — Rose je podignula pogled s breskve koju je rezala.

Alexandra nije ni shvatila da je to izrekla naglas. — Budući da smo same — ispravila se rekavši glasnije — mislim da bismo moglo malo vjeţbati salonski francuski.  O, Lex, jučer smo radile na salonskim pravilima ponašanja, a dan prije one glupe ladanjske plesove i kvadrile. Moţemo li raditi nešto zabavnije?  Sutra je večera kod Hargroveovih, a prekosutra je Vauxhall Garden.

Prepuštam to tebi, Rose. Ti si ta koja se ţeli udati za nekoga s titulom.  Misliš li da me uistinu moţeš u jednome danu naučiti francuski? GospoĎica Brookhollow je to pokušavala šest mjeseci i gotovo da nismo otišle dalje od onoga je m’apelle, Rose.

Nastojeći se ne lecnuti zbog djevojčina naglaska, Alexandra je, naprotiv, namjestila osmijeh. — Mogu te naučiti salonski francuski u jednome danu. To će za 75

Kako ukrotiti razvratnika

sada biti dovoljno.

Rose je klonula na stolici i uzdahnula. — Već me počinje boljeti glava.

Alexandra je takoĎer počela osjećati početke glavobolje. — Glupost — rekla je vedro. — Odmah ćemo početi.

— Ah, u redu. — Djevojka je potvrdno kimnula. — A kakva je zapravo to vrsta ptice, taj flamingo?

Ah, napokon akademska znatiţelja. — Jedna visoka... dugonoga, ruţičasta.

Jedinstvenu boju postiţe zbog toga što jede kozice koje nalazi...

— Izgleda li imalo poput labuda?

Uzdahnula je. — Donekle. Ima nešto veći kljun. Poznato je da...

— Veći kljun? — vrisnula je Rose i ponovno zaplakala.

— DoĎavola — promrmljala je Alexandra i privukla bliţe stolicu kako bi potapkala djevojku po leĎima. — Hajde, hajde, nemoj se sad uzrujavati.

— Gdje je moj nećak? — zahtijevala je odgovor Fiona koja je ušla u salon.

Njezina narančasta kosa svezana u vrpce kako bi napravila kovrče stršila je u svim smjerovima, zaklanjajući slabašnu sunčevu svjetlost koja je počela prodirati kroz prozor.

— Dobro jutro, gospoĎo Dela...

— Nije dobro jutro. Gdje je Lucien?

— Mislim da je prije gotovo sat vremena izišao — odgovorila je Alexandra kad je Wimbole iščeznuo kroz vrata. — Je li nešto krenulo po zlu?

Naravno da je krenulo. Sluškinja me obavijestila da je danas otišao na piknik s kćeri nekoga markiza!

— Da?  Da! Ostavlja moju sirotu Rose samu samcatu, kako bi on vrijeme mogao provoditi s potpunim neznancima! Zaprepaštena sam i uţasnuta.  Pa — zaustila je sporo Alexandra. — Uvjerena sam da je...  Ne, nemojte me ni pokušavati utješiti! Rose, moraš marljivije raditi ako ţelimo smekšati Lucienovo srce.  Da, mama.

To rekavši, Lucienova ujna potrčala je natrag uz stube zahtijevajući kolače i čokoladu da smiri ţeludac pred ručak. Alexandra je i sama bila spremna za ţestoki konjak.

Unatoč onome što je grof rekao Wimboleu, nije bilo nikakva znaka njegova povratka kući u vrijeme za večeru. Alexandra je provela još dva sata nakon večernjega objeda s gospoĎom Delacroix, slušajući najnovije tračeve i tiradu o skandaloznim pariškim trendovima i sramotnoj novoj modi ovlaţenih kombinezona kako bi se tkanina haljine uspjela tijesno priljubiti uz obline.

Konačno je pobjegla u knjiţnicu s čašom toploga mlijeka i izdanjem Byronove 76

Suzanne Enoch poezije. Mogla se povući u svoju spavaću sobu, ali dobro je znala zašto nije.

To zašto je trebala budna dočekati grofa zahtijevalo je puno sloţeniji odgovor, onaj koji ona nije mogla posve dokučiti. Zatekla se po cijeli dan zagledana u daljinu, prisjećajući se milovanja njegovih usana na njezinima. Njegovi šokantni prijedlozi nisu joj se činili toliko besramnima pri pomisli na to kako se dobro ljubio. Ali, naravno, ona im se nikada ne bi prepustila. Pa ipak, nije mogla ne osjetiti toplinu, čak ni osjetiti se polaskano. Lord Kilcairn je znao puno više o svijetu od nje, ali ipak je tvrdio da ţeli nju.  Nisam znao da bi mlade neudane dame trebale čitati Byrona — oglasio se tiho s dovratka.

Poskočila je. — Većina gospode, čini se, nije svjesna toga da bi ţene uopće trebale čitati. — Alexandra je pogledom obuhvatila njegovu besprijekornu odjeću i inteligentne sive oči koje su, kako se činilo, proučavale svaki njezin pokret i osjetila kako ponovno postaje topla i ustreptala. — Kako je protekao piknik?

Namrštio se. — Pakleno. A kako je protekao tvoj dan s rospijama?  Pretpostavljam da mislite na gospoĎu i gospoĎicu Delacroix? Vrlo dobro, hvala na pitanju. GospoĎa Delacroix upoznala se s lady Halverston, koja dijeli njezino negativno viĎenje trenda vlaţenja kombinezona.

— To je najbolji trend nakon golih grudi Amazonki. — Sjeo je na stolac sučelice njezinu. — Je li Rose spremna za sutrašnju večeru?  To ste me trebali pitati prije nego što ste prihvatili poziv — rekla je, sklopivši knjigu i odloţivši je u stranu.

— Ne namjeravam mijenjati društveni raspored kako bih zadovoljio guvernantu svoje sestrične — rekao je bez ţestine. — Ako to nešto znači, bio sam izbirljiv u izboru za moju dragu sestričnu. I za svoju dragu ujnu, iako ti moţda u to ne vjeruješ.  Da, zapazila sam — odgovorila je, ljutita zbog njegove bahatosti, znajući da se on namjerno tako ponaša. Kilcairnu se očito sviĎalo to da ga ona vrijeĎa pa bi ne poslušati ga jednostavno značilo biti nepristojan. — Ne bih očekivala da netko vaše reputacije poznaje toliko ozbiljnih plemića poput vas.

Grof se nakreveljio. — Kako bi ih to uostalom mogao izbjeći? — Zabacio je glavu unatrag, promatrajući je kroz napola sklopljene oči. — Jesi li razmislila o mojemu malom govoru od jutros?

Brz drhtaj prošao joj je tijelom, sve do noţnih prstiju. Gotovo da nije mogla misliti ni na što drugo. — Ţelite odgovor?  Ovisi o tome kakav je. Hajde, Alexandra, dok pripremaš sve te divne mlade dame za vjenčanje, ne razmišljaš li ikada sama o njemu?

Alexandrino nervozno uzbuĎenje počelo se polako pretvarati u zlovolju. — Ali niste vi jutros predlagali brak, gospodaru.  Ne, nisam. Zovi me Lucien večeras.  Zašto?

77

Kako ukrotiti razvratnika

Zato što ţelim čuti kao to izgovaraš.

Naslonila se, zauzimajući poloţaj kakav je on zauzeo, iako se osjećala kao da se upušta u bitku. — Mislite da moţete dobiti sve što poţelite, je li?

Pojavio se onaj njegov blag i ciničan osmijeh. — To gotovo i nije neko otkriće.

Reci mi nešto o meni što ja ne znam.

Voljela bi da je imala više vremena usredotočiti se na to teško pitanje, ali doimao se kao da bi se mogao ponovno baciti na nju ako mu ne odvrati pozornost razgovorom. — U redu. Niste tako cinični kao što mislite da jeste.

Jedno sivo oko se otvorilo. — Objasni.  Po pitanju braka, pravi cinik ne bi bio tako izbirljiv.  Smatraš me izbirljivim — ponovio je.

— Jako.

Ono oko ponovno se sklopilo. — Zaprepašten sam.  S koliko ste potencijalnih supruga vodili razgovor? — nastavila je, ţarko ţeleći dokazati svoju tezu.  Tri, uključujući i današnji izbor. Znači li to što sam razgovarao s njima da sam izbirljiv?

Očito nije mogao proniknuti zašto ga ona smatra izbirljivim. Alexandra je dopustila da joj pobjegne mali osmijeh. — Da. Zašto ste razgovarali s njima?  Zato što ne ţelim da moje dijete i nasljednika rodi nekakva bezveznjakinja.  Pravi cinik pretpostavio bi da će svi, uključujući i vlastito dijete, biti pravi bezveznjaci, bez obzira na okolnosti.

Ispravio se. — Argument ti je manjkav. Traţim odgovarajuću nevjestu jer je to u mojemu najboljem interesu.  To znači da smatrate kako prava nevjesta postoji.

Mišić na njegovu mršavom vratu je zaigrao. — Ah, ali za što odgovarajuću? Nisi se potrudila to pojasniti.  Naravno, za to da bude vaša supruga. Vaša druţica, majka vaše djece i...  Djeteta — ispravio ju je. — Jedno je dovoljno. Osim toga, nije mi potrebna i ne ţelim nikakvu druţicu. To bi značilo da sam sam nesposoban ili nepotpun.

— Ali jeste.

— Samo na području dobivanja djeteta, draga moja.

Alexandra se na trenutak zagledala u nj. — Samo me hvatate na mamac.

Govorite li nešto tako neobično zastarjelo samo zato da biste me time izbezumili, onda to nije pošten argument.

— Uvjeravam te, posve sam ozbiljan, jedino što me ovdje izluĎuje si ti.

— Ali prema tome što govorite, nisam dobra ni za što drugo osim za... raĎanje.

Odmahnuo je svojom tamnom kosom. — Ne, za to postoji supruga.

— Gospode dragi — provalilo je iz nje i skočila je na noge. — Tko je vas odgojio... gorile?

— Bezbroj guvernanti i učitelja — rekao je tiho. 

78

Suzanne Enoch Čula sam da je vaš otac bio donekle indiskretan u svojim avanturama, ali bez obzira na to, ne mogu vjerovati da netko inteligentan poput vas ima takvo mišljenje o ţen...

— Jedva sam poznavao svoga oca, ljubavi. Do osamnaestoga roĎendana vidio sam ga svega pet puta.

— Ja... oh, oprostite... — prtljala je, ponovno sjedajući dok je pomišljala na svoga zabavnoga, privrţenoga oca.  Misliš li sad da imaš ključ za moju dušu, ha? — nastavio je, pomalo se osmjehujući. — Nemaš, ali to je druga priča. — Protegnuo se i tom kretnjom učinio divna čuda mišićima na bedrima. — Laku noć onda, gospoĎice Gallant. — Grof se rukama oslonio na oba rukohvata fotelje i ustao.

Zatreptala je, doslovno spremna na sve... osim na kraj igre. — Znači, priznajete?  Ništa ja ne priznajem. Ti si bila ta koja me nazvala izbirljivim.

— Još uvijek to tvrdim — usprotivila se — a i sami znate da je to istina. Zbog toga i bjeţite.  Ne iskušavaj Ďavla, Alexandra — promrmljao je, prišavši joj bliţe — osim ako ne ţeliš izgorjeti.

Zadrţala je dah. — Mislila sam da se kaţe »ne igraj se vatrom« — nesigurno ga je ispravila.

Kilcairn je u trenu koraknuo naprijed, dograbio je za ruke i podigao. Prije nego što je uspjela izustiti i riječ, njegove usnice su u snaţnom i strastvenom poljupcu pritisnule njezine.

Misli su joj se raskolile na tisuće komadića i mogla je jedino osjećati. Kad su se njegove usne oblikovale uz njezine, presavio ju je unatrag. Jedino što ju je sprječavalo da se ne sruši natrag na stolicu bile su njegove ruke oko njezinoga struka. Uz tiho jecanje pojačao je stisak i privukao je bliţe k sebi, produbljujući poljubac.

Ako je poljubac Luciena Balfoura značio izgorjeti, onda je ona jedva čekala tu vatru. Strast, nastavila je misliti dok joj je srce mahnito udaralo i dok su joj se ruke svijale oko njegovih ramena u ţestokome zagrljaju, to je strast.

Kad se premjestio onjušiti joj vrat i vilicu, Alexandra je postala svjesna da se sve više uzbudio, kao i topline u vlastitom meĎunoţju. Zaplevši prste u njegovu crnu valovitu kosu, dahtala je i povlačila mu glavu unatrag. — Prestanite!

Podigao je glavu i zagledao se u nju svojim blještavim sivim očima. — Onda me pusti — promrmljao je, tek neznatno uzdrhtala glasa.

Shvativši da ga je jednom rukom još uvijek drţala za straţnji dio kaputa, a drugu imala provučenu kroz njegovu kosu, Alexandra ga je nevoljko pustila. Dugo su nepomično stajali. Nadvijao se nad njom i drţao je još uvijek privijenu u naručju, nakon čega ju je polako podigao i uspravio.

— Vrlo si neobična ţena, Alexandra Beatrice Gallant — prošaptao je, nakon 

79

Kako ukrotiti razvratnika

čega se okrenuo i izišao iz prostorije.

Alexandra se sručila na svoju stolicu, dok su joj se svaka kost i svaki mišić pretvarali u ţelatinoznu masu. Znala je na što je mislio tim posljednjim komentarom... nedvojbeno je svaka druga ţena koju je tako poljubio postajala njegova ljubavnica, bez protivljenja i oklijevanja. Bila je u iskušenju dopustiti mu da nastavi, potaknuti ga da nastavi. Više od svega ţeljela je osjetiti njegove tople snaţne ruke na svojoj goloj koţi.

Uz duboki kolebljivi dah ponovno se osovila na noge i odvukla iz knjiţnice do svoje spavaće sobe. To joj je bilo potrebno... privatnost i mogućnost da sve to posloţi u svojoj glavi. Nakon deset minuta nemirnoga koračanja ispred kamina, dok ju je Shakespeare tjeskobno slijedio u stopu, shvatila je da je naučila tri vaţne stvari o lordu Lucienu Balfouru. Prvo, bio je više gospodin nego što je to tvrdio ili moţda čak shvaćao, jer zaustavio se kad ga je zamolila, onda kad zapravo nije ni bila svjesna da to uistinu misli. Drugo, kad je tvrdio da ga privlači i da je ţeli, uopće je nije zadirkivao. I treće, bila je blizu tomu da dozna vaţan dio njega... koji je namjeravala otkriti.

Lucien je sjedio podbočene brade i piljio kroz prozor svoga ureda. Njemu sučelice gospodin Mullins čitao je naglas popis mjesečnih troškova koje je on trebao odobriti. Obično je, zbog sklonosti proturječnosti i zbog toga što mu se baš nije sviĎala nepopustljiva neumorna blagost njegova odvjetnika, zahtijevao pomno objašnjenje za barem polovinu stavki. Ali danas je Mullins mogao govoriti mandarinskim jezikom s obzirom na to koliko ga je Lucien pozorno slušao.

Smekšavao se, bilo je to jedino objašnjenje. U trideset drugoj postao je ustreptala stara budala, nepraktičan, s razumom i voljom komarca. Onaj drugi Lucien Balfour... onaj razumni... ne bi se zaustavio kad je to od njega bilo zatraţeno, nego bi je laskanjem obmanjivao i nagovarao, sve dok se svojevoljno ne bi predomislila. Iz nekog apsurdnog razloga je odustao i proveo još jednu očajnu noć bijesno koračajući po svojoj spavaćoj sobi.

Ako je postojalo nešto što je ţelio, on bi to i dobio. To je bio zakon, kad je on bio u pitanju. Ali činilo se da je Alexandra Beatrice Gallant stvorila posve novi niz pravila i izgledalo je da je krajnje nesposoban ne obazirati se na njih ili ih zaobići, baš kao što nije mogao zaboraviti i ne obazirati se na samu tu ţenu. Dragi Lucifere, moţda je ona bila u pravu... postao je izbirljiv.

— Je li to prihvatljivo, lorde?

Lucien je zatreptao. — Jest. Hvala vam, gospodine Mullinse.  Nema... nema na čemu, lorde.

Ponovno je nastavio zuriti u vrt, kad je gospodin Mullins izišao iz prostorije.

Prije nego što je uspio utonuti u još jedan san koji je mirisao na Alexandra, nešto malo bijelo pahuljičasto uskočilo je u sobu kroz poluotvorena vrata i smjestilo mu se 80

Suzanne Enoch na nogu.  Dobro jutro, Shakespeare — rekao je, sagnuvši se počeškati terijera iza ušiju.  Shakespeare! — Visoka vitka pojava ţurno je ušla u prostoriju iza psa, a potom se naglo zaustavila.  Dobro jutro, gospoĎice Gallant — nastavio je Lucien, znatno više obradovan dolaskom drugoga nezvanoga gosta.

Kratko se naklonila. — Dobro jutro, gospodaru. Moram se ispričati.

Shakespeare mi je pobjegao kad sam otvorila vrata. Neće se više ponoviti.  Nedvojbeno mu se ne sviĎa biti po cijeli dan zatvoren. Ponaša se bolje od mojih roĎakinja... pustite ga da trčkara po kući.

Alexandra mu se pribliţila. — Hvala vam na velikodušnoj ponudi, ali ne vjerujem da se gospoĎi Delacroix odveć sviĎa.  Tim veći razlog da bude tu.

Osmjehnula se. — Trebala bih vas kritizirati zbog toga što govorite takvo što, ali budući da se radi o Shakespeareovoj sreći, dopustit ću vam to.

Lucien ju je gledao. — Trebala bi se češće smijati, Alexandra.  Trebali biste mi dati razloga da se češće smijem.  Hoćeš reći da tvoja sreća ovisi o meni?  Govorim da suradnjom s vama lakše postiţem sreću.

— I sam bih bio sretniji kad bi suraĎivala sa mnom — uzvratio je, odmjerivši je od glave do pete.

Zarumenjevši se, okrenula se prema vratima. — Ne vjerujem da ćete onda ikada biti sretni, gospodaru.  Sinoć sam na trenutak bio sretan.

Zaustavila se. — Onda je šteta što ste se zakleli da to nikada nećete biti sa svojom suprugom. Ma tko ona bila.

Ponovno je bila spremna sasuti mu sve u lice. — VrijeĎaju te moji bračni ideali?  Da, vrijeĎaju. Dogodi li se da završite sa ţenom koja ima barem mrvicu pameti, predlaţem vam da je ne prosvjećujete po pitanju svojih osjećaja... ni o nedostatku istih.

Nekako je, kad je to rekla, zvučao poput pravoga šupka. — Da, boţice moja, ali ne bi li se trebala usredotočiti na to da moju roĎakinju učiniš prihvatljivom za gospodina kojemu je brak na umu?  U redu, gospodaru.

Pogled koji mu je uputila rekao je Lucienu kako ga ona smatra prevarantom u pozivanju na svoju titulu da zapovijeda podreĎenima, ali svaki razgovor s gospoĎicom Gallant pretvarao mu je misli u kašu. Iskoristit će svaku prednost koja mu se ukaţe... bilo je to jedno od njegovih pravila. Dok je Alexandra bijesno izlazila iz njegove sobe sa psićem za petama, zapitao se koliko će dugo potrajati dok se i to pravilo ne pretvori u prašinu.

Budući da će ga gospoĎica Gallant ostatak dana nedvojbeno izbjegavati, Lucien 81

Kako ukrotiti razvratnika

je otišao na ručak u Boodle’s. Vikont od Beltona upravo je bio zauzeo mjesto pokraj prozora i blago se osmjehnuvši, Lucien je prišao pridruţiti mu se.  Nema te posljednjih nekoliko dana — rekao je Robert, odmjerivši bocu madeire.  A ni ti nisi bio tu da to zapaziš.  I to je točno. — Robert je podigao pogled prema lakaju koji se vrzmao pokraj njega. — Bit će dovoljno. Hvala.  U redu, milorde. — Muškarac je poţurio dočekati novoga gosta.  Majka mi je stigla rano — objasnio je vikont. — Doslovno sam četiri dana bio vezan za kuću slušajući sve te tračeve koje Lincolnshire ima za ponuditi.  Nešto zanimljivo?  Nimalo. — Robert im je svakome natočio čašu vina. — Puno zanimljivije stvari dogaĎaju se ovdje.  Reci jednu — poticao ga je Lucien, podiţući lijepi kristalni pehar, motreći ga.

Svako odvraćanje pozornosti bilo je dobrodošlo.  Pa, čini se da je izvjesni neţenja očito zaposlio zloglasnu preljubnicu i ubojicu da bude druţica njegovim roĎakinjama.

Lucien je prestao disati. — Doista? — rekao je, zavalivši se na naslon stolice na kojoj je sjedio.

Robert je potvrdno kimnuo. — Tako se priča. Kao i to da su obje mlade dame u njegovu kućanstvu zapanjujuće ljepote te da je spomenuta druţica sigurno iznimna, čim je taj spomenuti neţenja spreman riskirati ţivot i ud... zapazi jedninu, ud... da bi je zadrţao kod sebe.

Lucien je prvo osjetio poriv obraniti gospoĎicu Gallant, što ga je i samoga iznenadilo. Znao je kakvi su plemići poput njega... pretvarajući je u svojevrsnu bogomoljku koja se pari, a potom iz puke zabave partneru odgrize glavu ili donje dijelove... sve, samo kako bi mogli unijeti malo zabave u dosadni početak sezone.

Drugi poriv bio mu je nasmijati se pri pomisli da bi je neki muškarac mogao posjedovati.

— Zaposlio sam je — rekao je — zato što je bila najstručnija osoba koja se natjecala za to mjesto. Nemoj tratiti vrijeme oblijećući oko mene s glasinama, Roberte. Ne dajem za to ni pišljiva boba.

— Hm. Mislio sam kako bi ih barem trebao biti svjestan. Moje tumačenje tvoje motivacije pomalo se razlikuje od tvojega, ali reci ti što hoćeš.

— U dobroj si formi jutros — zapazio je donekle zlovoljno Lucien. Obično bi, kad bi pokazao da ne ţeli više razgovarati o nekoj temi, ta druga osoba odmah prekinula s pričom.

— Dobro sam se odmorio — podsjetio ga je Robert — i sposoban sam nadmetati se s tobom još tri minute. Moţda i četiri.

— Onda me počasti svojim tumačenjem.

— Kako ja to vidim, tvoja roĎakinja je, iako ugodne vanjštine, takva rospija da 82

Suzanne Enoch ti je bio potreban još netko puno zloglasniji s kim bi je pripadnici visokoga društva mogli usporediti. Budući da je to tako, našao si gospoĎicu Gallant. A ti ne bi bio ti da osim toga što je ozloglašena nije još i zapanjujuće ljepote.

Lucien je slegnuo ramenima. — Savršen sam.  Zastranio si.

— To je isto.

Zapravo, Lucienu se više sviĎala vikontova inačica istine. Bilo mu je puno lakše prihvatiti okrutnost i zastranjenost od onoga nečega što je prijetilo pretvoriti ga u raspoloţenoga kretena zbog Alexandre. GospoĎica Gallant nedvojbeno bi i sama ismijala sve drugo osim Robertove inačice. Sinoć se baš nije ponašao kao romantična osoba.  Kad se osvrnem — nastavio je Robert — da sam znao tko će sve biti u igri, ne bih nipošto propustio večeru kod Howardovih. Nitko neće propustiti sljedeće okupljanje na kojemu ti budeš nazočan. Okladimo se u tisuću funti u to, Luciene.

Razočaran sam — otegnuto je izjavio Lucien, gledajući kako im donose ručak na srebrnim pladnjevima. — Mislio sam da će izvučena srećka biti moja roĎakinja, a ne njezina prokleta guvernanta.  Znao si da ćeš privući rulju. Doista ţelim da ubuduće dopustiš svojim prijateljima da malo zavire u tvoje male tajne.  Nemam ih.  Prijatelje ili tajne?

Osmjehnuo se. — Upravo to.

83

Kako ukrotiti razvratnika

Osmo poglavlje

A

lexandra se zapitala je li grof Kilcairn već čuo trač. Da ga je i bio svjestan, ne bi se potrudio nju obavijestiti o tome. Pojma nije imala zašto je očekivala da bi to učinio, ali bila bi to lijepa gesta.

Nelagodno je stajala u redu iza njega kad je batler najavio da stiţu gosti na večeru kod Hargoveovih. Čak je i Rose već bila naučila ne pokazivati znakove nervoze i nelagodu ni pod kakvim okolnostima. Alexandra se morala čvrsto drţati vlastitih pravila.

— Jesi li dobro, Lex? — prošaptala je Rose.

Očito se morala potruditi izgledati pribrano, kad je čak samom sobom zaokupljena sedamnaestogodišnja djevojka zapazila njezinu pomutnju. — Dobro sam, Rose. Jesi li spremna?

— Mais oui — zacvrkutala je njezina učenica.

— Mogli bi razmisliti o tome da otvore prozor — progunĎala je gospoĎa Delacroix s djevojčine druge strane, neobuzdano mašući svojom lepezom od bjelokosti. — Čovjek bi se ovdje mogao ugušiti.

— Čovjek se tome samo moţe nadati — promrmljao je grof — koraknuvši naprijed pruţiti pozivnicu. — Mogli biste sačuvati zrak kad ne biste previše govorili, ujna Fiona.

— Kako se samo usuĎuješ?!

Alexandra je bila zahvalna što se doimao zadovoljnim ulazeći u okršaje sa svojom starijom roĎakinjom; ona sama nije se osjećala baš dovoljno doraslom. Uz iznimku nekoliko ciljanih pitanja, Lucien ju je od jučer ujutro ostavio na miru, ali nije pomoglo. Nije ni trebala vidjeti gleda li je da bi znala kako na nju obraća pozornost. Kako je posebno pomno motri.

Igrajući se guvernante i drţeći se izvan Kilcairnova vidokruga, uspjela je izbjeći izravno upoznavanje s lordom i lady Hargrove te je osjetivši olakšanje nakratko odahnula. Kad je njihova skupina ušla u salon, isti taj dah zastao joj je u grlu.  Aah, veličanstveno je — uskliknula je Rose, uhvativši je za ruku. — Gle, otvorili su plesnu dvoranu i angaţirali orkestar! Nisam znala da će biti plesa!

Dok je djevojka ushićeno blebetala o balonima, ukrasnim vrpcama i orkestru u 84

Suzanne Enoch kutu, Alexandra je obratila pozornost na okupljenu rulju. Lucien je bio u pravu po pitanju večere kod Howardovih prošli tjedan: uzvanici su uglavnom bili iz niţih slojeva predstavnika visokoga društva, bilo je to plemstvo koje je na grofa Kilcairna gledalo s bezrezervnom strepnjom i strahopoštovanjem.

Večeras je bilo drukčije. Da je bila od onih koje se lako onesvješćuju, zbog pogleda na vojvodu od Wellingtona koji je čavrljao s princem Georgeom pokraj stola s osvjeţavajućim pićima, srušili bi se na pod. Nije prepoznala mnoga od ostalih nazočnih lica, ali znala je da bi prepoznala njihova imena.  Zaboga — rekla je tiho, koraknuvši bliţe lordu Kilcairnu.

Kao obično, doimao se spokojno. — Dojmljivo, je li? — promrmljao je. — Ne brini, u okršaju riječima s tobom nijedan od njih ne bi izišao ţiv.

Alexandra je podignula pogled prema njemu, iznenaĎena. — Jesu li to riječi utjehe, lorde Kilcairne?

Njegove senzualne usnice su zatitrale. — Uhvatila si me u trenutku slabosti.  Nisam primijetila da takvo što postoji. Čuo je glasine, jer u protivnome se ne bi zamarao nikakvim riječima. Naravno, bio je doslovno jedini plemić u Londonu s reputacijom gorom od njezine.

— Da, i samoga sam sebe iznenadio.

— Budite oprezni, gospodaru — nastavila je. — Pomislit ću da se omekšavate.

Vragolast sjaj pojavio mu se u pogledu.

— Ne, kad si ti u pitanju.

Prije nego što mu je na to uspjela odgovoriti, visoki plavokosi gospodin prišao im je iz jedne od bočnih prostorija. Pruţio je ruku Kilcairnu, ali pogled mu je prelijetao izmeĎu nje i Rose, kao da se nije mogao odlučiti na koju se usredotočiti.

— Roberte — otegnuto je zazvao grof, rukujući se s njim — večeras si se uspio odvojiti od majke.

— Zapravo, doveo sam je sa sobom — uzvratio je taj mlaĎi muškarac. — Kao što sam već spomenuo, njoj je ţivot puno uzbudljiviji ovdje nego u Lincolnshireu.

Kilcairn je zaškiljio i pokazao na ţene koje su ga okruţivale. — Roberte, ovo je moja ujna Fiona Delacroix, njezina kći Rose i njihova druţica, gospoĎica Gallant.

Dame, ovo je Robert, lord Belton.

— Lorde — rekla je Alexandra učtivo se naklonivši, dok su Rose i Fiona slijedile njezin primjer.

Dakle, to je bio Kilcairnov prijatelj... jedini za kojega je čula da ga on svojata od njezina dolaska. Vikont je djelovao kao dvadesetpetogodišnjak, pet-šest godina mlaĎi od grofa i nešto malo niţi od njega, ali iako su njegove smeĎe oči i nasmiješene usne bile manje privlačne i očaravajuće od mršavih ploha Kilcairnova lica, priznala je da je prilično zgodan.

Iz pogleda ostalih nazočnih ţena na tu dvojicu muškaraca vidjelo se da nije jedina koja ih promatra s divljenjem. Na trenutak se zapitala koliko bi ih odbilo Luciena da im je ponudio ono što je ponudio njoj. Ali potom se zapitala koliko ih je 85

Kako ukrotiti razvratnika

prihvatilo i potom bilo odbačeno.  Dame — uzvratio je ljubazno vikont, potvrdno kimajući. — Jedva sam čekao naći se s vama. Lucien često govori o ljubavi prema svojoj roĎakinji i ujni.  Doista, lord Kilcairn nikada nije bio od onih koji skrivaju svoje istinske osjećaje — rekla je njeţno Alexandra. Vjerojatno je pogodila jedinu njegovu pozitivnu karakteristiku... nije lagao. Kilcairnov pogled se zadrţao na njoj, ali pretvarala se da to ne primjećuje.  Iznimno mi je drago što sam vas upoznala — pokuljale su riječi iz Rose, koja se poprilično zarumenjela. — Uz toliko puno vaţnih uglednika nazočnih večeras, prilično je olakšanje sresti nekoga prijateljskog.  Hvala vam, gospoĎice Delacroix. Mogu li vam uzvratiti komplimentom?  Hvala vam, lorde.

Lucien se prignuo bliţe Alexandri. — Jesi li je ti tome naučila?  Svemu, osim onome »uglednika« — odgovorila mu je šapatom. — Bio je to lijep dodatak. Zvučala je prilično dobro, ne mislite li tako?  Suzdrţat ću se procjene dok ne progovori više od jednoga ulomka — promrmljao je grof, čiji ju je prigušeni šapat koji je osjećala u uhu naveo da zadrhti.

— No čak i u tome slučaju, upućujem vam komplimente.

— Jeste li za ples večeras? — nastavio je lord Belton.  Mais oui, za sve osim valcera.

Ah, uspješno. Alexandra se osmjehnula kad se salonski francuski ponovno pokazao korisnim.  Naravno. Biste li ustali za prvi ples sa mnom?

Ponovno se zarumenjevši, Rose se kratko učtivo naklonila.

Bilo bi mi zadovoljstvo, lorde.

Vikont ju je uzeo za ruku koju je poloţio na svoju nadlakticu. — Uz dopuštenje vašega roĎaka, ţelio bih vas upoznati s nekim svojim poznanicima.

Rose je s puno nade pogledala prema svome roĎaku. — RoĎače Luciene?

Lord Kilcairn, čiji je pogled počivao na Beltonu, podigao je obrvu.

— Zaboga, Kilcairne, bit ću dobar — rekao je mlaĎi muškarac, cereći se.

— Onda svakako. Samo polako.

Alexandra je gledala za njima sve dok se njih dvoje nisu izgubili u gomili.

Dosad je sve dobro proteklo. Kad je Rose nešto naumila, učila je prilično brzo.

— Jedna izvan dosega sluha — rekao je Kilcairn. — Još samo da naĎemo nekoga s kim će ujna Fiona razgovarati. — Na trenutak se osvrnuo po prostoriji. — Ah, tu smo. Ovamo, dame.

— O, pa to je lady Halverston — osmjehnula se Fiona, mašući preko rulje. — Trebala bih joj prići.  Ne — rekao je glatko Lucien. — Prikupili ste već svoju kvotu tračeva za ovaj tjedan.

Alexandra je u ţelucu ponovno osjetila onu toplinu i ustreptalost. Činilo se 86

Suzanne Enoch kako je ona viteška crta lorda Kilcairna ostala netaknuta... nedvojbeno je dosad lady Halverston znala sve o njoj i lordu Welkinsu.  Ne misliš li da bismo trebali ostati pratnja mojoj dragoj Rose? — upitala je Fiona, povlačeći rukavice s prstiju. — Sama je samcata, sirotica.  Više sam zabrinut zbog toga da netko prihvatljiv pazi na vas.  Luciene, ti si groz...

Grof se zaustavio pred postarijim, otmjeno odjevenim parom smještenim na kraju prostorije. — Lorde i lady Merrick, mogu li vam predstaviti svoju ujnu, Fionu Delacroix? Ujna Fiona, ovo su markiz i markiza Merrick.

Ponovno dobro raspoloţena, čim je čula titulu, Fiona se odmah učtivo naklonila. — Silno mi je drago što sam vas upoznala — cvrkutala je.  Ah, hvala, draga moja. Dajte, sjednite s nama.

Fiona se zahvalno spustila na stolac pokraj njih. Alexandra je koraknula zauzeti mjesto s druge strane gospoĎe Delacroix, ali zaustavila se kad je topla Kilcairnova ruka u rukavici kliznula niz njezinu golu ruku.  Ne, ne ti — promrmljao je, vodeći je prema salonu. — Nisam ja tako okrutan.

Alexandra se izvukla iz njegova labavog stiska, nadajući se da nitko drugi to nije zapazio. — Ne mogu hodati uokolo s vama prosiktala je. — Ja sam zaposlenica.  Onda ćemo ti naći Rose — rekao je kad su se zaputili kroz povezani niz prostorija.  Mogu je ja i sama naći.  Ali onda ja neću imati što raditi.  Nije mi potrebna vaša kavalirština.

— I ne nudim je. Nastojim izbjeći dosadu.

Ispustila je zlovoljan zvuk. — Tko su lord i lady Merrick?  Ugodan stari par iz Surreyja. Gluhi kao top, oboje. Mislim kako nikada neće biti zahvalniji na kušnji nego večeras.

Alexandra je potisnula iznenadnu ţelju da se nasmije. — Znali ste da će Merrickovi biti ovdje večeras, je li?  Naravno.  Ah! Ali ne moţete očekivati da ćete na svakoj soareji naći ljude kojima moţete utrapiti svoju ujnu. Sad ima poznanike.  Njezini poznanici trebali bi biti zahvalni na onome što im je trenutačno donijelo olakšanje.

Pokazao joj je da uĎe u salon. Još pripadnika blještavoga plemstva stajalo je i čavrljalo u maloj prostoriji u kojoj su bili Rose i vikont te još pet-šest mladih ljudi na udaljenome kraju.  U svakom slučaju, nije ju još ubila bijesna rulja — rekao je vedro.  Sad ću se ja pozabaviti njome. — Alexandra se okrenula.

— Sačuvaj valcer za mene.

Dok joj je puls treperio, ponovno ga je pogledala. Očito je bilo došlo vrijeme za 87

Kako ukrotiti razvratnika

novu lekciju o pristojnom ponašanju i drţanju. — Rose ne pleše valcer.

Zlovoljno ju je pogledao. — Jesam li rekao da ţelim plesati s roĎakinjom Rose?

Iz kutova prostorije već se čulo ţamorenje. Blagi trnci zbog nervoznoga iščekivanja koje su njegove riječi izazvale u njoj nisu bili dorasli strahu od onoga o čemu su zasigurno ostali govorili. — Ne ţelim da me vide s vama.

— Dajem ti plaću — uzvratio je i dao znak lakaju da mu donese čašu viskija.

Alexandra je poţeljela da su ti povrijeĎeni glupi arogantni grofovi bili unutar njezina područja stručnosti. — Zaboga, guvernante ne plešu u nazočnosti princa.

Osim toga, nijedna majka ne bi poţeljela udati svoju kćer za muškarca koji bi u javnosti plesao sa... sa mnom.

— Onda me zovi Lucien pa se moţeš ići vrzmati oko Rose.

— Neću — izjavila je.

— Zarumenjela si se.

— Dovodite me u neugodnu situaciju. Ako vi nemate što izgubiti šokirajući druge, ja imam.

Nije izgledao ni najmanje pokajnički, iako je pretpostavljala kako bi to bilo previše za ponadati se. — Ti si ta koja produljuješ vlastitu agoniju — rekao je, uz plamteći pogled sivih očiju.

Duboko je uzdahnula. Vjerojatno je nešto slično planirao još od trenutka kad ga je neku večer odbila nazvati imenom. — Pa dobro onda, Luciene, smijem li sada otići? — izgovorila je.

Lucien je na trenutak oklijevao prije nego što je odgovorio. — Da, smiješ, Alexandra — odgovorio je, uz blagi nadmoćni osmijeh.

Doimao se u potpunosti previše samozadovoljno, a zapravo ju je samo ugnjetavao. — Ako vam to pričinjava zadovoljstvo, dragi lorde, moţda biste trebali poredati sve mlade neudane djevojki i zatraţiti da vas oslovljavaju imenom. Na taj biste način odmah mogli eliminirati one čiji vam se naglasak ne sviĎa.

Kilcairn je zaškiljio. — Idi... pobrini se za Rose.

Pobjegla je prije nego što mu je mogao pasti na pamet kakav još zajedljiviji odgovor. Kad je prišla k Rose i osvrnula se, već je bio nestao. Upozorio ju je na to da se ne igra vatrom, ali nastavila ga je izazivati, u potpunosti svjesna svih mogućih posljedica. Jedino suvislo objašnjenje bilo je to da je prvi put u ţivotu počela uţivati u tome da izgara.

Nije razmotrio mogućnost da neće moći plesati s njom. Unatoč njezinu ciničnom komentaru, bila je u pravu, njegova namjera na večerašnjoj soareji bila je jednako bračna koliko i ona njegove sestrične. Plesati valcer s upropaštenom guvernantom ne bi mu donijelo nimalo bodova kod mladih dama koje su bile u potrazi za suprugom, kao ni kod njihovih majki.

Iako je bilo tako, bio je razočaran... ţelio je večeras ono što nije mogao imati i, 88

Suzanne Enoch kao što je Alexandra istaknula, nije bio naviknut na to. Osim toga je, zbog njezina neprestanog zadirkivanja u vezi s njegovim bračnim nastojanjima, bio prokleto zlovoljan. Baš bi je trebao izvući na plesni podij, kliznuti rukom oko njezina uskoga struka i cijelu cjelcatu noć plesati valcer s njom.

Pogledavši posljednji put prema vratima salona, vraćao se natrag kroz labirint gostiju prema glavnome predvorju. Na jednoj strani stola s osvjeţavajućim pićima stajala je visoka crvenokosa ţena, okruţena muškim oboţavateljima. Eliza Duggan bila je prošle sezone predmetom zanimljivih natjecanja. Pobijedio je uz manje napora nego što je očekivao, ali večeras nije bio raspoloţen za besmislena cvrkutanja. Kad mu je uhvatila pogled, samo joj je kimnuo i nastavio dalje u potrazi za puno više djevičanskim plijenom.

Napokon je uočio to za čim je tragao. Debitantice su stajale zbijene na hrpi, poput jata ptića koje je čekalo lisicu, sve nakostrušenoga perja, nervozno čavrljajući.

Hvala Bogu što je Alexandra odgovorila Rose od nošenja prokletoga perja. Bacivši iza sebe još jedan pogled, kako bi se uvjerio da na vidiku nema izvjesne zajedljive guvernante, pristupio im je. — Dobra večer, dame.

Naklonile su se, poput ustalasanoga oceanskog vala. — Lorde. lako je tek nekolicina njih bila na njegovu popisu finalistica, sve do jedne imale su barem nekakav potencijal. — Večeras imam strahovito malo partnerica — rekao je onim svojim najugodnijim glasom — pa sam se pitao ima li koja od vas na svojoj plesnoj kartici mjesta za mene.

Prema izrazima zaprepaštenja i uţasa koje su razmijenile, Lucien je shvatio da je načinio pogrešku: dao im je mogućnost da ga odbiju. Bila je to glupa netaktična pogreška i krivnju za to svalio je na Alexandru Gallant. Ona ga je navela na to da bude bojaţljiv po pitanju ljubaznosti prema tim osjetljivim mladim djevojkama pa je tako zastranio u kicoško ponašanje.

Prekinuo je njihovo zamuckivanje prije nego što su uspjele pobjeći. — GospoĎice Perkins, sigurno ste kvadrilu ostavili za mene. — A s vama bih, gospoĎice Carlton, rado zaplesao valcer.

— Ali... da, lorde — zaskvičala je gospoĎica Carlton, još jednom se kratko učtivo naklonivši.

— Izvrsno. GospoĎice Perkins?

— Bit... bit će mi zadovoljstvo, lorde.

Osmjehnuvši se, dopustio je ostalima da pobjegnu. Malo duţi razgovor s više od nekolicine njih odjednom bi ga uništio. Kao nagradu za njegove dosadašnje napore i strpljenje, pošao je u potragu za još jednom čašom viskija. Brak... kakva prokleta iritirajuća stvar na koju čovjek mora trošiti vrijeme.

— Što radiš, teroriziraš djevice?

Lucien je iskapio pola pića iz nove čaše. — Gdje mi je sestrična?

Robert je prihvatio čašu madeire koju mu je lakaj pruţio. — Ona i gospoĎica Gallant otišle su provjeriti što je s tvojom ujnom. Zabavna djevojka. Zbog čega si ti 89

Kako ukrotiti razvratnika

tako uţasnut?

Grof je pogledao u prijatelja. — Svidjela ti se moja sestrična?  Da, svidjela mi se. Vrlo je draţesna.  Lud si.

Vikont se smijuljio. — Nisam. Ti jednostavno nemaš takta prema ţenama.

— Ja sam silno tolerantan prema ţenama u odreĎenim okolnostima — ispravio ga je Lucien. — Iako moram priznati da ovo nije jedna od njih.  Ali time mi nisi odgovorio na pitanje. Zašto debitantice?

Lucien ga je pogledao. Naći pravu ţenu nije bilo nešto što je mogao učiniti a da ga pripadnici visokoga društva ne zapaze. Nevoljko je ţelio raspravljati o nečemu osobnome, ali Robert će to svejedno naposljetku doznati. Bolje da to dozna na samom izvoru nego od tračerskih jezika. — Roberte, gotovo su mi trideset tri, bez muških sam roĎaka. Ostavit ću ti da sam zaključiš.

Udaljio se prema kutu u kojemu je ostavio ujnu Fionu. Na svu sreću, nije odlutala i nekoliko koraka iza nje Alexandra i Rose razgovarale su s tamnokosom djevojkom zamjetne ljepote, godinu ili dvije starijom od Rose.  Dame — obratio im se, zaustavivši se uz gospoĎicu Gallant.

Poskočila je i onaj topli osmijeh koji je imala za svoje druţice zagrijao mu je krv u ţilama kad je pogledala prema njemu.  Lorde, mogu li vam predstaviti lady Victoriju Fontaine? Vix, lord Kilcairn.

Nije ni čudo što se Alexandra doimala tako zadovoljnom. Našla je prijateljsko lice... koje nije bilo njegovo. Lucien se neznatno naklonio. — Lady Victoria. Pravo mi je zadovoljstvo.

— Lorde. — Vragolasto mu se osmjehnula, kao što je očito redovito činila kako bi zarobila srca mladića. — Puno sam slušala o vama.

— Doista? — Posegnuo je za njezinom rukom i polako je prinio usnama. — Moţda biste mi mogli učiniti uslugu i otplesati valcer sa mnom. A mogli bismo raspraviti i o granicama vaše spoznaje?

Alexandri, koja se je stajala pokraj njega, oteo se prigušen uzdah, na koji se on nije obazirao. Nadao se da je ljubomorna, ali bilo je daleko vjerojatnije da ga nije ţeljela nigdje u blizini svojih prijateljica. Za nekoga tako loše reputacije, zasigurno se doimala nadmeno.

— Bit će mi zadovoljstvo, lorde.

Osmjehnuo se toj sitnoj gracioznoj ţeni, osjetivši olakšanje zbog toga što je našao još jednu ţenu s nečim čvršćim od perja na leĎima. — Ne onoliko koliko će biti meni.

— Namjeravaš se ţeniti?

Lucien je zatomio vlastiti prigušeni glas.

Unatoč pojačanoj buci, Robert se nadalje barem stišao. Ipak ga je čulo dovoljno gostiju oko njih da će do sutra svi pripadnici visokoga društva znati za njegovu potragu. Vikont je zasluţio izgubiti nekoliko zuba, što bi ogovaranja učinilo još 90

Suzanne Enoch zanimljivijima. — Da, Roberte. Nisam li ti to pojasnio?

Lord Belton zagledao se u njega. — Ali ti... tvoj otac... mrzite...

— Reci to što imaš — potaknuo ga je Lucien, zapazivši kako je Alexandra odjednom pokazala zanimanje za vikontovo zamuckivanje.

— Pa, svi znaju da se nikada ne namjeravaš ţeniti — uspio je konačno izustiti Robert.

— Predomislio sam se.

— Ali...

— Naravno da će se moj nećak oţeniti — ubacila se Fiona, okrznuvši Alexandru u prolazu. — Zašto se ne bi ţenio?

Lucien se namrgodio. Ako je postojalo nešto što nije ţelio, onda je to bila pomoć koja je dolazila od njegove ujne Fione. Zaustio joj je to reći u trenutku kad mu je komešanje kraj stola s osvjeţavajućim pićima privuklo pozornost. Uz čujni uzdah, jedna mlada dama se zateturala i pala u nesvijest. U trenu je skupina ostalih ţena prišla izvesti je iz salona.  Sirotici je vjerojatno postalo prevruće — coktala je ujna Fiona. — Upravo sam se poţalila na to.  GospoĎica Perkins — rekao je Robert, izvijajući vratom kako bi uspio nešto vidjeti. — Izgubio si partnericu za ples, Luciene.  Hm. Koja slučajnost — promrmljala je Alexandra iza njega — da izgubi svijest upravo u trenutku kad smo svi čuli da traţite nevjestu.  Tim bolje za mene — uzvratio joj je u istom tonu. — Eliminirao sam je ne morajući se prethodno upuštati u pravi razgovor.

Počela je glazba za kvadrilu i Robert je istupio uzeti Rose za ruku. — Vjerujem da je ovaj ples naš — rekao je i poveo je.

Partner lady Victorije je na isti način poveo nju, ostavljajući Luciena u društvu ujne i gospoĎice Gallant. Nije ni s kim zaplesao prvi ples, pretvarajući se da razmatra mogućnosti. Kad mu se Alexandra nagnula bliţe, bio je dvostruko zahvalan zbog toga što je bez partnerice.  Zbunjena sam, gospodaru — rekla je.  Sumnjam u to.  Bila sam pod dojmom da ne očekujete puno od svoje budu će supruge.  Ne očekujem — odgovorio je glatko, čvrsto se pripremivši za još jedan napad na svoje metode bračne potrage.  Ali ona ipak mora imati dovoljno hrabrosti da bi se s vama suočila, mora moći inteligentno razgovarati i mora imati barem nekakvo znanje o knjiţevnosti i umjetnosti.

— Znači, drţite moje kriterije vrlo visokima.

— Mislim da imate više kriterija nego što to priznajete.

— Pa, jednom kad eliminiram sve prihvatljive ţene, jednostavno ću morati spustiti kriterije dok im neka mala ne bude odgovarala.

91

Kako ukrotiti razvratnika

— Moţda onda na kraju krajeva ne biste trebali tako brzo eliminirati gospoĎicu Perkins — vršila je pritisak, očito neobeshrabrena njegovim upozoravajućim pogledom. — Moţda shvatite da se nijedna mala ne moţe suzdrţati od gubljenja svijesti pri pomisli na udaju za grofa Kilcairn Abbeyja.

— U pravu si — rekao je, podarivši joj osmijeh, dok joj je uistinu poţelio zakrenuti tankim vratom. — Pitat ću nju i njezine roditelje da mi prave društvo na nedjeljnim utrkama. Trebali bi joj dati priliku da se pokaţe u boljem svjetlu, ne misliš li tako?

— D- da, gospodaru.

Da je trebao pogaĎati, rekao bi kako gospoĎica Gallant nije ţeljela nastaviti taj razgovor. Bolje raspoloţen, sklopio je ruke i vratio se promatranju plesača. Ujna Fiona stajala je bliţe nego što je toga bio svjestan, ali kad se u nju zagledao, oklijevala je, a potom se gegajući udaljila. Alexandra se s gnušanjem oglasila i pošla za njegovom ujnom koja se vraćala do svojih gluhih prijatelja. Lucien se osmjehnuo.

To će je naučiti.

92

Suzanne Enoch

Deveto poglavlje

N

a Alexandrino, iznenaĎenje, gospoĎa Delacroix se ujutro priključila njoj i Rose za stolom za doručkom. Još neočekivanije, s obzirom na to da se nisu vratile u Balfour House dugo iza ponoći, Fiona je bila dobro raspoloţena.  Rose, gospoĎice Gallant, dobro jutro — rekla je kad je ujezdila u prostoriju.

— Nemojte mi reći da dragi Lucien još nije ustao? Čaj, Wimbole. I med.  Zapravo, mislim da je lord Kilcairn jutros izišao na jahanje, gospoĎo Delacroix — rekla je Alexandra kad su batler i lakaj poţurili donijeti Fioni jedaći pribor i šalicu čaja. — Ali lijepo je vidjeti da ste tako rano ustali.  Da, imamo posao koji danas treba obaviti, djevojke.

Rose je progutala puna usta keksa. — Imamo?  Točno. Danas ćemo u posjet British Museumu.

Alexandra se umalo ugušila kavom. — Hoćemo?  A sutra ćemo se kočijom odvesti u Stratford-on-Avon. Tamo je ţivio Shakespeare, je li? Jest, ali...  GospoĎice Gallant, pročitali ste njegova djela, zar ne? Da, jesam. Što...  Morate nam izabrati jednu njegovu najpoznatiju dramu koju ćemo poslijepodne pročitati. Rose će, razumljivo, naučiti jednu ulogu.

Pitajući se nije li se moţda probudila u nekoj drugoj kući, Alexandra je odloţila šalicu. — Namjeravala sam je danas poučiti pravilima ponašanja u plesnoj dvorani — rekla je. — Kao što znate, sutra je bal kod Bentleyjevih.

— Moţete je poučiti ta pravila na putu do muzeja — rekla je Fiona, ne ţeleći ništa drugo uvaţiti. — Nisam baš zapazila nekakvu promjenu u lijepom ponašanju moje Rose. Mislite li da će nam se dragi Lucien ţeljeti pridruţiti?

Pitajući se otkad je to Lucien postao »dragi« i pokušavajući se ne namrštiti na uvredu izrečenu o njezinim vještinama poučavanja, Alexandra je odmahnula glavom. — Su... sumnjam u to, gospoĎo Delacroix. Spomenuo je da danas ide na draţbe konja.

93

Kako ukrotiti razvratnika

— Mama — ubacila se konačno Rose, čiji je izraz lica bio jednako zbunjen kao Alexandrin. — Zašto idemo u taj smrdljivi stari muzej? Lex me jutros namjeravala povesti kupiti rukavice i vrpce za kosu.

Fiona se nasmijala i pruţila se preko stola, uštipnuti svoju kćer za obraz. — Glupost. Znaš da ţelimo vidjeti znamenitosti Londona.

— Ne, mi...

— A i vrijeme je baš lijepo... moţe li nešto biti zabavnije od toga?

Alexandra je mogla pomisliti na nekoliko stvari koje bi bile zabavnije od odlaska na neko javno mjesto s gospoĎom Delacroix. Budući da se Kilcairn nije pojavio na vrijeme spriječiti tu glupost, oklijevajući je pristala.

Prije nego što je napustila dom Fontaineovih, British Museum bio je na njezinu popisu mjesta koja je u gradu ţeljela istraţiti. Obrazovni pothvat nedvojbeno bi dobrodošao Rose da je djevojka na to obraćala pozornost... iako joj ne bi pomogao naći supruga.

Ali dok je Alexandra dva sata kasnije stajala u grčkome krilu, bilo joj je drago što su došle. Crteţi zbirke Elgin Marbles koje je vidjela bili su plošni, ţaljenja vrijedni prikazi u usporedbi sa samim djelima. Dok su Fiona i Rose naglas čitale svaki podatak na plaketi u prostoriji i hihotale se pogledavajući u oskudno odjevene kipove, Alexandra je stajala piljeći i prsti su joj se svijali od ţelje da dotakne te hladne mramorne oblike.  Vi ste razlog zbog kojega su muškarci stvarali spomenike — začula je poznat dubok muški glas iza sebe.  A zašto je to tako? — upitala je, ne skidajući pogleda sa skulptura i fresaka.

— Da bi vidjeli taj pogled dubokoga štovanja i strahopoštovanja na vašemu licu.

Lord Kilcairn pribliţio se i stao pokraj nje, dovoljno blizu da je dotakne, ali nije to učinio.

Ne gledajući, znala je da mu pogled nije usredotočen na umjetnička djela. — Moram vas potaknuti na oprez, gospodaru, ili ćete još više uništiti svoju reputaciju cinika.  Pretpostavljam kako je moja tajna s tobom sigurna.

Okrenula se i pogledala ga. Izgledao je poput tamnokosoga grčkoga boga i Alexandra se zapitala nisu li ispod te pomodne odjeće glatke konture mišića i kostiju odgovarale ljepoti kipova. Kad mu je susrela pogled, zarumenjela se. — Mislila sam da ćete danas na draţbu konja — rekla je, očajna zbog toga što joj je glas blago zadrhtao.  Bio sam. Kakve veze imaju mumije i mramorne freske s pripremom za veliki bal?  Luciene! — Fiona je poţurila pridruţiti im se, povlačeći za sobom Rose. — Znala sam da ćeš poţeljeti biti u našemu društvu.  Nisam vam se ţelio pridruţiti — usprotivio se. — Ţelim znati što, doĎavola, 94

Suzanne Enoch radite ovdje.

Izraz lica njegove ujne postao je uvrijeĎen. — Znaš, nisu ples i balovi sve. Moja Rose ima posebnu sklonost za povijest i umjetnost.

Lucien je pogledao svoju roĎakinju i u svakoj crti njegova mršavoga snaţnog tijela osjećala se sumnja. — Da? — Doista. Da se ikada potrudiš razgovarati s njom na civiliziran način, moţda bi to shvatio.

Ako Fiona nije prepoznala neprijateljski pogled u Lucienovim očima, učinila je to Alexandra. Istupila je naprijed, prepriječivši mu pogled na ujnu i roĎakinju. — Dakle, budući da smo ovdje i da svi volimo povijest, moţda bismo mogli nastaviti s razgledanjem. Namjeravale smo pogledati afrički dio, gospodaru.

— Trebate se vratiti u kočiju i krenuti prema Balfour Houseu — izjavio je, sklopljenih ruku.

Fiona je podignula bradu i Alexandra se ukočila pripremivši se za gungulu usred ozbiljnosti British Museuma. Dovoljno ljudi zapazilo je ulazak lorda Kilcairna i bilo bi nemoguće stišati maštovite obiteljske komentare ako se Fiona razuzda, ali Alexandra je ipak bacila pogled u potrazi za najbliţim putem kojim bi ona i Rose mogle pobjeći.  Kako ţeliš, Luciene — rekla je njegova ujna i ljutito odjurila prema izlazu.

Bacivši pogled izmeĎu majke i njezina roĎaka, Rose je poţurila za Fionom.

Zapanjena zbog tihe odlučnosti, Alexandra je zatreptala i okrenula se poći, bacivši posljednji pogled na Marbles u prolazu. Zrak pokraj nje se uskomešao i kao odgovor na to puls joj se ubrzao.  Kad sljedeći put budeš osjetila poriv pogledati golo muško tildo, daj me obavijesti o tome — promrmljao je Lucien.

Bijesno se zajapurila. Znao je što je prethodno pomislila i nije znala zašto bi je to trebalo iznenaditi. Gotovo od prvoga trenutka njihova susreta činilo se da joj je uspijevao čitati misli. Ali ipak mu nije mogla dopustiti da smatra kako ju je tako lako nadmašio, jer u protivnome nikada ne bi imala ni trenutak mira.  Nedvojbeno bi bio zadovoljan maziti me — uzvratila mu je, onoliko cinično koliko je u tome uspjela.

Kad su zaobišli iza zavoja, zgrabio ju je za zapešće i naglo povukao u zastorom zaklonjeno udubljenje u kojemu je otpala ţbuka i ljestve stajale naslonjene na zid.

Potom su mu usne potraţile njezine i stopile se s njima u ţestokom gladnom poljupcu. Pritisnuo ju je leĎima uza zid, cijelom duţinom svoga mišićavoga tijela i rukama krenuo uz njezine bokove, zadihano joj ovlaš prešavši preko grudi.

Alexandra je dahtala i svijajući ruke oko njegovih ramena još više mu se pribliţila. Srce joj je tako snaţno udaralo da je pomislila kako ga on sigurno čuje u vlastitim prsima. O, Boţe, pa ona je ţeljela to što joj je on neprestano nudio... biti u središtu njegove pozornosti, njegove ţelje, biti dodirivana, grljena i voljena. Bilo bi previše jednostavno popustiti. Svi su mislili kako je ona to već odavno učinila. Svi 95

Kako ukrotiti razvratnika

osim nje... i Luciena Balfoura.

Polako je podignula glavu. — Ţeliš me, je li? — prošaptao je, a njegove sive oči bile su mračne i prijetvorno lijene.

Uz svaki preostali trunak snage, odmahnula je glavom. — Ne, ne ţelim.

Ponovno ju je poljubio, jezikom joj dodirujući zube. — Laţljivice.

Alexandra se priljubila uz njega, nastojeći doći do daha i povratiti zdrav razum dok je istodobno ţeljela da je nastavi ljubiti. — Nisam ja ničija ljubavnica — protisnula je, nevoljko pustivši da joj ruke kliznu s njegovih ramena.  To su samo riječi, Alexandra — promrmljao je, ali ju je pustio.

— Jednako kao »hrana« i »odjeća« — rekla je, osjećajući hladnoću kad je ustuknuo, dopuštajući joj da proĎe. — To su takoĎer prave stvari koje su mi potrebne da preţivim. Neću ovisiti o tvojoj stalnoj ţelji da me hraniš. Sama brinem o sebi.

Lucien ju je dugo promatrao. — Doznat ću ja tko te stvorio tako odlučnom da preţiviš bez ičije pomoći — rekao je tiho.

Drhtavo je izravnala kosu. — Kad smo već kod toga, moţeš i samom sebi postaviti isto pitanje. — Izišla je iz udubljenja.

— Ne, prekriţi i nju, doĎavola.

Gospodin Mullins je podigao pogled s popisa koji je drţao raširen preko uredskoga stola. — Kako ţelite, lorde. Ali smijem li vas upitati zašto? Njezina obitelj prilično je bogata, nema braće ni sestara i...

Lucien je spustio bradu meĎu ruke. — Škilji.

— Ah, moţda biste mogli predloţiti... naočale za vid?  Da je pametna, sama bi se pobrinula za to. — Do njega je iz dnevnoga boravka dopirao ţamor ţenskih glasova i zadrţao je dah, osluškujući. — Bolje bi im bilo da nisu razgovarale o njemu.

— Dakle, ako eliminiramo gospoĎicu Barrett, za koju kaţete da je... — Prelistao je nekoliko stranica biljeţaka.

— ... Debil — dovršio je Lucien, ustajući. Sad se činilo da se one ţene dolje u hodniku smiju. Lijepo ponašanje u plesnoj dvorani nije uključivalo smijeh, koliko je njemu bilo poznato.

— Da, točno. Eliminiramo li nju, to znači da vam je ostalo još pet izglednih ţena za pomno razmatranje.  Što? — Lucien se stresao. — Da. Pet. To baš i nije dovoljno da bi se od toga načinio pravi izbor. NaĎite mi ih još.

Odvjetnik je ispustio zvuk, kao da se guši. — Još?

— Još. Imate teškoća s tim?  Ne, lorde. Osim što... vidite, smatrao sam da je zamisao da eliminirate sve izgledne ţene osim jedne, a ta bi bila dama koju biste onda...

96

Suzanne Enoch Ispričajte me — rekao je Lucien i izišao iz prostorije.  ... oţenili — dovršio je gospodin Mullins, uzdahnuvši.

Dok se Lucien krupnim korakom upućivao niz hodnik prema dnevnome boravku, prigušeni glasovi njegovih gošća postali su jasniji. Usporio je, osluškujući nesvojstven zvuk Roseina glasa dok je čitala Rosalindinu ulogu iz Kako vam drago.

Glas joj je usporeno zastajkivao i zaustavljala se na posve pogrešnim mjestima. — Ali jesi li toliko zaljubljen kako to piše u tvojim stihovima?

Uslijedio je Alexandrin glas, puno samouvjereniji u izgovaranju riječi junaka Orlanda: — Ni stihovi ni razum ne mogu izreći koliko.

Njezin pjevni glas ubrzao mu je puls pa se zaustavio ispred polu otvorenih vrata, slušati. Nije znao koliko je dugo tako tamo stajao kao hipnotiziran, jer upravo u tome trenutku ubacio se škripavi glas ujne Fione. Lucien se stresao i gurnuo vrata do kraja.  Moţda dosad nisam bio dovoljno jasan — rekao je smrknuto, obuhvativši ih sve tri pogledom dok su sjedile na njegovu kauču. Alexandra je drţeći otvorenu knjigu sjedila u sredini. — Popodne roĎakinju Rose treba poučiti i pripremiti za veliki sutrašnji bal.  Ali Rose oboţava Shakespearea — usprotivila se ujna Fiona, povukavši na krilo knjigu, znatno manje obzirno nego što je to knjiga zasluţivala. Ne vidim nikakve štete u ugaĎanju tome dragom djetetu jedno poslijepodne.  Ne vidite vi ni štetu odijevajući je u ruţičasti taft. GospoĎice Gallant, mogu li nakratko porazgovarati s vama?

Alexandra je ustala, takvom brzinom da je pomislio kako je jedva dočekala pobjeći iz čvrstoga stiska rospija. Imajući na umu to da on ne ţeli da ih netko čuje, poveo ju je malo dalje niz hodnik, a potom se okrenuo licem prema njoj.  Ne sjećam se da je čitanje djela Kako vam drago trebalo biti dio pouke moje roĎakinje — rekao je, zapazivši da joj je uvojak sjajne kose pao preko sljepoočnice.

Poţelio je ukloniti ga s njezina lica i jedva se suzdrţao.

— I mene je iznenadio njezin zahtjev, gospodaru — odgovorila mu je tihim glasom — iako nemam osjećaj da mi je duţnost bilo kome uskratiti mogućnost da uţiva u obrazovnim postignućima.

— Nikada prije nije čitala Shakespearea. To sam mogao čuti, iako ti nisi. Nije Rose ta čijim se interesima ugaĎa.

Alexandra je zaškiljila. — Savršeno sam spremna čitati Shakespearea u slobodno vrijeme. Kad već govorimo o tome, nisam uzela ni jedan slobodan dan otkad sam preuzela svoje obveze. Ţeljela bih ponedjeljak uzeti slobodan.

— Zašto?

Doslovno je mogao čuti kako joj zubi skrguću, jer bila je snaţno stegnula vilicu.

Lucien je zatomio cerek.

— Budući da ste od mene zahtijevali da vas poučim lijepom drţanju i pravilima dolična ponašanja, duţnost mi je izvijestiti vas da je to nepristojno i nametljivo 

97

Kako ukrotiti razvratnika

pitanje na koje nemam namjeru odgovoriti.

Prokleta tvrdoglava čestita djevojka. — Za tvoju informaciju, gledam svoje interese. Razumljivo je da ne ţelim da hodaš uokolo u potrazi za mogućnošću zaposlenja na nekom drugom mjestu.  Za vašu informaciju, vi sve činite iz vlastitoga interesa.

— I? — Ne, ne traţim drugo zaposlenje. Ionako me nitko ne bi zaposlio. — Zastala je, ali on je ostao tih. — Moţete li me ispričati u ponedjeljak? — upitala je naposljetku.

Nije skidao pogleda s nje. — Ne. Alexandrine oči su sijevnule. — U tom slučaju, gospodaru — zaustila je, a glas joj je bio napet i ljutit — moram dati otkaz na ovo mjesto, smje...  Da — prekinuo ju je uz gunĎanje. — Da, doĎavola.  Hvala vam, gospodaru. — Duboko se učtivo naklonila, otmjenije nego što je to njegova roĎakinja ikada mogla zamisliti. — Idem se pobrinuti za Rose, prema vašoj ţelji.

Namrštivši se, Lucien je gledao za njom dok je nestajala u dnevnom boravku.

Nije ga zabrinjavalo što nije pala na njegov blef, očekivao je da će tako biti. Ono što ga je uznemirilo bila je iznenadna panika koju je osjetio kad je spomenula da će dati otkaz. Progovorio je prije nego što se uspio zaustaviti, popustio prije nego što je uspio iznaći načina da spasi obraz.

Izgubio je tlo pod nogama u tom njihovom malom okršaju, što su oboje znali.

Lucien je opsovao. Bilo mu je potrebno nešto što bi mu omogućilo veću moć nad njom i to mu je trebalo brzo.

Očito se vrlo brzo pročulo da oboje, grof Kilcairn Abbeyja i njegova roĎakinja traţe bračne partnere. Alexandra je sjedila na jednoj strani unajmljene Lucienove loţe u Vauxhall Gardensu i samo promatrala.

Od trenutka kad su stigli, neprekidna rijeka mladih muškaraca i ţena zaustavljala se pokraj njih razgovarati o Parizu, vremenu, nadolazećoj sezoni lova i vatrometu koji se rasprskivao ponad glava, o svemu, samo ne o braku. Pomislila je kako je situacija u Balfour Houseu postala toliko apsurdna da ne moţe biti apsurdnija. To očito nije bio slučaj i sad kad su u to bili umiješani predstavnici visokoga društva, ta ludost će se samo još više pojačati.

Svi posjetitelji takoĎer su piljili u nju, ali nitko nije rekao ništa. Ona je ipak bila uvjerena kako to ima više veze s Kilcairnovom nazočnošću koja je ulijevala strah negoli s njihovom ljubaznošću. Morala je priznati da je imala koristi od toga moćnog uglednika.

— Jesi li vidjela? — rekla je Rose, poskočivši s mjesta na kojemu je stajala u prednjem dijelu loţe. Ono je bio markiz od Tewksburyja! Moja plesna iskaznica za sutrašnji bal doslovno je već popunjena. Oh, kako bih ţeljela da znam plesati valcer!

98

Suzanne Enoch Divno — sloţila se Alexandra. — Ali ne zaboravi da ne smiješ pokazivati preveliko uzbuĎenje. Oni su ti koji bi trebali biti zadovoljni zbog toga što im je dopušteno provesti vrijeme s tobom.  Zaboga — izgovorio je Lucien razdraţljivim tonom kad je ponovno sjeo na svoje mjesto nekoliko stopa udaljeno od njih.

— Trebao bih ustrijeliti Roberta zbog njegove proklete jezičine. Poput prokletoga su čopora lovačkih pasa u pokretu koji njuše krv.

— Zasigurno ste shvatili da će vijest o spremnosti bogatoga grofa na ţenidbu izazvati brojna zanimanja — rekla je Alexandra, privijajući ogrtač još čvršće oko ramena.  Ne, zapravo ne. Nisam ja ugodna osoba.

Barem se činilo da je prevladao ljutnju od poslijepodneva. Nije bila sigurna zašto je bila toliko ustrajna, osim što mu je ţeljela dati do znanja kako je njegovi opojni poljupci nisu poljuljali ni u odluci ni u njezinim obvezama. A sad je ostalo samo smisliti gdje će provesti cijeli dan u ponedjeljak.  Ne poznaju te, Luciene — rekla je Fiona.

Podigao je obrvu. — Što znači da će naposljetku shvatiti moju neugodnu narav.  Ne, naravno.  Šteta. Na trenutak sam pomislio da ste shvatili bit, ujna.

Fiona se zagledala u nj, a potom uzela proučiti kćerinu iskaznicu. — Ostala ti je kvadrila, draga moja. Moţda bi tvoj roĎak poţelio otplesati je s tobom.  A zašto bih ja to poţelio?

Roseine oči su zasuzile i Alexandra je načinila grimasu. Tri dana protekla su bez plača i nadala se da će se to tiho razdoblje protegnuti na barem dva vikenda.

— Ples s roĎakinjom značio bi da podrţavaš i odobravaš njezinu spremnost za udaju — istaknula je.

Grof ju je motrio prezriva izraza lica. Naposljetku je iz ujninih prstiju dograbio iskaznicu, naţvrljao na nju svoje ime i vratio je zajedno s olovkom svojoj sestrični.  O, baš divno — pokuljalo je iz Fione i ona je zadovoljno pljesnula.

Alexandra je i sama poţeljela zapljeskati i okrenula se prema vatrometu kako bi mogla prikriti osmijeh. Bilo da je to učinio zato da pomogne samome sebi ili Rose, grof je napokon načinio pozitivan korak prema svojoj sestrični.  Gle, gle, gle — javio se muškarac iz sjene pokraj loţe. — Alexandra Beatrice Gallant je u Londonu.

Krv joj je nestala iz lica. Na trenutak je samoj sebi dopustila prepustiti se apsurdnome maštanju da on neće biti tamo ne pogleda li u nj.  A tko si ti? — upitao je tiho Kilcairn.

Gotovo bi se moglo reći da je zvučao ljubomorno, ali to je bilo smiješno... za oboje. Lucien nije imao razloga biti ljubomoran, a ona nije imala pravo pomisliti kako bi je bilo tko drugi osim nje same mogao zaštititi.  Lord Virgil Retting — odgovorio je taj muškarac dok je Alexandra slijepo 

99

Kako ukrotiti razvratnika

piljila u tamu i odbljeske svjetla, nastojeći se pribrati. — Zar me nećeš predstaviti, Alexandra?

Podignula je bradu i pogledala ga. — Ne, nemam namjeru.

Udebljao se od zadnjega puta kad ga je vidjela. Njegovo četvrtasto lice se zaoblilo i vrat mu je izvirivao iz visokoga uštirkanog ovratnika. Jedino mjesto na kojemu je nešto izgubio bilo je tjeme — njegova smeĎa kosa prorijedila se navrh glave pa ju je pustio da naraste duţa, kako bi pokušao prikriti onaj sjajni dio.

Lucien ju je promatrao. Unatoč opuštenome drţanju, mišići su mu bili napeti.

Leopard, spreman obraniti svoj sljedeći objed, osim što Virgil Retting nije bio zainteresiran za lovinu, nego je samo malo mrcvariti i ostaviti lešinarima.

— Jako nepristojno za guvernantu koja poučava pravilima lijepoga ponašanja — prekorio ju je lord Virgil. — U posljednje vrijeme zaraĎuješ na taj način je li?  Ponovit ću pitanje, lorde Virgile — ubacio se Kilcairn. — Tko ste vi?

Virgil je slegnuo ramenima. — Pretpostavljam da ću to onda morati sam učiniti. Dolazim iz Stropsirea. Moj otac je vojvoda od Monmoutha. — Osmjehnuo se i zubi su mu bljesnuli pri nejasnoj svjetlosti svjetiljke. — Alexandra je moja roĎakinja.

— Ne svojim izborom — rekla je, poţeljevši da se moţe okrenuti i pobjeći.

Lucien joj je dotaknuo rame, prisilivši je da ga pogleda. — Nećakinja si vojvode od Monmoutha?

Nije mogla razaznati je li mu ton bio više optuţivački, zaprepašten ili znatiţeljan. — Ponovit ću, ne svojim izborom.  Ha — ubacio se lord Virgil — što misliš kako se mi osjećamo? Guvernanta u obitelji? A sad se još vucara Londonom kao da misli kako tu pripada, nastojeći dovesti u neugodnu situaciju nas koji tu uistinu imamo dom.

Iz tame se začulo smijuljenje i Alexandra je shvatila da je loţa još uvijek okruţena članicama pripadnika visokoga društva koje su pokušavale privući Kilcairnovu pozornost i naklonost.

Lucien je polako ustao i oslonio se na vanjski dio loţe. — Lorde Virgile, vi ste lakrdijaš.

Alexandra je na trenutak zaboravila da je privlačenje Kilcairnove pozornosti moglo biti dvosjekli mač. Pogledala je od njega u Virgila, zaprepaštena.  Oprostite? — prštao je njezin roĎak.  Ne nuţno — odgovorio je grof, čiji je glas isijavao ljubaznošću. — Većina lakrdijaša jednostavno si ne zna pomoći. A vi ste zasigurno jedan od njih.

— Vi ste... Kilcairn, niste li? — rekao je Virgil, napetim glasom.  Bravo za vas, lorde Virgile. Imate li još što za reći?

Ono smijuljenje ponovno je otpočelo, ali ovaj put ga je Alexandra smatrala ugodnim. Toliko je puta upravo na takav način poţeljela sasjeći svoga roĎaka, ali nije se usudila.  Ustrajem na tome da me više ne vrijeĎate na taj način, gospodine. To je 100

Suzanne Enoch posve nedolično.

Lucien se oslonio na jedan lakat kako bi bio oči u oči s Virgilom.  U redu. Što onda kaţeš na to da samo kaţem da si debeo i glup?  Ne... neću tolerirati to zlostavljanje! — izlanuo je Alexandrin roĎak.  Što nije u redu? Došao si ovamo s namjerom vrijeĎati, a nisi očekivao da bismo ti mogli uzvratiti na isti način. Laku noć, gospodine. Odlazi, prije nego što ti dopustim da se utopiš u svojoj blatnjavoj bari mudrolija.

Virgil se okrenuo i zagledao u Alexandru, pogleda punoga bijesa i poniţenja. — Moj otac će čuti za ovo — zareţao je.  A čut će i ostatak Londona — rekao je mirno Lucien. — DoviĎenja.

Alexandrin roĎak je zaustio nešto reći, ali predomislio se i uobraţenim hodom izgubio u noć.

Zijevnuvši, Lucien je ponovno sjeo. — Donesite nam madeiru — naredio je jednom od lakaja koji je stajao pokraj loţe.  Na zapovijed, lorde.

Uzdrhtavši, Alexandra je ponovno počela disati. — Doista bih ţeljela otići — promrmljala je, a glas joj je podrhtavao.  Thompkinsone! — zazvao je Lucien.

Sluga u odlasku zaustavio se u hodu. — Izvolite, lorde?  Dovezi nam kočiju.  Da, lorde.  Hvala vam — rekla je Alexandra, naglo privukavši ogrtač oko ramena što je čvršće mogla.  Ne, hvala tebi — uzvratio je. — Mislim da ni minutu više ne bih mogao podnijeti toga gmizavca i čankoliza.

Fiona ga je potapkala po ruci. — Da, dušo. Kakav odvratan muškarac. Jesi li uistinu nećakinja vojvode od Monmoutha?  Mama — prekorila ju je Rose, pokazavši njoj nesvojstvenu osjetljivost. — Reći će nam poslije. DoĎi. I meni je hladno.

Kilcairn nije progovarao sve dok se nisu vratili u Balfour House i iskrcali iz kočije. Dok su se njegova ujna i Rose penjale uza stube, slegnuo je svoje tople prste oko Alexandrine ruke. — Wimbole, gospoĎica Gallant i ja ćemo se nakratko zadrţati u vrtu.  U redu, gospodaru. — Batler je ponovno namjestio Alexandri ogrtač na ramena. Grof nije skinuo svoj debeli kaput i teška odjeća šuštala mu je oko nogu kad ju je poveo van niz ulazne stube.  Ţelite znati zašto vam nisam spomenula svoje roĎake kad ste me zaposlili? — upitala je Alexandra hodajući niz stazu posutu ruţama. — Nemam ništa s njima i oni nemaju ništa sa mnom.  Znači li to da si sve vrijeme dok si me mrko gledajući korila kako trebam biti ljubazan prema svojim roĎakinjama, ti svoje revno prezirala? Pomalo licemjerno, 101

Kako ukrotiti razvratnika

zar ne?

Nije. To uopće nije isto. Molim vas, vrlo sam umorna i ne ţelim više raspravljati o tome. — Nije ni pomišljala da će on popustiti. Nakon što je onako divno uvrijedio Virgila, uistinu je zasluţio nekakvo objašnjenje. Dah joj je stvarao izmaglicu na noćnome zraku kad je uzdahnula. — Dobro, recite onda, što ţelite znati?  Tvoj lord Virgil Retting je očito jedan običan napuhani šupak — rekao je glatko — ali postoji i stariji brat, zar ne? Što je s njim i s tvojim ujakom?  Thomas, markiz od Croydena je moj drugi roĎak. Većinu vremena provodi u Škotskoj i ne poznajem ga baš dobro. Sa svojim... ujakom nemam ništa i oboje smo zbog toga sretni.  Shvaćam. Otkuda taj animozitet?  Otkuda vama animozitet prema vašim roĎacima?

Sjeo je na kamenu klupu koja je stajala s jedne strane staze. — Igramo li se mi to milo za drago? Sjedni.

Oklijevajući, pridruţila mu se i sjela na klupu. Iz njega je isijavala vrelina i nije mogla ne primaknuti se malo bliţe njegovoj tamnoj čvrstoj pojavi. — Ako biste bili ljubazni, uistinu nemam potrebu ispovjediti vam se.  Misliš da sam ljubazan? Neobično za nas oboje.

Pogledala ga je. U gotovo posvemašnjoj tami, njegove sive oči su zatreperile.

Poput zvijezda u daljini. — Otjerali ste moga roĎaka. Bilo je to iznimno ljubazno od vas.  To me podsjeća na još jedno pitanje koje imam za tebe. Jezik ti je oštar, poput mojega. Osjetio sam njegove učinke. Zašto njime nisi ošinula Virgila Rettinga? Bio ti je prokleto laka meta.

Alexandra je ustala i načinila krug oko njega. — U tome i jest moj problem.

Dosad sam se s njim nosila sama na svoj način i posve sam sposobna nadalje to činiti.

Ona tamna pojava na klupi ostala je nepokretna. — Nisam rekao da ţelim nešto učiniti po tom pitanju, ţelim samo znati kakav je.

Ogorčeno gunĎajući, znajući da je neće ostaviti na miru dok ne popusti, Alexandra je stala kao ukopana, točno ispred njega. — Prvo vi.  Drska djevojko. Znaš da ćeš izgubiti, istoga trena kad se počneš cjenkati sa mnom.

Ponovno je uzdrhtala kad je osjetila tople trnce niz kraljeţnicu. — Ništa neću reći dok vi to ne učinite.

Dugo je bio tih, oblak njegova daha bio je jedini znak da nije nekakva mračna skulptura u vrtu. — Ne ţelim se ţeniti — rekao je napokon, tihim prigušenim glasom.  Koje iznenaĎenje — rekla je ona suhoparno, ponovno zadrhtavši.

Rastvorio je kaput, otkrivši kravatu i laganiju jaknu ispod. — Sjedni, prije nego 

102

Suzanne Enoch što se smrzneš stojeći tu.

Postajalo joj je zastrašujuće hladno, ali nije bila glupa. Alexandra je ponovno sjela na klupu, što je mogla dalje od njega, a potom uzdahtala kad je rukom prešao preko njezinih bedara, zavukao joj ruku pod straţnjicu i privukao je k sebi. Osjetivši toplinu i šuštanje, jednom rukom ju je zagrlio i ogrnuo jednom stranom svoga ogrtača.

— Znaš li nešto o mojemu ocu? — upitao je, ušuškavajući je uz svoje široko čvrsto rame.

— Samo to da je imao... nekoliko ljubavnica i da je umro prije gotovo petnaest godina.

— Moj otac imao je više nego nekoliko ljubavnica. Vjerujem da su mu razbludno ponašanje i kocka bili najdraţa razbibriga. On i moja majka su tri mjeseca ţivjeli pod istim krovom, dok ja nisam začet. Potom ju je on povukao od svijeta u Lowdham, malo imanje Balfourovih u Nottinghamu. Tamo me porodila, a potom jedanaest godina provela ţaleći se kako joj nedostaje London, prijatelji i ţivot kakav je vodila, iako nije učinila nikakav zamjetan napor da ponovno vrati nešto od toga. Oca sam vidio svega šest puta u ţivotu, uključujući i onda na njegovu pogrebu.  O, Boţe — rekla je njeţno Alexandra. Često su mi govorile, obično ţene koje su na umu imale vezivanje, kako je kombinacija gledanja na majčinu silnu bespomoćnost i očaj te stanje braka mojih roditelja bilo uzrokom mojega gnušanja s obzirom na cijelu tu prokletu proceduru.

Sklon sam sloţiti se s time.  Ali sad se namjeravate ţeniti, unatoč gnušanju.

Ponovno je zastao. — Sastavio sam dokument da moj roĎak James i njegovo potomstvo naslijede Balfourovu zemlju i titulu. Umro je prošle godine u Belgiji kad je eksplodirao vagon koji je prevozio barut usred tabora. Zapravo, nisam posve siguran da je njegovo tijelo bilo ono koje sam pokopao. Nije baš puno preostalo od njega.

Govorio je smireno, ali Alexandra je osjećala napetost u mišićima njegove ruke i bedra. Gotovo bez razmišljanja poloţila je glavu na njegovo rame i malo se opustio.

— Nedostaje vam — rekla je.  Nedostaje mi. U svakom slučaju, dragi ujak Oscar postao je jedini ţivi muškarac u mojemu obiteljskome stablu. On je otišao sljedeći, što znači...  Što znači da će, ne budete li imali nasljednika, Roseina djeca naslijediti vaše bogatstvo i vašu titulu.  A ona je uskoro punoljetna i eto nas ovdje, u našoj maloj rupi pakla i uţasa.  Mogli biste dopustiti njezinoj obitelji da preuzme nasljedstvo.

Lucien je prezrivo otpuhnuo. — Ne radi se o tome da toliko mrzim svoje pretke.

Osim toga, to bi mi osporilo mogućnost da se pretvorim u svoga oca. Čini se da ga slijedim u gotovo svim drugim aspektima svoga ţivota.  Sumnjam u to. — Iako se naslušala razuzdanih skandaloznih priča, nije 103

Kako ukrotiti razvratnika

mogla zamisliti da bi on mogao biti namjerno okrutan... barem ne prema nekome tko to na neki način ne zasluţuje.  Imaš li bilo kakav komentar? — upitao je, promeškoljivši se na hladnome kamenu. — Sad si pročitala moju knjigu. A sad ti meni otvori svoju, Alexandra.

Nadala se da je bio zaboravio na njezinu stranu cjenkanja. — U usporedbi s vašom, moja priča je prilično jednostavna.  Prosvijetli me.  Ne očekujem da će vam to smekšati srce prema meni ili mojoj takozvanoj muci.  Nemam ja srca. Govori.

Alexandra se pokušala odmaknuti od njega, ali jednako tako je mogla pokušati pomaknuti ţeljezo. Njegov stisak nije bio čvrst, ali bio je odlučan i krajnje siguran u sebe. — Dobro, dakle, moja majka Margaret Retting zaljubila se i udala za slikara.

Njegov djed bio je grof, ali on nije imao pretenzija ţivjeti meĎu plemstvom niti si je mogao priuštiti takav ţivot. Moj ujak je već bio naslijedio vojvodinu i, što se njega ticalo, Christopher Gallant bio je nepoţeljna osoba. Na licu mjesta razbaštinio je moju majku.

Lucien je prešao prstom duţ njezine ruke. — Nastavi.

Oboje mojih roditelja ustrajalo je na mojemu dobrom obrazovanju, s obzirom na to da me pravo prvorodstva očito nije moglo othraniti. Dvije godine nakon što su me upisali na Akademiju gospoĎice Grenville, oboje su umrli od gripe. — Stajalo me... sve moje imovine da ih pokopam i poplaćam ono malo dugova što su imali. — Stegnulo ju je u grlu, kao što moje stezalo uvijek kad bi se sjetila prodaje nakita svoje majke i lijepih očevih slika, u bescjenje, s obzirom na to koliko su vrijedili.

— Ujak ti nije ţelio financijski pomoći.

Nije to bilo pitanje, ali Alexandra je svejedno odmahnula glavom. — Pisala sam mu. Nisam imala dovoljno novca završiti tu školsku godinu. Otpisao mi je, na pismu nije bilo čak ni poštanske marke. Morala sam i nju platiti kad je pismo stiglo.

Njegova milost pisala je kako je upozoravao moju majku na njezinu glupost još prije udaje i da nema namjeru plaćati za njezine pogreške. Zaključila sam kako je i mene smatrao jednom od njezinih pogrešaka.  Uvijek je lijepo znati da na svijetu postoji netko tko je veća hulja od mene — razmišljao je Lucien. Prstima je ponovno pogladio njezine i poţeljela je sklupčati ruku u njegovoj. — Na neki način je utješno. Ispričaj mi ostatak priče.  Nema još puno toga. GospoĎica Grenville dogovorila je da poučavam učenice sve dok ne završim školu, a potom sam se zapošljavala kao školovana guvernanta ili druţica. I evo me tu, čavrljam s grofom Kilcairn Abbeyja u njegovu vrlo ugodnome ruţičnjaku.  A što je s lordom i lady Welkins?

Odgurnuvši ga, oslobodila se i izvukla ispod njegova kaputa pa ustala. — To je posve druga priča koja nema nikakve veze s osjećajima prema mojim roĎacima. — 104

Suzanne Enoch To nije bilo baš posve istinito, ali dala mu je dovoljno streljiva koje je večeras mogao iskoristiti protiv nje. I nitko više neće čuti njezinu priču... nikada.

Nije skidao pogleda s nje. — Znači, nećeš mi reći ništa o tome?  Ne, neću.

Stajao je, visok i čvrst kao kip, ali puno ţivlji. — O, da, hoćeš. Naposljetku. Kad budeš imala povjerenja u mene.  Nikada neću imati povjerenja u vas, sami ste rekli kako nikada ne biste pod svoj krov uzeli Rose i Fionu da nije bilo oporuke vašega oca... što vas, s obzirom na moj slučaj, čini vrlo sličnim mojemu ujaku.

Zaškiljio je u tami. — Imaš i ti jednu ruţnu crtu, gospoĎice Gallant. Ne stavljaj meni na teret vlastitu mrţnju. Neke činjenice su, priznajem, slične, ali okolnosti su posve različite. Zamahnuvši svojim teškim kaputom, okrenuo se prema ulaznim vratima. — Laku noć.

Stajala je, gledajući za njim. — Laku noć.

105

Kako ukrotiti razvratnika

Deseto poglavlje

V

irgil Retting zijevao je nad šalicom jakoga čaja i nastojao drţati pogled usredotočen. Mrzio je rana ustajanja u Londonu. Nitko od njegovih pajdaša neće se probuditi još pet sati, a on se još uvijek osjećao napola ošamućeno zbog sinoćnjih nastojanja da potisne susret s omraţenim Kilcairnom Abbeyjem.  Ako si toliko ţudio za mojim društvom da si morao samo tako upasti dok doručkujem, mogao si barem nešto reći. Izgledaš kao prokleti opijeni golub.  Rekao si mi da ti se ne obraćam. — Virgil je motrio dojmljivu pojavu koja je sjedila nekoliko metara dalje, na začelju golemoga hrastovog stola. — Oteţavaš mi, oče.

Vojvoda od Monmoutha dovršio je keks obilno namazan medom. — Rekao sam ti da ne traţiš novac — ispravio ga je, upirući noţem jedaćega pribora prema sinu. — Ako nemaš razgovarati ni 0 čemu drugome, onda šuti.

Poput ugljena crne oči na trenutak su motrile Virgila, navodeći ga da se osjeća kao petogodišnjak koji ponovno mokri u krevet. Napokon se hladni pogled ponovno vratio jutarnjim novinama. Vojvoda je nedvojbeno bio budan još prije svitanja, nazivajući svoje odvjetnike u Londonu, agente i računovoĎe i planirao smještaj u Retting House za sezonu. Činilo se da taj čovjek nikada ne spava i imao je prokletu naviku znati sve što se dogaĎalo, čak i tijekom onih nekoliko rijetkih trenutaka kad bi sklopio oči.

Zbog toga fenomena Virgilov rani dolazak u Retting House bio je imperativ... donese li netko drugi Monmouthu vijesti, tome će biti pripisane zasluge za to. — Nisam došao zbog novca, oče. Moraš li o meni uvijek govoriti tako podcjenjivački?  Nastavljaš dolaziti bez ičega ugodnoga o čemu bismo mogli razgovarati.  Onda bi trebao zahvaliti...

Na vratima se pojavio batler. — Vaša milosti, stigli su lord Liverpool i lord Haster na jutarnji sastanak s vama.  Sjajno. Za dvije minute, Jenkinse.

Batler je potvrdno kimnuo. — Da, vaša milosti.  Ali, oče...

106

Suzanne Enoch Virgile, govori što imaš ili pričekaj do sutra ujutro. Bit ću slobodan izmeĎu deset i jedanaest.  Vidio sam sinoć roĎakinju Alexandru.

Vojvoda je zastao, napola prinijevši čaj svojim tankim usnama na kojima nije bilo smiješka. — To je vijest zbog koje si ustao iz kreveta prije podne? Naravno da je u Londonu. Fontaineovi su stigli prije četiri dana.

Virgil je odmahnuo glavom i naviranje čiste radosti zagrijalo mu je krv u ţilama. Iznenaditi oca bila je tolika rijetkost, poput nacionalnoga praznika. Posebice kad je to iznenaĎenje značilo da će, za promjenu, netko drugi biti u središtu Monmouthova bijesa. — Nije bila s Fontaineovima.  Znači, našla je zaposlenje. — Monmouth je naglo ustao od stola. To bi trebalo značiti da više nije u nevolji. Ispričaj me. Nije lijepo ostavljati Hastera i premijera da čekaju.

Ako je Virgil nešto znao, znao je da ne smije dopustiti da mu taj trenutak isklizne kroz prste, iako je morao malo poţuriti s tim. — Ţivi u Balfour Houseu — rekao je leĎima svoga oca koji je uzmicao.

Vojvoda se naglo ponovno okrenuo. — Gdje ţivi?  U Balfour Houseu. Vidio sam je u loţi u Vauxhall Gardensu, sjedila je uz Kilcairna. Umalo mi je glavu otkinuo kad sam prišao upitati kako je.  Čuo sam da je u gradu Kilcairnova roĎakinja. Punoljetna je, tako nešto.  Da, i ja sam je vidio. Lijep curetak. Gotovo jednako lijepa kao roĎakinja Alexandra.

Monmouth je krupnim korakom prišao vratima blagovaonice, zatvorio ih i ponovno sjeo. — Siguran si da je to bila ona i da je s Kilcairnom? Nisi bio pod gasom, je li, mladiću?  Nisam, oče. — Hvala Bogu što nije bio počeo piti... jako... sve dok nije otišao iz Gardensa. — Bila je ona, posve sigurno, i on. Rekao sam ti, bio je silno bijesan kad sam prišao. Morao sam ga oštro ukoriti da ga ušutkam. Vrlo neprijateljski, s obzirom na to da je uokolo stajala sva ta rulja.  DoĎavola! — eksplodirao je vojvoda. — Trebala bi bolje znati, s obzirom na očevu sirotinjsku lozu. Nakon one idiotarije zbog koje smo morali propatiti u vezi s tom ništarijom Welkinsom, svega mi je navrh glave. Dogodi li se ponovno nešto prljavo s njom nakon plemića kakav je Kilcairn, ime i reputacija Rettingovih neće proći bez oţiljaka.  Ne mogu ni sam povjerovati u to — rekao je svečano Virgil, potvrdno kimajući. — Tu, nama pred nosom, kao da nimalo ne mari za ugled svojih roĎaka.

Zna da provodimo sezonu u gradu.  Mogla je otići u Yorkshire ako je namjeravala nastaviti se ponašati kao drolja. — Monmouth je lupio šakom o stol i porculan je zazveckao. — Za Boga miloga, moram Parlamentu predloţiti zakonski prijedlog o pristojbama. — Još jednom zagunĎavši, ponovno je ustao. — Diskretno ću se o tome raspitati meĎu 

107

Kako ukrotiti razvratnika

pripadnicima visokoga društva — izjavio je. — Morat ću je se javno odreći ako se to pojavljivanje nastavi.

Vojvoda je naglo otvorio vrata i krupnim korakom zaputio se niz hodnik prema svome privatnom uredu. Virgil se posluţio znatnim ostacima doručka. Sad će Alexandra i Kilcairn vidjeti tko je glupi lakrdijaš. Njihova mala sretna zabava uskoro će završiti na način na koji nisu očekivali.

Bila je to glupa zamisao — rekla je Alexandra, grickajući keks dok je motrila usku tihu ulicu.  Bila je to tvoja glupa zamisao — uzvratila je Vixen. — Samo se toga sjeti. I prestani tako gledati uokolo. Osjećam se kao da će nas Bonaparte ili netko sličan napasti iz zasjede.  Ne mogu si pomoći. — Alexandra je zahvalno kimnula kad im je konobar donio još jedan tanjur sendviča. Ručati negdje vani u privlačnom starinskom kafiću činilo joj se sjajnom zamisli za slobodan ponedjeljak, ali to je bilo prije Vauxhall Gardensa i prije nego što je shvatila da njezin roĎak zna da je ona u Londonu.  Uvjerena sam da se lord Virgil još nije ni probudio. A klubovi su udaljeni nekoliko blokova zgrada, čak i ako jest.  U pravu si, naravno. Glupo od mene. Molim te, uzmi sendvič s krastavcem.

— Ali nju nije mučio samo Virgil. Mučili su je svi koji su mogli čuti ono što je rekao, kao i svi oni kojima su ti to mogli reći. Prisilila se osmjehnuti. — Nego, pričaj mi o svome posljednjem trijumfu.  Čini se da mi nitko ne vjeruje kad kaţem kako me brak jednostavno ne zanima — ţalila se lady Victoria, a potom se široko nacerila. — Da se uistinu za nekoga udam, ne bih mogla voditi onako zanimljive kratke razgovore kakav sam neku večer vodila s tvojim lordom Kilcairnom.

Alexandra se umalo ugušila pijuckajući čaj. — Znam da ste vas dvoje čavrljali — zagraktala je... — ali što je to bilo tako zanimljivo?

Njezina prijateljica je ustala i zaobišla oko stola udariti Alexandra meĎu lopatice. — Za Boga miloga, ljubomorna si, je li?

Pročistila je grlo poţeljevši da je imala trenutak upozorenja prije nego što joj je Victoria takvo što nenadano priopćila. — Nisam ljubomorna! Čak mi se ni ne sviĎa odviše. I nije on moj lord Kilcairn.

— Dakle — rekla je Victoria kad je ponovno sjela — ni ti više nisi moja druţica, guvernanta ni učiteljica. Ne moram ti više reći o čemu smo to moţda Kilcairn i ja razgovarali.

Alexandra je bila spremna zadaviti Vixen ako joj ne povjeri o čemu su to ona i Kilcairn čavrljali. Ali nije bila ljubomorna, barem joj je to jasno dala do znanja. — Baš me briga hoćeš li mi reći ih nećeš — rekla je oholo. — Iz moga iskustva, Kilcairn rijetko ponavlja neku riječ. 

108

Suzanne Enoch MlaĎa ţena se smijuljila. — Postala si tako prozirna.

Alexandra se namrštila. — Nisam.  Ah, dobro. Saţalit ću se na tebe. Raspitivao se o tebi... jesi li uvijek tako zlovoljna, jesi li ikada zapravo priznala da gubiš u prepirci... i te stvari.  Nije!

Nato se Vixen posve prepustila napadaju smijeha. — Jest! Kunem ti se, Lex. Još više se namrštivši, Alexandra je ustala, uzela torbicu i suncobran. — Onda ćemo Kilcairn i ja malo porazgovarati.  Prije nego što to učiniš, trebala bi se prisjetiti kako je sinoć bio drag.

Alexandra se zarumenjela. Doistaje bio drag, ali nije to rekla Vixen, ispričala joj je samo o Vauxhallu. Prekasno je shvatila da je njezina mlada prijateljica mislila na to. — Da, pretpostavljam da si u pravu.

Lady Victoria ju je na trenutak ispitivački pogledala, a potom se ponovno počela smijuljiti. — Pretpostavljam da jesam. Pretpostavljam da postoji još nešto o čemu mi ne govoriš.

Napokon je Alexandra popustila i nevoljko se nacerila, a potom se nasmijala. — Ispravno pretpostavljaš, draga moja. Hajdemo negdje drugdje prije nego što se moj tračak sreće ne istroši.

Doista nisi imao pojma da je tvoja guvernanta Monmouthova nećakinja? — upitao je Robert dok su jeli polovinu pečenoga pileta i iz krigle ispijali svijetlo pivo.  Ne, uopće. Previše sam zaokupljen svojim skandalima da bih pratio tuĎe. — Lucien se zavalio na naslon sjedala puštajući da mu se dim cigarete izvija kroz zube.

Treći član za ručkom nagnuo se naprijed dotočiti vlastiti vrč za pivo.— Ne vidim kakve to uopće veze ima. Ljubavnica je ljubavnica.

Potegnuvši još jedan dim cigarete, Lucien je bacio pogled preko stola u Francisa Henninga, pitajući se samo tko je toga ovna pozvao na ručak. Tijekom jutra pojavilo se pet-šest šaljivdţija i tračeva, očito zaboravljajući koliko on mrzi šaljivdţije i tračeve.  Guvernanta, Henning — ispravio ga je. — Ne ljubavnica. Ima li tu slog viška?1  Što znači jedan slog meĎu prijateljima? — upitao je Robert, blago se nacerivši.  Dat ću ti do znanja ako naletim na neku da je to pitam.  Kilcairne — rekao je muklim glasom lord Daubner, čija su usta bila puna piletine — da nisi bio toliko prokleto iznenaĎen kad je lord Virgil prišao, nitko se ne 

Igra riječi: u engleskom jeziku riječ maistresse znači učiteljica (guvernanta), a riječ mistress ljubavnica.

1

109

Kako ukrotiti razvratnika

bi uhvatio za to. Prvi put te većina nas vidjela zbunjenog pred zagonetkom, ha?

Robert je izvio obrvu pogledavši ga i Lucien je tiho opsovao. William je bio u pravu, baš kao i Henning. Nije ţalio zbog onoga kako je postupio s Virgilom Rettingom, ali da ga je netko bio unaprijed upozorio, moţda bi prije reagiranja pričekao kakav intimniji prostor.

Glasine ga nisu previše uznemiravale, ali uznemirit će Alexandru... i to ga je brinulo. Njezina otvorenost sinoć... i njezin iskreno malodušan pogled kad se pojavio njezin roĎak... posve su mu jasno dali do znanja da ona doslovno nema kamo otići. Nije bio naviknut biti nečijim posljednjim bastionom sigurnosti i zasigurno ničim nije pripomogao kad je razjapljenih usta pokazao svoje čuĎenje zbog njezine loze.

Zapravo, njezin poloţaj uopće nije razmatrao, sve do tračeva koji su ga toga jutra zasuli. Više ga je brinulo to što ga je Alexandra okarakterizirala kao još jednoga nitkova istoga kova kakav je bio njezin ujak. Očito je bila uzrujana i ljutita, ali ta usporedba zvonila je istinitije nego što se to usudio priznati.

Zatreptavši, Lucien se vratio u sadašnjost.

Propustio je velik dio razgovora za ručkom, ali prema Robertovu napetom izrazu lica, to je vjerojatno bilo dobro. Ugasivši cigaru, ustao je. — Molim vas, ispričajte me, gospodo.

Robert je istodobno ustao i Lucien je čuo kako je njegov prijatelj s olakšanjem odahnuo kad su izišli iz kluba. — Zabrinuo sam se da će doći do krvoprolića unutra.

Moji komplimenti tebi na neviĎenoj suzdrţanosti.

— Mislim da mi je krv šiknula iz ušiju kad je stigao Henning — uzvratio je Lucien. — Nakon toga nisam puno čuo.

Vikont je pola bloka hodao pokraj njega bez riječi. Lucien je prepoznao zabrinut izraz lica svoga prijatelja, budući da je on sam takav izraz imao većinu večeri. Pričekao je. Napokon je Robert pročistio grlo.

— Ne bih se miješao u tuĎe stvari — započeo je — ali što ćeš učiniti?  Po pitanju čega?

— Pa po pitanju toga da tvoja roĎakinja naĎe sebi čestita supruga i da ti naĎeš... onu vrstu ţene kakvu već traţiš, dok prvorazredna tema skandala boravi u tvojoj kući. Nije to najdiskretnija avantura u koju si se upustio.

Lucien se nije obazirao na to. — Obitava u mojoj kući već tri tjedna.

— Da, ali sad je ljubavnica koja je od tebe skrivala svoj identitet.  Nije ona moja ljubav...  Unatoč tvome bogatstvu i poloţaju, neke od obećavajućih kandidatica za udaju neće poţeljeti da ih nazoveš kad je ljubavnica plemenita roda... guvernanta... pod tvojim krovom. Posebice ona za koju kruţe glasine da je ubila posljednjega ljubavnika. Tebi bi to moglo biti uzbudljivo, ali to je opasan teritorij da dolični mlada dama zakorači na nj.  Trebao bi biti zadovoljan. Tako će tebi ostati više kandidatica za brak, da ih 110

Suzanne Enoch ti i tvoja majka proberete.  Luciene, ne mijenjaj...

Lucien se zaustavio i dah mu je zastao kad je odjednom shvatio što mu je cijelo jutro nedostajalo. — Što si ono rekao?  Rekao sam da je to opasan teri...  Ne. Ono prije toga.

Robert ga je zbunjeno promatrao. — Puno sam toga rekao. Moja zrnca mudrosti ti trebaš pospremiti u sjećanje, a ne ja. Što...  Rekao si »ljubavnica plemenita roda«.  Rekao sam »guvernanta plemenita roda« — ispravio se usiljeno vikont. — Bila je to samo općenita opaska. Nisam mislio...  Roberte, zaboravio sam. Imam nešto za obaviti — prekinuo ga je Lucien izišavši na ulicu pozvati kočiju. — Vidimo se večeras.  Da, dobro... u redu — rekao je lord Belton iza njega dok je Lucien naredio vozaču da vozi u Grosvenor Street.

Alexandra ja bila plemenita roda. U uţasnome skandalu... za pravo upropaštena, ali plemenita roda. Trebao je razmisliti, što mu nije bila najjača strana kad je gospoĎica Gallant bila u pitanju.

Ne idem. — Alexandra je otkopčala ogrlicu i vratila je na toaletni stolić.

Shakespeare je podigao glavu i zamahnuo repom.  Hvala ti, Shakes. Drago mi je da se slaţeš.

Zakloparala su vrata koja su njezinu spavaću sobu povezivala Roseinom. — Lex? — UĎi — rekla je, mršteći se dok se gledala u zrcalo. — Neće ići.

— Je li previše ruţičasta? — u sobu je ujezdila gospoĎica Delacroix, nastojeći vidjeti Alexandrinu reakciju i sebe u zrcalu toaletnoga stolića te se istodobno zavrtjela stojeći na podu. — Mislim da je previše ruţičasta.

— Savršena je. Divno izgledaš.

Djevojka se sagnula i poljubila je u obraz. — Ah, znam. Nije li divna? — Ponovno se zavrtjela, sva u naborima ruţičaste svile i čipke. — RoĎak Lucien nikako neće moći reći da večeras izgledam kao flamingo.  Uvjerena sam da neće reći ništa slično. — Ako joj se ni jedna druga njezina lekcija nije urezala u sjećanje, barem je znala da ne treba dati Rose ni najmanjega povoda za plač.  Zašto nisi spremna za polazak? — Rose se zaustavila dovoljno dugo da zapazi kako Alexandra nije obula cipele ni stavila ogrlicu te da joj je kosa i dalje raspuštena. — RoĎak Lucien će se ljutiti pustimo li ga da čeka.  Ne idem. — Nastojeći da te riječi zvuče što vedrije, Alexandra se osmjehnula kad je na Roseinu licu zapazila izraz posvemašnjoga iznenaĎenja. — Večeras ti 

111

Kako ukrotiti razvratnika

nisam potrebna, a majka ti moţe biti pratnja.  Zašto ne ideš? Što će se dogoditi ako zaboravim što trebam reći ili ako zapodjenem razgovor s nekom neprihvatljivom osobom?

Reći da je njezina guvernanta vjerojatno najneprihvatljivija osoba koju bi mogla sresti, čini se, ne bi puno pomoglo. — Imam blagu glavobolju — lagala je. — Ne brini. Bit će sve u redu s tobom.  Ah, nadam se.

Rose je poţurila niz stube i Alexandra je ponovno sjela na stolicu ispred zrcala.

Nije ona baš napuštala svoju štićenicu. Dok je ogovaranje još bilo svjeţe, učinit će za Rose više svojim odsustvom negoli prisutnošću. Nije to imalo veze s njezinim bojaznima o miješanju s uzvišenim pripadnicima visokoga društva nakon prethodne večeri.

Svaki put kad je tijekom nekoliko posljednjih dana bila vani, pogledom je traţila Virgila i osluškivala ne bi li čula došaptavanja i ljude koji joj se smiju iza leĎa.

Uspjela je jedino podnijeti ručak s Vixen na sat vremena. Namjerno se pojaviti na okupljanju pripadnika visokoga društva, znajući kako svi oni znaju što Rettingova strana obitelji misli o njoj, bilo joj je previše bolno da bi uopće mogla pomisliti na to.

Vrata njezine sobe odjednom su se otvorila. — Odijevaj se — naredio je lord Kilcairn, zaustavivši se unutar prostorije.

Poskočila je, prisjetivši se Vixenina upozorenja o zaključanim vratima, istodobno znajući zašto to posljednji tjedan nije uzimala u obzir. — Imam glavobolju.

Izraz lica bio mu je više znatiţeljan nego bijesan i pogledom je obuhvatio oskudne dodatke raskošne prostorije. — Mene će glava još više zaboljeti ne bude li bilo nikoga tko će tjerati krdo rospija. Odijevaj se.

Bio je sav u crnom, visok, snaţan, veličanstven. Taj prizor snaţno je podsjetio Alexandru na grčke kipove u muzeju. Kipar ne bi mogao postupiti pravično prema Lucienu Balfouru, jer nijedan komad kamena ni u kojem slučaju ne bi mogao uhvatiti onaj bljesak u njegovu pogledu ni ono bahato samouvjereno naginjanje glave. Uvijek je mislila da je snaga u sigurnosti, ali znala je da bi bilo opasno biti u Lucienovu naručju... opasno za ostatak njezine reputacije, teško stečenu neovisnost i njezino srce.  Piljiš.

Bijesno se zarumenjela. — Ispričavam se. Večeras izgledate vrlo lijepo.

Odjednom je skratio razdaljinu meĎu njima. — Lijepo. Definiraj to »lijepo«.

DoĎavola. Alexandra je ustala kako on ne bi izgledao tako neodoljivo golem nadvijajući se nad njom. — Vjerujem da je vaše obrazovanje dostatno da vam omogući brojne definicije te riječi, gospodaru.

Napućio je usne, pogledom obuhvaćajući svaki centimetar nje. — Volim tu tvoju raspuštenu kosu — rekao je i polako posegnuo provući prste duţ pramena koji 112

Suzanne Enoch joj je visio niz rame.

Uzdrhtala je. — Zakasnit ćete — podsjetila ga je. — Osim toga, ne biste trebali biti ovdje.  Ne ponašaj se poput šiparice. — Spustio je ruku, ali nije skidao pogleda s nje.

— Dao sam ti ponedjeljak slobodan — rekao je i blagim glasom potisnuo kritiku iz tih riječi. — Ali ne večeras. Pobrini se za svoje duţnosti, gospoĎice Gallant.  Bolje ću posluţiti Rose ako ostanem.

Namrštio se. — Pokaţi malo snage, Alexandra.

Zatreptala je. — Molim?  Nije li bilo dovoljno rumenjenja? — Podigao je obrvu. — Ne budi kukavica.  Nisam kukavica.  Dokaţi to.  Nije to zbog mene; to je zbog Ro...  Ma ti samo odvraćaj pozornost. Ja sam Rosein skrbnik. A ti si nam pratnja, u čarapama i preko moga ramena ili u cipelama i na vlastitim nogama. — Vršcima dugačkih prstiju podigao joj je bradu. — Je li jasno?

Suzdrţavši se od toptanja i bacanja stvari, jer ništa od toga ne bi donijelo nikakvo dobro, učinilo joj se da nema velikog izbora. — Ostavite mi onda malo vremena.

Prekriţio je ruke na širokim prsima. — Tu ću čekati.

Kilcairn je posve očito bio nasilnički raspoloţen i premda mu je ţeljela dati do znanja gdje mu je mjesto, sjela je i počela podizati kosu. Osjećala je blage trnce niz kraljeţnicu i prsti su joj podrhtavali svaki put kad se pogledala u zrcalo i vidjela ga kako tamo stoji, promatrajući je. Nastavio ju je gledati kad je vratila ogrlicu oko vrata i zakopčala cipele, kao da grof Kilcairn Abbeyja nije imao pametnijega posla nego njoj posvećivati bezuvjetnu, krajnju, posvemašnju pozornost.  Trebao sam ti unajmiti sluškinju — rekao je, naginjući se naprijed podići posljednju ukosnicu s toaletnoga stolića, koju joj je pruţio.  Mislite da mi toaleta nije primjerena?

Odmahnuo je glavom. — Trebala bi imati nekoga da ti očetka kosu.  Četkam si kosu od sedamnaeste godine — rekla je, pokušavajući prikriti drhtanje u glasu. Gotovo je više voljela njegove izravne napade; bilo joj je lakše obraniti se od njih. — Hoćemo li krenuti?

Lucien je potvrdno kimnuo. — Poslije tebe.

Pošla je ispred njega niz hodnik, još uvijek nastojeći smiriti nelagodnu drhtavicu u tijelu. Nisu je zabrinjavali pogledi i mrmljanja, s tim se već prije srela, rekla je samoj sebi. Nije to bilo ništa novo, ništa drukčije i ništa za zabrinuti se.

Koga je ona to nastojala uvjeriti, pojma nije imala, jer nije slušala ništa od toga.  Nitko ti neće praviti probleme večeras — promrmljao je tiho Lucien kad su stigli do predvorja. — Neću to dopustiti.

Alexandra se zaustavila. Bila je gotovo zahvalna na ponuĎenoj potpori jer ju je 113

Kako ukrotiti razvratnika

to podsjetilo kako se ne moţe osloniti ni na čije hirove da drţi glavu iznad vode.

Naučila je sama plivati. — Hvala vam, gospodaru, ali mogu se sama brinuti o sebi.

Nisam ja nekakva uzdrhtala glupača.  Sada drhtiš — rekao je, istim onim briţnim glasom.

— Ne. — Hvala Bogu da ideš! — poskočila je Rose prema njoj i uhvatila je za ruku. — Sad više neću brinuti ni o čemu.

— To znači da ćemo svi mi ostali na svojim ramenima nositi tvoj teret, roĎakinjo — rekao je Lucien presrevši Shakespearea i predajući terijera batleru. — Ne čekaj nas budan, Wimbole — dao je naputak.

Batler je kimnuo. — U redu, gospodaru.

Popeli su se u kočiju, grof je sjeo sučelice Alexandri, kao što je to obično činio. Ţurno je odvratila pogled, pozabavivši se uputama i podsjetnicima u zadnji tren za Rose. Sama njegova prisutnost bila je dovoljna da bude ţivčana i uzbuĎena. Malo manje nervoze večeras bilo bi posve poţeljno.  Misliš li da će tamo biti princ George? — upitala je Rose. — Što ako me upita za ples? — Razrogačila je svoje plave oči. — Što ako me upita da otplešem valcer?  Stani mu na nogu — predloţio je grof. — Odmah će te ostaviti na miru.  Luciene! — prekorila ga je Fiona. — Ah, tako sam nervozna. Osmjehuj se što više moţeš, dušo.

Alexandra je pročistila grlo. — Ako te Njegova Visost upita da otplešete valcer, učtivo se nakloni, zahvali mu, a potom ga izvijesti da još nisi spremna. Bude li ustrajan, otpleši valcer s njim. Na kraju krajeva, pripadnik je kraljevske loze.  Što misliš, hoće li lord Belton biti tamo?  Hoće. Bit će. — Lucien je bacio pogled na svoj dţepni sat.  Ne zaboravi, dušo, tvoja plesna iskaznica već je puna.  O, ne! Što ću ako poţeli...  Moţe otplesati moj ples — ponudio se Kilcairn kad je pogledao u prozor, doimajući se poput crne pantere koja je ţeljela iskočiti iz kaveza.  Ne! Ne moţe! — izlanula je Fiona. — Ti ga moraš otplesati sa svojom roĎakinjom!  Plesat ću s kim ja budem ţelio, ujna!

GospoĎa Delacroix počela je cupkati profinjenu čipku na rukavu. — O, ne — uzrujavala se. — GospoĎica Gallant rekla je da moraš plesati s Rose, jer nikada neće biti dobra partija. Obećao si, Lu...

Digao je ruke uvis. — U redu! Samo na tren prestanite kokodakati.

Dotad se kočija uspjela ugurati meĎu gomilu vozila koja su kretala prema prilazu Bentley Housea i zaustavila se ispred vrata. Alexandrina izmišljena glavobolja postala je stvarna. Bila je više nego zadovoljna kad je izišla iz kočije i duboko udahnula hladni večernji zrak.  Ne udaljavaj se od mene, Lex — prošaptala je Rose obgrlivši svoju druţicu.

114

Suzanne Enoch — Previše je ljudi. Ne znam čak ni u koga prvo pogledati.  Najprije pogledaj u domaćina i domaćicu — predloţila je Alexandra. — Nakon toga gledaj u koga god hoćeš. Sva mlada gospoda gledat će u tebe.  Ili u stol sa ţestokim pićima? — ubacio joj se Lucien preko ramena.

Bio je nemilosrdan. — Ah, vidi — rekla je Alexandra pokazavši prema krcatome ulazu u plesnu dvoranu — ono je Julia Harrison. Nije li ona na vašem popisu finalistica, gospodaru?

Na njezino iznenaĎenje, samo je nezainteresirano pogledao mladu ţenu. — Poslije će doći vrijeme za torturu te vrste. — Pruţio je njihove pozivnice lakaju koji ih je dočekao i uveo u plesnu dvorani.  Cio svijet je tu — dahtala je Rose, čvrsto drţeći Alexandru za ruku.  Najbolji njegov dio — sloţila se radosno gospoĎa Delacroix. — Svi jednostavno blistaju.

Alexandru je više zanimao Kilcairnov razgovor. — Dakle, odustali ste od potrage za nevjestom? — Jedan mali, vrlo dobro skriveni dio nje ţivnuo je, uzbudljivo zatreperivši.

— Ni najmanje. — Pokazao je na čašu vina.

Ono blago treperenje ponovno je klonulo i zamrlo. — Ah, znači samo ne večeras.

Njegove senzualne usne izvile su se u osmijeh. — Ne baš. Moja potraga suzila se do te točke da mogu zaključiti obavljanje razgovora. Gotovo sam spreman ući u pregovore.

Ponovno je osjetila glavobolju i ono tutnjanje u lubanji opet je počelo. — Pa, čestitam. Nikada nisam mislila da ćete naći neku, a kamoli nekoliko njih. Kako ćete donijeti konačnu odluku?

Lucien je odmahnuo glavom; iz njegova pogleda nije se dalo ništa pročitati. — To još nisam odlučio, iako imam nekoliko zamisli.  Tko su sretne finalistice?  To ti ne namjeravam reći, gospoĎice Gallant. Ne ţelim da ismijavaš te sirotice.

Ma tko one bile, Alexandri se automatski nisu svidjele. Cinično se osmjehnula.

— Mogu li vam predloţiti do odrţite natjecanje u poeziji sa svojim kandidaticama?

Mogli biste oţeniti pobjednicu... ili gubitnicu, ovisno o svojoj konačnoj odluci što se tiče vaţnosti oštroumnoga poznavanja knjiţevnosti.  Hm — razmišljao je, iako nije mogla vidjeti je li ljutit. — Uzet ću tvoj prijedlog na razmatranje.

Lucien se zapitao što bi Alexandra rekla da je znala koliko ju je on silno ţelio staviti na svoj popis... na vrh svoga popisa. Kako je on na to gledao, po tome pitanju nije imao izbora. Nijedna od ostalih takozvanih natjecateljica s kojima se našao nije se

115

Kako ukrotiti razvratnika

mogla usporediti ni s njezinom sjenom.

Rose je bila okruţena plemićima koji su se natjecali obnoviti svoja mjesta na sluţbenoj plesnoj iskaznici te večeri. Vjerovao je kako je loše to što uistinu nije davao pišljiva boba za to tko će je oţeniti, ukoliko bi to nju i Fionu odvelo iz njegova ţivota. Lucien je ponovno pogledao Alexandra, boţicu u ţutom i safirnom... što, unatoč najboljim nastojanjima madame Charbonne, nije ni blizu odavalo priznanje njezinim tirkiznim očima.

Pojavio se lord Belton kojega je Lucien zgrabio za lakat prije nego što se uspio pridruţiti Roseinu kontingentu. — Pleši s gospoĎicom Gallant — naredio je.

Robert se slijeganjem ramena riješio njegova stiska. — Dobra večer, Kilcairne.  Pleši s...  Čuo sam te... — prekinuo ga je vikont. — Zašto bih ja trebao plesati s guvernantom tvoje roĎakinje?  Bolje s guvernantom nego s učenicom.

Tanka crta pojavila se meĎu Robertovim obrvama kad se namrštio. — Uţivam u plesu s gospoĎicom Delacroix.  Nije mi do šale, Roberte. Zabavljaš se na moj račun.  Ne šalim se. Roseino društvo pravo mi je osvjeţenje u usporedbi s revnim fuficama koje moja majka baca preda me.

Doimao se ozbiljnim, ali Lucien nije bio raspoloţen za razgovor o tome koliko je društvo njegove roĎakinje osvjeţavajuće.  Dopuštam tvoju neobuzdanu ludost — rekao je.  Nije to...  Dugujem ti uslugu otplešeš li s gospoĎicom Gallant.

Robert je zastao usred odgovora. — Uslugu.

— Da.  Hm. Izvrsno, uslugu. To bi trebalo biti zabavno.

Lucien se vukao za vikontom koji se vraćao do prorijeĎene gomile oko Rose.

Alexandra je stajala na jednoj strani, izraz lica bio joj je opušten, sve dok joj se nije zagledao u oči. Vjerojatno je nije ni trebao nagovoriti da im pravi društvo, ali pomisao na večer provedenu samo s damama Delacroix... i bez nje... uţasavala ga je.  Lorde Beltone? — uskliknula je Rose, učtivo se naklonivši.  GospoĎice Delacroix... Divno izgledate večeras.  Hvala vam, lorde.

Robert je pročistio grlo, pogledavši ispod oka Luciena. — Upravo sam upitao vašega roĎaka mogu li vas sutra poslijepodne pozvati na voţnju kočijom i na piknik u Hyde Park. Velikodušno je pristao.

Njezine plave oči su se raširile. Rose je zapljeskala. — Stvarno, roĎače Luciene?

Lucien se prestao mrgoditi i kimnuo. — Naravno. — Laktom je gurnuo vikonta u leĎa.  A sad — nastavio je Robert, poskočivši — vidim da se spremaju započeti s 116

Suzanne Enoch prvom kvadrilom večeras. Biste li mogli...  Ah, moja plesna iskaznica je puna — rekla je tugaljivo Rose, pogledavši prema svojoj majci. — Ţeljela sam jedan ples sačuvati za vas, ali...  Nema veze. Imat ćemo vremena čavrljati sutra.

Vikont se okrenuo prema Alexandri. — Hoćete li me onda vi počastiti plesom, gospoĎice Gallant?

Problijedjela je i pogledom brzo prešla od Luciena do Roberta i natrag. — Lorde, mislim da ne...  Zašto, dajte! — uskliknula je ujna Fiona, što je Luciena navelo da se nakratko zapita nije li potpuno sišla s uma. — Nećakinja si vojvode od Monmoutha.

Posve sigurno ti je dopušteno plesati.  Ali ne ţelim da...  Ne prihvaćam odbijanje — ustrajao je vikont.

Lucien je ustuknuo i promatrao, osjećajući se poput vrhunskoga lutkara kad je sve sjelo na svoje mjesto a da on pritom nije morao reći ni riječi. Ako je Robert pomislio na uslugu da moţe razgovarati s Rose i hraniti je, rado će to prihvatiti... iako mu se to činilo velikim traćenjem vremena.

Alexandra je pristala plesati kvadrilu s Robertom. Lucien je na trenutak i sam pomislio zauzeti plesni podij. Ali nije to bilo ono što je ţelio... dotaknuti joj prste u prolazu i odmah je prepustiti nekom debelom plemiću. Kad on večeras bude plesao s njom, a plesat će, bit će to valcer.

117

Kako ukrotiti razvratnika

Jedanaesto poglavlje

A

lexandra je gledala kako se Rose okrenula, naklonila, ponovno okrenula i uhvatila partnera za ruku. Ako je ta djevojka nešto istinski dobro činila, onda je to bio ples. Naravno, da ju je bilo gledati s ruba prostorije, a ne usred plesnoga podija, pogled bi bio još više zadovoljavajući.  Divno ste je poučili. — Lord Belton je izgovorio taj kompliment istim onim glatkim tonom kakvim se koristio lord Kilcairn kad je ţelio biti šarmantan.

Vikontovi napori nisu bili ni blizu toliko učinkoviti kao grofovo zavoĎenje. Na komplimente Roberta Ellisa nije nimalo zadrhtala. Naprotiv, osjećala se prilično zlovoljno što je takvu taktiku pokušao izvoditi na njoj. Čekala je sve dok ga ples nije vratio do nje. — Njezina vještina je prirodna, lorde. Nisam ja zasluţna za to.  Ah. — Odmaknuo se, a potom okrenuo i ponovno vratio. — I sami ste vrlo nadareni.  Hvala vam, lorde. — U tome trenutku ples je bio dar na kojemu je bila iznimno zahvalna. Nije mogla odbiti vikontov zahtjev bez izazivanja scene. Već je stajanje pod prismotrom pripadnika visokoga društva bilo samo po sebi dovoljno teško; strahovala je da se ne spotakne ili da ne pogriješi korak.  Zadovoljstvo mi je.

Pogledala je svoga partnera, na vrijeme da uhvati njegov pogled koji je preko široke plesne dvorane u zrcalima uputio Kilcairnu. Grof je bio naslonjen na zid, nesvjestan mladih dama u njegovoj blizini koje su mu nastojale privući pozornost.

Dok su svi promatrali, nije se usudila pogledati u nj, ali činilo se da on zna što ona osjeća. Blago se senzualno osmjehnuvši, podigao je obrvu.

Očito je smjerao nešto, nije čak ni pokušavao izgledati neduţno. Imala je na umu dobru zamisao o tome što bi to nešto moglo biti.

— Lorde Beltone — upitala je kad su se ona i njezin partner ponovno spojili — je li vam lord Kilcairn rekao da plešete sa mnom?

Vikont je zatreptao. Alexandra je pomislila kako mlade dame nisu postavljale tako izravna pitanja, posebice ne sebi društveno nadreĎenima. Ali nije ona pokušavala privući supruga ni ostaviti na nekoga bilo kakav drugi dojam osim 118

Suzanne Enoch uspjeha koji je postigla s Rose. Da je bila previše izravna, svakako bi svalila krivnju na Kilcairnov utjecaj i njegovo iritirajuće ponašanje. Ja... općenito ne trebam drugog muškarca da me uvjeri da plešem s lijepom ţenom, gospoĎice Gallant.

Srela je njegov pogled. — Ne govorim općenito — ponovila je. Gledajte, iako vam zahvaljujem na toj gesti, vaša kavalirština mi nije potrebna. Ne treba mi ples s privlačnim gospodinom da izvršim obvezu koju imam prema gospoĎici Delacroix.

Ponovno je izgledao iznenaĎen. — Govorite li uvijek tako, bez ustezanja, ono što vam je na umu?  Drţim besmislenim raditi drukčije. Na svu sreću, u poziciji sam kad na vrlo malo ljudi trebam ostaviti dojam. Svi ostali točno znaju što misle o meni, iako nikada nismo imali priliku upoznati se.

— Dragi Boţe — promrmljao je vikont, ali u bljesku i kovitlacu plesača nije mogla znati je li ga njezin odgovor zabavio ili zgrozio. Što god od toga bilo, barem je bio gospodin. Lord Belton otplesao je kvadrilu s njom i poveo je natrag do gospoĎe Delacroix prije nego što se ispričao i udaljio od njihove skupine... donekle u ţurbi, pomislila je Alexandra, iako je to jednostavno moglo bit i samo njezino tumačenje. Trenutak potom pridruţila im se Rose, bez daha i zajapurena od uzbuĎenja.

— Ah, jeste li vidjeli? Markiza od Pembrokea bila je odmah ispred mene! A mislim da sam vidjela i vojvodu od M...

— Ne tako previše uzbuĎeno, gospoĎice Delacroix — podsjetila ju je Alexandra uz osmijeh. — Smiri se i stišaj. Ne zaboravi, oni...

— ... bi trebali biti jednako uzbuĎeni što vide mene kao što sam ja što vidim njih — završila je Rose, hihoćući se.

— Bila bih uzbuĎena da me upoznaju s bilo kim od njih — izjavila je Fiona, mrgodeći se. — Nitko se ne obazire na mene, kao da ne postojim.  Da je to barem istina — sloţio se Kilcairn kad im se pridruţio.

Alexandra se pribliţila njegovim širokim ramenima. — Nemojte to više nikada učiniti — promrmljala mu je iza leĎa.  Što to? — rekao je on, ne obraćajući se ikome posebno.  Ako se ţelim poniziti, mogu otići plesati gola na stolu s osvjeţavajućim pićima, a niste mi potrebni ni vi ni vaši pajdaši da me dovode u neugodnu situaciju.

Lucien se okrenuo i sreo njezin pogled. — Mislim da bi gledati te kako plešeš gola bilo vrlo uzbudljivo iskustvo. Nadam se da ćeš mi jednoga dana učiniti to zadovoljstvo.

Zajapurena, ponovno se udaljila. — Ne očekujte od mene da sudjelujem u vašim zabavama.  Nastojim te potaknuti na to da sudjeluješ u svojim vlastitim.

Ponovno je otišao, kao da je sve znao. — Nisam ja neka lišena...  Oprostite, gospoĎice Gallant?

119

Kako ukrotiti razvratnika

Poskočila je i naglo se okrenula. — Da... gospodine?

Zdepast gospodin bacio je pogled prema Lucienu. — Zaboga, Luciene, upoznaj me.

Grof se namrštio, ali je pristao. — Daubnere, gospoĎica Gallant, gospoĎice Gallant, William Jeffries, lord Daubner.  Zadovoljstvo mi je, gospoĎice Gallant — rekao je taj krupni muškarac, uzevši je za ruku. — Belton se kladio sa mnom u deset funti da se neću usuditi otplesati valcer s vama. Rekao je kako ste mu dali do znanja gdje mu je mjesto i da ćete isto učiniti sa mnom dok si rekao keks.

Alexandra je osjetila kako joj temperatura raste. — Neću biti predmetom ničije oklade.

Lord Daubner se osmjehnuo, otkrivši niz neznatno iskrivljenih zuba. — Neobični ste. Podijelit ću s vama dobitak.  Nisam... — Alexandra se zaustavila kad je uhvatila izraz na Lucienovu licu prije nego što ga je izbrisao. Nije ţelio da ponovno pleše, što je bilo čudno, s obzirom na to da je on tu zbrku započeo. — Neću s vama dijeliti dobitak — uspravila se, osmjehujući se. — Ali bit će mi zadovoljstvo plesati s vama, lorde.  Što će na to reći tvoja supruga, Daubneru? — upitao je grof, bez traga onom svom uobičajenom ciničnom humoru. — Mislio sam da ne odobrava tvoje druţenje s ostalim ţenama.  Lady Daubner je u Kentu s bolesnom tetkom. Osim toga, Kilcairne, baš kao što si sam rekao... nema potrebe sve joj govoriti, ha?

Alexandra je promatrala Luciena koji je gušeći se progutao odgovor i uspio napola uljudno kimnuti. U njezinim očima izgledao je ljubomoran, ponovno, i osjetila je lagan drhtaj niz kraljeţnicu. Dok ju je lord Daubner pratio na plesni podij, samoj sebi je rekla kako je puno vjerojatnije da lord Kilcairn ne ţeli da se njegovi prijatelji poigraju s njegovom posljednjom igračkom. Ali ona je bila lutka koja je imala vlastito mišljenje.

Luciene, budi dobar pa nam donesi malo punča — laskajući ga je nagovarala ujna Fiona.

Zadrţao je pogled i pozornost na guvernanti u odlasku. — Ne. Alexandra je mogla pomisliti da ga je učila lekciji ostavljajući ga nasukanoga s rospijama dok je ona otišla i uţivala, ali bila je to lekcija koju on nije imao posebne ţelje naučiti. Dao je znak lakaju.  Donesi damama malo punča — naredio je.  Na usluzi, lorde.  Hvala, roĎače Luciene.

Kimnuo je. — Ispričajte me.

Alexandra je plesala valcer, što ga je iznimno ozlovoljilo. Trebala je plesati 

120

Suzanne Enoch valcer s njim. Lucien se namrštio, a potom uočio Lorettu Beckett, jednu od preostalih ţena s popisa koji se velikom brzinom smanjivao.  GospoĎice Beckett — rekao je — biste li mi ukazali čast? — Pokazao je prema ostalim plesačima.

GospoĎica Beckett se kratko učtivo naklonila. — Sa zadovoljstvom, lorde.

Hvala Luciferu, posve je dobro plesala valcer i onaj tko ju je odijevao imao je dovoljno smisla da je odjene u tamne boje kao kontrast njezinoj blijedoj koţi, što je još više naglasilo njezinu smeĎu kosu. Lucien ih je usmjeravao prema Alexandri i Daubneru. Shvativši da ne progovara sve otkad su kročili na podij, spustio je pogled na podignuto lice svoje partnerice. Kako se ono započinje razgovor? Ah, to je bilo to.  Što kaţete na vrijeme ove sezone?

GospoĎica Beckett se osmjehnula. — Doista, lorde, jedva sam imala dvije minute zaredom provesti vani, ali slušala sam pouzdana izvješća onih koji su imali više sreće od mene i doznala da je ugodno.  Da, slaţem se — rekao je odsutno. Daubner je plesao onako kako je i mislio da će plesati, posve nasumce vrludajući prostorijom. Lucien je opsovao, poţeljevši da taj kreten izabere pravi put kako bi se on mogao pribliţiti i smjestiti nadomak njima pa čuti što govore. — A što kaţete na modu iz Pariza?  Budući da su, čini se, svi zaljubljeni u nju, ni ja nemam ništa protiv.

Prokleti Daubner. Alexandra je jednako tako mogla plesati sa slonom u trgovini porculanom. Ne pokosi li Lucien ostale parove, nikada ih neće stići. — Što je sljedeće? Ah. Vaš omiljeni pisac.  Pretpostavljam da svi kaţu Shakespeare, jer, kako ne bi, ali osim barda, prilično volim Jane Austen. Jeste li čitali nešto njezino?

Lucien je sa zakašnjenjem posvetio pozornost svojoj plesnoj partnerici. — Da, jesam. Njezini pogledi na plemstvo doimaju se donekle oštri, ali pretpostavljam kako je to samo stvar gledanja. — Skrenuo je pogled s nje prema svojoj brzo krećućoj guvernanti, zapaţajući temeljnu sličnost u oštroumnom poznavanju knjiţevnosti. — Mogu li vas pitati tko je zasluţan za vaše obrazovanje, gospoĎice Beckett?  PohaĎala sam Akademiju gospoĎice Grenville u Hampshireu. Jeste li čuli za nju?

Znači, to je bio odgovor na pitanje, iako su se odgovori gospoĎice Beckett činili monotonim u odnosu na Alexandrine domišljate, spontane odgovore. Pretpostavio je da je u tome bila razlika izmeĎu vješte učenice i vješte osobe.

Lucien je zastao, umalo pogriješio u koraku i poţurio s drugim korakom da ne zaostane. Alexandra Gallant bila je ne samo nadarena i draţesna ţena nego inteligentna i privlačna osoba. Nije se mogao prisjetiti je li ikada prije o nekoj ţeni razmišljao kao o stvarnom, razumnom ljudskom biću.  Lorde? Jeste li čuli za Akademiju gospoĎice Grenville?

121

Kako ukrotiti razvratnika

Lucienje udahnuo, nastojeći pribrati svoje raštrkane misli. — Jesam. Ima besprijekornu reputaciju. — Barem je imala, što se njega ticalo. — Druţica moje roĎakinje ju je pohaĎala.  Da, znam. Oprostite, lorde, ali u ime akademije moram red da većina diplomiranih studentica nije... tako divlja kao gospoĎica Gallant.  Znam. To je prokleta šteta.  Op... oprostite?

Osmjehnuo se, ni najmanje se ne zabavljajući. — Znači mislite da sam mogao načiniti bolji izbor za svoju roĎakinju?  Sad kad ste to spomenuli, lorde Kilcairne, iznenadilo me što čujem da je gospoĎica Gallant našla zaposlenje u Londonu.

Pitao se ima li gospoĎica Beckett uopće pojma koliko je tanak led pod njezinim nogama. Kakvi god bili njegovi privatni planovi za Alexandra Gallant, boravila je pod njegovim krovom i stoga bila pod njegovom zaštitom. Istodobno je znao da se Alexandri ne bi svidjelo da on napravi scenu i doslovno je mogao čuti kako mu njezin glas govori da ne prestraši debitantice.

Lucien je nastavio izravno gledati u svoju partnericu, plesačicu valcera. Odavno se nije osjećao potaknutim učiniti nešto što mu je netko drugi rekao da učini pa čak i ako je taj netko bio Alexandra Gallant. — GospoĎice Beckett, jasno mi je da je tek početak sezone, ali imate li nekoga tko vam posvećuje posebnu pozornost?

Njezine tamne oči nedvojbeno su zaiskrile. — Imam nekoliko udvarača — priznala je. — Ali ni za jednim nisam izgubila srce.  Ne moţete izgubiti nešto što ne posjedujete — uzvratio je, istim leţernim tonom. — Predlaţem vam da se udate na brzinu, draga moja, prije nego što vam se izgled promijeni i uskladi s karakterom. Sumnjam da bi i najruţniji lord u Engleskoj ţelio biti okovima sputan za vješticu spuštenih grudi, ruţnoga zadaha i s bradavicama.

GospoĎica Beckett je tiho uzdahnula, zgranuvši se. Njezina svijetla koţa postala je još bljeĎa i njezine lijepe smeĎe oči poprimile su staklast izgled. Potom se onesvijestila.

Prava gospodska gesta bila bi priviti je uz prsa i odnijeti do najbliţe leţaljke, koje su bile raštrkane po rubovima prostorije. Lucien je ustuknuo i pustio je da padne, zapazivši da se oporavila dovoljno da se ljupko sruši i glavom lupi o ulašteni pod.

Jato ţena poţurilo je nadzirati i umanjiti štetu, ali Lucien se nije ni potrudio izbrisati zlovoljan izraz s lica. Dok su ţene odnosile gospoĎicu Beckett na sigurno, okrenuo se na peti i izišao na balkon popušiti cigaru.  Što si učinio toj sirotoj djevojci?

Lucien je završio s pripaljivanjem cigare na jednoj od svjetiljki koje su stajale na balkonu. — Ne kršite li vlastita pravila, gospoĎice Gallant? Ţureći na balkon kako biste vidjeli jedinoga gospodina?

122

Suzanne Enoch Povela sam pratnju.

Okrenuo se. Daubner, koji se doimao kao da se zabavlja i uzrujava, vrzmao se na dovratku neposredno iza Alexandre. — Odlazi, Daubnere — naredio je Lucien.  Ostanite tu gdje jeste, lorde — uzvratila je Alexandra prije nego što je barun uspio koraknuti. — Što te rekli toj djevojci, lorde Kilcairne?  Ne ţelim da me ispituje jedna guvernanta. — Zasigurno ne pred drugima. — Daubnere, odlazi.  Ne ide on...  Daubnere, van!  Ispričavam se, gospoĎice Gallant — promrmljao je barun i pobjegao.  DoĎavola — odbrusila je.

Lucien je smanjio razdaljinu meĎu njima. — Psujete? Kako nedolično.

Zaškiljivši, Alexandra je ustuknula prema vratima sa zastorima.  Uvjerena sam da mislite kako je otjerati prijatelja vrhunac uţitka ili da se, budući da sam upropaštena, moţete na svoj način zabavljati. — Podignula je bradu.

— Ili vas moţda uopće nije briga.  Ţeliš li time nešto reći?

— Da, ţelim. Nakon što se pobrinete za to da se Rose uda, morat ću se za posao obratiti nekome od vama ravnih plemića u plesnoj dvorani. Nadala sam se da ću se pokazati kompetentnom guvernantom, unatoč glasinama. Neću da uništite moje izglede za pristojnom zaradom za ţivot. — Uz naglu kretnju svojih suknji, okrenula mu je leĎa. — Laku noć, gospodaru.

Njegov bijes ispuhao se dok je ona bijesno koračala prema plesnoj dvorani. — Kako to misliš laku noć? — upitao je, pošavši za njom.  To je uobičajen izraz, gospodaru, koji znači odlazak. Sigurna sam da ste upoznati s...

Alexandra je zakoračila u veţu, u trenutku kad ju je Lucien čvrsto ščepao za rame. Njegovi dugački prsti imali su snagu ţeljezne škripe, ali zapravo je bila zahvalna na njegovu stisku koji ju je vraćao u ravnoteţu kad je u plesnoj dvorani ugledala jednu osobu.  RoĎakinjo Alexandra.

Ne opet, pomislila je, kad je Virgil Retting izveo kratak, previše naglašen naklon. Ne sad. Slegnula je ramenima i Lucien ju je pustio. — Virgile. Upravo sam na odlasku. Laku noć.  Baš šteta.

Shvatila je da je ovaj put doveo prijatelje. Pet-šest mladića stajalo je iza njega, spremni nasmijati se svakoj dosjetki koju je uspio izgovoriti na njezin račun. — Da, uvjerena sam da ti je srce slomljeno, oprosti.  Ali ţelio sam otplesati sljedeći valcer s tobom, roĎakinjo. Vrlo rijetko dolazimo na ista okupljanja. Primjerice, nisam te baš očekivao večeras vidjeti ovdje.

Ali vidim da si još uvijek sputana na Kilcairnovoj uzici. 

123

Kako ukrotiti razvratnika

Osjetila je kako se Lucien iza nje promeškoljio. Bilo što rekao, ovaj put će smrtno uvrijediti Virgila. Očito je večeras već izbrusio svoj tek za bjesomučnim napadom na gospoĎici Beckett. — Bit će mi drago plesati s tobom, roĎače — rekla je brzo, prije nego što je njezin vulkanski tempiran poslodavac uspio proključati. — Nisam shvatila da se ţeliš druţiti sa mnom.

Njezin roĎak se smijuljio, osvrnuvši se iza sebe, kako bi bio siguran da još uvijek ima publiku. — Ali to baš i nije druţenje. Pokušavam svakoga mjeseca izvesti odreĎeni broj dobrotvornih djela i jedno mi je nedostajalo. Plesom s tobom ću to nadoknaditi.

Galerija se nasmijala i Alexandra je osjetila kako joj obrazi postaju grimizni.

Točno je znala što ţeli odgovoriti; riječi su se oblikovale gotovo istodobno s njegovim ispraznim komentarom. Stegnula je vilicu i osmjehnula se. — Kako ti drago, lorde Virgile.  Pitao sam se nešto, lorde Virgile — oglasio se iza nje Kilcairn briţnim glasom.  Molim vas, nemojte — prošaptala je Alexandra.

Virgilov osmijeh na trenutak se pokolebao. — Što si se to pitao, Kilcairne?

Osjetila je kako grof oklijeva. Napokon ju je uhvatio za ruku i prebacio je preko svoje. — Moram popustiti, gospoĎica Gallant potiče me da budem ljubazan.

— Je li to sve na što vas potiče?  Očito je nepristojno upuštati se u bitku umova s nenaoruţanim čovjekom.

Alexandra je drhtavo uzdahnula, osjetivši olakšanje. Lucien je vodio brigu o tome koliko se daleko upušta i koliko bi to nju moglo stajati. Bilo da je shvatio ili ne, posve sigurno joj je spasio ţivot.

Virgilovo lice poprimilo je vatreno crvenu boju. — Kilcairne, ti...

Lucien je podigao svoju slobodnu ruku. — Razmisli trenutak i razmotri svoje sljedeće riječi, lorde Virgile. Strpljenje mi je vrlo ograničeno.

Prije nego što je Virgil mogao odgovoriti, ako je to uopće namjeravao učiniti, lord Kilcairn ju je poveo pokraj dvostrukoga reda ljudi za koji se činilo da se proteţe cijelom duţinom plesne dvorane. Znala je da bi mu trebala zahvaliti, pobjeći ili već učiniti nešto drugo, ali uspjela je samo nastaviti hodati i čvrsto drţati Luciena za ruku, da se ne bi spotaknula.  Moramo li ići kući? — upitala je tugaljivo Rose kad su se ponovno pridruţili njoj i gospoĎi Delacroix. Alexandra se pribrala dovoljno da zapazi kako se lord Belton ponovno pojavio pokraj djevojke.  Da, moramo — odgovorio je Lucien.  Neće biti dobro. Molim vas, ostanite — uspjela je reći Alexandra, oslobodivši ruku iz njegove, nadajući se da mu nije ostavila masnicu. — Ovo je tvoja večer, gospoĎice Delacroix. Nikada nije ni trebala biti moja, za Boga miloga.  Točno, gospoĎica Gallant je u pravu — sloţila se Fiona. — Roseina plesna iskaznica je puna. Bilo bi jako nepristojno ako bismo morali otići tako rano.

124

Suzanne Enoch Trebaš ostati, Lex — rekla je lady Victoria Fontaine kad se pojavila pokraj njih. Učtivo se naklonila. — Lordovi, gospoĎo i gospoĎice Delacroix.  Lady Victoria — oslovio ju je Lucien, čije se lice malo opustilo.

Alexandri se to nije svidjelo, kao ni način na koji su je svi pokušali terorizirati.

— Vixen, odlazi — promrmljala je. — Počinjemo izgledati kao naoruţani tabor.  Ne dopusti da te taj kreten Virgil ponovno otjera, Lex.  Ponovno — promrmljao je Kilcairn.

O, ne. — Lorde, molim vas, nemojte.  Ostajete, gospoĎice Gallant.

Nagonski je znala da s takvim tonom nema prepirke, ali nije imala baš velikoga izbora. — Ostanem li, morat ću s njim otplesati sljedeći valcer. — S nepogrešivim osjećajem, orkestar je izabrao upravo taj trenutak i započeo s valcerom. — Obećala sam.

Lucien ju je uhvatio za ruku. — Plesat ćeš valcer sa mnom.

Snaga njegova stiska onemogućila je svaku daljnju prepirku. Bilo joj je drago zbog toga, spasilo ju je srama od ustupka. Pretpostavljala je da je bilo sramotno poţeljeti plesati s njim. Unatoč Virgilu i daljnjoj mogućnosti za skandal, ţeljela je plesati u naručju Luciena Balfoura.  Nema argumenata? — upitao je kad ju je obujmio oko struka i privukao bliţe.  Nema. Osim što se petnaest centimetara svjetla treba vidjeti izmeĎu nas sve vrijeme dok plešemo valcer.

Neočekivano se nasmijao, zločestim vedrim zvukom koji ju je naveo da mu uzvrati osmijehom.  Što je tako zabavno, gospodaru?  Petnaest centimetara nije ni blizu dovoljno, Alexandra. Ne, kad smo ti i ja u pitanju.

Srela je njegov pogled dok su se njihali u ritmu plesa, kad joj se boja pojavila u obrazima. Iako nije znala posve točno na što je mislio, osjećala je da je skandalozno.

Iz iskustva, kad ga je posljednji put poljubila, imala je na umu da je raspravljao o nečemu anatomskome.  Hmm — promrmljao je. Još uvijek nema argumenata?  Samo mi pokušavate odvratiti pozornost da se ne sjetim kako sam odlazila još prije negoli se Virgil pojavio.

Svijetlosive oči nepokolebljivo su joj uzvratile pogled. — Znaš, nisam te ţelio povrijediti.  Ne budite ljubazni. — Boţe dragi, kako je bio graciozan. Nikada nije plesala s nekim toliko samouvjerenim i vještim poput njega.  Sad proturječiš vlastitim lekcijama... Nisam li trebao raditi na tome da postanem ljubazan?  Ne ţelim razgovarati o tome — odbrusila je. — Samo vas molim, nemojte 

125

Kako ukrotiti razvratnika

dalje izazivati Virgilovo neprijateljstvo.

Na trenutak su plesali u tišini i taj put gotovo je uspjela zaboraviti neprijateljske poglede i svoga neprijateljskoga roĎaka u zamračenim kutovima prostorije. Dok je tu bila s grofom Kilcairn Abbeyja, nisu se usudili prići, kao ni reći ništa zajedljivo britko ili neljubazno. Alexandra mu se ponovno zagledala u oči i zapazila da je on pomno promatra, onako kako je to uvijek činio. — Dakle, gospodaru, sad mi recite ono što ste rekli gospoĎici Beckett.

— Jesi li je poznavala na Akademiji gospoĎice Grenville?  Nisam. Znala sam da ju je pohaĎala, ali to je bilo puno kasnije nego što sam ja bila tamo.  Rekao sam joj da ima loš zadah, bradavice i spuštene grudi.

Neka njegova odvraćanja pozornosti bila su puno učinkovitija od drugih. — Loš... Zašto biste, zaboga, rekli takvo što?  Ako ti nećeš raspravljati o lordu Virgilu Rettingu i o moći koju on ima nad tobom, nemam ni ja namjeru objašnjavati nedostatke gospoĎice Beckett.  Ne morate sve znati.  Trebam znati sve o tebi.

Puls joj je kolebljivo zatreperio. — Zašto?

Usne su mu se razvukle u spor i senzualan osmijeh. — Ne znam.

Taj odgovor uznemirio ju je više od svih njegovih šarmantnih komentara i mamaca kojima ju je nastojao privući. Bio je to odraz onoga što je ona osjećala za nj.

Nije imala pojma zašto ju je tako intrigirao, ali osjećala se gotovo nemoćnom oduprijeti se čak i njegovu najiritantnijem očitom zavoĎenju. — Mogu li imati povjerenja u vas? — prošaptala je.  Sama moraš odgovoriti na to, Alexandra — rekao je. — Ali nećemo raspravljati o tvome kretenskome roĎaku sve dok se ne vratimo u Balfour House, kad moje kretenske roĎakinje budu na sigurnome, zaključane i spremne za počinak.

Glazba je prestala. Lucien je ostao stajati ispred nje, jednu još uvijek toplu ruku drţao joj je oko struka, dok su se ostali plesači nošeni strujom upućivali prema stolu s osvjeţavajućim pićima.  Hajdemo — promrmljala je, s manje nelagode nego što je očekivala. — PoĎite naći neku drugu ţenu za sljedeći ples. Mislim da je kvadrila.  Budem li skakutao uokolo s nekom drugom ţenom — rekao je, puštajući je — neću biti siguran da nisi pobjegla u noć.

Hvala Bogu da se ponovno ponašao zapovjednički i bahato. Noge su joj počele drhturiti, što je nedvojbeno bila reakcija na njegovu neočekivanu empatiju. — Jednostavno ćete morati imati povjerenja u mene — rekla je i vratila se do gospoĎe Delacroix.

126

Suzanne Enoch

Dvanaesto poglavlje

B

iti predmetom daljnjih ogovaranja moglo je spriječiti Alexandra da ikada više naĎe pristojan posao, ali to zasigurno nije obeshrabrilo muškarce nazočne na balu kod Bentleyjevih, ili barem one koji su bili najmanje teško probavljivi, da je upitaju za ples.

Odlučila je mirno sjediti u kutu s gospoĎom Delacroix i razmišljati, a imala je razmišljati o puno toga. Ali u trenu je shvatila da će razmišljanje u tišini biti nemoguć zadatak. Fiona je već bila doznala sve tračeve o svim nazočnim gostima i ustrajala na tome da ih podijeli s njom. K tomu je uvijek netko od gospode dolazio po Alexandrinu ruku za svaki preostali ples te večeri.

Alexandra nije bila dovoljno naivna da se pretvara kako joj je njihovo zanimanje pomrsilo račune, ali budući da su je smatrali Kilcairnovim vlasništvom — namrštila se kad je to shvatila — njihove aluzije ostale su barem prilično suzdrţane.

Njihova konstantna pozornost istodobno je posluţila tome da zadrţi Virgila Rettinga na distanci, kao i da sačuva njezin sluh od Fionina tračerskoga trabunjanja.  Iscrpljena sam! — rekla je Rose kad je na kraju večeri klonula na mekane jastuke kočije. — Baš mi je drago da smo ostali.

Fiona je potapkala svoju kćer po koljenu. — Baš si omiljena, dijete! Jesi li vidio, Luciene, koliko je mladića... i dama... poţeljelo razgovarati s našom Rose?

Grof se zavalio u jedan kut, sklopljenih očiju u polutami. — GospoĎica Gallant je nadmašila moja najsmjelija očekivanja.  To je zato što je Rose izvrsna učenica — ustvrdila je njegova ujna.

Alexandra je mrdala svojim bolnim noţnim prstima u tankim natikačama. — Više nego izvrsna.  Znaš o čemu o razmišljam? — gospoĎa Delacroix sjela je nagnuvši se naprijed, dok su joj se zelene oči sjajile.  Ne bih mogao ni zamisliti — rekao je cinično Lucien.  Nema ni deset dana do Roseina roĎendana. Trebao bi joj prirediti veliku zabavu, Luciene. Pozvati samo najbolje iz Londona. Pomoći ću oko dekoracija i zabave. Bit će vrlo svečano.

127

Kako ukrotiti razvratnika

Grof je napokon otvorio jedno oko. — Kakav uţas — rekao je i ponovno nastavio s hinjenim drijemanjem.

Rose je zašmrcala.  Lorde — rekla je ţurno Alexandra, nastojeći spriječiti poplavu prije nego što započne — odluku o tome hoće li se prireĎivati zabava nikada ne treba donositi u dva ujutro, a zasigurno ne nakon ovako iscrpljujuće večeri.  Izvrsno — promrmljao je. — Odbit ću ujutro.

Roseine oči su zasuzile, ali Alexandra joj je dala znak da bude mirna i pokazala da će se ona pobrinuti za sve. Ostatak voţnje protekao je u tišini i umalo je pomislila da je Kilcairn zaspao... iako je vjerojatnije objašnjenje bilo to da više jednostavno nije ţelio razgovarati sa svojim roĎakinjama. Nije ni Alexandra. Previše se brinula hoće li je on, kad se vrate, ponovno ispitivati o Virgilu Rettingu i Što će mu reći ako je upita.

Znala je što mu ţeli reći: sve. Samo moći razgovarati s nekim o njezinim privatnim problemima bilo bi veliko olakšanje. Nakon te večeri i načina na koji ju je barem dvaput spasio — nitko je prije nikada nije pokušao spasiti — Alexandra se pomalo osmjehnula u skorašnjoj tami. Kako je bilo neobično pomisliti da jedan jedini njezin pobornik ima reputaciju barem jednako toliko okaljanu kakva je bila njezina.

Kočija se zanjihala i zaustavila. Lucien se promeškoljio otvorivši oči, ne dajući uopće znaka da je drijemao pa pošao za trima ţenama u kuću. Alexandra je skinula ogrtač i šeširić te pošla stubama penjući se iza dama Delacroix.

Topla snaţna ruka kliznula joj je oko struka i povukla je korak unatrag, pritisnuvši je uz svoja snaţna prsa. — Poţeli im laku noć — prošaptao joj je u kosu.  Laku noć, Rose, gospoĎo Delacroix — rekla je, nastojeći zadrţati smirenost u glasu.

Rose se zaustavila i okrenula, zagledavši se u sjenovito predvorje. — Zar ne ideš na spavanje, Lex?  Dolazim odmah. Samo da uzmem nove knjige iz knjiţnice.  Ne bih mogla sad drţati oči otvorene i čitati — izjavila je Fiona kad je stigla na vrh stuba. — Spavat ću do podneva. Laku noć, Luciene.  Ujna Fiona. Rose.  RoĎače Luciene.

Alexandra je čekala sve dok nije čula da su se dvoja vrata zatvorila. — Hajdemo.  Neću.  Dobro. Onda ćemo cijelu noć stajati ovdje u predvorju.

Mišići na njegovu čvrstom ravnom trbuhu stegnuli su se kao da je potiskivao smijeh... ili psovku. Popustio je i olabavio stisak. Jesi li ikada izgubila u prepirci?

Odmaknula se nekoliko koraka od njega, a potom se okrenula. — Nisam.  Hm. Nisam ni ja.

128

Suzanne Enoch Osjećala je olakšanje zbog toga što je bio dobro raspoloţen, ali nije se mogla suzdrţati a da mu još nešto ne spusti. — Usput rečeno, izgubio si bodove tijekom prepirke s lordom Virgilom.

Lucien se pribliţio za korak. — A kako mi je to uspjelo?  Koristio si klišej. Da budem precizna, »vodio si bitku umova s nenaoruţanim čovjekom«.

Na čelu mu se pojavila blaga bora. — Nije to klišej. Ţelio sam biti siguran da shvaća uvredu. Mrzim tratiti najbolje što imam na bezvrijedne osobe.

Kimnula je. — Naravno. Onda, laku noć.

Grof je koraknuo prema njoj. — Ne tako brzo, Alexandra. Objasni. Ne pretvaraj se da ti je zamolba pomrsila račune.  Mislite zahtjev.  Svejedno.

Alexandra je dugo gledala u nj. Večeras su joj ramena bila gotovo pognuta od tereta koji je nosila. Ako bi netko samo nekoliko trenutaka mogao izdrţati tu teţinu, bio bi to Lucien Balfour.  Moram oprezno koračati kad su moji roĎaci u pitanju.

Uhvatio ju je za ruku i poveo prema mračnim vratima knjiţnice. — Zašto?  Ako se oni, posebice moj ujak, javno distanciraju od mene, ostala bih posve... nezaštićena.

Nije mogla vidjeti ništa, ali Lucien ju je nepogrešivo vodio prema krcatome kauču u knjiţnici. Gurnuo ju je laktom unatrag na jastuke i upalio obliţnju svjetiljku. Potom se spustio toliko blizu da su im se bedra dodirivala.  A za tebe je nuţno da budeš zaštićena zbog...  Zato što je njihova potpora, nesvjesno ili ne, jedino što govorkanja i tračeve odrţava na civiliziranoj razini.

Lucien je polako pruţio ruku i izvukao joj ukosnice iz kose. Zadrhtala je kad joj se zlatna valovita kosa prosula po ramenima i ponovno kad je provukao prste kroz tu valovitu masu.  Nešto izostavljaš — promrmljao je, nagnuvši se još bliţe, naslonivši obraz uz njezinu kosu.

— Ja... zaboga.  Nastavi.

Isprekidanim dahom, poslušala je. — Lady Welkins me mrzi.

Dugački prsti nastavili su se svijati i šaptati kroz njezinu kosu.

Nisi učinila ništa loše.

Naslonivši se na leĎa, Alexandra je sklopila oči. — Gurnula sam lorda Welkinsa niz stube.

Prsti su mu se primirili. — Zašto?  Bio je to nesretan slučaj — rekla je drhtava glasa. — Uglavnom nesretan slučaj.

129

Kako ukrotiti razvratnika

Koliko se mogu sjetiti, imao je nekoliko ljubavnica — rekao je Lucien tihim glasom, premjestio prste pa ih obavio oko njezina zapešća i počeo joj raskopčavati rukavicu.

Drţala je oči sklopljene, gotovo se ne usuĎujući disati da ne bi u sebi pobudila onaj neobični naelektrizirani osjećaj. — Da, znam. Poţelio je još jednu.  Odbila si.  Rekla sam mu da to nije razlog zbog kojega sam prihvatila namještenje u njegovoj kući.  Mislim da sam taj govor već čuo. — Obzirno je povukao i skinuo lijevu rukavicu s njezine ruke pa vrškom prsta polako počeo kruţiti po njezinu dlanu.  Za razliku od vas, nije ţelio čekati da promijenim osjećaje.

Zaustavio je prst, a potom ga nastavio povlačiti istim tragom.

Alexandra je otvorila oči. — Lorde, ja...  Sklopi oči — naredio je istim onim blagim glasom. — Opusti se, nisam namjeravao promijeniti temu.

Nije se osjećala ni blizu opušteno, ali začudo, osjećala se sigurnom. .. i posve zbunjeno, što mu je nedvojbeno i bila namjera. — Penjala sam se uz stube, vraćajući se do spavaće sobe lady Welkins, s knjigom za nju. Čekao je navrh stuba i presreo me na odmorištu. Pritisnuo me... uz ogradu.

Jedna po jedna, spone na njezinoj desnoj rukavici su se raskopčale. — Je li te ozlijedio?  Nije. Poljubio me. Bila sam... zapravo sam bila prilično iznenaĎena. Potom me dograbio za suknju i pokušao mi je prevući preko glave. Njegove ruke... — Zastala je. Lucien će znati ono što mu nije mogla reći. — Odgurnula sam ga što sam jače mogla.

Lucien joj je skinuo rukavicu do kraja. — Pa zašto si onda rekla da je to uglavnom bio nesretan slučaj?  Znala sam da smo na rubu odmorišta.  Ali nisi znala da će pasti do pola stuba i da će ga udariti kap.  Ne. Nadala sam se da će pasti niz pola stuba.  Naravno. U protivnome, ne bih bila u mogućnosti pobjeći od njega.

Alexandra je sklopila ruke i zarobila mu prste meĎu svojim dlanovima. — Nisi iznenaĎen.  Bio bih iznenaĎen da ništa nisi učinila. Ali tada te nisu uhitili. Zašto te onda sad brinu ta govorkanja?

Oslobodivši zarobljene prste, prinio je njezine ruke svojim usnama. Od poljubaca njeţnih poput perca duţ unutarnje strane zapešća zastao joj je dah i puls joj se ubrzao. — Strčala sam niz stube... pobrinuti se za nj, ali umro je dok sam tamo klečala.  Dobro. — Glas mu je zvučao hladno i praktično i imala je nejasan osjećaj da mu nikada ne bi ţeljela biti na protivničkoj strani kad je bio istinski ljutit. 

130

Suzanne Enoch Alexandra ga je poţeljela poljubiti, dotaknuti ga, uroniti u nj, duboko, tamo gdje bi bila sigurna. — Utrčala sam natrag u knjiţnicu i pretvarala se da čitam, sve dok ga jedan lakaj nije našao i dao znak za uzbunu. Lady Welkins je bila vrlo ljubomorna i znala je da me lord Welkins... progonio pa je ţeljela da me uhite. Oni koji su za mnom potrčali iz Bow Streeta bili bi me na licu mjesta odveli u zatvor da im nisam rekla kako je moj ujak vojvoda od Monmoutha, koji će biti vrlo nezadovoljan tim komešanjem.  A potom, šest mjeseci nije bilo posla.

Odmahnula je glavom.

Na trenutak je zašutio. — Imam još jedno pitanje, Alexandra.  Samo jedno?  Zasada. Je li ti odbojna pozornost koju ti ukazujem? — Vrškovima prstiju podigao joj je bradu.

Trebala bi biti. Ali razlozi zbog kojih je prihvatila to namještenje više su imali veze s Lucienom Balfourom nego s Rose, iako nije mogla objasniti ni kako ni zašto.

Sve dosad. — Vrlo sam zadovoljna pozornošću koju mi posvećujete — rekla je, zagledavši mu se u oči — iako nisam posve sigurna zašto to činite.

Lucien se osmjehnuo. — Rekao sam ti zašto. Ţelim ti prekriti golu koţu sporim strastvenim poljupcima. — Pridignuo ju je i povukao unatrag, preko svojih nogu. — Ţelim voditi ljubav s tobom. — Prstima joj je njeţno prelazio preko jagodica kad se nagnuo dotaknuti joj usnice svojima.

Alexandra je zaboravila disati pa počela ţurno isprekidano dahtati kad je osjetila kako popušta njegov stisak oko struka. — Luciene — uspjela je izgovoriti, ali više nije mogla izustiti ni riječi kad su mu usne ponovno pronašle njezine.

Ne mogavši mu odoljeti, obujmila ga je oko ramena i privukla bliţe. Ona toplina koju je osjećala neposredno ispod koţe pretvorila se u vatru, toliko vrelu da nije mogla misliti ni na što drugo osim na to kakav je osjećaj bio dodirnuti ga i biti dodirivan. Istodobno je bio gladak i čvrst poput čelika.  Ţelim da odsad plešeš samo sa mnom, ni s kim drugim — rekao je, sada i sam uzdrhtala glasa. Dugmad na straţnjem dijelu njezine haljine raskopčavao je jedno po jedno.

Uzbudila ju je posesivnost u njegovu glasu. — Rekao si lordu Beltonu da pleše sa mnom?  Rekao sam to samo zato da bih ja mogao. — Haljina joj je kliznula s ramena.

— Bio je to moj pokušaj lijepoga vladanja. Ustani. Nisam sigurna mogu li — rekla je drhtavo, privijajući se uz njegova ramena.

Uz potmulo hučanje duboko u njegovim prsima, ponovno ju je poljubio, jezikom i usnama draškao joj usta, sve dok ih nije otvorila. Mogla ga je osjetiti, osjetiti njegovo sve veće uzbuĎenje uz svoje bedro. Kad mu je ruka kliznula do prednjice njezine haljine i uronila obujmiti joj dojku, dahtala je. Njegovi prsti su je dodirivali, milovali i draškali, sve dok se nije morala nasloniti na njega, ţeleći više 131

Kako ukrotiti razvratnika

toga plamena koji se usmjeravao prema središtu, tamo gdje ju je dodirivao, i na tajnom, čeznutljivom mjestu u meĎunoţju.

Usprotivila se kad se osovila na noge, ali on se samo smijuljio. Uz šuštanje svile kliznuo je rukama i zadigao joj haljinu iznad koljena, povukao je preko bedara, iznad struka, a potom preko glave i haljina je pala na pod. Alexandra je ostala samo u kombinezonu promatrajući mu lice dok je pogledom sporo prelazio niz njezino tijelo, zadrţavajući se na bokovima, grudima, a potom ga vratio na lice.  Skini kombinezon — rekao je.

Dišući ubrzano i uzdrhtalo, gledala je kako se njegov gladan pogled ponovno spušta na njezine grudi. Spustila je pogled na svoje nabrekle bradavice koje su se napinjale uz tanku tkaninu kombinezona. Prvi njezin poriv bio je pokriti se, sve dok nije shvatila kakav je učinak njezina golotinja imala na Luciena.  Skini kaput — uzvratila je, diţući ruke raskopčati mu dugmad prsluka. Kad je bez pogovora pristao, zapanjila ju je spoznaja koliko moći ima nad njim... barem večeras. Lucien je slijeganjem ramena zbacio kaput i dopustio joj da mu skine prsluk koji mu je kliznuo niz ramena. Kad je to učinila, prstima joj je kliznuo uz ruke i privukao je k sebi. Uz čeznutljivo stenjanje pridigla se na vrhove prstiju primiti poljubac.  Mogli ste se večeras vratiti kući s nekom od onih dama na balu — rekla je, izvlačeći mu košulju iz hlača. Imala je potrebu osjetiti njegovu toplu koţu uz svoju.  Zašto ja? Zašto jedna ostarjela upropaštena guvernanta?  Ţelim te. — Pomagao joj je prevući mu košulju preko glave. — Svi ti kreteni s kojima si plesala... i oni su te ţeljeli. Zašto ja, Alexandra?

Prešla je rukama preko njegovih golih glatkih prsa, očarana čvrstoćom njegovih mišića pod prstima, puno ţivljim od kipova koji su hladni i tihi stajali u muzeju. Ne volim ih, umalo je rekla i na vrijeme se zaustavila. Ali umjesto toga je rekla: — Nemam povjerenja u njih.  Imaš li povjerenja u mene? — ponovio je promuklo, zastavši u istraţivanju njezinih ramena i vrata.

Alexandra je napola sklopila oči kad joj je taj dodir preopteretio čula. — Ne ţelim to, ali imam.  To je u redu. GospoĎica Gallant sama se snalazi u svijetu, je li?

Pokušala je pročitati njegov izraz lica, ali ugledala je samo silnu znatiţelju, vrelinu i ţelju. — GospoĎica Gallant je to smatrala najmudrijim načinom za nastavak.

Lucien je vrlo sporo skinuo tanke naramenice kombinezona i spustio ih niz njezine ruke. — Ali ne večeras — promrmljao je.

Odmahnula je glavom. — Ne večeras.

Kombinezon je zašuštao i pao na pod pa je ostala gola, samo u čarapama i cipelama. Očekivala je da će je ponovno zagrliti, ali on je, naprotiv, kleknuo pred nju. Skinuo joj je cipele, jednu po jednu. Potom je dlanovima kliznuo uz njezinu 132

Suzanne Enoch desnu nogu, sve do vrha čarapa. Očito je sve vrijeme razodijevao ţene, zato što je u tome bio vrlo dobar. Svako potezanje i klizanje čarapa postajalo je dodatno milovanje.

Osjećala je klecanje u koljenima pa je zarila prste u njegova gola ramena kako bi odrţala ravnoteţu i snagu dok joj je skidao drugu čarapu. Lako se mogla onesvijestiti i pasti mu u naručje, ali da to učini, moglo bi joj nešto promaknuti, a ona večeras nije imala namjeru ništa propustiti.  Što je lady Victoria mislila reći onim da ne bi trebala ponovno pobjeći zbog Virgila Rettinga?

Alexandra se namrštila. — Ne ţelim razgovarati — izjavila je.

Smijuljio se. — Ovo je jedini trenutak kad mogu biti siguran da ću dobiti odgovor od tebe. — Lucien je ponovno ustao i poljubio je. — Reci mi.

Osjećala se spremnom ogorčeno gunĎati zbog odgaĎanja. — Prije otprilike dvije godine, prije nego što sam se zaposlila kod lady Welkins, naletjela sam na njega u Bathu. Bila sam silno ljutita što ga vidim ţivog, zdravog i bogatog pa sam dala otkaz i otišla samo da ga ne bih morala ponovno gledati.  Prilično uznemirujuće — sloţio se Lucien. Sporo je okruţio oko nje, rukama joj prešao preko ramena, leĎa, straţnjice i trbuha. Trebalo joj je biti neugodno ili je trebala biti zaprepaštena, ali činilo se da je oţivjela na svim mjestima na kojima ju je dotaknuo, što ju je ostavilo ţeljnom da ţudi za još više. Postojalo je nešto više, znala je to. Znalo je to njezino tijelo. — Poljubi me još jednom — zahtijevala je.

Osmjehnuo se i nagnuo glavu, poslušavši. Njeţnim prstima klizio je niz njezina ramena milujući joj i draškajući grudi. Bilo je to ugodno mučenje, kakvo prije te večeri nije mogla ni zamisliti. Lucien je spustio glavu još niţe pa su je njegov jezik i usnice na njezinim bradavicama dovele do toga da se uzbudi i zastenje.  Luciene — uzdrhtala je, ispreplećući prste kroz njegovu kosu.

Kad je vrisnula, uzeo ju je u naručje i polegao na kauč. Klečeći pokraj nje, najprije joj je sisao jednu dojku, potom drugu, sve dok je uspijevala disati samo kratkim dahtanjem.  Reci mi kako se osjećaš — prošaptao je, prelazeći joj raspinjuće sporo usnama niz trbuh pa ponovno natrag do grudi, duţ ključne kosti i uz vrat, prije nego što joj je ponovno zarobio usne.  Izgaram. Molim te, Luciene.  Što me moliš?

Jedini termin koji je za to znala bio je onaj kojim se on prethodno posluţio. — Vodi ljubav sa mnom.

Osmjehnuo se. — Kako ti ţeliš.

Okrenuvši se sjesti na pod, skinuo je čizme. Alexandra ga je poljubila u ključnu kost i dlanovima mu prešla preko struka i ravnoga, vrlo mišićavoga trbuha.

Premjestivši se na jedan lakat, poljubila ga je i gricnula za uho. Ponovno je zaječao.

Ohrabrena, kliznula je rukama nadolje, pomoći mu raskopčati hlače, iskoristivši tu 133

Kako ukrotiti razvratnika

mogućnost da istraţi njegovu čvrstu izbočinu.  Pohotnice — rekao je hrapavim glasom, odmaknuvši joj ruke sa sebe, dok je spuštao hlače na bedra i skidao nogavice.  Ti si kriv za to — odvratila je, očarana, strastvena i prestrašena kad ga je ugledala u čvrstoj i punoj erekciji. Blago se nacerivši, dopustio joj je da gleda, a potom legao na mekanu počivaljku pokraj nje.

Ponovno je posegnula za njim i ovaj put je nekoliko trenutaka otrpio njezino strastveno istraţivanje. Vilica mu se stegnula prije nego što joj je odgurnuo ruke.  Dragi Boţe — zaječao je i premjestio se, legavši na nju.

Ponovno se činilo kako je njezino tijelo znalo što valja raditi, iako joj je svijest izgubila sposobnost stvoriti bilo kakvu razumnu misao. Savila je koljena, sa zadovoljstvom dočekujući njegov čvrsti ud uz svoja bedra. — Sad — rekla je, privlačeći se uz njegove bokove.

Ponovno ju je poljubio, silno i grubo, i odmahnuo glavom. — A sad ćemo lagano — usprotivio se, dok mu je svaki mišić tijela bio napet.

Nagonski je znala koliko se suzdrţavao i koliko je to bilo teško nekome tko je navikao spavati sa ţenama onako kako je to on činio. — Sad — ponovila je i pridignula bokove.

Osjetila je bol u tijelu kad je svom duţinom ušao u nju. Bila bi se povukla, ali zarobio joj je usne. — Čekaj — naredio je sikćući.

Dug trenutak ju je tako drţao, dok bol nije iščeznula. Mogla ga je osjetiti cijeloga u sebi, kao da ju je odjednom dodirivao i drţao posvuda. — Luciene — ponovno je prošaptala.

Uz još jedan duboki poljubac, počeo je sporo pomicati bokove, a potom sve snaţnije i brţe, kad se uskladila s njegovim ritmom. Njezino tijelo se napelo, stisnulo i rasprskivalo iznutra pa je vrisnula u čistoj ekstazi. Trenutak potom zagnjurio je lice u njezinu kosu i zaječao, drţeći je čvrsto uz sebe, prije nego što se iznemoglo skljokao.

Nastojeći doći do daha i pribrati se, Alexandra mu je prešla rukama niz leĎa, uţivajući u njegovoj toplini i teţini. — Znači, o tome je Byron pisao — rekla je, zadovoljna više nego što se mogla prisjetiti da je bila ikada u ţivotu.

Smijuljio se, taj zvuk joj je odjekivao u prsima pa se oslonio na lakat ponovno je poljubiti. — Sad vidiš zašto ga mlade djevice ne bi trebale čitati.  Uskoro ću imati dvadeset četiri — odgovorila je, uzvrativši mu poljubac — i ne vjerujem da sam više djevica.  Rekao bih da nisi, hvala Bogu.

Usporediti njegove seksualne vještine s Byronovom poezijom nije bio loš način za okončati večer, zaključio je Lucien... iako još nije imao namjeru večer dovršiti.

Alexandra Gallant bila je iznimno pametna, imala je ljepotu, hrabrost i strast.

Zbunjivala ga je od prvoga trenutaka kad ju je ugledao u svojoj radnoj sobi i još nije bio završio sa svojim zbunjivanjem nje.

134

Suzanne Enoch Kad mu se disanje smirilo, uspravio se u sjedeći poloţaj. Alexandra se doimala pospanom, zbog čega je nije mogao kriviti. S obzirom na to da joj je to večeras bilo prvo seksualno iskustvo, bila je veličanstvena.  Misliš li da će lord Belton zaprositi Rose? — upitala je, sjedajući pokraj njega, obući kombinezon.

Nije bilo histeričnih suza i povika ţaljenja od njegove Alexandre. Prihvatila je ono što je dobila od svijeta i izlazila na kraj s tim. Lucien se osmjehnuo. Njegova Alexandra. A što će ona pomisliti na to? — Robert je pametniji od toga.

Jednostavno mi nastoji nakostrušiti perje.  U tom slučaju posve sigurno trebaš organizirati roĎendansko slavlje za svoju roĎakinju. GospoĎa Delacroix bila je u pravu.

Lucien se zavalio na počivaljku i pogledao je, zapazivši, kako se činilo, da je ona još uvijek očarana donjim dijelom njegova tijela.

Natrag na posao, kao obično? Domjenci, večere i što odjenuti za ručak u četvrtak?

Nakreveljila se pogledavši ga i kleknula na pod potraţiti čarape. — Oprostite, gospodaru. Stručnjak ste... u onome što dolazi nakon voĎenja ljubavi. Što smo ono trebali raspraviti?

Brzo je udahnuo, pitajući se koliko bi joj toga trebao reći o onome što je te večeri zaključio i o svom zakasnjelom shvaćanju da je već našao i obavio razgovor sa ţenom koju je ţelio oţeniti. — A što je s tvojom budućnošću?

Alexandra je zastala usred skupljanja haljine. — Govorite li mi da odem?

Naglo se osovio na noge. — Zaboga, ne! Što te, doĎavola, navelo da to pomisliš?

Podignula je glavu i pogledala ga. Njezini obrazi i usnice su se zarumenjeli, dok joj je raščupana kosa bila poput zlatne aureole. — Rekla sam vam da nisam navikla...  Nisam ni ja — prekinuo ju je. — Općenito, čini se da nema puno toga za reći poslije... — Ili barem ničega što je poţelio reći.

— Oh!  Ali mislio sam na tvoju budućnost ovdje — nastavio je. — Sa mnom.

Uspravila se, drţeći zguţvanu haljinu ispred sebe poput štita.  Nisam vam ljubavnica.

Lucien se namrštio. — Nazovi to kako hoćeš, ali imam osjećaj odgovornosti prema tebi.  Pa nemojte. Niste mi učinili ništa što nisam ţeljela. Moj razlog zbog kojega sam ovdje nije se promijenio, je li? Još uvijek ţelite da pomognem Rose naći supruga, zar ne?

Pogledao ju je. — Bio bih kreten kad bih rekao ne. Stoga, naravno, ţelim. — Lucien je dograbio svoje hlače i navukao ih. Bilo je puno lakše pozabaviti se njome dok je bila gola. — Mogu li te sada otpratiti do spavaće sobe?

Kao ni on, ni ona se nije ţeljela prepirati pa je potvrdno kimnula. — Izvrsno.

135

Kako ukrotiti razvratnika

Sve odluke mogu se donijeti ujutro.

Ugrizavši se za jezik zbog njezine ozbiljne praktičnosti, Lucien je pokupio ostatak njihovih stvari i otvorio vrata knjiţnice. Bez riječi su pošli uz stube i niz mračni hodnik pa se nakratko zapitao kakav bi napadaj ujna Fiona imala da ih vidi kako napola goli gmiţu usred noći. Bilo bi vrijedno uzrujavanja ako ih ona otkrije.

Zaustavila se pred vratima svoje sobe. — Laku noć — prošaptala je, uzevši mu iz ruku svoje natikače.  Alexandra, ja...

Stavila je slobodnu ruku preko njegovih usana. — Laku noć — ponovila je. — Dopustim li vam da uĎete... nisam sigurna bih li vas mogla pustiti da odete.

Prignuo se i poljubio je, ushićen zbog njezina revnoga strastvenog odgovora. — Ne bih ţelio otići — promrmljao joj je uz usne. — Nemoj misliti da je ovo završeno, gospoĎice Gallant.

Ovlaš se, zbog čega mu je pao kamen sa srca, osmjehnula i ponovno ga poljubila. — Počinjem vjerovati da bih mogla uţivati u još nekim tvojim lekcijama, Luciene.

Ustuknuo je i pustio joj da klizne u mračnu spavaću sobu. Nekoliko trenutaka nakon što je zatvorila vrata, stajao je tamo osluškujući i nadajući se da bi se mogla predomisliti i pozvati ga da uĎe. Napokon se zaputio niz hodnik prema svojim odajama.

Ma što Alexandra mislila o svojoj neovisnosti, nije imao namjeru pustiti je da ode. Ne, sve dok je ne shvati i ne dokuči što mu je to učinila... i zašto je u tome počeo toliko uţivati.

136

Suzanne Enoch

Trinaesto poglavlje

S

a samo četiri sata sna, Alexandra samu sebe nije čak ni pokušala nagovoriti da ujutro prošeće. Leţeći sklupčana pod toplim pokrivačem, osjećala se vrlo ugodno, a snovi su joj bili još bolji. Osmjehnula se i protegnula, ukočena i napeta na mjestima na kojima nikada nije ni shvaćala da ima mišiće. Snovi nisu bili najbolji dio protekle večeri.

Leţala je još nekoliko minuta, sve dok nije čula Rose koja se spuštala niz stube.

Nevoljko zaječavši, što je probudilo Shakespearea, izvukla se iz kreveta i odjenula.

Roseina obuka neće nimalo napredovati ako ona cijeli dan prespava i trebala je uvjeriti Luciena da organizira slavlje za roĎendan. Njegova potpora učinila bi više za izglede njegove roĎakinje da sebi naĎe odgovarajućega supruga od bilo kakvoga znanja što ga je ta mlada dama stekla u razgovornom francuskom.

Zastala je kad je podignula kosu. Na taj način je trebalo nastaviti: uobičajenim poslom, kao da se ništa nije dogodilo i kao da se ništa više nikada neće dogoditi.

Budu li ona ili Lucien imali i trunku pameti, to je bila istina. Nije ţalila zbog onoga što se sinoć dogodilo. Biti u središtu njegove pozornosti i strasti bilo je u svakom djeliću onoliko opojno, ispunjavajuće i zadovoljavajuće koliko je zamišljala.

Ali jutros nije bila sigurna moţe li ga sresti. Kao što je rekao, »ljubavnica« je bila samo riječ, ali nije joj se svidjelo ono što je ta riječ nagoviještala — da je pripadala njemu i postojala samo u odnosu na ono koliko ga je dobro zadovoljila.

Naporno je radila na tome da to omogući. Ako se Kilcairn ne sloţi, neće ni na trenutak oklijevati da ga navede na pravi put.  O, gnjavatore — promrmljala je i spustila pogled na Shakespearea. — Znaš, moţda on jednostavno cijelu tu večer ţeli zaboraviti.

Terijer je zamahnuo repom i zagrebao po vratima.  U redu, u redu.

Nitko od posluge nije ju čudno pogledao kad su se ona i Shakes spustili niz stube, barem nitko od njih nije vidio nju i grofa. Ipak je zapravo imala i malo sreće.

Ugledavši ih kako dolaze, Wimbole je napustio svoje mjesto u predvorju i preuzeo brigu o Shakespeareu. — Ima li posebnih uputa za Vincenta jutros, gospoĎice Gallant?

137

Kako ukrotiti razvratnika

Predala je uzicu batleru. — Voljela bih kad bi ga Vincent dobro prošetao.

Mislim da bi popodne mogla pasti kiša i ne bih ţeljela da netko zbog nas pokisne.

Wimbole se iskreno osmjehnuo. — Onda dobro. — Povukao je uzicu. — DoĎi, Shakespeare.

Smijuljeći se, Alexandra je pošla u prostoriju za doručak... i zastala kao ukopana, razjapljene vilice. Za stolom je sjedila Rose, pred kojom je bio otvoren časopis i tanjur odgurnut u stranu. Nagnut nad njezinim ramenom, pokazujući na crteţ na jednoj od stranica, bio je Kilcairn.  Dobro jutro, gospoĎice Gallant — rekao je uspravivši se.

Alexandra se zapitala je li joj se reakcija nadiranja krvi kroz ţile vidjela na licu.

Nije očekivala onu iznenadnu poţudu koju je snaţno osjetila kad su im se pogledi sreli. Toliko o uobičajenome poslu. — Dobro jutro — rekla je zadihana.  Oh, Lex, doĎi vidjeti što je Lucien našao!

Isprsivši se, pridruţila im se za stolom. Lucien je promatrao svaki njezin korak i Alexandra je pomislila kako bi se on bacio na nju da nisu bili nazočni Rose i dvojica lakaja. Barem se tomu nadala, jer silno je ţeljela da se baci na nju.  Što ste našli?  Haljinu za operu za sljedeći tjedan, nije li posebna? Misliš li da je madame Charbonne moţe sašiti na vrijeme?  Nedvojbeno je moţemo nagovoriti — rekao je suhoparno grof.  Doručkujte malo, gospoĎice Gallant. Sigurno ste gladni nakon sinoćnjih naprezanja.

Da već nije bila zajapurena, sad bi se sigurno zarumenjela.

Rose je sretno kimnula i sklopila časopis, vrativši se šunki i keksima. — Umirem od gladi. Mislim da već pet sati nisam sjela.

Lucien je odmaknuo stolicu od stola i, na brzinu ga pogledavši, Alexandra je sjela. — Hvala vam, gospodaru.  Zadovoljstvo mi je. — Prstima joj je okrznuo obraz kad se uspravio i vratio na svoje mjesto.

Bilo je to pravo mučenje. Gotovo da nije mogla skinuti pogleda s njega, čak ni toliko da namaţe maslac na prepečenac. Njegov zadovoljan izraz lica nije joj u tome ni najmanje pomogao. Alexandra nije bila sigurna je li ga ţeljela mlatnuti ili poljubiti. Duboko je udahnula. Sanjariti o grofu Kilcairn Abbeyja nije jutros bilo na njezinu dnevnom redu.  Gospodaru, jeste li razmišljali o roĎendanskoj zabavi za gospoĎicu Delacroix?

— Jesam.  I? — potaknula ga je nakon trenutka tišine.  Očekujem odgovor na poruku koju sam jutros poslao — rekao je mirno. — Planiranje soareje će dotad morati pričekati.  Kome ste poslali poruku? — ustrajala je, namrštivši se na njega.

138

Suzanne Enoch Lucien je podigao pogled, pogledavši je ispod svojih dugačkih trepavica i na usnama mu se pojavio blag osmijeh, nakon čega je pozornost posvetio jutarnjim novinama. — RoĎakinjo Rose, što planirate za danas?  Lex i ja idemo kupiti šešire, a potom još moramo poraditi na mojemu salonskom francuskom.

Zapanjena pri pogledu na crnu panteru koja se poigrava mišem i drţi šape spremne, Alexandra je pogledala prvo Luciena, potom Rose, pa ponovno u Luciena.

Nitko dosad nije uputio zajedljiv komentar. Nitko joj čak nije uputio sumnjičav pogled, ali ni dosadan. Nešto se dogaĎalo.  Namjeravao sam te još prije pitati — rekao je grof. — Što je to točno salonski francuski?

Rose je pojela puna usta prepečenca. — Puno je bolji od pravoga francuskoga.

Kad neki gospodin kaţe nešto što ne zahtijeva odgovor, nego samo potvrdu da se shvatilo, odgovoriš na francuskome, ostavljajući na taj način dojam da taj jezik govoriš.

Alexandra je popisu Roseinih prirodnih nadarenosti pridodala dobro pamćenje. To objašnjenje bilo je doslovno od riječi do riječi ono koje je svojoj učenici dala prošloga tjedna. Čekala je da Kilcairn skoči, skrivajući se iza šalice kave.

Jutarnji mir bio je ugodan dok je trajao.  Ah, shvaćam — prela je pantera. — Koje izraze koristiš?

Prvi put je čak i Rose izgledala iznenaĎeno, ali kad ništa zajedljivo nije uslijedilo, ponovno se osmjehnula. Mais oui, mais non, d’accord, a bien sur, i... — Bacila je pogled na svoju druţicu.  I absolument — dovršila je Alexandra.

Lord Kilcairn udobno se zavalio na naslon stolice. — Nevjerojatno. Kad samo pomislim na to koliko sam vremena u mladosti protratio sa svojom učiteljicom učeći pravi francuski... ah, quel dommage!  Aah, to mi se takoĎer sviĎa. Quel dommage.

Napokon malo sarkazma. Alexandra je prepoznala onoga Luciena Balfoura jer se i dalje ponašao iznimno blago. Moţda ga je sinoć zadovoljila, iako je znala da prije njezina dolaska u Balfour House zasigurno nije bio u celibatu. Na trenutak je promotrila svoju šalicu kave. Iako u to nije mogla biti posve sigurna, pomislila je kako je od njezina dolaska bio u celibatu... osim sinoć. Osim s njom.

Wimbole je ušao u prostoriju, noseći pismo na srebrnoj plitici. — Gospodaru, odgovor za koji ste mi dali naputak da ga pričekam je sti...  Sjajno.

Lucien je ubrusom obrisao prste i uzeo omotnicu. Otvorivši je, bacio je na nju kratak pogled, a potom uz osmijeh pogledao Rose. Alexandra je prvi put bila svjesna osjećaja ljubomore koji joj je prostrujao niz kraljeţnicu. Duboko je uzdahnula.

Potom će pokazati zube sirotoj Rose. Zaboga, Kilcairn je zadrţao popis izglednih nevjesta... popis na kojem se nisu pojavljivale ni ona ni Rose. Prije nekoliko tjedana 139

Kako ukrotiti razvratnika

mislila je kako te dame treba ţaliti. Sad više nije bila sigurna u to što su zasluţivale.  Pa, draga moja — rekao je lord Kilcairn — što kaţeš na to da tvoja zabava bude u sljedeći petak?  Ah, Luciene, misliš li to zaozbiljno?  Mislim.

Rose je skočila i poţurila ga poljubiti u obraz. Nastavila je trčati oko stola i zagrlila Alexandra. — Moram otići reći mami. — Djevojka je skakućući otrčala do vrata.

Alexandra bi je pozvala da se vrati, ali uopće nije bila nezadovoljna kad je vidjela kako odlazi. Osim toga, ostali su lakaji. Nadala se kako će njihova nazočnost biti dovoljna da potakne Kilcairna na pristojno ponašanje. — Netko vam je poslao dopuštenje da odrţite zabavu? — upitala je, pokazujući na poslanicu. — Baš neobično.  Nije. Ali prije nego što rospije rastrube te vijesti, imat ćemo sastanak.  Molim vas, recite mi s kim?  S princem Georgeom. Rose će popodne biti predstavljena.

Dugo je zurila u nj. — Šalite se sa mnom.

Izvio je obrvu. — Bogatstvo ima svoje povlastice.

— I meni se tako čini. Ali, nije li Rose pozvana na ručak popodne? Na piknik u Hyde Park, s lordom Beltonom?

Ispio je kavu. — Već sam poslao poruku otkazati. Robert bi mi poslije mogao zahvaliti na tome što sam ga spasio.

Njegova ljubaznost očito je nestala s Rose, ali Alexandrina sumnja zbog njegova ponašanja je ostala. — Znaš, mogla bi se stvarno svidjeti lordu Beltonu. Nisi ga primorao da je pozove, zar ne? Na način na koji si ga prisilio da otpleše sa mnom?

Njegovo lijepo čelo se naboralo. — Je li ti on to rekao?  Imam i ja sposobnost zaključivanja, gospodaru.

Na trenutak se zagledao u nju, a potom pogledao u dvojicu lakaja. — Thompkinsone, Harolde, molim vas, ispričajte nas na trenutak.  Lu... — zaustila je Alexandra, a potom prestala proturječiti kad su sluge nestale.  A što sad zaključuješ? — upitao je kad je ustao zatvoriti vrata za njima.

Uzdahnula je kako bi prikrila iznenadno ushićeno drhtanje. — Da ste još jednom pogrešno procijenili.  DoĎi ovamo.  Ni u kom slučaju. Otvarajte vrata prije nego što vaša posluga potvrdi glasine pripadnika visokoga društva o meni... o nama.  Moja posluga ne ogovara. PriĎi, Alexandra.  Nedolično je, bez obzira na to ima li ogovaranja ili nema.

Lucien se udaljio od vrata, zaobišao oko stola i zaustavio se iza stolca. — 140

Suzanne Enoch Omogućavam Rose ekstravagantnu roĎendansku zabavu — rekao je. — Koliko još uzornoga ponašanja očekuješ da pokaţem?

Poţeljela se nasloniti na nj, poput pčele koja ne moţe odoljeti cvijetu. — U uzornome ponašanju nikada ne moţete pretjerati.

Lucien je povukao njezin stolac unatrag i pogledao je onim svojim blještavim sivim očima. — U tome se razlikujemo — promrmljao je i sagnuo se poljubiti je.

Zapravo, njegovo tijelo reagiralo je još naelektriziranije nego sinoć. Poţeljela je sklupčati se uz njega, sviti oko njega i nikada ga ne pustiti da ode. Obujmivši mu lice rukama, zaplela je prste provlačeći ih kroz njegovu tamnu kosu.

Prišao je ispred nje i sagnuo se, sjedinivši se s njom u dubokome poljupcu.

Alexandra se nakratko zapitala je li zaključao vrata, jer ako je njegovo tijelo reagiralo poput njezina, neko vrijeme neće nikamo otići.  Luciene, pa ti si divan mladić!  DoĎavola! — prosiktao je, uspravivši njezinu stolicu i sjeo do nje u trenutku kad su se vrata otvorila i kroz njih ujezdila gospoĎa Delacroix, kojoj je za petama bila Rose. — Oprostite, ujna, nisam vas čuo.

Alexandra se silno trudila ne piljiti u njega. Zvučao je vrlo hladno i pribrano i nije mogla vjerovati da se još maloprije zabavljao s njom. Progutala je gutljaj kave, poţeljevši da je malo jača.  Rekla sam da si divan — ponovila je Fiona. — Zašto nam to sinoć nisi rekao?

Poštedio bi me velike tjeskobe.  Morao sam prvo sve dogovoriti. GospoĎica Gallant i ja upravo raspravljamo o jednome od tih dogovora.

Alexandra nije mogla odoljeti da ne pogleda u njegovu smjeru i odjednom je shvatila zašto je sjeo kad su dame došle. Zatomila je nedolično smijuljenje. Očito je, na kraju krajeva, njezin poljubac djelovao na njega. — Da, razgovarali smo — vedro je poduprla njegov prijedlog. Da ujna Fiona samo zna. — Smijem li im prenijeti vijesti, gospodaru?  Naravno.  Dakle, gospoĎice Delacroix, čini se da ćeš moći plesati valcer na svojoj roĎendanskoj zabavi.

Rose je razrogačila oči. — Što?

Alexandra je potvrdno kimnula. — Tvoj roĎak je dogovorio da poslijepodne budeš predstavljena princu Georgeu. S obzirom na večerašnje okupljanje u Almack’su, uz gotovo odobreno dopuštenje da plešeš valcer, ti...

Rose je vrisnula i jurnula oko stola zagrliti Luciena. — O, hvala ti, hvala ti, hvala ti.

Imao je razloga doimati se nelagodno. — Samo sam slijedio preporuke tvoje guvernante — promrmljao je.  Hvala i tebi, Lex.  O, Boţe! — uskliknula je Fiona, klonuvši na stolac. — Što odjenuti za susret s 141

Kako ukrotiti razvratnika

princem Georgeom?  Nešto vrlo konzervativno — rekao je Lucien prije nego što je Alexandra uspjela bilo što izustiti. — Ne sviĎa mu se ni dokono čavrljanje pa ako ne ţelite da Rose bude izgnana iz društva, suzdrţat ćete se od razgovora, ujna. Je li vam to jasno?

Alexandra je očekivala eksploziju, ali Fiona je samo izvila nacrtanom obrvom.

— Naravno. DoĎi, Rose, moramo te odmah početi odijevati. Hvala Bogu pa sam imala predosjećaj i dala da ti madame Charbonne sašije haljinu za predstavljanje.  Da, mama. — Ali Rose se zaustavila na dovratku i na njezinu licu lijepih crta pojavio se malodušan pogled. — Ali što s lordom Beltonom? Već sam mu rekla da ću mu praviti društvo za ručkom. Bit će vrlo razočaran.

Shvativši da joj je i samoj najbolje pobjeći prije nego što izgubi mogućnost i ţelju da to učini, Alexandra je ustala. — Lord Kilcairn ga je već obavijestio.

Premjestit će to za neki drugi put, čim se ukaţe prva prigoda.  GospoĎice Gallant — rekao je Lucien, potajno je zgrabivši i povukavši za skut suknje — ima još toga o čemu trebamo raspraviti.

Naglim pokretom uklonila je muslin izvan njegova dosega, osjećajući vrtoglavicu, veću nego dok je bila školarka. — Gospodaru, mislim da vaša sestrična i ja trebamo ponoviti pravila ponašanja na dvoru prije njezina predstavljanja.

Odgurnuo je stolicu iza sebe, zarobivši je. U trenutku je rub njezine haljine bio meĎu njegovim dugačkim prstima. — Nakon što završimo s razgovorom — rekao je.

Zbog njegova pogleda nije se usudila još jednom pokušati pobjeći.

Bilo to dolično ili ne, osjećala je toplinu koja ju je obuzimala zbog uzbuĎenja i iščekivanja. — GospoĎice Delacroix, vjerujem da je tvoja majka u pravu — rekla je, okrenuvši se svojoj učenici. — Lekcije će biti puno učinkovitije kad budeš propisno odjevena.

Rose je potvrdno kimnula i odskakutala s majkom kroz vrata. — Ah, jedva se uspijevam suzdrţati — hihotala se, kad su nestale niz hodnik.  I ja — rekao je suhoparno Lucien, povlačeći Alexandrinu suknju i privlačeći je bliţe.

Odmaknula se od njega. — Vrata su otvorena, gospodaru — promrmljala je kroz stisnute zube. Moţda je bila nerazumna, ali nije bila glupa.

Prema izrazu njegova lica, nije mario ni da su nasred Pall Malla. Lucien je ustao, sad više nije stiskao njezinu haljinu, nego ruku. — Zatvorimo ih onda.  To je posve nerazumno, gos...

Povukavši je oko stola za sobom, zalupio je vrata, zaključao ih, prislonio je leĎima uz njih i zarobio joj usne u grubom francuskom poljupcu koji joj nije ostavio nimalo dvojbe o njegovim namjerama.

Sinoć je bio obziran i oprezan pri zavoĎenju, jutros ga nije zabrinjavalo njezino djevičanstvo ni ţelja. Alexandra je dahtala kad ju je podigao u naručje i spustio na rub stola.

142

Suzanne Enoch Luciene, netko će shvatiti što radimo — usprotivila se, drhtava glasa.

Nacerio se, a zbog vreline i poţude u njegovu pogledu bilo joj je drago što sjedi.

— Onda ćemo to morati obaviti na brzaka — rekao je tiho i otegnuto.  Ali... ah, Boţe... — dahtala je kad su mu ruke kliznule uz njezine gleţnjeve, koljena, a potom uz bedra, zadiţući joj haljinu. — Dobro, ali poţuri.

Lucien se smijuljio. — Po ţelji.

Brzo se odmaknuo, spustio hlače na bedra, privukao je bliţe i ponovno poljubio. Istodobno je ušao u nju. Alexandra mu je obgrlila ramena u nastojanju da zadrţi ravnoteţu, uţivajući u osjećanju njegovih kretnji duboko u sebi. Još uvijek ju je malo boljelo, ali nije bilo ni traga onoj oštroj boli od sinoć. Osmjehnula mu se.  SviĎa ti se ovo, je li? — upitao ju je promuklim glasom, promatrajući joj lice, pomno kao obično.  Da — dahtala je. — Nisam... ni shvaćala da bismo mogli... na ovaj način biti zajedno. Mislim uspravno.  Tvoja druga lekcija — uzvratio je — uz još nekoliko onih koje će uslijediti.

— Još? — upitala je, a potom više nije mogla učiniti ništa drugo nego zabaciti glavu i dahtati kad je osjetila napetost, a potom eksplodirala iznutra.

Lucien ju je čvrsto stiskao uza se i prigušeno zaječao. — Posve sigurno još. 

Lucien je zastao ispred otvorenih vrata salona. Unutra je Rose zadovoljno lupala po starinskome glasoviru. Instrument se nikada neće oporaviti, ali njegova roĎakinja barem više nije plakala zbog ovoga ili onoga. Zapravo, već tri dana je nije čuo da je zašmrcala, sve otkad joj je otkrio da je popustio glede prireĎivanja zabave. Ustupak je bio poštena trampa za razmjeran mir. Napola se osmjehnuvši vlastitoj dosjetki, Lucien se zaputio niz stube prema svome uredu.  Lex, što misliš, tko će mi prvi dati bračnu ponudu?

Lucien je zastao, napreţući se razaznati razgovor nad izmrcvarenim Beethovenom.  Što se ti nadaš, tko će ti ponuditi brak?

Alexandra je uspjela izdrţati tri dana podalje od njega ili barem imati nekoga u pratnji.

Dok joj je njezin uspjeh učvrstio poloţaj najstručnije guvernante svih vremena, postalo je prokleto frustrirajuće. Znao je da ga je ponovno ţeljela, mogao joj je to vidjeti u pogledu. Zasigurno je uţivao učeći je pameti.  Ah, ne znam. Lord Belton je vrlo drag, ali mislim da se mama nije odlučila za njega.  Rose, znam da imaš obvezu prema obitelji, ali ne misliš li da je tvoj izbor vaţan barem jednako toliko koliko izbor tvoje majke.

Glazba je prestala i Lucien se naslonio na obliţnji zid. Imao je nejasan osjećaj da je to razgovor koji ne ţeli propustiti.

143

Kako ukrotiti razvratnika

Milim da je mama previše zaokupljena prituţbama na roĎaka Luciena da bi zapazila jesam li donijela odluku.  Eto, barem si nekoga zapazila u cijelom tom londonskom kaosu. Lord Belton je drag. To je vaţan prvi korak. Ne bi se valjda udala za nekoga tko je zao.

Lucien se namrštio. Bilo je prokleto uvredljivo da se ţena Alexandrine inteligencije i obrazovanja morala utjecati korištenju riječi koje nisu imale više od dva sloga kako bi istaknula bit. Osim toga, više je nego sumnjao kako je on bio jedan od te »zle« gospode o kojoj je govorila.  RoĎak Lucien je posljednjih nekoliko dana puno ljubazniji — rekla je Rose zamišljeno. — Čak je i mama to zapazila.

Lucien je tiho zapljeskao njezinoj iznenaĎujućoj pronicljivosti. Moţda njegova nećakinja i nije bila onoliko praznoglava kao što je mislio.  Da, jest. Je li spomenuo je li lord Belton premjestio vaš piknik za neki drugi dan?

DoĎavola. Na to je bio posve zaboravio. Očajnički se ţelio riješiti Rose i Fione, ali dok su one bile u Balford Houseu, i Alexandra će ostati. Posljednja tri dana bio je zaokupljen tom činjenicom i ozbiljno smanjio svoje porive za ironijom.  Ah, Luciene, tu si. Traţim te posvuda.

Ujna Fiona stvorila se iza njega na vrhu stuba pa je opsovao zbog svoje nepaţnje. — Pregledao sam plesnu dvoranu — improvizirao je.  Dobro. Drago mi je da pokazuješ toliko zanimanje za Roseinu zabavu.  Da, pa..  Ali bojim se da osoblje ne dijeli tvoje oduševljenje. Wimbole me upravo obavijestio kako neće poslati nikoga u tiskaru po pozivnice, bez obzira na to bilo slavlje za tjedan dana ili ne bilo.  To je ispravno — zaobišao ju je i krenuo prema stubama.  Osim toga, kaţe da ne odobravaš moju kupnju ukrasa.

Wimbole je postajao previše brbljav. — Ja ih kupujem i neću odobriti dvjesto metara ruţičastog bombaţa.

Na dovratku se pojavila Rose. — Mama, rekla si da ćeš ukrasiti ţutim.  Moţda bi se kombinacija ruţičastoga i ţutoga svima svidjela — rekla je Alexandra, pojavivši se iza svoje štićenice.

Lucien se zagledao u nju. Nije imao izbora, u potpunosti ga je privlačila. Večer — i prekratko jutro — koje su zajedno proveli, liječili su njegovu opsjednutost njome. Ono prethodno mučenje bilo je raj u usporedbi s ovom mukom. Sad je znao što mu je nedostajalo.  Lucien mora odlučiti — rekla je Fiona.

Stresao se. — Što to odlučiti?  Ruţičasto ili ţuto?  Zašto mislite da bi mene to uopće zanimalo?  Pa zašto onda ne kupiš bomb... 

144

Suzanne Enoch Zato što ne ţelim da ijedna prostorija u mojoj kući izgleda poput bordela, osim ako ne mislite izigravati kurvu — odbrusio je.  Luciene! — zgranula se Fiona.

Alexandra je ispustila zvuk koji se mogao protumačiti kao coktaj negodovanja ili prigušeni smijeh. — Molim vas, gospodaru. Pripazite na rječnik.

Rose je zašmrcala. — Sada više neću ni imati zabavu.

Već je zaustio reći svojoj roĎakinji da će to biti pravo olakšanje, ali ga je u tome zaustavio Alexandrin izraz lica. Budući da je bila vrckava, nije imao namjeru dopustiti joj da iskoristi njegovu »zločestoću« kao ispriku za to da ga nastavi izbjegavati.  Naravno da ćeš imati zabavu — progunĎao je.  GospoĎica Gallant zaduţena je za tvoje uvoĎenje u društvo pa će ona takoĎer odlučivati o boji i ukrasima... — pogledao je ujnu — a ujedno će odobriti popis uzvanika.

Ujna Fiona se zacrvenjela. — Neće meni jedna guvernanta odlučivati tko će nazočiti mojim zabavama!

Prišao joj je korak bliţe. — O, da, hoće, ako ne ţelite da ja odreĎujem tko će nazočiti.

— Ja sam tu samo da dajem savjete — rekla je ţurno Alexandra.  Svi ţelimo da Rosein roĎendan bude spektakularan. — Bacila je pogled prema Lucienu. — Na neki način moram zaraditi za ţivot.

Lucien se nije obazirao na to. Guvernanta, ljubav, ljubavnica... nazivat će je onako kako on bude ţelio. — Izvrsno, znači, svi smo se sloţili.  Ah, onda dobro. — Fionino namrgoĎeno okruglo lice se razvedrilo. — Ali, Luciene, moram ustrajati na tome da s nama pregledaš popis uzvanika.  Bit ću sretan budem li prema Rose mogao usmjeriti onoliko neţenja koliko ih stane u kuću. Osim toga, samo moj novčanik namjerava biti uključen.

Na njegovo iznenaĎenje, Rose je poloţila ruku na njegov rukav. — Bio si na puno više otmjenih soareja od mene — rekla je. — Ţelim da moja zabava bude najveličanstvenija. Voljela bih kad bi nam je pomogao isplanirati.

Dragi Boţe, ţeljele su da se on mota uokolo. Da nije bilo one boţice tirkiznih očiju koja je stajala na dovratku, dao bi on do znanja svojoj roĎakinji da točno zna što dosad misli o planovima za njezinu zabavu, a potom pobjegao u neki od svojih klubova. Ali to bi mu stvorilo dva velika problema. Prvi problem bio bi taj što bi ga Robert nedvojbeno našao ako iziĎe pa bi morao dogovoriti ponovni piknik s Rose, a potom bi Robert iznio Rose bračnu ponudu, samo da njega ozlovolji. Rose bi se udala i Alexandra bi otišla.

Drugi problem bio bi gotovo jednako tako neugodan, jer bi uključivao ispričavanje Alexandri zbog toga što je ponovno bio zao, na što bi ona ustrajala na tome da se popravi prema Rose — što bi on učinio, zato što ga je ta prokleta guvernanta motala oko maloga prsta i njezin osmijeh brzo je bio na putu da postane 

145

Kako ukrotiti razvratnika

njegova sunčeva svjetlost.

Pročistio je grlo. — Ako na tome ustraješ, roĎakinjo, bit će mi... drago pomoći.

To je ujnu Fionu dovelo do pravoga ushita, što ga je beskrajno ozlovoljilo. Bio je spreman ne obazirati se na to, zato što je Alexandra sjela pokraj njega na počivaljku i prvi put u tri dana mogao je provesti više od sat vremena u njezinu društvu. Kasno mu je sinulo da je, ako je ţelio produţiti vrijeme provedeno s njom, trebao samo provoditi više vremena s Rose — i u manjoj mjeri, hvala Bogu, s Fionom. Iako to nije bio lak posao, bilo je bolje nego zauvijek dopustiti da ga Alexandra izbjegava sve do samoga kraja.

Nakon sat vremena provedenoga u nazočnosti svojih roĎakinja, poţelio je da taj kraj što prije doĎe. — Ne. Brišite ga s popisa — rekao je.  Ali lord Hannenfeld već dvije godine traţi suprugu — usprotivila se Alexandra, nastavljajući pisati.  Hannenfeld je podrţao mirovne pregovore s Bonaparteom i ne ţelim ga u svojoj kući.  Ah, taj odvratni Bonaparte! — uskliknula je Fiona, prihvativši još jedan keks od lakaja. — Da smo s njim sklopili primirje, moţda bi tvoj dragi roĎak James još uvijek bio ţiv.

Ona blaga zlovolja od posljednjih sat vremena raspirila se i pretvorila u bijes.

— Što dovraga mislite da...  Gospodaru — prekinula je Alexandra.

Nastavio je bijesno gledati u Fionu. — Nemate pravo...

GospoĎica Gallant je svojom toplom rukom prešla preko njegovih stegnutih prstiju. — Lord Hannenfeld neće nazočiti — izjavila je i crnom debelom olovkom prekriţila njegovo ime s popisa. — Ako lord Kilcairn kaţe da on ovdje nije dobrodošao, onda nije.

Tješila ga je, stišavajući njegov bijes. Nije se mogao sjetiti da se netko ikada prije to potrudio učiniti. Okrenuo se i uhvatio je za ruke, a potom je pustio prije nego što ih je uspjela povući. Neka ţudi za tim odgoĎenim kontaktom meĎu njima, onako kako je ţudio on. — Dobro — rekao je, ponovno svladavši svoju ćud. U svakom slučaju, na istoj soareji ne moţemo imati Hannenfelda i Wellingtona.

Rose se zgranula. — Wellingtona? Misliš da će on nazočiti?  Pretpostavljam, posebno mu se sviĎaju moje zalihe vina. Poslat ću mu bocu vina s pozivnicom.

Alexandra ga je pogledala ispod oka i na usnama joj se nazirao osmijeh. — Ne mislite li da je to pomalo neiskreno?  Ţelimo da Roseina zabava bude nezaboravna, zar ne?  Aaah, zapiši njegovo ime, Lex — poticala je Rose, hihoćući se.  Pravi si, Luciene.

Izvio je obrvu. — Ne slaţem se, ujna.

Alexandra je pročistila grlo. Ako je smatrala svojom duţnošću odvraćati mu 146

Suzanne Enoch pozornost, nije mu namjera bila obeshrabriti je. Zapravo, poznavao je nekoliko načina odvraćanja pozornosti koje je mogao podnijeti.  Oklijevam to spomenuti — rekla je i u glasu joj se ponovno osjećala doza humora — ali zapaţam manjak ţenskih uzvanika. Gospodaru, nemate li popis dama koje ţelite pozvati?

Fiona se zagledala u guvernantu. — To je Roseina zabava.

Lucien se spremao odgovoriti u istom stilu, ali nije mu namjera bila stati na ujninu stranu. — Pretpostavljam da mogu navesti imena nekolicine njih Roseinih godina — rekao je oklijevajući .

Alexandra ga je pogledala. — Mislila sam da više volite zrelije dame.  Volim. — Osmjehnuo se, promatrajući kako su joj se kao reakcija na to zajapurili obrazi. SviĎalo mu se znati da na nju djeluje jednako onoliko koliko je ona djelovala na njega.  To me sad podsjeti — ubacila se ujna Fiona izravnavajući Rosein rukav. — Jesi li pročitala Izgubljeni raj, dušo? Znam koliko si uţivala u čitanju.

Rose je odmahnula glavom. — Nisam, mama, vrlo je teţak za čita...  Teško je naći vremena za to, da, znam, dušo. Zato i znam da ti se iznimno sviĎa. — Fiona sa nagnula naprijed, potapkati nećaka po koljenima. — Nema ona vremena za takve trivijalnosti.

Stalno joj govorim da nema vremena za čitanje, ali ona unatoč tomu ne odustaje.  Uţivaš u Miltonu? — upitao je Lucien, ne mogavši prikriti duboku sumnju u svome glasu.  O, da... vrlo je... poetičan.  Da, trebao bi biti — sloţio se suhoparno.  Dajte, dajte, vas dvoje, moţete poslije razgovarati o knjiţevnosti. Ja za to nemam strpljenja.

Rose nije odjednom postala ljubiteljica knjiţevnosti. Kakvu god glupost njegove roĎakinje smjerale, Lucien više nije imao strpljenja to podnositi. Izvukao je dţepni sat i otvorio poklopac. — Bio mi je uţitak, ali imam dogovor — rekao je, ustajući.  O, lorde Kilcairne, umalo sam zaboravila — izlanula je Alexandra, poţurivši ustati. — Trebala bih vas nešto pitati.

— Da? Zarumenjevši se, pokazala je prema vratima. — Nešto osobno.

Lucien se uozbiljio. — Naravno. Poslije vas.

Ispratio ju je kroz vrata pa su pošli niz hodnik u mali dnevni boravak. — O čemu je riječ?

Alexandra se zaustavila pokraj udaljenoga prozora. — Molim vas, zatvorite vrata.

Znatiţeljan, uzbuĎen i pomalo zabrinut zbog njezina neobičnog ponašanja, 147

Kako ukrotiti razvratnika

Lucien se pokorio zamolbi. — Alexandra? — rekao je, ponovno je pogledavši.

Na trenutak je kršila ruke i bilo je posve očito da je uzrujana te da uopće nije ona smirena pribrana ţena kakva je bila prije dvije minute. Potom se, oglasivši se zvukom koji je ujedno bio reţanje i psovka, vratila preko prostorije, dograbila ga za revere, pridignula se na noţne prste i poljubila ga.

Učinak koji je to u njemu izazvalo bio je zaprepašćujući. U njihovim prethodnim susretima bila je znatiţeljna i revna, ali nikada nije bila napadač.

Obgrlivši ga oko struka, dopustio joj je da ga pogura unatrag, prema vratima.

Alexandra ga je nastavila gurati i privlačiti, privijajući se uz njegovo tijelo, kao da ţeli biti dio njega. Poţelio se spustiti na pod i strgati odjeću s nje, ali ona je započela pa će joj dopustiti da diktira tempo... ovaj put.

Napokon se malo odmaknula od njega u njegovu naručju, pogledati ga, a usne su joj bile rumene i natečene od poljupca.  Što je to bilo? — upitao je.  Gotovo mi se sviĎaš danas — rekla je i ponovno ga poljubila.

Biti ljubazan posve je sigurno imalo svojih prednosti — barem je pretpostavljao da je zbog toga bila tako srdačna. — Čekaj dok me vidiš sutra — promrmljao joj je uz usne.

Ponovno je ustuknula, dašćući. — Ne ponašaš se lijepo samo zbog mene, zar ne?

Mislio je kako na to ne bi mogao odgovoriti sve i da ţeli. — Ima li to kakve veze?

Alexandra mu je prstima prešla preko usana. — Ne znam. Mislim da ima.  Bez obzira na bilo koji naš poriv — rekao je, prešavši dlanovima niz njezine bokove i oblu, čvrstu straţnjicu — sviĎaju mi se ishodi. Pomišljam na to da bih te trebao oţeniti i s tom glupošću...

Naglo se istrgnula iz njegova čvrstoga stiska. — Što?

— ... završiti. — Unatoč zaprepaštenom izrazu njezina lica, više ga je zanimala vlastita reakcija. Bio je genijalac! Jednostavno ju je trebao uvjeriti da bi njihovo zajedništvo bilo u njihovom najboljem interesu. — Ne mogu vjerovati da mi to prije nije palo na pamet. Tebi je potrebna zaštita od tvoje obitelji, a meni treba supruga.

To čini savršen...  Tebi treba majka za tvoga nasljednika, a ne supruga. — Uzmicala je i sad je počivaljka bila izmeĎu njih, kao da se bojala da bi mogao poludjeti. — Sam si tako rekao, Luciene.  Kakve to veze ima? Ti i ja se meĎusobno dogovorimo, a usto si iz dobre obitelji.

Alexandra je upirala prstom prema njemu. — Prestani s tim! Rekla sam da si mi se gotovo svidio danas. Nije meni potrebna tvoja zaštita. Mogu se ja sama brinuti za sebe.

— Ja to mogu učiniti bolje. Kao što si rekla, Alexandra, izgledi za tvoje sljedeće 148

Suzanne Enoch zaposlenje prilično su turobni. Od toga oboje moţemo imati koristi. Ne budi glupa.  Uopće nisam glupa i ti si razlog zbog kojega ću imati toliko problema u nalaţenju zaposlenja! — Zaškiljila je, pošla natrag prema njemu i pokušala ga odgurati s vrata. — Pomakni se! — zahtijevala je kad se nije ni pokrenuo. Suza joj je potekla niz obraz, a za njom je kliznula još jedna.  Zašto bih?  Zato što sam se predomislila, uopće mi se ne sviĎaš! Evo ti još jedna lekcija.

Ne moţeš imati sve što poţeliš, posebice ako te taj drugi ne ţeli!

Stegnuvši vilicu, Lucien je koraknuo u stranu. Alexandra je jurnula kroz vrata i zalupila ih iza sebe.  DoĎavola — progunĎao je. Bila je to savršena zamisao. Bili su savršeni jedno za drugo. Osim toga, volio ju je.

Lucien se okamenio puštajući da mu se ta jedna velika riječ prevrće po mislima. Nije razbila ništa tamo i još malo ju je kotrljao po prsima. Volio ju je, ali to nije baš nimalo pomagalo. — DoĎavola — ponovio je.

Nikada nije očekivao da će njegova izgledna buduća nevjesta više od njega oklijevati ući u brak niti je očekivao to da će mu biti stalo do nje i da će voljeti ţenu koju je odlučio oţeniti. Jedno od njih bilo je nerazumno — ali nije mislio da je to Alexandra.

149

Kako ukrotiti razvratnika

Čhurnahsuo poglawljh

to je rekao? — Victoria je tako naglo spustila šalicu čaja da se pola sadrţaja prolilo na tanjurić.

Alexandra je ponovno pošla prema kaminu. — Rekao je da ćemo se vjenčati, zato što bi to njemu bilo zgodno.

— Je li se uistinu posluţio riječju zgodno?  Pa, dovoljno je reći da ju je vrlo, vrlo snaţno dao naslutiti.  Lex, pa to je sjajna vijest! Daj, molim te, sjedni, vrti mi se u glavi od tebe.

Ozlovoljeno pogledavši svoju prijateljicu, Alexandra je nastavila koračati. — Ne ţelim sjesti. Osim toga, tvoji roditelji bi se svakoga trenutka mogli vratiti. Ne ţelim ih dovesti u neugodnu situaciju da moraju traţiti da odem.

Vixen je sjela meĎu hrpu jastuka. — Dobro. Koračaj onda. Ali, jesi li razmišljala o tome kako bi udaja za Kilcairna i za tebe mogla biti zgodna? Jedan je od najbogatijih ljudi u Engleskoj i nitko ga se ne usuĎuje naljutiti.  Ali trebala bi ga čuti kako govori o ţenama, ljubavi i braku. Grozno. Katkad ga poţelim mlatnuti. — Ostalo vrijeme ţeljela ga je poljubiti, osjetiti njegove snaţne zaštitničke ruke oko sebe, ali nije bila spremna rastati se s tim podacima.  Meni se on ne čini glupim muškarcem, Lex. Sigurno mu je nešto ostavilo dojam da bi ti pristala na takvu vezu.  Njegova stopostotna bahatost ostavlja mu dojam koji god ţeli.

Neartikulirano je opsovala. — Molim te, ne bih više razgovarala o tome. Moji roditelji vjenčali su se iz ljubavi pa stoga ni ja neću pristati ni na što manje od toga ili se nikada neću udati. Zaboga, sve vrijeme smo znale razgovarati o tome.  A sad si odlučila postati usidjelica, a da se prethodno nisi nimalo zabavila.

Bljak.  Vixen, vjerojatno ne moţe ţeljeti mene i moje probleme dodati svojima. Što misliš, koliko će mu dugo biti zgodno da mu lord Virgil priĎe i čestita na tome što je oţenio sirotu upropaštenu kćer umjetnika? A kad promijeni mišljenje o meni, bit ću u još većoj nevolji nego što sam sad.

Victoria ju je trenutak promatrala. — A što ćeš onda učiniti?

Alexandra je sklopila oči. Reći Lucienu kako se točno osjećala pokoravajući se

Š

150

Suzanne Enoch njegovoj ugodi, bilo je lako. Fizički i emotivno udaljiti se od njega, što je bio sljedeći logičan korak, bit će puno teţe. Da barem to nije rekao na taj način, kao da je samo kompletirao slagalicu, a ne prosio je, imajući na umu nešto vaţno i trajno kao što je brak. Da je barem rekao da mu je stalo do nje i da joj ţeli pomoći u problemima u kojima se zatekla, umjesto što se ponudio iznijeti ih na svojim plećima, kao da se radilo o trampi za njezin pristanak. Da joj barem nije rekao da ne vjeruje u ljubav, čak ni u svetost samoga braka.  Očito moram otići — rekla je drhtavim glasom. — Uštedjela sam većinu plaće i s tim ću lako doći do Yorkshirea ili nekoga jednako tako udaljenog mjesta, daleko od glupih londonskih tračeva.

— Je li ti on rekao da odeš?

Prestala je koračati. — Nije. Ali kako bih mogla ost...  Gle, Lex, spomenuo je nešto neprihvatljivo i ti si ga odbila. On bi trebao biti taj koji se osjeća krivim i popraviti se. Ako je Kilcairn uopće gospodin, neće te otjerati. Barem dok mu ne pomogneš udati roĎakinju i ne naĎeš drugo namještenje.  Ali on nije gospodin. — Alexandra se skljokala na jednu od fotelja u blagovaonici. Očito nijedna njezina lekcija nije prodrla kroz njegovu debelu lubanju ako je i na trenutak pomislio da bi se ona poţeljela udati za nekoga tako ciničnoga i sarkastičnoga... te srdačnoga, zabavnoga i inteligentnoga kakav je bio on. Ali nije mogla — neće to... učiniti. Neće se osloniti ni na koga drugoga osim na sebe samu.

Neće imati povjerenja ni u koga, da je ne iznevjere.

Vixen je nastavila zuriti u nju. — SviĎa ti se, je li? — upitala je naposljetku.

Odjednom je Alexandra ponovno počela koračati. — Nije vaţno to što ja osjećam prema njemu ako on ne osjeća ništa prema meni. Zašto bih, zaboga, poţeljela njegovu lošu reputaciju pridodati svojoj? Odmahnula je glavom i sama pomisao na to da ga ponovno vidi gotovo ju je dovodila do panike. — Ne, moram otići. Čim prije.  Onda dobro. — Uzdahnuvši, Victoria je ustala i prišla svome pisaćemu stolu.

Podignula je pismo, malo oklijevala, a potom ga uručila Alexandri. — Jučer je stiglo. Činila si se odlučnom ostaviti ovdje dobar dojam pa ti nisam namjeravala spomenuti većinu pojedinosti iz njega. Ali ako si naumila pobjeći... gle, čini kako te volja.  Nije to bijeg — uzvratila je Alexandra, otvorivši pismo. — Samo premještaj, za dobrobit svih umiješanih u to. — Pročitala je nekoliko prvih redaka, nakon čega je morala ponovno sjesti. — Nisi mi namjeravala reći da je gospoĎica Grenville umrla? — Oklijevala je i suze su joj navrle na oči.

Victoria je naglo ustala i sjela pokraj nje. — Taj dio sam ti namjeravala reći prvom prilikom. Emma nije znala na koju ti adresu pisati i javiti za svoju tetku, ali znala je koliko si je cijenila i poštovala.  Patricia mi je bila kao druga majka... i Emmi. — Obrisala je obraze. — Kako je Em? 151

Kako ukrotiti razvratnika

Tuguje, ali nastoji se zaokupiti poslom. GospoĎica Grenville joj je oporukom ostavila Akademiju. Ţeli da je ona nastavi voditi.  Bravo za Emmu. Bit će divna ravnateljica. A na taj način Akademija moţe zadrţati svoje ime i baštinu.  Pitala je jesi li moţda zainteresirana za mjesto učiteljice?

Alexandra je pustila da joj pismo padne u krilo. — I ti to meni nisi namjeravala reći.  Ne, sve dok nisi bila spremna potraţiti drugo namještenje. Ali jesi i Emma Grenville ga ima za tebe.

Batler je zagrebao po napola otvorenim vratima.  Da, Timmse?

Ušao je u veţu. — Ispričavam se, gospoĎo, ali u knjiţnici je lord Kilcairn.

Alexandrino srce prestalo je kucati.  Lord Kilcairn? — ponovila je Vixen, pogledavši ispod oka svu ju druţicu. — Odmah ću se vidjeti s njim.  Zapravo, gospoĎo, zahtijevao je razgovor s gospoĎicom Gallant. Rekao je da je nešto hitno.  Lex, hoćeš li...  U tom slučaju bolje je da poĎem — rekla je Alexandra drhtava glasa, podigavši se poljubiti Victoriju u obraz. Hvala ti i, molim te, ništa ne govori.  Ţeliš li da poĎem s tobom?  Ne. Mogu se ja sama pozabaviti lordom Kilcairnom. — Njezin slabašan pokušaj da bude samouvjerena nije čak uvjerio ni nju samu, ali Vixen je samo potvrdno kimnula.  Bit ću u blizini.

Slika sitne graciozne Victorije koja je brani od visokoga snaţnoga Kilcairna navela je Alexandru da se umalo osmjehne i čvrsto se drţala te glupe slike dok je za batlerom silazila u hodnik. Lucien je stajao nasred knjiţnice, okrenut prema vratima. Pogledom mu je obuhvatila lice i otpustila Timmsa.  Luciene — rekla je, sklopivši ruke iza leĎa.

Njegove senzualne usnice bile su stegnute u usku turobnu crtu, preplanulo lice bilo mu je blijedo i napeto i grof se nije ni pomaknuo kad je batler Fontaineovih njeţno zatvorio vrata. Sive oči dugo su je promatrale. — Ţelio sam se ispričati — rekao je tihim monotonim glasom.  Is... ispričati?

Lucien je pročistio grlo. — Da. Kao što si i sama rekla, zaposlenica si, unajmljena da budeš učiteljica mojoj roĎakinji. Privremeno se... nismo sputavali, ali nemam pravo uključivati te u svoje osobne probleme. Nikada više to neću učiniti.

Gledajući u njegova uspravna leĎa i ponosno drţanje, Alexandra je sumnjala da se ikada prije, u cijelom svom ţivotu, nekome ispričao. Unatoč tomu, s tim se licem Luciena Balfoura već bila gotovo upoznala. Bila je to njegova časna strana, onaj dio 

152

Suzanne Enoch njega s kojim je on uglavnom zbijao šale, ona strana koja je stala izmeĎu nje i Virgila Rettinga i omogućila njezinu roĎaku da pobjegne doslovno neozlijeĎen, samo zato što je to ona od njega traţila.  Kako si znao da ću biti ovdje? — upitala je, uglavnom kako bi sebi dala vremena da otkrije kakvu je on to igru sad igrao... ako ju je uopće igrao.  Lady Victoria jedina je poznanica u Londonu koju si spomenula. Hoćeš li se vratiti?

To je to, shvatila je. Mislio je da je zauvijek otišla ili da se sprema na to. I došao ju je naći, spriječiti, traţiti da se vrati. Ona, upropaštena guvernanta, navela je Luciena Balfoura da se povije. Nastojeći ustaliti disanje i otkucaje srca, Alexandra je potvrdno kimnula. — Rekla sam da ću pomoći Rose oko njezine zabave pa ću to i učiniti.

Ponovno je oklijevao: — A nakon toga?  PonuĎeno mi je mjesto učiteljice na Akademiji gospoĎice Grenville pa ću ga prihvatiti.

Mišić na njegovu mršavom obrazu je poskočio, ali osim toga, ostao je nepomičan, poput grčkoga kipa. — Kako ţeliš. Moja roĎakinja se uzrujala zbog tvoga... iznenadnoga odlaska. Molim te da joj se vratiš što je prije moguće.  Hoću.

Očekivala je da će joj ponuditi pratnju do Balfour Housea, ali prošao je pokraj nje i otvorio vrata, ne rekavši više ni riječi. Trenutak potom, ulazna vrata su se zatvorila. Alexandra je nekoliko trenutaka stajala na mjestu. Konačno joj je dao ono što je zahtijevala kad je stigla: distancu i poštovanje, pokazavši da se zna učtivo ponašati. Trebala je osjetiti olakšanje. Imala je namještenje, bez daljnjih iskušenja tjelesne ili bračne intimnosti. Ali nije prestajala misliti na to kako je on više nikada neće poţeljeti poljubiti, a još manje voditi ljubav s njom. Umjesto olakšanja, nejasno je osjećala da bi zaplakala.

Lucien je naglasio da se kući neće vratiti do ponoći. Imao je dogovorenu večeru u White’su s nekim prijateljima, a potom je sljedećih nekoliko sati proveo gubeći u kartaškoj igri faraon s nekoliko nedovoljno kvalitetnih igrača. Ţelio se vratiti kući, uvjeriti se da je ona tamo, da nije spakirala stvari i svoga psića i otišla. Ali ako poţuri natrag ili, još gore, ako doĎe kući dočekati je, znat će da je svaka rečenica koju je izgovorio u kući Fontaineovih bila laţ.

Njegov izvorni plan da oţeni Alexandra Gallant još uvijek mu se činio pravim savršenstvom. Ali provedba toga plana bila je nespretna, glupa i posve za pokudu.

Ipak, ono u što je bio siguran bila je potreba za njezinim ostankom. Praktična kakva je bila, naposljetku će i sama shvatiti njegovu bit. Dotad će misliti da je na vrlo neprijateljskome teritoriju, uz moguću katastrofu koja bi mogla proizići iz svakoga pogrešnog koraka ili pogrešno izgovorene riječi.

153

Kako ukrotiti razvratnika

Na kraju krajeva, čak je i njegov otac, pokvareno ljudsko biće, uspio oţeniti nevjestu koju je sam izabrao. Moţda je Alexandra bila u pravu, moţda on i nije mogao imati sve što poţeli. Ali nju će imati... ili će se barem dobrano potruditi dobiti je.

Na njegovo iznenaĎenje, njegova prva prepreka nije bila Alexandra, nego Robert Ellis, lord Belton. Uz dobro jutro, dovoljno da se osobno uvjeri da se Alexandra vratila, izišao je iz blagovaonice i otišao do konjušnice pogledati novi par konja za vuču kočije koje je kupio.  Imaš li ti ijednu ţivotinju koja nije crna? — upitao ga je Robert sa širokoga ulaza u konjušnicu.

DoĎavola. — Ta ti je izjava sa stilom — odgovorio je. — Kako si znao da sam ovdje?  Nisam. Wimbole je rekao da si izišao, ali naletio sam na gospoĎicu Gallant u tvome vrtu. Ona mi je rekla gdje si.

Znači, drţala ga je na oku, što je bilo obećavajuće. — Imao si sreće.

— I ja tako mislim. TakoĎer je spomenula kako si me traţio zbog promjene rasporeda piknika s gospoĎicom Delacroix.  Ne, nisam. — Lucien je predao četku za timarenje jednom od konjušara i pošao van, duţ staze za kočiju, kako bi izbjegao vrt i njegova iskušenja.

Robert je uskladio korak s njim. — Zašto nisi?  Prestani sa svom tom lakrdijom, Beltone. Znam da samo pokušavaš povući moju mizeriju još dublje u blato.

Vikont se namrštio. — Oprosti?

Lucien se zaustavio. — Ma daj, Roberte. Rose Delacroix? Pusti to, tako da ostala rulja moţe okušati sreću s njom.  Hm... ne ţelim ti proturječiti, Luciene, zato što me nećeš saslušati, ali obećao sam tvojoj roĎakinji piknik. Bilo bi nepristojno i nedolično od mene da joj to uskratim.

— Joj, joj, što smo jutros uglaĎeni — rekao je suhoparno Lucien. — Onda samo daj, mladiću. Još ću te počastiti ručkom.

Robert se nacerio. — Uz otvorenu kočiju i novi par konja, molit ću.  Misliš za danas?  GospoĎica Gallant me već obavijestila da Rose popodne nema nikakvih obveza. Otišla je po nju.

Ponašanje gospoĎice Gallant ozlovoljilo ga je puno više od toga da ga izigra ţutokljunac poput Roberta. Alexandri se odjednom jako zurilo udati Rose i nije mu trebalo puno da zaključi zašto. Kad Rose naĎe supruga, njezina guvernanta bit će slobodna naći sebi drugo namještenje i svi su se konci uredno raspetljali.  Onda idi — rekao je, prikrivši svoju ogorčenost lakoćom koju je uvjeţbao u trideset dvije godine. — Mogu jedino pretpostaviti da će te duţe vrijeme provedeno s roĎakinjom Rose izliječiti od ţelje da to iskustvo ponoviš.

154

Suzanne Enoch Nemoralan si, Kilcairne.

Ha... mali je Robert shvatio. Od jučer ujutro postao je idealan gospodin po mjeri gospoĎice Gallant. Lucien je znao što joj se sviĎa, što ţeli i Što se nadala postići poučavajući ga povremeno lekcije o doličnome ponašanju. Ono što nije znala bio je podatak da je u tome uspjela više nego što se u najsmjelijim snovima mogla ponadati.

Poslao je svoje lakaje da poţure s uputama, a potom uveo Roberta unutra. Kad su ušli u predvorje, Rose i Alexandra spuštale su se niz stube pa ih je zastao pričekati.

— Jesi li sigurna da ţeliš nekamo poći s ovim nitkovom, roĎakinjo? — upitao je, preuzevši od Wimbolea njezin šal i prebacivši joj ga preko ramena.

Rose se zarumenjela. — Uvjerena sam da lord Belton nije nikakav nitkov. — Zahihotala se. — Bit će zabavno, čak i ako jest.

— Ja sam savršen gospodin. — Robert ju je uhvatio za ruku. — I reći ću ti da će nas tvoj roĎak počastiti ručkom i prijevozom... svojim novim parom konja.  Doista? — Rose ga je iznenaĎeno pogledala. — Hvala ti, Luciene.  Zadovoljstvo mi je.

Alexandra se doimala jednako toliko iznenaĎenom, ali nije rekla ništa dok je Wimbole otvarao ulazna vrata. Vani je čekala otvorena kočija, košara za piknik bila je u straţnjem dijelu, kao i Vincent koji se brinuo za konje i sluţio kao osoba u pratnji.

Lucien je izišao za njima i pruţio Rose ruku, pomogavši joj popeti se na prednje povišeno sjedalo kočije. Pobrinuvši se za to da Alexandra bude u blizini te da to čuje i vidi, poljubio je nadlanicu svoje roĎakinje prije nego što joj je pustio ruku. — Navodiš me da i sam poţelim poći na piknik, Rose. Vidimo se za nekoliko sati.

Promatrao je kako kočija nestaje niz Grosvenore Street, a potom se okrenuo i zaputio u kuću. Alexandra je stajala promatrajući ga, dok joj se sumnja odraţavala u svakoj crti prelijepoga lica.  Poslije tebe — rekao je, dajući joj znak rukom.  Znači, ti si svijeća — rekla je, ne mičući se.  Misliš, ja obasjavam prostoriju?  Ne. Ili si rasplamsan do kraja ili si ugašen i hladan.  To mi više nalikuje na tvoj temperament, a ne moj. Samo sam ljubazan.

Zaškiljila je. — Da, ali zašto?  Netko mi je rekao kako je to dolično ponašanje. — Ponovno joj je pokazao prema vratima. — Ako nemaš ništa protiv. Sutra zasjeda parlament i imam neke dokumente za pregledati.

Alexandra je oklijevala, a potom se popela plitkim stubama. Kad mu je okrenula leĎa, dopustio je da mu pogled čeznutljivo preleti oblinama njezina vitkoga tijela. Taj plan bio je najdjelotvorniji, jer već ga je ubijalo drţati podalje od 

155

Kako ukrotiti razvratnika

nje ruke, usne, tijelo i misli.

Rose se vrtjela u krug dok je Shakespeare zubima pokušavao uhvatiti rub njezine haljine. Kad je djevojka klonula na počivaljku, Alexandra je uzela u naručje psića i dala mu da se igra starom pletenom čarapom.  Dakle, uţivala si — rekla je uz osmijeh, podnoseći ushićeno dobro raspoloţenje svoje učenice uz mali ţalac ljubomore. Nije osjećala vrtoglavicu sve otkad ju je Lucien posljednji put poljubio.  Išli smo veslačkim čamcem i hranili kruhom patke. Kad smo otišli s jezera, bilo je sigurno pedeset pataka koje su kvakale iza nas. Robert je rekao kako izgledaju poput flote admirala Nelsona.  O, sad je Robert, je li? — oglasila se Fiona iz svoga gnijezda pokraj kolačića posluţenih uz čaj. — Je li ti dao dopuštenje da ga tako zoveš?  Ustrajao je na tome. A ja sam njemu rekla da me moţe zvati Rose. — Hihotala se, prekrivši usne objema rukama. — Rekao je da bi me jednako tako mogao zvati i sunčeva svjetlost, ali da će biti dovoljno dobro i Rose.  To je divno, dušo. GospoĎica Gallant mi je rekla da te Lucien jutros ispratio.  Da, jest. Bio je vrlo ljubazan, mama.

Fiona je obrisala mrvice keksa sa svoje pozamašne prednjice. — Na koji način ljubazan?  Rekao je da bi najradije i sam pošao na piknik kad vidi mene.

Roseina majka bila je ozarena. — Znala sam da će mu dobro činiti da ima svoju obitelj uz sebe. Ne mislite li i vi tako, gospoĎice Gallant?

Alexandra se trgnula iz sanjarenja u kojemu joj je Lucien govorio lijepe stvari.

Je li to bilo tek jučer? — Da, moram reći da vidim pravu promjenu u njemu.  Zašto ga ne potraţite, gospoĎice Gallant, i ne kaţete mu da nam se pridruţi?  Da nam se pridruţi? — ponovila je dvojbeno.  Da. Rose će mu svirati.  Rekao je da ima pregledati neke papire.  GospoĎice Gallant, molim vas — rekla je Fiona, u čijem se prodornom glasu zapaţao tračak zlovolje.  Naravno. — Bacivši Shakespeareovu čarapu u kut, kako bi se nečim imao zabaviti, Alexandra je izišla iz prostorije. Za početak je sve to bilo dovoljno zamršeno. Sad kad se zaljubila u muškarca koji se doimao najgorim suprugom na svijetu nakon Henrika VIII., to je bilo nemoguće.

Imao je on i onu sućutnu stranu — vidjela ju je ona. Uz grozan primjer ţivota kakav su imali njegovi roditelji i kakav je bio njegov ţivotni stil, činilo se da pojma nije imao kako brak treba izgledati. Ako je i znao, nije to bilo ono što je ţelio. Nije mogla i neće biti ničija »zgodna prigoda« ma što za nj osjećala u srcu.

Vrata njegova ureda bila su zatvorena i oklijevala je prije nego što je pokucala.

156

Suzanne Enoch — Gospodaru?

— UĎi.

Lucien je sjedio za stolom, ispred njega je bilo otvoreno nekoliko ugovora i sporazuma. Podigao je ruku, dajući joj znak da bi na trenutak trebala pričekati i dovršio ţvrljotinu na margini jedne stranice.  Da? — Podigao je glavu i pogledao je.

Prema izrazu njegova lica jednako tako je mogla biti lakaj, što se njega tiče. — Poslala me gospoĎa Delacroix da vas pitam da nam se pridruţite u dnevnome boravku. GospoĎica Delacroix vam ţeli svirati. Rekla sam joj da ste zauzeti, ali ustrajala je na tome.  Znači i ti si ugasila svoju svijeću?

Poţeljela je odgovoriti na njegov cinizam, ali ozbiljno se zaustavila. — Molim vas, gospodaru. Ne ţelim se prepirati.

Lucien je potvrdno kimnuo, ustajući. — Drago mi je da si odlučila ostati do Roseine zabave.  A ja sam zahvalna zbog toga što me jučer niste otjerali.

Na trenutak je njegovim licem preletjelo nešto što nije mogla odgonetnuti, a potom ponovno iščeznulo. — Ţeljela si ostati.

Nije to bilo pitanje. Alexandra je zatomila psovku i okrenula se, pošavši ispred njega natrag do dama Delacroix. Nije mu to namjeravala dati do znanja. Sljedećih nekoliko dana bit će puno lakše bude li mislio da je samo ispunjavala svoju obvezu prema Rose. — Ne volim ostavljati posao nedovršenim — improvizirala je.  Ni ja.

Ostatak dana provela je smišljajući skrivena značenja njegova odgovora i na kraju završila s teškom glavoboljom. Rose je barem jednom svirala prolazno dobro te je čak i Lucien bio dareţljiv u davanju komplimenata. Nakon toga bi se, svaki put kad je Alexandra pokušala razgovor navesti na lorda Beltona, isti vraćao na Kilcairna. Do odlaska na počinak znala je da mu je najdraţa boja plava, da mu je najdraţi kompozitor Mozart i da mu je, što ju je iznenadilo, omiljeni desert čokoladna krema. Čak i nakon što se grof ispričao i povukao na počinak, glupost se nastavila. Da nije bila tako naivna, pomislila bi kako su Rose i Fiona nastojale privući Lucienovo zanimanje, a ne ono lorda Beltona. Alexandra je zastala škakljajući Shakespearea.

Nemoguće. Prezirao ih je. Barem nekad.  O, Boţe — rekla je, kao da govori u vjetar. — Nisam ni vidjela koliko je sati.

Bolje je da poĎem na počinak.  Da, svima nam je potreban san za ljepotu — sloţila se Fiona.

Alexandra se ispričala i posla po Shakespeareovu uzicu. Na svu sreću je Lucien — sada Kilcairn, jer više nije imala nikakvo pravo koristiti se njegovim krštenim imenom — postao znatno popustljiviji s obzirom na svoje pravilo da »nema obavljanja nuţde u vrtu« pa je povela terijera van niz stube.

157

Kako ukrotiti razvratnika

Pomislio sam da ćeš završiti vani.

Zgranula se. Na kamenoj klupi u sjenama ispod prozora knjiţnice sjedio je Lucien i otpuhivao dim cigare.  Ajme, kako si me prestrašio — prošaptala je, pitajući se koliko se toga promijenilo od njihova posljednjeg susreta pokraj ruţa.

Vršak njegove cigare ţario se ruţičastim sjajem i iščeznuo kad je povukao dim.

— Jučer sam nešto previdio — rekao je tihim prisnim otegnutim glasom od kojega su joj zaklecala koljena.  A što to?  Hoćeš li nastaviti tako stajati?

Pogledala je u tamne cvatove ruţa koje su je okruţivale. — Da, mislim da hoću.  U redu. Vikat ću, ako ti se tako više sviĎa.  Dobro. — Uz zlovoljno mrmljanje, Alexandra je povukla Shakespearea iz grmlja i načinila nekoliko bijesnih koraka pribliţivši se grofu.

Dugo ju je promatrao, a potom spustio pogled. — Kad si me... jučer odbila, ja...  Ne ţelim razgovarati o tome — prekinula ga je, oštrije nego što je namjeravala. Da nije radila na tome da zatomi ljutnju, bila bi zaplakala.  Moţda si trudna, Alexandra — promrmljao je.

Zaledila se, krv joj se povukla iz lica. — Nisam!  Psst! To još ne moţeš znati. Ţelio sam ti dati do znanja da ću se, u slučaju da jesi, brinuti o tebi.  Sakriti me na jedno od svojih seoskih imanja, to misliš reći? — odbrusila je i oči su joj zasuzile. — Čini se da su Balfourovi muškarci u tome nenadmašni.

Skočio je na noge. — Što bi više voljela da ti kaţem? — zareţao je. — Da bih ti okrenuo leĎa i prepustio te sudbini? Već sam te pitao da se udaš za mene pa si me odbila. Sad ti meni reci, Alexandra, što ţeliš?

Stajalo ju je napora, ali Alexandra je ipak nastojala svladati svoju prestrašenost, bijes i paniku. — Nisam trudna — rekla je što je mogla smirenije. — I za tjedan dana odlazim. Ne trebaš se nimalo brinuti.

Ugasio je cigaru o klupu. — Prekasno je za to.

Pretvarala se da to ne čuje i Shakespeare se vratio u kuću i u njezinu spavaću sobu. To što je rekao bilo je točno, plemenito i na neki način upravo ono što je od njega ţeljela čuti: jedan dio nje — vrlo mali dio nje — ţelio je nositi njegovo dijete.

Odluka ostati ili otići bila bi uklonjena i ona nikada, čak ni samoj sebi ne bi morala priznati da je prihvatila poraz.

Alexandra je uzdahnula. Eto kako je znala da nije trudna. To bi sve silno pojednostavnilo. 

Fiona Delacroix udaljila se od prozora i odloţila knjigu o francuskoj modi koju je namjeravala ponijeti na kat. Ostavši oprezno tiha u zamračenoj knjiţnici, 158

Suzanne Enoch osluškivala je dok su se dva para koraka popela na kat i iščeznula.

Znači, to je bilo to. Znala je ona da se nešto sprema. Guvernanta je bacila oko na njezina nećaka i zvučalo je kao da je bila na dobrome putu da ga uhvati. Pod istim krovom, doslovno njoj pred nosom, Alexandra Gallant bila je samo korak dalje od toga da ulovi jednoga od najbogatijih muškaraca u Engleskoj.

Podigavši svijeću, pošla je prema pisaćem stolu. Pokušala je ona to već prije, ta mala drolja. Zavlačila je lorda Welkinsa, a potom ga se nedvojbeno riješila kad je se zasitio. Budući da je Welkins bio oţenjen, zanimao ju je samo njegov novac. Ali s lordom Kilcairnom će nedvojbeno poţeljeti sve: njegov novac, posjed i titulu.

Ipak, ovoga puta neće joj uspjeti. Lucien Balfour će oţeniti Rose i to je bilo to.

Planirala je to godinama i taj trenutak neće joj izmaknuti samo zato što je njezin nećak privremeno zaluĎen ţenom koja je doslovno sluškinja.

A što se gospoĎice Gallant tiče, takoĎer je znala gdje ona pripada. Fiona je sjela i napisala pismo, preklopila ga i ostavila na stolu u predvorju, meĎu ostalom postom koja je ranim jutrom trebala biti odaslana. Nema sumnje da je lady Welkins ove sezone bila usamljena. Lady Halverston joj je već spomenula kako poznaje tu nesretnu udovicu. Fiona se takoĎer ţeljela upoznati s njom. Očito su imale nešto zajedničko. Još jedna udovica koja će utješiti lady Welkins bit će upravo ono što je barunici bilo potrebno. A tada će Alexandra Gallant otići.

159

Kako ukrotiti razvratnika

Petnaesto poglavlje

M

a glupost. — Alexandra je dala Rose znak da poĎe ispred nje. — Uvjerena sam da on ne čezne za tobom.  Ali istina je! — djevojka je bila ustrajna. — Prošloga tjedna svakodnevno mi je slao pismo i znam da je barem dvaput posjetio Luciena.  Znaš, prijatelji su.  Lex, nisi baš romantična.

Alexandra se smijuljila. Moţda je Rose pogodila njezin problem. Da je bila romantična, najvjerojatnije bi se dosad već bila ugušila u najbliţoj bari. — U redu, dopuštam da si moţda u pravu i da lord Belton uistinu čezne za tobom, ali ne ţelim da budeš razočarana ako to nije točno.

Rose se podignula promotriti lijepi plavi šešir koji je stajao na stalku. — Vjerujem da si u pravu. Freddie Danvers, tamo kod kuće, veleposjednikov sin, sve vrijeme je govorio da će me ţeniti, ali nikada mu nisam povjerovala. Mama je rekla kako bi bio potreban miraz veći od Dorsetshirea da se isplate svi njegovi kockarski dugovi i kako to kod nas vrlo vjerojatno neće naći.

Alexandra je zastala usred pomnoga motrenja praktičnoga smeĎega šešira profesorice. Unatoč tomu što nisu posjedovale društvene vještine, pretpostavljala je da su dame Delacroix bogate. Činilo se da ih više brine domoći se titule nego hrpa gotovine, iako su moţda bile pod dojmom kako to dvoje ide zajedno, kao što je to bilo u slučaju lorda Kilcairna.  Da u pitanju nije bio miraz, bi li se bila udala za toga Freddieja Danversa?

Njezina učenica načinila je kiseo izraz lica. — Zaboga, ne bih. Ima samo ljetnikovac od šest soba i nema nikakvu plemićku titulu. Čak je i Blything Hall veći od toga, a ja se ne bih ţeljela preseliti na neko manje mjesto. — Vratila je plavi šešir na svoje mjesto i prišla osebujnom zelenom šeširiću.  Naravno da ne bi. Glupo od mene što uopće pitam.  Sad me zadirkuješ.  Ne zadirkujem. Molim te, nastavi.  Prije tri godine, kad je Lucien bio u Londonu, mama, tata i ja išli smo u Westchester i uvjerili njegovoga pazikuću da nas povede u obilazak Kilcairn 160

Suzanne Enoch Abbeyja. To si trebala vidjeti, Lex. Ima više od dvjesto soba, šest dnevnih boravaka i dvije plesne dvorane. Mama je rekla kako bi se mogla zamisliti da tamo prireĎuje zabave dok bismo Lucien i ja pozivali cijelo plemstvo iz susjedstva na ladanjske balove.  Ti i Lucien? — upitala je Alexandra, dok joj je srce zamjetno poskočilo.

Smiješno. Nije imala razloga reagirati tako... iracionalno svaki put kad bi neka ţena spomenula njegovo ime. Napola nije mogla čak odlučiti voli li ga ili mrzi.

Rose je problijedjela, a potom nervozno cvrkućući navukla šeširić. — Ah, pa to uopće nisam ja, jesam li? — rekla je, hihoćući se i ponovno ga odbacila. — PoĎimo nekamo drugamo, Lex. Ovdje mi se ne sviĎa baš ništa. — To rekavši, odlepršala je prema vratima.

Alexandra je trenutak gledala za njom. — Kako god ţeliš, dušo.

Bilo je neobično. Posve neobično, odveć pretjerano, osim ako se njezine odnedavne sumnje nisu pokazale točnima i ako Rose nije bacila oko na lorda Kilcairna. Ali činila se vrlo zadovoljnom zbog pozornosti koju joj je lord Belton iskazivao. Alexandra se pitala zna li Lucien da je njegova roĎakinja prema njemu sve više gajila njeţne osjećaje. S obzirom na način na koji je provodio svoju skandaloznu potragu za nevjestom, vjerojatno to nije ni zapazio.  Lex? DoĎi.  Odmah. — Poţurila je kroz vrata iza Rose.

Prvo što je trebala učiniti bilo je doznati tko se više sviĎa Rose, Robert ili njezin Lucien. Alexandra se namrštila. Nije on bio nimalo njezin, baš kao što ni ona nije bila njegova. Dovoljno mu je to jasno dala do znanja. Nije bila ljubomorna na tu sedamnaestogodišnju djevojku, bez obzira na okolnosti. Nije bila.

Podnevna guţva ispred pekarnice na uglu napokon je primorala Rose da uspori pa ju je Alexandra pristigla i zagrlila svoju učenicu oko ramena. — Molim te uspori, dušo. Osjećam se kao trkaći konj na utrkama u Derbyju. — Djevojka je još uvijek imala napet izraz lica i Alexandra se podsjetila na to da joj je primarna duţnost bila pobrinuti se za dobrobit svoje štićenice. — Hoćemo li kupiti hrskavu pitu?  Mama se s tim ne bi sloţila.  Nećemo joj reći.

Rose se nevoljko nacerila. — U redu.

Stala je u red. Alexandra je stala iza nje, a potom se okamenila kad je ugledala ţenu koja im je ulicom dolazila u susret. Sitna i iscrpljena, unatoč uspravnome drţanju i uzdignutoj bradi, dok joj je sijeda kosa bila zagurana pod crnu udovičku kapu, ta ţena nije gledala ni lijevo ni desno, nego nepogrešivo prema pekarnici, kao da je znala da tamo stoji Alexandra.  O, ne — prošaptala je problijedjevši i ponovno dograbila Rose.  Što...  Psst. — Alexandra je svoju iznenaĎenu štićenicu povukla natrag, iza ugla, u jednu uličicu. Kad su se dobrano izgubile iz vida, zaustavila se i stavila ruku na prsa, 161

Kako ukrotiti razvratnika

nastojeći doći do daha.  Što se dogodilo? Što nije u redu? — upitala je Rose, zabrinuta izraza lica.

Alexandra je pogledala unatrag, u smjeru iz kojega su došle. Bolje joj je bilo spasiti svaku trunku doličnoga vladanja. — Oprosti, Rose — rekla je prigušenim glasom. — Bilo je to neoprostivo nepristojno od mene.  Nema veze. Jesi li dobro?

Disanje joj se polako počelo smirivati, iako će vjerojatno još sljedeći tjedan biti nervozna. — Jesam, dobro sam. Samo sam... gle... vidjela sam maloprije svoju bivšu poslodavku i to me... prilično iznenadilo.

Djevojka je razrogačila svoje plave oči. — Misliš na lady Welkins?

Kimnula je glavom, potvrĎujući. Znači, čak je i njezina učenica čula te glasine.

— Jednostavno nisam znala da je u Londonu. Trebala sam toga biti svjesna.  Što ćeš učiniti?  Ništa. — Alexandra se isprsila. — Ionako uskoro odlazim. Jednostavno ću joj se sklanjati s puta onoliko koliko mi to obveze dopuštaju.  Gle, ja te zasigurno neću navoditi da razgovaraš s njom — rekla je ogorčeno Rose.

Alexandra se osmjehnula. — Hvala ti, Rose.

Fiona je pijuckala čaj i napola slušala čavrljanje oko sebe. GospoĎa Fox ţalila se na kostobolju zbog koje je njezin suprug po cijeli dan bio vezan za kuću, ali to ga nije spriječilo da noću zalazi u svoje klubove. Lady Howard je čula da Charlotte Tanner nije rano napustila svoju debitantsku sezonu u Londonu zato što je bila bolesna, nego zato što je ostala trudna... s nepoznatim gospodinom. Kako se i očekivalo, lady Vixen Fontaine slomila je srce još jednom sirotom mladiću.

Sve to bilo je vrlo zanimljivo, ah nije bilo ono što je čekala. Batler je još jednom otvorio vrata salona lady Halverton i Fiona je podignula pogled, kao što je to činila svaki put kad bi im se netko u posljednjih sat vremena pridruţio za čajem. Ovaj put nije prepoznala ţenu koju su uveli u prostoriju pa se uspravila i odloţila šalicu u stranu.  Ah, Margaret — rekla je lady Halverston, ustajući rukovati se s tom ţenom.

— Drago mi je što si došla.

— Hvala tebi, lady Halverston. Bilo mi je drago prihvatiti tvoj poziv.  Glupost. Sretne smo što si tu. — Lady Halverston ju je poticala da uĎe dublje u prostoriju. Drage moje, poţelite dobrodošlicu lady Welkins.  Margaret, gospoĎa Delacroix — rekla je lady Halverston i blago kimnuvši Fioni vratila se na svoje mjesto.  Molim vas, morate me zvati Fiona. Osjećam da imamo puno toga zajedničkoga i jedva čekam upoznati vas. Dajte, sjednite sa mnom, hoćete li, gospo?  Hvala ti, Fiona. — Ta mršava ţena, čija se tamna kosa ispod crne udovičke 162

Suzanne Enoch kape pretvarala u srebrnkastu, sjedila je na počivaljci i prihvatila šalicu čaja od lakaja koji je čekao.  Tek nedavno sam i sama skinula kapu ţalovanja — rekla je Fiona. — Moj siroti Oscar se jednoga poslijepodneva samo srušio mrtav, ostavivši svoju sirotu kćer i mene same na svijetu.

— Ja sam bez svoga supruga ostala na okrutan način — odvratila je druga ţena, otpijajući čaj.  Zaboga.

Lady Welkins je kimnula. — Ne znam jesi li čula glasine, ali čvrsto vjerujem da je ubijen.

Fiona je stavila ruku na grudi. — Ah, ma nije valjda.

Druga ţena je kimnula. — Ubila ga je moja vjerna druţbenica, iako to, naravno, nikako ne mogu dokazati. U protivnome bih je rado vidjela u zatvoru, tamo gdje i pripada.

Susret će biti zanimljiviji nego što je Fiona očekivala. — Sirotice. Znači, to ti se dogodilo u vlastitome domu?  Gotovo pred mojim nosom.

Fiona je namjestila izraz očaja na licu, poţeljevši da lady Welkins poţuri i spomene ime svoje proklete druţbenice. Imala je ona dovoljno vlastitih tegoba i bez slušanja toga buncanja. — Pa to je skandalozno. Kaţete da nikada nije uhićena?  Nije. Naravno, odmah sam je otpustila, ali to je, čini se, bila vrlo blaga kazna.  Naravno da je bila. Znate, pitam samo zato jer je moj nećak zaposlio novu guvernantu za moju kćer i, joj, pa to bi bilo strašno kad bismo tu dragu djevojku morali potjerati.  Uvjerena sam da nemate razloga za zabrinutost. Ta spletkarošica, gospoĎica Gallant, izabrat će samo onu kuću u kojoj je bogat muškarac kojega ona moţe zavoditi.

Napokon. — Jesi... jesi li rekla gospoĎica Gallant?  Da. Alexandra Gallant, ta...  O, ne! GospoĎica Gallant zove se druţbenica mojega nećaka.

Lady Welkinson se doimala istinski zaprepašteno. — Ma ne moţe biti!  Istina je! Već mjesec dana ţivi u Balfour Houseu. I... ah, ne — Fiona je stavila ruke preko usana kao da se suzdrţava da ne vrisne.

Njezina novopronaĎena prisna druţica povukla ju je za ruku.  Što? Što je?  Samo sam na tren pomislila da bi gospoĎica Gallant mogla imati u planu baciti oko na moga nećaka. Nisam to uzimala zaozbiljno, ali sad... o, Boţe! Misliš li da bi mogla nauditi dragome Lucienu?

— Je li nećak bogat?

Fiona je kimnula glavom. — On je grof Kilcairn Abbeyja.

163

Kako ukrotiti razvratnika

Grof.... Zasigurno je čuo za reputaciju gospoĎice Gallant.  Moj nećak je vrlo tvrdoglav. Da zna, moţda bi je pomislio preobratiti ili čak pomisliti da su te glasine neutemeljene.

Lady Welkins je ustala. — Vjeruj mi, i te kako su utemeljene. Nemilosrdno je progonila lorda Welkinsa i kad je naposljetku posve odbio njezine pokušaje pribliţavanja, znam da ga je gurnula niz stube, a potom ga, mislim, zadavila.

Liječnik je rekao da ga je izdalo srce, ali William je bio krupan kao bik i bilo mu je tek pedeset godina.  Ali nitko nije vidio da je to učinila?

Udovica se ponovno zavalila na počivaljku. — Nije. Vidiš koliko je pokvarena.  Moram odmah poći obavijestiti Luciena o tome! Dograbivši je za ruku, lady Welkins ju je prisilila da ostane sjediti. — Učiniš li to, opet će pobjeći. Moraš je motriti. Ili još bolje, dopustiti joj da me ugleda. To bi je moglo prestrašiti i navesti da prizna.  Pomoći ćeš mi u tome?  Bit će mi zadovoljstvo.

Fiona se tek neznatno osmjehnula. — RoĎendanska proslava moje kćeri je za nekoliko dana. Pobrinut ću se za to da dobiješ pozivnicu.

Lady Welkins joj je uzvratila smiješkom. — To bi bilo sjajno. 

Alexandra je sjedila za glasovirom u glazbenoj prostoriji i svirala omiljeni očev plesni napjev. »Mad Robin« pustopašno se razlijegao kroz prostoriju obasjanu svijećama i odagnao gotovo potpunu tišinu u golemoj kući. Rose i Fiona su se na svu sreću rano povukle na počinak i Kilcairn je prije nekoliko sati izišao i otišao u svoj ured. Pretpostavljala je kako čak i razvratnici imaju posla s papirologijom.

Kad je napustila posao kod lady Welkins mislila je — i nadala se — kako tu ţenu nikada više neće vidjeti. Margaret Thewles, lady Welkins, imala je potpuno pravo ţaliti za svojim preminulim suprugom. Alexandra se i sama zbog toga loše osjećala. Ali bilo je smiješno pretvoriti u sveca muškarca na čije se razbludno ponašanje njegova supruga svakodnevno ţalila. A pretvoriti Alexandra u kurvu ubojicu samo zato da bi zadrţala svoj ugled i izbjegla blagu neugodu — bilo je neoprostivo.

Da lady Welkins nije započela svoju tiradu o Alexandri, nitko u Londonu ne bi imao razloga pokolebati se razmišljajući o njoj — ili o njezinu suprugu. Moţda je zbog toga i stvarala takvu galamu. Ljudi su sada barem znali tko je lady Welkins.

Nastojala se smiriti. Unatoč tomu što je lady Welkins stigla u London, njih dvije imale su malo razloga da se sretnu. Budući da je prošlo tek nešto više od pola godine otkad je njezin grozni suprug preminuo, nije mogla plesati pa je postojala mala vjerojatnost da će joj biti poslana pozivnica na iste one soareje na kojima je Rose uţivala. U svakom slučaju, djelovalo je donekle umirujuće. S obzirom na to da 164

Suzanne Enoch je Rosein roĎendan bio tek za nekoliko dana, izgledi da će lady Welkins praviti probleme prije nego što se Alexandra vrati raditi na Akademiju gospoĎice Grenville bili su prilično mali. Ili se barem tako nadala.  Lijepo sviraš — oglasio se Lucien s vrata njeţnim glasom. — Je li i to nešto na čemu mogu zahvaliti gospoĎici Grenville?

Prsti su joj udarili nekoliko pogrešnih tonova kao odgovor na njegovo iznenadno pojavljivanje, ali Alexandra je nastavila svirati. — Otac me naučio.  Tvoj otac je svirao?  Slikanje nije bila jedina njegova vještina.

Njegovo tiho prilaţenje uskomešalo je zrak oko nje. — Imaš li koju njegovu sliku?  Morala sam ih prodati kako bih platila pokop svojih roditelja i podmirila njihove nenaplaćene dugove.

Smjestio se na drugi kraj klupe, sučelice njoj. — Imaš li rodbine s očeve strane?  Mislim da imam nekoliko daljnjih roĎaka na sjeveru, ali ne znam gdje bih započela potragu, čak ni kad bih imala sklonosti za to.  Dakle, sjedimo ovdje kao dvoje siročadi, sami samcati — razmišljao je.

Alexandra je pogledala njegov profil, tih i senzualan kao grijeh u polutami. — Čini se da ti uspijeva podnositi Rose.

Slegnuo je ramenima. — Teško da je ona ta kojoj bih se mogao povjeriti.  Sreća je što tebi ne treba netko kome ćeš se povjeriti.

Trenutak je ostao bez riječi, dok se glazba razlijegala u sjenovitim kutovima prostorije. — Pretpostavljam da je prava sreća to što nijedno od nas ne treba drugu osobu.

Pretvarala se da ne čuje njegov blagi komentar; s obzirom na to da je lady Welkins u Londonu, Lucienovo društvo bilo joj je prilična utjeha. Večeras je bila odlučna da se neće prepirati s njim.  Rose i ja smo večeras malo pročavrljali — rekao je istim onim tihim glasom.  Drago mi je što postaješ malo uljudniji. — Istodobno je velikim usamljenim dijelom svoga srca poţeljela da se on i njegova roĎakinja nisu počeli tako dobro slagati.  Spomenula mi je da si danas vidjela lady Welkins.

Prsti su joj zapinjući oklijevali.  Nastavi svirati — promrmljao je. — Mad Robin, je li? Dugo to nisam čuo.

Nikada tako dobro odsvirano.

Samo joj je pokušavao laskati, ah nije marila. — Bila je to najdraţa pjesma moje obitelji.  Nisam te namjeravao uzrujati, Alexandra. Samo sam se ţelio uvjeriti da si dobro. Pretpostavljam da te lady Welkins nije vidjela?  Ne, nije.  I dobro si?

165

Kako ukrotiti razvratnika

Alexandra je sklopila oči, dopuštajući glazbi da joj teče kroz prste. — Nekako ću prebroditi. Na kraju krajeva, u Londonu ću biti još samo nekoliko dana.

Očekivala je protivljenje, ali na trenutak nije progovarao. — Moglo je proći i bez toga dodatka ovome razgovoru — naposljetku je izustio.  Onda nećemo razgovarati o tome.

— Alexandra, da te nisam pitao da se udaš za mene, bi li ostala duţe?  Ne znam — prošaptala je. — Virgil i lady Welkins svakako bi bili u Londonu, ali... Luciene, nije to samo zbog tebe. Jednostavno ne bih trebala biti ovdje.  A ja mislim da bi baš ovdje trebala biti.

Nije znala što mu odgovoriti na to. Nakon još nekoliko trenutaka šutnje, ustao je i prišao vratima.  Laku noć, Alexandra.  Laku noć, Luciene.

Do poslijepodneva Roseina roĎendanskoga ekstravagantnog slavlja, Lucien je imao osjećaj da puca po šavovima.

Ući u trag lady Welkins i potruditi se da se ta prokleta ţena i Alexandra ne sretnu ni na dva kilometra udaljenosti bilo je već samo po sebi dovoljno naporno.

Ono što je posljednjih nekoliko dana još više oteţalo situaciju bila je činjenica da nije ţelio da Alexandra posumnja kako bi mogao narediti da je netko špijunira u njezinim dnevnim obilascima.

Osim toga, uspijevao je izbjeći Roberta Ellisa sva tri puta kad je vikont navratio. Nije mogao zamisliti da bi Robert uistinu mislio ponuditi brak Rose, ali nije mogao zamisliti ni bolji razlog za ustrajnost toga mladića.

Sve dok je Rose bila neudana i dok je lady Welkins bila odsutna, Alexandra je bila prisutna, ali više uopće nije imao moć nad njom. Na njegov zahtjev, Wimbole je počeo provjeravati aktivnosti te tvrdoglave djevojke u kući i jutros ga je batler izvijestio da se počela pakirati. Uz te vijesti, dan se činio onoliko tmurnim kakav je samo mogao biti.

Potom je presreo pismo.

Umalo mu je promaknulo, a da nije krenuo kroz ulazna vrata udahnuti malo svjeţega zraka, ne bi ga zamijetio. Hvala Bogu za sve te kičaste dekoracije i kaos koji su mu omogućili da pobjegne.  Vincente, kamo ćeš? — upitao je sa svoga utočišta na ulaznim stubama dok je postojana rijeka osoba zaduţenih za ukrašavanje, vozača kolica s ledom i pekara odlazila u straţnji dio kuće.

Timaritelj je oklijevao u podnoţju stuba. — Odnijeti nekoliko poruka, gospodaru.  Ne čini li to Thompkinson?  Čini, gospodaru, ali dobio je zadatak ulaštiti voskom pod u plesnoj dvorani.

166

Suzanne Enoch Neće to biti prava zabava ako se netko ne posklizne i razbije glavu. — Nejasno je čuo kako ga negdje iz unutrašnjosti kuće zove ujna Fiona. — Moja poruka lordu Dunbaru moţe pričekati do sutra ako imaš drugih obveza.  Ljubazno od vas, gospodaru. Imam pozivnicu koju u zadnji tren moram uručiti u Henrietta Street, od gospoĎe Delacroix, tako da mi je Jeffries House na putu.

Henrietta Street bila je na rubu Mayfaira, u dijelu u kojemu su stanovali noviji, manje glasoviti pripadnici visokoga društva. S obzirom na to da je ujna Fiona ţeljela samo najblještavije članove plemstva prisutne na roĎendanskoj zabavi svoje kćeri, to je odmah potaknulo Lucienovu znatiţelju. — Za koga je?

Vincent mu ju je pruţio. — Zapamtio sam samo adresu, gospodaru. Ne znam čitati.

Lucien nije pročitao, ali morao je ipak nekoliko drugih trenutaka gledati u tu poruku prije nego što je povjerovao u ono što je pisalo. Podigao je pogled u timaritelja. — Samo ti podijeli ostale, Vincente. Za ovu ću se ja pobrinuti.

Mladić je stavio šešir na glavu i pošao osedlati konja. Lucien je osjećao kako mu se bijes uspinje uz kraljeţnicu i što je duţe nastojao shvatiti razloge postojanja te pozivnice, to je postajao gnjevniji. Namjerno je rastvorio voštani pečat s inicijalima njegove kuće i pročitao, a potom prokletu pozivnicu zagurao u dţep i ušao u kuću.

Ujna Fiona, Rose i Alexandra stajale su nasred plesne dvorane i promatrale uţurbanu ludnicu aktivnosti oko sebe. Lucien je zastao na dovratku. — Svi van — zagrmio je.

Alexandra ga je iznenaĎeno pogledala i svojim tirkiznim očima nastojala pročitati njegov bijesni izraz lica. — Što nije u redu, gospodaru?

S drugoga dovratka pojavio se Wimbole i odmah počeo tjerati sluge i radnike van iz prostorije. — Pet minuta, Wimbole — odbrusio je i batler je potvrdno kimnuo.

Predvidljivo, oči njegove sestrične bile su pune suza zbog toga uzrujavanja i zlovoljno ju je pogledao. — Rose, ispričaj nas na trenutak.

Suza joj je potekla niz obraz. — Ali...  Smjesta!

Poskočila je i pobjegla. Trenutak potom ostale su samo Fiona i Alexandra.

Prilično je dobro znao kako će Alexandra reagirati na to što se spremao reći i, nakon trenutka oklijevanja, pokazao je prema vratima, rekavši: — To se odnosi i na tebe, gospoĎice Gallant.  Kako ţelite, gospodaru. — Uputivši mu još jedan znatiţeljan i zabrinut pogled, izišla je, zatvorivši vrata za sobom.  Što se to, zaboga, dogaĎa, Luciene? — ćurlikala je njegova ujna. — Ostalo nam je samo još nekoliko sati do dolaska gostiju.  Koliko se dugo poznajete s lady Welkins? — upitao je, čvrsto zalupivši dvostrukim vratima.

Problijedjela je, ali je bradu nastavila drţati visoko. — Moja poznanstva su 

167

Kako ukrotiti razvratnika

moja stvar.

Ostao je bez riječi, ljutit, čekajući da mu odgovori na pitanje. Ne samo što mu je radila iza leĎa nego je činila još puno više od toga: pokušala je povrijediti Alexandru i iz njezina odgovora znao je da je to učinila namjerno.

Njegova ujna se promeškoljila. — Uistinu ne znam zbog čega si tako zlovoljan.

Nas dvije smo samo udovice koje meĎusobno razmjenjujemo tuţne priče nesreće koja nas je pogodila.

— Ne odgovorite li mi na pitanje, pogodit će vas tolika nesreća da nećete znati što s njom. — Izvadio je pozivnicu iz dţepa i bacio joj je pred noge. — Više nećete vidjeti tu ţenu, a njoj nikada... nikada. .. neće biti dopušteno ući u ovu kuću.

Zelene oči netremice su ga gledale. — Uskraćuješ prijateljstvo usamljenoj udovici i puštaš da ta ubojica ţivi pod tvojim krovom, dok tvoja vlastita roĎakinja pokušava na doličan naći ući u društvo.

— Točno... ovo je moj krov, Fiona. Ako mogu podnijeti da vi ţivite pod njim, onda mogu podnijeti sve. Osim toga, gospoĎica Gallant mi znatno manje od vas iskušava strpljenje.

— A što s njezinom stravičnom reputacijom?

— A što s mojom?

Fiona je uprla prstom prema njemu. — Aah! Nemoj misliti da mene moţeš prevariti i da ne znam što se dogaĎa. Bacila se u lov na tvoje bogatstvo, baš kao što se nastojala dočepati bogatstva lorda Welkinsa. Znam da spava s tobom. Ne moţeš me ušutkati.

Lucienova prva pomisao bila je ta da je Fiona inteligentnija nego što joj je to pripisivao u zasluge. Druga pomisao bila je da bi je najradije zadavio. U tome trenu, s obzirom na to koliko je ljudi znalo da su bili sami u plesnoj dvorani, to bi moglo izazvati škakljiva pitanja. — Ako vas ne mogu ušutkati ovdje, zasigurno vas mogu poslati natrag u Blything Hall, tamo gdje nitko ne mari za vaše blebetanje.  Ne prijeti mi!

Uz napor, suzdrţao se od gunĎanja. — Ne pokušavajte igrati sa mnom tu igru.

Bolji sam od vas u tome.

— Ti...  Što hoćete? — prekinuo ju je.  Ţelim da ta ţena ode iz ove kuće.  Ionako odlazi.  Ne ţelim da se vrati... nikada. Lady Welkins i ja zajedno znamo dovoljno o Alexandri Gallant da se pobrinemo za to da nikada više ne naĎe zaposlenje. Nigdje. Ţelim da ode.

Ona ţelja da je zadavi sve se više pojačavala. — A što nakon što se riješite gospoĎice Gallant? Pretpostavljam da na umu imate još nešto osim toga.  Da, imam. Ţelim da oţeniš Rose.

Na trenutak je uspio samo piljiti u nju. — Što? — izustio je naposljetku, gušeći 168

Suzanne Enoch se.

Oţeni Rose pa ću gospoĎicu Gallant ostaviti na miru. Znam da ti je stalo do te kurve... čula sam kad si joj rekao da bi se pobrinuo za svoje kopile. Rose će biti lady Kilcairn i moji unuci naslijedit će tvoju titulu, posjed i bogatstvo.  Boţe mili, kako ste ambiciozni. Koliko dugo to planirate? — upitao je, gotovo se diveći njezinoj smjelosti.  Sve otkako sam vidjela što si naslijedio, a što dragi Oscar nije. Večeras će Rose imati svoju zabavu, Luciene, i svi će vidjeti kako vas dvoje dobro odgovarate jedno drugome. Potom ćeš objaviti vaše zaruke.

Fiona se okrenula na peti i izišla. Lucien je nekoliko trenutaka ostao stajati nasred plesne dvorane. To što je njegova ujna predloţila zapravo nije bilo ucjena, jer ne bi on ispaštao posljedice ako bi ona javno iznijela svoje sumnje i toboţnje navode. Ali Alexandra bi. Opsovao je. Bio je nemaran i ostavio Alexandru ranjivu.

Dopustio je čak svojoj prokletoj ujni da ona ima zadnju riječ, što je dosad uspjelo samo gospoĎici Gallant.

Lucien je zaškiljio. Fiona ga još nije bila nadigrala. Načinila je golemu pogrešku: ostavila mu je vremena da smisli plan. 

Alexandra je premotala svoj novi šal i stavila ga s ostalim stvarima u kovčeg. Čipka boje bjelokosti bila je previše ljupka i osjetljiva za putovanje. Većina njezinih stvari bila je previše raskošna za sva druga mjesta osim za London. Kao učiteljici, neće joj biti od velike koristi, ali nije mogla podnijeti rastati se od njih. U svakom slučaju, ne još.  GospoĎice Gallant? — Lucien je pokucao na njezina vrata.

Zvučao je manje ljutito od onoga kako je zvučao u plesnoj dvorani, ali glas mu je još uvijek bio smrtno ozbiljan. Kako god, današnji dan bio je sam po sebi dovoljno teţak i bez agonije provoĎenja vremena nasamo s njim.  GospoĎice Gallant — ponovio je grof, ponovno pokucavši. — Alexandra, znam da si unutra.

Shakespeare se izvukao ispod kreveta i otkaskao, mašući repom pred vratima.

Naravno, terijer je volio Luciena — u grofovoj kući mogao je raditi doslovno sve što poţeli. Mogla je i Alexandra, ali naţalost, ta sloboda završavala je na ulaznim vratima.

Zasun je zakloparao i nešto teško udarilo je u vrata, a dovratak se raskolio.

Lucien je ramenom provalio vrata i ušao u prostoriju. — Mogla si mi odgovoriti — rekao je smireno, otresajući krhotine s kaputa.  Moj odgovor bila je moja šutnja — odgovorila je i ponovno se prihvatila pakiranja.

Lucien je čučnuo i podigao Shakespearea u naručje. — Imamo problem.

Odloţila je u stranu svoj plavi jutarnji putni šešir. — Nisam mislila da ćeš

169

Kako ukrotiti razvratnika

početi urlati na sve bez imalo razloga.  Moja ujna zna da smo ti i ja ljubavnici.

Alexandra se prenula. — Bili smo ljubavnici. Više nismo. Sutra odlazim i nije me briga što ona zna.

Odsutno je počešao Shakespearea po glavi. — Sprijateljila se s lady Welkins.  Ona... — Soba se zavrtjela i ona je sjela na pod.  Alexandra — rekao je oštro Lucien i kleknuo pokraj nje. — Sjeti se, nisi od onih koje se onesvješćuju.  Ne onesvješćujem se — odgovorila je osorno, stavivši ruku na čelo. — Razboljet ću se. Lady Welkins u Londonu je... jedno. Ali to da je gospoĎa Delacroix poznaje... O, zaboga.  Sve će biti u redu. Imam rješenje.

Odjednom je ponovno bio njezin vitez na bijelom konju koji hrli spasiti je. Ali nešto ipak nije imalo smisla. Uzela je Shakespearea iz njegova naručja i pokušala ne obazirati se na nadiranje krvi kad su im se prsti okrznuli. — Zašto si razbio moja vrata?

Zaškiljio je. — Što?  Pitala sam te zašto si razbio moja vrata.  Zato što mi nisi odgovarala. I...  I zašto si rekao da mi imamo problem? Meni se čini da je lady Welkins moja briga.  Zaboga, Alexandra. — Lucien je duboko udahnuo i njegove sive oči postale su mračne. — Fiona je prijetila da će ti izazvati nevolje osim ako ne...

Posljednji komad slagalice posve se lijepo uklopio. — Osim ako ne pristaneš oţeniti Rose.

Zatreptao je. — Kako si znala?  Imam oči i uši. Osim toga, provodim više vremena s tvojim roĎakinjama od tebe.

Posegnuo je za njezinim prstima i stisak mu je bio topao i siguran. — Alexandra, moje ime te moţe zaštiti. Čak i u slučaju da obje, lady Welkins i Fiona, počnu prosipati gluposti, budeš li... budeš li moja supruga, nitko ti se neće usuditi pribliţiti. Udaj se za mene, Alexandra. Molim te.

Posve sigurno je postajao sve bolji u prosidbi i onaj dio nje koji je ţudio za njim poţelio se priviti u njegovo naručje i jednostavno mu dopusti da se brine o njoj. Ali onaj drugi dio nje, onaj hladni, logični dio koji je znao da se ne moţe osloniti ni na koga drugoga osim na samu sebe, nije mogao zanemariti vrlo očit zveket u njegovoj zamolbi... ili sedamnaestogodišnju djevojku koja je prema svome roĎaku pokazivala veliku privrţenost.  Ako oţeniš mene, nećeš morati oţeniti Rose.  Ne moram oţeniti Rose, Alexandra.  Ne. — Osovila se na noge. — Fiona me se ţeli riješiti samo zato što me vidi 170

Suzanne Enoch kao Roseinu suparnicu. Zahvaljujući Emmi Grenville, imam kamo otići.

Pogledao ju je. — Kad se Fiona sljedeći put razbjesni na mene, moţe izlanuti dovoljno ruţnih gluposti da te čak ni Akademija gospoĎice Grenville neće htjeti zaposliti.  Samo da tebi napakosti?  Zato što zna da mi je stalo do tebe.

Spustila je Shakespearea na krevet i vratila se pakiranju. — Ne, neću biti nikakva šahovska figura kojom svi pokušavaju upravljati po šahovskoj ploči. Ujutro odlazim, a ti svoje starinske zamisli o viteštvu moţeš preusmjeriti na pomoć Rose koja je moţda pod pogrešnim dojmom da joj se sviĎaš.

Lucien je ustao i dograbio kombinezon koji je drţala. — Ne ideš! Ne napuštaš me!

Bio je puno krupniji i jači od nje, ali nikada ga se nije bojala pa ni sad.

Alexandra je svoj komad odjeće naglo povukla natrag.

— Već cio tjedan znaš da je ovo moj posljednji dan ovdje. Ne pretvaraj se da si zabrinut zbog mene, kad oboje znamo da te muči roditeljstvo potomaka Kilcairn Abbeyja.

— Nije...  Ne urlaj na mene! Jačina tvoga glasa neće me navesti da se predomislim. — Ubacila je kombinezon ponovno u kovčeg, ne mareći za to hoće li se zguţvati. — A sad me ispričaj, oprostit ću se kako bi Rose mogla imati zabavu koja će je razvedriti.

Glas joj uopće nije bio miran, ali bio je toliko uzrujan zbog neuspjeha svoga savršenoga malog plana, da to vjerojatno nije ni zapazio. Nakon što je uobraţenim korakom izišao iz prostorije i ostavio je uplakanu na krevetu, nije mogao znati koliko je ţeljela da joj kaţe da je voli, umjesto što je došao s nekim drugim razlogom zbog kojega bi trebala ostati.

Ostala je bez razloga koji je ne bi ostavili slomljena srca. Kakvi god bili Roseini planovi, kakva bi to ona učiteljica i guvernanta bila kad bi se umiješala u nečije izglede. Rose je zasigurno polagala više prava na Luciena od nje. Barem je Fiona to shvatila, čak i ako nitko drugi nije.

Opraštanje je proteklo prema očekivanju. Rose je plakala i prijetila da će se zaključati u sobu, sve dok je Alexandra nije podsjetila da bi joj od plača obrazi mogli nateći i da je cijela ta večer prireĎena njoj u čast. GospoĎa Delacroix se pred svojom kćeri nije čak ni pretvarala da je nesretna, iako je barem poţeljela Alexandri svako dobro na Akademiji gospoĎice Grenville. Što se Luciena tiče, on ju je cijele večeri izbjegavao, bio je zauzet i šarmantan sa svojim gostima. Nekoliko puta ju je pogledao, a potom se uspio izgubiti prije nego što je od njega mogla zahtijevati objašnjenje zbog čega je on sve to smatrao njezinom pogreškom. Dobro. Samim time će sutrašnji odlazak biti puno jednostavniji.

Upravo kad se spremala ispričati i po treći put se rasplakati te večeri, pojavio se 171

Kako ukrotiti razvratnika

pokraj nje. — Gospodaru — rekla je i završila s davanjem uputa lakaju da otvori jedan od prozora u plesnoj dvorani prije nego što ljudi počnu padati u nesvijest od vrućine i zagušljivosti.

Kad je sluga otišao, Lucien je stao pred nju. — Samo sam ti ţelio predloţiti da bi mogla doći spavati u ţutu sobu kad završiš s pakiranjem večeras. Dao sam je pripremiti za tebe, budući da je tvoja spavaća soba pretrpjela manju nezgodu.  Hvala vam, gospodaru.

Ispruţio je ruku. Bio je to nenadan pokret u kojemu nije bilo nimalo njegove uobičajene milosti. — I sam ću se sad oprostiti s tobom. Moja kočija bit će ujutro spremna povesti te kamo ţeliš. Predlaţem ti da odeš prije nego što Rose ustane, jer bih ţelio njezin plač svesti na minimum.

Alexandra je kimnula i rukovala se s njim. Na trenutak se ponadala da će je on privući u naručje i odnijeti, ali činilo se da je naučio lekcije o doličnome vladanju kojima ga je poučila. Pustio joj je ruku, naklonio se i udaljio. Alexandra je gledala kako odlazi i poţeljela da nije bila tako stručna učiteljica.

Fiona je s ushitom promatrala napeto rukovanje i mračan izraz lica Luciena i gospoĎice Gallant. Još više bi bila voljela da je tu bila lady Welkins koja bi joj posluţila kao točka na i, ali činilo se da sve prolazi dobro i bez nje. Lucienova osjećanja prema toj djevojci bila su puno učinkovitiji poticaj da oţeni Rose od bilo čega drugoga što je mogla smisliti.

Ponovno je pozornost vratila na plesni podij kad je završio posljednji valcer te večeri. Lord Belton ga je uspio osigurati za sebe, u čemu mu je Rose nedvojbeno uvelike pomogla. Vikont je otpratio Rose natrag do bočne strane prostorije gdje je njezina majka bila okruţena hrpom svojih novih pajdašica i osmjehnula se mladiću.  Ţeljela bih da su i moje stare noge za ples, lorde Beltone. Zbog vas zavidim tim mladim damama.

Nasmijao se. — Bilo bi mi zadovoljstvo biti vam pratnja kad god to poţelite.  Pravi ste gospodin, lorde. Da me ţalovanje ne priječi da se upustim u tu neozbiljnost, moţda bih čak zaplesala kvadrilu s vama. — Fiona je izravnala uvojak Roseine kose. Čini se da ta djevojka nikada nije mogla paziti da se ne raščupa. — Draga moja, hoćeš li mi, molim te, donijeti čašu punča?  Bit će mi zadovoljstvo, gospoĎo Delacroix — ubacio se vikont i okrenuo poći.

Fiona ga je zgrabila za rukav. — Ma nemojte vi, lorde. Moţe to učiniti i Rose.

Rose ju je kiselo pogledala. — Odmah se vraćam.  Pripremili ste divnu zabavu, gospoĎo Delacroix. Rose mi je nekoliko puta prokomentirala koliko je ushićena.  Da, sve za moju ljubimicu.

Vikont je bacio pogled prema gomili iza sebe.  Ah, eno Kilcairna. Molim vas, ispričajte me, trebao bih na trenutak 172

Suzanne Enoch porazgovarati s vašim nećakom.

Bila je u pravu i očito ga je uhvatila baš na vrijeme. — Lorde, namjeravate li pitati Luciena za dopuštenje za ţenidbu s Rose?

Lord Belton se doimao iznenaĎenim, ali osmjehnuo se i potvrdno kimnuo. — Da, namjeravam. Vraški sam se namučio ovaj tjedan ući mu u trag.

Fiona je zabrinuto pogledala prema Lucienu, ali bio je daleko i nije ih mogao čuti. — U tom slučaju... lorde, rekao mi je da ništa ne govorim, ali iskrena briga za vas primorava me da prekinem šutnju.

Vikontovo čelo se naboralo. — O čemu?  Znate koliko Lucien voli... ah, nasamariti ljude.

Sad joj je već posvetio punu pozornost. — Da, znam.  Dakle... o, Boţe, moţda ipak ne bih trebala reći.  Ma dajte, molim vas, madam.  Da, da, u pravu ste. Moj lorde, mislim da vas samo zadirkuje u vezi Rose.

Odavno se sam namjerava njome oţeniti.

Njegovo privlačno lice je problijedjelo. — Šalite se, madam.

Poloţila je ruku na srce. — Nikada ne bih mogla biti tako okrutna. Bila je to najveća ţelja mojega pokojnog supruga i nakon što je u Londonu s njom proveo neko vrijeme, Lucien me prije nekoliko dana obavijestio o toj svojoj nakani. Večeras će objaviti zaruke, bit ćete tu, ali odlučio je da ova večer bude samo Roseina.

Bila bi nastavila, ali prema vikontovu ljutitome i odsutnome izrazu lica bilo je očito da ju je prestao slušati. Trenutak potom je zatreptao i vratio pogled na nju.  Uistinu ste silno ljubazni, madam — rekao je napeto. — Moram ići. Molim vas, ispričajte me svojoj kćeri.  Naravno, lorde Beltone. Ali nemojte, molim vas, reći Lucienu da sam pokvarila njegovu šalu. Bit će vrlo ljutit na mene.  Neću odati vašu tajnu. A sada, laku noć.

Fiona je gledala za vikontom koji se probijao kroz guţvu, namjerno izbjegavajući Luciena i Rose. Kad je izišao iz prostorije, osmjehnula se. Dragi Oskar bio bi silno zadovoljan.

173

Kako ukrotiti razvratnika

Šhsnahsuo poglawljh

A

lexandra je na glavu stavila svoj plavi šeširić, pričvrstila Shakespeareovu uzicu i pošla za prtljagom natovarenim lakajem niz stube. Sunce je bilo tek zlatna krhotina iznad krovova kuća kad se rukovala s Wimboleom i izišla u svjeţe ljetno jutro.  Nedostajat ćeš nam — rekao je batler i sagnuo se dati Shakespeareu posljednju pseću poslasticu. — Sretno, gospoĎice Gallant.  Hvala ti, Wimbole. — Na trenutak je oklijevala stojeći na ulaznome trijemu i zarumenjela se, pretpostavljajući da batler zna zašto. — Ipak je upitala: — Lord Kilcairn još nije ustao?  Obavijestio me da vas jutros neće ispratiti.  Naravno.

Znači, to je bio odgovor. Odbila je igrati njegove glupe igre i sad je on bio gore na katu i durio se ili, još gore, spavao. Da mu je istinski bilo stalo do nje, a ne do samoga sebe, nešto bi smislio... pa bi mogla ostati.

Odagnavši treptanjem očiju još jednu poplavu suza, podigla je terijera na počivaljku, a potom se i sama popela za njim. — Samo me odvezi do sljedeće poštanske kočije, Vincente. Ne moraš me voziti cijelim putem do Hampshirea.

Mladi timaritelj je navukao šešir. — Kako vi ţelite, gospoĎice Lex, iako bi mi bilo drago odvesti vas do odredišta. — Zatvorio je vrata, navukao zasun i kočija se zanjihala kad je uskočio na povišeno vozačevo mjesto. Trenutak potom vozilo je krenulo zakloparavši te su se otisnuli na put.

Alexandra je sjedila zavaljena na crnom podstavljenom sjedalu i pustila da joj suze teku niz obraze. Čim se ukrca na javnu poštansku kočiju, više se neće moći prepustiti plaču. Provela je gotove cijelu noć plačući i samosaţalijevajući se, ali od toga nije imala nikakve koristi, nego samo glavobolju. Potištenost zasigurno ništa nije mijenjala. Zaljubila se u ponosnoga iritantnog muškarca koji nije vjerovao u takvu glupost i nije ţeljela — nije mogla — udati se za nekoga tko je to činio samo zbog vlastite ugode, samo zato što je njemu tako odgovaralo da napakosti svojim roĎakinjama.

Kočija je skrenula iza još jednoga zavoja, a trenutak potom i iza drugoga.

174

Suzanne Enoch Nadala se da se Vincent nije izgubio, zato što joj se učinilo da vozi zaobilaznim putem do gostionice. Nije se nikamo posebno ţurila, ali što prije počne poučavati na Akademiji, to će prije početi potiskivati iz misli privlačnoga, tvrdoglavoga, nemogućega Luciena Balfoura.

Pet ili šest minuta potom, kočija se zanjihala i zaustavila. — Stigli smo, gospoĎice — povikao je Vincent i trenutak potom otvorio vrata.

Shakespeare je zamahnuo repom i iskočio na tlo. Alexandra je ustala, pogledala kroz vrata... i ugledala poznato začelje Balford Housea.  Što...

Tamna uzbibana krpa pala joj je preko glave i obavila je. Netko ju je zgrabio oko struka, stisnuo joj ruke i izvukao je iz kočije. Prije nego što je uspjela vrisnuti, nečija ruka zapušila joj je usta, umalo je ugušivši ispod teške tkanine.

Shakespeare je zalajao i netko ga je — zvučao je poput Vincenta — ušutkao.

Trenutak potom zaškripilo je drvo i osjetila je kako ju je netko prebacio preko ramena i ponio niz stube. Stube su bile uske jer su joj stopala dvaput lupila od zid, a glava jedanput. To je izazvalo njezin bolan usklik i tihu, jedva čujnu psovku onoga tko ju je nosio.

Naposljetku ju je spustio na nešto mekano i udobno i pustio je. Trenutak je, osluškujući, nepomično leţala, a potom joj se Shakespeare koprcajući pribliţio kroz mračni pokrov liznuti joj lice. Ljutita i teško dišući, Alexandra se uspravila u sjedeći poloţaj i odbacila pokrivač. Zatreptala je, naglim pokretom uklonila raščupanu kosu s lica... i ugledala svoga otmičara.  Luciene! — vrisnula je. — Za ime Boga, što to...  Otimam te — rekao je mirno. — Kao i tvoga psića.

Jedva se osovila na noge i Lucien je ustuknuo jedan korak. Sumnjao je da će ga pokušati udariti nogom u osjetljive dijelove, što nikako ne bi bilo dobro, jer njih dvoje su još trebali dati Kilcairnova nasljednika.  Ne otimaš me! — vikala je, zureći u Vincenta i Thompkinsona, a potom vratila pogled na nj.  Da, otimam. Urlikanje zbog toga neće ti nimalo pomoći.  To je smiješno! — Bijesno se zaputila preko prostorije prema najbliţim vratima, ali on joj je prepriječio put.  Moţda je malo neobično — priznao je, poţeljevši da se njegova praktična gospoĎica malo smiri kako bi joj mogao objasniti svoje ponašanje i svoj savršeni plan. — Ali posve sam ozbiljan po tom pitanju.  Gdje smo mi zapravo?  U mojemu vinskom podrumu. Zapravo, u mojemu drugom vinskom podrumu.  Naravno, u tvom drugom vinskom podrumu. — Okrenula se u krug, a potom ga ponovno pogledala, dok joj se u pogledu iznenaĎenje pridruţilo bijesu. — Krevet na četiri noge s baldahinom! To je...

175

Kako ukrotiti razvratnika

Tvoj je, iz zlatne sobe. Znao sam da ti se sviĎa.  U redu. — Prekriţila je ruke preko draţesnih prsa. — Pretpostavljam da bih te trebala upitati zašto si me doveo u svoj drugi vinski podrum.

Napokon jedno razumno pitanje. Lucien je pokazao prema timaritelju i lakaju.

— Thompkinsone, poĎi na kat. Vincente, idi još dalje provesti kočiju. Pobrini se da zaključaš kad budeš izlazio.

Timaritelj je skinuo šešir i izišao stubama koje su vodile u vrt, dok je lakaj pobjegao u glavni vinski podrum. S obzirom na Alexandrin oštar jezik, obojica su nedvojbeno osjetili olakšanje zbog toga što su prošli neozlijeĎeno. Lucien se pripremio za prepirku koja će uslijediti.  Zanimljivo — rekla je Alexandra, čiji je glas odisao cinizmom.  Sad kad si angaţirao poslugu da ti pomogne oteti me, udaljavaš ih da ne čuju objašnjenje. Ili ga moţda već znaju?  Znaju da sam zabrinut za tvoju sigurnost i da je, s obzirom na tvoju snaţnu neovisnu crtu karaktera, drţati te ovdje protiv tvoje volje jedino što mi preostaje.  Ma daj, molim te, reci mi zašto si ti to zabrinut za moju sigurnost? Ah, nije valjda ponovno zbog blebetanja lady Welkins, je li? Bit ču savršeno sigurna u Hampshireu. — Ponovno se ogledala po mračnom podrumu. — Puno sigurnija nego ovdje. Nitko me dosad u ţivotu nije oteo.  Drago mi je što sam ti prvi... ponovno.

Alexandra se zarumenjela. — Pijan si, je li?  Samo malo. Cijelu sam noć bio budan premještajući pokućstvo, popravljajući lokote i uklanjajući pribor neophodan za bijeg.  Oprosti što ti ne laskam, gospodaru, ali...  Trenutak prije zvala si me Lucien.  Na smrt si me prestrašio. Hajde, molim te, prestani s tom glupošću i pusti me da odem.  Ne, sve dok ne pristaneš čuti razlog.

Stavila je ruke na bokove. — Koji razlog?  Razlog da se udaš za mene.

Alexandra se glasno nasmijala, iako u tome glasu nije bilo ničega što bi zvučalo šaljivo. — Oteo si me kako bi me uvjerio da si netko u koga mogu imati povjerenja i na koga se mogu osloniti? Je li te netko lupio u glavu, lorde Kilcairne?

Namrštio se. — Dosta toga. Ne prestaješ se pitati koji su motivi da te poţelim oţeniti. Kao prvo, umoran sam od traţenja supruge, ţelim te zaštititi i pokušavam osujetiti nakane svoje obitelj. Jesam li nešto izostavio?  Poţeljet ćeš se vjenčati sa mnom kako bi me spriječio da ne svjedočim protiv tebe zbog otmice.

Prokletstvo, bila je pametna. Prišao joj je bliţe, ali ustuknula je. Očito je neće pridobiti za sebe voĎenjem ljubavi s njom, u svakom slučaju ne danas. — Sve to moţda je moglo imati nekakve veze s odavanjem zamisli, ali ništa od toga nije razlog 

176

Suzanne Enoch zbog kojega ţelim da mi budeš suprugom.  Onda me, molim te, prosvijetli.

Hvala Bogu pa se još nije bio otrijeznio od prethodne večeri. U protivnom nikada ne bi uspio izgovoriti te riječi. — Ţelim te oţeniti zato što te volim, Alexandra.

Dug trenutak stajala je zagledana u njega i u njezinim tirkiznim očima ratovale su sumnja, zaprepaštenje i bijes. — Neprestano mi govoriš kako su to samo riječi: riječi koje koristiš kako bi manipulirao ljudima da učine ono što ţeliš. Kad dolazi od tebe, ljubav je tek jedna riječ, Luciene, jer ti ne vjeruješ u ljubav. Sam si mi to rekao.  Bio sam kreten.

— Još uvijek si kreten, otvaraj ta vrata i pusti me da odem.  Ne, ovdje si sigurna, a ja ću te uvjeriti u svoje iskrene namjere. Obje, Fiona i Rose, misle da si na Akademiji gospoĎice Grenville, a isto misli i tvoja prijateljica Victoria.

Polako je sjela na rub kreveta. — A kako ćeš me to uvjeriti?  Uklonit ću svaku prokletu prepreku kojom se koristiš kao uporištem da mi ne vjeruješ. Eto kako.

Alexandra je slegnula ramenima. — Zvuči posve jednostavno, ali mogao bi uzeti u obzir kako mi ne treba drugi razlog da mi se ne svidi pomisao na udaju za bahatu ciničnu zvijer kakva si ti, koja nema grizodušja uništiti ţivot drugome samo kako bi dokazala ono do čega je jedino njoj stalo.

Njezin oštar zajedljiv jezik bio je u dobroj formi. — Mislim da je tebi uistinu stalo, Alexandra. Zapravo, znam da ti je stalo. Znao sam to od trenutka kad si ušla u moju kuću. Dokazat ću ti to.  Nije vaţno.

Lucien se zaputio kroz vrata koja su vodila do prvoga vinskog podruma i stuba koje su vodile u kuhinju. — Začudit ćeš se — rekao je i zatvorio vrata za sobom.

Zaključao ih je u trenu kad je stigla do njih i počela kloparati ručkom i udarati po teškoj hrastovini.  Luciene! Luciene! Vraţe, pusti me odavde!  Neću! — odgovorio je glasno. — I nemoj se ozlijediti.

Popeo se stubama sve do kuhinje pa zaključao i ta vrata, ostavljajući Thompkinsona da se mota po kuhinji i pretvara da ne čuva straţu. Nadao se kako će ona jednostavno biti polaskana naporom koji je poduzeo, popustiti i poštedjeti ga nevolje da prvo izgladi sve ostalo. Ali sad je morao odrţati riječ i nadati se da će ga njezin oštar smisao za smiješno i razumno iskupiti u njezinim očima.

Lucien je zastao na putu do svoje spavaće sobe. Morao je i on proći malo iskupljenja. Prije nego što je upoznao gospoĎicu Gallant, uistinu nije ni razmatrao posljedice nekih svojih postupaka.

Pred njim je visio portret Jamesa Balfoura. Prišao je korak naprijed i s kuta strgao crnu vrpcu. Danas je postajao novi, bolji Lucien Balfour, zaštitnik slabih, 177

Kako ukrotiti razvratnika

branitelj neduţnih, tvorac čuda i, nadao se, onaj koji će oţeniti Alexandra Gallant... što će biti najveće čudo od svih. — Dakle, Jamie — rekao je, izravnavši okvir — poţeli mi sreću.

Pa ovo je smiješno — promrmljala je Alexandra i ponovno se sručila na krevet.

Sat lupanja, kloparanja i vikanja nije joj donio ništa osim umora, a sad su i svijeće već bile gotovo dogorjele.

Onaj Lucien Balfour kakvoga je do jučer poznavala ne bi je ostavio u mračnome podrumu, ali ova jutrošnja inačica grofa bila je očito nerazumna. Čak je uklonio vino s police na jednome zidu, što je značilo kako je nedvojbeno planirao uništiti je glaĎu i ţeĎu.

Netko je zagrebao po vratima pa je skočila na noge i pritrčala još jednom zalupati na teška vrata. — Da? Ovdje sam! Pomozite mi!  Oprostite, gospoĎice Gallant, to sam ja, Thompkinson. Grof me poslao da vas pitam treba li vam što.  Moram izići odavde!  Hm, sve osim toga, gospo.

Ogorčeno je otpuhnula. — Dobro. Treba mi još svijeća i nešto za raditi, zaboga.

I zrcalo, da se mogu počešljati... I nešto za pojesti i popiti.  Odmah ću se pobrinuti za to, gospoĎice.

Kad su se nedugo potom vrata otvorila, ušla su dvojica lakaja noseći toaletni stolić i zrcalo, dok je treći unio doručak koji je izgledao vrlo primamljivo. — Trebam samo ručno zrcalo — rekla je, motreći tu procesiju u nevjerici. Očito je pola kućanstva bilo uključeno u tu ludost.  Grof je mislio da će vam se ovo više svidjeti, gospo.

Alexandra je kimnula, uzevši Shakespearea u naručje. Nije mislila da bi tako lako mogli pobjeći, ali zasigurno je bila sklona iskoristiti njihovu popustljivost. — Biste li to mogli prinijeti bliţe stubama? — upitala je.

Sluge su ponovno poslušno podigle stolić. U istome trenutku Alexandra je naglo jurnula prema otvorenim vratima. Uspjela je protrčati kroz ulaz u mračnu katakombu glavnoga vinskog podruma.  GospoĎice Gallant, čekajte!  Thompkinsone, ona bjeţi!

Zatomivši likovanje, zakrenula je iza posljednjega stalka s vinom ispred stuba... i lupila u široku čvrstu komodu. — DoĎavola — zagunĎala je, zateturavši unatrag.

Lucien ju je zgrabio za ruku i povukao uvis. — Ne tako brzo, mala moja zločinko.

Podignula je pogled, zagledavši se u njega. — Nisam ja nikakva zločinka. Pusti me. 

178

Suzanne Enoch Nadam se da nisi zgnječila Shakespearea. — Glas i izraz lica bili su mu ozbiljni, ali pomislila je kako je u njegovim sivim očima ugledala treptaj zabavljanja.

To ni najmanje nije unaprijedilo njezin plan.  Da sam ga zgnječila, ti bi bio kriv za to.  Hm, hm. Natrag, unutra.  Neću.

Sagnuo se i uzeo nju i Shakespearea u naručje. Bez imalo zamjetne teškoće, ponio ih je natrag u provizorno načinjenu tamnicu. Kad ju je spustio, shvatila je da se trebala boriti, ali osjećaj koji je imala u njegovu naručju prilično joj je oduzeo dah.  Odsad ću ostaviti nekoga ispred vrata. Bude li ti što trebalo, netko će se za to odmah pobrinuti.  Potrebna mi je sloboda.

Nacerio se. — To je moj krajnji cilj, draga moja, ali malo će potrajati. — Zamahom ruke dao je znak lakaju da ode i pošao za njim prema dovratku, gdje se zaustavio. — Umalo sam zaboravio — rekao je i odnekud iza leĎa izvadio knjigu. — Da se zabaviš.

Nije se pomaknula uzeti je od njega pa ju je on odloţio na praznu vinsku policu. Uz dubok naklon, uzmičući, izišao je iz prostorije i zatvorio vrata. Nekoliko sekundi potom, ţeljezni je klin kliznuo, vrata su se zatvorila i ona je ponovno ostala zaključana.

Tek kad više nije mogla čuti nikakve kretnje s druge strane vrata, Alexandra je vratila Shakespearea na krevet i uzela knjigu. Osjetila je ugodne trnce niz kraljeţnicu. Donio joj je Byrona. 

RoĎače Luciene — rekla je Rose presrevši ga u trenu kad je izlazio iz kuhinjskoga hodnika. — Je li Lex već otišla?

Kimnuo je glavom, nastavljajući prema ulaznim vratima. — Prije nego što sam sišao.  Grozno — drhtavim glasom izgovorila je njegova roĎakinja. — Nadala sam se da ćemo barem doručkovati zajedno, a potom bih je moţda mogla uvjeriti da ostane.

Osvrnuo se prema njoj i upitao: — Reci mi, molim te, kako bi ti to uspjelo?  Rekla bih joj koliko je mama i ja volimo i kako je sve s njom bilo zabavno.

Lucien je zastao. — Prestani, roĎakinjo. Doslovno me tjeraš da zaplačem.

Prava suza potekla je niz Rosein obraz. — Ti trebaš prestati. Uvjerena sam da je Lex otišla zato što si bio zao prema njoj.

To je bilo zanimljivo. Činilo se da njegova roĎakinja doista nije imala pojma što je njezina majka smjerala. Iako nije ţelio posebno raspravljati o tome tko je kriv za Alexandrin odlazak, unatoč njezinu očitom neznanju po pitanju odreĎenih tajnih dogaĎaja, Rose je bila uvelike umiješana u tu zbrku. Imati je na svojoj strani moglo 

179

Kako ukrotiti razvratnika

bi mu biti od koristi.

Shvativši da pilji u nju i da joj je izraz lica postao još sumnjičaviji, Lucien je zadrhtao. Rekao je Alexandri da će sve srediti. Rose je bila dio toga... vrlo moguće posve neduţna strana u cijeloj toj katastrofi. — Mogu li razgovarati s tobom? — upitao je.

Problijedjela je. — M-moţeš. Pretpostavljam da moţeš.

Pokazao joj je da uĎe u blagovaonicu. Kad je ušla, doimajući se poput zeca kojega namjeravaju ispeći za večeru, ušao je za njom i zatvorio vrata. — Molim te, sjedni.

— Jesam li u nevolji? — upitala je bojaţljivo, sjedeći na krcatome stolcu ispod prozora. — Pomislila sam kako je sinoć sve prošlo vrlo dobro i ţelim ti još jednom zahvaliti na tome što si mi omogućio da organiziram zabavu.

Lucien joj je sjeo sučelice. — Nema na čemu. Ne, nisi ti u nevolji. Ja sam.

Odmah je ispruţila ruku dotaknuti mu koljeno, a potom se odmaknula kao da se oprţila. — O, Boţe! Što nije u redu?

Razgovor s Alexandrom bio je puno lakši... zato što je mogao reći sve što mu je bilo na umu i zato što nije morao iščeprkati najjednostavnije izraze prije nego što je uspio izgovoriti rečenicu. — Mislim da bismo prvo trebali uspostaviti nekakva pravila.  Pravila? — Čelo joj se naboralo.  Da. U ovoj prostoriji, iza zatvorenih vrata, ti i ja bit ćemo posve iskreni jedno prema drugome. Slaţeš li se?

Rose je oklijevala, a potom kimnula glavom. — Što još?  Sve što kaţemo u ovoj prostoriji ostaje meĎu nama... osim ako to prvo ne raspravimo.  Dobro, slaţem se.

Zasad je bilo dobro. Zapravo, nije očekivao da će ona uopće biti sposobna donijeti odluku. Moţda je Alexandra bila u pravu kad je rekla da bi uz pravu potporu Rose mogla funkcionirati puno bolje od lijepe paunice. Uskoro će to doznati.  Rose, jesi li došla u London s namjerom da se udaš za nekoga posebnog plemića s titulom?

Zarumenjela se. — Posebnoga...

— Jesi li došla u London s namjerom udati se za mene?

— Je li ti to mama rekla?  Spomenula je to. Čija je to bila zamisao?  Mama i tata su rekli kako bih se trebala udati za tebe. Otkad znam za sebe, namjera je bila da se udam za tebe. Kad si nas posljednji put posjetio, mama mi je čak rekla da ne mogu jahati Daisy, svoga ponija, zato što bih mogla uprljati haljinu pa bi ti pomislio kako nisam prava dama.  Čini mi se da se sjećam nečega sličnoga — rekao je suhoparno.

180

Suzanne Enoch Ţeliš li se ti udati za mene?

Uredno je sklopila ruke u krilu. Bila je to profinjena kretnja koju je očito naučila od svoje guvernante. — Rekao si da trebamo biti savršeno iskreni.

— Jesam.  Pa, znam da si u posljednjih nekoliko tjedana vrlo ljubazan prema meni i da bi se moţda mogao zaljubiti u mene, ali reći ću ti istinu, Luciene. Molim te, nemoj se ljutiti, ali ja uistinu nemam ţelju udati se za tebe.

Hvala Bogu. — Zašto ne?  Hm, pa, vrlo si... ţestok.

Osmjehnuo se. — Jesam li?  Nemoj me pogrešno shvatiti — rekla je ţurno, naginjući se naprijed sjedeći.

— Ako ti i mama ţelite da do toga doĎe, udat ću se za tebe. — Rose je malo klonula.

Zapravo, ne vidim načina kako to izbjeći. Mama je vrlo odlučna.  Što osjećaš prema Robertu Ellisu, lordu Beltonu?  Ah, jako mi se sviĎa. Ali on je samo vikont. Ti si grof i puno si bogatiji.  To je istina. Ali što ako ti kaţem da ja...

Netko je zagrebao po vratima.

Nadao se da njegova zatočenica nije ponovno pobjegla. — Što je to? — zareţao je.

Kroz vrata je provirio Thompkinson. — Oprostite, gospodaru, ali... mogu li dobiti pero, tintu i malo papira za... za Wimbolea, gospodaru?

— Da, naravno. U mojemu uredu. — Barem zasad još nije traţila barut.

— Dobro, gospodaru.

Kad su se vrata zatvorila, Lucien je ponovno posvetio pozornost Rose. — Što ako ti namjeravam reći da sam zaljubljen u neku drugu?

Njezine plave oči su se razrogačile. — Jesi li? U koga?

— U koga? U Alexandru Gallant.

Piljila je u nj i na njezinu lijepom licu izmjenjivali su se nevjerica, uţas, zaprepaštenje i — njoj u prilog — zabava.

— Zaljubljen si u moju guvernantu? — naposljetku je protisnula.

— Da, jesam.

Rose se zahihotala. — A ja sam mislila kako sam ja u neprilici.

Namrštio se. — Nisam ja u neprilici zbog toga. — U mislima je posve jasno čuo kako mu Alexandra govori da je obećao biti iskren s Rose. Boţe dragi, gospoĎica Gallant je sad bila njegova savjest. Lucien je zastao i na trenutak to razmotrio.

Moţda je i bila. Moţda ju je zbog toga toliko i trebao. — Nisam ja samo zbog toga u neprilici — ispravio se.

— Pa što je onda?

— Ţe... ţelim je oţeniti, ali ona se s tim neće sloţiti. Ona...

— Odbila te? — Roseino zadovoljno smijuckanje pretvorilo se u pravi smijeh. — O, moj Boţe! 

181

Kako ukrotiti razvratnika

Nije to bilo nimalo zabavno. — Odbila me zato što je znala da si se ti trebala udati za mene.

Polako se otrijeznila i na trenutak ga pomno motrila, dok se on s nelagodom meškoljio. — Potrebna sam ti — rekla je naposljetku.

Rose je očito bila puno pametnija nego što je on o njoj mislio. — Da, potrebna si mi.

— Potrebna sam ti da ti kaţem kako je u redu to da oţeniš Lex. Sputavajući svoju nestrpljivost, Lucien je kimnuo glavom.

— Gle, nije u redu. Ne, ako na taj način ja ostajem bez onoga za koga ću se udati.

— Shvaćam.

— Nisi ljutit, zar ne?

— Jesam, ali ne na tebe. — Lucien joj se zagledao u ruke. Znao je što je bio sljedeći korak, ali ako ga odbije, više neće imati nikakva izbora. U stvari, nikakva koji bi Alexandra odobrila. A to je bio najvaţniji element prokletoga plana.

Alexandra je morala biti zadovoljna ishodima. — A što ako budeš imala nekoga za koga ćeš se udati?

— Morao bi biti plemić. Pretpostavljam da misliš na Roberta?

Neznatno se osmjehnuvši, Lucien joj je dopustio da preuzme kontrolu nad razgovorom. — Rekla si da ti se sviĎa.

— Silno mi se sviĎa. On je... njeţan i smije se kad kaţem nešto glupo, a ne kao ti koji se samo mrštiš na mene.

— U redu, mislim na Roberta.

— Ali, Luciene, sinoć je rano otišao s moje zabave. Mama mi je rekla kako joj se činio uzrujanim zbog nečega.

Mogao je to i pretpostaviti, kako to da je Fiona zapazila Robertov odlazak.

DoĎavola, ta vještica se i dalje petljala. Morat će on tome stati na kraj. — Prepusti to meni. Ali potrebna mi je tvoja riječ, Rose. Ako te Robert ţeli oţeniti, pristat ćeš na to. Čak i u slučaju da ujna Fiona više bude za to da se udaš za mene.

— Hoćeš li mi dati dobar miraz?

— Vrlo dobar miraz. Posebno dareţljiv.

— Onda u redu. Pristajem.

Lucien je odahnuo. Nije čak ni bio svjestan toga da je zadrţavao dah. — I ja se slaţem. Ali ne zaboravi, ovo zasad ostaje samo meĎu nama.

— Naravno. Bila bih glupača kad bih to rekla mami.

— Hvala ti, Rose.

Ustala je i izravnala suknju. — Nemoj mi još zahvaljivati, roĎače Luciene. Prvo moraš navesti Roberta da me pita da se udam za nj.

— Ah, hoću. — Makar ih to sve uništilo.

182

Suzanne Enoch

Sedamnaesto poglavlje

A

h da, i sat. Ţeljela bih znati koliko je sati — dodala je Alexandra.

Pomalo ispijena lica, Thompkinson je kimnuo glavom i još malo odškrinuo njezina zatvorska vrata. — Odmah, gospoĎice Gallant.

Uopće nije imala sućuti prema njemu, iako mu je Lucien priprijetio da je čuva.

Grof je očito nekamo iščeznuo, ali još uvijek je mogla mučiti njegove sluge. — Hvala ti. Moja prepiska trebala bi biti gotova dok se vratiš.  U redu, gospoĎice Gallant.

Povukao je vrata i zatvorio ih navukavši zasun. Alexandra se naslonila uz prazne vinske police i osmjehnula. Koliko god to mrzila priznati, postajalo je zabavno. Sam Bog je bio svjedok da nikada prije nije udovoljavala svakoj svojoj mušici.

— Što ćemo sljedeće zatraţiti, Shakes?

Terijer je podigao glavu, a potom se vratio spavati u svoju utvrdu ispod njezina toaletnog stolića. Činilo se da mu savršeno odgovara boraviti u vinskome podrumu kad ga je Thompkinson opskrbio lijepom sočnom ovčjom kosti, koja je bila toliko velika da ju je jedva uspijevao vući uokolo. Gdje god postoji kost, on će ostati.

Alexandra je potpisala pismo, presavila ga i s vanjske strane napisala adresu.

Kad je završila, vrata su zakloparala i ponovno se otvorila. Thompkinson je oprezno zavirio unutra, nedvojbeno strahujući od zasjede. Kad ju je vidio kako stoji kod toaletnog stolića, još šire je odgurnuo vrata i omogućio Binghamu da uĎe i unese sat koji je stajao na polici iznad kamina u blagovaonici.

— Hoće li ovaj odgovarati, gospoĎice Gallant?

— Hoće, hvala ti. — Prešla je preko prostorije i pruţila mu pismo. — Molim te, pobrini se za to da ovo odmah bude poslano.

Zbog tika koji je očito stekao tijekom nekoliko posljednjih sati, obraz mu je zatitrao. — Lord Kilcairn je rekao kako iz kuće ne smije izići ništa što on prethodno ne pogleda.

Sklopila je ruke, ni najmanje iznenaĎena. U svakom slučaju, pismo je bilo više za njega nego za Emmu Grenville. — Shvaćam... Molim te, onda ga obavijesti da mu je Shakespeare u kutu ostavio nešto što treba pregledati — naglasila je Alexandra.

183

Kako ukrotiti razvratnika

Naklonio se i izvukao zaprepaštenoga Binghama iz prostorije. — Ja ću to obaviti, gospoĎice Gallant.

Nakon što je lakaj otišao, lutala je po rubovima podruma, tragajući za nekim drugim zadatkom na koji bi mogla poslati svoje čuvare. Naposljetku će slučajno ostaviti vrata otključana. Njezin prodoran pogled zaustavio se na jedinome prozoru njezina zatvora. Bio je na vrhu zida, vrlo malen i izvana skriven vinovom lozom u vrtu pa je kroz njega prodiralo malo svjetla koje je obasjavalo podrum.

Pogledavši još jednom prema vratima, Alexandra je privukla stolicu toaletnoga stolića i stala ispod nejasno osvijetljenog otvora. Popevši se na krhko filigransko sjedalo i odrţavajući ravnoteţu na vrhovima prstiju, uspjela je dosegnuti do dna okna. DoĎavola, graditelji ga nisu napravili tako da se otvara, ali drveni okvir je malo popustio kad ga je gurnula prstom.

Ponovno sišavši, krenula je u potragu za nečim čime bi mogla iskopati staro drvo. Stolni noţ bio bi savršen, ali već su bili odnijeli posluţavnik na kojemu su joj donijeli ručak. Lucien je bio temeljit u potrazi i uklanjanju svih mogućih alata i sredstava za bijeg.

Načinivši grimasu, završila je s kruţenjem i sjela na stolicu. Mogla je popustiti i pustiti mu da učini što ţeli s njezinim ţivotom, kao što je to već učinio sa svima ostalima oko sebe. Godine u kojima je radila na tome da bude neovisna i sposobna naći svoj put bile bi uzalud, dopusti li mu da upravlja njezinim ţivotom onako kako mu se prohtije.

Alexandra je ustala i počela prekapati po svome kovčegu. Ispod odjeće i cipela našla je ono što je traţila... ukrasnu ukosnicu koja je nekoć pripadala njezinoj majci.

Oko vrha bile su cvjetne latice, ali dno se sastojalo od nekoliko lijepo zašiljenih stapki. Lucien Balfour trebao je naučiti još jednu lekciju: iznenaditi je i zaključati u podrum bilo je jedno, a zadrţati je tu nešto posve drugo.

Lucien je skinuo kaput i bacio ga na klupu pokraj Francisa Henninga. — Ako nemaš ništa protiv — rekao je, zaplijenivši Henningov rapir.

— Ne... naravno da nemam, Kilcairne. Uzmi i moju masku.

— Nema potrebe — Lucien je presavio oštricu promatrajući mačevanje Roberta Ellisa s monsieurom Fancheauom, vlasnikom tvrtke i najdraţim trenerom.

— To su pravila, Kilcairne — ustrajao je Hemming. — Nećeš valjda dopustiti da ti iskopaju oko.

— Ja sam taj koji kopa oči — rekao je odsutno, čekajući da ga Robert zapazi. — Nisam onaj kojemu ih kopaju.

— Ah. Je li to francuski?

— Sumnjam.

Lord Belton je dobio meč i teško dišući skinuo masku s lica. Kad mu se pogled sreo s Lucienovim, ukočio se. — Kilcairne?

184

Suzanne Enoch — Jesi li za meč? — upitao je Lucien.

— Nisam.

— Pustit ću te da pobijediš.

Vikont je zamahnuo rapirom gore-dolje i u zraku je fijuknulo.

— Ali bez tvojih prokletih igara.

Na rubovima prostorije začuo se ţamor. Što više ogovaranja započne, to će više stvari poslije imati za sreĎivati. Lucien je odlučno zadrţao osmijeh na licu. — Bez igara. Ţelim samo razgovarati s tobom.

Robert je spustio masku na pod. — Ne ţelim sad razgovarati. Mislim da sam bio savršeno jasan po tom pitanju.

Toliko o njegovoj doličnosti i ljubaznosti. Lucien je zamahnuo svojim rapirom i zaustavio Roberta. — Ipak razgovaraj sa mnom. Usprotiviš li se tome, premlatit ću te da nećeš znati za sebe, a tek potom ću razgovarati s tobom. Je li ti to jasno?

Na trenutak nije znao koji će korak vikont poduzeti, ali još jednom ga nesmiljeno pogledavši, Robert je odbacio oruţje. — PoĎimo van.

Lucien je pokupio kaput pa pričekao da Robert skine podstavljeni štitnik za prsa i uzme svoj kaput i prsluk. Potom je za mladićem izišao na ulazne stube. Nije bio siguran što se to točno sinoć dogodilo, ali očito je istinski uzrujalo njegova prijatelja. Iako Robertova ljutnja nije na njega utjecala ni blizu onoliko snaţno kao Alexandrina, svakako ga je mučila. Mrštio se kad se zaputio niz stube. Očito je bilo da se grizodušje, kad ga netko počne osjećati, moglo pojaviti u bilo koje vrijeme, bez obzira na to koliko taj trenutak mogao biti nezgodan.

— U redu. Slušam. Što je to tako prokleto vaţno, Kilcairne?

— Rose je bila zabrinuta zbog toga što si sinoć rano otišao sa soareje i što si izgledao uzrujano. Je li ti nagazila na prste tijekom plesanja valcera?

Robert je problijedio. — Upozorio sam. Bez igara. Nisam raspoloţen.

— Ne prijeti mi, Roberte. Oko vrata već imam toliko namota noga konopa da bih mogao objesiti cijelu regimentu. — Načinio je grimasu kad se vikontov kiseo izraz lica nije promijenio. — Vidi.

Nisam naviknut na umiljavanje i sentimentalnost pa ću te izravno upitati. — Što se dogodilo?

— Ha! Kao da ne znaš?

— Da znam, ne bih te pitao — zastao je Lucien, motreći Robertove mrke crte lica i podočnjake ispod očiju. Očito nije bio jedini koji tu noć nije spavao. Moţda čak zbog istoga razloga. — Istinski ti je stalo do Rose, je li?

— Nije vaţno. Neću ti omogućiti da se zabavljaš time što ću ti reći što osjećam prema njoj. Nasamario si me, priznajem. Ali neću pasti na koljena ispred tebe i čekati da budem poniţen poput ostalih tvojih prijatelja ulizica.

Sad je sve počelo dobivati smisao. — Razgovarao si sinoć s mojom ujnom, zar ne?

— Neću iznevjeriti povjerenje.

185

Kako ukrotiti razvratnika

Lucien je podigao obrvu. — Znaš, lagala je.

Robet je prestao sa svojim oštrim govorom i zagledao se u nj.

— Što? Tko je lagao?

— Moja ujna. Pretvara se u maloga Jaga, šireći u svim smjerovima otrovne priče.

— Kakve... priče?

— To ne znam. Morat ćeš mi prvo dragovoljno reći nešto o tome.

Vikont je oklijevao. — Kako znaš da je lagala ako ne znaš što je rekla?

— Izgledi su meni u prilog — rekao je suhoparno Lucien.

— Osjećam kako me navodiš na to da se dobro nasmijem.

— Ne. Robertje uzdahnuo. — U redu. Rekla mi je da ţeniš Rose... da si to oduvijek namjeravao i da si se samo pretvarao da je drukčije u nastojanju da me nasamariš.

— Hm. Već bih te uspio nasamariti da je bilo što od toga istina.

— Odvratio je pogled od svoga prijatelja čije je lice odjednom bilo puno nade.

Poţelio je da je i Alexandru bilo tako lako zadovoljiti, ali ona je bila puno sumnjičavije naravi od vikonta.

— Nećeš oţeniti Rose — izgovorio je polako Robert.

Lucien se namrštio. — Zaboga, ne! Zašto bih to ţelio učiniti?

— Zato što je divna.

— Pa, priznat ću ti da nije onoliko grozna kako sam u početku mislio — rekao je nevoljko, zapravo iznenaĎen što se zbog toga kad je vidio da Robert više nije potišten osjećao... dobro. Dragi Lucifere... još će piti čaj i ţvakati kekse sa starim šaljivdţijama u Almack’su.

— Znači... nemaš ništa protiv toga da zaprosim njezinu ruku.

— Moţeš dobiti i ostali dio nje. — Lucien se morao naceriti na Robertov očit ushit. — Nije li ti drago što me nisi naveo da te prethodno probodem mačem?

— Bio sam u kušnji iskušati sreću. — Vikont se energično rukovao s Lucienom, a potom pribrao. — Čemu onda ta podrobna obmana?

Ako je Robert mislio da je Fionina prijetvornost bila podrobna, ništa još nije shvaćao. — Pridruţi mi se u Whites’u na ručku. Duga je to priča, zbog koje ću ti na kraju krajeva dugovati još jednu uslugu.

— Onda mi svakako reci.

Ovaj put Lucien je oklijevao. — Ali to zahtijeva i tvoju diskreciju.

Vikont je ispruţio ruku, zaustavivši ih obojicu. — Čekaj malo, grof Kilcairn Abbeyja od mene traţi diskreciju?

— I strpljenje.

Robert se osmjehnuo, sretan što su njegovi problemi nestali. — Imaš oboje. Ali vjeruj mi, stajat će te vraške usluge.

186

Suzanne Enoch Uz posljednji teški uzdah, Alexandra je gurnula prozor iz okvira. Na trenutak se vani zaglavio u zapletaju vinove loze, a potoni uz tupi udarac pao nekoliko centimetara dalje od cvjetne gredice.

Nekoliko sekundi divila se svojoj nadarenosti za lupeštvo, a potom otkinula krhotine koje su ostale na dnu otvora. Osjećala je umor u rukama i nogama, ali već se dvaput morala zaustaviti kad je Thompkinson ušao u tamnicu provjeriti gdje je ona. Mogao se svakoga trena ponovno pojaviti i zapaziti da nema prozora.

Kad je drvo bilo onoliko glatko koliko ga je mogla glatkim učiniti svojom cvjetnom pribadačom, sišla je sa stolice i vratila se do kovčega. Naţalost, nikada neće biti u stanju tu prokletu stvar izbaciti kroz mali otvor.

MeĎutim, njezin glavni cilj bio je domoći se Vixenine kuće pa onda procijeniti situaciju.

Ubacivši ponovno pribadaču u kovčeg, izvukla je svoj najstariji kombinezon i prebacila ga preko otvorenoga okvira. Shakespeare je sjedio na krevetu i mahao repom pa je na trenutak pomislila i njega uzeti sa sobom. Nije ga mogla ostaviti samoga u vrtu dok se ona provuče kroz prozor, jer bio je zloglasni istraţivač koji bi se u trenu izgubio. S druge strane, ne bi ga mogla ni povući za sobom a da ga pritom ne udavi.

— Ostani, Shakespeare — rekla je, onoliko glasno koliko se usudila.

Iako ju je terijer nastavio znatiţeljno promatrati, ponovno se smjestio na jastuk. Lucien ga je volio, baš kao i Wimbole, i netko od njih pobrinut će se za nj sve dok ga ona ne bude mogla spasiti.

Bacivši posljednji pogled prema vratima, ponovno se popela na stolicu.

Dočepavši se prstima okvira prekrivena kombinezonom, oprezno je stajala na rukohvatu stolice i pridizala se uvis.

Zahvaljujući očevoj strani obitelji na svojoj visini, Alexandra se ponovno uhvatila i proturila glavu kroz otvor. Morala se okrenuti postrance kako bi provukla već raščupanu punĎu, ali trenutačno joj je kosa bila najmanja briga.

Premjestila se i stala na zaobljeni naslon stolice. Zanjihao se i malo kliznuo, a potom ponovno zaglavio. Duboko udahnuvši i zadrţavši dah, odgurnula se stopalima i svom snagom pridigla uvis.

Stolica ispod nje je nestala. Dašćući, lamatala je nogama nastojeći se pridići i uvući u otvor. Lijevi lakat zaglavio joj se u kutu okvira. Mlatarajući postrance nogama, omogućila si je dovoljno prostora da iziĎe u vrt. Ali sad je izgubila sav onaj zamah i ostala tamo visjeti, napola s vanjske, a napola s unutarnje strane prozora, ostavši potpuno bez daha.

— DoĎavola — rekla je osorno, protegnuvši se ne bi li se uhvatila za jednu čvrsto ukorijenjenu vinovu lozu. Koprcala se i ritala pokušavajući se izvući naprijed, ali ništa se nije dogodilo. Kombinezon ispod nje je skliznuo, dovoljno da je spriječi da naĎe uporište na prozorskoj dasci.

Potom joj je u vidno polje ušao par u crno odjevenih nogu. Okamenila se, 187

Kako ukrotiti razvratnika

nadajući se da će joj vinova loza pomoći da ostane skrivena. DoĎavola, trebala je pričekati do večeri, ali pomisao na to da protrči ulicama Londona sama noću činila ju je nervoznom.

Noge su se zaustavile. — Ah, gospoĎice Gallant?

— Wimbole? — protisnula je. Prozorska daska preko njezina trbuha počela joj je presijecati dah.

— Da, gospo.

— Wimbole, hvala Bogu. Izvuci me odavde, hoćeš li? Poţuri da netko ne vidi.

— Bojim se da ćete se morati vratiti natrag u podrum, gospoĎice Gallant.

Izvirila je glavom i pogledala ga, ali nije uspjela vidjeti dalje od njegova torza.

— Znači li to da i ti znaš za ovo? Čučnuo je. — Bojim se da znam.

— Batler besprijekorne reputacije kao što je tvoja zasigurno ne bi mogao biti suučesnik onima koji ţenu drţe zarobljenu protiv njezine volje.

— Obično ne bi, naravno da ne bi.

— Ali...

— Molim vas, vratite se unutra, gospoĎice Gallant.

I da se nije zaglavila, ne bi se htjela povući. — Neću. Odmah mi pomozi.

Odmahnuo je glavom. — Pustim li vas da pobjegnete, lord Kilcairn će biti prilično nesretan.

— A što je sa mnom? Ja sam ta koja visi na prozoru!

— Tiše, molit ću, gospoĎice Gallant. Mogla bi vas čuti gospoĎa Delacroix, a onda bismo se svi mogli naći u strašnoj zavrzlami.

To ju je smirilo. Gotovo svi u toj kući su poludjeli. — Sad si ti u strašnoj zavrzlami, Wimbole.

Namrštio se. — Moţda bih vam trebao objasniti svoj stav.

— Ah, daj, molim te. Nemam pametnijeg posla. — Noge su joj otupjele pa se ponovno počela koprcati.

— Devet godina radim za lorda Kilcairna. Za to vrijeme bio sam svjedok brojnih skandaloznih incidenata i šutio sam o njima. Tijekom istoga razdoblja promatrao sam kako grof postaje sve ciničniji i svojeglaviji u svome naumu. — Nagnuo se bliţe, osvrnuvši se preko ramena i još više stišao glas. — Bilo da to shvaćate ili ne, gospoĎice Gallant, vaša nazočnost ovdje ima na njega znatan utjecaj... utjecaj koji je prilično blagotvoran za njegovo osoblje.

Alexandra je piljila u nj. — Što?

Uzdahnuo je. — Da kaţem bez uvijanja, grof je puno ljubazniji prema nama... i prema svima ostalima... od vašega dolaska. To ne znači da je prije bio okrutan, prije bi se moglo reći da nije... zapaţao. — Batler se uspravio. — A sad vas molim da se vratite unutra.

Spustila je glavu prema rukama. — Ne mogu. Zaglavila sam se.

— Ah, onda ću otići po pomoć.

188

Suzanne Enoch — Ne...

Kad su batlerovi koraci iščeznuli, Alexandra je pomislila kako se unatoč apsurdnosti situacije ipak osjećala polaskanom. Koliko god bilo smiješno i iritantno biti zatočenikom u nečijem vinskom podrumu, ipak nitko u njezinu ţivotu nije toliko poradio na tome da ona bude na sigurnome.

Netko ju je uhvatio za gleţnjeve. Alexandra je vrisnula.

— Psst! — oglasio se Lucien iza nje.

— Daj, zatvori vrata dolje! — prosiktala je. — Ne ţelim da me još netko vidi ovakvu.

— To je već učinjeno, iako si o tome trebala prije razmišljati. — Njegove tople snaţne ruke su oklijevale, a potom polako kliznule ispod suknje uz njezine noge.

— O, Boţe! — rekla je isprekidano dišući. — Prestani s tim.

— Onda i ti prestani mrdati tom svojom draţesnom straţnjicom.

Poţeljela je da mu moţe vidjeti lice i shvatiti zadirkuje li on to nju ili ga ona uistinu privlači. Lucien je pojačao stisak i povukao je za noge. Alexandra je počela kliziti natrag i nagonski zamlatarala rukama, tragajući za uporištem prije nego što padne.

— Joj, doĎavola! — opsovao je i udario je po straţnjici.

Nije ju zaboljelo, ali osjećala se dovoljno ranjivom i bez tog njegova poteza. — Ne čini to!

— Udarila si me nogom u vilicu, mala.

— Ah, ţao mi je.

Ovaj put ga je posve jasno čula kako se smijulji. — Pokušajmo još jednom, hoćemo li? Neću ti dopustiti da padneš.

Iskorištavao je njezinu bespomoćnost, jer joj je na prilično prisan način milovao noge, ali osjećala je da je prošla cijela vječnost otkad ju je posljednji put dodirivao. Ljutila se na njega ili ne, sviĎao joj se njegov dodir, zvuk njegova glasa i njegove divne oči.

Kliznula je nekoliko centimetara unatrag, a potom se zaglavila.

Lucien ju je ponovno povukao za noge i nešto se poderalo. — Luciene, zaglavila sam se.

Ovaj put dala bi se zakleti da obrazom prelazi duţ njezina bedra. — Da, jesi.

Alexandra nije mogla ne osjetiti drhtanje od kojega je osjećala toplinu sve do noţnih prstiju. Njegove ruke ponovno su joj milovale noge, a usto je osjećala lagan dodir usana na unutarnjoj strani bedara. — Ljubiš li ti to mene? — protisnula je. Da. — Daj, prestani. Ne mogu disati.

— Dobro. Čekaj malo. Donijet ću stolicu.

Udaljio se, a potom vratio, prelazeći joj rukama duţ bokova i struka. Alexandra je počela osjećati priličnu toplinu pa se ponovno zakoprcala.

— Dragi Boţe! — siktao je, glasom koji je sad bio mnogo bliţi.

189

Kako ukrotiti razvratnika

— Gdje

si se to zakačila?

— Mislim da je malo dalje ulijevo. Da, baš tamo.

Zavukao je ruku izmeĎu njezina tijela i prozorskoga okna. Priljubivši se uz njezinu lijevu dojku, ponovno je zastao. — Tu? — upitao je, dok ju je milovao kroz tanki materijal haljine. — Ili tu?

Dahtala je, ponovno izvijajući straţnjicom uz njegova prsa. — Luciene!...

Nemoj. O, moj Boţe!

Disanje joj je zvučalo napeto, bilo zbog njega ili zbog neugodna poloţaja u kojem se zatekla pa je zaključio kako će biti bolje da to završe na tlu. Potegnuo je u stranu materijal koji se zakačio i trenutak potom kliznula je unatrag u njegovo naručje. Bacila mu se oko vrata pa je pod njezinom teţinom izgubio ravnoteţu te su umalo pali sa stolice. Potom su mu usne našle njezine.

Lupili su od zid, ali on to gotovo nije ni primijetio. Bio je čvrst i spreman sve od trenutka kad je ušao u podrum i ugledao njezinu privlačnu straţnjicu kako se koprca na prozoru. Onako hirovitoj kakva je bila, s obzirom na to da ju je silno ţelio, nije imao namjeru ostaviti mogućnost da se pribere.

— Luciene — dahtala je dok ga je ljubila, zavlačila mu prste u kosu i privlačila ga bliţe.

Barem se ponovno koristila njegovim prvim imenom. Spustio se s njom na pod i dalje je drţeći u naručju. Potom joj je bijeli dlakavi psić skočio u krilo i oblizao obje strane vilice.

— Zaboga! — zaurlao je Lucien, ustuknuvši kad mu se to malo čudovište propelo uz prsa.

Alexandra, čije su ruke i dalje bile obavijene oko njegovih ramena, počela se smijati. — Shakespeare, ne!

Podrumska vrata su zakloparala i otvorila se. — Gospodaru javio se Thompkinson oklijevajući. — Znam da ste mi rekli da ne...

— Van! — zagrmio je Lucien.

Vrata su se ponovno zatvorila.

— Hvala Bogu da nismo bili en deshabille — uspjela je izreći Alexandra, zarobivši Shakespearea u naručju, još uvijek se bespomoćno smijući.

— Uskoro ćemo biti.

— Ne, nećemo.

DoĎavola. Znao je da je bila loša zamisao ostaviti joj vremena da razmisli.

Lucien ju je premjestio na krilu. — Osjećaš li ga? — promrmljao je, prelazeći usnama duţ njezina vrata. — Osjećaš li me?’

Progutala je slinu. — Da. — Ţeliš me, zar ne?

— Ţelim. — Ovaj put ga je poljubila, otvorenih usta, strastveno i ţeljno.

To mu je bilo dovoljno. Ustao je, odnio je do kreveta i spustio na nj. Otrpio je bol zbog njezina pohotnoga izraza lica, ali prvo se morao riješiti maloga psećeg 190

Suzanne Enoch dosadnjakovića. Lucien je dograbio Shakespearea i prišao podrumskim vratima, otvorio ih i ostavio ga vani. — Pazi na nj — naredio je zapanjenome Thompkinsonu i ponovno zatvorio vrata.

Očekivao je još jedno protivljenje, ali pridigla se na koljena dočekati ga kad se vratio u krevet. Skinula mu je kaput s ramena i odbacila ga u stranu, dok je on dovršio posao koji je započeo prozor na njezinoj suncem obasjanoj kosi i razvezao vezice.

— To ne znači da ti opraštam — prošaptala je, prevukavši mu košulju preko glave i liznuvši mu spljoštenu bradavicu.

— Značit će — uzvratio je, rastvarajući preostale kopče na njezinoj poderanoj haljini koju je strgao s nje. Uslijedio je kombinezon pa je spustio glavu do njezinih jedrih podatnih dojki.

Zadovoljno je dahtala. — Ne, neće. — Uzdrhtalim tjeskobnim prstima raskopčala mu je remen i hlače i povukla ih nadolje.

— Poslije se moţemo prepirati. — Lucien ju je laktom gurnuo natrag, primaknuo se njezinu tijelu i zaječavši ušao u nju.

Uţivao je u njezinu ţestokom gladnom odgovoru na njegovo voĎenje ljubavi.

Alexandra mu je zarila prste u leĎa dok se pokretao u njoj i njezini bokovi nagonski su se kretali u istome ritmu s njegovima. Svršili su i poljupcem je prigušio njezin krik. Čim je ponovno uspio doći do daha, Lucien se skotrljao s nje i legao na leĎa.

Komad materijala još uvijek je bio na prozorskoj dasci i lepršao na laganom povjetarcu. Umalo se udaljila od njega i nije imao namjeru pustiti da se to ponovno dogodi. Ne sada, kad je bio blizu tomu da počisti zakrčenu, kamenjem posutu stazu meĎu njima.

Alexandra se okrenula postrance i pridigla na lakat. — Moram priznati da mi je drago što si me spasio ti, a ne Thompkinson ili Wimbole.

— I meni je. Nemoj to više činiti.

Izvila je obrvu, lijepa i krajnje uzbuĎujuća u svojoj bestidnoj golotinji. — Ili ćeš što... ponovno voditi ljubav sa mnom? Nije baš učinkovita kazna, Kilcairne. — Osmjehnula se, postavši odjednom strastan, zadovoljen mačić. — Previše mi se sviĎa.

Namrštio se, polaskan i zlovoljan. — Nije to...

— Znaš da neće ići — prekinula ga je, odmahnuvši glavom. — Ne uvjeravaš me ni u što drugo osim u činjenicu da si šarmantna hulja. To sam i prije znala.

— Hm. — Polako je posegnuo za njom i provukao prste kroz njezinu dugu kosu.

— Šarmantan sam, je li? Mislim da uspijevam, nikada me prije nisi nazvala šarmantnim.

— Zatekao si me u trenutku velikodušnosti.

— Očito. Kad već govorimo o velikodušnosti — rekao je, naslanjajući se preko ruba kreveta kako bi uzeo kaput — što se mojih naredbi tiče, ovo mi je dao 191

Kako ukrotiti razvratnika

Thompkinson. — Izvukao je iz dţepa pismo i ponovno spustio odjeću.

— Znači, zaustavljaš moje pošiljke? — Nije zvučala ni najmanje iznenaĎena, ali iz sadrţaja poruke nije ni očekivala da će pismo napustiti kuću.

Pogledavši je ispod oka, razmotao ga je: — Najdraţa Emma čitao je naglas — bojim se da će moj odlazak na Akademiju biti odgoĎen. Oteo me moj bahati, svojeglavi, nerazumni bivši poslodavac, grof Kilcairn Abbeyja.

— Mislim da sam izostavila neke pridjeve.

— Hvala ti, uključila si ih posve dovoljno.

— Morala sam Emmi dati nešto do znanja — bila je ustrajna Alexandra, čiji je izraz lica postajao sve ozbiljniji. — Ima dovoljno toga o čemu mora brinuti i bez mene... ili bez tebe.

Lucien je spustio pismo na svoj zguţvani kaput. — Pobrinut ću se za to. Mislim, malo jezgrovitije. — Ponovno ju je privukao u naručje i poljubio.

— Luciene, pusti me da odem — rekla je kad joj je konačno omogućio da predahne. — Naposljetku će se i to dogoditi. Ne oteţavaj nam situaciju.

— Neću još. Ne, sve dok te samo tvoja ţelja ne bude gurala u nekom drugom smjeru. Ne, sve dok to kamo ţeliš otići ne bude u potpunosti ovisilo o tebi, Alexandra, a ne uvjetovano okolnostima ili obvezama.

Dugo nije spuštala pogled s njegova. — Ili praktičnošću.

— Ili praktičnošću. — Uspravio se u sjedeći poloţaj i osvrnuo po improviziranoj prostoriji. — Potrebna ti je prostirka. Poslat ću ti je po Thompkinsonu. Sam ću se pobrinuti za taj prokleti prozor ako se u sljedećih pet minuta suzdrţiš od još jednoga pokušaja bijega.

Alexandra se protegnula, ovaj put očito ga zadirkujući. — Odjednom sam pomalo umorna. Vjerujem da si na pet minuta siguran.

— I ti si... Ali samo na pet minuta, mala. — Nagnuo se naprijed i poljubio je. — Nadam se da shvaćaš kako se ne bih trudio oteti bilo koga.

— A ja se nadam kako ti shvaćaš da ni na sekundu ne vjerujem da si altruist.

— Naravno da nisam. Ne u potpunosti. Ţelim te u svome ţivotu, Alexandra.

Tirkizne oči su ga motrile. — Katkad ti gotovo povjerujem.

Osmjehnuo se. — Vidiš? Napokon te pridobivam.

Alexandra je poţeljela da je on što češće pokuša pridobiti. Kao premiju, mogla ga je promatrati kako iz podruma zakucavajući čekićem vraća prozor na mjesto.

Thompkinson je načinio pogrešku predlaţući da jednostavno zatvore otvor daskama, ali Lucien je ustrajao na tome da joj se ne uskrati ograničeno sunčevo svjetlo koje je taj prozor omogućavao.

Usto je još ustrajao na tome da dobije puno udobniju stolicu za sjedenje i čitanje te još jastuka za krevet. Prema Thompkinsonovim riječima, dame Delacroix izišle su na ručak, što je bila prava sreća s obzirom na količinu pokućstva koju su 192

Suzanne Enoch premještali u podrum.

Unatoč uţurbanoj aktivnosti, Alexandra je zapazila da se posluga prema njoj ponaša drukčije. Dok su se prije uvijek obraćali Kilcairnu za potvrdu svih naredbi, sad su postupali točno onako kako je rekla, bez oklijevanja po bilo kojem pitanju.

Nije znala što im je to Lucien mogao reći, ako im je uopće nešto rekao, ali odjednom se više nije osjećala kao sluškinja ravna njima.

Iako nitko nije komentirao moguće razloge zbog kojih je u Lucienovoj nazočnosti mogla promijeniti haljinu, znala je da su i to zapazili. Ali njihovo neprestano iskazivanje poštovanja sigurno je nešto značilo. Nastavila je zadovoljno promatrati Luciena, sjedeći u svojoj novoj fotelji za čitanje i piljila u njegova široka snaţna ramena, dok je on ponovno namještao podrumski prozor. Grof nije činio takvo što; grofovi nisu činili puno toga što je on činio. Alexandra se zarumenjela.

Vjerojatno to nisu ni blizu tako dobro činili.

U pola tri, Bingham je ţurno prošao kroz podrumska vrata. — Gospodaru, Wimbole kaţe da se dame vraćaju.

Lucien je zabio posljednji čavao u prozorski okvir i skočio sa stolice. — Divno — rekao je, pruţivši čekić Thompkinsonu i uzevši svoj kaput.

— Znači, sretan si što su ovdje? — upitala je Alexandra, odloţivši u stranu nepročitanoga Byrona.

— Uvijek sam sretan vidjeti svoje roĎake — rekao je nepriprc mijeno i pokazao prema maloj skupini sluga izvan vrata. Kad je posljednji otišao, prišao je njezinoj stolici.

— Brzo ću se vratiti — promrmljao je, dok su mu sive oči bljesnule kad se nagnuo poljubiti je.

Nije si mogla pomoći i gladno mu je odgovorila. — Moţda ću biti ovdje.

— Bolje ti je da budeš, Alexandra. — Ponovno ju je poljubio, a potom se izvukao kroz vrata, navukavši za sobom zasun. — Pazi kako se ponašaš — rekao je kroz vrata, a potom nestao.

Alexandra je načinila grimasu kad je ponovno podignula knjigu poezije. Sad njoj ta hulja govori kako se ponašati. Usne su joj se razvukle u osmijeh pa se ogledala po divno namještenom vinskom podrumu u Engleskoj. I on sam učio je neke lekcije.

193

Kako ukrotiti razvratnika

Osamnaesto poglavlje

S

ljedeći korak bio je jednostavan. Lucien je u hodniku presreo dame Delacroix. — Ujna Fiona, mogu li razgovarati sa svojom sestričnom — upitao je ljubazno, unatoč ţelji da ujni pljune u lice svaki put kad je ugleda.

Morat će se pozabaviti njome, ali morao je za to naći pravi trenutak ili je u protivnom mogao cijeli pozorno smišljen plan natovariti sebi na glavu.

— Naravno, nećače. Ali nemoj dugo, Rose. Ne zaboravi... večeras svi idemo u operu i stoga ti je potreban odmor.

— Da, mama.

Dao joj je znak i Rose je ispred njega ušla u blagovaonicu. Zatvorio je vrata pa otišao do prozora i natrag. Poriv da preskoči stube i završi tu prokletu igru kako bi svaki trenutak mogao provesti s Alexandrom bio je nesavladiv i oštro se borio protiv njega. Trčati pred rudo moglo ga je stajati gospoĎice Gallant.

— Što je, Luciene?

Sjeo je pokraj prozora. — Razgovarao sam s Robertom.

Doslovno je skočila na njega dok su joj plave kovrče poskakivale kad je kleknula uza nj. — I, što se dogodilo? Ljuti li se na mene? Kako....

— Ţeli te oţeniti.

Rose ga je obgrlila, čak ga je poljubila u obraz. — O, hvala ti, Luciene! Tako sam sretna. Sad se ne moram udati za tebe!

Lucien se namrštio. — Pa, baš ti hvala.

— Ali ni ti se ne ţeliš oţeniti mnome. Tako si mi rekao. — Odvratila je pogled i izraz lica odjednom joj je postao sumnjičav. — Dao si mu dopuštenje, jesi li?

— Da, jesam. Stopostotno. — Ustao je kad se ponovno obrušila na nj. — Zaboga, nemoj me ugušiti.

Ne prestajući se osmjehivati, sklopila je ruke ispred sebe. — Što sad? Kako ćeš to dojaviti Lex? Hoće li se vratiti u London?

Lucien je oklijevao. Proveo je previše vremena osjećajući odvratnost prema svojim roĎakinjama pa ga je mučila pomisao na to da makar na trenutak povjeruje Rose, a još manje da je uključi u svoje planove. Ali bio mu je potreban saveznik.

Točnije, bila mu je potrebna ona. — Zapravo — rekao je — Alexandra je još uvijek u 194

Suzanne Enoch Londonu.

— Tu je? Gdje boravi? Oh, moram joj reći za Roberta!

— Ne zaboravi, to nije tema za London Times. — Zgrabio ju je za ruku prije nego što je ponovno počela mlatarati rukama i plesati po prostoriji. — Moramo jedno drugome pomagati.

Osmijeh joj je iščeznuo i kimnula je glavom. — Što moram učiniti?

— Prvo moramo tvojoj majci reći da smo zaručeni i da ćemo zaruke objaviti sljedeće srijede, na domjenku.

— Ali...

— Potom ću, na domjenku, objaviti da ste se ti i Robert zaručili.

Rose je rukama pokrila usta. — Mama će biti bijesna.

— Da, znam. — Tu će on provesti drugi dio svoga plana. — Ja ću se pozabaviti njome.

— Zna li Robert za to?

— Zna. Slaţeš li se?

— D— da. Neobično je, ali drţim to romantičnim. A što je s tobom i Lex? — Alexandra je... — Duboko je uzdahnuo. — U vinskom podrumu.

— Što? U vinskom...

— Moţda bi je mogla posjetiti. Ali ne smiješ ništa reći Fioni.

— Ah, ma neću. Ali zašto...

— Imam svoje razloge. Uskoro će biti jasni. Samo pazi da je ne pustiš van. Vrlo je tvrdoglava.

Rose se hihotala. — Znam. Zato što se ne ţeli udati za tebe.

— Zasad — rekao je odlučno.

Robert je već znao većinu njegovih razloga i planova i nije se usuĎivao reći Rose ništa više. Alexandra bi od nje izvukla taj podatak a da ta sirotica ne bi toga bila ni svjesna. Guvernanta je bila vrlo vješta u smućivanju njegovih misli pa će i sam morati biti oprezan u njezinoj blizini.

— Smijem li je sad vidjeti?

— Prvo trebamo otići do tvoje majke. Posumnjat će budemo li oklijevali prije nego što joj dotrčimo s vijestima da sam te zaprosio.

— Da. Rekla je da joj to odmah moram reći.

Fiona je bila prokleto sigurna u sebe. — Onda je nemojmo razočarati.

— Smijem li reći Lex da se neću udati za tebe?

— Naravno. Reci joj koliko ćete ti i Robert biti sretni... nakon što tvojoj majci kaţemo koliko ćemo ti i ja biti sretni.

Rose je zaškiljila, dok joj se sumnja uvlačila u posve jasan izraz lica. — Jesi li siguran da me ne zezaš?

Ići kroz ţivot i nemati spoznaje koju su, kako se činilo, on — i Alexandra — imali za njegove apsurdnosti, sigurno je bilo prokleto dosadno. — Siguran sam da te ne ţelim prevariti da se udaš za mene, Rose.

195

Kako ukrotiti razvratnika

— Dobro.

Jer, znaš, uistinu to ne ţelim.

— Da, pretpostavljao sam.

Uzajamno su se sloţili da će Lucien biti taj koji će te vijesti priopćiti Fioni.

Pošao je na kat ispred nje do dnevnoga boravka u kojemu je bila onda kad nije skupljala i širila tračeve, pokucao i otvorio vrata, ne čekajući odgovor.

— Fiona, Rose i ja imamo vijesti za vas.

— Da, dragi moji?

Njezin izraz smirene nadmoćnosti beskrajno ga je iritirao i nije mogao dočekati mogućnost da ga zauvijek izbriše s njezina okrugloga lica. — Rose i ja smo zaključili kako bismo oboje imali koristi od toga da se vjenčamo. — Ali ne jedno drugim, dometnuo je tiho, tek toliko, za sreću.

— Sjajno. Ah, pa to su najljepše vijesti! DoĎi i poljubi mamu, Rose.

Uz odlučan i nervozan osmijeh, Rose je poslušala. Lucien je zapazio kako nije bila vješta u smicalicama. Hvala Bogu što se taj plan trebao vrlo brzo odvijati... jer ona ne bi dugo izdrţala da Fioni ne izlane svu tu prokletu zavrzlamu.

— A ti, Luciene, daj mi ruku.

Zatomio je izraz krajnjega gnušanja i pruţio joj ruku. Ovo je za Alexandru, podsjetio se. Mogao je namignuti Meduzi da spasi njegovu boţicu.

— Tako sam sretna — smijuljila se zadovoljno Fiona. — Reći ću doslovno svima.

— Imam bolju zamisao — rekao je. Znao je da dolazi prijetnja, ţeljela je biti sigurna da se on neće povući. Očito nije imala pojma koliko je on malo mario za mišljenje drugih. — Večera, domjenak u srijedu.

— Aah, mogli bismo razlog za domjenak drţati iznenaĎenjem — zapljeskala je Rose. — Zamisli samo! Sve ćemo pozvati! Misliš li da će doći princ George?

— Princ George? — ponovila je za njom Fiona i razrogačila oči.

— Ako ga pozovemo, doći će. — Lucien je još jednom promijenio mišljenje o svojoj roĎakinji. Uz pravu obuku mogla bi postati vješta spletkarošica.

— Ali ja ipak ţelim reći nekim svojim prijateljima — rekla je tvrdoglavo Fiona, iako se ona sumnjičavost u njezinu pogledu malo smanjila.

Slegnuo je ramenima. — Radije sam za to da se ne pokvari iznenaĎenje, ali recite kome god ţelite. — Ţena koja bi mogla biti najviše povrijeĎena tom pričicom bila je na sigurnome, smještena u vinski podrum. A što se Fionine reputacije tiče, ona ga nije ni najmanje zanimala.  Radije bih da to bude tajna — vršila je pritisak Rose. — Uvijek nastojiš sve upropastiti.  Ne nastojim. Što misliš, tko je sredio da postaneš lady Kilcairn? Nije ona vjetropirasta gospoĎica Gallant. U to moţeš biti sigurna.  Ali, mama...  Bah. Tvoj vikont će naposljetku doznati. Ali on nije vaţan, Rose. Što prije to shvatiš, tim bolje.  Pa, s obzirom na to — rekao je Lucien, povlačeći se prema vratima — ostavit 196

Suzanne Enoch ću vas da malo čavrljate. Moram obaviti neke pripreme.

Posve razumljivo, Fiona se nije usprotivila pa je sišao u prize mi je uzeti šešir i poslao po konja. — Moţda ću neko vrijeme biti odsutan — obavijestio je Wimbolea.

Batler mu je otvorio ulazna vrata. — Neke posebne upute u vašem odsustvu, gospodaru?

Zakimao je glavom. — Ako... i samo ako... Fiona ide u posjet, moţeš Rose pokazati moj odabir posebnih vina.  U redu, gospodaru. Naravno, pobrinut ću se za to da vina budu u zaštićenom okruţenju.  Hvala ti, Wimbole.

Kad se Vincent pojavio pred ulazom vodeći njegova crnoga uškopljenog konja, Lucien je uzjahao pa su se zaputili prema Hanover Squareu. Nije ţelio da netko — posebice netko od njegove posluge koja bi mogla biti u kontaktu s Alexandrom — dozna za njegovo odredište.

Kad je stigao do jedne od otmjenih kuća u dugačkome nizu i sjahao, bio je iznenaĎen kad je shvatio da je nervozan — ne zbog sebe, nego zbog Alexandre. Jer, učini li sad pogrešan korak, ona mu nikada neće oprostiti.

Zalupao je mjedenim zvekirom po čvrstim hrastovim vratima. Kad su se otvorila, zapazio je zaprepašteni izraz lica postarijega batlera prije nego što se pretvorio u formalno spokojan. — Dobar dan, gospodaru.

Lucien mu je pruţio posjetnicu. — Ţelio bih razgovarati s Njegovom Milosti.

Raspitat ću se ako pričekate u salonu.  Predlaţem vam da se snaţno raspitate.  D-da, gospodaru.

Prošao je tek jedan sat od njegova susreta s Alexandrom i već je ţudio za tim da bude s njom. To mu je bilo novo, ta potreba da ima nekoga u ţivotu, ta čeţnja da joj čuje glas i osjeti njezin dodir. Ljubav se činila sladunjavom i zagušujućom... ne toliko pravom emocijom koliko priljepčivom potrebom. Ali ovo nije bilo takvo. Nije bilo nalik nečemu što je očekivao pa ga je to naizmjence zabavljalo, zadovoljavalo i uţasavalo.

Podigao je pogled kad su se vrata salona otvorila. Vojvoda od Monmoutha pokazivao je ostatke onoga što je zasigurno bilo dojmljivo drţanje — visok i koščat, izgubio je meso koje bi ga učinilo sposobnim zastrašiti samom svojom tjelesnom prisutnošću. Očito mu nitko nije bio rekao da se bez one ţilavosti kojom bi podupro svoje slavno gostoprimstvo doimao samo ispraznim hvalisavcem. Lucien se pitao koliko je vremena prošlo otkad ga je Alexandra zadnji put vidjela.  Neću u svoju kući primiti ni nju ni to prokleto kopile koje si joj napravio — reţao je vojvoda.

Lucien se namrštio. — Dobar dan, Vaša Visosti. — Vratio je pogled na niţu pojavu iza vojvode, koja je stajala u njegovoj sjeni. — Nisam li posebno naveo da ţelim nasamo razgovarati s vama?

197

Kako ukrotiti razvratnika

Imate sreće što vam je dopušten ulazak u ovu kuću, Kilcairne — odbrusio je lord Virgil, koji se sad u moćnom društvu svoga oca doimao poput lava.  Oprostite, obraćam li se lordu Virgilu? — Lucien je jedva zatomio osmijeh.

Bilo je koristi od Alexandrine uljudnosti... bilo se prokleto teško braniti protiv nje, kako je iz prve ruke otkrio.  Što ţelite, Kilcairne? Neću vam dopustiti da me ucjenjujete. Znate, spreman sam je razbaštiniti. U potpunosti oprati ruke od nje.

Lucien je sjeo. — Ne sjećam se da sam bilo čime prijetio ni da sam traţio nešto drugo osim malo vašega slobodnog vremena.  Znamo mi tebe, Kilcairne — zareţao je mlaĎi Retting.  Očito ne znate. — Lucien nije skidao pogleda s Monmoutha. — A ne namjeravam vas ni prosvijetliti, sve dok ne budemo mogli razgovarati nasamo.

Bijesan pogled crnih očiju sreo se s pogledom njegovih hladnih sivih očiju.

Monmouth nikako nije trebao dopustiti Virgilu da uĎe u sobu. Vojvodu je to dovelo u poloţaj da mu je jedno morao priznati prije nego što je razgovor uopće započeo.  Pametan si, Kilcairne. Virgile, iziĎi.  Ali, oče...  Nemoj da ponavljam.

Bacivši još jedan dug pogled, mladi Retting je uobraţenim krupnim korakom izišao iz prostorije i za sobom zalupio vrata.

Monmouth se smjestio na počivaljku sučelice Lucienu. — Mogao sam mu jednako tako i dopustiti da ostane. Nećeš dobiti ništa od mene.  Hoću.  Prokleto siguran u sebe, je li?  Često. — Lucien se udobno zavalio na naslon sjedala procjenjujući svoga protivnika i otvorio sat. Alexandra je bila nezasitno znatiţeljna i bio je spreman okladiti se da je to obiteljska crta. Pogledao je na sat. Tri i trideset. Uskoro se trebao vratiti i vidjeti kako je protekao razgovor izmeĎu Alexandre i Rose.  A što je to što misliš dobiti od mene?

Lucien je zaklopio sat. — Od onoga nesretnog slučaja s Welkinsom, vaša nećakinja se osjeća pomalo nesigurnom što se tiče svojega poloţaja u društvu.  I treba biti, ta mala drolja. Bili su mi potrebni tjedni da to stišam.  Mislio sam da ste i sami bili djelomično umiješani u to. Iako šlampavi.

Ostavili ste nered.

Vojvoda je zaškiljio. — Ne kad je moja obitelj u pitanju. Vi ste ponovno uskomešali taj nered time što ste je doveli u London.  U svakom slučaju, zbrka postoji.  U svakom slučaju potrebno je da samo zapucketam prstima pa da ona više nema nikakve veze s mojom obitelji. Zbrka razriješena. Zauvijek.

Alexandra je tvrdila da je u Lucienovu ponašanju vidjela Monmoutha, zbog načina na koji se odnosio prema svojoj obitelji. Odjednom mu se to baš i nije odveć 

198

Suzanne Enoch sviĎalo. — Vaša zbrka da, ali ne i Alexandrina.

Ubila bi ga da zna što se spremao reći njezinu ujaku. Nadao se samo da će krajnji ishod odnijeti prevagu nad njezinim bijesom. Nije mu ostavila baš velikog izbora. Od Monmoutha je stvorila barijeru koja se ispriječila meĎu njima i tu je zapreku morao ukloniti.  A to bi me trebalo zanimati zbog toga što...  Zato što se Alexandra boji da bi, bez vašega imena i potpore, lady Welkins mogla dati narediti da je uhite unatoč tomu što je posve neduţna u cijelom tom incidentu.

Vojvoda se nakašljucao, dok se Lucien trudio svladati nestrpljivost pa je dopustio Monmouthu da na trenutak proţvače taj podatak. Znao je kakav bi njegov odgovor mogao biti, ali bio je zaljubljen u ţrtvu o kojoj se radilo. Da se ta dvojba ticala Rose, odgovor bi bio nepopustljiviji... iako sad znatno manje nego prije nekoliko tjedana.  Zbog toga što je u Londonu — napokon je progunĎao Monmouth — privlači pozornost svih, posebice zato što ţivi pod tvojim krovom. — Starac se nagnuo naprijed. — Ili bih trebao reći, pod tvojim plahtama.  Ne biste trebali reći ništa što bi joj oteţalo situaciju.  Ha! Našao se pravi koji govori o doličnome vladanju. Ja sam bio tamo one noći kad je kralj George zatekao tvoga oca i lady Heffington kako spolno opće u prijestolnoj dvorani... tjedan nakon što se vjenčao tvojom majkom.  Na samome prijestolju — ispravio ga je hladno Lucien, stresavši trunku prašine s rukava. — Barem su mi tako rekli.

Vojvoda je ustao i prišao brušenoj boci sa ţestokim pićima koja je stajala na bifeu. — Znao sam da će me glupost moje sestre poslati u uboţnicu. Udati se za prokletoga slikara. Zaboga. — Natočio si je viski ni ne potrudivši se ponuditi pićem Luciena. — Mogu samo zamisliti taj smrad odvuku li malu u lancima, zasluţivala ona to ili ne. Reci joj da ću joj dati tisuću funti da ode na sjever zemlje. Ima prijatelje u toj školi u kojoj su je najprije prihvatili. To je sve što će od mene dobiti.

Lucien je shvatio da je prekinuo lanac na privjesku sata pa je tu prokletu stvar zagurao u dţep. — Mogli biste joj dati tisuću funti da pobjegne — rekao je oštro. — Ili deset puta toliko.  Rekao sam da od mene ništa više neće do...  Dajte ponudu u kojoj ona ne bi morala napustiti London — prekinuo ga je Lucien, ustajući.  Ali ne ţelim je u Londonu. Mislio sam da sam bio jasan.

Lucien je prišao vojvodi, uzeo čašu iz njegove ruke i razbio je o zid. Lijepo staklo se rasprsnulo i zasulo perzijski tepih pa su ostale mrlje na kojima su se lomile zrake sunčeva svjetla. — Da ti nešto pojasnim, šupčino pompozna — zareţao je. — Jedina si obitelj koju Alexandra Gallant ima. Koliko god nju to činilo nesretnom, ponovno ćeš je prigrliti u naručje i jasno dati do znanja da je pod tvojom zaštitom.

199

Kako ukrotiti razvratnika

Vrata su se otvorila. — Oče, čuo sam da se nešto razbilo. Jesi li...  Van! — zagrmio je Monmouth. Kad su se vrata snaţno zalupila, prstom je upro u Lucienova prsa. — Kako se usuĎuješ prijetiti mi?!

Lucien je ostao pri svome. — Ja ne prijetim. VrijeĎam te na način na koji si ti uvrijedio Alexandra.

— Ti hulj...  Imaš hrpetine novca i horde odvjetnika spremne da poţure obraniti te. Ona nema ništa. To te čini prokletim nasilnikom.  Očito ima tebe.  Tu smo.

Vojvoda ga je dug trenutak promatrao. — A što ti imaš od toga, Kilcairne?  Oţenit ću se njome.

Vojvoda se doimao zaprepaštenim. — Oţeniti njome — ponovio je. — Zašto?  Imam svoje razloge.  Ali ako je oţeniš, onda joj nisam potreban ja da je obranim od optuţbi lady Welkins. Tvoje ime sluţi kao štit jednako koliko i moje. Oţeni je, zaboga, i ime Rettingovih izostavi iz toga.

Lucien je odmahnuo glavom. Počeo je shvaćati otkuda ona crta tvrdoglavosti u Alexandri. — Ne, to mora biti tvoje ime. Ne traţi da objasnim, jer neću. — Ionako mu nitko ne bi povjerovao.  A gdje bi se taj srcedrapateljni ponovni susret trebao dogoditi?  Pripremam domjenak u srijedu navečer. — Sad je dolazio onaj teţi dio, kad je doslovno morao postaviti pitanje i dati Monmouthu mogućnost da odbije. — Hoćeš li doći?

Vojvoda je duboko uzdahnuo. — Nisam siguran ţelim li te za neprijatelja, Kilcairne. Doći ću.  Bez Virgila.  Bez prokletoga Virgila.

Kad se u suton Lucien uvukao u podrum, Alexandra je prvo pomislila da izgleda kao da mu je potrebno jako piće. — Imao si posla — rekla je, izvlačeći nit iz svoga veza.  Rose je bila ovdje?  Bila je. — Thompkinson ju je odvukao van prije otprilike pola sata. Očito su ugledali tvoju ujnu kako dolazi uz prilaz.

Njeţno je zatvorio vrata za sobom i srce joj je pomalo ustreptalo. Nije namjeravala ponovno podleći njegovim draţima, rekla je oštro samoj sebi. Bilo je teško istodobno ga poljubiti i biti ljutita na njega pa je odlučila ostati ljutita na nj.  To je stolčić iz moje spavaće sobe — rekao joj je nakon jednoga trenutka, gledajući Shakespearea sklupčanoga na plišancu boje trule višnje pokraj nje.  Da, oni drugi nisu bili toliko mekani.

200

Suzanne Enoch Sumnjičavo ju je pogledao. — Oni drugi?  Da. Shakespeare zna biti posebno izbirljiv.  Shvaćam. Nedvojbeno kad se njegova gospodarica osjeća posebno izbirljivom. — Oklijevao je, a potom privukao stolicu ispred njezina toaletnoga stolića i sjeo njoj sučelice. — O čemu ste ti i Rose razgovarale?

Nije bila naviknuta vidjeti ga da oklijeva po bilo kojem pitanju i to ju je toliko uznemirilo da se nije usudila odrţati govor koji je spremila o tome kako je svojim podlim šarmom iskoristio osamnaestogodišnju djevojku. Umalo je djelovao na nju — Rose nije imala izbora. Ako je i dalje bio oprezan, sigurno je to bilo zbog nje... ili zbog toga što je još uvijek nešto spletkario. — Razgovarale smo o tome kako je Robert divan, kako je bila divna njezina roĎendanska zabava, kako lijepo izgledam u svom novom zelenom muslinu i...  Kad ćeš doći do onoga dijela u kojemu ste razgovarale o tome kako sam ja divan?  Lako je ostaviti dojam na Rose.

— Hm. Alexandra nije mogla ne nasmijati se namještenom izrazu njegova lica. — Uistinu se pokušavam sjetiti jesmo li uopće razgovarale o tebi.

Lucien je izvio obrvu i počastio je senzualnim osmijehom. — Teško mi je povjerovati da moje ime nijednom nije bilo spomenuto u razgovoru.

O, Boţe, jednostavno bi po cijeli dan mogla tako sjediti i gledati ga. Alexandra se stresla. Zurenje otvorenih usta u Luciena Balfoura neće joj donijeti ništa drugo nego ponovno leţanje na leĎima.  Zacrvenjela si se — promrmljao je, piljeći u nju svojim sivim očima.  Ne trebaš to isticati — rekla je, osjećajući kako joj se obrazi još više ţare. — Savršeno sam svjesna toga. — Ponovno je uzela svoj vez. — Barem se crvenim. A čovjek se moţe crvenjeti zbog mnogobrojnih razloga. Kako ti uopće to ikada... — postavši grimizna, pokazala je prema njegovu struku — ... kontroliraš?

Smijuljio se. — S godinama sve lakše, iako je u nekim situacijama to puno teţe postići nego u drugima. Dakle, ţeliš razgovarati o stupnjevima uzbuĎenja? Mogu pretpostaviti kako će taj razgovor završiti.

Igla je probila maramicu i načinila neurednu rupu. — Baš si iritantan.  A ti si zavodljiva. — Nacerio se, očito zadovoljan samim sobom. — Reci mi o čemu ste ti i Rose razgovarale ili vodi ljubav sa mnom.

Alexandra je dobro znala da njegova moć uvjeravanja daleko nadilazi njezinu, posebice onda kad se prepirala oko onoga što je on uistinu silno ţelio. — Jako ti je zahvalna. Što si očekivao?  Ne pokušavaj me pretvoriti u zlotvora. Rose mi je barem deset puta rekla da se ne ţeli udati za mene. Pomiriti je s Robertom bilo je u njezinu najboljem interesu.

A što je to bilo i u mojemu najboljem interesu, samo je stvar sreće.

Iznio je poštenu tvrdnju. — Kakav ti je onda sljedeći korak? Fiona očito ne zna 201

Kako ukrotiti razvratnika

što se dogaĎa.  Ne, ne zna. Pozabavit ću se njome kada doĎe vrijeme za to.  A kad će to biti?

Lucien je slegnuo ramenima. — Uskoro, obećavam ti, ne zaboravi.

— Ne moţeš sve izgladiti za mene, Luciene. Ne očekujem to od tebe.

Usnice su mu nekontrolirano zatitrale. — Ponovno sam kavalir, zar ne?  Bio bi da nema otmice, toga što laţeš svojoj ujni i svega ostaloga spletkarenja o kojemu mi ne ţeliš ni govoriti.  Sve bih to odbacio pristaneš li udati se za mene.

Na trenutak je poţeljela da on ima odgovore za sve njezine argumente pa da mu moţe reći da, pasti mu u naručje i više nikada ni o čemu ne morati brinuti.

Gotovo se činilo glupim odbiti ga; naposljetku će se urazumiti i prestati pitati. To ju je i spriječilo. Ako taj trenutak — taj kada shvati da je nju osvojiti bila samo pametna igra koju je on nastojao smisliti — nastupi nakon što ona kaţe da i prizna mu koliko ga voli, to bi je uništilo.

Lucien je ustao. — Dakle, spletkarenje se nastavlja. — Sagnuo se i usnama joj ovlaš okrznuo čelo. — Moram rospije večeras pratiti u operu. Wimbole igra vist ako ti je potrebno društvo.  Vist s tvojim batlerom? Ostvaren san.  Prvi od mnogih. — Počešao je Shakespearea po glavi, na što je pas reagirao mašući repom. — Potrudi se biti tu kad se vratim. — Pošao je prema vratima.  Moţeš me ovdje drţati cijelu godinu, gospodaru, ali to te neće nimalo promijeniti. Kao ni mene.

Lucien se ponovno okrenuo prema njoj. — Vjeruješ li u iskupljenje, Alexandra?

Vjeruješ li u to da se ljudi mogu promijeniti?

Ispitivački ga je pogledala, znajući da je pita nešto posebno i da njezin odgovor mora biti onaj pravi. — Ne vjerujem da se osoba moţe promijeniti kako bi odgovarala nekome drugome — rekla je napokon. — To je samo gluma.  Da, ali vjeruješ li u to da neka osoba moţe navesti onu drugu da se poţeli promijeniti? Zbog sebe?

Za jednoga tako ciničnog, prezasićenog, samouvjerenog muškarca, to se činilo gotovo dječjim pitanjem. — Ţelim vjerovati u to — prošaptala je.

Osmjehnuo se i oči su mu zasjale. — Dobro. To je sve što imam za pitati... zasad.

202

Suzanne Enoch

Devetnaesto poglavlje

I

skupljenje. Neobično da je ta riječ proizišla iz njegovih usta.

Lucien je sljedeća tri dana proveo trčkarajući uokolo poput luĎaka, odašiljući pozivnice na drugo okupljanje toga mjeseca kod Balfourovih, vijećajući s Robertom o rasporedu dogaĎanja te večeri i posjećujući Alexandra u svakom slobodnom trenutku. Da Fiona uoči nešto neobično u njegovu iskradanju u vinski podrum svakih deset minuta, najvjerojatnije bi posumnjala da ima problema s pićem.

Sve to vrijeme tijekom kojega je urotnički radio na ponovnom sjedinjenu Alexandre i njezina ujaka i dok se pretvarao da je prepustio pobjedu ujni Fioni, pitao se o iskupljenju. Priča vojvode Monmountha o Lionelu Balfouru razljutila ga je i zgrozila. Iste takve osjećaje izazvalo je i prisjećanje na njegovo vlastito ponašanje tijekom nekoliko proteklih godina.

Sve to zbunjivalo ga je. Još prije samo dva mjeseca nijedno od tih sjećanja ne bi ga opterećivalo. Sad je bio opsjednut time da spozna koliko su njegova vlastita djela nalikovala onima njegova oca i kako je uopće mogao činiti takve idiotske stvari u koje se upuštao. Nije li Alexandra imala pravo sumnjati u njegovu sposobnost da voli kad nije bio uključen nikakav krajnji motiv ni igra?

Ispostavilo se da je zadatak za koji je mislio da je najteţi bio najlakši. On i gospodin Mullins ušli su u trag i kupili pet-šest slika Christophera Gallanta. Znao je da Alexandra ima vrlo visoko mišljenje o radu svojega oca. Kad je te slike i sam vidio, bio je spreman dijeliti njezino mišljenje. Očito su takvo mišljenje imala i nekolicina vrlo uglednih kritičara znamenitih britanskih slikara pejzaţa i tijekom sljedećih nekoliko mjeseci dogovorio je razgledanje na nizu formalnih izloţaba.

Cijena za te radove bila je znatna, ali bilo mu je drago što ih je uspio kupiti.

Alexandra će takoĎer biti sretna kad čuje za njihovu uvećanu vrijednost. Naravno, nije imao namjeru reći joj ni riječi o toj kupnji sve dok je ne bude drţao na sigurnome, u svojemu naručju. U protivnome bi ga mogla optuţiti za podmićivanje.

Ne, čuvat će on te slike na sigurnome u Kilcairn Abbeyju, sve dok ona ne doĎe tamo kao njegova nevjesta i vidi ih poredane u velikome hodniku uz ostala briţno čuvana obiteljska umjetnička djela.

203

Kako ukrotiti razvratnika

Luciene, ako se namjeravaš predomisliti u vezi veličanstvenoga domjenka, molim te, reci mi da znam, kako bih mogao pobjeći u Kinu. — Lord Belton stajao je naslonjen na policu iznad kamina.  Gotovo ništa i ne mislim — promrmljao je Lucien. — Iako, priznajem da sam prilično ljutit zbog toga što moram doći tvojoj kući ţelim li sastaviti bilo kakvu privatnu prepisku. — Zavalio se na naslon i ponovno pročitao svoju poruku, prije nego što ju je posuo pijeskom i premotao. — Ti se ne namjeravaš predomisliti mladiću?  Po pitanju ţenidbe s Rose?  Ne, nego po pitanju preplivavanja Kanala.  Vrlo zabavno. — Robert je prišao i sjeo na stolicu pokraj Luciena. — Rose će biti sjajna vikontesa i sretan sam što sam je našao.  Ali? — poticao je nadalje Lucien.  Ali muči me naše... tvoje... ponašanje prema ujni. Bit će bijesna, a bit će mi punica.  Ne zabrinjavaj se svojim obiteljskim dragocjenostima — Smijuljio se Lucien.

— Ţeli unuke pa ih moţete odgajati da me preziru.  Nadam se samo da si ti taj kojega će prezirati. Znaš, ţivjet će pod mojim krovom u Belton Courtu. Čak i ako sačuvam svoje dragocjenosti, mogao bih izgubiti uho ili noţni prst.

Ne prestajući se smijuljiti, Lucien je nakapao vosak na straţnji dio pisma kako bi ga zalijepio i umočio svoj prsten pečatnjak u rashlaĎenu kuglicu. — Čak i kad bih mogao smisliti neki drugi način da razriješim ovu zbrku, mislim da to neću učiniti.

Koja bi to majka prisiljavala svoju jedinu kćer... jedino dijete... da se uda za mene?

Posebice kad si tu ti kao alternativa.

— Zaboga. Je li to bio kompliment?

Okrenuo se i opkoračio stolicu pisaćeg stola. — A zašto ne bi bio kompliment?

Dobar si čovjek, Roberte. Bolji od mene.

— Hm, manje sam u grču od tebe... s obzirom na odreĎene blagodati obitelji kakvu ti nikada nisi imao.

Ponovno to. Bio je proklet po samoj svojoj naravi i odgoju. — Loša obitelj nije isprika. Moj pokvareni način ţivota jednostavno je bio lakši. — Lucien je poloţio bradu na naslon stolice. — Drago mi je da si našao Rose i da je ona našla tebe.

Nadam se da ću jednoga dana i sam biti tako sretan.

— Glupost. Ti jesi toliko sretan. Ljubav tvoga ţivota upravo je zaključana u tvome podrumu.

— Zbog njezine vlastite zaštite.

— Znači li to da sve ovo nema nikakve veze s tim što si u nju ludo zaljubljen?

Misliš li ti da sam ja posve malouman? Doslovno se onesvijestiš svaki put kad joj spomeneš ime.

Lucien se uspravio. — Ne onesvijestim se. 

204

Suzanne Enoch Robert se nacerio. — Govorio sam metaforički.

— Znaš što, metaforički sam ti spreman razbiti nos — uzvratio je Lucien i ustao.

— Nemoj sutra zakasniti.

— Neću. Kad će doći to toga ponovnog velikog okupljanja?

— Neposredno prije nego što objavim tvoje zaruke i prije nego što ujna Fiona uspije naći pištolj kojim će me upucati. — Što je još vaţnije, prije nego što uspije rastrubiti dodatne glasine o Alexandri, lordu Welkinsu ili o njemu samome.  Sretno.

Lucien je otvorio vrata i Robertovu batleru uručio poslanicu koju je valjalo isporučiti. — Savršeno smišljen plan. Nije mi potrebna sreća. — Uzeo je kaput i šešir kad mu se Robert pridruţio u predvorju. — Ali u svakom slučaju ti hvala.

Na povratku u Balfour House morao se zaustaviti kod madame Charbonne, gdje je provjerio kako napreduje posljednja stavka koja mu je sutra navečer bila potrebna za slavlje. Potom je otišao napiti se. Ali namjeravao se otrijezniti za sutrašnju svečanost.

Alexandra je čučnula na ulazu u podrumski vrt i zakloparala lokotom. Ni titanu Atlasu ne bi pošlo za rukom otvoriti tu prokletu stvar.

Otvorila su se druga podrumska vrata. — Alexandra, imam...

Lucienov glas se izgubio, a potom je opsovao. — Alexandra! — oštro je zazvao.

— Prokletstvo.

Skupivši skute suknje, poţurila je niz stube i ušla u glavni dio prostorije. — Dobar dan — rekla je njegovim leĎima, koja su bila jedino što je od njega uspjela vidjeti dok je čučao i zavirivao pod njezin krevet. Njegova pozadina doimala joj se iznimno privlačnom.

Naglo se uspravio i okrenuo suočiti se s njom. — Gdje si bila? — zahtijevao je odgovor, smanjujući razmak meĎu njima. Iznenadilo ju je olakšanje koje je zapazila na njegovu licu. Je li se uistinu toliko brinuo zbog toga što se negdje zagubila?  Istraţivala sam.

Lucien je vrškom prsta podigao njezinu bradu i poljubio je. — Volim istraţivati.

Nije mogla odgovoriti, jer bila je previše zauzeta uzvraćajući mu poljupce.

Začudilo ju je kako dodir njegovih usnica moţe tako utjecati na svaki dio nje, izvana i iznutra. — Gdje si bio? — konačno je upitala. — Od jučer te nisam vidjela.  Ljubomorna?  Nisam.  Donio sam ti nešto — napokon je promrmljao, podigavši glavu.  Hm, nisi valjda ključ... ili pilu, ha?  Čini mi se da ti ništa od toga nije potrebno — rekao je suhoparno. — Pogledaj. — Lucien je pokazao u krpom prekriven zaveţljaj prebačen preko kreveta.

Shakespeare mu se prikradao njuškajući, očito ljutit zbog toga što su mu nezvano

205

Kako ukrotiti razvratnika

upali u teritorij.

Pogledavši ispod oka, Alexandra je skinula pokrivač s hrpe. Ugledala je bogatu svilu boje trule višnje i sivu koja je iskrila perlicama i čipkom. — Haljina — rekla je polako, obuhvaćajući je pogledom.  SviĎa ti se?

Alexandra ju je prinijela svjetlosti svijeće. — Naravno da mi se sviĎa. Znao si da će mi se svidjeti. Lijepa je.  Hoćeš li je odjenuti?  Vrlo je svečana. Hoćeš li odrţati Roseinu zabavu ovdje u podrumu ili me šalješ u operu?

Zlovoljan pogled koji joj je uputio naveo ju je da se osmjehne. Neka i on jednom bude razdraţen. Zaboga, ta nije li posljednji tjedan provela u podrumu.  Rose bi voljela da budeš nazočna pri objavama zaruka. — Po lako joj je uklonio pramen kose s čela. — Baš kao i ja.

Malo je zadrhtala. — Kako ćeš gospoĎi Delacroix objasniti moje ponovno pojavljivanje?

Slegnuo je ramenima i dalje je milujući po obrazu, kao da na umu nije imao zabavu, goste, roĎake, večeru i stotinu ostalih stvari o kojima je morao brinuti. — Smislit ću već nešto.  Znaš, kad me oslobodiš, neću ti dopustiti da me ponovno zaključaš — prošaptala je, nastojeći pročitati tajne u njegovim očima.  Znam. Nadam se da neću ni trebati. — Lucien je sagnuo glavu i poljubio je, tako snaţno da se morala osloniti o njegova prsa kako bi odrţala ravnoteţu.

Nije se činilo da daje naslutiti kako odustaje, ali nije mogla ni zamisliti da je smislio nešto što bi je navelo da ostane. Ţeljela je ostati... s njim, zauvijek, ali jednostavno nije namjeravala ostati u Londonu. Previše je ljudi tu nije ţeljelo. Kad bi samo mogla ostati zato što joj se grof Kilcairn Abbeyja milostivo udostojao ponuditi zaštitu svojim imenom, ali ne bi mogla. Ne bi bilo u redu, ne bi bilo pošteno... ni prema njoj ni prema njezinim ponosnim neovisnim roditeljima.  Dajem kraljevstvo za tvoje misli — rekao je Lucien njeţno.

Osmjehnula se. — Ne vrijede toliko. Ne moraš li pripremati domjenak navečer?

Blago se namrštivši, pustio ju je. — Da, moram. I udvostručavam... utrostručavam tvoju straţu, ljubavi moja. Bez iznenaĎenja, osim onih koje planiram.

Doimao se vrlo zabrinutim i nije mogla ne smijuljiti se. — UsuĎujem se reći da ću biti ovdje, časna riječ. Luciene, što god se dogodilo, večeras činiš pravu stvar.

Rose je vrlo sretna.  Ne skriva to. — Posljednji put je pogledavši, okrenuo se prema vratima. — Kaţe da sam njezin junak. Zamisli to.  Pitanje je voliš li biti junak?

Lucien je zastao. — Nemoj nikome reći, jer to će u potpunosti uništiti moju 206

Suzanne Enoch groznu reputaciju, ali volim. — Gotovo tupavo se nacerio, doimajući se poput školarca koji je upravo izveo nekakvu psinu. — Mislim da volim. Vratit ću ti se za nekoliko sati.

Bacila se na krevet. — Bit ću ovdje.

Iako nije imala pojma kad je Kilcairn dogovorio dolazak gostiju, Shakespeare je zalajao nekoliko minuta iza sedam. Ušutkala ga je, ţeleći još barem sat-dva ostati zarobljenicom pa otišla odjenuti svoju novu divnu haljinu i podići kosu.

Zbog nervoze, drhtali su joj prsti. Večeras se odvijalo još nešto osim onoga što joj je Lucien otkrio i nije joj se sviĎalo to što ju je iz toga planiranja izostavio.

Najvjerojatnije je razlog njegovoj tajnovitosti bila gospoĎa Delacroix, ali ne otkrivajući Fioni i lady Welkins njezinu tamničarsku prostoriju u podrumu, nije znala kako je to Lucien mislio popraviti bilo što, a kamoli sve.

U svakom slučaju, nakon večerašnje večeri, ništa više neće biti vaţno. Lucien neće morati brinuti o tome da će ga netko prisiljavati da oţeni Rose ni o preranom gubitku Alexandrine pomoći u postupanju prema svojim roĎakinjama. Kad to shvati, prestat će njegova glupa nastojanja da je drţi zarobljenom i oţeni je. A nestat će i ona.

U ţelucu joj je počelo kruliti od gladi, kad je netko povukao zasun i otvorio vrata tamnice. Ţurno je ušao Thompkinson, koji je s lakoćom postignutom neprekidnom vjeţbom u tjedan dana podigao Shakespearea, a potom se zaustavio i zagledao u nju.

— Jesi li dobro? — upitala ga je nakon nekog vremena, razdirana izmeĎu zabave i zbunjenosti.

— Ja... da... jesam. GospoĎice... ah... Gallant. Vi... jednostavno izgledate... vrlo lijepo... gospoĎice.

Alexandra se učtivo naklonila. — Hvala ti, Thompkinsone. Vrlo ljubazno od tebe. — Trenutak potom nakostriješile su joj se dlake na zatiljku pa je pogledala prema vratima. Tamo je stajao Lucien koji ju je proţdirao pogledom. Zarumenjela se, pročitavši glad i ţudnju u njegovu pogledu.  Rekao sam ti da ti boja trule višnje pristaje — promrmljao je.  Čini mi se da to nije najmudriji izbor odjeće ako moj dolazak mora biti neupadljiv — rekla je, pitajući se kako to da se jednostavno nije skljokala na pod.

Hvala Bogu što je Thompinkson bio nazočan.  Prepusti sve brige meni — istupio je Lucien i pruţio joj ruku. — Uzgred rečeno, zbog čega ponovno te tvoje ograde s obzirom na udaju za mene?  Luciene, nemoj...  O, da, Roseina sreća. — Propustio ju je pred sebe i pustio da se uspne uskim stubama koje su vodile u kuhinju.  To je bila samo prva od njih.  Naravno. Ne moţemo zaboraviti moju krajnju lijenost u nalaţenju prikladnije nevjeste ili mojih viteških nastojanja da te zaštitim od ogovaranja meĎu 207

Kako ukrotiti razvratnika

pripadnicima visokih društvenih krugova.

Malo ju je brinulo to što se odjednom doimao dovoljno leţerno zbog njezinih ograničenja da je sada zbijao šale s tim. — A nepostojanje tvoje vjere u ljubav — podsjetila ga je kad su ušli u kuhinju.

Iznenadilo ju je kad se osmjehnuo. — Moje nedolično ponašanje i bahata narav barem su jedine tuţne prikaze prošlosti. — Lucien ju je ponovno uzeo za ruku kad su se zaputili na gornji kat do salona. Prema glasnoći ţamora u njemu dalo se zaključiti da je pozvao popriličan broj gostiju. — Hajdemo vidjeti koje sve zidove još večeras moţemo srušiti.

Wimbole je naglo otvorio dvostruka vrata i ušli su u toplu bučnu prostoriju.

Prva osoba koju je Alexandra ugledala bila je Fiona Delacroix, koja je doslovno sjala u ţutom taftu, dok joj je pogled plamtio samodopadno i zadovoljno. Potom je ta ţena ugledala Alexandra.

Problijedjevši, bijesno je vrisnula, što se čulo do drugoga kraja prostorije.

Alexandra se pokušala izvući iz Lucienova snaţnoga stiska, s namjerom da ublaţi prizor koji je njezino pojavljivanje izazvalo, kad se na sredini prostorije pojavila osoba koja joj se pribliţavala raširenih ruku.  Alexandra, draga moja nećakinjo! Nadao sam se da ćeš se večeras pojaviti!

Stajala je okamenjena kad ju je vojvoda od Monmoutha zagrlio i poljubio u svaki obraz. Shvatila je kako je to bio onaj zid koji je Lucien namjeravao srušiti.

Rose i lord Belton bili su tek nešto što će odvratiti pozornost, razlog da dovede rulju koja će svjedočiti tome ponovnome sjedinjenju.

A rulja je posve sigurno gledala. Još jedan skandal uništio bi svaku mogućnost za njezino buduće zaposlenje u Engleskoj, a vjerojatno i u Europi pa je Alexandra uzvratila poljubac, spustivši ga na koščati vojvodin obraz.  Ujače Monmouth — gušila se. — Nisam ni znala da si u Londonu. — Lucien se pokraj nje promeškoljio i kasno je zapazila da mu je zarivala nokte u nadlakticu.

Kad mu je srela pogled, zapazila je kako ona smirena samouvjerena nadmoćnost u njegovim sivim očima iščezava. Ona neizvjesnost i zabrinutost koju je umjesto toga uočila nije ju ni najmanje umirila.  To si ti dogovorio, nisi li? — rekla je, vedro se osmjehujući, stisnute vilice.  Alexandra... — zaustio je, a potom prekinuo u pola rečenice kad mu je pustila ruku i umjesto toga prihvatila ruku svoga ujaka.

Dopusti da te predstavim Rose Delacroix, ujače — rekla je, poţeljevši da moţe istrčati van u noć i vrisnuti. Kako se Lucien usuĎuje? Kako se bilo koji od njih dvojice usuĎuje? Ako misle da ta upriličena mala javna parada moţe izbrisati protekle dvadeset četiri godine, posebice onih posljednjih pet, onda ih čeka veliko iznenaĎenje.

Alexandra se doimala ozarenom dok je upoznavala vojvodu od Monmoutha s Rose i Fionom. Osmjehivala se i smijala i s lakoćom pobijedila Fionin bijes. Lucien je bio zabrinut.

208

Suzanne Enoch Odvija se bolje nego što si mislio — rekao je Robert, promatrajući Alexandra koja je čavrljala s Rose i svojim ujakom.  Da, tako se čini. — Moţda joj je trebao reći nešto, ostaviti joj barem trenutak da se pribere.  Tvoja ujna mi izgleda kao da će svakoga trena eksplodirati. Kad ćeš objaviti sljedeću vijest?

Lucein je zadrhtao, okrenuvši se da ne pogleda u Alexandra. — Hm? Ah, samo što nisam. Ostani u blizini.

Alexandra je bila bijesna. Mogao je to zapaziti, iako to, kako se činilo, nitko drugi nije primijetio. Da joj je rekao da će Monmouth biti nazočan, nikada je ne bi mogao pridobiti da se uspne uz stube, a još manje da se naĎe u ujakovu naručju. Ali Alexandra je imala više zdravoga razuma od bilo kojega bića koje je sreo u ţivotu.

Shvatit će da je taj ponovni susret u njezinu najboljem interesu, iako trenutačno nije mogla biti sretna zbog toga. Ostavit će joj večer da njezin smireni razum prevlada iznenaĎenja, a potom će je ponovno upitati da se uda za nj.

Dao je znak Wimboleu da mu donese čašu šampanjca i promatrao je dok su sluge dijelile čaše svim njegovim gostima. — Prije nego što se premjestimo i okupimo za večerom — rekao je briţnim glasom — imam nešto objaviti. Rose, ako se slaţeš?

Dok se Rose probijala kroz guţvu uzvanika, Lucien je pogledao prvo Fionu, a potom Alexandra. Izraz lica njegove ujne bio je izraz posvemašnje zbunjenosti, budući da jednostavno nije mogla pomiriti Alexandrino ponovno pojavljivanje s predstojećom objavom vjenčanja. Jedva je čekao da joj to objasni.

Kad mu je Rose prišla, uhvatio ju je za ruku, koju je poljubio. — Dragi prijatelji, mnogi od vas znaju da je moja roĎakinja u London stigla pod ne baš sretnim okolnostima. Ali večeras smo svi prepuni radosti.

Fiona je istupila, primajući već čestitke od ţena koje je prihvatila kao svoje prijateljice. Upozorio ju je da ne širi vijesti prije objave, ali nije ga poslušala. On, Robert, a sad i Monmouth, mogli su zaštititi sebe i svoje dame... Fiona je bila prepuštena samoj sebi. Odluči li Robert pomoći joj vratiti najmanju mrvicu dostojanstva, bit će to njegova prednost. Osobno, bio bi najsretniji kad bi je mogao ostaviti vranama.  Velika mi je radost objaviti — nastavio je — da se moja roĎakinja Rose udaje.

Jednako takvo zadovoljstvo mi je sve vas obavijestiti da je njezin budući suprug moj dobar prijatelj Robert Ellis, lord Belton. Roberte, Rose, čestitam vam.

Robert im se pridruţio u prednjem dijelu prostorije. MeĎu glasnim pljeskom i čestitanjima, Lucien je pomislio da je začuo bijesan vrisak, ali nije bio siguran je li ga uistinu čuo ili ga je toliko snaţno očekivao da ga je zamislio. Kad se iz rulje pojavila Fiona, nahrupivši prema njemu poput pomahnitaloga bika, ispustio je Roseinu ruku, prepustio je Robertu i poveo ljutitu ţenu u susjedni dnevni boravak.  Neće to tako moći! — urlala je Fiona, crvena u licu. 

209

Kako ukrotiti razvratnika

Zatvorio je vrata. — Ja mislim da se sve odvija u najboljem redu.  Neće ti to tako proći! Ljudi znaju istinu o tebi i mojoj kćeri.  Očito je nekoliko ljudi zavedeno na pogrešan trag — uzvratio je smireno, počinjući uţivati.  Neću ti dopustiti! Lady Welkins i ja pobrinut ćemo se za to da... ta tvoja kurva sutra bude upropaštena ako odmah, iz istih stopa, ne odeš i ne kaţeš da si se samo šalio... i da si ti taj koji ţeni Rose.

Smanjio je razdaljinu meĎu njima. — Robert ţeni Rose zato što oboje to ţele.  Ne mariš za njihove ţelje, Luciene.  Da, marim. Kaţete li nešto protiv bilo koga od njih dvoje, vidjet ćete me vrlo zlovoljnoga.

Fiona je ustuknula za korak. — Ne prijeti mi.

Zaškiljio je. — Prijetim li vam? Koliko se sjećam, vi ste ti koji prijetite. A to će odmah prestati... posebice prema Alexandri. Ništa vam nije učinila. Zapravo, dugujete joj zahvalnost.  Zahvalnost? To...  Dosta! — odbrusio je. — Bez obzira na sve, ne bih oţenio Rose. GospoĎica Gallant je od nje učinila dovoljno damu koja će zauzeti svoje mjesto u društvu.  Bit će grofica.  Bit će vikontesa — uzvratio je. Ta ţena bila je pjesma od jedne note i još k tomu bez sluha. — S vrlo dareţljivim mirazom. — Lucien je načinio joj jedan korak, pribliţavajući joj se. — Shvatite to, ujna. Alexandra Gallant pomirila se s vojvodom od Monmoutha. Vi i lady Welkins ćete svoja kretenska nagaĎanja zadrţati za sebe ili ćemo se Njegova Milost i ja pobrinuti za to da obje završite u Australiji. Je li to jasno?

Dugo je netremice gledala u nj. — Zao si! — uskliknula je naposljetku. — Nimalo se ne razlikuješ od svoga bijednog oca.

Naklonio se. — Ujna Fiona, to će se još vidjeti.  Ne trebam ja ništa gledati. Znam. — To rekavši, uobraţenim korakom izišla je u salon. Lucien je pustio da njezina riječ bude zadnja. Radije ju je gledao ljutitu na nj nego na Alexandru ili Rose. Dok se vraćao pridruţiti se svojim gostima, dopustio si je na trenutak osjetiti se samozadovoljno. Vidio je Rose zaručenu za gospodina s titulom po njezinu izboru, osujetio nespretne pokušaje ucjene svoje ujne i zaštitio Alexandru od daljnjih glasina i nagaĎanja. Prilično tegoban rudarski posao, ako tako moţe reći.

Nekoliko je puta tijekom večere pokušao uhvatiti Alexandrin pogled, ali činilo se da je bila posve zaokupljena zabavljanjem Rose i Roberta te gostiju za večerom koji su sjedili s obiju njezinih strana. Čak je i Monmouth dobio osmijeh i blago se našalio. Lucien se namrštio... Alexandra se doimala previše smirenom i zadovoljnom. Pretvarala se. ViĎao je on to već, na Roseinom prvom javnom izlasku, kad je bila bijesna i očajna. Bila je previše vješta da bi dopustila da se to vidi, ali on 210

Suzanne Enoch je znao.

Naravno, bilo je posve moguće i to da je njegova reakcija bila pretjerana.

Unatoč svojemu spletkarenju, uistinu nije očekivao da će sve proteći tako glatko.

Kad je počeo samoga sebe uvjeravati da se polako miri s novonastalom situacijom, pogledala ga je sjedeći za stolom. ViĎao je ledenice toplije od njezina pogleda.

Večera se nastavila besprijekorno, ali on je prestao brinuti. Fiona je nedvojbeno nastavila bjesnjeti, ali kad su te postarije ţene koje je pozvala nahrupile hvaliti i čestitati joj na ulovu njezine kćeri, malo se smekšala. Bio je oduševljen kad su svi zaključili da je on sam Lucifer te da su ona i Rose imale sreće što su za dlaku izbjegle njegovu čvrstome stisku.

Kad su se gosti napokon počeli razilaziti, većinu pozornosti posvetio je Alexandri, kako bi bio siguran da se neće pokušati iskrasti dok ne bude gledao. Kad se konačno okrenula poći uz stube, bio je spreman. — GospoĎice Gallant — rekao je oštro.

Oklijevala je, a potom se zaustavila i pogledala ga. — Da, gospodaru.  Molim vas, u moj ured.

Stisnutih usnica izravnala je suknje i vratila se u prizemlje. Pošla je niz predvorje i trenutak potom vrata njegova ureda snaţno su se zalupila.  Drţi je podalje od nevolje — rekao je vojvoda i dao znak da mu donesu kaput i šešir. — Neću više ništa namjerno učiniti zbog nje.

Lucien ga je pogledao. — Znači, izgladili ste nesporazume?  Kakve nesporazume? Ovdje sam kako bih je obranio od ogovaranja dok je ne oţeniš i ne odvedeš iz Londona.  Ah! — Od svih njegovih gostiju ostao je samo Robert, koji je u salonu tiho čavrljao s Rose. — Ţelio bih na trenutak nasamo porazgovarati s tobom.  Dogovori s mojim slugom. U devet ujutro nalazim se s premijerom.

Lucien je istupio, prepriječivši vojvodi put, dok je Wimbole zatvorio ulazna vrata. — Samo trenutak — ponovio je smireno i pokazao prema svojemu uredu.  Nemam vremena za te gluposti.  Onda ga naĎi — uzvratio je Lucien, ne mičući se.  Drski lupeţu — bjesnio je vojvoda, koji je unatoč tomu pošao niz hodnik.

Lucien mu je otvorio vrata propustiti ga i za njim ušao unutra. Za njegovim stolom stajala je Alexandra, čiji su stisnuti prsti počivali na glatkoj površini od mahagonija. — Što je? — upitao ju je bez uvoda, zatvorivši vrata iza sebe.  Moram priznati — rekla je tihim drhtavim glasom — da su me večerašnji dogaĎaji posve iznenadili.  Ah — prezrivo je otpuhnuo Monmouth. — Ne zahvaljuj meni, jer mi nikada ne moţeš uzvratiti. Budi zahvalna što mi je stalo do reputacije moje obitelji, djevojko, jer da mi nije stalo, rado bih te vidio u Aus...  Nisam ti ni namjeravala zahvaliti — odbrusila je Alexandra.  Kako se usuĎuješ pretpostaviti da bih ja ikada traţila nešto od nekoga tko 211

Kako ukrotiti razvratnika

nije ni vidio dţentlm...  Alexandra — ubacio se Lucien. — Ja sam tvoga ujaka zamolio da doĎe večeras.

Zaobišla je stol i pošla prema njemu. — Mislila sam... — zaustila je, a potom zastala u pola rečenice.  Što si mislila?  Mislila sam da si se promijenio! Činilo se da je Rose sretna i mislila sam da si se promijenio.

Lucien je zaškiljio. — Promijenio sam se... mislim da jesam. Zasigurno provodim puno više prokletoga vremena brinući o tome nego što sam to ikada prije činio.  Znači, zato je on ovdje? — upirala je prstom prema Monmouthu.

— Joj, pa zbilja si nezahvalna...  Dosta! — zagrmio je Lucien. — Monmouthe, odlazi.  Sa zadovoljstvom. — Vojvoda je bijesno izjurio iz ureda, zalupivši vrata za sobom.

— Došao je večeras zato što si ga ti koristila kao ispriku — nastavio je Lucien gledajući kako ona prelazi razdaljinu izmeĎu njega i kamina.  Molim te, reci mi, kakvu to ispriku?  Ispriku za zahtijevanje tvoje proklete neovisnosti od svega. Od mene. Sad ga više za to ne moţeš koristiti.  Ne trebam koristiti ništa osim tebe — uzvratila je i suza joj je potekla niz obraz. — Ti si najbolji razlog koji mogu naći zbog kojega se ne bih udala za tebe.  Ostavi mi malo vremena — ubacio se Lucien, iznenaĎen njezinom ţučljivošću.  Uzmi koliko god ti treba vremena. To neće promijeniti ništa.  Dala si mi popis... popis... razloga zbog kojih se ne bi udala za mene.

Rješavam ih, jedan po jedan. Nemaš razloga ljutiti se na mene zbog nečega što si sama potaknula.

— Ja potaknula? Kako se usuĎuješ dovesti ovamo vojvodu od Monmoutha zbog vlastite ugode i krivnju svaliti na mene?  Ali, doĎavola, nema to nikakvoga smisla, Alexandra. Mi...  Nisi imao pravo pokušati potaknuti pomirenje samo zbog toga što je to tebi odgovaralo! Je li ti to dovoljno jasno?

Bijesan, Lucien je kruţio oko nje. — Sve sam učinio zbog tebe — gunĎao je. — Brinula si se zbog Roseine sreće. Pobrinuo sam se za to da bude sretna. Strahovala si da će tvoja reputacija stvoriti nevolju ljudima oko tebe ostaneš li ovdje. Sad je nepravda zbog tvoje reputacije ispravljena.  Moja reputacija je sad zgodno pometena pod tepih, kako bi ti mogao provesti svoj naum. Tebi i dalje treba nasljednik i još uvijek si isti onaj glupi Lucien Balfour koji je rekao da je ljubav samo društveno prihvatljiv sinonim za 212

Suzanne Enoch bludničenje!  Glup sam — ponovio je. — Ja sam kreten koji te nastojao usrećiti. Zaboga, sve otkad sam te sreo više se ne prepoznajem ni u zrcalu! Sad izvodim ludorije nastojeći riješiti problem... i sviĎa mi se to!  Meni ne...  Nisam završio — zareţao je. — Prestao sam čak i pušiti zato što sam znao da to ne odobravaš. Promijenila si me. Učinila si me drukčijim čovjekom, onakvim kakav mi se sviĎa više od onoga kakav sam bio. Moje pitanje tebi, Alexandra, glasi: Tko kaţe da moraš uvijek dobiti ono što ţeliš?  Ništa nisam traţila od tebe. Ne očekuj od mene da činim kompromis zbog nečega što nikada nisam ni ţeljela.  Ţeljela si. Još uvijek ţeliš. Samo si previše tvrdoglava da to priznaš. — Oteţano dišući, Lucien je piljio u nju, koja mu je uzvraćala na jednak način. — Sad je na tebe red da se pokoriš — odbrusio je. — Bit ću gore, poţeliš li me potraţiti.

213

Kako ukrotiti razvratnika

Dvadeseto poglavlje

B

ila sam u pravu! — toptala je Alexandra koračajući po malome uredu. — Bila sam u pravu! Nije imao pravo učiniti to što je učinio!  Lex, ništa nisam rekla. Prepireš se sama sa sobom. Moţda to tebi i moţe pomoći, ali meni zadaje glavobolju.

Alexandra se zaustavila ispred oguljenoga hrastova stola i pogledala mladu ţenu koja je sjedila za njim. — Oprosti, Emma — promrmljala je, nakon čega je lupila nogom. — Jednostavno me silno razbjesnio!  To sam i mislila — rekla je Emma Grenville suhoparno. Zatičući iza uha pramen svoje kestenjaste kose koja joj je uvijek ispadala, ustala je i okruţila oko stola. — Sjedni — naredila je. — Donijet ću ti malo čaja. — Ravnateljica internata sagnula se i pomilovala Shakespearea po ušima. — A i Shakeu treba keks.

Alexandra se nevoljko nacerila. — Toliko sam vikala da je vjerojatno oglušio.  Sjedni.  Hoću, madam.

Sićušna i vitka, s neodoljivim parom rupica na obrazima koje su se pojavljivale kad se smijala, Emma se doimala više poput šumskoga vilenjaka nego kao vlasnica škole za djevojke. Istodobno se zbog nepomućenoga spokoja i ljubaznosti doimala starijom od svoje dvadeset četiri godine. Alexandra je uzdahnula i sjela pokraj prozora kad se Emma izvukla u malu kuhinju.

S vanjske strane vrata čula je smijeh, koji se brzo utišao, dok se skupina učenica Akademije upućivala do glavnoga hodnika na večeru. Bivši samostan uvijek se činio savršenim mjestom za školu, iako je dodatak za sestrinstvo zahtijevao nekoliko preinaka stare zgrade. Učionicama su dodani prozori, dok su radna soba i uredi doţivjeli minimalnu promjenu.  Eto — rekla je Emma kad je ponovno zakoračila u prostoriju. — Koliko shvaćam, ti i lord Kilcairn ste se posvaĎali. — Odloţila je posluţavnik s čajem na stol i ponovno sjela na svoje mjesto.  Da, prepirali smo se. Ali bila je to njegova krivnja. — Alexandra se nagnula na stolici i svakoj natočila šalicu čaja. Shakespeare je jedva dočekao svoj keks i povukao se pod stol ţvakati ga.

214

Suzanne Enoch Otkad se ti to prepireš sa svojim poslodavcima?  Otkad nisu u pravu. — Blago uzdahnuvši, zavalila se u stolici i pijuckala čaj.

Nije se mogla ni sjetiti koliko je puta sjedila na toj otmjenoj stolici i svoje probleme istresala Emminoj tetki. Bilo je... ugodno biti ponovno tu, osim što se nadala da dosad više neće imati nikakvih problema. Ali bila je tu s istim starim problemima pojačanim novim problemima koje joj je stvorio Lucien. — Znaš da me zatvorio u podrum?  Da? Kakvo barbarstvo!

— Nije mu to čak bio ni glavni vinski podrum, nego drugorazredni.

Emmine usnice su zadrhtale. — Znači, bijesna si zbog toga što te Lord Kilcairn nije zaključao u svoj glavni vinski podrum?  Ma naravno da nisam. Ne zbijaj šalu s tim.  Nije mi ni nakraj pameti, Lex. Ali, zašto bi te zaključao?

Upravo je to pitanje i nju mučilo, čak i nakon tri dana razmišljanja ni o čemu drugome u drndavoj krcatoj poštanskoj kočiji. Ponovno je ustala i prišla prozoru. — Uistinu nemam pojma. — Pet-šest krava paslo je na drugoj strani Akademijina jezerca, jedva vidljive kroz mali vrt i raštrkana stabla brijesta. — Ali nije ni to najgore.

Njezina prijateljica rukom je podbočila bradu. — Tako sam i mislila.  Da. Priredio je veliki domjenak i pozvao ujaka Monmoutha a da mi to prethodno nije rekao.  Moj Boţe.  Grozan je i zločest, nikada nisam trebala prihvatiti zaposlenje u njegovoj kući.

— Je li on prijatelj tvoga ujaka?  Uvjerena sam da nije. Jednostavno je na silu ţelio potaknuti pomirenje, zato što je on to smatrao zgodnim.  Zgodnim?

Alexandra je tako snaţno udarila po prozorskoj dasci daju je ruka zaboljela. — Ne pitaj. Ne mogu to objasniti.  Lex — rekla je Emma — drago mi je što si ovdje. Potrebna mi je tvoja pomoć.  Ali? — Alexandra je osjetila drhturenje zbog neizvjesnosti. U posljednje vrijeme joj se činilo da uvijek postoji iznimka za bilo kakvu pozitivnu izjavu.  Ali moram sad razmišljati o Akademiji. Mi smo...  Onda mi je ţao — prekinula ju je Alexandra, kojoj su suze potekle niz lice.

Sad više uistinu nije imala kamo poći.  Dopusti mi da završim, gusko. Mi smo obrazovna institucija, a ne utočište za odbjegle ţene iz podruma koje venu zbog ljubavi. Moram biti sigurna da ćeš ostati.  Nisam ja nikakva ţena koja vene zbog ljubavi! — odvratila je Alexandra brišući oči. — Rekla sam mu da odlazim. Rekao je da je to u redu što se njega tiče i, sad sam ovdje. 

215

Kako ukrotiti razvratnika

Emma ju je dugo gledala. — Jesi li sigurna u to?

Potisnuvši poriv da ponovno zatopće nogama, Alexandra se zadovoljila samo prekriţenim rukama. — Naravno da jesam.

Zureći i dalje u prijateljicu, Emma je izvukla najvišu ladicu pisaćega stola. — Moţda ćeš se zapitati zašto me nije iznenadio tvoj zakasnjeli dolazak iz Londona. — Podignula je presavijeni komad papira koji je izvukla iz ladice i gurnula ga preko stola. — Prekjučer sam primila pismo.

Odjednom sumnjičava, Alexandra je naglo prešla preko prostorije i dograbila papir. Prije nego što ga je uspjela uzeti, prepoznala je otisak na razlomljenome vosku kojim je pismo bilo zapečaćeno. — On ti je poslao pismo. — Rekao je da će se pobrinuti za to da obavijesti Emmu, ali nije mislila da je to uistinu namjeravao. Bili su pomalo rastreseni tijekom razgovora.  Morala sam ga dvaput pročitati prije nego što sam povjerovala da je od grofa Kilcairn Abbeyja. Ne zvuči... poput nekoga njegove reputacije.

Alexandra je razmotala pismo, osjetivši još jedan nervozan drhtaj uzbuĎenja — GospoĎice Grenville — čitala je naglas i u glavi čula Lucienov duboki glas. — Kao što znate, Alexandra Gallant je sve donedavno bila dio mojega kućanstva. Svjestan sam da je prihvatila radno mjesto poučavanja na vašoj Akademiji i iako ni u kojem slučaju ne mogu osporiti vaš izbor poučavateljice, nalazim se u raskoraku s vama zbog njezina odlaska.  Vrlo je obrazovan je li? — rekla je Emma kad je Alexandra zastala doći do daha.  Iznimno. On je najznatiţeljnija osoba koju sam srela u ţivotu. — Shvatila je kako njezin komentar zvuči poput komplimenta i pročistila grlo kako bi nastavila s čitanjem.  Kao što ste vjerojatno zapazili, već sam uvjerio Alexandru da se nekoliko dana zadrţi u Londonu. — Podignula je obrvu. — Ha. Ima nekakvu čudnu definiciju za uvjeravanje. — Ţarko se nadam da će odučiti ovdje zauvijek ostati. Ona...  Nadam da nije mislio na podrum — dometnula je Emma.

Alexandra je prijateljicu počastila zahvalnim pogledom. — Ona ili ja obavijestit ćemo vas o svemu daljnjemu.  Ne zvuči poput nekoga tko ti namjerava nauditi — rekla je tiho ravnateljica.  Moţda, ali iz toga vidiš koliko je bahat.  Hm. Pročitaj posljednji dio — predloţila je Emma.

Alexandra se nakreveljila, ali poslušala ju je. — GospoĎice Grenville, Alexandra vas je nekoliko puta spomenula kao svoju najdraţu prijateljicu. Zbog toga vam mogu samo izraziti svoju krajnju zavist i nadu da ćemo se vi i ja uskoro upoznati.

Shvatio sam da su Alexandrini prijatelji iznimni, jednako kao što sam shvatio da onima koji je izluĎuju nedostaje inteligencije, humora, sućuti i svih ostalih kvaliteta kojima se silno divim kod Vaše prijateljice. U očekivanju susreta i upoznavanja s vama, pozdravlja vas Lucien Balfour, lord Kilcairn.

216

Suzanne Enoch Alexandra je polako sjela. — O, Boţe — prošaptala je. — Sigurno ti ga je poslao prije nekoliko dana.  Čini se da si tome nitkovu zarobila srce, draga moja.

Odmahnula je glavom, ponovno čitajući nekoliko posljednjih rečenica njegova pisma. — Ne, nisam. Radi se samo o tome da je on vrlo šarmantan.  A zašto bi grof Kilcairn Abbeyja nastojao mene šarmirati?

— Ja... gle, moţda se tako osjećao... ili je moţda mislio da se osjeća... prije toga svojega glupog večernjeg domjenka. Znam da se tako više ne osjeća.

— Jesi li sigurna?  Osim toga, diviti se nekome i biti zaljubljen u nekoga dvije su posve različite stvari, Emma. Primjerice, divim se lordu Liverpoolu, ali teško da bih se mogla smatrati zaljubljenom u njega.

— Ti...  Ţeli se vjenčati mnome samo zato što mu je sa mnom ugodno i zato što moţe dobiti nasljednika bez imalo neugode.

Emma je prilično naglo ustala i dograbila pismo, uzevši ga natrag. — Ţeli te oţeniti? Lex, nikada mi nisi rekla...  Nisam — oštro ju je prekinula. — Previše sam marljivo radila da bih popustila i ţivjela svoj ţivot prema nečijim uvjetima. Posebice njegovima. Sama ću se brinuti za sebe i svoje probleme.  Ponovno se prepireš sama sa sobom. — Emma joj je vratila pismo. — Poznaješ lorda Kilcairna bolje nego što ću ga ja ikada poznavati, Lex. Vjerovat ću ti na riječ da je spletkaroš, bahat i da mari samo za sebe.  Hvala ti.

Emma je pokazala Alexandri prema vratima. — A ti ćeš poučavati razgovor za stolom i kako razgovarati o knjiţevnosti, a da ne zvučiš poput neţenstvene osobe s intelektualnim pretenzijama. Počinješ sutra. Bolje ćemo te smjestiti u ponedjeljak.

Alexandra je kimnula glavom pa su ona i Shakespeare pošli za Emmom u blagovaonicu. Bilo joj je potrebno nešto čime će se pozabaviti. Uz svoj prvi sat sutra, otpočet će sa zadatkom zaboravljanja Luciena Balfoura.

Zaboravi je onda — rekao je Robert, vodeći svoga uškopljenoga konja meĎu stablima Hyde Parka. — Uloţio si napor... titanski napor... i nije bilo nikakvih rezultata. Kraj.

Lucien je podbo Fausta u kas, ne potrudivši se vidjeti slijedi li ga vikont. Glava ga je boljela, podsjetivši ga na to da je sinoć u Boodle’su popio previše viskija.

Tutnjanje u lubanji barem mu je davalo nešto drugo čime će hraniti svoju podlu ćud a da pritom nije morao priznati koliko se izgubljeno osjećao bez Alexandre Beatrice Gallant.  Luciene, postoji stotinu dama u Londonu koje bi spremno pristale udati se 

217

Kako ukrotiti razvratnika

za tebe. 

Ne sretno — uzvratio je, započinjući s još jednim širokim krugom po tragu

kočije.

Da, sretno. Bogat si, privlačan i s titulom. Ne moţe se puno neţenja pohvaliti svim time.  Ne pokušavaj me potkupiti. Nisam raspoloţen.  Primijetio sam. To i pokušavam popraviti.

Mršteći se, Lucien je zaustavio Fausta. — Tko je bio tvoj drugi izbor? — upitao je kad se vikont izjednačio s njim.  Moj drugi izbor za što?  Za suprugu. Da sam namjeravao oţeniti Rose ili da te ona odbila, koga bi sad progonio?

Robert je slegnuo ramenima. — Ne znam. Lucy Halford... ili moţda Charlotte Templeton — razmišljao je. — Ali našao sam Rose i oboje smo iznimno sretni zbog toga.

Lucien je spustio pogled na svoje ruke u rukavicama dok je oko prstiju namatao uzde. — Za mene — rekao je tiho — ne postoji nijedna druga. Ona je... ta koju sam traţio sve vrijeme dok sam tragao. Pa čak i prije toga.  Ali odbila te — rekao je Robert vrlo ozbiljnim glasom. — To znači da sad moraš potraţiti negdje drugdje. — Oklijevao je, bacivši pogled po gotovo praznome parku. — Činila se previše... nepokornom. Supruga te ne moţe podrţavati ako se nikada ne slaţe s onim što kaţeš.

Lucien je zadrhtao i ponovno potjerao konja u kas. — Nema povjerenja u mene ni u moje porive i ja tu ne mogu učiniti ništa drugo osim odustati od titule i svega što uz to ide pa postati dimnjačar. A to ne namjeravam učiniti.  Znači, oprostit ćeš joj i nastaviti dalje.  Pretpostavljam da hoću. Čim zaboravim kako disati.  Prema tome, mogu očekivati da ćeš zbog nje biti potišten cijelu vječnost.

Pogledavši ga, Lucien je potaknuo Fausta u galop. — Nisam potišten. Čekam.

Rekao sam joj da je na nju red da popusti. Razumna je ţena, shvatit će da sam u pravu i da je glupa ako me prepusti hordama divnih dama koje spremno čekaju udati se za mene.  A ako ne shvati?

Robert je mogao biti njegova savjest. Lucien je imao isti razgovor sa samim sobom, sve otkad je prije tjedan dana bijesno otišla iz Balfour Housea. — Hoće.  Gle, meni to naizmjenično davanje povoda i čekanje da se ona vrati zvuči poput hrpetine gluposti — odvratio je Robert. — Mislim da ćeš i sam to morati shvatiti.  Moţda.

Dok je Lucien odlazio na sastanke, večere i društvene domjenke, nije si mogao pomoći, nego je odgonetao u čemu je pogriješio. Točno, zaključao ju je kako je ne bi 

218

Suzanne Enoch izgubio i nikada je nije ni trebao pustiti da iziĎe. Točno, na prijevaru je dogovorio susret s roĎakom kojega je prezirala. Ali pomogla mu je da vidi okove i zidove koje je oko sebe postavio i doslovno ga primorala da se pomiri s Rose. Zašto je onda to na nj djelovalo, a na nju nije?

Odgovor, ili ono za što se nadao da je bio pravi odgovor, sinuo mu je dok su on i Rose razgovarali o njezinu mirazu, uz plaću koju joj je namjeravao omogućiti, kako bi uvijek mogla imati svoja primanja, neovisno o Robertu i njemu.  Luciene, to je previše — usprotivila se njegova roĎakinja, zacrvenjevši se. — Već si mi dao više nego što sam se nadala.

Nije se obazirao na sloţno kimanje glavom gospodina Mullinsa i njegovo neprestano švrljanje brojki na nacrtu sporazuma. — Ne protivi se. Osjećam se dareţljivo.

Rose se hihotala. — Mislim da se mama neće sloţiti.  Dok god se drţi zavjeta da nikada više neće progovoriti sa mnom, moţe se ne slagati koliko god ţeli. Uostalom, nije to zbog nje, nego zbog tebe.  Hvala ti. — Sagnula se i poljubila ga u obraz.

Lucien je na trenutak sjedio mirno. Uţivao je u jutru provedenom sa svojom roĎakinjom. Bila je ugodna sugovornica, iako nije predstavljala veliki izazov njegovu intelektu. Osmjehivala se, smijala i poljubila ga u obraz.

Prije dva mjeseca to ne bi tolerirao, prije dva mjeseca ne bi mogao podnijeti biti u istoj prostoriji s bilo kojom ţenom iz obitelji Delacroix. Rose se očito promijenila. Postala je samouvjerenija i manje usredotočena na samu sebe, blijeda imitacija svoje učiteljice, ali posve sigurno je postigla napredak u odnosu na onu djevojku koja je prvi put stigla u London omotana u ruţičasti taft.

Ali i on se promijenio... više nego što je toga bio svjestan. Tu je bio problem, ali i rješenje. On se promijenio. Alexandra nije. Još uvijek je o sebi razmišljala isto kao u proteklih pet godina, misleći da sama mora stajati protiv svega i svih koji su joj prijetili oduzeti neovisnost te da joj u svakome trenutku ponovno moţe izmaknuti tlo pod nogama usudi li se popustiti na oprezu.

Lucien je ustao. Osjećao je potrebu otvoriti joj oči, onako kao što ih je ona njemu otvorila. Ne ljubavi, jer je znao, osjećao je da ga voli, nego njoj samoj.  RoĎače Luciene? — zazvala ga je Rose podigavši pogled prema njemu, zabrinuto se mršteći.  Organizirajte to, gospodine Mullinse — rekao je. — Kad završite, doĎite u moj ured. Postoji još nešto za što se treba pobrinuti.

Alexandra je sjedila na rubu svoga stola, zagledana u svjeţa naivna lica svojih učenica. I sama je ne tako davno bila jedna od njih, iako su postojali trenuci, poput ovoga poslijepodneva, kad se nije mogla ni sjetiti da je bila toliko mlada.  Dakle — razmišljala je — kad netko izrazi gledište o knjiţevnome djelu,

219

Kako ukrotiti razvratnika

općenito se smatra da je taj komentar mišljenje te osobe.  Ali to sam i ja rekla, gospoĎice Gallant — usprotivila se Alison, jedna od dama rumenih obraza. — Po mojemu mišljenju, Julija je trebala poslušati roditelje.  GospoĎica Gallant kaţe da koristiš previše riječi, Alison — oglasila se jedna od djevojaka.  Budi tiho, Penelope Walters — uzvratila je Alison.

Zatomivši uzdah očaja, zahvalna Emmi što joj je za početak dala samo pet-šest mladih dama, Alexandra je istupila ponovno uvesti reda. — Dajte, dajte, Romeo i Julija doţivjeli su dovoljno prolijevanja krvi. Ne moramo i mi još pridonositi tome.

Vrata učionice naglo su se otvorila i Jane Hantfield, jedna od Akademijinih starijih učenica, brzo je poţurila pokraj klupa do prozora na udaljenom kraju prostorije. Lice joj je bilo zajapureno od uzbuĎenja i gotovo da nije ni pogledala ostale djevojke. — O, moj Boţe, pogledajte! Ovo morate vidjeti!  GospoĎice Hantfield — ukorila ju je Alexandra, prekasno da zaustavi stampedo koji je uslijedio prema prozorima. — Nastava još traje.  Tko je on? — upitala je Alison, hihoćući se. — Baš je zgodan.  SviĎa mi se njegov konj — dometnula je jedna od mlaĎih djevojaka.  Ma tko još mari za njegova konja?

Krećući se što je opuštenije mogla, Alexandra se plaho pribliţila prozoru i... prestala disati.

Visok i moćna izgleda, u tamnosivome jahaćem odijelu, Lucien Balfour sjedio je na Faustu pokraj ulaza u dvorište Akademije. Emma mu je prišla i rastjerala okupljenu hrpu djevojaka koje su zurile u njega. Dotaknuo je šešir, očito se predstavljajući, i Emma mu je nešto odgovorila. Čim je progovorila, sjahao je pa je prišla rukovati se s njim. Alexandra je isprekidano disala. U pismu je pisao kako jedva čeka upoznati se s gospoĎicom Grenville. Prema njegovoj reakciji, bio je iskren.

Bili su predaleko od nje da bi mogla čuti ili čak protumačiti ono što su mogli govoriti, iako su njezine učenice davale vlastiti ţivahan komentar. Činilo se da su se usuglasile kako je on bogati plemić koji je u Akademiju gospoĎice Grenville došao potraţiti nevjestu. Alexandra se čvrsto uhvatila za prozorsku dasku kako bi spriječila drhturenje prstiju.  Znate li tko je on, gospoĎice Gallant? — upitala je jedna od djevojaka. — Alison kaţe da je vojvoda.  Grof je — ispravila ju je i pročistila grlo kad su se sve okrenule pogledati je.

— Moramo dovršiti lekciju, dame.  Aah, poznajete ga? Tko je on? Recite nam, gospoĎice Gallant.

Alexandra se lecnula na kakofoniju pitanja i zahtjeva. — Grof Kilcairn Abbeyja koji se nedvojbeno izgubio. Hoćemo li nastaviti?  Ah, odlazi — jadikovala je Jane. — DoĎavola! Ţeljela sam da uĎe i posjeti nas.

220

Suzanne Enoch Kako bi se onesvijestila i pala mu u naručje?

Alexandra se umalo i sama osjećala spremnom onesvijestiti se. Promatrala je, nesposobna pokrenuti se ili odvratiti pogled kad se vinuo natrag u sedlo, ponovno dodirnuo šešir i kasom se vratio natrag prema cesti. Očito je sav taj put prevalio da je vidi, a potom otišao ne vidjevši je. Osim što je bila silno razočarana, nije mogla vjerovati da je tako postupio. Lucien Balfour nizašto ne bi uloţio toliki napor.  GospoĎice Gallant, poznajete li ga iz Londona?

Zatreptala je i vratila se do svoga stola. — Da, a sad se vratimo neuvredljivome iskazivanju mišljenja i motrišta.

Djevojke su se nevoljko ponovno vratile nastavi, ali činilo se da je Alexandra bila posve izgubila sposobnost oblikovanja suvisle misli. Što je, doĎavola, Lucien Balfour radio u Hampshireu, u Akademiji gospoĎice Grenville.

Nekoliko trenutaka potom vrata njezine učionice ponovno su se otvorila.

Emma Grenville naslonila se na dovratak i dala joj znak.  Mogu li na trenutak razgovarati s vama, gospoĎice Gallant?

Alexandra je prebrzo ustala i načinila grimasu na stišani komentar svojih učenica koji je potom uslijedio. — Naravno... Jane, molim te, pročitaj sljedeći sonet.

Odmah se vraćam.

Pošla je niz hodnik tik iza Emme. Kad se Emma okrenula prema njoj, Alexandra je pokušala odgonetnuti izraz lica svoje ravnateljice, ali Emma se, kao obično, doimala prokleto spokojno.  Pretpostavljam da si vidjela našega posjetitelja? — upitala je.

Alexandra je kimnula glavom. — Pojma nemam zašto bi dolazio ovamo. Posve sam mu jasno iznijela svoja osjećanja...  Tebe traţi, Lex.  On je... Što si mu rekla?  Rekla sam mu da si ovdje, da si dobra zdravlja i da nemam slobodu dopustiti mu da uĎe na teritorij Akademije.

Traţio ju je. Je li to značilo da ju je još uvijek namjeravao uvjeriti da se uda za nj ili je došao u Hampshire samo zato da se uvjeri kako je njegova riječ zadnja. Ili...  Lex — prekinula ju je Emma u razmišljanju, što ju je navelo da se trgne. — Vratit će se sutra u podne. Moraš razgovarati s njim.

Osjetila je treperenje čistoga uţasa niz kraljeţnicu. — Ali ne znam što... pojma nemam što...  Poučavam mlade dame doličnome vladanju — ponovno se ubacila ravnateljica. — Ne mogu dopustiti da mi se zloglasni grof Kilcairn Abbeyja mota na kućnome pragu. — Nagnula se bliţe, šaljivo je pogledavši. — Ne izgleda dobro.

Izgubit ću većinu svojih učenica.

Alexandra je sklopila oči. — Znam, znam. Nikada nisam pomislila da će me slijediti sve dovde. Ne mogu čak ni pogoditi zbog čega je došao.  Ali došao je. — Emma ju je uhvatila za ruku i Alexandra je ponovno otvorila 

221

Kako ukrotiti razvratnika

oči. — Moraš to riješiti.

Uzdahnula je. — Očito nikada nisi bila zaljubljena, Emma.

Ravnateljica se osmjehnula. — A ti si, Lex, očito zaljubljena.

222

Suzanne Enoch

Dvadeset prvo poglavlje

L

ucien je na Akademiju gospoĎice Grenville stigao nekoliko minuta ranije od dogovorenoga termina.

Osjećao se poput prokletoga kretena čekajući pred ulaznim vratnicama.

Grešnik izbačen iz raja, ali gospoĎica Grenville mu je posve jasno dala do znanja da ne smije nogom kročiti na njezino tlo. Stari Lucien ušao bi na silu, ali danas nije uţivao pri pomisli na više od dvadeset mladih dama koje vrište, bjeţe i pred njim padaju u nesvijest.

Kako je vrijeme za njegov sastanak došlo i prošlo, počeo je razmatrati strateški upad. Potom se pojavila njegova boţica, dolazeći uz dugi zavojiti prilaz. Činilo mu se da je prošlo daleko više od dva tjedna otkako ju je posljednji put vidio i morao je zatomiti nenadani poriv da razbije vratnice, prebaci je preko sedla i pobjegne s njom.  Luciene — obratila mu se kad je prišla zatvorenim vratnicama.

Barem se nije pretvarala da se ne poznaju. — Alexandra. — Sa zakašnjenjem je sjahao. Ţelio joj se pribliţiti što je moguće više. — Kako je Shakespeare?

Malo je nakrivila glavu. — Hvala na pitanju, moj pas je dobro.  Dobro. A kako si ti?  Dobro sam.

Lucien je otpuhnuo. Ovo je bilo prilično beskorisno. Više je volio izravan pristup, a znao je da se takav i njoj više sviĎa. — Potpuno si mi poremetila ţivot — rekao je. — Mislio sam da to nitko ne moţe učiniti.

— Jesi li došao ovamo reći mi to... da sam ti uništila ţivot? Što misliš...  Nisam rekao da si bilo što uništila — prekinuo ju je, mrgodeći se. Očito nije bio dovoljno izravan. — Uistinu si sve promijenila... način na koji gledam na ljude i na sebe samoga. S obzirom na golemost toga zadatka, zasluţuješ čestitke. I moju zahvalnost.

Prtljala je s dugmetom na svojemu krznom obrubljenom ţenskom ogrtaču, izbjegavajući njegov pogled dok je tragao za pukotinom na njezinu dobro ulaštenom oklopu. — Onda si dobrodošao. Ali za to si me plaćao.

Odmahnuo je glavom. — Plaćao sam te da ne bi otišla. — Lucien je pruţio ruku

223

Kako ukrotiti razvratnika

kroz ţeljezne prečke na vratnicama ţeleći joj dodirnuti obraz. — Nedostaješ mi.

Alexandra je drhtavo udahnula i ustuknula od njegova milovanja. — Naravno da ti nedostajem. Sad se moraš potruditi naći nekoga čijim ćeš se ţivotom poigravati.

Njezino zauzimanje obrambenoga stava nije se nimalo smanjilo, ali sad je to shvaćao. — Nitko drugi neće mi dopustiti da se poigravam — rekao je njeţno i osmjehnuo se.

Zarumenjela se. — Prestani s tim. Što radiš ovdje?

— Još uvijek ti se sviĎam.  To je čista tjelesna reakcija. U svakom slučaju, bolje ti je bez mene.  Mislio sam kako ću ja biti taj koji se ispričava — uzvratio je. — IziĎi odatle i poĎi sa mnom.  Ne. Odlazi, Luciene.  Osjećam se kao da pokušavam ukrasti redovnicu iz samostana — progunĎao je, zagledavši joj se u lice, traţeći u njemu tračak njezine uobičajene šaljivosti.  Nekada je to bio samostan.

Naslonio se na vratnice, steţući prste oko dviju okomitih ţeljeznih prečki. — Veći je od podruma, draga moja, ali čini se da si ti i dalje u njemu zarobljena. — Pokusno je zakloparao prečkama. — Barem se pribliţi i poljubi me.

Sklopila je ruke. — Dopusti mi da te podsjetim da si me ti zaključao u onaj podrum. A ovdje sam svojim odlukom.

Lucien je kimnuo glavom. — Tu si zato što ti ne pada na pamet drugo mjesto na koje bi mogla pobjeći.  Prema tvojemu mišljenju i mišljenju mojega dragog ujaka, ne trebam više bjeţati. Sad imam njegovu takozvanu potporu.  Ispričavam se što sam te oslobodio poslavši te u Monmouthovo naručje. Ali to se moralo učiniti.  Zašto se to moralo učiniti?  Zato što se ne bi udala za mene da se moraš oslanjati na moju potporu. Sada to više ne moraš činiti.

Trenutak ga je gledala, a znatiţelja se borila s njezinom prokletom tvrdoglavošću. — Ostavljaš mi ostale razloge da te odbijem.  Da, ostavljam. A što se ovoga tiče... — rekao je nervozno udahnuvši i nadao se da ona to nije zapazila pa posegnuo u dţep na prsima i izvadio presavijen komad pergamenta — nadam se da će ti ovo pomoći odagnati ih. — Progurao je papir izmeĎu prečki.

Oklijevala je, a potom ga uzela. — Što je to?  Nemoj još pročitati. Pričekaj do večeri. Po mogućnosti pročitaj onda kad ostaneš sama.  Dobro. — Alexandra je zurila u papir, a potom vratila pozornost na nj. — Namjeravaš li cijelu noć tu čekati?

224

Suzanne Enoch 

Ne, moram se vratiti u London. Robert se ţeli vjenčati s Rose dok su svi još u

gradu.

Znači, ovo je ponovno zbogom.  Nadam se da nije — promrmljao je, poţeljevši da je moţe jednostavno priviti u naručje i navesti je da se oslobodi svega što ju je potaknulo da se drţi svoje tvrdoglave neovisnosti. — Ţelim da se udaš za mene, Alexandra. Ali neću te to više pitati. Pročitaj to.

Ako se osjećaš voljnom putovati, bit ću u Balfour Houseu do desetoga kolovoza. — Ponovno je posegnuo kroz vratnice, ali izbjegla je njegov stisak. — Sljedeći put, Alexandra, morat ćeš ti pitati mene. — Osmjehnuo se. — Ali ja ću pristati.

Suza je kliznula niz njezin mekani, glatki obraz. — Neću pitati.  Nadam se da hoćeš. — Udaljio se od vratnica i pošao natrag prema Faustu.

— Vidimo se uskoro.

Okrenuti joj leĎa i odjahati bilo je nešto najteţe što je ikada učinio u ţivotu. Ţelio ju je, bila mu je potrebna. Odluči li da ga neće slijediti, barem će znati da je dao sve od sebe. Ako to nije bilo dovoljno, ako nije marila za nj onoliko koliko je on mario za nju, imat će na raspolaganju cijeli ţivot mučiti se tim pitanjima.

Kad je stigao do prvoga zavoja na cesti, osvrnuo se preko ramena pogledavši prema vratnicama Akademije. Bila je otišla. 

Alexandra je zagurala pergament u dţep ogrtača s krznenim obrubom i poţurila natrag u glavnu prostoriju. Nikada neće dopustiti Lucienu vidjeti je da stoji na vratnicama i rida poput djeteta dok se on jašući udaljavao.

Tako je silno plakala da je natrčala na Emmu prije nego što je uopće zapazila prijateljicu koja se motala blizu ulaznih vrata. — Ah, ţao mi je — rekla je isprekidanim dahom, šmrcajući.

Emma joj je bez riječi pruţila maramicu.  Hvala ti. — Ispuhala je nos. — Jednostavno je nemoguć. Nisam uopće trebala izići naći se s njim.  Okončala si to?  Okončala sam to u Londonu. Jednostavno me nije htio slušati. — Skupina djevojaka koja je odlazila u svakodnevnu šetnju prošla je pokraj njih. — Nikada nije ni bilo nikakvoga toga — rekla je puno tiše kad su se djevojke udaljile.  Svatko onaj tko bi vas gledao imao bi problem povjerovati u to. Zašto jednostavno ne moţeš priznati da ti je stalo do njega?

Ponovno brišući oči, Alexandra je pošla uz stube do svojega privatnog sobička.

Emma joj je bila za petama. — Ne znam. Pretpostavljam da je to zbog toga što on to od mene očekuje. On odlučuje da ću se zaljubiti u njega i ja se zaljubljujem.  Ali to nije način.

225

Kako ukrotiti razvratnika

Ah, tako je prokleto siguran u sebe.

Zasuo ih je zbor glasova koji su se hihotali na stubama. Divno. Sad je svoje učenice poučavala bogohuljenju.

Emma je načinila grimasu. — Znam da ste previše napeti, gospoĎice Gallant — rekla je briţnim glasom — ah niste li namjeravala reći odlučno?  Da, jesam, gospoĎice Grenville. Ispričavam se.

Ravnateljica je provukla ruku ispod Alexandrine pa su se nastavile uspinjati stubama. — Barem je završeno s tim — rekla je. — Danas imamo solo koncerte, da skreneš misli sa svojih nevolja.  Da, hvala Bogu — promrmljala je Alexandra, iako je bila prilično sigurna da ništa nije okončano, jer nju nikakvi solo koncerti neće spriječiti da razmišlja o Lucienu, ni za jednu prokletu sekundu.

Cijelo poslijepodne nemirno se vrpoljila. Obično je uţivala u tjednim solo koncertima, jer su neke Akademijine učenice svirale iznimno dobro. Ali danas je uspijevala razmišljati samo o komadu papira u svojemu dţepu i o tome kako je Lucien rekao da je on više neće progoniti. Naravno, bilo je to upravo ono što je ţeljela — da je nitko ne pokušava iskoristiti za vlastite ciljeve niti je procjenjivati po tuĎim postupcima.

Kad bi samo mogla prestati razmišljati o njemu — o tome koliko je silno uţivala u razgovoru s njim i koliko je čeznula za njegovim poljupcima i dodirom — shvatila bi kako je savršeno sretna.

Naravno, ako je bila toliko sretna, nije imala pravoga razloga posezati u dţep i dodirivati pismo i zasigurno nije imala razloga čekati i otvoriti to glupo pismo točno prema naputcima koje joj je on dao. Dvaput ga je tijekom izvoĎenja koncerta izvlačila i počela razmotavati. Ali oba puta vratila ga je natrag, neotvoreno. Čim je Jane Hantfeld završila s izvedbom Haydna, Alexandra je ustala. Sunce je bilo napola zašlo iza krošanja raštrkanih stabala i zbog toga je bila gotovo večer.  GospoĎice Gallant — rekla je Elizabeth Banks, jedna od učiteljica u prolazu.

— Nadam se da ćete nam za večerom ispričati sve o svojemu tajnovitom grofu. Čini se da su sve djevojke lude za njim.

Alexandra je zastala. — Večeras imam blagu glavobolju. Mislim da ću preskočiti večeru. Molim vas, ispričajte me gospoĎici Grenville.

Naravno, nitko joj neće povjerovati da ima glavobolju i vjerojatno će pomisliti kako je u svojoj spavaćoj sobi i da čezne za izgubljenom ljubavlju. Dakle, bio je to dovoljno pošten opis onoga što je za tu večer isplanirala.

Netko od osoblja već je bio donio Shakespeareu večeru pa je skočio na krevet, smjestivši se uz nju kad je upalila svjetiljku i izvukla pismo. Terijer ga je onjušio, a potom zamahnuo repom i zareţao.  Prepoznaješ Luciena, je li, Shakes? — upitala je, počeškavši ga iza ušiju.

Razmotala je pergament. Na njezino iznenaĎenje, nije se radilo o osobnome pismu, nego o nekakvoj vrsti pravnoga dokumenta. Manji komad papira, zamotan u 

226

Suzanne Enoch taj veći, ispao joj je u krilo. Alexandra je posvetila pozornost onome prvome.  Alexandra — pisalo je, istim onim naţvrljanim rukopisom koji je bio karakterističan za pismo što ga je Emma primila od grofa. — Vjerujem da ćeš čak i ti priznati kako postoje samo dva razloga zbog kojih se ne ţeliš udati za mene.

Udahnula je. Zašto se još uvijek zamarao njome? Ona bi od toga već odavno odustala. Ostatak pisma prizivao ju je da nastavi pa je čitala dalje.  Prvi razlog, koliko se sjećam, jest taj da si zgodna ţena koja će mi omogućiti da dobijem nasljednika i osujetiti planove Rose i Fione, koje bi na taj način ostale bez nasljedstva. Ţelim ovdje sluţbeno izjaviti da nisi nimalo pogodna za brak iz interesa.

Alexandra je zatomila neočekivani osmijeh. — Nadam se da će na drugu polovicu takvoga razmišljanja dodatak mojoj oporuci biti odgovor na tvoje zadovoljstvo. Ukratko, piše da će, bez obzira na to hoću li imati svoje potomke ili ne, Roseina djeca naslijediti moju titulu i posjed.

Alexandra se zaustavila. — To je šala — rekla je glasno. — To mora da je šala.

Dograbila je veći komad papira i pročitala jednom, a potom i drugi put. Sročen pravnim terminima i točkama ugovora, dokument je ipak posve jasno davao do znanja da Lucien Balfour, nakon svoje smrti i bez obzira na to hoće li imati potomke ili ne, prenosi sve titule na Rose Delacroix i njezine nasljednike. Plaća od pet tisuća funti godišnje za svako svoje dijete i preţivjeloga supruţnika jedino je što će uskratiti obitelji Delacroix.  Moj Boţe — prošaptala je i drhtavim prstima vratila se prvom pismu.  Vjerujem da je tvoj drugi i posljednji preostali prigovor bio moja vjera u ljubav... još preciznije, moja nesposobnost da te zavolim. Mislim da već znaš odgovor na to, Alexandra. Neću poniziti nijedno od nas prosvjedujući suncu, mjesecu i zvijezdama koliko sam te zavolio, poţelio i koliko si mi potrebna u ţivotu.

Stoga, imam pitanje za tebe, jer mi na pamet ne pada ništa drugo što stoji izmeĎu nas. Alexandra, voliš li me?

Sklopila je oči i dugo ih tako drţala sklopljene, a potom pročitala kratak potpis.

— Tvoj, Lucien.

Suza je kapnula na stranicu prije nego što je shvatila da ponovno plače. Onaj lord Kilcairn kojega je upoznala kad je prvi put došla u London nikada nikome ne bi prepustio svoje nasljedstvo, a najmanje Rose Delacroix. Ali on je to ipak učinio. A u to da je to učinio zbog nje, gotovo nije mogla povjerovati.

Alexandra je ustala i koračala prilazeći prozoru i vraćajući se, dok je Shakespeare kaskao pokraj nje. Kao dopuna poruci stajao je Lucienov potpis, a svjedoci su bili gospodin Mullins, lord Belton i još jedan odvjetnik. Bilo je stvarno, nepogrešivo i nepatvoreno stvarno.

Još jednom je okruţila po prostoriji, drţeći pismo čvrsto stisnuto u šaci.

Ponovno je to učinio, dao joj do znanja na tako veličanstven način da nije imala izbora, nego je morala zapaziti, razmotriti i samoj sebi objasniti. Naravno, učinio je 227

Kako ukrotiti razvratnika

to pismom pa nije imala mogućnost oduška prepirući se s njim oko toga.

Gušeći se, progunĎala je, bacila pismo na pod i gazila po njemu. Potom ga je podignula i ponovno izravnala uz prsa, jer nikada u ţivotu nije primila nešto tako lijepo. Tiho je opsovala i bilo joj je drago što u blizini nema nijedne učenice da je čuje.  Pogledaj me, Shakes. Učinio me nerazumnom.

Shakespeare je samo mahnuo repom. Uzdahnuvši, bacila se na krevet.

Nerazumna ili ne, sad je točno znala što ţeli učiniti. Ţeljela je poţuriti u London i snaţno ga udariti, a potom mu se baciti u naručje i nikada ga ne pustiti. On je to učinio zbog nje, učinio je to zato jer ju je volio. Nijedno drugo objašnjenje nije se uklapalo.  Zaboga — dahtala je, čvrsto privijajući pismo uz prsa. Samo su joj porivi jedne osobe ostali tajna, kao što su to bili posljednjih pet godina. A on je bio razlogom zbog kojega je ona umalo izgubila Luciena.  Lex? — Emma je pokucala na njezina vrata.

Prenula se. — UĎi.

Ravnateljica je provirila kroz vrata. — Došla sam te upitati jesi li dobro?  Ne znam jesam li ili nisam. — Smijuljila se, pitajući se je li zvučala onoliko histerično kako se osjećala.  Shvaćam. — Emma je zatvorila vrata. — Što se dogodilo?  Mislim da sam konačno naučila lekciju. — Alexandra je ustala i izvukla svoj kovčeg ispod kreveta. — Oprosti Emma. Moram...  Odustati od radnoga mjesta. Nakon što sam vas jutros vidjela, ne mogu reći da sam iznenaĎena.  Ali nakon svega kroz što je zbog mene morao proći, nisam sigurna hoće li me više htjeti. Znaš, pravi sam kreten.  Ne, nisi. Vrlo si sretna. — Emma se osmjehnula. — I vraćaš se u London.

Topla, nervozna, uzbudljiva iskra zaiskrila je oţivjevši u njezinu srcu. — Da. Ali moram se zaustaviti na jednome mjestu prije nego što ga ponovno vidim. — Ţeljela je još jedno objašnjenje; bilo joj je potrebno. Zahvaljujući Lucienu, napokon je imala hrabrosti zahtijevati ga.

Alexandra je duboko udahnula, još čvršće zgrabila Shakespeareovu uzicu i pokucala na masivna hrastova dvostruka vrata. Zvuk je odjeknuo i iščeznuo u unutrašnjosti kuće, dok je njezino srce lupalo u istom nervoznom ritmu. Trenutak potom vrata su se otvorila.  Da, gospoĎice?

Pogledala je batlera jastrebova nosa. — Molim vas, obavijestite Njegovu Milost da ga gospoĎica Gallant ţeli vidjeti.

Oklijevao je, a potom kimnuo glavom. — Ovuda, gospoĎice.

228

Suzanne Enoch Dvorac je bio golem, moţda još veći od onoga u Balfour Houseu. Batler ju je uveo u salon i otišavši, zatvorio vrata za sobom. Na jednome zidu visjeli su portreti vojvode i njegove dvojice sinova, uz prikaz njegove pokojne supruge i nekolicine ostalih, daljnjih roĎaka.  Što ţeliš?

Alexandra je zadrţala pozornost na slikama kad je vojvodin glas zagrmio u prostoriji. — Zašto ovdje nema portreta moje majke? — upitala je.  Napustila je obitelj. Mislio sam da si pobjegla u Hampshire.  Ti si je otjerao iz obitelji.  Ponašaš li se ti zato bijedno u mojoj nazočnosti? Majka te naučila da me ne voliš, je li?

Okrenula se. — Tako misliš?

Vojvoda od Monmoutha zakolutao je očima. — Imam posla. Bolje ti je odmah prijeĎi na stvar. Nemam vremena i ne ţelim ga trošiti na dugačka objašnjenja nevaţnim roĎacima.

Njegov gromki glas bio je odgovor na jedno pitanje. Lucien uopće nije bio poput njezina ujaka. Bila je to još jedna isprika koju je dugovala grofu. — Ne ţelim objašnjenje — rekla je stegnute vilice. — Ţelim ispriku.

— Zbog toga što nisam odlučio izloţiti portret tvoje majke? Glupost!

Alexandra ga je pogledala. — Nemaš pojma zbog čega sam ljutita, ujače Monmouth, zar ne?

Krupnim korakom prišao je svojemu pisaćem stolu i počeo prekapati po ladicama. — Ne tiče me se zbog čega si ljutita — odvratio je. — Rekao sam ti, imam posla.

Daleko od toga da bude prestrašena, Alexandra se odjednom poţeljela nasmijati. — Zvučiš poput glumca koji je naučio samo jedan stih predstave. Ne dosaĎuj mi. Imam posla.

Vojvoda se okomio na nju. — Ne ţelim biti izvrgnut ruglu. Pokazuješ li mi na taj način svoju zahvalnost? Posebno sam se potrudio javno ti oprostiti tvoje nepromišljenosti, a ti me zauzvrat nazivaš glumcem? I usto još slabim glumcem?  Ako si toliko zauzet, zašto si onda učinio to što obično ne činiš i posebno se potrudio oprostiti mi zbog nepromišljenosti?  Aah! Kilcairn me uhvatio u trenutku slabosti.  Shvaćam.  Ne, ne shvaćaš. Već si me navela da poţalim što sam te ponovno uzeo u okrilje obitelji. — Podigao je glavnu knjigu poslovanja i zalupio vratima ladice. — Pretpostavljam da sad ţeliš novac?  Zaboga — promrmljala je. — Ne ţelim novac. Jedino što sam od tebe ikada ţeljela bila je isprika, kao što sam upravo rekla.  Isprika? Rekao sam ti. Neću portret tvoje maj...  Ne zbog toga — oštro ga je prekinula. — Traţila sam novac onda kad su mi 229

Kako ukrotiti razvratnika

roditelji umrli... tek toliko da mogu podmiriti ono malo njihovih dugova. Odbio si.

Morala sam prodati većinu mamina nakita i sve tatine slike kako bih ih mogla dostojno pokopati.  I kako...  Nisam završila! Bila sam posve sama nakon njihove smrti. A ti nisi učinio ništa... ništa... da barem pokaţeš kako ti je stalo do toga jesam li uopće ţiva ili nisam.  Eto, preţivjela si. Čini se kako si mi sad odlučila stvarati teškoće na svakom koraku.

Dugo je bila bez riječi. Crven u licu od bijesa, njezin ujak još uvijek nije ničim pokazivao da je shvatio kako je pogriješio u bilo čemu. Moţda je u tome bila najveća razlika izmeĎu njega i Luciena. Grof je preuzeo odgovornost za svoja nedjela. I u posljednje vrijeme radio na tome da ih ispravi.

Usto, sve one uvrede, poniţenja, manipulacije i barijere protiv kojih se borila — a koje je stvorio vojvoda zbog toga što je silno mrzio njezinu obitelj — očito je bila ona izmislila. Monmouth je nije mrzio, on jednostavno nije mario za nju. — Samo sam ţeljela mjesto u tvojemu srcu — rekla je tiho.  Ha, hoćeš reći u mojemu srcu i mojemu novčaniku.  Ne. Nećeš se ispričati, je li? Čak ni uspomeni na moju majku, svoju sestru?  Udala se za tog prokletog slikara protivno mojoj volji. Ne dugujem njoj ni bilo kome drugome nikakvu ispriku.

Odjednom je njezin dugotrajni gorući bijes prema njemu, prema cijeloj njegovoj strani obitelji, uz prštanje zamro. Nije ţeljela biti dijelom te obitelji. Našla je obitelj koju je traţila.  Dobro onda, ujače, ţao mi je — rekla je. — Opraštam ti, zato što ti sebi očito ne moţeš pomoći i moraš biti tako bešćutan čovjek kakav jesi. Da si moţeš pomoći, ne bi bio takva budala. — Alexandra se okrenula prema vratima.  Ne ţelim da me se vrijeĎa! — zaurlao je iza njezinih leĎa.

— Jesi li došla ovamo moliti za novac, roĎakinjo?

Alexandra je zastala. Na odmorištu je stajao Virgil Retting, naginjao se preko ograde i pakosno cerio. — Dobar dan, Virgile — rekla je i nastavila dalje niz hodnik.  Znaš da nikada nećeš dobiti ništa od nas, droljo jedna.

Bilo je dosta toga. Isprsivši se, Alexandra se polako okrenula prema njemu. — Virgile, ne vjerujem da si dovoljno inteligentan da me shvatiš, ali svejedno ću pokušati.  Kako...  Ne sviĎaš mi se — prekinula je. — Glup si, umišljen i beznačajan kreten. Da si siromah, ne bi imao nijednoga prijatelja. Da si štakor, ne bih dala ni zmiji da te pojede iz straha da ne pokvari ţeludac. A sad, zbogom zauvijek.  Kako se usuĎuješ?!

Pošla je niz hodnik i izišla kroz ulazna vrata. Shakespeare je hodao uz nju.

230

Suzanne Enoch Fijaker koji je unajmila još uvijek ju je čekao na ulici pa mu je dala sljedeće odredište i popela se u nj. Moţda je njezin ujak bio posve nesposoban shvatiti vlastitu glupost i ispričati se za nju, ali na svu sreću, ona nije.

Lorde, morate... ispraviti ovu dopunu — rekao je gospodin Mullins mašući komadima pergamenta po zraku. Pola ih je ispalo i razletjelo se po vrtu poput minijaturnih jedara flote.

Lucien je odmahnuo glavom i ponovo nastavio planirati novi podrumski prozorski okvir. — Ne. Čujem li samo još jednu riječ o tome, traţit ćete drugo zaposlenje.

Odvjetnik je poţurio pokupiti svoju papirologiju. — Ali... to nema smisla!  Gospodine Mullinse, nemojte me tjerati da ponavljam.  U redu, lorde. Naravno. Ali što... što je s tom izvedbom koju činite? — Odvjetnik je pokazao prema napola popravljenom prozoru. — Imate dovoljno sredstava da unajmite dvadesetak radnika za Balfour House.  Sâm sam ga razbio i sam ću ga popraviti. — Gledajući gospodina Mullinsa, vratio se svome zadatku, izazivajući odvjetnika da se usprotivi njegovoj laţi. Nije posve dobro mogao objasniti kako bi poludio da se nečim ne zaokupi ili kako je popravljanjem podrumskoga prozora osjećao nekakvu apsurdnu povezanost s Alexandrom.

Prošlo je pet dana otkad je odjahao iz Akademije gospoĎice Grenville. Da je tamo otišla odmah nakon što je pročitala njegovo pismo, još jučer je mogla biti u Londonu. Naravno, koliko je njemu bilo poznato, jednako tako mogla je biti na Akademiji i poučavati pravila sluţenja jedaćim priborom.

Ali za slučaj da odluči doći, bit će spreman. Namještaj u zlatnoj prostoriji bio je ponovno tamo gdje je bio prije, kao i ostali predmeti iz kuće koje je uspjela pribaviti u svoju podrumsku tamnicu... iako bi, da se njega pitalo, bila s njim u gospodarovim odajama. Unajmio je kuću i zaposlio poslugu za Rose i Fionu kako bi njegova ujna bila što je moguće dalje od Alexandre, što mu je ujedno omogućavalo da odrţi riječ danu Rose da će joj pomoći oko vjenčanja.

Usto, nabavio je posebnu dozvolu za brak od nadbiskupa iz Canterburyja. Ako se Alexandra vrati, neće joj ostaviti još jednu mogućnost za bijeg. To nagrizajuće »ako« bio je isti onaj razlog zbog kojega je rijetko kada napuštao kuću, sve otkad se vratio u London. Nije imao namjeru riskirati propustiti je.  Dobro, lorde — uzdahnuo je odvjetnik. — Nadam se da shvaćate kako na umu uvijek imam ono što je u vašemu najboljem interesu.

Lucien ga je pogledao ispod oka. — Zato ste još uvijek tu. Iako mi trenutačno idete na ţivce. OtiĎite po Vincenta, hoćete li?

Gospodin Mullins se naklonio. — Smjesta, lorde. 

231

Kako ukrotiti razvratnika

Kad je odvjetnik nestao zaputivši se prema staji, Lucien je naslonio prozorski okvir na improvizirani radni stol i spustio se na kamenu klupu. Nikada uistinu nije imao vremena zapaziti kakav su divan vrt njegovi vrtlari za nj odrţavali. ViĎao je malo onoga što mu je prije nedostajalo i pomislio da zna zašto: iznurenost, cinizam i bijes koji su se činili sastavnim dijelom njega izblijedjeli su i smekšali se. Ako ni zbog čega drugoga, zbog toga je dugovao Alexandri.

— Je li još netko pobjegao iz tvoje tamnice?

Lucien je naglo skočio na noge, zadrţavši dah. Alexandra je ušetala u vrt. Uz nju je bio Shakespeare. Na sebi je imala onaj zeleni muslin s uzrocima koji mu se jako sviĎao i da nije bilo onoga oklijevajućeg pogleda u njezinim očima, gotovo je mogao povjerovati da se upravo vratila iz jutarnje šetnje.  Ne — rekao je, onoliko hladno koliko mu je to uspjelo. — Radim na sprječavanju budućih katastrofa.  Ah, to je mudro.

Nastavila mu je prilaziti i Lucien se prisilio ostati na mjestu. Poţelio ju je podići u naručje, ali rekao joj je da će sljedeći potez u njihovoj maloj šahovskoj igri biti njezin, što je najozbiljnije mislio. — To je samozaštita. Bude li mi sljedeći zatvorenik namjeravao pobjeći, mogao bih sam biti uhićen.

Pribliţavajući mu se, Alexandra je zastala samo nekoliko koraka od njega. — Pro... pročitala sam tvoje pismo.  Dobro.  Ne moţeš to učiniti. Suludo je.

Izvio je obrvu. — Što je suludo?  Vlastite nasljednike lišiti nasljedstva!  Ah, to!

Naposljetku mu se pribliţila. — Da, to. Dokazao si mi, Luciene. Ne ţelim da buduće generacije pate zbog toga što sam ja tvrdoglava luda.

Poţelio ju je upitati misli li na njihove buduće generacije, ali dopustio joj je da kaţe to što ima na način na koji ona to ţeli. — Je li to sve što si mi došla reći?

Zarumenjela se, namotavajući Shakespeareovu uzicu oko ruke. — Ne. Ţeljela sam... Ţeljela sam ti dati do znanja da sam prihvatila tvoj savjet.

Koliko se Lucien mogao sjetiti, u nedavnoj prošlosti dao je neke prilično kvarne savjete. — Moj savjet?

Suza joj je potekla niz obraz. Lucien se napeo i srce mu je snaţno zakucalo.

Potrčat će za njom okrene li se i pokuša pobjeći, ali ako u konačnici poţeli otići, morat će je pustiti.  Da — prošaptala je drhtava glasa. — Malo sam se pokorila. Otišla sam posjetiti ujaka.

Bilo je to više od onoga što je očekivao, ali Alexandra je uvijek bila nepredvidljiva. Ne mogavši se suzdrţati da je ne dotakne, Lucien je ispruţio ruku i obrisao suzu s njezina obraza. — I? 232

Suzanne Enoch Iznenadio se kad se kratko i nesigurno osmjehnula. — Grozan čovjek. — Alexandra je prihvatila njegovu ruku, stegnuvši mu prste. — Uopće nije poput tebe.

Nikada nisam trebala reći tako nešto grozno.

Lucien je slegnuo ramenima. — Čuo sam i gore.  Ne, nisi, to je najgora uvreda koju mogu zamisliti. — Na trenutak je sklopila oči. — To je tako prokleto teško reći.

Zvučalo je obećavajuće. Osmjehnuo se. — Nisam ja prokleta španjolska inkvizicija. — Nastavio ju je netremice promatrati, zapazivši toplinu njezine ruke i način na koji joj je lagani povjetarac milovao zlaćanu, suncem posvijetljenu kosu.

Kako je tišina potrajala, zlurado se osmjehnuo. — Zasigurno mi naposljetku imaš nešto reći. Za nekoliko sati će se smračiti.

Alexandra je potvrdno kimnula. Još uvijek mu čvrsto stišćući prste, povela ga je natrag do kamene klupe. Srce mu je lupalo u nervoznome ritmu, ali nadao se da ona to neće otkriti i pošao je za njom.  Sjedni — naredila mu je.  Znaš, nisam ja jedna od tvojih učenica.  Sjedni.

Poslušao je, pitajući se što li to, doĎavola, smjera kad mu je okrenula leĎa. Ali ona je samo zavezala pseću uzicu oko noge njegova radnog stola i ponovno se okrenula licem prema njemu.

Dugo je tako stajala netremice ga gledajući prije nego što se vratila do mjesta na kojemu je sjedio. Kliznuo je u stranu načiniti joj mjesta, a potom se okamenjen zaustavio kad mu je kleknula uz noge.  Ne čini to — rekao je tiho, sagnuvši se ponovno je pridignuti.  U redu je. Samo budi miran i barem jednom me poslušaj, hoćeš li?

Lucien se ponovno uspravio u sjedeći poloţaj. — Dobro.  Hvala ti. — Alexandra je duboko udahnula i njezina draţesna prsa su se nadimala. — Ţelim ti se ispričati. Rekao si i učinio neke vrlo... vrlo lijepe stvari za mene i ja... — Još jedna suza kliznula joj je niz obraz.

Dragi Boţe, pa to je bilo previše. Jednostavno je ţelio da se ona urazumi, a ne da ga moli za oprost za svaku stvarnu i zamišljenu uvredu. Kliznuo je s klupe i kleknuo pred nju. — Prestani s tim — promrmljao je.  Ali rekao si...  Zaboravi što sam rekao. Jednostavno mi reci što misliš. Tvoje misli su me uvijek beskrajno očaravale.  Ne šali se.

Uzeo je obje njezine ruke u svoje. — Ne šalim se. Ti si najočaravajuća, najprivlačnija i najpoţeljnija ţena koju sam sreo u ţivotu.  Volim te — izlanula je, a potom ga zagrlila oko vrata i poljubila.

Lucien joj je uzvratio poljubac i povukao je preko nogu kako bi uspio osjetiti njezinu toplinu uz svoje tijelo. — Volim te — uzvratio je osjećajno.

233

Kako ukrotiti razvratnika

Onda imam pitanje za tebe — nastavila je Alexandra, kojoj je glas drhtao i niz čije su obraze tekle suze.

— Da?  Hoćeš li me oţeniti, Luciene?

Ponovno ju je grubo poljubio. — Rekao sam ti da hoću, Alexandra. Hvala Bogu što se nisi posve urazumila.

— Jesam, napokon. Zahvaljujući tebi. — Prstima je prešla uz njegovu vilicu. — Mislim da jednostavno nisam mogla vjerovati da ćeš me poţeljeti.

Lucien se smijuljio. — Zaključao sam te u prokletu tamnicu, Alexandra. Počela si iskušavati moje strpljenje.  Ti moje iskušavaš sve vrijeme.  Nadam se da ću to i nastaviti.

Malo se odmaknula od njega, iako je i dalje ruke nastavila drţati čvrsto zavučene ispod njegove košulje. — Moraš promijeniti oporuku.

— Jesi li sigurna? Tebe ţelim, Alexandra. Ništa drugo nije mi vaţno.  Shvaćam. — Prodrmala ga je. — Vrlo si tvrdoglav. Vrati je da bude onakva kakva je bila, ali svakako se pobrini za to da Fiona i Rose budu osigurane.  Već sam se pobrinuo za to. — Lucien ju je ponovno poljubio, poţeljevši da su na nekom drugom mjestu, a ne u vrtu i da već nije bio poslao po Vincenta. — Nagodit ću se s tobom.  Kakva nagodba?  Vratit ću naše nasljednike u oporuku pristaneš li se danas poslijepodne udati za mene.

Licem joj je preletio izraz zaprepaštenja. — Što? Kako?  Sve je dogovoreno. Naravno, za slučaj da se vratiš.  Imaš li ţupnika u podrumu?  Imao bih da mi je to palo na pamet. Slaţeš li se?

Alexandra se nasmijala i njezine tirkizne oči su plamtjele. — Da, zaboga, da, da, da! Ţeni me, istoga trena.

Lucien je ustao, a potom je uzeo u naručje. — Kako ţeliš. — Podigao je pogled kad se pojavio Vincent. — Vincente, dovezi kočiju.  Da, gospodaru. — Timaritelj se okrenuo na peti.  Čekaj! — povikala je Alexandra.  Što je? — upitao je Lucien, pitajući se hoće li je ponovno morati oteti kako bi je, na kraju krajeva, odveo u crkvu.  Vincente, molim te, pobrini se za to da pripaze na Shakespearea. Brzo ćemo se vratiti.  Da, gospoĎice Gallant.  Da, lady Kilcairn — ispravio ga je strogo Lucien.

Timaritelj se nacerio i naklonio. — Da, lady Kilcairn. Alexandra je motrila Luciena dok ju je nosio prema ulaznim stubama. — Nemoj još, Luciene. Da se ne 

234

Suzanne Enoch urekne.  Nećeš više pobjeći od mene, Alexandra.

Sklopila je ruke oko njegova vrata. — Ne ţelim više bjeţati — prošaptala je, a potom ga poljubila. — Sad sam kod kuće.

Uzvratio joj je poljupcem. — I ja sam.

Swrthuak

www.crowarez.org/ http://www.bosnaunited.net/

235