str

Poljoprivredno zemljište Alojza Režeka nalazi se oko 500 metara od Eurobetonove šljunčare

EUROBETON IZ PRELOGA želi prisilno kupiti parcele svojih susjeda Alojz Režek: Ne dam zemlju po toj ceni

Dobili smo pismo u kojem piše kak’ nas mogu izvlastiti ak’ se ne dogovorimo oko prodaje. No, dali su nam cijenu od 16 kuna po kvadratu i mi ne damo zemlju po tak maloj cijeni, ističe Alojz Režek

Piše: Vlasta Vugrinec Foto: Zlatko Vrzan

- Dobili smo ponudu od Eurobetona za kupnju poljoprivrednog zemljišta, kaže Alojz Režek, poljoprivrednik iz Cirkovljana čija se površina nalazi oko 500 metara od šljunčare gdje tvrtka vadi građevinski pijesak i šljunak. Još piše kak’ nas mogu izvlastiti ak’ se ne dogovorimo oko prodaje. No, dali su nam cijenu od 16 kuna po kvadratu i mi ne damo zemlju po tak maloj cijeni.

Alojz Režek samo je jedan od 17 vlasnika na čije je poljoprivredno zemljište preloška tvrtka bacila oko kako bi proširila eksploataciju prirodnih sirovina za vlastitu proizvodnju, a kažu mještani i za prodaju. - Nebre nas razvlastiti, ipak je to naša privatna zemlja, a i oni su privatna tvrtka, dodaje dalje. Moreju se samo složiti s cenom ak’ ljudi očeju prodati.

Kaže, ako bi ponudili neku “normalnu cijenu”, možda bi i razmislio o prodaji jer ga polako sustižu godine.

Poljoprivredno zemljište inače se trenutno prodaje i za 7 eura po kvadratu, s time da mu cijena i dalje raste.

Eurobeton šuti, poljoprivrednici angažirali odvjetnika

Zna da su neki prodali, a dio njih se još uvijek protivi prodaji, odnosno ni ne razmišlja o toj opciji. Koliko je ljudi prodalo, ne zna, a nismo ni mogli doći do tog podatka jer se Tihomir Žulj, direktor Eurobetona, nije usudio razgovarati s nama.

Ljuti mještani, vlasnici zemljišta i mahom poljoprivrednici kojima ne pada na pamet prodati zemlju od koje žive, kucali su na bezbroj vrata, no bez uspjeha. Kad pak je na njihove kućne adrese stiglo rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne odnose Međimurske županije o provođenju dokaza o stanju i vrijednosti zemljišta u cilju potpunog izvlaštenja, bila je to kap koja je prelila čašu i angažirali su preloški odvjetnički ured kako bi zaštitili svoje interese. Iako je riječ o 17 katastarskih čestica koje je vještak, kojeg je angažirala tvrtka Eurobeton, pregledao, procijenio i odredio naknadu za izvlaštenje, odvjetnika su angažirali Stjepan Dolenec, Cecilija Dolenec, Nikola Setnik, Ivan Setnik, Alojz Režek, Marija Režek, Božica Gašparić i Darko Vrhaj.

Odvjetnički ured uložio je naravno žalbu u kojoj pobija rješenje smatrajući da je došlo do povrede materijalnog prava, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredbi postupka.

Nema zakonskog uporišta za izvlaštenje

Prema njihovoj žalbi Eurobeton ni na koji način nije dokazao da postoji utvrđeni interes RH za eksploataciju građevinskog pijeska i šljunka koji bi bio temelj za potpuno izvlaštenje zemljišta. Tim više što na stranicama Ministarstva poljoprivrede jasno stoji da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Također iz Zakona o rudarenju ne proizlazi da bi ono bilo interesom RH, pa kako se onda može govoriti o izvlaštenju.

- Shodno tome, nije se smjelo dopustiti niti provođenje procjene zemljišta zbog izvlaštenja, rekao nam je Denis Mišić, odvjetnik poljoprivrednika, te dodao kako su u Eurobetonu toga itekako svjesni.

Interesantna je i činjenica da je barem na četirima katastarskim česticama upisan i Grad Prelog kao vlasnik, odnosno suvlasnik zemljišta, i to primjerice poput 7/12 ili 3/288.

Priča ne završava samo na otimanju zemljišta već i na potencijalnom širenju šljunčare, praktički do prvih kuća u Cirkovljanu, a spominje se i snižavanje nivoa podzemnih voda zbog jezera šljunčare. - Ministarstvo zaštite okoliša i graditeljstva je 2012. godine tvrtki Eurobeton dalo koncesiju na 50 godina ili koliko već, kaže Ljubomir Kolarek, preloški gradonačelnik. I sve što oni rade na tom području rade na osnovi tog rješenja i pod stalnim su nadzorom. A sve ostalo su priče, nagađanja i tako dalje.

Cijeli predmet sada je upućen resornom ministarstvu kao drugostupanjskom tijelu i čeka se njegovo rješenje.

Strukovna učiteljica kuharstava u Srednjoj školi Prelog Slađana Herman uzvanicima je ponudila slasnu međimursku gibanicu

Gibanica na dobrom putu da postane zaštićena

Širokim spektrom suradnje nastala je prva monogra�ija posvećena našem kultnom kolaču, međimurskoj gibanici, koja je predstavljena u četvrtak 15. prosinca u Multimedijalnoj dvorani zgradi Riznice Međimurja. Međimurska gibanica, naš najpoznatiji kolač, na dobrom je putu da postane zaštićena i prepoznatljiva. Za to su zaslužni Turistička zajednica Međimurske županije i LAG (Lokalna akcijska grupa) Međimurski doli i bregi.

Na predstavljaju su bili Rudi Grula, direktor TZ-a Međimurske županije, Sanja Krišto�ić i Mario Moharić ispred LAG-a, Janja Kovač kao autorica monogra�ije, župan Matija Posavec, a videopozivom sve je prisutne pozdravio i Veljko Barbieri, također autor monogra�ije.

Autori monogra�ije su Janja Kovač iz Muzeja Međimurja Čakovec te Veljko Barbieri, poznati hrvatski gastronomski stručnjak te hrvatski književnik i profesor. Za fotogra�ije i dizajn zaslužni su Denis Perčić i Ivan Goričanec.

(dv, zv)

TEK 15. SIJEČNJA 2023. svi će bankomati biti prilagođeni za euro Provjerite na kojem bankomatu možete podići novac

Za uvođenje eura potrebno je prilagoditi 4.000 bankomata u Hrvatskoj. Oko 2.700 bankomata, odnosno njih 70 posto bit će spremno da od 1. eura isplaćuje novčanice, dok će se preostalih 1.300 prilagoditi do 15. siječnja. Od 15. siječnja svi bankomati u Hrvatskoj bit će raspoloživi isključivo za isporuku novčanica eura, rekao je Tihomir Mavriček, izvršni direktor Sektora za gotov novac HNB-a. Preporučuje klijentima da prate informacije svoje banke o aktivnim bankomatima.

Od 1. siječnja 2023. u 00:00 sati bankomati će isplaćivati isključivo eure.

Od 15. prosinca ove godine do 15. siječnja 2023. godine građani će moći podići gotovinu na svim bankomatima bez naknade neovisno o tome kojoj banci pripadaju.

Interaktivnu kartu aktivnih bankomata Hrvatska udruga banaka (HUB) objavit će na internetu 15. prosinca. - Ta će se karta ažurirati na dnevnoj bazi kako bi građani svaki dan znali koji su im bankomati dostupni za podizanje gotovine, rekao je Ivan Hrvoje Maljković, glasnogovornik Hrvatske udruge banaka.

Poseban je fokus na ruralnim sredinama gdje su banke i zaštitari zamjenu iskoordinirali tako da u svakom trenutku na raspolaganju bude dovoljan broj bankomata, uvjeravaju iz HUB-a.

U bankomatima će u prvim trima mjesecima nove godine na raspolaganju biti samo novčanice od 10 i 20 eura i bez obzira zatraženi iznos, isplaćivat će se u tim apoenima.

Piše: Dora Vadlja Foto: Zlatko Vrzan

Sanja Zdolec Križaić (37) i Dejan Križaić (38) iz Čakovca roditelji su neustrašivog dječaka Noe koji je pobijedio rak. Iza njihove obiteljske priče stoji nevjerojatno puno boli, šokova, odricanja, neizvjesnosti, no nakon svega što su prošli, možemo reći da su postali nepobjediva obitelj u svakom smislu. Otvorili su nam vrata svoje obiteljske kuće i podijelili svoje najteže trenutke u životu, koji su sada, srećom, iza njih.

28 tisuća leukocita i brza hospitalizacija

- Noin rast i razvoj bio je normalan do godinu dana i deset mjeseci. Noć nakon Svih svetih dobio je visoku temperaturu koja je prelazila 39. Sjećam se toga dana kao da je bio jučer. Ostala sam s njim doma i drugi dan nisam uspjela sniziti temperaturu. Popodne sam otišla zamjenskoj doktorici koja nas je zbog sumnje na neku bakterijsku upalu poslala na vađenje krvi. Dejan je navečer otišao po nalaz i doktorica mu je rekla: Sve vam je jasno, sve znate. Na što je ostao zaprepašten jer nije znao o čemu se radi. Naše je dijete imalo 28 tisuća leukocita, što je abnormalna vrijednost. Nakon toga su nas odmah hospitalizirali u Županijskoj bolnici Čakovec, započela je ovu tešku i emotivnu priču Noina majka Sanja.

Tih su dana u našoj bolnici još uvijek sumnjali da je u pitanju infekcija koja mu je u tolikoj mjeri poremetila krvnu sliku. Kako Noa nije reagirao na intravenozni antibiotik, nakon dva dana su ih uputili na Zavod za onkologiju i hematologiju Mladenu Ćepuliću u Kliniku za dječje bolesti u Zagrebu. - Cijeli svijet nam se srušio. Bila je to nedjelja popodne, mi smo jurili kolima Hitne pomoći i u pratnji jedne sestre. Sjećam se točno svakog detalja, Noa mi je sjedio u krilu, a kroz mali prozor je probijalo sunce koje je taj dan svjetlilo kao da je ljeto. Nama najcrnji dan u životu, a vani predivan jesenski dan, prisjeća se tih prvih trenutaka sinove bolesti.

Te 2017. godine u studenom hospitalizirani su na Zavodu za hematologiju i onkologiju. Odmah su krenule razne pretrage s obzirom na sumnju na malignu bolest. Napravljena je punkcija koštane srži koja je pokazala da u tom trenutku još nije bilo dovoljno malignih stanica da bi se mogla uspostaviti dijagnoza leukemije. - Ta smo dva tjedna bili u bolnici s time da sam ja stalno bila s njime. Srećom, imaju mogućnost da roditelj boravi uz dijete. Njemu se leukociti jesu nešto snizili, ali ne da bi to bilo u referentom valu, temperatura je nestala. S obzirom na to da maligna bolest nije bila potvrđena, otpustili su nas kući. Sjećam se da smo stigli doma u Čakovec i nakon tri dana smo se morali vratiti u Zagreb kako bismo napravili ponovne pretrage.

Noa je obolio s godinu dana i 10 mjeseci

Zapravo, on nije imao nikakve druge simptome, osim limfnih čvorova koji su izbili na vratu drugi dan kako smo došli doma iz bolnice, govori nam naša sugovornica. Ti su limfni čvorovi i na lijevoj i na desnoj strani vrata bili veličine oraha. Sanjina i Dejanova strepnja se povećavala. Kada su došli na kontrolu, dežurna liječnica je rekla da ipak dođu natrag u bolnicu kako bi se napravila biopsija tog limfnog čvora. Međutim, tadašnja je doktorica, docentica i subspecijalistica za hematologiju i onkologiju Gordana Jakovljević, rekla kako se njoj to nikako ne sviđa i da te čvorove treba izvaditi. Jedan je

NEVJEROJATNA ŽIVOTNA PRIČA

obitelji Križaić iz Čakovca Neustrašivi veseljak Noa (7) pobijedio je leukemiju!

Obitelj Križaić na okupu: tata Dejan, Noa u sredini i majka Sanja

Noa u svom malenom životu iza sebe ima tisuće i tisuće uboda iglom, punkcija i oko 50 anestezija. No, nakon svega što je preživio, on je čudo od djeteta koje danas hoda u vrtić i priprema se za školu

bio izvađen operabilno, drugi se uslijed terapijskog liječenja smanjio, a potom i nestao.

Nakon toga Noa je po prvi put dobio dijagnozu. Bolovao je od T-limfoblastičnog limfoma. Ili su barem tako mislili u tom trenutku. - Krenulo je liječenje i to po protokolu ne za liječenje limfoma, nego leukemiju s obzirom na to da je bila zahvaćena i koštana srž. Noa je primio šest ciklusa kemoterapije s time da se nakon svakog ciklusa radi punkcija koštane srži kako bi se vidjelo ako dijete reagira na terapiju, kaže.

Liječenje kemoterapijama trajalo je devet mjeseci. Noa je tada imao tri godine. Srećom, terapiju je dobro podnosio. Kako nam kaže tata Dejan, Noa je oduvijek bio temperametno, veselo i živahno dijete, bez obzira na sve što je već onda prolazio. Kemoterapiju je primao kroz centralne venske katetere. Nakon što je liječenje po protokolu završilo, napravljena je punkcija koja je bila dobra i to je bio pokazatelj da je bolest u remisiji. Sreća u nesreći je bila što nije bio zahvaćen središnji živčani sustav.

Bolest je bila pod kontrolom. No, ne zadugo. Već nakon tri mjeseca krvna se slika počela remetiti.

Strašna dijagnoza: akutna mijeloična leukemija

- Vrijednost trombocita u krvnoj slici padala je iz dana u dan. To je već bio pokazatelj da njegova koštana srž ponovno ne radi dobro. Morali smo ponovno ići u Zagreb, na nadoknadu tih trombocita, s time da je onda već i hemoglobin počeo opadati. Ponovno smo hospitalizira-

Igranje na krevetu u Sterilnoj jedinici KBC-a Rebro

Neustrašivi veseljak Noa (7) pobijedio je

TEMA BROJA

ni, ponovno je Noa morao na punkciju. I onda smo dobili drugu dijagnozu. Noa je bolovao od akutne mijeloične leukemije koja zahvaća monocite, uz podvrstu M4 s eozinofilijom, pojašnjavaju Noini roditelji.

Koštana srž nije radila dobro. Morao je ići na transplantaciju. Sreća u nesreći bila je ta što su znali da Noa ide na transplantaciju i da je donorica pronađena, i to iz Hrvatske iz Registra matičnih stanica koji se vodi u Hrvatskoj, što je iznimno rijetko. Na dan 17. rujna 2019. godine Noa je transplantiran. To je Noino drugo rođenje. To je bio kraj svega, no prije toga prethodilo je drugo liječenje, prije transplantacije. - Doktori u Klaićevoj konzultirali su se s doktorima na Rebru koji su referentni centar za transplantaciju. Odlučili su da Noa treba primiti četiri ciklusa kemoterapije. Međutim, uslijed kemoterapijskog liječenja crijeva su mu postala porozna i kroz njih je ušla bakterija koja je uzrokovala sepsu. Od 2017. godine, kada je počelo liječenje, Noa je tri puta imao sepsu, no taj je put bilo najgore.

Bakterija se kolonizirala po cijelom tijelu i preko noći su završili na intenzivnom odjelu u Klaićevoj bolnici. Visoka temperatura nije padala, bakterija je u enormnim količinama bila prisutna u organizmu. Pluća su mu počela otkazivati. Stručni tim se sastao i donio odluku da pozovu liječnike s Rebra, jer Noa transport u drugu bolnicu ne bi preživio. Spojili su ga na uređaj ECMO koji mu je mjesec dana zamjenjivao rad srca i pluća. Bio je u sedaciji, nijedna plućna alveola nije mu bila sačuvana. Pluća su bila siva. Tog teškog razdoblja Sanja i Dejan prisjećali su se kroz suze. Gotovo mjesec dana strepili su hoće li se njihov Noa oporaviti. Oko sebe imao je veliki broj pumpi i uređaj za dijalizu bubrega i uređaj ECMO te je tada prebačen na Intenzivnu jedinicu KBC-a Rebro. - Imali smo pravo biti u posjeti, izlazili su nam ususret koliko su to mogućnosti dopuštale, pa smo svaki trenutak iskoristili da budemo uz njega. Nismo bili sigurni čuje li nas uopće, no mi smo mu pričali, čitali slikovnice, puštali glazbu. U to smo vrijeme živjeli u Zagrebu. Promijenili smo tri stana. U to su nam vrijeme brojne udruge pružile pomoć i podršku, između ostalog Udruga Katruža koja djeluje u Međimurskoj županiji, UOLL Udruga oboljelih od leukemije i limfoma koju vodi Emil Vibović, naši poslodavci te Udruga Krijesnica koja nam je dala sobu kojom smo se jedno vrijeme koristili. Zaista smo imali veliku podršku oko sebe, govore.

Dogodilo se čudo:

Noa je otvorio oči

I onda se dogodilo čudo. Noina pluća počela su se obnavljati. Kao roditelji nikad nisu izgubili nadu, no bilo je teško. Postojala je nova doza straha jer je Noa nakon toga morao preživjeti transplantaciju. I još dva ciklusa kemoterapije, a organizam mu je bio slab. - Kada se Noa počeo buditi, to je bio čudesan trenutak. Doktori, sestre, svi su bili toliko ganuti, nisu mogli vjerovati. Plakali smo svi zajedno. Trenutak kad se probudio, to se ne može opisati riječima. Polako su ga počeli buditi, mi smo ga držali za ruku, otvorio je oči. Svi smo bili izvan sebe, nismo mogli pojmiti što se događa. Samo smo mislili: Bože, vratio si nam ga! Zazvali smo ga tri puta imenom i onda se probudio, prepričava emotivan trenutak majka Sanja.

Nakon toga Noa je živio u posebnoj izolacijskoj sobi. Tamo je primio još jedan ciklus kemoterapije. Nakon toga je predstojila transplantacija koja je srećom dobro prošla. Dan 17. rujna 2019. godine danas slave kao Noino drugo rođenje. Slijedio je oporavak. - Često nakon transplantacije kreću reakcije.

Transplantiran je 17. rujna 2019. godine što danas slave kao Noin drugi rođendan

Tijelo se bori protiv onog što mu nije prirodno. Najčešće se događa GVHD jetre, crijeva i kože. Noa je dobio na koži, srećom, blagi stupanj, ali i jetre što smo dosta dugo liječili i to postupkom koji se zove fotofereza. U bolnici smo ostali nakon transplantacije šest mjeseci. Život prolazi u ta četiri zida. I u ta četiri zida proživljavaš cijeli svoj život. Svaki Božić, Novu godinu, ali to ništa nije važno zato jer je naše dijete bilo tu, uz nas. U to je vrijeme stekao brojne malene prijatelje koji su zajedno s njim bili na liječenju. U sklopu bolnice nalazi se i vrtić kako bi se olakšao boravak djece u bolnici. Mjesec i pol dana nakon transplantacije Noa je prvi puta izašao van. To je bila tek lagana šetnja u krugu bolnice. Srećom, oporavak je krenuo u dobrom smjeru.

Noa je doma u Čakovec stigao tik pred pandemiju, u ožujku 2020. godine i to kao četverogodišnjak. Prisjećaju se Sanja i Dejan da su iz jednog izolacijskog svijeta došli u drugi. Iako su oni bili naviknuti na maske i dezinfekciju, strepili su da se Noa ne zarazi jer bi to moglo biti jako loše za njegov i ovako kompromitiran imunološki sustav.

Danas Noa ima sedam godina, pohađa Vrtić Maslačak na čakovečkom jugu i sprema se za školu drugu jesen. Pun je energije, živahan i izrazito simpatičan. Stekao je nove prijatelje vršnjake, a u bolnicu ide samo na kontrole. Roditelji ističu da sve to ne bi mogli sami. Obitelj, roditelji, prijatelji, medicinsko i poslodavci stajali su uz njih u najtežim životnim trenucima. Imali su razumijevanja i bili su potpora bez zadrške.

Velika je stvar da nakon dvije godine postoji mogućnost upoznavanja darivatelja matičnih stanica pa su preko Registra stupili u kontakt s, kako ju oni zovu, tetom s čarobnim stanicama. Danas su sretna obitelj koja je preživjela najgore. Noa se izvukao i čeka ga cijeli svijet!