FOTO tjedna

Kakve uskrsne običaje njegujete u svojoj obitelji?

Vjerojatno jedan od najpoznatijih običaja iz Međimurja vezan za najveći kršćanski blagdan Uskrs je paljenje vuzmenke. Na Veliku subotu okuplja se obitelj i prijatelji te svi zajedno pale vuzmenku i druže se dugo u noć. Popije se i koja čašica gemišta ili pak se peče jeger na granju od friško porezanih voćki. Tu je i nekad nezaobilazno pucanje karabitom, ali ipak, danas sve rjeđe. U našoj anketi, sugrađani su se s nostalgijom prisjetili tog čina. Također se i farbaju jaja i peku kolači. Jaja su se nekad farbala u luščinju od crvenoga luka. Danas su luk zamijenile industrijske boje iz vrećice. U prošlom broju u našoj anketi građani su nam otkrili da će pripremati i dizane kolače. Tu je i neizostavan blagoslov jela, posvečaje ili žegen kako se najčešće naziva blagoslov i korpica uz granicu sa Slovenijom. (Paulina Topolko)

Igor Salaj, Zasadbreg – Jaja tražimo doma po dvorištu s djecom, ona čokoladna. Također farbamo jaja s djecom dan prije. Vuzmenka je kod nas obavezno svake godine. Karabitom ne pucamo, bilo je nekad, ali već jedno pet godina ne. Nosimo i košaricu na blagoslov jela.

Nikola Medvar, Goričan – Za Uskrs imamo starinske običaje. Kuhamo šunku, kuhamo jaja. Vuzmenka naravno, blagoslov jela obavezno. Idemo i na misu, v nedjelju ujutro, žena si košaricu spakira pa prvo ona ide, a onda mi poslije. Žena ne ide dva put, ona ujutro, a mi ostali popodne.

Vladimir Jambrović, Bukovec – Farbanje jaja, vuzmenka, pa to kao po običaju. Nosimo i na blagoslov jela. Pucamo i karabitom. Skupimo se navečer, družimo se, piće, malo pucanja, malo vuzmenka i to je to.

Valen�na Novak, Čakovec – Išli budemo na posvečaje i normalno na vuzmenku. Okupili budemo se u krugu obitelji. Moji dečki su inače u Njemačkoj. Ove godine smo se zbog maloga dogovorili kod šogora za vuzmenku. Ne znam tko će sve bi� tamo. Doma ćemo jajca farba�. K mojima ćemo ići možda na doručak, ručak...

Darina Novaković, Čakovec – U nedjelju nosimo na blagoslov, obavezno nosimo šunkicu, jaja, hren. Tjedan dana prije je Cvjetnica, to puškice nosimo. Na doručku se s jajima tuckamo. Na vuzmenku smo išli, ali sad, kako imam male klince, ne. Inače smo obavezno išli na svaku vuzmenku.

Ogromna pisanica i zečevi najavljuju

Uskrs u dvorištu Stanka Padarića

Uskrs nam donosi nadu, mir i radost uskrsnuća, a u dvorište slikara Stanka Pada-

USKRSNA rića donio je uskrsne zečeve, ogromnu pisanicu oslikanu svetomartinskim motivima i malene piliće. Širu priču o uskrsnom ukrašavanju dvorišta ovog međimurskog, sa-

PORUKA varaždinskog biskupa Bože

Draga braćo i sestre, mi, djeca Crkve kroz ove dane išli smo u hodu s Isusom. Crkva, učiteljica i majka, vodila nas je u dvoranu posljednje večere, na križni put do kalvarije i zaustavila nas je pred grobom, u kojem je položeno mrtvo tijelo Isusovo, navaljen veliki kamen i grob je zapečaćen.

Nema više hoda, sve je stalo, zašutjelo, u grobu je onaj koji je bio lučonoša dobrote, ljubavi i mira. I Njega, koji je znao otimati mrtve od smrti, progutao je mračni grob. Smrt je stavila još jedan pobjednički pečat i uvela u napast da je ‘mržnja’ pobjednik nad dobrotom i ljubavlju, nasilje nad mirom. Nasilnici su protagonisti povijesti ljudskoga roda.

Ali Evanđelje ne bi bilo dobra, radosna vijest, kada bi opisivalo pobjedu groba, kada bi ‘zapečaćeni kamen’ Velikoga petka bila zadnja njegova riječ. Bog otvara novo neočekivano poglavlje, za ljude najljepše; pripovijeda o pobjedi nad grobom: kamen je otkotrljan, grob je prazan, Isusova mrtvog tijela više nema u grobu. Smrt više nema posljednju riječ.