studenom dva rođendana! Od pametnog lijeka

Otpale Joj Trepavice

Na kemoterapiju je hodala cijelu 2020. godinu. U doba najveće korone. A kaže kako joj je bolnica u to vrijeme bila drugi dom. A morala je i dodatno paziti da se ne zarazi. Uz sve to, Monika je primala pametni lijek po kojem su joj se gnojile oči.

- Pametni lijek uništava vitamin K1 za obnovu kože. Tako da, osim što nisam imala kosu, obrve i trepavice, gnojilo mi se vlasište, lice mi je bilo pre- li nefrostomu kako bi urin mogao izlaziti. Od svega što sam do tada preživjela, to mi je bilo najgore. Zbog bolova, ali i činjenice da bih trebala živjeti s kateterom. Srećom, to su mi sanirali, pa tako danas imam oba bubrega spojena na jedan ureter.

No, priča ni tu nije završila. Monika je ponovno završila na operacijskom stolu po završetku kemoterapije. Tijekom ginekološkog pregleda otkrivena joj je cista veličine 11 centimetra koja je zahvatila jedan jajnik pa su i drugi preventivno odstranili. Ne samo to, dogodio se i relaps karcinoma pa su joj tijekom operacije odstranili i metastaze s jetara i cijeli žučni mjehur.

U invalidskoj mirovini s

29 godina

Monika je radila kao peglačica u Calzedoniji, no baš u vrijeme našeg razgovora dobila je rješenje da mora ići u invalidsku mirovinu. I to s 29 godina!

- Imam trajno oštećenje unutarnjih organa. Nemam ja više brzinu i spretnost koju sam imala prije. Iza mene su dvije operacije, stome, kemoterapije, sve me to koštalo zdravlja i napravilo mi stanje u kakvom sam danas. Iako se ja osjećam dobro i nemam bolove, posljedice su tu. Tako da je ta invalidska mirovina opravdana, govori nam Monika.

Nakon operacije još je išla i na zračenja koja su završila u svibnju 2021. godine i od tada je zdrava. Njen sin Karlo u to je vrijeme imao osam godina. U cijelom procesu imala je veliku podršku cijele obitelji, mame Vesne, tate Zvonimira, sestre Silvije, šogora Patrika brata Florijana i bake Marije. Danas Monika bolest kontrolira pomoću redovnih kontrola.

- Svi mi bolesni u sebi nosimo stanice koje spavaju i mogu se lako probuditi. U tom Monika i sin Karlo puno akni. Bilo mi je bolno prati glavu. Prsti su mi se gnojili na nogama. Lice mi je bilo toliko užareno da, dok sam mjerila toplomjerom, temperatura je bila 41, a ispod pazuha 36,6, govori nam Monika. slučaju potrebno je zračenje na koje sam dosad išla samo jednom 2021. godine. To nije ništa naspram kemoterapije koja mi je teško pala jer je puno agresivnija, ponovno se prisjetila naša vedra sugovornica.

Monika je zapravo zbog svih tih nuspojava bila sretna jer je znala da su to simptomi koji govore da lijek djeluje. Bilo je potrebno puno strpljenja, no na kraju je urodilo plodom.

Prvu kemoterapiju primila sam početkom 2020. godine. Kemoterapiju svi opisuju kao nešto loše i strašno. Dobila sam čudne savjete i mišljenja. Od toga da ću izgubiti puno kilograma, otpast će mi kosa, kakva budeš i slično. S time da sam mislila gdje bih ja kilograme i mogla izgubiti kad sam u to vrijeme imala 40 kila. I prije operacije sam bila sitna i imala oko 45 kila. A nakon operacije niti sam mogla jesti, primala sam infuzije, tako da ni nisam mogla drugačije izgledati.

Imala je dobrog onkologa u čakovečkoj bolnici, pa je tako uspjela održavati kilažu. Kosa je otpadala, no Moniku to nije previše mučilo jer je znala da će ona kad-tad narasti. Ostao joj je tek jedan pramen, time se osjećala kao da ipak nešto ima na glavi. Nije imala snage to obrijati.

No, sve je to sad iza Monike. Ni sama ne zna zašto se baš njoj dogodio rak, no ona ga je stoički uspjela istjerati iz svojeg života.

Život ide dalje. A uz njenu nevjerojatnu snagu i životnu energiju to nas ni ne čudi. Monika je svoju tešku životnu priču ispričala na jedan poseban način. Kao da se to nije događalo njoj, već nekom drugom.

A to je vjerojatno i razlog zašto je ona to sve i prebrodila. Znala je da mora biti dobro i da se mora oporaviti zbog zbog sina.

Naučila je brojne lekcije, a prvenstveno kako ne postoji ne možeš. Svaki je dan skupila energiju, stisnula zube i krenula dalje. Životne okolnosti donijele su joj neke nove prijatelje, dok su neke ostavile u prošlosti. No, zato danas kaže da ima energije pomaknuti brda. A to joj i vjerujemo.

RADOVI NA izgradnji kanalizacija se nastavljaju

Tko je na redu za kanalizaciju?

- Na redu za izgradnju kanalizacije su Goričan, Podturen, Štrukovec, Križovec, Štrigova, kazala je Sunčana Glavina, direktorica Međimurskih voda

Prije nekoliko godina radi zaštite podzemnih voda i očuvanja bioraznolikosti Međimurska županija postavila si je za cilj izgradnju kanalizacije kroz sedam aglomeracijskih područja. To su Čakovec, Novo Selo na Dravi, Mursko Središće, Podbrest, Podturen, Donji Kraljevec i Donja Dubrava. Neke su izgrađene, druge u izgradnji, a neke još čekaju na red.

Unazad tri godine radovi se odvijaju na dvama velikim aglomeracijskim područjima, Mursko Središće i Donja Dubrava.

- Ako sagledamo cijelu Međimursku županiju, do sada je zbrinuto oko 100.000 ekvivalent stanovnika, izgrađeno više od 255 kilometara kanalizacijskih kolektora, a uvjeren sam da će biti novih projekata koje ćemo zajednički realizirati uz pomoć europskih sredstava, kazao je Zoran

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA pomaže s 1.200 eura kućanstvima koja prelaze na obnovljive izvore energije