Tihi rekvijem za kunu

Globalno I Lokalno

Simbolika crne pisanice

U utorak je dovršen postupak primanja Hrvatske u eurozonu, od 1. siječnja iduće godine euro će biti službena valuta. Najzadovoljniji su izvoznici jer će prestati muke konverzije, dok političari tvrde da je to još jedan povijesni dan za Hrvatsku. Kako god bilo, to je za Hrvatsku uspjeh s obzirom na sve nedaće posljednjih godina.

Kuna će se ipak naći i na kovanicama eura, više kao spomen, tako da neće biti posve zaboravljena. Od početka demokratskih promjena u Hrvatskoj do danas, kuna je od gotovo neželjene valute kojoj su suprostavljali i političke primisli postala cijenjeni novac.

Sad kad odlazi u zasluženu mirovinu, mnogi će s emocijama pomalo žaliti za njom, s odlaskom kune gubi se i jedan dio državnog suvereniteta.

Hrvatska i kuna povezani su stoljećima. Ta dugotrajna veza zapravo mnogo govori o nama samima. U srednjem vijeku ubirao se porez kunovina, a mnogo prije, davanja gospodarima i kraljevstvima mogla su se platiti i kuninim krznom.

No zašto je kuna uopće postala novac ili sinonim za novac kao platežno sredstvo i to baš u Hrvatskoj?

Pravi razlog se ne krije samo u ljepoti i kvaliteti krzna, već u nečem drugom. Za stare Hrvate je kuna bila – srećonoša.

Kuna zapravo i nije bila obični srećonoša, već magijski, bila je drevna magijska tehnološka tajna. U

Gotovo svi stari narodi i civilizacije vjerovali su da je svijet kakav poznajemo nastao od prajajeta, koje se razdvojilo na nebo i zemlju. Koliko ljudsko pamćenje i zapisi dopuštaju, o tome su svoj mit imali Sumerani, Babilonci još u trećem tisućljeću prije nove ere, kasnije Egipćani, Grci i Rimljani. U hinduizmu i zoroastrizmu prajaje nastaje iz Kaosa, smatra se da Kozmos ima oblik jajeta. Prema kineskoj mitologiji, u početku je postojao samo Kaos u obliku kokošjeg jajeta. Stari Grci su vjerovali da u početku nisu postojali bogovi, već samo otvoreni bezdan, odnosno Kaos od kojeg nastaje Zemlja (Geja). Zanimljivo je da su glinena jaja pronađena u grobovima Skandinavaca, Germana, Avara i Praslavena prije pojave kršćanstva. Ipak, jasna veza između Praslavena i jajeta još nije istražena iako se smatra da u mitologiji kozmičko jaje ima veliku ulogu. Tako se u jednom dijelu hrvatske mitologije spominje Pramrak gdje postoji samo jaje u kojemu počiva Svarog, tvorac slavenskih i starih hrvatskih bogova. To je u davnini bilo toliko udomaćeno mitološko poetičko vjerovanje da su na temelju toga nastale mnoge kasnije legende i mitovi. Svaka je etnička skupina ili narod potom na temelju mita o prajajetu izgradila vlastitu mitološku sliku svijeta svojim bogovima. U kršćanstvu je bog svemogući bestjelesni duh, koji može prizvati prirodne sile svijeta, u početku razdvaja Nebo i Zemlju. Zbog toga kršćanstvo odbacuje prijašnje mitove o Kaosu i prajajetu kao primarnom, naime, kršćanski bog to nije mogao dopustiti, jer onda ne bi bio savršen. pradavna vremena svaki je mladić hrvatskih plemena morao uhvatiti kunu, time je dokazivao da je sposoban za ženidbu, točnije da je sposoban donijeti sreću svojoj izabranici. Stari su nekad, pa čak i u novije doba, uzgajali kune za lov na kuniće i zečeve.

Simbolična tajna kune je staro vjerovanje alkemičara da ona može uhvatiti zeca, odnosno kunića. Kuna i kunić nisu slučajno u jezičnoj vezi. Latinski naziv za zeca je lapis, u davno vrijeme to se nekako povezivalo s kamenom mudrosti i alkemijom pretvorbe u srednjem vijeku.

Do danas je ostao poznat lapis lazuli, cijenjeni dragi kamen iz kojeg se dobivala azurna plava boja u srednjem vijeku.

Zbog toga je naša kuna sve samo ne obična novčanica. U njoj je skupljeno dvije tisuće godina povijesti. Ipak, za svaki slučaj, našla se kao pradavni srećonoša i na kovanicama eura. Tko kaže da Hrvati ne vole povijest i magiju?

Nekadašnji Kaos i prajaje tako u kršćanstvu postaju novi život. U petom stoljeću nove ere sveti Augustin govori o jajetu kao simbolu novog života Isusa Krista nakon uskrsnuća, prije je to bilo zabranjeno. Papa Grgur Veliki tek u šestom stoljeću daje preporuku da se pojedini stari elementi ipak uklope u kršćanske svečanosti, pa jaje postaje simbol novog života sve do današnjih dana, sve zbog svoje savršenosti. Doduše u Međimurju je jaje zadržalo dijelom nekadašnju svetost kroz običaje sestrenja s jajima na pisanu (bijelu) nedelju, inicijaciju kojom se „priznaje“ da svi imamo istu majku, svi smo braća i sestre, a to je stara indoeuropska i staroslavenska boginja Majka Zemlja. Zbog toga je u Međimurju i očuvana simbolika crne pisanice kao ostatak vjerovanja da je Svijet nastao iz Kaosa i podsjećanje na nekadašnje prajaje. No na međimurskoj crnoj pisanici crna je boja je samo pratitelj. Svaka pisanica donosi novi život, tu su lijepo obojeni cvjetovi i dugine boje Sunca, znak novog života i plodnosti. U međimurskoj crnoj pisanici tako je spojena predkršćanska i kršćanska tradicija nastajala tisućljećima i zbog toga je ona danas toliko dragocjena.