Naši pilići pijuču i na zadarskom području

U naš inkubator ulaze jaja domaćih kokoši, grahorastih, srebrnih talijanskih, golovratki, patki cherry valley te najnovije mesne pasmine francuskih pataka barbieri, kaže Sandra Jambrović

Piše: Vlasta Vugrinec

- Uskrs je čarobni datum za nas, ističe Božidar Jambrović iz Orehovice čija se obitelj, između ostaloga, bavi i poslom valjenja malih pilića, patkica i gusaka.

Naime, bez obzirana to što je Uskrs pomični blagdan i datum njegova obilježavanja varira od kraja ožujka pa gotovo do kraja travnja, ljudi tek nakon tog blagdana počinju kupovati malu perad za daljnji uzgoj i to za vlastite potrebe. Istina, danas puno rjeđe nego što je to bilo prije desetak i više godina.

Nastavak obiteljskog posla

Božidar je sa suprugom Sandrom i sinom Domagojem posao sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća naslijedio od supruginih roditelja, Dragutina i Katarine Horvat iz Podbresta.

I sada su samo jedna od triju međimurskih obitelji koje se bave poslom valjenja pilića, odnosno imaju registriranu djelatnost. To znači da malih inkubatora ima po našim mjestima, no samo za vlastite potrebe i oni nisu nikakva novost u našem kraju. Posebno se to odnosi na pasionirane zaljubljenike u perad.

- Deda je bio taj koji je kupio prvi mali inkubator i nabavio prvo matično jato pataka, dodaje.

I tako je počelo. Obitelj se bavi i poljoprivredom, pretežno ratarstvom, ali svi su 30 godina koncentrirani na valionicu i distribuciju pilića, patkica i guskica.

Trenutno na svom OPG-u imaju jedan inkubator i jednu valionicu iz koje svakih 21 dan izlaze pilići, a svakih 28 dana patkice.

Prodaju ih uglavnom po sajmovima cijele sjeverozapadne Hrvatske, a jednom mjesečno potegnu i to benkovačkog za koji kažu da je najveći takve vrste u našoj zemlji. Drugim riječima, iako je poprilično daleko, isplati im se putovati do Zadra.

Što se pak tiče pasmina, u njihov inkubator ulaze jaja domaćih kokoši, grahorastih, srebrnih talijanskih, golovratki, patki cherry valley te najnovije mesne pasmine francuskih pataka barbieri.

Matična jata za jaja nemaju svoja, kažu da im se ne isplate, već jaja nabavljaju na tržištu. Tržište diktira koliko će koje peradi izvaliti i koje pasmine. Glavnina posla im je u rano proljeće, dakle u ovo vrijeme, tijekom ljetnim vrućina je zatišje i posao krene tek krajem kolovoza pa tamo negdje do kraja listopada.

Pilići slabo šeću po našim dvorištima

- Po mojom slobodnoj procjeni još je donekle bilo dobro do korone, kaže Božidar. Korona je zatvorila sajmove, na nju se nadovezala ptičja gripa, pa porast cijena i posao je krenuo nizbrdo.

Nije poskupjela proizvodnja samo njima, već je i cijena kukuruza poletjela u nebo pa se sve manje ljudi odlučuje i za hranjenje kokoši te pilića.

- Ljudi su prije kupovali piliće i patke u većim količinama, ističe. Dio su utovili za vlastite potrebe te spremili u zamrzivače, a dio su pustili u dvorište kako bi imali svoja domaća jaja.

Znalo je biti pilića i za prodati kako bi se malo popunio kućni budžet.

Međutim, danas više toga nema. Kokoš i njeno drbanje nisu dobrodošli u lijepo uređenim okućnicama, na njegovanoj i pažljivo pokošenoj travi, odnosno u lijepim cvjetnjacima. Osim toga, po već izlizanoj poslovici: ne isplati se time baktati, piletina se kupuje u trgovačkim centrima gdje se ne pita ni za cijenu ni za kvalitetu. Doda li se tome da je Vlada RH zaštitila, tj. ograničila cijenu cijelog pileta u ovom divljanju cijena, još će manje ljudi potaknuti na vlastiti uzgoj.Istina, vremena se mijenjaju i ljudi imaju sve više posla, a i sve više cijene svoje slobodno vrijeme tako da “baktanje s malim picekima” ne dolazi u obzir. Srećom, ima zaljubljenika koji ipak vole prirodu, domaću hranu pa i šetnju kokica po dvorištu, onom ograđenom samo za njih.