Živuća priločka enciklopedija

- Na Montmartreu se druži sa slikarima iz svijeta, slika na otvorenom za humanitarne akcije, a usput i prodaje slike. Vrlo je malo slika sačuvano i iz tog razdoblja, mnogo ih se nalazi u Australiji, Americi, Kanadi, Engleskoj i drugim zemljama, ističe autor Šimunko

Piše: Vlasta Vugrinec

Iz pera našeg kolege Josipa Šimunka proizašla je još jedna knjiga. I ovoga puta napisao je monogra�iju koja donosi život i rad priznatog priločkog velikana, Franje Žeželja Mustaka.

Prema autorovim riječima, slikar iz Preloga starije generacije, nepotrebno je i nepravedno zapostavljen u kulturnom miljeu Hrvatske.

- Ono što je važno je činjenica da se on tek sada otkriva i time na vidjelo izlazi njegov rad u cjelini, kaže Josip Šimunko koji je slikara upoznao kao člana Likovne udruge Donjeg Međimurja.

Tog samozatajnog čovjeka čija se djela ubrajaju među najznačajnija likovna ostvarenja Donjeg Međimurja i sam autor morao je desetak godina nagovarati kako bi pristao na knjigu. Listajući tih 200-tinjak stranica knjige vidi se doista da je riječ o izuzetnom čovjeku i umjetniku kojeg ni sami Priločanci ne poznaju dobro, eventualno kao živuću priločku enciklopediju. Šteta, jer Franjo je puno više od toga.

Svestrani i samozatajni umjetnik

Franjo nije samo slikar. On je restaurator, kipar, pi- sac, istraživač povijesnih tema svojeg zavičaja. Po struci pak je restauratorsko-konzervatorski viši tehničar arhikipar. Rođen je 25. ožujka 1937. godine u Prelogu, gdje polazi osnovnu školu. Tu ga kao talentiranog dječaka zapaža njegov nastavnik povijesti u osnovnoj školi Stjepan Remenar, koji ga upućuje u sustavno prikupljanje starina i vodi ga zajedno s grupom učenika na rimsko arheološko nalazište Ferenčica kraj Preloga. Tako kod Franje nastaje životna ljubav prema povijesti, ali i kulturi općenito.

- Zanat je izučio u Sloveniji, potom odlazi u Beograd u umjetničku likorezačku radionicu u sastavu poduzeća za dekorativne radove. Poslom potom putuje po cijeloj bivšoj zemlji, uglavnom radeći na spomenicima kulture.

I sve tako do 1966. godine kada zbog kritike komunističkog sustava završava u zatvoru. Pritvoren je i kasnije otpušten s posla te otpremljen u Prelog. Tri godine kasnije dobiva dopuštenje za izlazak iz zemlje, pa mu je prva destinacija Njemačka gdje je upoznao barunicu prof. Ilse Juli von Honbergk, s kojom surađuje dugi niz godina. Tamo je i studirao povijest umjetnosti, tehniku i materijale starih �lamanskih majstora i talijanskih freskoslikara.

Kroz sve to vrijeme, svakim se slobodnim trenutkom koristi za putovanja pa je u Južnoafričkoj Republici, točnije u Johannesburgu dizajnirao umjetničku fasadu, boravio je u Belgiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Angori, Italiji i to su ujedno njegove najplodnije godine.

Desetak godina, po tri mjeseca boravio je i u Parizu.

- Na Montmartreu se druži sa slikarima iz svijeta koji su se tamo našli, slika na otvorenom za humanitarne akcije, a usput i prodaje slike. Vrlo je malo slika sačuvano i iz tog razdoblja, mnogo ih se nalazi u Australiji, Americi, Kanadi, Engleskoj i drugim zemljama, ističe autor Šimunko.

U stvari tako je s cijelim njegovim slikarskim opusom.

Povratak u Prelog

Nažalost, zbog zdravstvenih razloga, 1977. godine vraća se u Prelog gdje živi i radi i danas. U Parizu je prije dobro prodao slike pa je kupio veliki grunt i staru kuću koju je obnovio, nadajući se otvoriti restauratorsku radionicu, što ipak ostaje samo san.

Danas u stvari više živi nego što radi u posljednje vrijeme jer mu zdravlje ne dopušta. Nije mu dopustilo ni da dođe na promociju knjige o sebi. Ljudi ga u Prelogu uglavnom znaju kao domaćeg čovjeka, čovjeka koji u malom prstu ima povijest i legende svog kraja.

Kako je i sam bio pisac, svoje djetinjstvo u Prelogu opisao je na humorističan, na čase i sarkastičan način, naravno na kajkavskom. - Otac i mama skorom sũ bili z jene vulice (Kakinje i Vučanovec v Prelogu), a sreli sũ se pre meši v Krunjskoj, v Belgradu. Radi toga pobožnog i radnog naroda, potlik 1945. to vulico sũ nazvali Ulica proleterskih brigada. Ja sam došel, ne po planu, za trinaest meseci. Mama je već delala kak kuharica pri češkom inžinjeru Čižeku, a otec kak alatničar Pogon Jakov Bosch – Pančevo. Mama se porodila domaj, prek pota hiže v koji je bil rođen Štef Mlinarić u Kakinji, v današnji Ludbreški vulici u Prelogu, pak sũ me ostajli pri stari mami, napisao je između ostaloga taj svestrani Priločanec.

Svojim bogatim likovnim opusom čija je sveukupna brojka prešla čak 600 slikarskih i kiparskih djela, Franjo je oplemenio kulturu i umjetnost Preloga.