Tihi rekvijem za kunu

Globalno I Lokalno

Crna Kronika

OBITELJI žrtava neubrojivog Gorazda

Novaka dosuđene odštete

Pouke istine i laži

U utorak je dovršen postupak primanja Hrvatske u eurozonu, od 1. siječnja iduće godine euro će biti službena valuta. Najzadovoljniji su izvoznici jer će prestati muke konverzije, dok političari tvrde da je to još jedan povijesni dan za Hrvatsku. Kako god bilo, to je za Hrvatsku uspjeh s obzirom na sve nedaće posljednjih godina.

Dok ovo pišemo, negdje u svijetu rađa se još jedan galopirajući program potpomognut umjetnom inteligencijom. Među onima koji upozoravaju na opasnosti najviše je rasprava i strahovanja na temu istina i laži. Smatra se da zbog moći umjetne inteligencije i utjecaja na društvo i demokraciju više nitko neće znati što je to istina, a što laž.

Kuna će se ipak naći i na kovanicama eura, više kao spomen, tako da neće biti posve zaboravljena. Od početka demokratskih promjena u Hrvatskoj do danas, kuna je od gotovo neželjene valute kojoj su suprostavljali i političke primisli postala cijenjeni novac.

Je li doista tako? Kao da se ponovno vraćamo raspravama s početka devetanestog stoljeća o javnosti ili pak vremenu sredine dvadesetog stoljeća kad je dio znanstvenika želio spriječiti razvoj atomske bombe smatrajući je opasnom za svijet.

Sad kad odlazi u zasluženu mirovinu, mnogi će s emocijama pomalo žaliti za njom, s odlaskom kune gubi se i jedan dio državnog suvereniteta.

U devetnaestom stoljeću tisak, novine, telegraf i telefon zavladali su komunikacijskim svijetom, dajući bazu političkim idejama, demokraciji i racionalnom mišljenju.

nu očekivanja, što pak vodi naprezanju i centralizaciji tržišta i monopolizaciji.

pradavna vremena svaki je mladić hrvatskih plemena morao uhvatiti kunu, time je dokazivao da je sposoban za ženidbu, točnije da je sposoban donijeti sreću svojoj izabranici. Stari su nekad, pa čak i u novije doba, uzgajali kune za lov na kuniće i zečeve.

Na političkom planu dešava se entropija demokracije, politika postaje poziv za elitu s imenom i prezimenom, kao što se to dešavalo na početku demokracije u devetnaestom stoljeću s pojavom tiska. Čini se kao da se povijest medija i demokracije ponavlja na drugačiji način.