Kopa se šuder 50 godina, a ništa se ne sanira!

Mještani Cirkovljana pozvali su nas na Cirkovljansku grabu da bi javnost upoznali sa svojim nezadovoljstom kako ona danas izgleda. Kod rampe uz koju stoji natpis o zabrani prolaska dočekalo nas je 20-ak mještana svih dobnih skupina. Svaki od njih imao je neku pritužbu na stanje šudrane.

Zabranjen pristup

- Htel bi znati zakaj je zabranjeno kupanje na šuderici, zapitao je Josip Gašparić. Kad nije bilo novaca ni mogućnosti za odlazak na more, tu smo se kupali, tu smo provodili kompletno ljeto, bilo je tu druženja, bio je tu naš život, a sada tu stoji rampa i kupanje je zabranjeno.

Napominje da je danas isto takva ekonomska situacija, osvježavajuća voda im je tu pred nosom, a ne smiju do nje. Dodao je još i da rijetko tko ima takvu priliku da se može kupati odmah do svog naselja.

- Tijekom ljeta tu se znalo skupiti i do tisuću ljudi, dodao je Gašparić.

Josip Zvonarek također se požalio na zabranu kupanja.

- Ako su oni uzeli šljunčaru u koncesiju i rekli su da imaju plan sanacije, odnosno uređenje šljunčare i kupališta, a sad je tu tabla s natpisom o zabranjenom pristupu i zabranjenom kupanju, kakav je smisao svega, zapitao se Zvonarek.

Ribiči, kaže, dođu loviti ribe i ne puste ih unutra, uzur piran im je teren i po njemu to nije normalno.

- Prije nije bilo jezero, sad je i pitam se koliko tu ima podzemne vode koja dolazi iz kanala preko puta, odnosno akumulacijskog jezera, dodaje Zvonarek i nastavlja: - Tko će biti kriv ako, ne daj Bože, dođe do kakve havarije.

Na kupanje smo iz sela dolazili biciklima putom kroz šumarak, a njime su se vozili i traktorima. Sada nam je i to otežano, jer, kažu, prepriječen im je put.

- Taj put je tu ucrtan kao javno dobro, naglašava Mario Horvat. No, na jednom djelu, put je zatrpan gomilom zemlje pa traktori ne mogu proći, a biciklisti hrpu zaobilaze.

- U tih nekoliko desetljeća koliko se eksploatira šljunak, otišla je sva sila novca koju je netko kasiral.

A mi u Cirkovljanu imamo školu i vrtić na sirotinjskom nivou, naglašava Petar Horvat te se pita gdje su sva ta sredstva završila.

- Žao mi je i najnovijeg rušenja šume te kaže: - Bezobrazno je od njih što su pored toliko šudra lani i preklani porušili još šume.

- I državni šumarski inspektor bio je zgrožen viđenim, naglašava Horvat.

O izgledu okolne prirode te stanju u samoj grabi progovorio je Filip Horvat.

- Tražimo da se ostavi razvedena obala, otoci, plićaci i zatoni gdje se riba može mrijestiti i rasti vegetacija, a ljudi kupati. Želimo uvjete za nesmetani ribolov i kupanje, za uživanje u prirodi, ističe Filip Horvat poslovanju i nalazima raznih nadležnih inspekcija. Eksplatacijsko polje šljunčare Cirkovljan tretira se kao i proizvodni objekt, samo što nije omeđen �izičkim zidovima ili slično.

- Na onoj drugoj grabi već su došli do 20 metara u dubinu i još kopaju, ističe Filip.

Nema više plićaka i zatona, što je stvorilo potpuno mrtvilo za biljni i životinjski svijet. Mrijestilište koje je postojalo sa sjeveroistočne strane je potpuno prokopano i od tada tamo nema pogodnih uvjeta za mrijest autohtonih vrsta ribe zbog nedostatka plićine i pogodnih temperatura.

- Mi tražimo da se ostavi razvedena obala, otoci, plićaci i zatoni gdje se riba može mrijestiti i rasti vegetacija, poručio je Filip. Želimo uvjete za nesmetani ribolov i kupanje, za uživanje u prirodi.

Spomenuli su primjer šljunčare u Botovu koja ima sve to, gdje se šljunak nesmetano vadi bez ogorčenja mještana. Drugim riječima, traže da se provede plan sanacije kojim će kontinuirano sanirati ovo područje, a ne samo kopati u nedogled.

Poslali smo upit i u čakovečku Tegru i dobili smo odgovor Ivana Kolarića, predsjednika Uprave.

- Tegra je privatna tvrtka i nema nikakvu obavezu obavještavati javnost o svojem

Tegra ima važeću koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina, šljunka i prema tome na velikoj većinu površine zemljišta ima ugovor s Republikom Hrvatskom o dugo- godišnjem pravu služnosti u šljuinčari Cirkovljan, a za koju smo platili naknadu. Na temelju navedenoga smatramo da nismo obavezni davati izjave ili očitovanja o našem djelovanju na navedenom prostoru osim nadležnim državnim tijelima i službama koje nadziru naše poslovanje, stoji u odgovoru predsjednika Uprave Ivana Kolarića.

Velika tučnjava policije i mještana 1971. godine

Bunili su se Cirkovljančani, dodaje Božidar Glavak, protiv šljunčare od samog početka jer nismo od nje imali nikakve koristi, osim što su se kamioni puni šljunka vozili po selu.

Geneza pobune ustvari seže duboko u povijest i nezadovoljstvo nije nastalo jučer.

- To traje još od završetka II. svjetskog rata, ističe Glavak. Tu su nekad bile trate, ljudi su vodili krave i svinje na ispašu da bi nam onda to područje kon�iscirali, oduzeli i pretvorili u najprije u tzv. ekonomiju, a kasnije je počela i eksploatacija šljunka koja traje 50-ak godina. Magadili smo, kaže, ali kad se pojavila teška mehanizacija koja je trgala cestu koju smo napravili samodoprinosom, bunt je eskalirao, pa je i nastao poznat sukob policije i mještana 1971. godine.

- Mi smo postavili barikade i nismo pustili kamione do šljunčare, prisjeća se Božidar. Došlo je do tučnjave mještana i policije, pa su čak dvojica završila i u zatvoru.