Esmeraldu naranče podsjećaju na rodnu Valenciju

Simpatična Esmeralda Salvador

Učimo kako očuvati bioraznolikost

Udruga Biovrt ove školske godine provodi projekt Očuvajmo bioraznolikost u školskom vrtu s dvjema partnerskim školama, OŠ Gornji Mihaljevec i OŠ Vratišinec, te u objema školama kontinuirano provodimo edukacije na temu očuvanja bioraznolikosti. Učenici viših razreda obiju škola te učenici prvih razreda iz OŠ Gornji Mihaljevec tako su slušali edukacije o očuvanju starinskih sorti, o prehrambenom sustavu i što sve ugrožava bioraznolikost biljnih i životinjskih vrsti, ali i kako svi mi svojim izborima možemo svakog dana djelovati za očuvanje planeta i za očuvanje bioraznolikosti na njemu. Edukatorica na projektu je Silvija Kolar-Fodor.

Kako smo konačno dočekali i ljepše vrijeme, počeli smo i s aktivnostima na otvorenom. Tako je u četvrtak, 27. travnja, bilo radno u okolišu škole OŠ Gornji Mihaljevec. Velika ekipa učenika, školskog osoblja i roditelja okupila se u sklopu volonterske akcije projekta gdje smo postavljali brojne zanimljive edukativne sadržaje u okoliš škole, kako bi o tim temama mogle učiti i sadašnje i buduće generacije učenika.

Da bismo očuvali raznolikost životinjskih vrsti, postavili smo kućice za ptice, šišmiše i ježeve, pojilicu za ptice i kukce, posadili ruže u okoliš škole i pregledali postojeću živicu koju smo već prije zasadili. Najmlađi sudionici projekta, učenici prvog razreda, sadili su jagode i u njihovim će plodovima uživati već ove godine. Naravno, ova akcija je bila i prilika da svi prošire svoje znanje o očuvanju bioraznolikosti biljnih i životinjskih vrsta na edukaciji uključenoj u volontersku akciju.

Svi sadržaji postavljeni na akciji ostaju u okolišu škole i tako će u OŠ Gornji Mihaljevec širiti dobru praksu očuvanja bioraznolikosti brojnih biljnih i životinjskih vrsti u okolišu škole.

Fresneda vrlo je brzo prigrlila našu hranu, a jezik još uvijek uči, premda u Donjoj Dubravi živi gotovo već dvije godine

Naranče i limuni, rascvjetana glicinija, kivi na brajdi, pa lovor, ružmarin, razni sukulenti, samo su dio carstva bilja koje se može vidjeti kad se tek kroči u obiteljsku kuću Pačandi u Donjoj Dubravi. No, to je tek dio onoga što se krije dalje u dvorištu. Jer gazda obitelj oduvijek voli bilje, sadi ga i razmnožava, njeguje vrt i na otvorenom i u malom plasteniku i time sada krati umirovljeničke dane. Nije mu teško ništa raditi, a u radu mu pomaže snaha, i to iz Španjolske, iz grada Valencije.

Iz Španjolske preko Njemačke do Međimurja

Upravo nam se i ona pohvalila ukusnim narančama i limunima koji su ju dočekali u novom domu, u Donjoj Dubravi gdje se doselila nakon udaje za Zorana Pačandija.

Esmeralda Salvador Fresneda supruga Zorana upoznala je u Njemačkoj.

- Vjenčanje smo imali i u Donjoj Dubravi i u Španjolskoj i sada živimo tu, u mojoj roditeljskoj kući, kratko nam je Zoran opisao svoje upoznavanje s Esmeraldom.

Simpatična Španjolka vrlo je brzo prigrlila našu hranu, a jezik još uvijek uči, premda u Donjoj Dubravi živi gotovo već dvije godine.

Citruse posebno voli jer ju podsjećaju na domovinu gdje su naranče i limuni normalne biljke koje, za razliku od Međimurja, ne moraju rasti u teglama i strahovati od zime te niskih temperatura.

Snahom je oduševljen i tata Pačandi. Naime, putovao je u Španjolsku na vjenčanje i naravno, kao i svaki ljubitelj bilja, doma se vratio punih ruku pelcera cvijeća.

Uz cvijeće sadi i vrt pa su vrtne gredice već gotovo sve zasađene. Vide se pera luka i češnjaka, grmovi jagoda u cvatu, jesensko-proljetna salata je u glavicama, mladi grašak je dobio svoju mrežu, a na tom putu su i krastavci

Rascvjetana glicinija dočekuje goste

I moglo bi se tako nabrajati do unedogled, biljku po biljku, bez obzira na to radi li se o povrtnoj, voćnoj ili cvjetnoj vrsti. No, ono što trenutno plijeni pozornost pri samom ulazu su dva grma glicinije ljubičastih cvjetova s kojih se širi opojni miris niz ulicu. Istina, nije ih baš preporučeno mirisati jer su prepuni bumbara.

- Prekrasna je, ali me ljute otpale latice cvjetova koje vjetar raznosi po cijelom dvorištu, tobože se ljuti glava obitelji.

Svoje glicinije redovno orezuje kako se ne bi otele kontroli. Naime, dobro je poznato kako je riječ o vrlo agresivnoj biljci koja svojim rastom može ugušiti sve pred sobom. Može narasti i do 15 m u visinu te 8 m u širinu, a da bi dostigla svoju punu veličinu, potrebno joj je čak 20 godina. Stoga ju treba redovno orezivati, a neki to rade čak i na tjednoj bazi.

Ako se na taj način usmjerava, tj. ograničava njen rast i razvoj, glicinija, naročito ovako rascvjetana, sa svim tim ljubičastim grozdovima koji vise, pravi je melem za oči. Ima je jako puno u Međimurju i oblikovana je na puno načina. Neki ju formiraju kao drvo s krošnjom, drugima služi kao brajda ispod koje se hlade u vrućim ljetnim mjesecima, može se pustiti po ogradi i biti dopuna živici i tako dalje.

Sadnja glicinije u vrtu ili dvorištu odličan je način da se vizualno ukrasi vanjski prostor jer viseće grane glicinije s predivnim ljubičastim cvjetovima opojna mirisa stvaraju nevjerojatan vizualni učinak.

Sve u svemu, riječ je o vrlo jednostavnoj i nezahtjevnoj biljci koju je najvažnije obuzdavati u rastu. Isto tako, vrlo se jednostavno razmnožava iz sjemena i povaljenica. Jedina je razlika u tome što joj iz sjemena treba barem desetak godina da procvate. Mana joj je i to što rano cvjeta, odnosno prvo izbacuje cvjetove, a potom listove pa oni znaju stradati od ranoproljetnog mraza.

Budući da je riječ o biljci penjačici, obavezno joj treba potporanj, oslonac po kojem će se penjati. Uz popularnu ljubičastu boju, sve se češće viđaju i grozdasti cvjetovi bijele boje.

Kao i sve što je lijepo i opojno i veći broj vrsta glicinije, odnosno njihove esencije pronašle su svoje mjesto u kozmetičkoj industriji, posebno u proizvodnji parfema. Nažalost ta ljepota ima i svoju lošu stranu. Naime, kora, mahuna i sjemenke glicinije iznimno su otrovni.