4.9.—
—12.9.
www.literaturamundi.com
Javier Cercas Javier Cercas, romanopisac, publicist i pisac kratkih priča, rođen je 1962. u Ibahernandu u Španjolskoj. Na Sveučilištu u Geroni predaje španjolsku književnost i stalni je suradnik katalonskog izdanja El Páisa. Objavio je zbirku pripovjedaka Relatos reales (2000.), romane El móvil (1987.) i El vientre de la ballena (1997.), a svjetski uspjeh postigao je romanom Salaminski vojnici, koji je ubrzo po objavljivanju 2001. nagrađen Nagradom katalonske udruge knjižara Premi Llibreter, nagradom Premio Ciutat de Barcelona, nagradom žirija pisaca Premio Salambó, nagradama Premio de la Crítica de Chile, Premio Qué Leer, Premio Extremadura i Premio Grinzane-Cavour te u Velikoj Britaniji nagradom Independent Foreign Fiction Prize. Roman je preveden na petnaest jezika, a David Trueba prema njemu je snimio istoimeni film. Godine 2005., dijelom potaknut ratom u Iraku, Cercas objavljuje Brzinu svjetlosti, roman o prijateljstvu, užasu rata, krivnji i nemogućnosti iskupljenja. Roman Anatomija jedne pobune (2009.), nadahnut ključnim trenutkom svršetka Francove diktature – pokušajem državnog udara u španjolskom parlamentu, krajem kolovoza izlazi na hrvatskom jeziku u izdanju Frakture.
Bora Ćosić Bora Ćosić srpski je književnik rođen u Zagrebu 1932. Apsolvirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Surađivao je u književnim listovima i časopisima te uređivao Mladu kulturu, Književne novine i Danas. Devedesetih zbog dubokog neslaganja s Miloševićevom politikom i ratnim ludilom napušta Beograd i dolazi u Rovinj, a danas živi u Berlinu. Napisao je predgovore izdanjima djela Borisa Pilnjaka, Gertrude Stein, Jonathana Swifta i Branislava Nušića. Autor je pedesetak djela objavljenih u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj. U Pričama o zanatima (1966.) i romanu Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1969.) opisuje ratnu i poratnu stvarnost Beograda. Između ostaloga objavio je romane Kuća lopova (1956.), Tutori (1978.), Dnevnik apatrida (1993.), Izgnanici (2005.), knjige o Krleži Poslovi / sumnje / snovi Miroslava Krleže (1983.) i Doktor Krleža (1988.), putopisnu prozu Put na Aljasku (2008.), autobiografske zapise Kratko detinjstvo u Agramu (2011.), knjige pjesama Irenina soba (2002.) i Zapisi iz mrtvog doma (2013.). Dobitnik je NIN-ove nagrade 1969. za roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, Nagrade za Europsko razumijevanje 2002. za autobiografske eseje Carinska deklaracija, nagrade Albatros 2008. Zaklade Guntera Grassa, koja se dodjeljuje svjetskim piscima i njihovim prevoditeljima, te međunarodne nagrade Stefan Heym za 2011.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Aleksandar Prokopiev Aleksandar Prokopiev rođen je 1953. u Skopju. Studirao je u Beogradu na Filološkom fakultetu, na Odsjeku književnosti i komparativne književnosti, a u Beogradu i na Sorbonni doktorirao je radom iz područja komparativne književnosti i teorije književnosti. Predaje u Institutu za makedonsku književnost na Skopskom sveučilištu. Objavio je kratke proze Mladi majstor igre (1983.), ...ili... (1986.) i Plovidba ka jugu (1987.), knjige priča Slovo o zmiji (1992.), Ars amatoria (1998.) i Čovječuljak (2013.), knjige eseja Da li je Kalimah bio postmodernista (1994.), Antiuputstva za ličnu upotrebu (1996., 2000.), Putovanja bajke (1997.) i Postmoderni Vavilon (2000.), priče za djecu Hajde da napravimo film, zajedno (1997.) te roman Posmatrač (2008.). Djela su mu prevedena na engleski, francuski, talijanski, srpski, hrvatski, poljski, bugarski, mađarski, slovenski, albanski, turski i grčki. Prevodi na makedonski sa srpskog, bugarskog, bosanskog, hrvatskog i slovenskog. Između ostalih preveo je djela Danila Kiša, Tatjane Rosić, Vladislava Bajca, Davida Albaharija, Bojana Biolceva, Aleka Popova i Miljenka Jergovića. Knjiga priča Čovječuljak u hrvatskom prijevodu izaći će krajem kolovoza 2014.
Borislav Pavlovski Borislav Pavlovski (Bjelovar, 1950.) redoviti je profesor i predstojnik Katedre za makedonski jezik i književnost na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Makedonski jezik i književnost predavao je i na sveučilištima u Rijeci, Osijeku, Göteborgu, Mariboru i Zadru. Prevođenjem s makedonskoga i bugarskoga jezika bavi se gotovo trideset godina. Prevodi drame, novele, romane, poeziju, historiografska, publicistička, književnopovijesna, teorijska i esejistička djela. Objavio je antologije Suvremena makedonska drama (s Brankom Hećimovićem, Zagreb, 1982.), Gospodari labirinta: antologija snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti (Zagreb, 1998.) i Antologiju nove makedonske drame (Zagreb, 2000.) te monografije Prostori kazališnih svečanosti (Zagreb, 2000.) i Od teksta do predstave (Zagreb, 2005.). Autor je Makedonskohrvatskog rječnika/Hrvatsko-makedonskog rječnika (2004.). Za svoj nastavni i znanstveni rad primio je Medalju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2000.) i Medalju apostola Pavla (2001.) Vlade Republike Makedonije. Proglašen je počasnim doktorom Univerziteta “Sv. Kiril i Metod” u Skopju (2008.).
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Francesca Melandri Francesca Melandri rođena je u Rimu 1964. Autorica je scenarija, dokumentarnih filmova i romana. Prvi roman Eva spava (Eva dorme), objavljen 2010., čitatelji i kritika dočekali su pohvalama. Preveden je na francuski, nizozemski i njemački, a osvojio je i brojne nagrade, uključujući i onu časopisa Elle za najbolji roman 2011. U svom drugom romanu Viši od mora (Più alto del mare, 2012.), koji u izdanju Frakture na hrvatskom izlazi krajem srpnja 2014., Melandri stvara iznimne psihološke portrete baveći se intimnom tragedijom onih čiji su bližnji u zatvoru. Roman je osvojio nagrade Premio letterario nazionale “Rapallo Carige” 2012., Premio letterario Isola d’Elba-Raffaello Brignetti, Premio Stresa di Narrativa 2012. i Premio Letterario “Città di Rieti – Centro d’Italia”.
Vlaho Bogišić Vlaho Bogišić rođen je u Dubrovniku 1960. Kritičar je, esejist, novinski i prozni pisac. Osamdesetih se intenzivno bavio književnom kritikom i pokrenuo naraštajni književni časopis Quorum. Sa Slobodanom Prosperovom Novakom sudjelovao je u organizaciji međunarodnoga kongresa P.E.N. kluba 1993. u Dubrovniku. Potom je suuređivao Djela Miroslava Krleže te sudjelovao u pokretanju Vijenca, novina za kulturu Matice hrvatske, u kojoj je uređivao i časopis za književnost Kolo. Bio je dugogodišnji potpredsjednik te nacionalne institucije, iz koje je izbačen zbog neslaganja s njezinim političkim radikaliziranjem. Bavi se leksikografijom, bio je i glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, gdje je urednički i autorski sudjelovao u stvaranju više enciklopedijskih edicija. Usporedo s tim kao pisac i aktivist nastoji raditi na očuvanju kulturnoga i povijesnog identiteta svoga konavoskog zavičaja. Uredio je i u beogradskome Službenom glasniku objavio izbor iz leksikografskih marginalija Miroslava Krleže. U samizdatu u Zagrebu te potom u Beogradu kod Stubova kulture objavio je roman Nekrolog za M.
Patrick deWitt Patrick deWitt rođen je 1975. u provinciji Britanska Kolumbija u Kanadi. Prvi roman Ablutions objavljuje 2009., a romanom Braća Sisters (2011.) stječe svjetsku slavu i osvaja prestižne književne nagrade Governor General’s Award i Rogers Writer’s Trust Fiction. Ušao je u uži izbor za nagrade Man Booker i Scotianbank Giller.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Svetislav Basara Svetislav Basara (Bajina Bašta, 1953.) srpski je romanopisac, esejist i dramatičar. Kolumnist je lista Danas. Bio je ambasador SR Jugoslavije u Cipru od 2001. do 2005. Dobitnik je više srpskih i međunarodnih nagrada za književnost, među kojima su Nolitova nagrada za roman Mongolski bedeker (1992.) i NIN-ova nagrada za najbolji roman 2006. godine za Uspon i pad Parkinsove bolesti. Njegov roman Fama o biciklistima (1987.) smatra se jednim od najboljih romana druge polovine dvadesetog stoljeća u srpskoj književnosti. Objavio je tridesetak knjiga, među kojima su knjige priča Priče u nestajanju (1982.), Peking by Night (1985.), romani i novele Kinesko pismo (1985.), Na Gralovom tragu (1990.), Ukleta zemlja (1995.), Kratkodnevica (2000.), Džon B. Malkovič (2001.), Srce zemlje (2003.), Fantomski bol (2005.), Izgubljen u samoposluzi (2008.), Fundamentalizam debiliteta (2009.), Tajna istorija Bajine Bašte (2010.), Mein Kampf (2011.), Dugovečnost (2012.) i Gnusoba (2013.), drame Bumerang (2001.), Oksimoron (2001.) i Nova Stradija (2009.) te knjige eseja Na ivici (1987.), Tamna strana Meseca (1992.), Drvo istorije (1995.) i Vučji brlog (1998.). Prevođen je na engleski, francuski, njemački, mađarski, bugarski, talijanski, španjolski i makedonski.
María Dueñas María Dueñas španjolska je književnica rođena 1964. u Puertollanu. Doktorirala je englesku filologiju i radi kao profesorica na Sveučilištu u Muriciji. Predavala je na američkim sveučilištima, piše znanstvene članke i sudjeluje u raznim obrazovnim, kulturnim i uredničkim projektima. Svojim prvim romanom Vrijeme između krojenja, objavljenim 2009., privukla je pozornost čitatelja i postigla uspjeh kod kritike. Roman je postao bestseler, preveden na više od dvadeset pet jezika, a seriju koja je po njemu snimljena nazivaju španjolskim Downton Abbeyjem. María Dueñas uspjeh je ponovila drugim romanom Misión Olvido iz 2012. Oba romana dobila su nekoliko književnih nagrada.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Miljenko Jergović Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi tekst u novinama objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku Opservatorija Varšava 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča Sarajevski Marlboro iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su Dvori od oraha i Ruta Tannenbaum. Poljski prijevod njegova romana Srda pjeva, u sumrak, na Duhove dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika. U Jutarnjem listu i na portalu Radio Sarajevo redovito objavljuje eseje o umjetnosti i društvene komentare. Takvim angažmanom, kao što je bio slučaj i s autobiografskom proznom knjigom Otac, posljednjih godina često izaziva neugodne reakcije sredine u kojoj živi i koja nevoljko prihvaća pozive na obvezu pojedinca da se suočava s vlastitim i nacionalnim odgovornostima. Roman Rod objavio je 2013.
Ivan Lovrenović Ivan Lovrenović rođen je 1943. u Zagrebu. Radio je kao gimnazijski profesor u zavičajnome Mrkonjić Gradu, a zatim bio urednik u izdavačkim kućama u Sarajevu. Bio je glavni urednik Svjetlosti, koja je pod njegovim vodstvom pred rat postala najrespektabilniji nakladnik beletristike u bivšoj Jugoslaviji. Tijekom rata živio je kao izbjeglica s okupirane Grbavice, najprije u Sarajevu, a zatim u Berlinu. Nakon rata radio je kao pisac i urednik u tjedniku Dani, gdje je uredio najveću ediciju književnih klasika u poslijeratnoj Bosni, nastojeći nadomjestiti biblioteke spaljene u ratu. Objavio je dvadesetak knjiga proze, kulturnopovijesnih studija, eseja i kronika. Godine 2005. izašla su mu u Zagrebu Izabrana djela u osam knjiga. Knjiga o kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine Unutarnja zemlja objavljena je u prijevodima na njemački, engleski, mađarski i češki, kao vjerojatno najpouzdaniji orijentir za identitet i identitete te zemlje u cjelokupnoj europskoj produkciji knjiga i istraživanja o Bosni. Osim Bosne uže se bavi temom prešućene povijesti, kompleksom Križnoga puta i partizanske osvete 1945. te problemima tranzicije. U nakladničkoj kući Synopsis (Sarajevo – Zagreb) uređuje biblioteku Iz Bosne Srebrene (izabrani spisi bosanskih franjevaca).
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Slavenka Drakulić Slavenka Drakulić (Rijeka, 1949.) najpoznatiji je hrvatski pisac u svijetu. Prozu piše na hrvatskome, a neke je publicističke knjige napisala na engleskome. Djela su joj prevedena na više od dvadeset jezika, a u izdanju Pengiuma (New York) izašlo joj je šest naslova. U publicističkim knjigama uglavnom se bavi postkomunističkim zemljama, ratnim zločinima, nacionalizmom i feminizmom. Njezina prva publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.) jedan je od prvih priloga feminizmu u Hrvatskoj. Slijede Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali, Cafe Europa, Balkan Express, Basne o komunizmu, Oni ne bi mrava zgazili (za koju je na Sajmu knjiga u Leipzigu 2004. dobila Nagradu za europsko razumijevanje) i Tijelo njenog tijela. U književnim djelima okrenuta je ženskom tijelu, bolesti i traumi. Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema, Frida ili o boli i Optužena. Živi na relaciji Stockholm – Zagreb – Sovinjak. Objavljuje tekstove u nekim od najslavnijih svjetskih novina i časopisa, ali se jednako strastveno javlja i u lokalnim medijima. Neuvijena je kritičarka svih devijacija u suvremenom društvu te istovremeno neumorna promotorica hrvatske kulture, a posebno književnosti, u svijetu. Istinska je književna zvijezda i ikona ženskog pisma.
Ivica Đikić Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu (BiH). Bio je novinar i urednik tjednika Feral Tribune od 1997. do gašenja lista 2008., potom radi kao glavni urednik riječkoga Novog lista, a od 2010. glavni je urednik tjednika Novosti. Objavio je knjige Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića (2004.), Gotovina, stvarnost i mit (2010.; s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem) te zbirku pjesama Ostatak svijeta (2012.). Za kratki roman Cirkus Columbia (2003.) dobio je nagradu Meša Selimović, a po motivima romana oskarovac Danis Tanović snimio je istoimeni igrani film. Sanjao sam slonove, objavljen 2011., osvojio je nagradu Tportala za roman godine, a roman Ponavljanje izašao je 2014. Romani su mu prevedeni na španjolski, njemački i talijanski.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Jagna Pogačnik Jagna Pogačnik (Zagreb, 1969.) književna je kritičarka i prevoditeljica sa slovenskoga. U Jutarnjem listu piše uglavnom o hrvatskoj prozi. Početkom 21. stoljeća profilirala se u kritičarku svoje generacije, koja je tada, najavljivana terminom “stvarnosna proza”, ulazila na hrvatsku književnu scenu. Objavila je izbor iz hrvatske fantastične proze Prodavaonica tajni (2001.), više knjiga sabranih književnih kritika, izbor iz nove hrvatske proze Seks&grad u novoj hrvatskoj prozi (2004.), godišnju panoramu kratkih priča Najbolje hrvatske priče 2005. (2006.) i antologiju suvremene hrvatske proze Tko govori, tko piše (2008.). Sa slovenskoga je prevela stotinjak književnih i stručnih tekstova, desetak radiodrama te dvadesetak knjiga suvremenih slovenskih prozaika. U prevođenju slovenske proze nastoji se držati poetičkih načela koja slijedi kao kritičarka. Uz književnu kritiku, prevođenje i rubni interes za rock-kulturu u posljednjih nekoliko godina pionirski pokušava širiti ideju o školama kreativnog pisanja u Hrvatskoj.
Kjell Westö Kjell Westö rođen je 1961. u Helsinkiju. Od 1986. objavljuje poeziju, pripovijetke i romane. Jedan je od najvažnijih finskih autora koji stvaraju na švedskom jeziku, a njegovih pet epskih romana čija se radnja zbiva u Helsinkiju dvadesetog stoljeća donijelo mu je književnu slavu. Zahvaljujući jednom od njih, Ondje kuda smo jednom prolazili (Där vi en gang gått, 2006.), postaje i međunarodno priznat autor. Roman je preveden na većinu europskih jezika, u hrvatskom prijevodu izaći će 1915., a osvojio je prestižnu finsku književnu nagradu Finlandia. Roman Privid 1938. (Hägring 38) iz 2013. Fraktura će objaviti krajem kolovoza.
Lawrence Norfolk Lawrence Norfolk rođen je 1963. u Londonu. Profesionalni je pisac, piše kritike za europske i američke časopise i novine, između ostaloga i za Times Literary Supplement. Dosad je objavio četiri povijesna romana, koja su prevedena na dvadeset četiri jezika: Lemprièreov rječnik (1991.), Papin nosorog (1996.), U liku vepra (2000.) i Gozba Johna Saturnalla (2012.). Dobitnik je nagrade Somerset Maugham i nagrade Budapest Festival Prize za književnost, a djela su mu bila u užem izboru i za nagrade IMPAC, James Tait Black Memorial i nagradu za književnost Wingate/Jewish Quarterly. Živi u Londonu sa suprugom i dvojicom sinova.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Mathias Énard Mathias Énard rođen je 1972. Studirao je perzijski i arapski i dugo boravio na Bliskom istoku. Živi u Barceloni, gdje predaje arapski na Universitat Autònoma de Barcelona. Objavio je romane La Perfection du tir (2003.), koji je osvojio nagrade Cinq Continents de la Francophonie i Edmée de La Rochefoucauld, Remonter l’Orénoque (2005.), Bréviaire des artificiers (2007.), L’alcool et la nostalgie (2011.), Rue des voleurs (2012.) i Tout sera oublié (2013.). Roman Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima (2010.) dobio je Prix Goncourt des Lycéens, a roman Zona (2008.), koji na hrvatskom izlazi krajem srpnja, nagrade Prix Décembre i Livre Inter.
Semezdin Mehmedinović Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1996. živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Pjesnik je i esejist, radio je kao urednik u novinama, tjednicima te na radiju i televiziji. Uređivao je više časopisa za kulturu i bavio se filmom. Godine 1994. nastaje njegov igrano-dokumentarni film Mizaldo, Kraj teatra, koji je izvan konkurencije prikazan na Berlinskom filmskom festivalu. Objavio je zbirke pjesama Modrac (1984.), Emigrant (1990.) i Devet Aleksandrija (2002.), knjigu zapisa, kratkih priča i pjesama Sarajevo Blues (1995.), dnevničku prozu Ruski kompjuter (2011.), knjigu pisama Transatlantic mail (2009.) i Autoportret s torbom (2012.). Istinite priče izaći će krajem kolovoza 2014.
Sami Michael Sami Michael, izraelski pisac, rođen je 1926. u Bagdadu, a u Izrael dolazi 1949. Prvi roman Svi su ljudi jednaki, ali neki malo više (All Men are Equal, But Some Are More) objavljuje 1974. Autor je brojnih pripovijetki i romana, među kojima se ističu: Refuge, A Handful of Fog, Trumpet in the Wadi, Victoria, Unbounded Ideas, Water Kissing Water i Pigeons at Trafalgar Square. Djela su mu prevedena na mnoge jezike, a neka su poslužila kao predložak kazališnim predstavama. Dobitnik je niza prestižnih nagrada (The Minister of Culture Prize for Writers, the President’s Prize, The Brenner Prize, The Prime Minister’s Prize for Hebrew Writers, theACUMPrize). Predsjednik je Izraelskog udruženja za građanska prava (The Association for Civil Rights in Israel). Roman Aida u izdanju Frakture izaći će krajem kolovoza 2014.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Igor Štiks Igor Štiks rodio se 1977. u Sarajevu. Doktorirao je na Institut d’Etudes Politiques u Parizu i na Northwestern University u Chicagu. Piše prozne tekstove, eseje, književne kritike i novinske članke. Prvi roman Dvorac u Romagni, objavljen 2000., osvojio je nagradu Slavić za najbolju debitantsku knjigu, a američko izdanje bilo je nominirano za prestižnu međunarodnu književnu nagradu IMPAC Dublin 2006. Roman Elijahova stolica (2006.) dobio je nagrade Ksaver Šandor Gjalski i Kiklop, a dosada je preveden na mađarski, španjolski, makedonski, nizozemski, poljski, češki, slovenski, francuski, finski, poljski, njemački i talijanski. Zbirka poezije Povijest poplave izašla je 2008., a 2010. sa Srećkom Horvatom objavio je knjigu političkih eseja Pravo na pobunu: uvod u anatomiju građanskog otpora.
Ante Tomić Ante Tomić rođen je 1970. u Splitu. Studij filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Za svoj novinarski rad nagrađen je nagradom Hrvatskog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka za najbolju reportažu. Kao pisac javlja se u časopisu Torpedo, a prvu zbirku priča Zaboravio sam gdje sam parkirao objavio je 1997. u Splitu. Jedan je od najčitanijih suvremenih hrvatskih pisaca. Piše i scenarije za filmove i televizijske serije, a po njegovim romanima Što je muškarac bez brkova i Ništa nas ne smije iznenaditi snimljeni su uspješni filmovi. Između ostalog objavio je zbirke priča Zaboravio sam gdje sam parkirao (1997., 2001.), Veliki šoping (2004.) i Građanin pokorni (2006.), knjige feljtona i kolumni Smotra folklora (2001.), Klasa optimist (2004.), Dečko koji obećava (2010.) i Nisam pametan (2010.) te romane Ljubav, struja, voda & telefon (2005.), Čudo u Poskokovoj Dragi (2009.) i Punoglavci (2011.).
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Rajko Grlić Rajko Grlić rođen je u Zagrebu 1947. Diplomirao je režiju na FAMU-u u Pragu kod E. Klosa. Redatelj je i suscenarist devet dugometražnih igranih filmova, od kojih je većina distribuirana po svijetu i prikazana na više poznatih svjetskih festivala u službenoj konkurenciji. Primio je više od pedeset uglednih međunarodnih nagrada, između ostalih Veliku nagradu (Grand prix) za najbolji film festivala i Nagradu najbolji redatelj festivala (Best Director) na Međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju. Producirao je i napisao scenarije za devet cjelovečernjih igranih filmova i dvije televizijske serije. Primio je brojne nagrade za scenarij: UNESCO, FIPRESCI na Festivalu u Cannesu, Peter Kastner i druge. Režirao je tri televizijske dokumentarne serije i više kratkih filmova. Scenarist je, redatelj i producent CD-ROM-projekta: Kako napraviti svoj prvi film: Interaktivna filmska škola, koji je osvojio osam međunarodnih nagrada, među kojima i Veliku nagradu za najbolji multimedijalni projekt na festivalu u New Yorku 1998. Kao režiser i suscenarist potpisuje dugometražne filmove Karaula (2006.), Josephine (2002.), Novo novo vrijeme (dokumentarni, suredatelj s Igorom Mirkovićem, 2001.), Čaruga (1991.), That Summer of White Roses (1989.), Za sreću je potrebno troje (1986.), U raljama života (1984.), Samo jednom se ljubi (1981.), Bravo Maestro (1978.) i Kud puklo da puklo (1974.).
Aleš Debeljak Aleš Debeljak (1961.) diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i doktorirao na području društvene misli na Maxwell School of Citizenship, Syracuse University, New York. Bio je Senior Fulbright Fellow na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, djelovao u okviru Institute of Advanced Study-Collegium u Budimpešti te talijanskih Civitella Ranieri Center i Liguria Study Center for the Arts and Humanities. Objavljuje poeziju, eseje, prijevode, a uredio je i više antologija. Za knjigu poezije Krijumčari nagrađen je 2009. Jenkovom nagradom, koja se svake dvije godine dodjeljuje najboljoj slovenskoj zbirci poezije. Za svoj rad primio je nekoliko međunarodnih, jugoslavenskih i slovenskih nagrada, uključujući Nagradu Prešernovega sklada i priznanje Ambasador znanosti Republike Slovenije. Knjige su mu prevedene na engleski, njemački, francuski, španjolski, katalonski, talijanski, rumunjski, hrvatski, srpski, makedonski, poljski, slovački, češki, litavski, finski, mađarski i japanski. Suurednik je međunarodnih kulturnih časopisa Sarajevske sveske i Verse te pridruženi urednik časopisa Cultural Sociology i www.fastcapitalism. com. Redovni je profesor kulturalnih studija na fakultetu za društvene znanosti sveučilišta u Ljubljani i redovni gostujući profesor za balkanska istraživanja na College d’Europe, Natolin-Varšava. Član je paneuropske think tank organizacije European Council on Foreign Relations. www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Branko Čegec Branko Čegec (Kraljev Vrh, Vrbovec, 1957.) uređivao je književnost u omladinskim novinama i časopisima Polet i Pitanja. Bio je urednik časopisa Quorum i lista za kulturu Oko. Godine 1992. pokrenuo je nakladničku kuću Meandar, u kojoj radi kao glavni urednik. Bio je predsjednik Odbora Goranova proljeća od 1999. do 2007. Za ukupan prinos suvremenom hrvatskom pjesništvu na Kvirinovim susretima u Sisku 2008. dodijeljena mu je Plaketa sv. Kvirina. Goranov vijenac za ukupan prinos suvremenoj hrvatskoj poeziji dodijeljen mu je na Goranovu proljeću 2013. Sudjelovao na domaćim i internacionalnim festivalima poezije, između ostalih na Struškim večerima poezije, Sarajevskim danima poezije, Vilenici, Translokalu (Graz), Marche de la poesie (Pariz, Bordeaux, Marseille) i Poésie nuit (Lyon) i SiDaJa (Trst). Autor je ili suautor više izbora i pregleda hrvatske književnosti (poezije i proze) u zemlji i inozemstvu. Neka su od njegovih objavljenih djela knjige poezije Eros-Europa-Arafat (1980.) – nagrada Goran za mlade pjesnike, Zapadno-istočni spol (1983.), Melankolični ljetopis (1988.), Ekrani praznine (1992.), Tamno mjesto (2005.) – nagrada Kočićevo pero, Pun mjesec u Istanbulu (2012.) i Unatrag (2014.) te knjige eseja Presvlačenje evangarde (1983.), Fantom slobode (1994.) i Pokret otpora (2011.) – Nagrada Julija Benešića.
Renato Baretić Renato Baretić (Zagreb, 1963.) novinar je i pisac. Povremeno radi kao filmski i televizijski suscenarist (film Što je muškarac bez brkova, serija Novo doba), marketinški copywriter i sastavljač pitanja za najpoznatije televizijske kvizove (Kviskoteka, Tko želi biti milijunaš). U novinarstvu je prošao kompletni razvojni put, od početnika u gradskoj rubrici dnevnih novina preko reportera i televizijskoga kritičara do političkoga kolumnista u većini najpoznatijih hrvatskih novina (Večernji list, Nedjeljna Dalmacija, Slobodna Dalmacija, Feral Tribune, Globus, Nacional...). Suosnivač je i od 2007. urednik programa na Festivalu pričanja priča “Pričigin” u Splitu. Član je Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatskog P.E.N. centra i Hrvatskog društva pisaca te udruga Pričigin, Kurs i Bookvica. Objavio je knjige pjesama Riječi iz džepova (1998.) i Kome ćemo slati razglednice (2005.), romane Osmi povjerenik (2003.), Pričaj mi o njoj (2006.) i Hotel Grand (2008.) te knjigu TV-kolumni Kadrovi kadra (2005.). Roman Osmi povjerenik osvojio je 2003. pet nagrada: nagradu Matice hrvatske August Šenoa, Vladimir Nazor, Ksaver Šandor Gjalski, Vjesnikovu nagradu Ivan Goran Kovačić i Kiklop.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Anna Katharina Fröhlich Anna Katharina Fröhlich rođena je 1971., odrastala u Frankfurtu i Münchenu, a danas živi u Italiji na jezeru Garda. U književnost je ušla 2004. romanom Divlja naranča (Wilde Orangen), a 2010. objavila je Kream Korner (na hrvatskom će izaći u izdanju Vuković&Runjić uoči Festivala svjetske književnosti 2014.), koji je bio nominiran za Leipziger Buchpreis 2011. i osvojio Nagradu za književnost kulturnoga kruga njemačke privrede (Literaturpreis des Kulturkreises der deutschen Wirtschaft). Roman Krasan gost (Der schöne Gast) izašao je 2014.
Darko Dukovski Darko Dukovski (Pula, 1960.) redoviti je profesor na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci, gdje predaje kolegije iz suvremene svjetske i zavičajne povijesti. Uz nastavničku djelatnost sudjelovao je na sedamdesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova i radionica u Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Srbiji, Makedoniji, Grčkoj i Bugarskoj. Od 2003. voditelj je i glavni istraživač projekta Istra i Rijeka u Hrvatskom proljeću 1971. – 1972., a od 2007. i projekta Istra i Rijeka u prijelaznom razdoblju sjedinjenja s Hrvatskom 1943. – 1954. Od travnja 2005. do 2007. bio je članom mješovite hrvatskoslovenske povijesne komisije pri Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske. Trenutačno obavlja dužnosti pročelnika Odsjeka za povijest i predstojnika Katedre za suvremenu povijest. Dosad je objavio više od 120 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim znanstvenim časopisima, desetak feljtona u hrvatskome dnevnom i tjednom tisku te jedanaest knjiga, među kojima su Svi svjetovi istarski: ili još ne-povijest Istre prve polovice XX. stoljeća (1997.), Fašizam u Istri 1918. – 1943. (1998.), Usud Europe XX. stoljeća: Pandorina kutija europska (1999.), Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća (2006.), Istra i Rijeka u Hrvatskome proljeću (2007.), Povijest Pule: Deterministički kaos i jahači Apokalipse (2011.) i Ozrcaljena povijest: Uvod u suvremenu povijest Europe i Europljana (2012.).
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Dragutin Lučić Luce Dragutin Lučić Luce rođen je u Rijeci 1948. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu magistrirao je iz područja političke filozofije. Godine 1994. objavio je knjigu Korsakov – Prikaze uz Walzer An der schönen blauen Donau. U suautorstvu s Brankom Lučićem 1996. objavljuje knjigu Ratina Gvardijanka med Vrati od Markata, svojevrsnu inačicu crne komedije Vlahe Stullija Kate Kapuralica među Vratima od Peskarije. Istoimena predstava, koju je pripremao u suradnji s pokojnim redateljem Marinom Carićem, postigla je izvanredan uspjeh i kod publike i kod kazalištaraca te osvojila nekoliko kazališnih nagrada. Njegove komedije za djecu Vuk & 3 gudina i Najveća ljubav od Velega Jožeta izvodi lutkarsko kazalište Milk iz Pule. Surađivao je s nekoliko redatelja u kazališnim izvedbama domaćih i stranih autora: Paolom Magellijem, Marinom Carićem, Joškom Juvančićem, Zlatkom Vitezom i Jasminkom Balenovićem. Od njezina osnivanja do gašenja bio je član redakcije i recenzent revije za knjigu Moderna vremena. U nakladničkoj kući AGM uređuje biblioteku Meta, u kojoj je dosad objavljeno desetak vrijednih filozofskih i kulturoloških naslova.
Roberto Calasso Roberto Calasso, rođen 1941. u Firenci, talijanski je pisac i nakladnik. Od samog osnutka 1962. radi za Adelphi Edizioni, a 1999. postao je i predsjednik te milanske nakladničke kuće. Tiepolova ružičasta (2006.), objavljena na hrvatskom 2001., dio je ciklusa djela koje je teško žanrovski odrediti, a uključuje naslove La Rovina di Kasch (1983.), Svadba Kadma i Harmonije (o grčkoj mitologiji, 1988.), koja će u izdanju Vuković&Runjić izaći uoči ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti, Ka (o hinduskoj mitologiji, 1996.), K. (o Franzu Kafki, 2002.), La Folie Baudelaire (o francuskim umjetnicima druge polovine 19. st., 2008.) i zasad posljednji naslov L’ardore (o vedskoj filozofiji, 2010.). Calasso je autor romana L’Impuro Folle (1974.) te četiri zbirke eseja: I Quarantanove Gradini (1991)., La letteratura e gli dèi (2001.), La follia che viene dalle Ninfe (2005.) i Cento lettere a uno sconosciuto (2003.).
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti
Nenad Rizvanović Nenad Rizvanović rođen je 1968. u Osijeku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je kroatistiku 1994. Piše prozu i kritiku, koje objavljuje od 1985. Uređivao je više novina i časopisa te tribinu Književni petak. Radio je kao urednik beletristike u nakladničkoj kući VBZ, a od 2008. urednik je u Nakladi Ljevak. Jedan je od osnivača FAK-a (Festivala alternativne književnosti), a s Krunom Lokotarom uredio je zbornik radova njegovih sudionika FAKat. Objavio je knjige priča Trg Lava Mirskog (2001.) i Zemlja pleše: izabrane priče 1998.-2006. (2006.) te romane Dan i još jedan (2003.) i Sat pjevanja (2009.).
Roman Simić Bodrožić Rođen je 1972. u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je komparativnu književnost i španjolski jezik. Radio je kao urednik u više nakladničkih kuća, pokretač je i spiritus movens Festivala europske kratke priče. Objavio je više zbirki poezije i kratkih priča. Za knjigu U što se zaljubljujemo dobio je nagradu Jutarnjeg lista, a najnovija Nahrani me ušla je u niz užih izbora za nagrade. Nagrađen je i Kiklopom za urednika godine.
Seid Serdarević Rođen je 1970. u Arnsbergu u Njemačkoj. Bio je Herderov stipendist Mirka Kovača i radio kao lektor hrvatskoga na Sveučilištu u Bambergu. Do sada je uredio više od četiristo knjiga. Dobitnik je nagrade Kiklop za najboljeg urednika. Objavio je knjigu kritika Station to station. Vodi autorsku tribinu Razotkrivanje, na kojoj je ugostio neke od najvažnijih svjetskih pisaca.
www.literaturamundi.com https://www.facebook.com/FestivalSvjetskeKnjizevnosti