Kameni pas by Moderna vremena, portal za knjigu i kulturu čitanja

Nakladnik MODERNA VREMENA Za nakladnika NENAD BARTOLÈIÆ Uredni tvo NENAD BARTOLÈIÆ SA A DRACH Design korica i prijelom ANDREJ FILETIN Fotografija autora MIO VESOVIÆ / MO Tisak GRAFOMARK, Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na knji nica, Zagreb UDK 821.163.42-31 POPOVIÆ, Edo Kameni pas : (refuli) / Edo Popoviæ. Zagreb : Moderna vremena, 2001. ISBN 953-6828-07-3 (meki uvez) ISBN 953-6828-08-1 (tvrdi uvez) 410514119

Edo PopoviĂŚ

KAMENI PAS (refuli)

Zagreb, 2001.

Zahvaljujem se gospodi Maxu Aufischeru, voditelju Cultural City Networka u Grazu i Walteru Mariji Stojanu, voditelju Austrijskog kulturnog centra u Zagrebu, jer su mi priu tili jednomjeseèni boravak u Grazu, te gospoði Luise Grinschgl iz CCN-a, dobrom duhu dvorca Cerrini.

KA M E N I PA S

Tu su mi popadale sve rolete, tu je u meni eksplodirao Balkan (2.11.)

Sva su groblja uz eljeznièku prugu Zagreb-Graz vesela. Pr te boje cvjetnih buketa i vijenaca, pravi vatromet boja, kao na djeèjim crte ima (tema: proljeæe). To nema toliko veze s prugom, koliko s èinjenicom da je juèer bio Dan mrtvih. Nisam nikome oti ao na grob. S mrtvima sam svoje obavio dok su bili ivi. Tada su me oni trebali, i ja sam trebao njih. Sad stvari stoje malo drukèije: nisam im potreban iv, niti su oni meni potrebni mrtvi. Pada mi na pamet jedan stih Abdulaha Sidrana koji savr eno sjeda na ovu temu: Bilo pa pro lo, sad ga jebaji. Iz snatrenja me trgne glas koji zvuèi kao da je snimljen na diktafon pa milijun puta reproduciran, tako potro eno: Passportkontrolle! Dadem andaru paso , on ga lista, gleda u mene, lista, gleda, lista-gleda-listagleda... to hoæe ovaj? Izgledam OK. Izgledam bolje nego prije tri tjedna, kad je na sajmu knjiga u Frankfurtu don Branko Sbu-

EDO POPOVIÆ

tega rekao Nenadu Bartolèiæu Barniju, mom prijatelju i izdavaèu, ne to kao: teta to je momak na igli. Mislio je, dakako, na mene. Na moj izgled. Na dugu, jako dugu kosu, upale obraze, lo e zube, u arene oèi luðaka, rijetku bradu, takve stvari. Don Sbutegu susreo sam dva dana poslije na minhenskom kolodvoru. Putovali smo, naime, istim vlakom iz Frankfurta. Nisam mogao odoljeti, rekao sam mu da je lista mojih poroka dodu e podugaèka, ali da na njoj nema igle. Niti mrkanja. D oint u dobrom dru tvu, to da, dapaèe, ali igla - NEIN, DANKE. Iste sam sekunde po alio to sam to rekao. Jer, mo ete se ivi po derati, ali vi niste onakvi kakvi jeste, veæ onakvi kakvima vas drugi vide. Nekoliko dana poslije u Zagrebu, u Utrinama, gdje ivim vi e od èetvrt stoljeæa, krenem uveèer u trafiku po duhan, i ispred haustora naletim na dva mlada ulièna drota. Mislite da me nisu zaustavili. Ispred MOG hustora! Isprièam to supruzi Ljiljani, velim da to im je, da nisam kriminalac, niti ðanki, a ona æe: Znam, ljubavi, da nisi ni ta od toga, ali tako izgleda . Sutradan sam se o i ao.

I sad ovaj andar. Izgledam, velim, pristojnije nego prije nekoliko dana, ali svejedno se zalijepio za mene. Nije bezobrazan, tek postavlja glupa pitanja. Te kamo, te za to, te kod koga, te koliko ostajem, i onda bumtras: Koliko gotovine nosite sa sobom? Nismo si toliko intimni, pomislim, ali u redu. Ne, nisam homiæ, niti sam idov, a na pro lim izborima glasao sam za esdepe, dobro?, odgovorim rafalno na hrvatskom. Oprostite, ka e on.

KA M E N I PA S

Imam sto maraka i American Express karticu, a u Grazu me èeka jako puno ilinga stipendije, rekoh na njemaèkom. Dovoljno, nastavio sam, da mi ne padne na pamet nijedno kriminalno djelo. Pre utio sam da mi je zbog konstantne su e na tekuæem raèunu proljetos oduzet Masters Card. Sreæom, nije to sku io, taj kopaè po privatnosti. Vraæa mi paso i odlazi. Carinika ne zanima moja pretrpana mornarska vreæa. Tra i da otvorim mali pretinac ruksaka. Odmièe èekovnu knji icu (èekovi su bez pokriæa), opomenu za pogre no parkiranje (kaznu platiti neæu), vadi vicarski no (plavi, za jedrilièare), kockice za jamb, kljuèeve auta (ukraden je prije sedam godina, ali ja ih jo uvijek nosim u nadi da æu ga pronaæi) i staklene klikere (kupio sam ih od Ciganèiæa u cafeu Baracuda kod Glavnog kolodvora). Vraæa stvari u pretinac, vrti glavom i odlazi. Stanujem u dvorcu Cerrini, na Schloßbergu, tik do Sahat kule (Uhrturm). Ispod mene Graz, a iznad mene samo Sabor, pardon - austrijski parlament. U redu, dvorac nije otkaèen kao Linderhof Ludwiga II, nema ljubièastog ni ru ièastog kabineta, niti dvorane ogledala u kojoj je odvaljeni kralj pu io nargilu i jebalo mu se ivo za zemaljske probleme, ali ni moj dvorac nije za bacit. Apartman od sedamdesetak kvadratnih metara, da èani podovi, prastari pisaæi stol (sekreter), na zidu reprodukcije Richarda Sparea i Paula Kleea kupljene u Ikei, Ikein ormar, Ikein krevet, Ikeine police, Ikein kuhinjski stol, Ikeini stolci, Ikeini tepisi... Stropovi nisu Ikeini, visoki su, visoki, moæi æu pu iti do besvijesti.

EDO POPOVIÆ

Raspremim stvari, a apartman i dalje djeluje prazno. Moj Macintosh PowerBook 230 na sekreteru djeluje prilièno nestvarno. Ili to sekreter djeluje nestvarno? Svejedno. Zovem sina Svena i ka em mu da mi nedostaje i da ga puno volim, ali da ne mogu brbljati s njim o kompjutorskim igrama i PlayStationu, jer telefonski raèun ide na moj tro ak. Sven ka e: U redu je, brbljat æemo kad se vrati . Onda nazovem Ljiljanu i ka em joj isto to i Svenu. Kakav te PlayStation spopao?, pita ona. Zaboravi, ka em i izdiktiram joj svoj broj telefona. Dobra vijest: nema televizora, to znaèi da æu moæi pisati u miru. Uznemirujuæa vijest: radio ugraðen u nekakav trokutasti element krèi za poludjeti (posljednji primjerak takvog radija i takve ugradnje vidio sam u zimu 1987. u sobi hotela Beograd u Sarajevu, danas hotel Bosnia), a ja volim pisati ogrnut kakvim jazzom, klasikom ili etnom. Lo a vijest: vodokotliæ ne to teka. Jednako kao apartman, prazni su hladnjak i ostava. Trkom u duæan. Najbli i je Spar u Sackstraße. Nizbrdo! Furam se izmeðu polica i sla em dana nji jelovnik. Dakle, pa ta pelati. Sira imam, donio sam od doma komadiæ, nije ba parmezan, ali je pa ki, poslu it æe. pagete lako pronalazim, konzerve lju tenih rajèica takoðer, pa maslinovo ulje (jebote, to je skupo), èe njak je Knoblauch, bazilik je Basilikum, papar je Pfeffer, morska sol je iz Francuske (a lijepo mi je Ljiljana rekla da ponesem sol NA EGA mora, NA E maslinovo ulje, NA èe njak, NA E lju tene rajèice, nema boljih od Podravkinih, vjerujte, a NA U omiljenu talijansku

KA M E N I PA S

tjesteninu neka kupim on the spot, rekla je); sve je tu. Sve? Ne ba sve. Fali per in! Panièno kopam po policama - nigdje per ina. Kako æu spremiti pelate bez per ina? Ne mogu se sjetiti njemaèke rijeèi za per in. Kako se na njemaèkom ka e per in? KAKO SE NA NJEMAÈKOM KA E PER IN? Petersilie, ka e mi neki frajer i poka e prstom vreæicu na polici, i tada sku im da sam razmi ljao naglas. Ma jasno, promrmljam, petrosimul, kako se prije nisam sjetio. Und Sie sind? Ja sam iz Bosne, ka e on i ode. Uzbrdo! To je puno lak e napisati nego izvesti. Teglim dvije vreæice, svaka po tonu i pol. Mo da ipak nisam trebao kupiti deset limenki Puntigamera. Prva klupa je moja. Odlo im vreæice na klupu, pu em, mrmljam, stenjem, psujem, dahæem. Na golemu raspelu prekoputa Isus sklopio oèi - ne mo e gledati jadan prizor koji pru am. Posramim se. Mora da je pomislio: Oèe, kakva su vremena do la. Ja sam dostojanstveno, utke teglio onaj kri , a ovaj ovdje izvodi èitav cirkus zbog dvije vreæice smrdljivog peceraja. D evad Karahasan je gradski pisac u Grazu. Koliko sam shvatio - to znaèi da ti daju lovu i stan, a ti se zeza okolo. Nije lo e. Karahasan je postao Stadtschreiber 1997., mandat mu je trebao trajati dvije godine, ali mu je produ en do 2003. Odlièno. Sutra se poèinjem grebati za to mjesto. Edo Popoviæ, Stadtschreiber in Graz. Super. Problem je samo u tome to ja pokatkad ne znam s ljudima, to posjedujem neviðen talent da si potpuno

EDO POPOVIÆ

nepotrebno stvaram neprijatelje. Jo je svje a epizoda s ovogodi njeg frankfurtskog sajma knjiga, gdje sam se dokaèio sa stanovitim prevoditeljem iz Austrije (Klaus, i jo nekako). to je bilo? Ni ta naroèito. Samo sam na pogre nom mjestu i potpuno nepotrebno i ao braniti Miljenka Jergoviæa. Niti je Jergoviæ bio napadnut, niti sam ja pozvan da branim ikoga, ukljuèujuæi tu i sebe, ali - dogodi se. Radilo se o tome da sam na domjenku Grupe 99 u nekom lokalu igrom sudbine dopao za stol za kojim su uz ine sjedili neka milostiva gospoða i taj milostivi gospodin. Dama je vodila glavnu rijeè. Zapravo me uopæe nije zanimalo to prièa. Ipak, u jednom sam trenutku registrirao da ne to spominje Jergoviæa, pa sam napeo u i. Dama je, dakle, prièala da je ona PRVA otkrila Jergoviæa, da ga je ona LANSIRALA u Europu, da ovo, da ono. Odslu ao sam tu JAPAJAPALICU do kraja i onda dometnuo otprilike ovo: Da, da, gospoðo, u pravu ste skroz. Da nije Vas, Jergoviæ uopæe ne bi postojao kao pisac. A onda je krenuo taj Klaus. Poèeo mi je dr ati lekciju ko balavcu, onako svisoka, iz jebenih alpskih visina, da sam neodgojen, da kako ja to s jednom damom (dama je, uzgred reèeno, imala u sebi pola boce estokog i barem butelju istarske malvazije), da kakvi su to balkanski maniri ovdje, da europska uljudba to ne trpi, da kakvi su moji kulturni horizonti (to mu je bilo dobro; a kladim se da doma svr ava na onu kièericu od glazbe, onu koju non-stop vrte na Sat 1, onu to je izvode prsate plavokose ene u èipkastim suknjicamabluzicama i tipovi s fudbalerkama u kratkim ko nim hlaèicama, a u pozadini je obièno kakva krava i kuæica u cvijeæu), i konaèno da sam ja (pazite ovo) ljubomoran

KA M E N I PA S

to je on na njemaèki preveo Zorana Feriæa, a nije preveo mene. Tu su mi popadale sve rolete, tu je u meni eksplodirao Balkan, tu sam Gospodina Europu sterao u krasan kurac i tri pièke materine i rekao mu da bi za mene bilo poni avajuæe, tovi e: da bih primio kao uvredu da moju knjigu, pored tolikih prevoditelja, na njemaèki prevede ba on. Osjeæao sam se poslije svega sjajno. Kao da me je Josef kvorecky preveo na èe ki, pa me onda nazvao Václav Havel i rekao: Odlièna knjiga, kolega, dr im je kraj uzglavlja. Dva dana kasnije vidio sam Gospodina Europu na hrvatskom tandu. On i Zoran Feriæ napu tali su Frankfurt. Pri ao mi je, pru io ruku i rekao da je samo branio damu i da vjeruje kako æemo ne to zajedno raditi. I ja sam pru io ruku i rekao da je sve u redu, i da æe mi biti drago ako æemo ne to raditi, ali sam znao da se pretvara, da ne misli ono to govori, kao to sam se uostalom pretvarao i ja. Ne elim da on prevodi moje proze, jer nismo iz iste dimenzije, i jer prevoditi literaturu nije isto to i prevoditi tehnièki priruènik. Ako æe itko ikada prevoditi moje proze na njemaèki i ako æu ja moæi utjecati na izbor prevoditelja, onda æe to svakako biti Sead Muhamedagiæ. Sead je slijep od roðenja to ga uopæe ne prijeèi da vidi stvari mnogo jasnije od veæine vidilaca. Upoznali smo se proljetos na putu u Pazin, gdje nas je vozio Sa a Drach. Mnoge su me stvari fascinirale kod Seada, ali dvije scene su mi se duboko urezale u sjeæanje. Tih dana èesto sam bio Seadove oèi. Kad smo jedne veèeri napu tali nekakav lokal, on me uzeo pod ruku, a

EDO POPOVIÆ

ja sam mu rekao da to ba i nije dobra ideja, jer me pivo veæ po teno ljulja, a on je rekao: Odlièno, dobro æemo se slagati, jer i mene pivo ljulja. Drugom prilikom prièao mi je o kompjutorskom programu koji sadr i i tastaturu s Braillovim pismom, a koji mu omoguæuje da èita knjige koje mu ranije nisu bile dostupne. Kad sam nabavio taj program, rekao je, èitao sam sve dok mi prsti ne bi poèeli krvariti. Ljudi poput Seada, vjerujem, mogu sku iti i prevesti i ti inu.

Karahasana upoznajem u Literatur cafeu knji are Moser, gdje èita dijelove svog romana Sara i Serafina. Ka em mu, po to smo susjedi na Schloßbergu (njegov je apartman kat ni e), da sam od kuæe donio krumpiru u i bujrum, neka doðe, sigurno je dugo nije probao. Veli da hoæe. Èita njemaèki prijevod romana, ne to o snijegu i dijamantima, ili kristalima, ili tako ne to. Ku im svaku desetu rijeè. Uspavljuje me njegov glas. Èinim presedan naruèujem kavu (crna, produ ena). Karahasan èita oko sat vremena. Kava je odlièna. Poslije èitanja, Martina Kaltenbeck, djevojka iz Cultural City Networka, pada u nesvijest. Ne zbog Karahasanova nastupa, nego zbog problema s cirkulacijom. Napokon ne to uzbudljivo. Oprosti, Martina, znam da nisi eljela biti zvijezda veèeri, ali jesi. Bila si to.

KA M E N I PA S

Glupo je zapaliti upaljaè, a vjevericom ne mogu pripaliti cigaretu (3.11.)

Budim se oko 10. Noæas sam dokasna pisao (legao oko 2). U apartmanu nemam automat za kavu (dobit æu ga u ponedjeljak) pa spravljam èaj. Istu iran, pun elana, pijem èaj, rolam cigaretu i jao! - moj Zippo ostao je bez benzina. To to nema kave, to jo nekako, ali poèeti dan bez cigarete! Bem ti ovakvo jutro. Osjeæam se glupo. Tako sam jednom ostao bez benzina nasred Mosta slobode, urio sam doma na prijenos utakmice, Dinamo je igrao s nekim, poludio sam, malo je falilo da zapalim automobil. Sad, glupo je zapaliti upaljaè, a i nemam èime. A da imam èime, onda ne bi bilo potrebe da ga zapalim, zar ne? Zurim kroz prozor, razmi ljam to æu. Stabla izrasla na strmoj padini zauzele su vjeverice. Vidim ih èetiri, svaka uri svojim poslom, ali vjevericom ne mogu pripaliti cigaretu. Nach Austria Tabak! Trafikantica u Hofgasse oslovljava kupce prezimenom ili titulom. to, zar se u Grazu svi meðusobno poznaju? Ili se svi èvrsto dr e navike da kupuju u susjedstvu? Gospodin doktor kupio je dvije kutije

EDO POPOVIÆ

Benson&Hedgesa. Gospoða Krachler uplatila je loto. Gospodin ja (buduæi gospodin Stadtschreiber) kupio je Zippo benzin, isto takvo kremenje, dvije vreæice Samsona i Hanf papiriæe (dvostruke). Kavu ne mogu piti svugdje. ivciraju me goleme kavane, sterilno èisti, skockani konditoraji (na takvim mjestima uvijek imam osjeæaj da æu ne to sru iti) i buèni lokali gdje èovjek ne mo e èuti otkucaje vlastitog srca. Mjesto na kojem æu piti kavu mora biti... mora biti... hm! ...intimno. Mora mi pru iti barem dio sigurnosti i intime koju mi pru a dom. Naime, pijenje kave mnogo je vi e od konzumacije vrele, crne, aromatiène tekuæine. To je obred. U Zagrebu kavu pijem iskljuèivo kod kuæe. Ako, recimo, imam zakazan sastanak u 7 ujutro u nekom kafiæu (a gdje se drugdje ljudi mogu sastajati?), neæe mi biti problem probuditi se ranije, skuhati kavu i na miru je izgu tati. Osoba s kojom se naðem naruèit æe (kladim se u to hoæete) kavu, a ja æu pogledati na sat i reæi: OK, sedam je sati, vrijeme je za pivo. Krstarim, dakle, Grazom gotovo sat vremena i konaèno pronalazim pravo mjesto. Caffé Cinecitta. Schmiedgasse. Sedam stolova, na prozorskoj dasci stara staklena ambala a i vaza s papirnatim ru ama (bijelim i plavim), diskretna glazba, na zidovima filmski plakati Il Postino, La Dolce Vita, La Vita é Bella. Kava mi prija. Ovakvu nikad ne bi skuhali u Hollywoodu. Dok je pijem, èujem um valova u po tarovoj uvali, i lice mi miluje slan vjetar. Poku avam se sprijateljiti s radijom. Surfam eterom i onda se, usred svog tog krèanja i pi tanja, izdestilira zvuk,

KA M E N I PA S

jasan i èist. Prvi glas pripada Mariju Mihaljeviæu, èini mi se, a drugi nekom Goranu. Prièaju ne to. Onda pjesma. Ako se sretnemo ikada, nemoj mi reæi nikada, nemoj mi reæi, ljubavi, da smo se voljeli, pusti nek du a ozdravi. O, majko moja, ne mo e pobjeæi od turbo-ljige pa da se ubije . Da odem u srce Australije, gdje navodno ne dopiru radio-signali, vjetar bi, kakve sam sreæe, odnekud donio slinavljenje nekog ostavljenog kretena. Poslijepodne nazivam roditelje. Oni su oko 1000 kilometara sjeverozapadnije. Javlja se tata. Dajem mu broj, neka nazovu, imaju vi e love od mene. Ka e mi da budem ozbiljan, da pi em, da ne povaljujem Austrijanke. Velim mu da je to vrlo neozbiljno od njega, to to je uopæe pomislio da bih ja pomislio na takvo to, jer zna da povaljivanje "u fu u" ne smatram prevarom, veæ, jo gore, izdajom braènog partnera i obitelji. Objasni ti to Ljiljani, ka e on, ja znam èime ti razmi lja , a taj organ sigurno nije mozak. No, stvarno, krasan otac. Kenka, roðena Rijeèanka s adresom u Trstu, stanuje u apartmanu preko puta. Ovdje je u vezi s literarnim projektom to ga vodi Karahasan, "Poetika granica" ili tako nekako. Kenka ne pije kavu, pa mi posuðuje svoj automat. Njena gesta izazvala je odu evljenje na licu vjeverice koja je tu scenu promatrala s grane obrasle br ljanom.

EDO POPOVIÆ

KA M E N I PA S

Dva nabildana panjolca na meksièku glazbu vrte guzicama ko pièkice i miri u na Gucci (4.11.)

Ne mogu se usredotoèiti ni na to. Hodam nervozno od stola do prozora, od prozora do hladnjaka, od hladnjaka do ostave, od ostave do kupaonice, upropa tavam tri papiriæa poku avajuæi srolati cigaretu, puknem eæer u pepeljaru umjesto u alicu, ukratko jutros se Sven ( uti pojas) prvi put natjeèe u judu, a ja nisam s njim. Konaèno se umirim, sjednem na dvosjed i èekam da me nazovu i jave kako je bilo. Ti ina je potpuna. Èujem kako kazaljka Casia otkucava sekunde. U 14 h 45' i 57" gubim strpljenje i zovem doma. Javlja se Sven. Kako je bilo?, pitam nervozno. Nikako, veli on, nisam se borio. (Èuj ovo: borio). Za to se nisi, hm, borio? Sinoæ sam, veli on, na treningu uganuo palac. Kako uganuo?, pitam. Fino, veli on, stao mi trener na ruku. Palac mi je sav nateèen. I jel boli?

EDO POPOVIÆ

Da se izdr ati, veli on. MOJ SIN. Dugaèke vojske ki e dolaze uvijek nenaoru ane, glasi naslov jedne Steadove pjesme. Ovi oblaci, proèitao sam sinoæ na naslovnici dana njeg Kleine Zeitunga (na pultu trafike), do li su iz Italije i sad prosipaju ki u po Grazu. Bila ona naoru ana ili ne, ja nisam naoru an protiv nje. Ne podnosim ki obrane. S tim u vezi uvijek se sjetim bosanskog pisca Ned ada Ibri imoviæa koji je jednom rekao da poznaje pet hiljada ljudi koji su izgubili ki obran, a nijednog koji ga je na 'o. Sjajan portret gubitnika. Protiv ki e nosim ribièku kapu. Ne stoji mi bog zna kako. U Frankfurtu mi je Feriæ rekao: Skini tu kapu, odvratno ti stoji.

Izgubio sam est dana na frankfurtskom sajmu knjiga. Bilo mi je vi ekratno muèno, svaki dan: a) od piva b) od Frankfurta (koji ne volim, jer je to grad pun agresije) c) od ljudi koji su prièali gadosti o onima kojih trenutaèno nije bilo, a kojima su, kad bi se susreli, padali u zagrljaj i zvali ih na piæe. Takvih je na hrvatskom tandu bilo nekoliko (neki su me èastili pivom, i jo uvijek se ljutim na sebe to sam pristao slu ati te gadosti, to su smrdljivim pivom kupili moju pa nju i moje vrijeme). Vidio sam i drugih stvari u Frankfurtu. Vidio sam nebodere moæi koji penetriraju u nebo. Vidio sam knjigu Salmana Rushdieja na stra njem sjedalu taksija koji je vozio Arap.

KA M E N I PA S

Vidio sam mladog Arapa koji je trèao ulicom i urlao ne to to nisam mogao razumjeti. Vidio sam na Barnijevom i mom stolu u irskom pubu najprije dva puta po pintu Killkennyja i dvije èa e Jamesona, a onda, u drugoj rundi, samo dvije pinte Killkennyja, jer je èa a (0.03) Jamesona ko tala 7 DEM, pa smo iz razumljivih razloga odustali od temeljita betoniranja. Vidio sam u istom pubu i prelijepu petnaestogodi nju mulatkinju èije je jedno oko bilo smaragdno, a drugo boje bobe crnog gro ða, a Barni mi je ubio gu t rekav i da su to leæe. Vidio sam u kubanskom lokalu dva nabildana panjolca koji su na meksièku glazbu vrtjeli guzicama ko pièkice i mirisali na Gucci. Vidio sam, konaèno, na tandu Beletrine, ko aru jabuka, lijepu pelu i oniska, debelju kasta mu karca koji mi je pri ao, pru io ruku i rekao jakim slovenskim naglaskom: Oprosti, bio sam pijan. Na trenutak sam bio zbunjen, obièno sam ja taj koji izgovara tu reèenicu, a onda mi je sinulo da je to frajer s kojim sam se umalo potukao u Mariboru u rujnu ove godine, kad smo se, nakon nogometne utakmice izmeðu slovenske i hrvatske literarne repke (sedam jedan za hrvatske pisce), ubijali vinom, pivom, tequilom i jo svaèim, i onda se vi e nièega ne sjeæam. Ivica Buljan, urednik kulture u Jutarnjem listu, prièao mi je ne to o tome, o toj frci u koju sam bio upetljan, ali se nikako nisam mogao sjetiti te situacije, niti lica frajera s kojim sam se posvaðao, nièeg se nisam mogao sjetiti. Uopæe, sjeæanje mi slabo ide kad sam pijan. I sad moj mariborski "neprijatelj" osim lika dobiva i ime - Vlado abot.

EDO POPOVIÆ

A, ne, ne, rekao sam sti æuæi mu ruku, ja se tebi moram isprièati. Pa smo popili èa u neke slovenske rakije (bila je u asno jaka), onda je do ao Esad Babaèiæ, pa Mitja Èander... Hvala svoj trojici. U njihovu dru tvu lijepo sam se osjeæao. Karahasan nije do ao na krumpiru u. Nije mi ao. to se mene tièe, ne mora ni doæi. Pite ionako vi e nema.

KA M E N I PA S

Tra eæi Boga na internetu (5. 11.)

Do 4 ujutro sam "èaèkao po kompjutoru" (Svenova definicija mog posla). U deset sam na nogama. Kava, croissant kupljen prekjuèer, a onda se postavlja pitanje to sad. Doma je nedjelja dan za plac (ako to nije obavljeno ranije) i za biti doma. Kuhamo ruèak, pospremamo stan, popodne samo eluci rade, mi ljenèarimo divota. Radnim danom nije mi problem biti sam doma. Sven je ionako prijepodne u koli, Ljiljana na poslu, ja pi em, i sve je OK. Ali biti nedjeljom sam. Graz, Cerrinischloß, nedjelja, 5. studenog 2000., 10:45, kava koju pijem zaèinjena je tugom. Bje im iz apartmana. Hodam bez ikakva cilja, pu tam da me ulice vode, mo da tako naletim na nekoga poznatog ( anse su male, gotovo nikakve, ukoliko ne naletim na Ivicu Osima, kojeg znam, ali on ne zna mene). Ispred crkve u Herrengasse upadnem u gu vu. Upravo je zavr ila misa. Gledam te ljude koji izlaze iz crkve. Ne lièe mi na nekoga tko je prona ao Boga, ljubav, mir ili ne to slièno. Ista takva lica imaju ljudi koji izlaze iz ureda ili tvornice, i onda ide ovako:

EDO POPOVIÆ

Ako bog doista postoji mislim si ako je doista svuda oko nas u svim stvarima i u svim biæima za to ga onda ljudi tra e ba u crkvi? Za to ga ne potra e u parku u hladnjaku u croissantu i alici kave u d epu ko ne jakne u sebi ili na internetu? Ako je bog doista radost i ljubav mislim si prelazeæi ulicu onda je crkva posljednje mjesto gdje bi on volio biti. Ja da sam bog ne bih zalazio na tako tu na mjesta. Ne zalazim tamo ni kao èovjek. S tim u vezi nekidan mi reèe Barni da je proèitao negdje da æe klonirati Isusa. Nije dobro

KA M E N I PA S

rekao sam opet æe ga ubiti samo sad æe ga ubiti njegovi. Zna nastavio sam vjerujem da æe Isus kad vidi u to se sve to izrodilo kad vidi da je èudo kojim je on bo ji sin s nekoliko riba nahranio mno tvo sitnica u usporedbi s èudom ovih kurvinih sinova koji su od njegove patnje napravili posao prema kojem se carstvo Billyja Gatesa doima kao dvorac od Lego kockica kad, dakle, vidi kakvu su kamatu izvukli iz drvenog kri a tri èavla i njegove patnje vjerujem da æe im reæi: ao mi je, momci, pogre no ste me shvatili sad æemo stvari postaviti drukèije ja preuzimam kormilo. A oni bossovi moæne internacionalne korporacije

EDO POPOVIÆ

Crkve poslat æe na njega ðankija s dosjeom da za aku heroina obavi stvar. Dobar poku aj, ha? Posljednju pjesmu napisao sam 1983., èini mi se. Bilo je to, zapravo, pismo Branku Èegecu, a on ju je objavio u èasopisu Pitanja. Bio sam tada u JNA, u Svilajncu, gradiæu u Srbiji, ire poznatom po tome to je imao najvi e spolnih bolesti po glavi (hm! po glavi?) stanovnika. Svilajnac je tada, ako se ne varam, dr ao jugoslavenski rekord. Dakle, Èegec. Sneveselilo me to nekidan nije do ao na FAK (Festival A Knji evnosti), kotrljajuæu radost to je pru a èitanje proze. Znam da Èegec ba i ne podnosi neke od organizatora FAK-a, ali to je lo a isprika, jer otkad su to va ni organizatori. Mogao je doæi, ne kao pomoænik ministra kulture (jebe to, to jesi, pa nisi), ne kao vlasnik Meandra (pristojne izdavaèke kuæe), veæ kao prijatelj. Moj prijatelj. Nije Èegec jedini koji nije do ao na FAK (dugaèak je popis onih koji nisu do li, a mogli su, ako ni zbog èega drugog onda kolegijalnosti radi), ali me je jedino njegov izostanak sneveselio. 24

Upoznali smo se u ljeto 1976. u auli Filozofskog fakulteta (polagali smo prijemne ispite na jugoslavistici i komparatistici). S tim u vezi dugo sam godina, s neskrivenim zadovoljstvom, preprièavao sljedeæu prièu: Muvam se, dakle, ja, autentièni izdanak asfalta i R&R, aulom FF-a, skeniram komade, ubijam vrijeme prije ulaska

KA M E N I PA S

u Sedmicu, kadli mi priðe ne to smije no, okruglo, s Mex brkovima i stidljivo mi se obrati: Oprostite, gospon, a di je dvorana broj sedam. Odmjerim dobro tu neuspjelu kopiju Chica iz Zagora i velim: Odjebi, seljak. Naravno da je Chico bio Èegec, i naravno da je prièa do posljednjeg detalja (osim brkova) izmi ljena. U stvarnosti, upoznala nas je Mandica Klièko, zajednièka poznanica, u stvarnosti smo bili vrlo bliski prijatelji (na kraju sam diplomirao komparativnu, apsolvirao jugoslavistiku i onda sve to poslao doðavola; Èegec je oti ao do kraja, kao to je i kasnije uvijek odlazio do kraja, taj je gori od pitt-bulla kad se neèega lati), u stvarnosti me je Èegec 1985. doveo u Polet i kasnije u Quorum, u stvarnosti me on ohrabrivao kad sam pisao Ponoæni Boogie, svoju prvu knjigu... Kad smo veæ kod Quoruma, èasopisa koji je obilje io osamdesete (mo e li ovo itko demantirati?), umalo sam iskoèio iz ko e kad sam proljetos negdje proèitao da je (i) Vlaho Bogi iæ kreirao Quorum. Je kurac! On je, dodu e, potpisao prve brojeve Quoruma kao glavni urednik, ali iskljuèivo zahvaljujuæi èinjenici to je bio per tu s tada njom (kulturnom) politikom koju je personificirao Stipe uvar, koja ba i nije "mirisala" Èegeca, a koja je davala lovu za Quorum. Bogi iæ je bio la njak, lutka u izlogu na koju su navukli tuðu odjeæu. S koncepcijom èasopisa imao je veze koliko i ja s programom NASA-e. to se, pak, njegove tolerancije i njegova literarnog ukusa tièe, za Quorum bi, da ga se i ta pitalo, pisali samo vlasnici crvenih knji ica, a èasopis bi bio nakrcan prozama Petra Petroviæa Pecije, Rikarda Jorgovaniæa, Ivana Aralice i sliènih majstora. Ako

EDO POPOVIÆ

mislite da pretjerujem, prelistajte brojeve SL-a iz tog razdoblja, u kojima je na zadnjoj stranici Bogi iæ objavljivao svoje prozne favorite. Koliko pamtim, tu nije bilo nijednoga ivog pisca. Toliko o Bogi iæu. Quorum osamdesetih bio je proizvod Èegecova poimanja knji evnosti i kulture uopæe, njegova smisla za organizaciju, njegova radoholizma i tolerancije. Zato su se ( uæur Alahu) u Quorumu objavljivali i blokovi o likovnosti, glazbi, filmu, plesu... I zato je Quorum u Jugoslaviji bio prepoznat kao tsunami koji je razvalio postojeæu kulturnu provinciju.

Iz dana nje perspektive gledano, bilo je i proma aja. Ne toliko profesionalnih, koliko ljudskih. Za dva osobno snosim odgovornost. Jedan je objavljivanje bloka o ruskom piscu Eduardu Limonovu. Radmila Meèanin, koju sam, ne sjeæam se vi e pod kakvim okolnostima upoznao u Beogradu (ili u Zagrebu), dala mi je krajem 1989. intervju s Limonovim (objavljen je pod naslovom "Ja sam internacionalni idiot") i prijevod njegove proze. On je tada bio in, rusko èudo u pohodu na amerièko tr i te. Nekoliko godina poslije, tijekom opsade Sarajeva, Limonov je odbacio kozmopolitsku masku, popeo se na Trebeviæ i iz trocijevca orao po gradu. Ta scena emitirana je na paljanskoj televiziji, pa je Miljenko Jergoviæ u crnohumornoj prièi zakljuèio (s pravom) da ga je Limonov poku ao ubiti. Drugi proma aj takoðer se tièe Sarajeva. Semezdin Mehmedinoviæ jednom mi je prigodom predlo io blok o bosanskom prozaiku Miroslavu Toholju. Javio sam to Èegecu, on nije imao ni ta protiv. Sem je uredno na-

KA M E N I PA S

pravio intervju s Toholjem (objavljen je pod naslovom "Ðavo imaginacije i fantazije"), uzeo ulomak iz njegova romana "Stid", i blok bude objavljen u Quorumu. Kad je u Sarajevu zakuhalo, Toholj je zbrisao u brda (bio je direktor paljanske televizije, ili novinske agencije, ili tako ne to), a Sem je s obitelji ostao u gradu. Ne znam je li Toholj pucao po Semu. Zapravo, to uopæe nije va no. Ono to su radile paljanska televizija i novinska agencija mnogo je gore. Sem je danas s obitelji u SADu (oti ao nakon prestanka rata). Pojma nemam gdje je Toholj. Gdje god bio, nek si jebe mater. I sad, sve mi se nekako èini da FAK iri sliène vibracije kao nekada Quorum. Isti je osjeæaj u zraku. Ne to se dogaða. Ne to dobro i lijepo. Poèelo je proljetos u Osijeku, dokotrljalo se jesenas do Zagreba, nastavlja se kotrljati prema Puli, i dalje... Slutim da æe lavina biti popriliènih razmjera. Lavina koju èine pisci i publika. I ao mi je, ka em, ko psu mi je ao to Èegec nije do ao, i oprostite na ovom cendranju, ali tako ja uvijek kad me razvali melankolija, ekrani praznine, fantomi i takve stvari.

EDO POPOVIÆ

KA M E N I PA S

Ponedjeljkom su na svim istoènim prozorima u gradu navuèene zavjese (6. 11.)

Danas je lo dan za pisanje.

Edo Popoviæ

Roðen 1957. Ponoæni Boogie 1987. San utih zmija 2000.

Sadr aj Tu su mi popadale sve rolete, tu je u meni eksplodirao Balkan ........................................................................ 5 Glupo je zapaliti upaljaè, a vjevericom ne mogu pripaliti cigaretu ................................................................. 13 Dva nabildana panjolca na meksièku glazbu vrte guzicama ko pièkice i miri u na Gucci ................................. 17 Tra eæi Boga na internetu ............................................................ 21 Ponedjeljkom su na svim istoènim prozorima u gradu navuèene zavjese ......................................... 29 ao mi je, mo da nekom drugom prilikom, u nekom drugom ivotu, ali veèeras ne, veèeras definitivno ne .................................................................. 31 esnaest godina Rujana je telefonirala, ja sam kupovao cigarete ............................................................. 37 Postoji most u Sarajevu kod vojne komande .............................. 41 Ajmo jo po jednu, pa æemo doma ............................................. 45 Kupite èips od morskih rakova u sojinom ulju ............................. 49 Djevojka u crnom kaputu stidljivo spu ta pogled i prolazi rukom kroz trèi-Lola-trèi kosu ............................ 53 Bore ispod oèiju èine me zanimljivim dok motam Samson u stranom gradu ........................................ 61 O mogranjima, satelitima i zvijezdama padalicama .................... 67 Njihove smrti + Na e smrti = Zajedno ....................................... 85 Ovo nema veze s plinskim komorama, samo s buretom baruta ............................................................... 93

to li sad rade vjeverice? ............................................................ 99 Maju ni ljudi prolaze ploènikom ispred Zemaljskog arhiva i nestaju ............................................ 101 Jedna od onih nedjelja kad se ne elite ubiti ............................. 105 Kameni Pas i druge pjesme ...................................................... 107 Volim kad me ljube .................................................................... 113 Ljubav je vjeèna do braka ......................................................... 117 Mramorni ljudi ........................................................................... 119 Buka je tuða glazba .................................................................. 125 Perfektan dan za nepismene novinare ...................................... 129 Asfaltirajte more! ....................................................................... 133 Ramazanski tulum katolièke mlade i ........................................ 135 Two days to go .......................................................................... 137 Jebote, eno Hrvata! ................................................................... 139 Elena, crna mje anka ................................................................ 141

MODERNA VREMENA Teslina 16, 10000 Zagreb tel/fax +385 (1) 4810742 e-mail: moderna-vremena@zg.tel.hr http://www.moderna-vremena.hr