Kraljičina luda - Philippe Gregory

L J E TO 1548.

,

H

ihoćući od uzbuđenja djevojčica je trčala po suncem obasjanom vrtu i bježala od očuha, ali ne tako brzo da je on ne bi mogao sustići. Maćeha je sjedila u sjenici, okružena pupoljcima rosamund ruža, i ugledavši četrnaestogodišnju djevojčicu i zgodnog muškaraca kako trčkaraju oko debelih stabala na mekom travnjaku, nasmiješila se, odlučna da u svakome od njih vidi samo ono najbolje: djevojčicu koju je odgajala i muškarca kojega je godinama obožavala.

Zgrabio je rub djevojčine zanjihane haljine i na trenutak je privukao k sebi. — Globa! — reče on, dok se njegovo tamnoputo lice približavalo njezinim zarumenjelim obrazima.

Oboje su znali što će biti globa. Kliznula je iz njegova stiska poput žive i pobjegla na udaljeniju stranu ukrasne fontane sa širokim okruglim obrubom. Debeli šarani polako su plivali u vodi; Elizabethino uzbuđeno lice odražavalo se na vodi dok se naginjala naprijed izazivajući ga.

— Ne možeš me uhvatiti!

— Naravno da mogu.

Nisko se sagnula tako da joj je mogao vidjeti male grudi na četvrtastom izrezu zelene haljine. Osjećala je njegov pogled na sebi i obrazi su joj još više porumenjeli. Gledao je, zabavljen i uzbuđen, kako joj rumenilo oblijeva vrat.

1

KRALJICINA LUDA_MEKI final.indd 1

2.2.2011 10:01:58

— Mogu te uhvatiti kad god poželim — reče on, razmišljajući o onoj utrci koja završava u krevetu.

— Hajde onda! — reče ona, ne znajući točno što to priziva, ali svjesna da želi čuti njegove stope u travi iza sebe, osjetiti njegove ruke raširene da je uhvate; i više od svega, osjetiti njegove ruke oko sebe, kako je privlače na fascinantne obrise njegova tijela, osjetiti hrapavi vez njegova prsluka na obrazu i pritisak njegovih bedara na svojim nogama.

Lagano je kriknula i opet jurnula niz aleju tisa, gdje se vrt Chelsea spuštao do rijeke. Kraljica je smiješeći se podignula pogled s veza i vidjela kako njezina ljubljena pastorka trči između stabala dok je njezin zgodan muž sustiže u nekoliko laganih koraka. Ponovno je spustila pogled na vez i nije vidjela kad je uhvatio Elizabeth, zavrtio je, naslonio leđima uz crvenu, poput papira tanku koru stabla tise i čvrsto joj dlanom prekrio poluotvorena usta.

Crne Elizabethine oči zablistale su od uzbuđenja, ali nije se opirala. Kad je shvatio da neće vrištati, maknuo je ruku i nagnuo svoju tamnokosu glavu.

Elizabeth je na usnama osjetila lagani dodir njegovih brkova, opojan miris njegove kose, njegove kože. Zatvorila je oči i zabacila glavu nudeći njegovim usnama svoje usne, vrat, grudi. Kad je osjetila kako su joj njegovi oštri zubi okrznuli kožu, više nije bila hihotava djevojčica nego mlada žena u žaru prve strasti.

Nježno je olabavio stisak na njezinu struku i ruka mu je kliznula uvis ispod čvrstog ukrasnog steznika do izreza haljine, gdje je mogao provući prst unutar rublja i dotaknuti joj grudi. Bradavica joj je bila tvrda i nabrekla, a kad ju je protrljao, ona je tiho zacviljela od zadovoljstva, što ga je nagnalo da se nasmije predvidljivosti ženske žudnje, dubokim smijehom iz dna grla.

Elizabeth se stisnula uz njegovo tijelo, osjećajući kako joj, kao odgovor, njegovo bedro razdvaja noge. Činilo joj se kao da ju je preplavila neka znatiželja. Poželjela je znati što bi se dalje moglo dogoditi.

Kad je napravio pokret kao da će se odmaknuti od nje, kao da će je osloboditi, obavila mu je ruke oko leđa i opet ga privukla sebi. Osjetila je, prije nego vidjela, zadovoljni osmijeh Toma Seymoura zbog njezina prijestupa, kad je opet spustio usne na njezine i kad joj je, spretno poput mačke, jezikom liznuo kut usana. Rastrgana između gađenja i želje za tim izuzetnim osjećajem, kliznula je svojim jezikom 2

KRALJICINA LUDA_MEKI final.indd 2

2.2.2011 10:01:58

ususret njegovom i osjetila strašnu bliskost strastvenog poljupca odraslog muškarca.

Odjedanput je sve to bilo previše za nju i odmaknula se od njega, ali on je znao ritam tog plesa koji je ona tako lakomisleno potaknula i koji će sada pulsirati i u njezinim venama. Uhvatio je rub njezine brokatne suknje, zadignuo ga i dizao sve dok je nije dosegnuo, klizeći svojom izvježbanom rukom uz njezina bedra i ispod lanene košulje.

Zbog njegova dodira nagonski je stisnula noge, sve dok on s proračunatom nježnošću nije nadlanicom lagano prešao preko skrivenog mjesta.

Opustila se na nadražujući dodir zglobova njegovih prstiju; osjetio je kako se gotovo topi pod njim. Bila bi pala da je nije čvrsto obujmio oko struka, i u tom je trenutku znao da je mogao imati kraljevu kćer, princezu Elizabeth, uz drvo u kraljičinu vrtu. Djevojka je bila djevica samo po imenu. U stvarnosti nije bila ništa bolja od bludnice.

Lagani korak na stazi natjerao ga je da se brzo okrene, ispusti Elizabethinu haljinu i sakrije je iza sebe, dalje od ičijeg pogleda. Svatko bi na djevojčinu licu mogao pročitati zanesenu spremnost; bila je izgubljena u svojoj žudnji. Plašio se da dolazi kraljica, njegova supruga, čiju je ljubav prema sebi svakodnevno gazio kad bi joj pred nosom zavodio štićenicu; kraljica, kojoj je bila povjerena briga za pastorku princezu, kraljica Katherine, koja je sjedeći uz smrtnu postelju Henrika VIII. maštala o ovom muškarcu.

Ali na stazi pred njim nije stajala kraljica. Bila je to tek devetogodišnja djevojčica, velikih ozbiljnih tamnih očiju i s bijelom španjolskom kapicom pričvršćenom ispod brade. U ruci je nosila dvije knjige zavezane knjižarskom vrpcom i promatrala ga je s hladnim objektivnim zanimanjem, kao da je sve vidjela i razumjela.

— Zdravo, dušo! — uzvikne on s lažnom veselošću. — Preplašila si me. Zamalo sam pomislio da si vila, kad si se tako naglo pojavila.

Namrštila se na ovaj brzi, preglasni govor, a onda mu odgovorila vrlo polako i s jakim španjolskim naglaskom. — Oprostite mi, gospodine. Otac mi je rekao da odnesem ove knjige gospodinu Thomasu Seymouru, a rekli su mi da ste u vrtu.

Pružila mu je paket knjiga i Tom Seymour je bio prisiljen zakoračiti naprijed i uzeti ih iz njezinih ruku. — Ti si knjižareva kći — reče on vedro. — Onog knjižara iz Španjolske.

Pognula je glavu u znak potvrde, ne skidajući pogled svojih tamnih očiju s njegova lica.

3

KRALJICINA LUDA_MEKI final.indd 3

2.2.2011 10:01:58

— U što si se zagledala, dijete? — upita on, svjestan da Elizabeth iza njega u brzini namješta svoju haljinu.

— Gledala sam vas, gospodine, ali vidjela sam nešto jako strašno.

— Što? — upita on. Na trenutak se uplašio da će reći kako ga je vidjela da je pritisnuo englesku princezu uz stablo kao običnu kurvu, zadignuo joj haljinu i prebirao prstima po njezinoj mucici.

— Vidjela sam iza vas stratište — reče to neobično dijete, a onda se okrene i ode kao da je obavila zadatak i nema više što raditi u tom suncem obasjanom vrtu.

Tom Seymour se naglo okrene prema Elizabeth, koja je svoju razbarušenu kosu pokušavala počešljati prstima koji su još podrhtavali od žudnje. Odjedanput je ispružila ruke prema njemu, želeći još.

— Jesi li to čula?

Elizabethine su oči bile dva crna proreza. — Nisam — reče ona mazno. — Zar je nešto rekla?

— Rekla je samo da iza mene vidi stratište! — Bio je potresen više nego što je želio pokazati. Pokušao se silom nasmijati, ali čuo se samo drhtaj straha.

Na spomen stratišta Elizabeth se odjedanput trgnula. — Zašto?

— obrecnula se. — Zašto bi rekla takvo što?

— Bog zna — reče on. — Glupa mala vještica. Vjerojatno je pomiješala riječi, strankinja je. Vjerojatno je mislila prijestolje! Vjerojatno je iza mene vidjela prijestolje!

Ali ova šala nije bila ništa uspješnija od njegova smijeha, jer u Elizabethinoj su mašti prijestolje i stratište oduvijek bili bliski susjedi.

Boja joj je nestala iz lica, ostavljajući samo bljedilo straha.

— Tko je ona? — Glas joj je bio oštar od nervoze. — Za koga radi?

Okrenuo se da pogleda gdje je djevojčica, ali aleja je bila prazna.

Na drugom kraju je opazio svoju suprugu kako im se približava, zgrbljenih leđa zbog težine trudničkog trbuha.

— Ni riječi — reče on djevojci pokraj sebe. — Ni riječi o ovome, dušo. Ne želiš uznemiriti svoju maćehu.

Nije ju morao upozoriti. Na prvi znak opasnosti djevojka je već bila oprezna, zagladila je haljinu i bila svjesna, kao i uvijek, da mora odigrati ulogu, da mora preživjeti. On se uvijek mogao pouzdati u Elizabethinu dvoličnost. Možda je imala četrnaest godina, ali svako4

KRALJICINA LUDA_MEKI final.indd 4

2.2.2011 10:01:58

dnevno je uvježbavala tu prijetvornost još od majčine smrti, bila je šegrt u vještini varanja dugih dvanaest godina. A bila je i kći lašca — dvoje lažaca, pomisli on pakosno. Možda je i osjetila žudnju; ali uvijek je više pozornosti posvećivala opasnosti ili ambiciji nego požudi. Uhvatio je njezinu hladnu ruku i poveo je niz aleju prema svojoj supruzi Katherine. Pokušao se vedro osmjehnuti. — Napokon sam je uhvatio!

— uzvikne on.

Osvrnuo se, ali djevojčicu nije nigdje vidio. — Baš smo se dobro istrčali! — reče on.



Ja sam bila ta djevojčica i tada sam prvi put vidjela princezu Elizabeth: vlažnu od žudnje, zadihanu od požude, kako se kao mačka trlja uz tuđeg supruga. Ali to je bio prvi i posljednji put da sam vidjela Toma Seymoura. Za godinu dana završio je na stratištu, smaknut kao izdajica, a Elizabeth je tri puta zanijekala da je među njima bilo išta više od najobičnijeg poznanstva.

5

KRALJICINA LUDA_MEKI final.indd 5

2.2.2011 10:01:58