I. DIO
Ljubav, seks i veze ď °
Samci zbog omjera spolova
25
Samci zbog omjera spolova Gotovo da ne postoji ništa surovije od osjećaja izostavljenosti. Svi pamtimo kako je to kad nas ne odaberu u sportsku ekipu, prijatelji ne pozovu van, ili kad smo jedini koji nisu pozvani na svadbu. Ta je tjeskoba sazdana, dakako, od osjećaja nepravde – zašto baš ja? Ja sam bolji igrač, odaniji prijatelj, veseliji gost – a svejedno sam izostavljen. U današnjem svijetu sve se više žena nalazi izostavljenima iz institucije braka. Neke zbog vlastitog izbora, dok druge preplavljuju internetske stranice za pronalaženje partnera te se naposljetku razočaraju. Mnoge krive sebe, pitajući se što je pošlo po zlu. Istina je takva da samim ženama nije ama baš ništa što malo više heteroseksualnih muškaraca ne bi moglo izliječiti. Prije 150 godina na Divljem je zapadu bilo premalo žena, pa su se nevjeste morale uvoziti. Danas imamo upravo suprotan problem. Postoji premalo hetero muškaraca za sve hetero žene, tako da su se one neočekivano našle u igri “glazbenih stolaca” – u kojoj će barem 3 posto njih ostati stajati. Godine 1994. studija National Opinion Research Centera o “Društvenoj organizaciji i seksualnosti” ustanovila je da je 9 posto muškaraca i 4 posto žena izjavilo da su od puberteta nadalje sudjelovali u nekoj vrsti homoseksualnog ponašanja. Druga studija, koju je provela Harvard School of Public Health, iznijela je podatak da je 6,2 posto muškaraca i 3,6 posto žena prijavilo istospolnog partnera u protekle tri godine. Treća je studija pak ustanovila da je 9 posto muškaraca i
26
Mikrotrendovi
5 posto žena s barem jednim homoseksualnim iskustvom opisalo ta iskustva kao “česta” ili “trajna”. Te studije pokazuju da, bez obzira na to koliko članova gay populacija zaista broji, gay muškarci u Americi brojčano nadmašuju lezbijke otprilike 2 prema 1. Brojke kažu da, kada se glazba u heteroseksualnoj Americi zaustavi, mnogo žena ostane stajati, što znači da prvi put u povijesti u Americi živi više neudanih žena koje će vrlo vjerojatno takve i ostati.
Neudane žene u Americi, 1970.-2005.
Neudane žene (u tisućama)
60.000 50.000 40.000 30.000 20.000 10.000 0 1960.
1970.
1980. 1990. Godina
2000.
2010.
Izvor: U. S. Census, 2006.
Evo što pokazuju brojke. U trenutku rođenja djevojčice stoje prilično dobro. Svake se godine rađa 90.000 više dječaka nego djevojčica, što uspostavlja povoljan omjer za kombinacije. Međutim, kada ta djeca navrše osamnaestu, omjer spolova zatvorit će puni krug u drugom smjeru na 51 prema 49, jer u pubertetu umire više dječaka nego djevojčica. (Istraživači to nazivaju “olujom testosterona”, koja uzrokuje veću smrtnost među dječacima od automobilskih nesreća, ubojstava, samoubojstava i utapanja.) Da stvar bude, društveno govoreći, još gora za heteroseksualne žene, na scenu stupa gay faktor. Pretpostavimo li da je otprilike 5 posto odraslih Amerikanaca gay (stručnjaci tvrde, a ankete dokazuju),
Samci zbog omjera spolova
27
u Americi živi manje-više 7,5 milijuna gay muškaraca i 3,5 milijuna lezbijki. Odbijemo li ih od već ionako poremećene ukupne demografije muškaraca i žena, dobivamo otprilike 109 milijuna hetero žena i 98 milijuna hetero muškaraca – ili hetero omjer od 53 prema 47. Crnkinjama je još gore. Izuzmemo li gay faktor (koji ustvari ne pomiče omjer odrasle crnačke populacije jer je ta brojka relativno mala), omjer spolova u odrasloj crnačkoj zajednici već ishodišno iznosi 56 prema 44 zahvaljujući visokoj stopi smrtnosti crnih tinejdžera. Slijedi i relativno visoka stopa crnaca sa zatvorskim kaznama – 4.700 na svakih 100.000 crnaca, za razliku od tek 347 na svakih 100.000 crnkinja – koja pomiče taj omjer na 57 prema 43. Povrh svega, još jedan čimbenik spolnog razilaženja je visoko obrazovanje, stoga ne iznenađuje što mnoge crnkinje, posebice one uspješnije, ostaju same. Uvijek postoji mogućnost da skrivenih lezbijki ima više nego gayeva – iako tabloidi, naravno, redovito optužuju ženske javne ličnosti da su lezbijke. S druge strane, studije, čini se, pokazuju da čak i ako žene eksperimentiraju s lezbijstvom, rjeđe ga pretvaraju u trajni životni izbor. Svi znamo da muškarci umiru otprilike četiri godine prije žena, stoga je udovica mnogo više nego udovaca. No jasno je da do neuravno teženosti dolazi već mnogo ranije – u doba izlazaka – ali budući da se toj činjenici ne posvećuje dovoljno pozornosti, žene prečesto krive same sebe za razvoj događaja koji je statistički izvan njihove kontrole. Neke posljedice fenomena Samci zbog omjera spolova već su vidljive. Godine 2005. solo žene bile su druga po veličini skupina kupaca nekretnina, odmah iza bračnih parova. Te su godine kupile gotovo 1,5 milijuna domova, što je gotovo dvostruko više od solo muškaraca. Iako bi se to prije pedeset godina smatralo nečuvenim, Amerikanke danas uredno kupuju kuće i izgrađuju kapital prije nego što krenu kupovati darove za djeveruše i osnivati obitelj. Srodan trend, u smislu porasta broja slobodnih žena, jest broj žena koje rađaju ili posvajaju djecu bez partnera – poznatije kao Samohrane majke po vlastitom izboru. Kada je Murphy Brown, lik iz istoimene TV serije, odlučila početkom 1990-ih imati dijete bez muža, to je još uvijek bilo toliko radikalno da ju je potpredsjednik Dan Quayle “oprao” u svojem vjerojatno najpoznatijem govoru (možda i jedinom
28
Mikrotrendovi
u kojem je jedan potpredsjednik učinio izmišljeni lik temom rasprave). Međutim, u to je vrijeme u Americi postojalo tek oko 50.000 takvih majki. Danas se procjenjuje da ih ima tri puta više. Moguće je da je nepovoljni omjer spolova, obeshrabrujući u nekim aspektima, potaknuo žene da se dokažu drugdje. Trend Rječite žene pokazat će da su mlade žene brojčano nadmašile mlade muškarce na područjima poput prava, odnosa s javnošću i novinarstva. Žene su nadglasale muškarce 54 prema 46 posto na predsjedničkim izborima 2004. Omjer žena i muškaraca na fakultetima otprilike iznosi 57 prema 43 posto. Dakako, oni koji najviše profitiraju od solerica zbog omjera spolova su hetero muškarci, kojima – iskreno – nikad nije bilo bolje. Žene koje im u doba fakulteta ne bi posvetile ni trunčice pažnje, osam ili deset godina kasnije počinju primjećivati da je u igri ostalo znatno manje muškaraca nego prije. Onaj proćelavi tip sa stabilnim poslom i razumno dobrim očinskim potencijalom odjednom postaje nekako seksi. Postoje i još neke komercijalne i političke implikacije. Tvrtke za održavanje kuća, kućne popravke i sigurnost kuća u solo ženama pronašle su golemo novo tržište kojem se valja posvetiti. Koliko će vremena proći dok Merrill Lynch ne shvati koliko su moćne slobodne žene koje ulažu i odlaze u mirovinu same – i ne promijeni svoj zaštitni znak, testosteronom nabijenog bika, u nešto profinjenije? Ako žene zapravo žele muža onoliko koliko žele kuću, hoćemo li doživjeti da ga se naručuje iz kataloga – i uvozi iz Trentona ili Tuscaloose kao što smo nekoć uvozili nevjeste na Divljem zapadu? Ako žene ne žele muža tako strašno – no i dalje žele djecu – postoji gotovo neograničeno tržište donatora sperme te niz financijskih i etičkih propisa koji ih prate. Povjesničari su jasno dokazali da društvo s previše slobodnih muškaraca dovodi do rata. Hoće li društvo s previše slobodnih žena dovesti do mira?