Prvo pogl av lje
Z
naš li što ti srce želi?” Jednom, dok je Kim još bila studentica, mlada za studij i mlada za svoje godine, netko ju je to upitao na kavi za vrijeme prvog spoja. Bila je vrlo impresionirana. Kasnije, nešto manje mlada, često bi se nasmiješila kad bi se prisjetila kako je bio blizu da je odvuče u krevet samo snagom vještog baratanja riječima i umješnog ophođenja s konobarima u pomodnom restoranu. No pitanje ju je nastavilo pratiti. A sada je, ne toliko starija, ali svejedno bijele kose i dalje od kuće nego što je ikada mogla i zamisliti, Kim pronašla odgovor na to pitanje. Njeno srce želi da bradati muškarac koji stoji nad njom, sa zelenim tetovažama na čelu i obrazima, umre trenutačnom i bolnom smrću. Bok joj je pulsirao na mjestu gdje ju je udario i sa svakim plitkim udahom probadala ju je bol. Sklupčan kraj nje ležao je Brock iz Banir Talla i krv mu je kapala s jedne strane glave. S mjesta na kojem je ležala Kim nije mogla razabrati je li patuljak živ ili ne, i da je mogla ubiti u tom trenutku, tetovirani bi muškarac bio pokojan. Kroz maglu boli ona se ogleda oko sebe. Oko njih je na platou bilo otprilike pedeset muškaraca i većina ih je nosila zelene eridunske tetovaže.