Quorum uživo 2010.

9. –11.

prosinca 2010.

uživo međunarodn i fest i val kn ji žev n ost i

2. PROSINCA 2010.

19:00

Quorum uživo — Booksa, Martićeva 14d, Zagreb Nastupaju: Xenia Detoni, Zoltán Kőrösi, Miroslav Mićanović Gitara: Gábor Juhász

9. PROSINCA 2010.

19:00

Quorum uživo — Booksa, Martićeva 14d, Zagreb Nastupaju: Zvonko Karanović (Beograd), Srđan Srdić (Kikinda), Marko Tomaš (Mostar), Krešimir Bagić, Tomica Bajsić, Asja Bakić, Dorta Jagić, Miroslav Kirin Video izložba: Vladimir Končar Moderatori: Branislav Oblučar, Slađan Lipovec

10. PROSINCA 2010.

12:00

Quorum uživo — Knjižara Meandar, Centar Kaptol, Nova ves 17 Okrugli stol Književnost iznad granica

20:00

Quorum uživo/Zagrijavanje prosinca — Knjižnica i čitaonica Bogdan Ogrizović, Preradovićeva 5 Nastupaju: Zvonko Karanović (Beograd), Srđan Srdić (Kikinda), Marko Tomaš (Mostar), Jerko Bakotin, Renata Jambrešić Kirin, Damir Karakaš, Maja Klarić, Antonija Novaković Moderatori: Roman Simić, Slađan Lipovec

Organizator: Časopis za književnost Quorum (Centar za knjigu) Partneri: Knjižnica i čitaonica Bogdan Ogrizović, Booksa, Meandarmedia, Veleposlanstvo Republike Mađarske Projekt podržava: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Medijski pokrovitelj: tportal

BIOGRAFIJE

Krešimir Bagić (stil@net.hr) rođen je 16. siječnja 1962 u Gradištu. Stilističar je, esejist i pjesnik. Magisterij Lingvistika i pjesnički tekst obranio je 1991., a doktorat Stilistički i genološki aspekti polemičkoga teksta 1995. godine. Redoviti je profesor i šef Katedre za stilistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Bio je član uredništava Studentskog lista, književnoga časopisa Quorum, uređivao je emisije Bibliovizor i Rječnik Trećeg programa na III. programu Hrvatskoga radija, dvije je godine vodio Sekciju za teoriju književnosti. Od 1996. do 1999. godine radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni, a od 2005. do 2009. godine kao voditelj Zagrebačke slavističke škole. Objavio: znanstvenoesejističke knjige Četiri dimenzije sumnje (koautor, 1988), Živi jezici (1994), Umijeće osporavanja (1999), Treba li pisati kako dobri pisci pišu (2004); književnokritičku knjigu Brisani prostor (nagrada “Julije Benešić”, 2002); zbirke pjesama Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem – nagrada “Goran”, 1988), Između dva snažna dima (1989), Krošnja (1994), Bršljan (1996), Jezik za svaku udaljenost (2001), Le palmier se balance (Pariz, 2003) i U polutami predgrađa (2006). Priredio je i uvodnim studijama popratio Rječnik Trećeg programa (1995), panoramu proze Quorumova naraštaja Poštari lakog sna (1996), zbornik Važno je imati stila (2002) i antologiju hrvatske kratke priče 80-ih i 90-ih Goli grad (2003; slovenski prijevod – 2005; poljski prijevod 2009). Stručni tekstovi i poezija prevođeni su mu na dvadesetak jezika.

Tomica Bajsić rođen je 1968. u Zagrebu, gdje je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Grafički dizajner po struci, radi kao restaurator fresaka i slikar murala. Pjesme i prijevode poezije objavljivao je u raznim časopisima. Poezija mu je prevedena na finski, engleski, švedski, poljski, francuski i na inuit. Prepjevao i uredio: Španjolske pjesme ljubavi i progonstva, izbor iz španjolske poezije, 2002; Sve do srca svijeta, izabrane pjesme Blaisea Cendrarsa, 2003; prijevod knjige Brucea Chawtin U patagoniji, 2006. Vlasnik je domene www.tinta3d.com, koja je zamišljena kao digitalna mapa poezije likovne umjetnosti u nastajanju otvorena svima. Živi u Zagrebu sa suprugom i troje djece. Objavio: Južni križ, 1998; Pjesme Svjetlosti i Sjene, 2004; Dva svijeta i još jedan, 2007.

Asja Bakić rođena je u Tuzli, 1982. godine. Objavila je knjigu poezije Može i kaktus, samo neka bode (2009, Aora, Zagreb). Piše za cunterview. net, a možete je čitati i na asjaba.blog.hr. Trenutno radi na knjizi priča.

Jerko Bakotin rođen je u Splitu 1984. godine. Od 2002. godine živi u Zagrebu, studirao dvije godine filozofije, apsolvent sociologije i komparativne književnosti. Povremeno pisao za nekoliko studentskih časopisa (Diskrepancija, Kaos, K., Fakkat). Uredio nekoliko blokova u Libri liberi. Pisao putopise iz Kine, Japana i Mongolije za Quorum i Večernji list. Povremeno surađuje s portalima H-alter i Kulturpunkt. Periodično objavljuje književne kritike na Trećem programu hrvatskog radija, emisija Bibliovizor, dvotjedniku za kulturu Zarez te internet portalu Lupiga. Od prosinca 2008. radi u zagrebačkom dopisništvu Novog lista kao novinar gradske rubrike, redovno objavljuje u subotnjem prilogu Pogled.

Proputovao veliki dio Azije i Europe, nešto malo Afrike. Tijekom ljeta 2009. zajedno s kolegom Hrvojem Krešićem objavljuje niz reportaža s Bliskog istoka. Reportaža pod nazivom Gaza - dan u najvećem zatvoru na svijetu dobila je godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva za najbolji tekst u pisanom novinarstvu objavljen u 2009. godini.

Xenia Detoni (1958), izvršna producentica i koordinatorica koncerata, festivala te urednica zvukovnih nosača klasične i suvremene glazbe pri Koncertnoj direkciji Zagreb s posebnim naglaskom na razvijanju hrvatsko-mađarskih kulturnih veza. Predsjednica Hrvatsko-mađarskog društva. Nagrada: Kiklop za prijevod godine 2005. (P. Esterházy: Harmonia cælestis). Odlikovanje: Srebrni križ Republike Mađarske za promicanje mađarske kulture u inozemstvu (2009). Objavila je niz prijevoda s mađarskog na hrvatski, ali i obrnuto (I. Kertész, P. Esterházy, S.r Márai, F. Fejtő, S. Majoros, L. Darvasi, G. Dragomán, A. Bartis). Libreta opera G. Ligetija, P. Eötvösa, J. Vajde, E. Petrovicsa, Ivana pl. Zajca (na mađarski), dramski tekstovi I. Sárosija, B. Pintéra, Z. Egressyja.

Dorta Jagić je rođena u gradu Sinju 1974, u Hrvatskoj. Diplomirala je 2000. godine filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom Fakultetu DI u Zagrebu. Od 1999. kontinuirano se bavi kazališnom pedagogijom i režijom u studentskim kazališnim družinama, te vodi kreativne radionice pisanja. Osim poezije, u književnim časopisima redovito objavljuje dramske tekstove i kratke priče. Uvrštena je u brojne pjesničke antologije, a pjesme su joj prevođene na engleski, njemački, poljski, rumunjski, mađarski, makedonski i slovenski jezik. Za kratke priče nagrađena je 2001. od časopisa za kulturu Vijenac, te 2008. od Večernjeg lista. Do danas je objavila zbirke pjesama Plahta preko glave, (1999.) nagrađenu nacionalnom pjesničkom nagradom ‘Goranovo proljeće’, zatim Thamagochi mi je umro na rukama, (2001.), Đavo i usidjelica (2003.), te Kvadratura duge (2007). Zbirku priča Kičma objavila je ove godine. Dobitnica je ‘Balkan Grand Prize for Poetry’ 2007. na međunarodnom festivalu književnosti u Rumunjskoj.

Prevodi sa engleskog i njemačkog. Od važnijih prijevoda su «Die massgebenden Menschen» Karla Jaspersa, «Taghelle Gegend» Angelike Reitzer. Živi i radi kao slobodna književnica i prevoditeljica u Zagrebu.

Renata Jambrešić Kirin djelatnica je Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i vanjska suradnica Centra za ženske studije u Zagrebu. Autorica je knjige Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja (2008) te ko-urednica četiri zbornika od kojih je posljednji Glasom do feminističkih promjena//Voicing feminist concerns (& Sandra Prlenda, 2009). Kritike, eseje i kratke proze objavljivala u časopisima Quorum, Riječi, Treća, Tema, Balcanis te na Trećem programu Hrvatskog radija. “Zapisi bez deklaracije” dio su rukopisa knjige Floralni dnevnik čije se objavljivanje očekuje u Aori do konca 2010.

Gábor Juhász je rođen 1968. i nagrađivani je mađarski gitarist i osnivač Tin-Tin kvarteta koji je svirao i snimao s mnogim poznatim jazz glazbenicima (Archie Shepp, Palle Mikkelborg, Erik Truffaz, Ian Ballamy, Lars Danielsson, Stephen James, Bebo Baldan, Federico Sanesi, Theo Jörgensman). Prije pet godina osnovao je Gábor Juhász Trio s bas gitaristom Péterom Papeschom i bubnjarom Fodom (Födő Sándor), a od kad su im se 2009. pridružili saksofonist Kristóf Bacsó i trombonist Ferenc Schreck, sviraju kao kvintet. S Palleom Mikkelborgom objavio je album 60/40 (2002), a pod svojim imenom album 1978 (2009). Od 1990. predaje na odjelu jazz gitare na glazbenom konzervatoriju Béla Bartók.

Zvonko Karanović (1959) je pjesnik i prozaist rođen u Nišu. Po uzoru na pisce beat generacije putovao je Europom, stopirao, često mijenjao poslove. Radio je kao novinar, urednik, voditelj na radiju, DJ, organizator koncerata, 13 godina bio je vlasnik muzičke prodavaonice. Svoje pisanje bazira na iskustvima beat književnosti, filma i pop kulture. Kao pisac izrazite urbane osjećajnosti sa snažno razvijenim osjećajem za bunt napisao je neke od najznačajnijih angažiranih pjesama protiv režima devedesetih u Srbiji. Dugo godina bio je kultni underground pjesnik sa snažnim utjecajem na pjesnike mlađe generacije. Jedini je srpski pjesnik koji ima svoj fan klub (Srebrni Surfer) – osnovan 1991. godine i postoji do danas.

Napisao je prvu trilogiju srpske književnosti u 21. stoljeću – Dnevnik dezertera, koju čine romani Više od nule (2004), Četiri zida i grad (2006) i Tri slike pobede (2009). Smještena u period april 1998 – 5. oktobar 2000, trilogija prati živote trojice urbanih momaka koji, boreći se za svoj pogled na svijet, pokušavaju biti slobodni u neslobodnoj zemlji. Ona je posveta izgubljenoj generaciji koja se devedesetih ili iselila iz Srbije, ili stradala u najnovijim balkanskim ratovima, ili postala društveno marginalizirana zahvaljujući svom kozmopolitizmu. Sva tri romana bila su veoma zapažena u književnoj javnosti. Više od nule je doživio tri izdanja, dok su romani Četiri zida i grad i Tri slike pobede bili u najužoj konkurenciji za NIN-ovu nagradu, najprestižnije nacionalno priznanje za roman godine.

Objavljene knjige pjesama: Blitzkrieg (Niš, 1990); Srebrni Surfer (Niš, 1991; Beograd, 2001); Mama melanholija (Beograd, 1996); Extravaganza (Niš, 1997); Tamna magistrala (Beograd, 2001); Svlačenje (Kraljevo, 2004); Neonski psi – izabrane pesme (Beograd, 2001); Tamna magistrala – izabrane pjesme (Zagreb, 2008); Box Set – sabrane pesme (Beograd, 2009). Pjesme su mu prevođene na engleski, grčki, mađarski, bugarski, makedonski, slovenski, slovački, češki, ukrajinski i poljski jezik. Zastupljen je u nekoliko pjesničkih antologija, od kojih su najznačajnije: New European Poets (SAD, Minnesota, 2008); Zvezde su lepe, ali nemam kad da ih gledam – antologija srpske urbane poezije (Beograd, 2008); Iz muzeja šumova – antologija novije srpske poezije 1988 – 2008 (Zagreb, 2009); Objavljeni romani: Više od nule (Niš, 2004, 2005; Beograd, 2006); Četiri zida i grad (Beograd, 2006, 2008); Tri slike pobede (Beograd, 2009, 2010). Roman Četiri zida i grad preveden je na ukrajinski: Чотири стини и мисто (Kijev, Ukrajina, 2009).

Zvonko Karanović danas živi u Beogradu kao slobodni umjetnik.

Damir Karakaš rođen je 1967. u Plašćici kod Brinja u Lici. Živio u Zagrebu, Splitu, Bordeauxu, Parizu. Objavio knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi (1999), roman Kombetari (2000), zbirku priča Kino Lika (2001), dokumentarni roman Kako sam ušao u Europu (2004), zbirku priča Eskimi (2007) i roman Sjajno mjesto za nesreću (2009). Po knjizi Kino Lika redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film. Dramu Skoro nikad ne zaključavamo u sklopu predstave Zagrebački pentagram na scenu ZeKaeMa postavio redatelj Paolo Magelli (2009). Proza mu je u cjelini ili fragmentarno prevođena na francuski, engleski, njemački, češki, slovački i slovenski, a zbirka priča Eskimi prevedena je na arapski i objavljena u Kairu.

Organizator: Časopis za književnost Quorum (Centar za knjigu) Partneri: Knjižnica i čitaonica Bogdan Ogrizović, Booksa, Meandarmedia, Veleposlanstvo Republike Mađarske Projekt podržava: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Medijski pokrovitelj: tportal

Miroslav Kirin (1965, Sisak) piše i objavljuje poeziju i prozu te prijevode poezije i proze s engleskog jezika. Živi i radi u Zagrebu. Objavio: Od nje do vječnosti, poezija (Goranovo proljeće Zagreb, 1989; nagrada Goran za mlade pjesnike); Tantalon, poezija (Meandar, Zagreb, 1998); Album, roman (Vuković & Runjić, Zagreb, 2001; Nagrada Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu u 2001. godini); Zukva, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2004); Iza renesanse, poezija (Matica hrvatska, Sisak, 2004); Jalozi, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb, 2006); Zbiljka, poezija (Vuković & Runjić, Zagreb), jesen 2009. Poezija i proza prevedena mu je na engleski, kineski, mađarski, njemački, rumunjski i ruski te zastupljena u brojnim domaćim i inozemnim antologijama i pregledima suvremene poezije. Na hrvatski je preveo romane Paula Austera, Siri Hustvedt, Johna Updikea, Vendele Vida te zbirku pripovjedaka Yiyun Li. Maja Klarić, putopjesnikinja. Živi u ruksaku. Proputovala većinu zemalja Europe i zagrizla u Aziju. U međuvremenu objavila poeziju i kratku prozu u antologiji Erato 2004. (Zagreb), zbornicima Rukopisi 32 (Pančevo) i Ja sam priča (Banja Luka), antologijama Sea of Words (Barcelona) i Castello di Duino (Trst), časopisima Ka/Os, La strada, At Large, Knjigomat, Quorum, Poezija i Arteri (Cipar). Prevodi za časopise Riječi i Libra Libera, novine Zarez, Treći program Hrvatskog Radija i Algoritam. Nastupala po Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Umagu, Beogradu, Trstu, Briselu… Nagrađena na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.), književnom natječaju Ulaznica 2010. (Zrenjanin, Srbija). Organizirala prvi međunarodni festival aktivističke poezije Art Attack (Zagreb/Split/Šibenik, 2009. i 2010.) Priprema njegovo treće izdanje. Dovršila zbirku putopisne poezije Uvod. Propješačila 880km dug put Camino de Santiago u Španjolskoj o kojem piše putopis Vrijeme badema iako se s njega još nije vratila.

Vladimir Končar rođen je u Bjelovaru 1978. Godine 1997. upisuje Grafički fakultet u Zagrebu, smjer dizajn. Uz rad na području novih medija (instalacije, performansi, animirani flm, interaktivna web sučelja, multimedijalni postavi muzeja i izložbi) četiri godine pod vodstvom prof. Frane Radaka izučava i klasično slikarstvo. Godine 1999. jedan je od osnivača i voditelj Bjelovarske udruge za kulturnu aktivnost - BUKA, u sklopu koje niz godina djeluje na aktiviranju i promicanju kulture kroz časopis AKT, Teatar Puknuti te niz kreativnih radionica. Od 2001. do 2005. član je umjetničke strip grupe Divlje oko. Godine 2004. postaje član HDD-a, a 2005. član ULUPUH-a, sekcija multimedije i intermedije. Jedan je od osnivača multimedijalnog dizajn studija Revolucija i stalni član glazbenog sastava TrianguliZona. Autor je niza eksperimentalnih i nekoliko kratkih dokumentarnih filmova. Urednik je i suautor interaktivnog CD-ROM-a Teslin dan (sa Slađanom Lipovcem). Član je uredništva i grafički urednik časopisa Quorum. Dosad je izlagao i učestvovao na sedamnaest skupnih i devet samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik rektorove nagrade. Živi i radi u Zagrebu.

Zoltán Kőrösi je prozaik, dramaturg, filmski i kazališni autor s mjestom prebivališta u Budimpešti. Osim što je autor nagrađivanih romana i zbirki kratkih priča koje objavljuje na mađarskom i slovačkom kod bratislavskog izdavača Kalligram, on je i profesor na budimpeštanskom Fakultetu za kazališne i filmske umjetnosti, glavni urednik internetskog književnog časopisa Litera.hu, član žirija međunarodnog filmskog festivala MEDIAWAVE te predsjednik mađarskog Fonda za kinematografiju.

Slađan Lipovec (1972) poeziju, prozu i eseje objavljuje u hrvatskoj i inozemnoj periodici te na Hrvatskom radiju. Objavio je knjigu stihova Posljednja topla noć (u suautorstvu s Evelinom Rudan i Denisom Peričićem, Varaždinsko književno društvo, Varaždin, 2002) te samostalne zbirke pjesama Emily Dickinson u mom gradu (Naklada MD, Zagreb, 2003; drugo, dopunjeno, elektroničko izdanje, DPKM, Zagreb, 2006) i Rijeke i mjesečine (Hrvatsko društvo pisaca/Durieux, 2007; drugo izdanje, DPKM, Zagreb, 2010). Urednik je i suautor interaktivnog CD-ROM-a Teslin dan (s Vladimirom Končarom, Agencija za školstvo RH, 2006; drugo izdanje Agencija za školstvo RH, 2007). Tekstovi su mu prevedeni na desetak jezika, izvršni je urednik časopisa za književnost Quorum.

Miroslav Mićanović rođen je 15. kolovoza 1960. godine u Brčkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče, kritike i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede te prevođeni na slovenski, slovački, ukrajinski, litvanski, mađarski, poljski, španjolski, francuski, njemački i engleski. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica kratke priče. Sastavio s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih “Strast razlike, tamni zvuk praznine” (Quorum, Zagreb, 1995), Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagreb, 2006). Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD, a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Objavio: Grad dobrih ljudi, poezija, Zagreb, 1984. (d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2005); J. Matanović, V. Bogišić, K. Bagić, M. Mićanović, Četiri dimenzije sumnje, knjiga kritičkih tekstova, Zagreb, 1988; Zid i fotografije kraja, poezija, Rijeka, 1989. (d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2008); More i prašina, Zagreb, grafičko-pjesnička mapa (s V. Zelenko), 1991; Zib, poezija, Zagreb, 11998, 22001; Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, dvojezično hrvatsko-francusko izdanje, izbor iz poezije s B. Čegecom, I. Prtenjačom, Zagreb, 12002, 22003; Trajekt, proza, Zagreb, 2004; B. Čegec, Tri krokodila, proza, sa B. Čegecom, S. Karuzom, Zagreb, 2005; Zapadni kolodvor, proza, Zagreb, 2006.

Antonija Novaković (1979), rođena je u Zagrebu, gdje živi i radi. Za rukopis prve pjesničke zbirke ‘Lako mi je biti lošija’ dobila nagradu Goran 2008. i nagradu Mostovi Struge na Struškim večerima poezije 2008. Iste godine pobjednica natječaja za kratku priču Vijenca i nakladničke kuće Algoritam, Prozac.

Branislav Oblučar rođen je u Bjelovaru 1978. Objavio je knjige pjesama: Anđeli su pali na tjeme (1997), s Boškom Kuzmanovićem, i Mačje pismo (2006, nagrada Goran za mlade pjesnike; elektroničko izdanje 2008. na: www.elektronickeknjige.com). Radi kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Većina tekstova iz Pucketanja emitirana je na Trećem programu Hrvatskog radija, u emisiji Riječi i riječi urednice Irene Matijašević, a nekoliko ih je potom otisnuto i u istoimenom Rječniku III. programa. Neki su tekstovi objavljeni u časopisima: Zarez, Quorum, Pro Femina, Poetikon, The Split Mind i Sic!.

Roman Simić Bodrožić, rođen je 1972. godine u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti i španjolskog jezika. Urednik je književnog časopisa Relations, organizator i urednik Festivala europske kratke priče. Uvršten je u više pregleda i antologija hrvatske proze 90-ih, a priče su mu prevođene na desetak jezika. Objavio: U trenutku kao u divljini (poezija, s T. Zajecom i V. Grgurićem, 1996); Mjesto na kojem ćemo provesti noć (priče, 2000); U što se zaljubljujemo (priče, 2005.). Knjiga priča Mjesto na kojem ćemo provesti noć prevedena je na poljski (2003) i slovenski (2004). Knjiga U što se zaljubljujemo dobitnica je nagrade Jutarnjeg lista za najbolju domaću proznu knjigu u 2005., a prevedena je na njemački, španjolski, slovenski, makedonski te objavljena u Srbiji. Roman Simić Bodrožić zaposlen je kao urednik u izdavačkoj kući Profil International iz Zagreba.

Srđan Srdić je rođen u Kikindi 1977. godine. Diplomirao je na katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu. Radi kao urednik međunarodnog festivala kratke priče KIKINDA SHORT. Kraće prozne tekstove, prikaze i eseje objavljivao u mnogim regionalnim časopisima. 2007. godine dobio prvu nagradu za prozu na konkursu zrenjaninskog časopisa «Ulaznica».

2009. godine dobio nagradu Laza Lazarević za najbolju neobjavljenu srpsku pripovetku. 2010. godine dobio stipendiju Borislav Pekić za sinopsis zbirke priča Sagorevanja. U decembru 2009. godine postao autor izdavačke kuće Stubovi kulture, koja je 2010. godine objavila njegov roman Mrtvo polje. Živi na putu između Kikinde i Beograda.

Marko Tomaš je rođen u Ljubljani 1978. godine. Osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu. Gimnaziju završio u Somboru. Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u BH Danima, Glasu Istre i Feral tribuneu. Novinar je news portala zurnal.info. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevođene na Talijanski, Poljski, Njemački i Engleski jezik. Živio je i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi u Mostaru i radi kao glasnogovornik i voditelj kluba OKC Abraševića. Bibliografija: “L’ Amore Al primo Binocolo”, s Nedimom Ćišićem, Mehmedom Begićem i Veselinom Gatalom, L’ Obliquo, Brescia, 2000; “Tri puta tridest i tri jednako” s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem, Alternativni institut, Mostar, 2000; “S rukama pod glavom”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2002; “Mama, ja sam uspješan”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2004; “Život je šala”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2005; “Marko Tomaš i druge pjesme”, naklada ZORO, Sarajevo/Zagreb, 2007; „Zbogom, fašisti“, buybook, Sarajevo, 2009.