Jostein Gaarder • SOFIJIN SVIJET
Naslov izvornika Jostein Gaarder Sofies verden (Roman om filosofiens historie) Š 1995. Jostein Gaarder and H. Aschehoug & Co (W. Nygaard) Oslo
JOSTEIN GAARDER
SOFIJIN SVIJET S norveškoga prevela
Iva Klara Andersson
Ova knjiga ne bi bila mogu}a bez podr{ke i ohrabrenja Siri Dannevig. Zahvaljujem i Maiken Ims na ~itanju rukopisa i vrijednim komentarima. Osobito zahvaljujem Trondu Bergu Eriksenu na dobro}udnim primjedbama i solidnoj stru~noj podr{ci tijekom mnogo godina. Jostein Gaarder
Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisu}e godina, ‘ivi od danas do sutra. GOETHE
RAJSKI VRT …na kraju krajeva, nešto je jednom moralo nastati ni iz čega…
Sofie Amundsen vra}ala se ku}i nakon {kole. Prvi dio puta i{la je s Jorunn. Razgovarale su o robotima. Jorunn je rekla da je ~ovje~ji mozak kao komplicirani kompjutor. Sofie nije ba{ bila sigurna bi li se s time mogla slo iti. Pa ~ovjek mora biti ne{to vi{e od stroja? Razi{le su se kod velikog prehrambenog centra. Sofie je ‘ivjela na kraju velikog naselja obiteljskih ku}a i njezin put do {kole je bio gotovo dvostruko dulji od Jorunninog. Kao da je ku}a bila na kraju svijeta; iza njezinog vrta nije bilo drugih ku}a. Tamo je po~injala duboka {uma. Sada je skrenula u Djetelinsku ulicu. Ova je na samom kraju naglo skretala, {to su svi obi~avali zvati »Kapetanov zavoj«. Gotovo samo subotom i nedjeljom njome su prolazili ljudi. Bio je to jedan od prvih dana svibnja. U nekim je vrtovima bilo narcisa u obliku gustih vijenaca pod vo}kama. Breze je ovio tanak pla{t zelenih pupoljaka. Zar nije ~udno kako sve po~inje rasti i cvasti u ovo doba godine? [to poma e da kilogrami tog biljnog zelenila prokuljaju iz be ivotne zemlje ~im zatopli i i{~eznu posljednji ostaci snijega? Sofie virne u po{tanski sandu~i} dok je otvarala dvori{na vrata. U njemu je u pravilu bilo mno{tvo reklamnih bro{ura, uz nekoliko velikih koverti za mamu. Obi~avala je ostaviti taj debeli sve anj na kuhinjskom stolu prije nego {to bi se popela u svoju sobu i po~ela pisati zada}e. Za tatu su samo ponekad stizala neka pisma iz banke, ali on ba{ i nije bio obi~an otac. Sofijin otac je bio kapetan na velikom naftnom tankeru, tako da ga uglavnom nije bilo kod
7
ku}e. Kada bi dobio dopust i do{ao na nekoliko tjedana, tabanao bi okolo po ku}i i stvarao ugodan ugo|aj za Sofie i mamu. Ali kad je bio na brodu, doimao se prili~no daleko. Danas je u sandu~i}u bilo samo jedno malo pismo – i ono je bilo za Sofie. »Sofie Amundsen«, pisalo je na si}u{noj omotnici. »Djetelinska ulica 3.« To je bilo sve, nije pisalo od koga je. Nije bilo ~ak ni po{tanske marke. ^im je Sofie za sobom zatvorila dvori{na vrata, otvorila je kovertu. Jedino {to je na{la bio je jedan poprili~no malen list, ne ve}i od omotnice u kojoj je le ao. Na listi}u je pisalo: Tko si? Ni{ta vi{e. Na ceduljici nije bilo pozdrava ni imena po{iljatelja, samo te dvije, rukom ispisane rije~i, i veliki upitnik iza njih. Opet je pogledala omotnicu. O da – pismo je bilo za nju. Ali tko ga je stavio u sandu~i}? Sofie je po urila otklju~ati vrata svoje crvene ku}e. Ma~ak Sherekan se, kao obi~no, uspio do{uljati iz grmlja, sko~iti na odmori{te na stubi{tu i {mugnuti kroz vrata prije nego {to ih ona zatvori za sobom. – Mic, mic, mic! Kad bi Sofijina mama zbog ne~ega bila ljuta, dogodilo bi se da ka e da je ku}a u kojoj su ‘ivjeli mena erija. Mena erija je zbirka razli~itih ‘ivotinja; i zaista – Sofie je bila prili~no zadovoljna vlastitom kolekcijom. Prvo je dobila akvarij i zlatne ribice, Zlatokosu, Crvenkapicu i Crnog Petra. Onda je dobila papigice To~kicu i Mrvicu, kornja~u Govindu i na kraju ‘uto-sme|eg tigrastog ma~ka Sherekana. Sve te ‘ivotinje dobila je kao neku od{tetu zato {to mama kasno dolazi s posla, a tata plovi po bijelom svijetu. Sofie hitne {kolsku torbu u kut i dade Sherekanu hrane u zdjelicu. Onda se spusti na kuhinjski stolac s misti~nim pismom u ruci. Tko si? Ni govora da je znala odgovoriti. Ona je Sofie Amundsen, naravno, ali tko je to? Do sada jo{ nije uspjela rije{iti to pitanje. Kako bi bilo da ima sasvim drugo ime? Anne Knutsen, na primjer. Bi li onda bila tko drugi?
8
Istog trenutka se sjetila da ju je tata htio nazvati Synnøve. Sofie je poku{ala zamisliti da nekom pru a ruku i predstavlja se kao Synnøve Amundsen, ali ne, ne bi i{lo. ^itavo vrijeme je to bila jedna sasvim druga djevojka koja se predstavljala umjesto nje. Sko~ila je na pod i oti{la u kupaonicu s tim ~udnovatim pismom u ruci. Stala je ispred zrcala i zabuljila se u svoje o~i. – Ja sam Sofie Amundsen – rekla je. Djevojka u zrcalu nije odgovorila niti najmanjom grimasom. Bez obzira na to {to bi Sofie u~inila, i ova bi napravila ba{ isto. Sofie je poku{ala preduhitriti odraz kakvim munjevitim pokretom, ali druga je bila jednako hitra. – Tko si ti? – upitala je. Opet nije bilo odgovora, ali u trenutku se na{la u nedoumici je li ona postavila pitanje ili odraz. Sofie pritisne ka iprst o nos u zrcalu i re~e: – Ti si ja. Ne dobiv{i odgovor, preokrene re~enicu naglavce i re~e: – Ja sam ti. Sofie Amundsen nije ba{ uvijek bila zadovoljna svojim izgledom. Obi~avali su joj re}i da ima lijepe bademaste o~i, ali to su sigurno govorili samo zato {to joj je nos bio premalen, a usta prevelika. Osim toga, u{i su joj bile preblizu o~ima. Najgore od svega bila je ta glatka kosa koju je bilo nemogu}e njegovati. Tata ju je znao gladiti po kosi i zvati »djevoj~ica lanene kose«, po jednoj skladbi Claudea Debussyja. Lako je njemu re}i takvo {to, kad on nije osu|en ‘ivjeti s tom crnom, ravnom kosom. Sofijinoj kosi ne poma e ni spray ni gel. Ponekad je imala osje}aj da izgleda tako ~udno da bi se po~ela pitati je li nakazna. Barem je mama pri~ala o te{kom poro|aju. Ali, je li stvarno poro|aj ono {to odlu~uje o ne~ijem izgledu? Nije li ~udno da ne zna tko je? I zar nije nepravedno da nije mogla birati svoj izgled? Taj je samo doplutao. Mo da mo e birati prijatelje, ali samu sebe nije izabrala. Nije ~ak izabrala niti da bude ~ovjek. [to je ~ovjek? Sofie opet pogleda djevojku u zrcalu.
9
– Mislim da }u sada oti}i gore pisati zada}u iz prirode – rekla je kao da se ispri~ava. Sljede}eg je trenutka bila u hodniku. Ne, idem radije van u vrt. – Mic, mic, mic, mic! Sofie izgura ma~ka na stube i zatvori vrata za sobom. Kad je stigla na {ljun~ani puteljak s onim zagonetnim pismom u ruci, obuze je ~udan osje}aj. Kao da je bila lutka koju je dodir ~arobnog {tapi}a odjednom o ivio. Zar nije ~udno da ona sada postoji, da mo e {vrljati naokolo u jednoj ~udnovatoj bajci? Sherekan je lako presko~io {ljunak i kliznuo me|u guste grmove ribizla. Jedan ‘ivi ma~ak, ‘iv ‘ivcat od bijelih brkova pa do gipkog repa otraga na glatkom tijelu. On je isto u vrtu, ali sigurno toga nije svjestan kao i Sofie. Postupno, nakon spoznaje da postoji, Sofie po~e razmi{ljati o tome da ne}e postojati vje~no. Sada postojim, mislila je. Ali jednog dana }u nestati, potpuno. Ima li ‘ivota nakon smrti? Niti ovog pitanja sigurno nije bilo u ma~kovoj glavi. Nedavno je umrla Sofijina baka. Vi{e od pola godine, gotovo svakog dana, mislila je na to koliko joj baka nedostaje. Nije li nepravedno da ‘ivot jednog dana mora prestati? Razmi{ljaju}i, Sofie zastane na {ljun~anom puteljku. Poku{ala se usredoto~iti na misao da postoji, kako bi na taj na~in zaboravila da ne}e ‘ivjeti zauvijek. To je, me|utim, bilo nemogu}e. ^im se koncentrirala na to da postoji, u njezine je misli usko~ila i pomisao na kraj ‘ivota. I obrnuto: tek kad bi je obuzeo sna an osje}aj da je jednog dana vi{e ne}e biti, shvatila je da je ‘ivot zapravo neprocjenjivo vrijedan. Te su misli kao glava i pismo na kovanici, i tu je kovanicu ona sada neprestano prevrtala. I {to je ve}a i jasnija bila jedna strana, to je ve}a i jasnija postajala i druga. @ivot i smrt su dva lica jedne te iste stvari. Nije mogu}e do ivjeti da postoji{ a da ne spozna{ da }e{ i umrijeti, mislila je. Isto tako, nije mogu}e razmi{ljati o svojoj smrti a da u isto vrijeme ne pomisli{ kako je fantasti~no ~udnovato ‘ivjeti.
10
Sofie se sjetila da je baka rekla ne{to sli~no onog dana kad je od lije~nika doznala da je bolesna. »Tek sad znam koliko je ‘ivot bogat«, rekla je. Nije li tu no da se ve}ina ljudi mora razboljeti prije nego {to shvati kako je fino ‘ivjeti? U svakom slu~aju morali bi dobiti kakvo tajanstveno pismo! Mo da bi trebala provjeriti ima li jo{ ne~eg u sandu~i}u? Sofie otr~i do dvori{nih vrata i podigne zeleni poklopac. Posko~ila je kad je unutra ugledala posve istu omotnicu. Zar se nije bila uvjerila da je sandu~i} prazan kad je uzela prvu kovertu? I na ovoj je pisalo njezino ime. Rastrgala ju je i izvukla bijelu cedulju, potpuno jednaku prvoj. Odakle dolazi svijet? pisalo je. Nemam pojma, mislila je Sofie. To valjda nitko ne mo e znati ? Pa ipak – Sofie je mislila da je pitanje opravdano. Po prvi put u ‘ivotu bila je svjesna da ne mo e ‘ivjeti na ovom svijetu a da barem ne pita odakle on dolazi. Zagonetna pisma toliko su smutila Sofijin mozak da je odlu~ila sjesti u Tjesnac. Tjesnac je Sofijino supertajnovito skrovi{te. U nj je odlazila samo kad je bila vrlo ljuta, vrlo tu na ili vrlo sretna. Danas je bila samo zbunjena. Crvena ku}a je le ala u velikom vrtu. Tamo je bilo mnogo cvjetnih gredica, grmova s bobicama, veliki travnjak s vrtnom ljulja~kom, ~ak i mala sjenica koju je djed sagradio baki kad je izgubila prvo dijete samo nekoliko tjedana nakon poroda. Sirota djevoj~ica se zvala Marie. Na nadgrobnom kamenu je pisalo: »Mala Marie k nama je do{la, pozdravila nas kratko i vratila se.« Dolje u jednom kutku vrta, iza svih grmova malina, bilo je gusto {ipra je na kojemu nije raslo cvije}e ni bobice. Zapravo bila je to stara ‘ivica koja je jednom bila granica prema velikoj {umi, ali – kako je nitko nije njegovao zadnjih dvadeset godina – izrasla je u neprohodno {ipra je. Baka je ispri~ala kako je ‘ivica prije~ila lisice da love koko{i za vrijeme rata, kad su koko{i slobodno {etale dvori{tem. Za sve osim Sofie stara je ‘ivica bila isto toliko nekorisna koliko i kavezi za ze~eve koji su bili malo dalje u vrtu. Ali to je bilo samo zato {to nisu znali Sofijinu tajnu.
11
O uskom ulazu u ‘ivicu Sofie je znala jo{ od malena. Kad se provu~e kroza nj, na|e se u velikom otvoru me|u grmljem, koji je nalikovao maloj kolibi. Mogla je biti potpuno sigurna da je tamo nitko ne mo e prona}i. Sofie je protr~ala dvori{tem s dvije omotnice u ruci, spustila se na sve ~etiri i provukla kroz ‘bunje. Tjesnac je bio toliko velik da se gotovo mogla uspraviti, ali je ipak sjela na neko debelo korijenje. Odatle je mogla viriti kroz nekoliko si}u{nih rupa u granju i li{}u. Iako nijedna rupica nije bila ve}a od kovanih pet kruna1, imala je dobar pregled cijelog vrta. Kad je bila mala, voljela je prou~avati kako mama ili tata hodaju okolo me|u drve}em i tra e je. Sofie je uvijek mislila da je vrt svijet za sebe. Svaki put kad bi ~ula o rajskom vrtu u pri~i o postanku, bilo bi kao da sjedi u Tjesnacu i gleda svoj mali raj. »Odakle dolazi svijet?« Ni govora o tome da je znala. Sofiji je bilo jasno da je Zemlja samo jedan malen planet u velikom svemiru. Ali odakle je sam svemir? Naravno, mo e se zamisliti da je svemir stalno postojao, te onda i nije potrebno tra iti odgovor na pitanje odakle dolazi. Ali, mo e li ne{to biti stalno? Ne{to je u njoj bilo protiv toga. Sve {to postoji mora valjda imati i po~etak? Dakle, i svemir je jednom morao nastati od ne~eg drugog. Me|utim, ako je svemir odjednom nastao od ne~eg drugog, onda je i to drugo jednom moralo nastati od ne~eg. Sofie je shvatila da je samo odgodila cijeli problem. Na kraju krajeva, ne{to je jednom moralo nastati ni iz ~ega. Ali je li to mogu}e? Zar nije i to jednako nezamislivo kao i to da svijet oduvijek postoji? U {koli su u~ili da je Bog stvorio svijet, i Sofie se sada poku{ala umiriti mi{lju da je to ipak najbolje rje{enje cijele zavrzlame. Ali, onda je opet po~ela razmi{ljati. Mogla se lako slo iti da je Bog stvorio svemir, ali {to je sa samim Bogom? Je li sam sebe stvorio ni iz ~ega? Opet se ne{to u njoj pobunilo. Iako bi Bog sigurno mogao stvoriti i ovo i ono, nikada ne bi mogao stvoriti samog sebe prije nego ima »samog sebe« ~ime bi mogao stvarati. Preostaje jo{ samo jedna mogu}nost: Bog je postojao 1
P romjer petokrune: 3 cm (prev.)
12
oduvijek. Ali tu je mogu}nost ve} bila odbacila! Sve {to postoji mora imati po~etak. – Do bijesa! Ponovo je otvorila obje koverte. »Tko si?« »Odakle dolazi svijet?« Stvarno podla pitanja! I odakle samo sti u ta pisma? To je bilo gotovo jednako zagonetno. Tko je to trgnuo Sofie iz svakida{njice i odjednom je stavio pred velike zagonetke kozmosa? Po tre}i je put oti{la do po{tanskog sandu~i}a. Po{tar je tek donio dnevnu po{tu. Sofie izvu~e debeli sve anj s reklamama, novinama i nekoliko pisama za mamu. Tu je bila i jedna razglednica – sa slikom neke ju ne pla e. Okrenula ju je. Imala je norve{ke marke i ‘ig: »Bataljun UN-a«. Je li to moglo biti od tate? Nije li on bio na sasvim drugoj strani svijeta? Osim toga, ni rukopis nije njegov. Sofie je osjetila kako joj je srce po~elo ubrzano kucati kad je pro~itala adresu na dopisnici. »Hilde Møller Knag, c/o Sofie Amundsen, Djetelinska ulica 3...« Ostatak adrese je bio to~an. Na razglednici je pisalo: Draga Hilde. Srda~ne ~estitke za tvoj petnaesti ro|endan. Kao {to zna{, ‘elim ti pokloniti ne{to uza {to se mo e{ usavr{iti. Oprosti {to sam kartu poslao Sofiji. Tako je bilo najlak{e. Lijep pozdrav, tata. Sofie je otr~ala natrag u ku}u i u{la u kuhinju. U glavi je osje}ala oluju. Tko je ta »Hilde« koja navr{ava 15 godina samo mjesec dana prije njezinog petnaestog ro|endana? Sofie je iz hodnika donijela telefonski imenik. U njemu je bilo puno onih koji su se zvali Møller, neki su se zvali Knag. Ali, nitko se u cijelom debelom telefonskom imeniku nije zvao Møller Knag. Jo{ jednom je ispitala zagonetnu razglednicu. O da – bila je prava, s po{tanskom markom i ‘igom.
13
Za{to bi neki otac poslao ro|endansku ~estitku na Sofijinu adresu kad bi je o~ito trebalo poslati na sasvim drugo mjesto? Koji bi otac uskratio k}eri ro|endansku ~estitku tako da je po{alje na krivu adresu? Kako to mo e biti »najlak{e«? I prije svega: kako da ona prona|e Hilde? Tako je Sofie dobila jo{ jedan problem za razmi{ljanje. Poku{ala je srediti misli: U nekoliko poslijepodnevnih sati postavljena je pred tri zagonetke. Prva je zagonetka tko je stavio one dvije omotnice u njezin po{tanski sandu~i}. Druga su te{ka pitanja koja su ta pisma postavila. Tre}a zagonetka je tko je Hilde Møller Knag, i za{to je Sofie primila ro|endansku ~estitku te strane djevoj~ice. Bila je sigurna da su te tri zagonetke nekako povezane, jer je do tog dana ‘ivjela posve obi~nim ‘ivotom.
14