ŠIBENIK 20 by MOĆ KOMUNIKACIJE d.o.o.

ČASOPIS ZA PROMICANJE ZAVIČAJNIH VRIJEDNOSTI I BAŠTINE ■ BROJ 20 ■ SIJEČANJ/VELJAČA 2014. ■ WWW.MOK.HR ■ 29,00 kn

DOSSIER

Bambi INTERVJU

Daria Obratov PORTRET

Dr. Ante Romac KALENDAR

70. obljetnica savezničkih bombardiranja Šibenika ISTRAŽIVANJE KAKVA JE BILA 2013. GODINA ■ POVRATAK U R O D N I G R A D D U Š K A Z A N I N OV I Ć D U K I ■ P O L E M I K E P R O F. D R . S C . G O J K O N I K O L I Ć I T A J N A R E B U S A N A DOBRIĆU ■ ZAVIČ A JNI PUTOPIS RIJEKA KOJE VIŠE NEMA, A ONA I DA L J E T E Č E ■ CULINARIA R AS KOŠ S KROMNO STI

sadržaj SLIKA NA NASLOVNOJ STRANI: Restoran i diskoteka Bambi koji su 1983. godine otvorili i vodili braća Nikica i Branko Kokić postojao je samo četiri godine, ali je i to bilo dovoljno da postane dragulj u riznici sjećanja Šibenčana. Fotografija je nastala na modnoj reviji koju je u Bambiju organizirao Rober Jakovljević, a na njoj je vodička manekenka Vojna Radin Mačukat. Snimila: Giacinta Mattiazzi

I N T E R V J U

K A L E N D A R

DOSSIER

Daria Obratov, hrvatska olimpijska kandidatkinja porijeklom iz Tisnog

70. obljetnica savezničkih bombardiranja Šibenika

Moj olimpijski san Imala sam osam godina i išla sam u drugi razred osnovne škole kada sam prvi put na televiziji gledala Olimpijske igre i donijela odluku da ću se i ja natjecati na Olimpijadi. Rekla sam mami i tati: -Ja ću ići na Olimpijske igre!

4 48

Ratna kataklizma koja je stvorila današnji Šibenik Šibenik koji je postojao do početka Drugog svjetskog rata 1941. godine i Šibenik koji je nastao na njegovim ruševinama nakon 1944. godine dva su različita grada koja povezuje samo ime i mjesto na sjevernoj obali šibenske luke.

ISTRAŽIVANJE

Kakva je bila 2013. godina Kada se sve zbroji i oduzme ispada da 2013. godina žiteljima Šibenika i Šibensko - kninske županije nije bila tako loša ili realno gledaju na zbivanja u Hrvatskoj, Europi i svijetu pa su ublažili kriterije?

P O R T R E T

Obljetnica otvorenja P(r)ogledaj dobro, restaurant – disco moj dobri narode bara Bambi Dr. Ante Romac

Bio sam u Bambija – dakle, Šibenčanin sam! Puno je osoba, pojava i događaja od kojih je sazdano žilavo i ponosno zavičajno tkivo Šibenika i Šibenčana. Posebno mjesto među njima pripada Bambiju, restaurant – disco baru koji je postao kultnim mjestom moderne šibenske povijesti.

P O V R ATA K U R O D N I G R A D

Likovna umjetnica Duška Zaninović Duki: Treba samo slijediti svoj instinkt i prepustiti se čarima boja Duška Zaninović Duki, likovna umjetnica, koju su posljednjih godina Šibenčani upoznali po njezinim minijaturama i slikama, ali i oslikanim starim uporabnim predmetima, seli iz Zagreba u Šibenik i u Podlukovniku, u kojem je uredila staru kamenu kuću, namjerava otvoriti Centar za kreativni rad.

Nemam se potrebe prikazivati društvu po slici koju netko o meni ima, nego samo po ljudskom i osobnom stavu i osjećaju. Ja sam bivši doktor, bivši Hrvat, bivši vođa prve pobune studenta u Jugoslaviji, bivši ustaša ubačen u redove SK, bivši ateist, bivši klerikalac, bivši jeftini filozof i mudrijaš… sve bivši, a sada više nisam ništa i godi mi ne biti ništa.

POLEMIKA

Enigma šibenskog rebusa Prof. dr. sc. Gojko Nikolić: Ako se prihvate moja tumačenja značenja simbola na dobrićkom rebusu, a mišljenja sam da su ona točnija i bolje argumentirana od dosadašnjih, poruka rebusa glasi: Bez obzira na to živimo li lagodno, jesmo li radišni i brižni, bogati i sretni, sve nas na kraju čeka smrt. ZAVIČAJNI PUTOPIS

Rijeka koje više nema, a ona i dalje teče... Zar je već prošlo deset godina? Plavi plamen plinskog kuhala u mojoj kužini mirno je gorio i tiho pucketao baš kao plamen karabitne svjetiljke kojom smo u studenom 2003. godine osvijetlili bezdan Pivčeve jame kod Vrpolja nad kojim smo poput pauka visjeli na nitima užadi.

Časopis Šibenik tm svaki drugi mjesec • portal www.sibeniknews.com svaki dan. Emisija Šibenik tm prikazuje se svakog drugog četvrtka na TV Šibenik!

SIJEČANJ/VELJAČA 2014.

ŠIBENIK

ČASOPIS ZA KULTURU, ZNANOST, OBRAZOVANJE I PROMICANJE ZAVIČAJNIH VRIJEDNOSTI ISSN 1847-5116 UDK 008(497.5-3 Šibenik) Broj 20, godina 5. Izlazi dvomjesečno CIJENA POJEDINAČNOG PRIMJERKA: 29 kn Šibenik, siječanj/veljača 2014. godine NAKLADNIK: Moć komunikacije d.o.o., Šibenik ZA NAKLADNIKA: Diana Ferić ŽIRO RAČUN: Jadranska banka, Šibenik PRETPLATA, NARUDŽBE I ISPORUKA POUZEĆEM: 099 7333627 FAX: 022 217 371 ADRESA: Trg Andrije Hebranga 11a 22 000 Šibenik Tel/fax: 022 217 371 E-MAIL: mok.poc@gmail.com mok.fps@gmail.com www.mok.hr GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Stanko Ferić LEKTORICA: Nataša Jurić-Stanković DIZAJN I PRIPREMA: Nino Tocigl AUTORI I SURADNICI U 20. BROJU: Prof. dr. sc. Gojko Nikolić, Adrijana Radnić, Nina Medić, mr.sc. Nataša Mučalo, Neno Glomus, Bogde Čala, Kata Kokić, dr. Ante Romac, Giacinta Mattiazzi, Frano Baica, Joso Gracin, Diana Ferić, prof. Ivo Livaković, Manuela Radulović, Joško Zaninović, Rudolf Štefan, Emilija Friganović, Stanko Ferić, Diana Ferić ARHIVSKA GRAĐA: Privatni arhiv Ante Baranića, privatni dokumenti Giacinte Mattiazzi, dokumentacija dr. Ante Romca, arhiv i dokumentacija Javne ustanove Nacionalni park Krka, Državni arhiv u Šibeniku, privatna kolekcija starih dokumenata Foto Hella Bulat, Gradski muzej Drniš, Gradska knjižnica Jurjaj Šižgorić, privatni arhiv prof. Ive Livakovića, privatni arhiv Joška Zaninovića, arhiv poduzeća Gradski parking, arhiv poduzeća Djelo i privatni arhivi Stanka Ferića AUTORSKE FOTOGRAFIJE: Vladimir Dugančić, Giacinta Mattiazzi, Joso Gracin, Ante Baranić, Radovan Goger, Davor Šarić, prof. dr. sc. Gojko Nikolić i Stanko Ferić. DOKUMENTARNE FOTOGRAFIJE: Privatne fotografije Darije Obratov,privatne fotografije i dokumentacija Kate Kokić, privatne fotografije i dokumentacija dr. Ante Romca, foto arhiv Gradskog muzeja Drniša, privatni foto arhivi prof. Ive Livakovića, Joška Zaninovića, Giacinte Mattiazzia, privatna zbirka fotografija Foto Hella Bulat, foto arhiv Stanka Ferića i Jose Gracina. TISAK: Suton Tisak d.o.o.

odina koja je iza nas, svi se slažu, bila nam je teža i lošija od prethodne koja je, opet, bila lošija od prethodne... Kriza ljuto ujeda, vremena su teška, egzistencija nesigurna... Zato je iznenađenje bilo veće kada smo sabrali rezultate naše već tradicionalne ankete koju uobičajeno provodimo na kraju godine među građanima Šibenika. Unatoč tomu što se većina sudionika ankete izjasnila da nije živjela bolje nego prethodne godine pokazali su veću naklonost prema političarima nego lani, ali su istodobno bili stroži prema kulturnim i javnim djelatnicima te, potpuno neočekivano, prema sportašima koji su i ove godine postigli vrhunske rezultate. Zašto je tomu tako ne možemo decidirano reći, ali sve vodi k tomu da građani, razočarani općom situacijom u društvu imaju drukčija mjerila nego ranijih godina. Iako nam je ova 2013. godina bila teška dogodilo se da baš na nju padaju okrugle obljetnice godina koje su bile puno teže od nje. Prije 70 godina počela su saveznička bombardiranja Šibenika i donijela sa sobom smrt, razaranje i glad. Našim je očevima i djedovima od kojih su mnogi još uvijek među nama bilo puno teže nego što je nama danas. Na te tragične dane podsjećamo u našoj rubrici KALENDAR kojoj smo, shvaćajući važnost tih događaja iz 1943. i 1944. godine koji su potpuno promijenili Šibenik, dali nekoliko stranica više nego što je uobičajeno. Da ne bi sve bilo u crno-sivim tonovima u rubrici DOSSIER imamo i jednu puno vedriju temu obojenu ugodnim i toplim pastelnim bojama nostalgije. Riječ je o 30. obljetnici otvorenja legendarnog šibenskog restorana i diskoteke Bambi koji je radio samo četiri godine, ali je ostavio neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji Šibenčana. Slučajno smo došli do niza fotografija iz tog doba i kada smo vidjeli spontani osmjeh oduševljenja kod svih koji su se na njima prepoznali odlučili smo se posvetiti toj temi jer smo shvatili da je i to povijesti Šibenika. Štoviše da je to jedan od ljepših dijelova povijesti Šibenika. Još je ljepša, poučnija i optimističnija priča o djevojci iz našeg kraja Dariji Obratov koja je rođena u Splitu, ali je porijeklom iz Tisna, prvoj hrvatskoj sanjkašici, koja će, ako nešto ne pođe po zlu, biti prva Dalmatinka koja je ikada nastupila na Zimskim olimpijskim igrama. Daria vozi saonice na bob stazi, a njena životna i sportska priča koju nam je ispričala u rubrici INTERVJU toliko je oplemenjujuća da je se jednostavno mora pročitati. Osim naših stalnih suradnika i autora u ovom nam se broju pridružio i jedan novi. Riječ je o prof. dr. sc. Gojku Nikoliću koji se pozabavio rješavanjem zagonetnog šibenskog rebusa. Proučavajući ga došao je do novog tumačenja njegovog značenja, ali i upozorio da ne ukazujemo dovoljno pozornosti i brige dimenzijama malim, a značenjem velikim dijelovima šibenske povijesne baštine. Budući da je tekst polemičan uvrstili smo ga u novu rubriku POLEMIKE koja je otvorena svima onima koji imaju reći nešto novo o poznatom, priopćiti rezultate novijih istraživanja ili ispraviti neke netočnosti koje se pojavljuju u literaturi, udžbenicima ili na internetu koji, kada je o Šibeniku riječ, doslovno vrvi pogreškama. U ovom broju, ako ste primijetili jubilarnom dvadesetom po redu, imamo još jednu novu rubriku. Nazvali smo je POVRATAK U RODNI GRAD. Prva je posvećena likovnoj umjetnici Duški Zaninović Duki koja je odlučila vratiti iz Zagreba u Šibenik, a buduće svima onima koji se odluče na sličan korak. U rubrici PORTRET gostuje jedan od najzanimljivijih suvremenih šibenskih intelektualaca dr. Ante Romac. Uopće ne sumnjamo da će i za mnoge koji doktora Romca dobro poznaju, neki dijelovi njegovog burnog života i osebujne liječničke karijere biti iznenađujući, a neke će natjerati ina duboko razmišljanje o onome što se u Šibeniku događalo zadnjih pedesetak godina. Neumorni otkrivač ljepota i tajni našeg zavičaja Joso Gracin ovoga nas puta u svom ZAVIČAJNOM PUTOPISU vodi nas u skriveno podzemlje Vrpolja i otkriva nam njegove tajne, a njegov putopis je ovoga puta neka vrsta epitafa speleolozima Marini Stojić i Sendu Bajriću Seni koji su nas prerano napustili.

proizvod je šibenske tvrtke, poduzeća Moć komunikacije d.o.o. koje se bavi medijima, informiranjem, izdavaštvom, medijskim strategijama, odnosima s javnošću i drugim srodnim djelatnostima. je kratica od - moć komunikacije, no taj se logo može i treba čitati kao: I am OK!, dakle; Dobro sam! ili po šibenski: Može stat! i Još ima uja u svići.

ISTRAŽIVANJE

ŠIBENSKI LAUREATI ZA 2012. GODINU

ISTRAŽIVANJE

2013. godinu u Šibeniku i Šibensko – kninski županiji obilježili su

Promjena vlasti u Šibeniku i osnivanje Studija energetike

ŠIBENIK

urbulentna je i teška bila 2013. godina u Hrvatskoj. Na naplatu su došli nagomilani dugovi, drmale su je korupcijske afere, nagrizala su je duboka politička previranja i gospodarska kriza, radnici su se odupirali smanjivanju u oduzimanju stečenih prava, a svi smo se, htjeli ne htjeli, morali pomiriti s gorkom činjenicom da su dodatna porezna opterećenja križ kojeg moramo ponijeti. Sve su to na svojoj koži osjetili i građani Šibenika i Šibensko – kninske županije ali su se trudili ne pokazivati koliko ih kriza pogađa. Nekih krupnijih događaja koji bi obilježili 2013. godinu, osim promjene vlasti u Gradu Šibeniku u kojem je koalicija HDZ – HČSP – HSP A.S. zamijenila koaliciju SDP – HNS – HSU nije bilo, a mogla bi ostati zapamćena tek kao godina u kojoj je utemeljen Studij energetike, koji bi trebao biti zametak šibenskog sveučilišta, ako taj projekt s kojim se Šibenik već dosta dugo hrva bude ostvaren onako kako se priželjkuje.

Projekti koji su bili započeti u 2012. godine, a od koji su trebali značajno promijeniti imidž Šibenika kao što su uređenja gradskog kupališta Banj i pozornica na tvrđavi svetog Mihovila nisu dovršeni u planiranim rokovima pa je jedina svjetla točka bilo otvaranje atraktivne šetnice u Kanalu svetog Ante. U žarištu zanimanja javnosti bio je nastavak traženja rješenja problema rasterećenja od dugova i aktiviranja zemljišta bivše Tvornice elektroda i ferolegura koje građani bez izuzetka smatraju temeljam razvoja i prosperiteta Šibenika. U Šibensko – kninskoj županiji, pomalo skriveno od očiju javnosti, ali uz ustrajnu potporu županijske vlasti zavidan su razvoj doživjeli ruralni turizam i agroturizam. Nije pretjerano reći da je Šibensko – kninska županija počela u tom segmentu turističke ponude ugrožavati do sada neprikosnoveni primat Istre. Naša županija 2013. godine imala je najveći broj agroturizama u Dalmaciji i najviše ŠIBENIK

I N T E R V J U

Moj D

aria Obratov, rođena u Splitu, a porijeklom iz poznate tišnjanske obitelji Obratov Bigec, jedna je od najneobičnijih pojava u cjelokupnoj povijesti hrvatskog sporta. Njena životna i sportska priča priča je o želji, volji, hrabrosti i neizmjernoj energiji uloženoj u ostvarenje vlastitog sna – sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Ostvari li Daria to što je naumila, ući će u povijest ne samo kao prva Hrvatica koja je sjela na trkaće sanjke i spustila se niz bob-stazu, nego i kao prva Dalmatinka koja je nastupila na Zimskim olimpijskim igrama. Iako bismo je trebali smatrati splitskom sportašicom jer u Splitu živi i studira, njeni su tišnjanski korijeni tako duboki da možemo slobodno reći kako je ona cura iz našeg, šibenskog kraja. Uostalom njena obitelj u Tisnom ima kuću i ona tamo živi dobar dio godine. Jedan njen pradjed, Mate Obratov Bigec bio je poznati tišnjanski veleposjednik koji je imao velike vinograde i maslinike i puno obradive zemlje, a drugi pradjed je porijeklom s Ivinja iz obitelji Čorkalo. U Tisnom borave brojni njihovi potomci. Darijin otac je pomorac, a majka Sanda, koja je bila referentica u splitskom Koteksu, sada je u mirovini. Njeno porijeklo, djetinjstvo pa i rana mladost ničim nisu upućivali na mogućnost da će Daria dospjeti među trideset najboljih na svijetu i to u jednom od najekstremnijih pa i najopasnijih zimskih olimpijskih sportova. Tako bi mogao i pomisliti da će djevojka rođena 1989. godine, koja prije prosinca 2007. godine nikada prije bila na snijegu, sanjkanju ili skijanju, 2009. godine imati ispunjenu normu za nastup na Zimskoj olimpijadi u Vancouveru 2010. godine?

Daria Obratov, hrvatska olimpijska kandidatkinja, prva hrvatska sanjkašica na bob-stazi, jedina seniorska hrvatska reprezentativka u sanjkanju i rekorderka Hrvatske u dizanju utega, porijeklom iz Tisnog

olimpijski san Imala sam osam godina i išla sam u drugi razred osnovne škole kada sam prvi put na televiziji gledala Olimpijske igre i donijela odluku da ću se i ja natjecati na Olimpijskim igrama. Rekla sam mami i tati: -Ja ću ići na Olimpijske igre. Naravno, oni su se tada smijali mojoj dječjoj maštariji, ali sada me shvaćaju ozbiljno i podržavaju.

Ja ću ići na Olimpijske igre

Sportašica od pete godine Postoji li neki trenutak u Vašem životu koji je bio presudan da zavolite sport i postanete sportašica? Ne postoji. Ja sam voljela sport otkad znam za sebe. Kao dijete bila sam puna energije. Kao sasvim mala djevojčica nisam na televiziji gledala crtane filmove poput svojih vršnjaka, nego prijenose sportskih natjecanja. To su primijetili moji roditelji i zbog viška energije koji sam isijavala pitali su me bih li se željela baviti nekim sportom. Imala sam tada samo pet godina. Sportom sam se aktivno počela baviti 1994. godine u Atletskom klubu Hajduk. Odmah sam znala da je to moj svijet. Prvi treneri su mi bili prof. Ivica Akrap i Katja Radanović. U početku sam se bavila trčanjem na kratke staze. Bila sam odlična u štafeti 4 x 100 metara. Kao djevojčica od jedanaest godina počela sam igrati rukomet u RK Split. Jedna od mojih trenerica bila je hrvatska sportska legenda Dragica Palaversa Miač. Bila sam dobra rukometašica pa su me 2004. godine pozvali u kamp mlade reprezentacije Hrvatske u Crikvenici kao ozbiljnu kandidatkinju za ulazak u juniorsku reprezentaciju. Imala sam tada četrnaest godina, a taj poziv i odlazak u Crikvenicu potpuno su promijenili moj život i moju sportsku karijeru. Što se u Crikvenici tako dramatično dogodilo da ste s rukometnog terena otišli u planine i počeli voziti trkaće sanjke na bob-stazi?

Zadnjeg dana u kampu u Crikvenici igrali smo prijateljsku utakmicu na kojoj sam dobila težak udarac u koljeno. Pukli su mi prednji križni ligamenti, oba meniska, ozlijedila sam hrskavicu. U tom trenutku počinje moja dugogodišnja borba za zdravlje. Morala sam operirati koljeno, ali liječnici to nisu obavili dobro. Ozljeda se inficirala. Stanje je postalo još ozbiljnije. Nije više bilo pitanje hoću li ozdraviti, nego hoću li uopće ikada više moći normalno hodati.

RAZGOVARAO: STANKO FERIĆ FOTOGRAFIJE: VLADIMIR DUGANČIĆ, PRIVATNE FOTOGRAFIJE OBITELJI OBRATOV

Sreća u nesreći bilo je što ste se ozlijedili upravo u Crikvenici? Kada sam izašla iz bolnice, moja je majka odmah vidjela da nešto nije u redu i zatražila pomoć, a pomoć je stjecajem okolnosti bila nadohvat ruke. Naime, u Selcu pored Crikvenice postoje Terme Selce, vrhunska poliklinika za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju koju vode specijalistkinja fizikalne medicine i rehabilitacije reumatologinja Vlasta Brozičević i prim. mr. sc. Ivan Brozičević, doktor medicine, a u kojoj se oporavljaju sportaši poput Janice i Ivice Kostelića ili Filipa Udea, hrvatskih rukometaša, neki od najpoznatijih svjetskih skijašica i skijaša, nogometaša - svi sportaši koji nešto znače u svijetu sporta. Jedna čelnica Rukometnog saveza Hrvatske me usred noći odvezla k doktorici Vlasti koja je odmah vidjela da je moja ozljeda ozbiljna i teška. Iz poliklinike su nazvali moje roditelje da hitno dođu u Selce. Dali su mi lijek protiv bolova i prvu pomoć. Tog dana počela je moja vezanost za doktoricu Vlastu koja ne samo što je shvatila ozbiljnost mog zdravstvenog stanja, nego je odmah shvatila da je sport moj životni san. Ispričala sam joj da sam imala samo osam godina kada sam prvi put na televiziji gledala Olimpijske igre i donijela odluku da ću se i ja natjecati na Olimpijadi. Rekla sam mami i tati: -Ja ću ići na Olimpijske igre. Naravno oni su se tada smijali mojoj dječjoj maštariji, ali sada me shvaćaju ozbiljno i podržavaju. O tome sam razgovarala s doktoricom Vlastom. Ona je ŠIBENIK

70. obljetnica početka savezničkih bombardiranja Šibenika 16. studenoga 1943. − 28. listopada 1944. godine

ašto su Saveznici, Velika Britanija i SAD u prijelomnim danima Drugog svjetskog rata, od studenog 1943. do listopada 1944. godine, bombardirali i razarali Šibenik (kao i gotovo sve ostale hrvatske gradove)? Iako je od tada proteklo već sedamdeset godina, odgovora na to pitanje još nema. O toj temi u Šibeniku nije napisan još ni jedan znanstveni rad. Nema ni pouzdanih podataka o broju poginulih i ranjenih kao ni analitičkih studija o posljedicama razaranja i utjecaju bombardiranja na sudbinu Šibenika. Ako je u socijalističkoj Jugoslaviji, od 1944. do 1991. godine to bila jedna od tema o kojoj se nije smjelo govoriti, između ostaloga i zbog manipulacija brojem žrtva i nastojanja da se što više razaranja izazvanih savezničkim bombardiranjima nadoknadi ratnim reparacijama od poraženih zemalja Sila osovine, prvenstveno Njemačke i

RATNA kataklizma današnji Šibenik koji je postojao do početka Drugog svjetskog rata 1941. godine i Šibenik koji je nastao na njegovim ruševinama nakon 1944. godine dva su različita grada koja povezuje samo ime i mjesto na sjevernoj obali šibenske luke.

Temeljem podataka, dokumenata, fotografija Joška Zaninovića, prof. Ive Livakovića, Josipa Novaka, i Darka Gulina i svjedočenja Šibenčana koji su preživjeli bombardiranja Šibenika Bogde Čale i Nene Glomusa, pripremio Stanko Ferić Fotografije posljedica bombardiranja: Foto Hella Bulat (Ante Bulat),Foto Čače, Foto Mattiazzi, arhiv Wehrmachta, arhiv USAF Stare fotografije i razglednice Šibenika: privatna zbirka Joška Zaninovića Fotografije suvremenog Šibenika: Ante Baranić i Stanko Ferić Izvori: Krešimir Pribilović, Povijesna građa oko bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu, Darko Gulin: Ratna luka Šibenik, Marica Karakaš Obratov: Saveznička bombardiranja Šibenika u Drugom svjetskom ratu, Nikica Barić: Šibenik pod upravom NDH, Ivo Livaković: Tisućljetni Šibenik, dr. fra Petar Bezina: Ljetopis samostana sv. Lovre u Šibeniku, US Army Air force War Department, Državni arhiv u Šibeniku, Gradski muzej Drniš

K A L E N D A R

koja je stvorila Šibenik

Autentična fotografija leta američkih bombardera B-25 Mitchell iznad Šibenika 16. prosinca 1943. godine

Znanje je najbolji čuvar prirode N

acionalni park Krka za turiste više nije samo Skradinsku buk, kako je to bilo nekada jer Javna ustanova NP Krka već godinama sustavno radi na uređenju i promociji svih njegovih vrijednosti, prirodnih fenomena, kulturne, povijesne, etnografske baštine i drugih sadržaja koji prezentiraju njegovu posebnost, biološku raznolikost i ekološku očuvanost. Istodobno ne zapostavlja niti svoju edukativnu zadaću kada je riječ o lokalnoj zajednici. O svemu tomu razgovarali smo s Tončijem Restovićem, ravnateljem JU NP Krka. Nacionalni park Krka sam po sebi magnetski privlači turiste. Jeste li uspjeli posjetitelje usmjeriti i na druge lokacije ili je i dalje najveći pritisak na Skradinski buk? Broj posjetitelja Nacionalnog parka Krka STALNO raste iz godine u godinu, što potvrđuje da boravak u okružju prirode sve više privlači, kako domaće, tako i inozemne posjetitelje. Ovogodišnje povećanje broja posjetitelja za sedam posto rezultat je i sustavnog rada na očuvanju prirode i unaprjeđenju popratnih sadržaja koji na edukativan i zanimljiv način pojačavaju doživljaj samog Parka i atraktivnosti svih njegovih lokaliteta. Takva praksa rezultirala je i porastom broja posjetitelja i na uzvodnim predjelima, poglavito u Centru Puljani i na Roškom slapu. 34

ŠIBENIK

Sve što zaradi NP Krka mora vratiti u očuvanje prirode te na unapređenje njezine zaštite i lokalne zajednice. Što ste u ovoj godini s tim u vezi poduzeli? Nacionalni park Krka nije samo entitet. On je dio društvene zajednice u kojoj egzistira i s kojom dijeli potrebe i interese. Primarni zadatak je, naravno očuvanje i zaštita prirode, ali i stalno unaprjeđivanje znanja o bioraznolikosti, kroz brojna istraživanja, radionice i edukacije. S druge strane, tu je suradnja s lokalnom zajednicom. Dobra posjećenost NP Krka znači samoodrživost Parka pa smo u mogućnosti financijski podupirati projekte u cijeloj županiji, a prije svega pružati mogućnosti zapošljavanja lokalnog stanovništva te i na taj način ojačati veze Parka i zajednice. Brojni su projekti koje podržavamo, kao i oni koje kao Ustanova sami provodimo. NP Krka je u suživotu sa zajednicom u kojoj egzistira i stoga je vrlo važno da zajednički djelujemo u cilju sveukupnog napretka, bilo da je riječ o turističkim, kulturnim, sportskim ili zabavnim sadržajima koji doprinose razvoju. Uspješna slika zajednice direktno utječe na sam Park, kao što dobro poslovanje Parka omogućuje kontinuirano podupiranje zajednice. To je uzajamnost koju ćemo nastaviti podržavati. U središtu promidžbenih akcija NP Krka su djeca i mladi. Projekti koje provodimo su raznoliki, a naglasak je na edukaciji djece. NP Krka nije zanimljiv samo po prirodnim ljepotama i različitosti biljnih i životinjskih vrsta. On ima svoju bogatu kulturno-povijesnu baštinu, kao i tradicijski način života cijeloga kraja koji je vezan uz Krku. To su znanja i vrijednosti s kojima želimo upoznati djecu i mlade koje će oni potom prenijeti svojim roditeljima, koji možda nemaju vremena za radionice, a sve u cilju širenja znanja i boljeg poznavanja Krke. Ove ste godine uveli godišnju ulaznicu za lokalno stanovništvo. Što ste time željeli postići? Ta se priča nadovezuje na priču o edukaciji. Godišnja ulaznica je prilika svim lokalnim stanovnicima da češće posjećuju Park i da od posjetitelja prerastu u aktivne poznavatelje Parka koji će svoje znanje moći prenijeti drugima te ga tako širiti. Nacionalni park Krka je zaštićeno prirodno područje, ali je cijele godine otvoreno da u njemu uživate, upoznate ga i vrednujete u svim raznolikostima koje je Krka podarila ovom kraju. ■ ŠIBENIK

D O S S I E R

Joško Roman, Sandra Petković Sanči i Sandra Stejić na plesnom podiju Bambija 1986. godine.

30. obljetnica otvorenja restaurant – disco bara Bambi

Bio sam u Bambija - dakle, Šibenčanin SIJEČANJ/VELJAČA 2014.

ao i u prošlosti i moderni čovjek pretvara svoje junake i legende u ikone suvremenog društva poput Jimmyja Hendrixa, Woodstocka, princeze Diane, Janis Joplin, Marilyn Monroe... Oni su nostalgični generacijski mitovi koji s vremenom venu jer dolaze novi naraštaji koji na pijedestale uzdižu nove junake, a stare bacaju u skladišta zaborava. Rijetko se događa da netko od njih nadživi generaciju koja ih je obožavala i uzdigla u kraljevstvo slave. Za razliku od svjetskih mitova i legenda koji su podložni koroziji zaborava zbog smjene generacija, tehnoloških revolucija ili promjene modnih trendova, Šibenik ljubomorno čuva i njeguje svoje mitove i legende pa oni, za razliku od globalnih, traju i rastu iz naraštaja u naraštaj. Dražen Petrović, šibenska kapa, Mišo Kovač, KK Šibenka, 1983. … Brižni vrtlar u šibenskom vrtu tih ikona danas je mladost koja nije bila ni rođena kada se počela sijati njihova zvjezdana prašina, a ljubav prema Šibeniku i zavičaju pretvorila ju je u zdušnog čuvara zavičajne baštine te kolektivnog i osobnog identiteta Šibenčana.

Slatka nostalgija Puno je osoba, pojava i događaja od kojih je sazdano žilavo i ponosno zavičajno tkivo Šibenika i Šibenčana. Među njima su oni o kojima pišu povjesničari i koje su zabilježeni u službenoj dokumentaciji, ali i oni koji žive samo u sjećanju, za koje se veže slatka nostalgija vezana za mladost, ali i zrelost nekoliko šibenskih generacija. Posebno mjesto među njima pripada Bambiju, restaurant – disco baru koji se duboko urezao u šibensku kolektivnu memoriju i postao kultnim mjestom moderne šibenske povijesti. Nema pravog Šibenčanina rođenog između četrdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji nije čuo za Bambi te bismo mogli parafrazirati Descartesa: Bio sam u Bambija – dakle Šibenčanin sam!

Ukazanje na njivi

sam

TEKST: STANKO FERIĆ FOTOGRAFIJE: GIACINTA MATTIAZZI

Bambi je endemska pojava. Samo je u Šibeniku moguće da jedna osebujna kombinacija restorana i diskoteke koja se ukazala na njivi, u pustoši izvan grada, postane cilj masovnih hodočašća i bespogovornog štovanja. Bambi je bio čudo kojem se iz današnje perspektive ne treba čuditi. Spoj modernog, gotovo gospodskog restorana u kojem su se pripremale vrhunske delicije od mesa i ribe i suvremeno opremljenog, ogledalima okruženog diskokluba u kojem su se točili viski, francuski konjak i šampanjac imponirao je svakome tko je držao do sebe i smatrao se dijelom više srednje klase koja je tada cvjetala. On je u sivilu oskudnog socijalizma bio blještava oaza svijeta i žuđenog Zapada po svom modernom interijeru, stilu koji je nametao i klijenteli koja ga je posjećivala. Bio je kapsula kojom se ŠIBENIK

Neno Radečić Šu: U Bambiju smo se osjećali kao elita Naš Bambi bio je otmjen, miran i fin. U to vrijeme nigdje nije postojalo ništa slično. Kokići su u startu nametnuli visoke kriterije u svemu, od odjeće do uljuđenog ponašanja, i svi su to prihvatili. Mislim da je svakome od nas imponiralo što se može uklopiti u jedan takav svjetski mondeni ambijent. Bambi je bio elitni klub i svi smo se osjećali kao elita. Pio se samo whiskey, a pušio se znameniti sarajevski Marlboro. Ljudi su pazili kako se ponašaju i odijevaju. Osjećali smo se sjajno. Kada je prestao raditi mnogi od nas osjećali su se kao da su izgubili neku blisku osobu. I danas mi jako nedostaje.

ŠIBENIK

Fabijan Žurić, Branko Kokić i Dubravko Žurić s društvom u Bambiju 1984. ili 1985. godine

Bambi je radio samo do 1987. godine. Postojao je tek četiri godine kada je nepovratno otišao u carstvo nostalgije. Zgradu je kupila jedna tvrtka iz Varaždina koja je u njemu namjeravala otvoriti svoj pogon, ali on nije nikada proradio jer otišla u stečaj. Prazna zgrada u stečajnom je postupku postala vlasništvom tadašnje Općine Varaždin koja nije imala interesa ondje nešto pokrenuti. Objekt je zatim unajmilo poduzeće iz Splita koje je u njemu otvorilo trgovinu mješovite robe, ali ona nije trajala dugo. U Domovinskom ratu Bambi je neko vrijeme bio vojarna u kojoj su boravili pripadnici PZO 113. brigade HV-a, a nakon rata zgradu je od Općine Varaždin kupio jedan poduzetnik i u njoj otvorio krojačku radnju i mali pogon za proizvodnju papirne galanterije koji i danas radi. SIJEČANJ/VELJAČA 2014.

Posvećenost svakom kupcu i oslonac na domaću banku

Autoškola Barbara

Novi vozni park i puna informatička oprema na raspolaganju polaznicima

utoškola Barbara jedna je od prvih privatnih autoškola u Šibeniku i jedna od najdugovječnijih. Osnovana je u ljeto 1991. godine, uoči Domovinskog rata, a uspjela je preživjeti i rat i sadašnju gospodarsku krizu u kojoj se broj polaznika prepolovio u odnosu na situaciju otprije pet šest godina.

Potpora banke s ljudskim likom -Teška gospodarska situacija i neimaština pogađaju uvelike i nas jer ljudi nemaju novca za polaganje vozačkog ispita. Možemo se samo s nostalgijom sjećati onih gužvi koje su nekada vladale u autoškolama. No zahvaljujući Jadranskoj banci koja nas prati od početka ipak opstajemo na tržištu. Kad su upisi slabiji koristimo kredite, a kad posao krene malo bolje vraćamo ih. Bez razumijevanja banke i susretljivosti njezinih službenika ne bismo mogli opstati. Osim toga, to je naša, šibenska banka, banka koja još uvijek ima ljudski lik, u kojoj će netko saslušati tvoj problem ili tvoj plan i savjetovati te što je najbolje napraviti, ističe Zoran Belamarić, vlasnik autoškole Barbara. Iako im to još uvijek nije obveza ta je autoškola potpuno informatički opremljena računalima i drugim nastavnim pomagalima, a polaznici teoretski dio nastave mogu polagati ili na pisanom ispitu ili preko računala, mogu tražiti i on line savjete predavača, kako ističe Belamarić.

U autoškoli Barbara uskoro i A kategorija U toj autoškoli, koja sada ima pet zaposlenika, obnovili su vozni park, a zahvaljujući financijskoj potpori Jadranske banke ponovno uvode polaganje A kategoriju za vozače motocikla. -Ti su ispiti traženi, pogotovu u ljeto i proljeće jer je mnogima po gradu zgodnije i praktičnije pa i jeftinije voziti se motorom. No osiguravanje uvjeta za polaganje te kategorije je zahtjevno. U našoj branši su inače ulaganja dosta velika. Primjerice, jedno radno mjesto stoji oko 120 000 kuna, koliko stoji jedna automobil koji služi za učenje vožnje, a

pitanje je kada ćete to ulaganje vratiti. Ovaj posao postaje sve zahtjevni jer traži stalnu edukaciju, rad na sebi i stalno obnavljanje licence. Mnogi instruktori su u međuvremenu zbog toga odustali od ovog posla. Ljudi sa strane nemaju takvu predodžbu o našem poslu i misle da se sve svodi na poznavanje nekoliko prometnih znakova, ali to nije ni približno tako, kaže Belamarić. Unazad četrdeset godina, koliko se on bavi tim poslom, mnogo se toga promijenilo i to ne samo u kada je riječ o smanjenju broja polaznika.

Žene nekad raritet, danas većina među polaznicima Prisjeća se kako je u njegovim početcima glavna vijest u gradu bila kada bi neka žena došla polagati vozački ispit i svi bi o tomu pričali, a danas je među polaznicima više žena nego muškaraca. Prevladava uglavnom mlađa populacija, ali ni u kom slučaju kao prije desetak godina kada je svaki srednjoškolac, čim navrši osamnaest godina dobio na poklon polaganje vozačkog ispita. Autoškolu Barbara pohađaju i ljudi srednjih godina koji su tek u toj životnoj dobi došli u priliku da sebi mogu priuštiti vozačku dozvolu. No Belamarić vjeruje da će čim prevladamo krizu posao opet procvjetati i da će u Šibeniku biti manjak instruktora vožnje. a.d.v. ■

Autoškola Barbara Šibenik, Zrinsko Frankopanska 6 Tel: 022 218 023, Mob: 098 445 988 E-mail: barbara@si.t-com.hr

ŠIBENIK

PORTRET

MIRO KOTARAC

Likovna umjetnica Duška Zaninović Duki:

Treba samo slijediti 48

ŠIBENIK

SIJEČANJ/VELJAČA 2014.

POV R ATAK U RO DNI G R AD

instinkt

svoj i prepustiti se čarima boja

ŠIBENIK

P O L E M I K E

Prof. dr. sc. GOJKO NIKOLIĆ

Rebus

na Dobriću je

univerzalna poruka ljudima da su smrtni

ŠIBENIK

Upitna je točnost dosadašnjih, u javnosti prihvaćenih i u turističkoj promidžbi Šibenika korištenih, tumačenja značenja rebusa na Dobriću

ijelim mišljenje mnogih da je Šibenik, taj najstariji hrvatski grad, najbogatiji kamenom plastikom i povijesnom arhitekturom na Jadranu. Malo ih je, međutim, koji znaju da su povjesničari pedantno popisali nevjerojatnih 3300 različitih povijesnih znamenitosti u užoj gradskoj jezgri. Nažalost to kulturno i umjetničko bogatstvo Šibenika još nije turistički valorizirano i iskorišteno. Premalo se struka aktivirala da iz anonimnosti izvuče prelijepe skulpture, detalje zdanja, arhitekturu... Zakazali su i svi oni ljubitelji Šibenika koji su mogli doprinijeti širenju informacije o gradu. Slična je situacija i s očuvanim tvrđavama u gradskoj jezgri. Šibenik ih ima čak tri uz četvrtu na ulazu u kanal sv. Ante. Poseban problem je devastacija zdanja u povijesnoj jezgri koja su doživjela nedopustive preinake, a na mnoga od njih nadograđivana su rugla, što nitko nije spri-

ječio i sankcionirao. Kao primjer mogu navesti svoju rodnu kuću, palaču Pellegrini-Tambača, u Ulici Jurja Dalmatinca 2 na čijem je vanjskom zidu prema Četiri bunara, nadograđen betonski balkon. Kada sam ja rođen, upravo u toj sobi, i sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, njega nije bilo. Takvih primjera moglo bi se mnogo nabrojati. Dovoljno je prošetati se Goricom i Docem da se to vidi. Isto tako uočljiva je sustavna nebriga za pojedine kulturne spomenike. Sve zajedno doprinijelo je da se Šibenik (još) nije pretvorio u turističku meku na našoj obali što je stvarno i zaslužio.

Opjevani rebus na Dobriću Nije riječ samo o velikim zdanjima, palačama, crkvama i tvrđavama. Šibenik je nevjerojatno bogata riznica malih, ponekad jedva uočljivih, ali dragocjenih spomenika. Recimo nijedan ŠIBENIK

HOTEL VRATA KRKE

H O T E L

Vrata Krke

Hotel Vrata Krke Šibenik, Lozovac bb 22 2021 Lozovac Tel: +385 22 778 092 Fax: +385 778 091 info@vrata-krke.hr www.vrata-krke.hr

ŠIBENIK

ako mu samo ime kaže, hotel „Vrata Krke“ smjestio se na ulazu u Nacionalni park Krka koji sa svojih sedam sedrenih slapova čini prirodni krški fenomen, te je udaljen svega 4 km od autoceste A1 te 10 km od Šibenika i mora. Hotel „Vrata Krke“ je obiteljski hotel koji gostima pruža odmor i opuštanje u novoopremljenim sobama i apartmanima visokog standarda i kvalitete, a u duhu starih dalmatinskih kuća s modernim pogodnostima. U hotelu možete pronaći i bogatu gastronomsku ponudu koja će razveseliti svačije nepce, a ljubazno i stručno osoblje upotpunit će doživljaj Dalmacije iznoseći na vašu trpezu pomno birana jela spravljena po starim domaćim recepturama. Hotel „Vrata Krke“ pobrinut će se da njihovi gosti provedu zanimljivo i kvalitetno vrijeme tijekom posjeta te će im omogućiti posjet prekrasnim vidikovcima duž rijeke Krke, jašući na jednom od konja iz “Konjičkog kluba Krka“ Za sve one koji su samo u prolazu, nudimo kratki predah u caffe baru, pizzeriji ili restoranu hotela. Kako biste ugodne trenutke provedene u “Vratima Krke” zauvijek pamtili, ne zaboravite odabrati jedan od suvenira iz naše suvenirnice.

ŠIBENIK

INTERVJU

IVICA KOSTANIĆ

Dr. Ante Romac, šibenski pučki likar, liječnik, specijalist opće medicine, osnivač i šef prve Službe hitne pomoći u povijesti Šibenika, filozof, vođa prvog studentskog štrajka u Europi nakon Drugog svjetskog rata, šahist te jedan od osnivača i predsjednik Međunarodnog novogodišnjeg festivala šaha Solaris

Nije pro

emam se potrebe prikazivati društvu po slici koju netko o meni ima, nego samo po ljudskom i osobnom stavu i osjećaju. Ja sam bivši doktor, bivši Hrvat, bivši vođa prve pobune studenta u Jugoslaviji i Europi nakon Drugog svjetskog rata, bivši ustaša ubačen u redove Saveza komunista, bivši ateist, bivši klerikalac, bivši jeftini filozof i mudrijaš… sve bivši, a sada više nisam ništa i godi mi ne biti ništa. Očekujem da ću portretirajući samog sebe u ovom odgovornom autoportretu mnogima biti zanimljiv, a još većem broju težak i trpak, ali ako još išta mogu učiniti u ovim godinama za taj svoj narod koji toliko volim, a s kojim se ne slažem u razmišljanju i ponašanju, onda je red da to učinim sada kad više nitko ne može misliti da mu se ja želim dodvoriti da bih negdje bio izabran ili za nešto nagrađen. Od svega toga sam odustao ima tome već dvadeset godina. Motiv da javno govorim o sebi moja je želja da svom narodu poručim koliko je nevaljan. Da bi se ova moja želja mogla razumjeti, moram najprije progovoriti o temeljima konstrukcije svog karaktera koji me sili i navodi da o svemu imam svoje mišljenje i da u svakoj prilici imam svoj stav makar to bilo teško pa i opasno.

Kako srećom usrećiti druge ljude Sebe se kao osobe prvi put sjećam kada mi je bilo četrnaest mjeseci. Tada sam u rodnom Vukšiću gledao mještane kako igraju balote i zamijetio da se vesele kada dobiju punte. Uletio sam među balote, zgrabio jednu, odnio je do druge i pogodio je. Bio sam neizmjerno sretan što mogu izvesti nešto što polazi za rukom odraslima. Prepoznao sam vlastitu sposobnost da mogu nešto učiniti. U istom trenutku postao sam svjestan koliko je taj moj čin razveselio ljude oko mene. Tako sam u svojoj prvoj životnoj školi za cijeli život naučio lekciju da svojom srećom mogu usrećiti i druge ljude. Tako je nastala moja prva životna doktrina: Budi sretan zbog

PORTRET INTERVJU

P(r)ogledaj dobro, blem tko je čiji čovjek, moj dobri narode svojih sposobnosti, budi sretan i radostan zbog tuđe sreće i radosti. Po tom sam načelu živio do sada, a nadam se da ću tako živjeti do kraja.

Vidjeti što drugi ne vide Drugu važnu stvar o sebi shvatio sam na svoj treći rođendan. Na jednom kamenu koji sam našao na hrpi kamenja prepoznao sam oris orlove glave. Sva druga djeca gledala su taj kamen i nisu nikako mogla vidjeti glavu orla na njemu. Postao sam svjestan da mogu, za razliku od mnogih drugih, u jednoj bezličnoj sivoj situaciji zamijetiti cijelu paletu boja, značaja, vrijednosti, smisla, poruka... Kasnije mi je to puno značilo i pomoglo, bilo da je riječ o struci, politici, ljudima ili običnim životnim situacijama. Treći temeljni kamen mog karaktera i odnosa prema životu uzidala je moja majka kada mi je bilo šest godina. Počeo je rat. Moj otac Ivan otišao je, a majka Ivanica ostala je sama s nas troje djece. Imao sam godinu dana mlađu sestru i tri godine mlađeg brata. Jednoga dana mi je prišla i s punim povjerenjem u moju zrelost i sposobnost da ću je razumjeti kazala: -Sine, vidiš ovaj komad kruha. Ja taj kruh moram dati mlađoj djeci, a ti si već velik i moraš se snaći. Pokušaj u polju naći mrkvu, krumpir... Od sada se moraš sam brinuti o sebi. Druga bi djeca možda kroz neku psihoanalitičku prizmu nalazila niz nepovoljnih ocjena za njen postupak i osuđivala bi je. Ja sam shvatio njenu poruku i od tada sam joj bio pomoćnik u zbrinjavanju mlađe djece. Nikada, baš nikada nisam imao čak ni primisao da me je majka na bilo koji način diskriminirala. Dakle, treći temeljni kamen mog karaktera je osjećaj pokroviteljskog nagona prema svim ljudima.

Priča o dobrom, hrabrom i dostojanstvenom fratru I Događaj koji je me je konačno definirao kao osobu i trajno se upečatio u moje kasnije po-

našanje zbio se kada mi je bilo osam godina. Tada sam čuo priču o hrabrom i dostojanstvenom fratru. Dogodilo se da su talijanski fašisti opkolili jedno selo za koje su sumnjali da je partizansko s namjerom da ga spale i razore, a sve njegove stanovnike pobiju. Do zuba naoružane vojske bilo je petnaest puta više nego golorukih mještana. Djeca su skamenjeno gledala u svoje roditelje predsmrtno predane neumitnosti. Tada je iz susjednog sela došao taj fratar u svojoj crnoj mantiji i stao pred zapovjednika koji je na njega vikao, prijetio mu, grozio se, a on je izgovarao samo jednu rečenicu: -Svoj naum možete postići samo preko mene mrtva. Zapovjednik je grmio, a fratar je stajao pred njim mirno i dostojanstveno. Silniku, gospodaru života i smrti, on se suprotstavio jedinim što je imao – svojom ljudskošću i moralom. Uvijek kada sam se izlagao i suprotstavljao silnicima, gluposti, nemoralu sjetio bih se tog fratra i mislio: - Ustrajat ću na svojim uvjerenjima bez obzira na visinu cijene koju bih zbog toga mogao platiti. Što je bilo s tim veličanstvenim hrabrim fratrom? Doznao sam da su ga nakon rata neki napredni omladinci vrijeđali, da su ga pljuvali, čak i tukli. Neka pastirica ga je jednog zimskog jutra vidjela kako u trikama bez bičava odlazi. To što mu se dogodilo nakon što je založio vlastiti život da bi spriječio pokolj nedužnih smatram sramotom, ne politike, ne nekog režima, nego ljudske pameti.

Hrvatstvom, domoljubljem i katoličanstvom zadojili su me najprije moji roditelji. Kako sam bio dijete koje je voljelo čitati, upio sam iz djela Kranjčevića, Kovačića, Radića, Starčevića, Šenoe upiti možda i nekritički vjeru u plemenitost hrvatskog puka i notu domoljubne osjećajnosti.

Kako funkcionira psihologija politike s pozicije moći Politički i socijalno postao sam odrastao u devetnaestoj godini. Najprije sam se suočio s činjenicom da se puno roditelja razvodi i napušta svoju djecu samo zato što se više ne razumiju. Nisam se mogao pomiriti s tim. Ja sam uživao, mogao bih reći, plemenito razumijevaŠIBENIK

CULINARIA ŠIBENIK

C U L I N A R I A

Š I B E N I K

Raskoš skromnosti Tripice od grdobine SASTOJCI (ZA 4 OSOBE) kilogram želudaca od grdobine 250 grama bijele kukuruzne pure (a može i obične) šest do deset žlica maslinova ulja tri žlice kvasine tri-četiri češnja luka jedna čili papričica jedan manji korijen selena (cca 100 grama) 150 grama mrkve jedan decilitar bijelog vina 2,5 litre ribljeg temeljca nekoliko češnjeva luka 150 grama tikvica jedna crvena paprika jedna zelena paprika PRIPREMA: U vrelu posoljenu vodu kojoj je dodano malo kvasine ubace se tripice (želuci) od grdobine i ostave kuhati pola sata. Kada su kuhane, tripice treba izvaditi iz vode, pustiti ih da se ohlade i izrezati na trake. Zatim se u prikladnu posudu nalije ulje i na laganoj vatri aromatizira lukom i čilijem koje, kada puste okuse i mirise, treba izvaditi. Na ulje se zatim stavlja na listiće izrezana kapula koju se posoli i pirja na laganoj vatri da postane staklenasta, a zatim se u posudu ubacuju sitno isjeckana 72

ŠIBENIK

mrkva i selen te pirja petnaestak minuta. Kada mrkva i selen malo omekšaju, dodaju se začini po želji i ukusu te ulije vino pa se sve nastavi pirjati dok tekućina gotovo sasvim ne ispari. Sada je vrijeme da se dodaju tripice i ulije pola ribljeg temeljca (riblja juha koju smo ranije skuhali od povrća i ostataka ribe) pa se sve to na laganoj vatri kuha dva do dva i pol sata, odnosno sve dok tripice ne budu sasvim meke. Na kraju se, u zadnjih pet minuta kuhanja, dodaju na tanke trake izrezane tikvice i paprika. Dok se tripice kuhaju, skuha se pura, ali ne na uobičajeni način. Najprije

se na laganoj vatri lukom i čili papričicama aromatizira maslinovo ulje pa se na tome zakuha druga polovica ribljeg temeljca u koju se umiješa 250 grama bijele kukuruzne pure. Pura se kuha dok se ne zgusne, a pri kraju se po želji može, a ne mora, dodati malo maslaca ili ribanog sira parmezana. PRIJE IZNOŠENJA NA STOL Puru je moguće lijepo oblikovati pomoću kalupa, a tripice lijepo izgledaju ako ih se ukrasi cvjetovima ružma-

rina. Kao kalup može poslužiti neka zgodna zdjelica ili školjka jakovske kapice, a odlično može poslužiti i žlica za sladoled. VINO Iako je riječ o skromnom jelu pripremljenom gotovo od ribljeg otpada, ono posluženo u prikladnom pijatu izgleda raskošno pa ga treba nagraditi izvrsnim vinom. Preporučujemo plavinu iz podruma vinarije Sladić iz Plastova.

SIJEČANJ/VELJAČA 2014.

kromnost je ljudska osobina koja se učiniti, a dodatno ga je zakomplicirao neu mnogim kulturama smatra jednom ki pjesnik koji je imao potrebu zapisati da od najvećih vrlina. Ona podrazumiskromnost nije za svakoga i da najbolje jeva jednostavno i samozatajno ponašapristaje samo onima koji bi imali zbog nje. Skromni ljudi su štedljivi, ne teže bočega biti neskromni. gatstvu i luksuzu, umjereni su u svemu, a Novu, do sada nepoznatu, dimenziju osobito u jelu i piću. Osobine suprotne skromnosti kao vrline nije otkrio ni pjesnik skromnosti su pohlepa, nadmenost, sujeta, Portret Rudolfa Štefana snimio: Davor Šarić ni filozof nego - kuhar. Naravno, riječ je o oholost, gordost, drskost... Postoje, naravnašem kuharu, tvorcu šibenske culinarije, Rudolfu Rudiju no, prava i lažna skromnost kao i razlike u ocjeni vrijednoŠtefanu. On je pošao od ispravne premise da biti skroman sti skromnosti. Neka istraživanja pokazala su, primjerice, da ne znači biti siromašan te da sukladno tome biti štedljiv a žene skromnost kod muškaraca vide kao znak slabosti, dok priori ne znači odricanje od čulnih užitaka, osobito ne u jes druge strane muškarci skromnost kod žena smatraju polu i piću. Plod takvog razmišljanja dva su osobito ukusna i željnom i pozitivnom osobinom. Pitanje definicije skromnoizgledom raskošna, a sastojcima više nego skromna jela jer sti uopće nije tako jednostavno kako se može na prvi pogled su spravljena od onoga što i gladni bacaju. ■

Ždrijed SASTOJCI (ZA 4 OSOBE) 800 grama ždrijela i jednjaka od bakalara ili mola, dijelovi između ribljih usta i želuca koji se inače bacaju kada se riba čisti (ždrijelo + jednjak = ždrijed) jedna glavica kupusa verzota (kelja) osam žlica maslinova ulja četiri fete pancete dva češnja luka po jedna grančica timijana i ružmarina sol papar PRIPREMA: Najprije se na laganoj vatri u teči zagrije maslinovo ulje i lagano aromatizira lukom i začinskim biljem. Na aromatiziranom ulju, iz kojeg treba izvaditi luk i začine, stave se grkljani od mola ili bakalara i pirjaju uz stalno miješanje dok meso ne omekša, a ulje postane gusto. Kada je meso omekšalo, odvoji ga se od ulja, posoli, popapri po ukusu i stavi na stranu. Listovi verzota, s kojih treba ukloniti debele i tvrde dijelove, nakon što su skuhani u slanoj vodi režu se na trakice, posole te začine maslino-

vim uljem i nekoliko kapi kvasine. Na kraju se na suhoj tavi peku fete pancete dok postanu staklenaste i dobiju lijepu zlatnu boju. PRIJE IZNOŠENJA NA STOL Na pijatu se od verzota napravi gnijezdo, na njega se položi riblje meso pa se sve prelije onim finim, gustim i mirisnim uljem u kojem je pirjano, a pored se položi feta pržene pancete.

VINO Uz ovaj raskoš skromnosti bojom, okusom i mirisom najbolje prija prošlogodišnji rosé proizveden i njegovan u vinariji Sladić iz Plastova. ŠIBENIK

PORTRET

MIRO KOTARAC

Z A V I Č A J N I

P U T O P I S

Rijeka koje više a ona i

ŠIBENIK

SIJEČANJ/VELJAČA 2014.

nema, dalje teče...

U ZNAK SJEĆANJA NA MARINU STOJIĆ I SENDA BAJRIĆA SENU NAPISAO I SNIMIO: JOSO GRACIN ŠIBENIK

Na usluzi građanima i cijeloj lokalnoj zajednici

Novac za donacije po novim kriterijima i pravilima

radski parking d.o.o. kao društveno odgovorna tvrtka financijski pomaže niz događaja, udruga, institucija i potrebitih pojedinaca u lokalnoj zajednici što potvrđuju i brojke iz njihovog poslovanja koje su dostupne javnosti. Čak oko 180 000 kuna izdvojila je ta tvrtka u ovoj godini za sponzorstva i donacije potvrđujući time osjetljivost za društveno odgovorno poslovanje. Financijsku pomoć dobile su brojne sportske, kulturne i humanitarne udruge, u prosjeku oko tisuću kuna po zahtjevu, a među najčešćim korisnicima bilo je Kulturno vijeće Grada Šibenika koje je organiziralo niz kulturnih i zabavnih događaja.

Pomoć malim herojima i heroinama Šibenika Posebnu osjetljivost u Gradskom parkingu pokazali su prema teško oboljelim Šibenčanima oko kojih se ove godine mobilizirala šibenska javnost u svom humanitarnom djelovanju. Tako su za liječenje četrnaestogodišnjeg Marina Dukića, još jednog šibenskog malog heroja koji se hrabro bori s teškom bolešću, izdvojili petnaest tisuća kuna. Financijska pomoć mu je bila potrebna kako bi mogao otići na eksperimentalnu terapiju u kliniku u Beču u čemu je i uspio zahvaljujući pomoći brojnih ljudi dobre volje. Gradski parking je izdvojio novac i za liječenje šibenske heroine Mare Roša, hrabre djevojke kojoj je dijagnosticiran zloćudni tumor na mozgu. Njezina priča dirnula je tisuće ljudi ne samo iz Šibenika koji su, jednako kao i Gradski parking, uplatili novac za njezino liječenje i pomogli joj da ode na operaciju u Švicarsku. Popis onih koji su dobili u ovoj godini financijsku pomoć Gradskog parkinga poduži je, a jednako je dug i onaj na kojem su udruge, klubovi i pojedinci koji tu pomoć očekuju u 2014. godini. No, od sljedeće godine pravila su promijenjena.

Prvi u Županiji odredili kriterije za sponzorstva i donacije Gradski parking je, kao poduzeće odgovorno prema lokalnoj zajednici kojoj želi pomoći, ali istodobno želi i da ta financijski pomoć ima najjači učinak napravilo ono što do sada nije

napravilo niti jedno drugo gradsko ili javno poduzeće kada je riječ o sponzorstvu i donacijama. Za iduću godini odredili su poseban fond za donacije i sponzorstva, a novac neće dodjeljivati prema pojedinačnim zahtjevima tokom godine nego na temelju javnog poziva koji su zaključili krajem prosinca, a na koji su se trebali prijaviti cjeloviti projekti. Utvrdili su nekoliko kategoriji i to: mladi, obrazovanje i znanost, očuvanje kulturne, povijesne i tradicijske baštine te očuvanje okoliša, humanitarni projekti i sport. Kriteriji odabira za dodjelu sponzorstva i donacija su samoodrživost projekta,vrijednost mjerljiva kroz doprinos društvu i lokalnoj zajednici, kreativnost te dosadašnja uspješnost projekata.U Gradskom parkingu smatraju da će na taj način sredstva koja doniraju zaista doći u prave ruke i da će pridonijeti onomu što je i njih cilj – dobrobiti lokalne zajednice i podizanju kvalitete u gradu Šibeniku. a.d.v. ■

eć četiri godine ustrajno kuca veliko Šibensko srce dobrote koje pomaže kad god nekome pomoć zatreba. Dobrotvornu akciju Šibensko srce domaći trgovački lanac Djelo pokrenuo je početkom 2010. godine sa željom da uspostavi domaći lanac solidarnosti među žiteljima Šibensko – kninske županije i stvori humanitarni fond iz kojeg će se u svakom trenutku moći pružiti pomoć potrebitima. Ove godine, krizi usprkos, Šibensko srce je kucalo dobrotom koju treba cijeniti. Prikupljeno je gotovo trideset tisuća kuna. Novac su dobili pojedinci kojima je pomoć bila neophodna da prebole teške bolesti te Udruga žena sv. Antun i Udruga Izvor ljubavi, institucije koje skrbe o našoj najvećoj brizi, teško oboljeloj djeci. KAKO KUCA ŠIBENSKO SRCE? Princip je jednostavan. Kupnjom proizvoda koji su označeni akcijom Šibensko srce svaki se mjesec izdvaja deset posto njihove prodajne vrijednosti za pomoć osobama ili udrugama koje su navedene na plakatima Šibenskog srce koji se nalazi u svim dućanima Djela tako da se odmah zna u čije će ruke svaka kuna doći.

ŠIBENIK

LIJEPO KUCA VELIKO ŠIBENSKO SRCE

ŠKOLA ODGOVORNE KUPOVINE DOMAĆIH PROIZVODA Dobrotvorna akcija pomoći bližnjima, pojedincima ili udrugama koje skrbe o potrebitima, Šibensko srce domaćeg trgovačkog lanca Djelo puno je više od izravne solidarne pomoći potrebitima. To je ujedno i škola odgovorne kupovine domaćih proizvoda jer potrošači kupujući hrvatske proizvode izravno pridonose razvoju hrvatskog gospodarstva i razvitku šibenske regije. Školovanje se sastoji u širenju svijesti građana da nećemo napredovati, prevladati krizu i živjeti bolje ako budemo kupovali samo uvozne i zanemarivali domaće proizvode. Zbog toga Djelo uporno i djelatno promiče hrvatske proizvode i proizvođače. Ogledalo takve poslovne vizije je akcija Šibenski proizvod kojom Djelo nastoji otvoriti vrata tržišta što je moguće većem broju zavičajnih poduzetnika i proizvođača. Oni su Djelu uzvratili povjerenjem i dodatnim trudom na povećanju kakvoće svojih već ionako izvrsnih proizvoda. ■

SIJEČANJ/VELJAČA 2014.

ŠIBENIK, VODIČKA 1, KALELARGA, 022 212 621

ADHARA

OAZA ODJEĆE ZA ŽENE KOJE ZNAJU