ČASOPIS ZA PROMICANJE ZAVIČAJNIH VRIJEDNOSTI I BAŠTINE ■ BROJ 22 ■ STUDENI/PROSINAC 2014. ■ WWW.MOK.HR ■ 29,00 kn
KALENDAR
100. obljetnica Prvog svjetskog rata Neispričane i zaboravljene šibenske priče iz Prvog svjetskog rata DOSSIER
Šibenska vinska baština Vinarska obitelj Tambača PORTRET
Prof. dr. sc. emeritus Mladen Friganović Moša ISTRAŽIVANJE REVITALIZACIJA ŠIBENSKIH TVRĐAVA ■ INTERVJU PETAR BARANOVIĆ ■ ŠIBENSKI KLUB TOMISLAV BARAN ■ ZAVIČAJNI PUTOPIS PUTOVANJE U ZEMLJU ZMAJEVA I SUNČEVIH RATNIKA ■ P R O I Z V O Đ AČ I Z N A N J A H R A N A B U D U Ć N O S T I I Z K N I N S K E TVORNICE ZNANJA ■ CULINARIA SLASTI I GUŠTI NOĆI BEZ MJESEČINE
sadržaj 4
SLIKA NA NASLOVNOJ STRANI: Šibenčanka Tonke Friganović širom Europe poznata kao Stefanija Falica bila je prva vojnikinja i prva heroina Prvog svjetskog rata. O toj Šibenčanki rođenoj krajem 19. stoljeća u poznatoj šibenskoj obitelji Friganović u uličici preko puta današnje Centralne gradske ljekarne (Ulica Stjepana Radića) naveliko se pisalo i govorilo širom Austro – Ugarske. Bila je slavna i popularna, ali nakon rata brzo pala u zaborav iz kojeg je vraćamo zahvaljujući sjećanjima Šibenčana i cijelo stoljeće starim novinskim tekstovima. Izvorna fotografija objavljena je u Ilustriranom glasniku, 1914. godine.
10
18
28
I S T R A Ž I V A N J E
I N T E R V J U
KALENDAR
D O S S I E R
Revitalizacija šibenskih tvrđava i uređenje pozornice na tvrđavi sv. Mihovila
Petar Baranović, saborski zastupnik Narodne stranke - reformista, diplomirani inženjer morskog ribarstva
100. obljetnica Prvog svjetskog rata
Prešućena povijest šibenskog vinarstva
Šibenčani su zadovoljni, ali i kritični Šibenčani su, pokazala je naša anketa, jednostavno na prvi pogled zavoljeli pozornicu na tvrđavi sv. Mihovila, a naklonost joj, eto još jednog šibenskog paradoksa, iskazuju i oni koji je nakon otvorenja nisu nikada posjetili.
38 50
2
ŠIBENIK
Nije pametno imati više ribarskih brodova na moru nego ribe u moru Na Jadranskom moru i dalje vlada anarhija bez obzira na to što je nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju naš dio Jadrana postao dio zajedničkih ribolovnih voda Europske unije zato što pravila određuju i provode ljudi koji nisu stručni jer ih je na poziciju da kreiraju sudbinu mediteranskih i europskih ribara dovela politika.
BAŠTINA
Muzeji betinske drvene brodogradnje -Naš muzej - kaže Kate Šikić Čubrić, privremena ravnateljica Muzeja betinske drvene brodogradnje, -neće biti tek jednodimenzionalna izložba eksponata, već multimedijalni prezentacijski i edukacijski centar koji će proizvoditi događanja. Ne mislim pri tome samo na događanja namijenjena turistima i obogaćivanju ponude tijekom turističke sezone. PROIZVOĐAČI ZNANJA
Hrana budućnosti iz kninske tvornice znanja Proizvođači pekarskih i drugih proizvoda na bazi žitarica s područja Šibensko-kninske županije, ali i iz cijele Hrvatske, od ove će godine moći računati na unaprjeđivanje proizvodnje i poboljšanje svojih proizvoda te postizanje veće tržišne konkurentnosti zahvaljujući projektu Veleučilišta Marko Marulić u Kninu.
Vinarska obitelj Neispričane i Tambača zaboravljene šibenske priče iz Za razliku od većine drugih sličnih obitelji koje su živjele od vinograda i Prvog svjetskog rata uvinaŠibeniku Tambače su puno ulagale u znanje Prvi svjetski rat za cijeli je svijet počeo 28. srpnja 1914. i završio 11. studenoga 1918. godine, dok je u Šibeniku formalno trajao do 12. lipnja 1921. godine kada je okončana talijanska okupacija, a stvarno do 8. travnja 1922. godine kada ga je napustio zadnji ratni brod s pripadnicima talijanske okupacijske vojske.
60 74
i, današnjim rječnikom rečeno, nove tehnologije te, među prvima u Šibeniku, u marketing.
PORTRET
Mladen Friganović Moša -Fetivi sam Šibenčanin! – rekao nam je na početku priče prof. dr. sc. Mladen Friganović i tako postavio zlatni okvir unutar kojeg je finim potezima kista sjećanja narisao jednu od najljepših slika o Šibeniku i Šibenčanima između dvaju svjetskih ratova. ZAVIČAJNI PUTOPIS
Mistično putovanje u Zemlju zmajeva i Sunčevih ratnika Kroz rumeni oganj, plamen i žar ukazuju mi se drevni slavenski bog sunca, četveroglavi Svantevid i njegov ognjeni mač, a kroz tamu proleti krilati zmaj i nestane za planinskim vrhovima. Odakle se stvorio? Odakle je doletio? Je li taj šum golemih krila, je li to hujanje divovskog tijela kroz zrak samo plod moje mašte?
Časopis Šibenik tm svaki drugi mjesec • portal www.mok.hr / www.sibeniknews.com svaki dan
ČASOPIS ZA KULTURU, ZNANOST, OBRAZOVANJE I PROMICANJE ZAVIČAJNIH VRIJEDNOSTI ISSN 1847-5116 UDK 008(497.5-3 Šibenik) Broj 22, godina 5. Izlazi dvomjesečno CIJENA POJEDINAČNOG PRIMJERKA: 29 kn Šibenik, studeni/prosinac 2014. godine NAKLADNIK: Moć komunikacije d.o.o., Šibenik ZA NAKLADNIKA: Diana Ferić ŽIRO RAČUN: Jadranska banka, Šibenik PRETPLATA, NARUDŽBE I ISPORUKA POUZEĆEM: 099 7333627 FAX: 022 217 371 ADRESA: Trg Andrije Hebranga 11a 22 000 Šibenik Tel/fax: 022 217 371 E-MAIL: mok.poc@gmail.com mok.fps@gmail.com www.mok.hr GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Stanko Ferić LEKTORICA: Nataša Jurić-Stanković DIZAJN I PRIPREMA: Nino Tocigl AUTORI I SURADNICI U 22. BROJU: Prof. dr. sc. Gojko Nikolić, prof. dr. Mladen Friganović, doc. dr. sc. Jadran Kale, prof. Vedran Jakšić, Darko Gulin, prof. Ivo Livaković, Tomislav Vukorepa, Nada Lambaša, mr.sc. Nataša Mučalo, Neno Glomus, Josip Novak, Milivoj Blažević, Šime Zanze, Joso Gracin, prof. Ivo Livaković, Manuela Radulović, Joško Zaninović, Rudolf Štefan, Emilija Friganović, Diana Ferić, Stanko Ferić. ARHIVSKA GRAĐA: Privatni arhiv Ante Baranića, privatna dokumentacija prof. dr. Mladena Friganovića, dokumentacija Muzeja betinske drvene brodogradnje u Betini, privatna dokumentacija obitelji Tambača – Nikolić, privatni dokumenti Giacinte Mattiazzi, projekt Transfer tehnologije i komercijalizacija inovacija u sektoru hrane Šibensko-kninske županije Veleučilišta Marko Marulić u Kninu, arhiv i dokumentacija Javne ustanove Nacionalni park Krka, Državni arhiv u Šibeniku, privatna kolekcija starih dokumenata Foto Hella Bulat, Gradski muzej Drniš, Gradska knjižnica Jurjaj Šižgorić, privatni arhiv prof. Ive Livakovića, privatni arhiv Joška Zaninovića, arhiv poduzeća Gradski parking, arhiv poduzeća Djelo i privatni arhivi Stanka Ferića AUTORSKE FOTOGRAFIJE: Joso Gracin, Ante Baranić, Radovan Goger, Wilson Polić, Boban Pantić, Davor Šarić, prof. dr. sc. Gojko Nikolić i Stanko Ferić. DOKUMENTARNE FOTOGRAFIJE: Foto arhiv Gradskog muzeja Drniša, foto arhiv Muzeja betinske drvene brodogradnje u Betini, privatne fotografije Gojka Nikolića, privatni foto arhivi prof. Ive Livakovića, Joška Zaninovića, Giacinte Mattiazzia, privatna zbirka fotografija Foto Hella Bulat, Kafotka, Carlo i Emiliano Burzagli, Gradski muzej Drniš, privatne fotografije Toimislava Barana, Heersgeschichtliches Museum Wien, Osterreischissches StaatsarchivKriegsarchiv, Wien, Ilustrirani glasnik, Naša sloga, foto arhiv Stanka Ferića i Jose Gracina. LITERATURA: Darko Gulin, Ratna luka Šibenik; Ivo Livaković, Tisućljetni Šibenik, Poznati Šibenčani; Đorđe Miliša, Pismo predsjedniku SFR Jugoslavije Josipu Brozu Titu; Slavo Grubišić, Šibenik – spomen zbornik o 900. obljetnici; Ilustrirani glasnik broj 12, Ljubljana 19.listopada 1914.; Naša sloga broj 43, Pula, 5. listopada 1914.; Reifeberg zeitung, 29. listopada 1914., Peter Schupia, Die k.u.k. Seeflienger TISAK: Suton Tisak d.o.o.
N
ovi broj časopisa Šibenik tim imate u ruci nakon duže stanke na koju nas je natjerala kriza i zatvaranje nekih važnih špina iz kojih je bio napajan sredstvima bez kojeg ni do sada ne bi mogao izlaziti. Mnogi su sponzori, mecene i oglašivači i sami morali stezati kaiš da bi preživjeli pa su smanjili izdatke za marketing. Postoji međutim još jedan razlog za ljetno-jesenski zastoj. Tvrtka Moć komunikacije d.o.o. koja je nakladnik časopisa upustila se u još jedan medijski poduzetnički projekt koji isto tako kao i časopis Šibenik tim promiče ime Šibenika, njegovu baštinu, prirodne ljepote i kulturna bogatstva. Riječ je o zahtjevnoj promidžbenoj turističkoj brošuri Turistički takuin rivijere Šibenik koja je, jednako kao i časopis, pobrala simpatije ne samo Šibenčana i svih onih koji s bave turizmom u Šibensko - kninskoj županiji nego i turista od kojih još uvijek dobivamo pozitivne i poticajne povratne informacije. Za nas su poticajni i pozitivni bili vaši upit koje ste nam izravno ili E-mailom slali zabrinuti zbog neizlaska časopisa i zanimajući se kada će svjetlo dana ugledati novi broj. Ne, nismo odustali i ne namjeravamo odustati, kako smo Vam i pojedinačno odgovorili, ali morali smo racionalizirati dinamiku izlaženja. Uskoro ćemo na tržište izaći i s novim nakladničkim projektom o kojem će više riječi biti početkom iduće godine A kada je riječ o vašem nestrpljenju da pročitate novi broj časopisa Šibenik tim tješimo se da je istinita misao da je ljubav sveopća žudnja i da se u toj žudnji zadržali ljubav prema našem i vašem časopisu i da se, s obzirom na bogatstvo i zanimljivost sadržaja ovog broja, isplatilo čekati. U ovom broju donosimo niz zanimljivih tema, priča, otkrića i poticajnih tekstova. Istraživali smo što Šibenčani misle o revitalizaciji tvrđava i uređenju pozornice na tvrđavi sv. Mihovila. Intervjuirali smo Petara Baranovića, saborskog zastupnika Narodne stranke - reformista, diplomiranog inženjera morskog ribarstva koji je objasnio zašto je Hrvatskoj glupo imati više ribarskih brodova na moru nego ribe u moru te otvoreno i oštro progovorio još nekim aktualnim temama.
U drugom nastavku priče o prešućenoj povijesti šibenskog vinarstva donosimo veliki tekst o uglednoj i znamenitoj vinarskoj obitelji Tambača. Vjerujemo da će mnogi od Vas s velikim zanimanjem pročitati mozaički tekst Neispričane i zaboravljene šibenske priče iz Prvog svjetskog rata, ako zbog ničeg drugog onda zbog otkrića da su dva pjesnika Tin Ujević i Vladimir Čerina planirali izvršiti atentat na Franju Ferdinanda u Drnišu puno prije nego što je to učinio Gavrilo Princip u Sarajevu. Otkrivamo i tko je bila prva vojnikinja Prvog svjetskog rata, te tko je i kako potopio podmornicu Nereide, ponos talijanske ratne mornarice, kako je ona završila u Šibeniku i kako ju je Prvićanin Šime Zanze izrezao i prodao kao sekundarnu sirovinu. Tu ćete, između ostalih, naći i priču o tome kako je Šibenik postao jednom od najvažnijih ratnih hidroavionskih baza te kako je Šibenčanin Đorđe Miliša u šibenskom kazalištu zadao jedan od završnih udaraca Austro – Ugarskoj. U Šibenskom klubu predstavljamo Vam Tomislava Barana, njegovu zanimljivu profesionalnu karijeru i način na koji on voli svoj rodni grad. Tu su i dva pozornosti vrijedna projekta – otvaranje Muzeja betinske drvene brodogradnje u Betini i iznimno vrijedni projekt Transfer tehnologije i komercijalizacija inovacija u sektoru hrane Šibensko-kninske županije Veleučilišta Marko Marulić u Kninu koji je u cijelosti osmišljen i razvijen u Kninu, a njegovu je realizaciju financirala Europska unija. Na kraju, prije zavičajnog putopisa Jose Gracina koji nas je ovoga puta poveo na mistični izlet na padine Velebita, donosimo nadasve zanimljivi portret, bolje rečeno životnu priču, jednog od najuglednijih šibenskih znanstvenika i intelektualaca, ali i nogometaša, prof. dr. sc. emeritusa Mladena Friganovića Moše.
proizvod je šibenske tvrtke, poduzeća Moć komunikacije d.o.o. koje se bavi medijima, informiranjem, izdavaštvom, medijskim strategijama, odnosima s javnošću i drugim srodnim djelatnostima. je kratica od - moć komunikacije, no taj se logo može i treba čitati kao: I am OK!, dakle; Dobro sam! ili po šibenski: Može stat! i Još ima uja u svići.
ISTRAŽIVANJE
Š
ibenčane, stjecajem povijesnih okolnosti, za tvrđavu sv. Mihovila vežu oprečne emocije. S jedne strane ta je tvrđava višestoljetni simbol opstojnosti grada Šibenika i njegove žilave zajednice koja je, naoružana snažnim osjećajem nacionalne pripadnosti, sposobna odolijevati najtežim iskušenjima, a s druge ona je tijekom stoljeća simbolizirala tuđinske osvajače koji su željeli pokoriti Šibenik, a Šibenčane odnaroditi i asimilirati. Drugim gradovima sličnima Šibeniku njihove tvrđave i bedemi bili su isključivo zakloni koji im jamče sigurnost i opstanak. Teško je sjetiti se iznimke da su ih neki od njih doživljavali kao prijetnju, a Šibenik je i po tomu, baš kao i po mnogo čemu drugom, poseban. Šibenčani su svoju tvrđavu sami gradili, vjerojatno od stoljeća sedmog kada su se Hrvati ovamo doselili, i to tako dobro da ju je 1116. godine, pedeset godina nakon prvog spomena imena Šibenika, mletački dužd Faledro dao srušiti kako ne bi bila neosvojivo uporište hrvatskoj vojsci i buntovnim Šibenčanima. Zatim su je Šibenčani obnovili i ojačali, ali su je oko 1221. godine sami srušili da se u nju ne bi uselili templari, pa su je onda opet podigli i učinili tako jakom da je 1319. godine nije uspio osvojiti ni hrvatski ban Mladen Šubić, a šezdesetak godina kasnije ni mletački admiral Pisani iako je grad napao sa šesnaest galija. Krajem 14. stoljeća tvrđavu sv. Mihovila tako je dobro dogradio i učvrstio Petar Mišlin, njen zapovjednik u službi hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda, da su je Šibenčani počeli nazivati utvrdom Petra Mišlina. Unatoč tome Mlečani su 1412. godine zauzeli Šibenik, i to više diplomacijom nego oružjem. Prvo što su poduzeli nakon zauzimanja Šibenika bilo je – rušenje utvrde Petra Mišlina, ali su se brzo predomislili i u nju smjestili svoju vojnu posadu koja im je bila glavni oslonac vlasti nad Šibenikom. Od tada tvrđava sv. Mihovila postaje simbol tuđinske vlasti nad Šibenikom, ali i znamen naravi Šibenčana i njihovog dubokog, neizbrisivog i nepokolebljivog lokalnog i nacionalnog identiteta. Mlečanima, koji su vladali Šibenikom narednih 385 godina, odmah je bilo jasno da sa Šibenčanima neće moći izaći na kraj pa su već 1417. godine odlučili izgraditi još jedan bedem uz zapadni podzid kako bi, bojeći se buntovnih i ratobornih Šibenčana, mogli sigurno doći od obale do tvrđave koja je bila usred grada pod njihovom vlašću. Tako je nastala bizarna situacija bez presedana u srednjovjekovnoj Europi: osvajači Šibenika, a to je bila najmoćnija vojna, politička i trgovačka sila tadašnje Europe, morali su urediti tvrđavu tako da obrani grad od vanjskih napadača te ih 4
ŠIBENIK
Revitalizacija i uređenje
PRIPREMILE: DIANA FERIĆ, NINA MEIKIĆ I IVA PRPIĆ FOTOGRAFIJE: FOTOARHIV ČASOPISA ŠIBENIK TIM, PORTALA WWW.SIBENIKNEWS.COM, VALENTINO DRAŽIĆ CELIĆ
istovremeno zaštiti od njegovih građana koji su trebali biti tek pokorni podanici. Jednostavna računica kaže da je to u Šibeniku bilo, manje-više, trajno stanje od propasti hrvatske državne nezavisnosti 1102. do uspostave hrvatske državne nezavisnosti 1991. godine. Za razliku od drugih srednjovjekovnih fortifikacijskih objekata tvrđava sv. Mihovila ostala je unovačena (soldatuša?!) čak i nakon Drugog svjetskog rata pa su Šibenčani, kada se sve zbroji i oduzme, svoju tvrđavu nakon više od devet stoljeća ponovno osvojili 7. lipnja 2014. godine. Nije bilo lako i nije prošlo bez borbe, bez sučeljavanja lokalnih političkih elita HDZ-a i koalicije SDP-HNS, ali i povjesničara koji su se oštro sukobljavali oko toga je li po srijedi revitalizacija ili devastacija tvrđave sv. Mihovila. Došlo je i do dramatičnog zapleta zbog probijanja
šibenskih tvrđava pozornice na tvrđavi
sv. Mihovila
zadanih rokova koje je, poklanjajući Šibeniku 60 posto od 1,7 milijuna eura koliko je cijeli projekt koštao, nametnula Europska unija. Napokon tog 7. lipnja 2014. godine, 1100 ili 1200 godina nakon svog postanka, obnovljena, revitalizirana, prenamijenjena u mirnodopske svrhe i oplemenjena novim sadržajima konačno je ipak našla svoje mjesto u životu suvremenog Šibenika. Imajući na umu to, kao i činjenicu da je riječ o jednom od najvažnijih događaja u povijesti Šibenika, neizbježno je bilo pitati Šibenčane što o tome misle, jesu li zadovoljni i vide li u tom poduhvatu uporište za polugu općeg i gospodarskog razvoja Šibenika. ŠIBENIK
5
INTERVJU
R
ibarstvo i ribarska tradicija Šibenika i Šibensko – kninske županije trajno su obilježeni prilično teško objašnjivim proturječjem. S jede strane postoji stalno ponosno pozivanje na stoljetnu tradiciju ribarenja, ribarstva i ribara, a s druge o istoj toj tradiciji zna se malo, a još manje se nešto čini da bi je se očuvalo i zaštitilo. Ribarstvom kao gospodarskom djelatnošću ili tradicijskim zavičajnim obilježjem nitko se nije sustavno bavio. Koliko nam je poznato prvu, čini se i jedinu, studiju o ribarstvu na šibenskom području napisao je 1963. godine, dakle prije pola stoljeća, Šime Županović. Od tada nije bilo značajnijeg stručnog i znanstvenog
bavljenja šibenskim ribarstvom, a zanimanje šire javnosti za tu temu pojavilo se tek ove godine kada je objelodanjena drastična, na prvi pogled i bizarna, odluka EU da se ugroženi riblji fond Jadranskog mora, kao i drugih mora koja oplakuju obale EU, štiti doslovnim, fizičkim uništavanjem ribarskih brodova uz novčanu odštetu njihovim vlasnicima. Ponuda EU ribarima da se odreknu svojih brodova i profesije izazvala je veliko zanimanje ribara u cijeloj Hrvatskoj pa i u Šibensko – kninskoj županiji. Iskrsnulo je pitanje je li to početak kraja ribarstva kao tradicionalne djelatnosti u Hrvatskoj te, analogno tome, i u Šibensko – kninskoj
Petar Baranović, saborski zastupnik Narodne stranke - reformista, diplomirani inženjer morskog ribarstva
Glupo je imati više ribarskih brodova na moru nego ribe u moru županiji? Mišljenja o svrhovitosti smanjivanja pritiska na biološke resurse mora uništavanjem ribarskih brodova još uvijek su podijeljena, a javnost nije sigurna hoće li ili ne te mjere EU dokrajčiti hrvatsko ribarstvo i ribarsku tradiciju koji su utkani u i korijene identiteta Šibenika i Šibensko-kninske županije.
Glupo je imati više ribarskih brodova nego ribe Jedini istinski kompetentni sugovornik za razgovor o toj važnoj temi u Šibeniku i Šibensko – kninskoj županiji aktualni je Petar Baranović, saborski zastupnik i nekadašnji predsjednik Sindikata ribara Hrvatske koji je u politiku ušao doslovno s palube vlastitog ribarskog broda. Teško da itko bolje od njega zna koliko kora ima ribarski kruh, kakvo je stanje u ribarstvu i kako diše naše more. On je odmah bio za EU projekt tzv. scrapinga. Tvrdio je da nije riječ o ciljanoj eliminaciji hrvatskih ribara već o poželjnoj mjeri uspostave prirodne ravnoteže u moru, a podržao je i hrvatske ribare koji su pokazali interes za napuštanje djelatnosti i uništavanje svojih brodova. Neki su mu tada predbacivali da je njegov stav plod stranačke pristranost jer je pripadao vladajućoj koaliciji koja je zagovarala tu mjeru. Gospodine Baranoviću ostali ste dosljedan svojim stavovima i nakon raskola u HNS-u te prelaska s pozicije vlasti u novu stranku zajedno s Radimirom Čačićem i nedavno osnovanom Narodnom strankom – reformista kojoj ste se priključili? Odluka EU da se ugroženi riblji fond Jadrana, i drugih mora izloženih prekomjernom izlovu, štiti fizičkim smanjivanjem broja ribarskih brodova je razložna i promišljena. Za Hrvatsku, pa i za Šibensko – kninsku županiju, ta odluka ni u kom slučaju ne znači potpuno odustajanje od ri-
barstva kao gospodarske i tradicijske djelatnosti. Riječ je o učinkovitoj mjeri zaštite ribljeg fonda, a ribarima je ponuda EU privlačna jer se od ribarstva sve teže živi. Mi smo ribarska zemlja u kojoj egzistencija velikog broja ljudi izravno ili neizravno ovisi o ribarstvu, a mjera se provodi upravo zbog toga da bi se oni mogu uklopiti u ono što se naziva odgovornom ribarstvenom politikom jer su u Hrvatskoj kao i drugim zemljama EU kapaciteti ribarske flote postali preveliki u odnosu na raspoloživi riblji fond. Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Moramo našim morem gospodariti odgovorno da bi i budući naraštaji mogli svoju egzistenciju vezati za more i ribolov. Ukratko moramo uskladiti ribarsku flotu s onim što se može uloviti. Glupo je imati, da tako kažem, više ribarskih brodova na moru nego ribe u moru koju je dopuštenu izloviti. U kakvom je stanju odluka EU zatekla hrvatsku ribarsku flotu? U ovom trenutku imamo u kočarskom i plivaričarskom ribolovu oko 600 aktivnih plovila. Po nekim grubim procjenama, ali i mojim empirijskim saznanjima, trebali bismo plivaričarsku flotu smanjiti za 20, a kočarsku do 30 posto. Trebali bismo se vratili na stanje koje smo imali prije dvadeset godina kada je postojala ta neophodna potrebna ravnoteža između kapaciteta ribarskih alata i bioloških resursa mora.
Hrvatska politika nije imala snage proglasiti ZERP Jesmo li možda mogli riblji fond zaštititi i na neki drugi način, a na samo smanjenjem broja ribarskih brodova i ribara? Imali smo priliku, ali je nismo iskoristili jer nismo bilo dovoljno čvrsti i odlučni. Situacija bi bila povoljnija da je hrvatska politika od osnutka države do danas imala snage i karaktera napraviti ono što su napravile sve suverene zemlje svijeta – ŠIBENIK
11
Neispričane i zaborav
Pripremljeno prema podacima, tekstovima, stručnim radovima i dokumentaciji Josipa Novaka, Milivoja Blaževića, Nataše Mučalo, Joška Zaninovića, Darka Gulina, Slave Grubišića, Petera Schupije, Šime Zanze i Dorđa Miliše. Literatura: Darko Gulin, Ratna luka Šibenik; Ivo Livaković, Tisućljetni Šibenik, Poznati Šibenčani; Đorđe Miliša, Pismo predsjedniku SFR Jugoslavije Josipu Brozu Titu; Slavo Grubišić, Šibenik – spomen zbornik o 900. obljetnici; Ilustrirani glasnik broj 12, Ljubljana 19.listopada 1914.; Naša sloga broj 43, Pula, 5. listopada 1914.; Reifeberg zeitung, 29. listopada 1914., Peter Schupia, Die k.u.k. Seeflienger Fotografije: Kafotka, Carlo i Emiliano Burzagli, Gradski muzej Drniš, Heersgeschichtliches Museum Wien, Osterreischissches StaatsarchivKriegsarchiv, Wien, Ilustrirani glasnik, Naša sloga, osobni arhiv Stanka Ferića. 18
ŠIBENIK
STUDENI/PROSINAC 2014.
KALENDAR
100. OBLJETNICA PRVOG SVJETSKOG RATA (1914. – 2014.)
ljene šibenske priče iz Prvog svjetskog rata Šibenčanka Tonka Friganović (Stefanija Falica), prva vojnikinja Prvog svjetskog rata bila je slavna u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj, Češkoj i Sloveniji poput neke filmske zvijezde. Na ovom crtežu kojeg je objavilo ljubljanski tjednik Tedenske slike u srijedu 18. studenog 1914. godine vidimo je kako 28. listopada 1914. godine ponosno korača ulicama Zagreba. Novinari su zabilježili da je ta mlada žena odjevena u sivu vojničku odoru privlačila veliku pozornost prolaznika koji su je doslovno progonili pa se morala od njih skrivati. Vojne vlasti smjestile su je u zagrebačkom hotelu K janjetu u tadašnjoj Nikolićevoj ulici gdje je ostavila silan utisak na osoblje koje nikada nije vidjelo ženu vojnika. Slovenski tisak posebno naglašava da je Štefa Friganović udana za Ivana Falicu, rodom iz Šibenika. Zagrepčani su ocijenili da joj vojnička odora stoji baš dobro, a novinari su zabilježili da su joj se vojnici u početku smijali i rugali joj se, ali da su se vrlo brzo počeli prema njoj odnositi s poštovanjem zbog njene hrabrosti, marljivosti, spretnosti i pažnje koju je kao bolničarka posvećivala ranjenicima. Slovenski tisak posebno je naglašavao da je Štefa Friganović Hrvatica, a da su Hrvati narod znan po junaštvu i borbenosti.
Prvi svjetski rat, Veliki rat ili Rat koji će okončati sve ratove, kako se vjerovalo, za cijeli je svijet počeo 28. srpnja 1914. i završio 11. studenoga 1918. godine, dok je u Šibeniku formalno trajao do 12. lipnja 1921. godine kada je okončana talijanska okupacija, a stvarno do 8. travnja 1922. godine kada ga je napustio zadnji ratni brod s pripadnicima talijanske okupacijske vojske koji su još na Božić 1921. godine strojnicama pucali po Šibeniku.
P
ovijest čovječanstva sigurno bi imala potpuno drukčiji tijek da je 1913. godine borbeni i ekstremno radikalni pjesnik Vladimir Čerina, s kojim je na pripremi atentata blisko surađivao tada jednako radikalan budući slavni pjesnik i boem Augustin Tin Ujević, uspio ostvariti svoj naum i kod mosta u Drnišu iz zasjede ubiti austrougarskoga prijestolonasljednika nadvojvodu Franju Ferdinada. Da je uspio ne bi bilo sarajevskog atentata, za Gavrila Principa svijet vjerojatno nikada ne bi saznao, a budući da bi se atentat dogodio u Dalmaciji, odnosno u Hrvatskoj, a ne u Bosni, pitanje je bi li to političko ubojstvo uopće bilo povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Ovo je samo jedan od neispričanih i zaboravljenih događaja iz gotovo nepoznatog i slabo istraženog razdoblja povijesti Šibenika uoči i tijekom Prvog svjetskog rata.
Radikalni šibenski anarhisti Tin Ujević i Vladimir Čerina Šibenik je, kao što je poznato, početkom 20. stoljeća bio jednim od glavnih stjecišta ekstremnih protivnika Austro-Ugarske i zagovornika stvaranja nove zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno južnih Slavena, napose ujedinjenja svih Slavena. Njihov glavni stožer bila
je redakcija Naprednjaka, glasila Hrvatske pučke napredne stranke, vjerojatno jedinog šibenskog informativnog medija koji nije imao samo lokalni značaj i utjecaj, na čijem je čelu bio Vice Iljadica, glavni šibenski zagovornik političke ideje jugoslavenstva, istovjetnosti hrvatskog i srpskog naroda i sveopće slavenske uzajamnosti te rušenja Austro-Ugarske. Oko njega i Naprednjaka okupili su se neki od glavnih aktivista Napredne jugoslavenske nacionalističke omladine i ideolozi te političke opcije poput Vladimira Čerine, Tina Ujevića, Milostisava Bartulice, Oskara Tartaglie i Marice Meštrović, prve supruge Ivana Meštrovića, a podržavali su ih Ivo Andrić, Fran Supilo, Ivan Meštrović, čiji je san o ujedinjenju južnih Slavena bio ideal koji je nadahnjivao tadašnju projugoslavensku mladež, i mnogi drugi mladi intelektualci.
Pripreme za atentat na Ferdinanda u Drnišu Djelovanje Napredne jugoslavenske nacionalističke omladine, koja je proklamirala jugoslavenski nacionalizam kao sredstvo borbe za oslobađanje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda, u Šibeniku do sada nije istraženo pa nam je zato dragocjeno svjedočenje Šibenčanina Đorđa (Jurja, Jure) Miliše koji je 1958. godine u pismu tadašnjem predsjedniku SFR Jugoslavije ŠIBENIK
19
AUTORI: ING. ANDRIJA TAMBAČA GOJKO NIKOLIĆDADO FOTOGRAFIJE: DOKUMENTARNE FOTOGRAFIJE: OSOBNI ARHIV GOJKA NIKOLIĆA SUVREMENE FOTOGRAFIJE PALAČE TAMBAČA - PELEGRINI: STANKO FERIĆ
DOSSIER
ŠIBENSKA VINSKA BAŠTINA - PREŠUĆENA POVIJEST ŠIBENSKOG VINARSTVA – 2. DIO
Vinski temelji prošlosti, slave i ponosa Šibenika Tko su bile ugledne šibenske vinarske obitelji i kakvim su vinima u prvoj polovici 20. stoljeća oduševljavale Europu?
N
epravdu nanijetu uglednim šibenskim vinarima koji su zahvaljujući svojim izvrsnim vinima oduševljavali Europu od početka 20. stoljeća do Drugog svjetskog rata počeli smo ispravljati u prošlom broju časopisa Šibenik tim pričom o obitelji Škarica, jednoj od najuglednijih i najuspješnijih šibenskih vinarskih obitelji. U uvodnom dijelu prvog poglavlja o prešućenoj povijesti šibenskog vinarstva i u zaborav potisnutim šibenskim vinskim brendovima, koji su bili cijenjeni i nagrađivani širom tadašnje Europe, ukazali smo na činjenicu da su šibenske vinarske obitelji i vinari poduzetnici nakon 1945. godine pa sve do sloma bivše SFR Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske bili možda i žrtve jednog vremena. Bili su tretirani kao kulaci, veleposjednici, a time neprijatelji radničke klase. Mnogima je imovina bila oduzeta, vinarije konfiscirane, a njihovo znanje, iskustvo i ugled ignorirani. Bili su potisnuti iz javnog života i gospodarstva Šibenika tako da se uspomena na njih očuvala tek u uskom intimnom krugu obitelji i bliskih potomaka. Na velike šibenske vinare i vinarske obitelji, jer iz jedne od njih i sam potječe, u prvoj i jedinoj monografiji o šibenskom vinogradarstvu i vinarstvu Vinogradarstvo i vinarstvo šibenskog kraja kroz stoljeća ukazao je njen autor Andrija Tambača, najvažniji i najpouzdaniji kroničar šibenske vinogradarske i vinarske povijesti. On te šibenske obitelji kojima imamo zahvaliti da je šibensko vinogradarstvo i vinarstvo bilo poznato u Europi i da su kvalitetna šibenska vina dobivala nagrade i medalje na mnogobrojnim međunarodnim izložbama vina, kako ih definira Šime Županović, u svojoj hvale-
vrijednoj monografiji spominje, nažalost, na tek deset od njenih preko 420 stranica. No, ne trebamo mu to zamjeriti. Njemu sigurno nije bilo lako reducirati na rudimentarne tragove najbogatiji i najslavniji dio povijesti šibenskog vinarstva i vinogradarstva, a njegove aktere, šibenske vinare i vinarske obitelji koje su bile stupovi građanskog Šibenika, nositelji javnog, kulturnog, političkog i intelektualnog života, začetnici novih naprednih tehnologija te mentori i mecene najvažnijih gradskih kulturnih, socijalnih i sportskih institucija, tek nabrojati. Naprotiv, moramo mu biti zahvalni što nam je ostavio jasan znak na mjestu gdje treba kopati da bi ih se spasilo iz mraka zaborava, izvuklo na svjetlo dana i vratilo tamo gdje im je oduvijek bilo mjesto - u temelje prošlosti, slave i ponosa Šibenika. I ne samo to. Andrija Tambača nam je ostavio vrijednu građu i rukopis teksta o vlastitoj obitelji – vinarskoj obitelji Tambača koja je bila predvodnik plejade vrsnih šibenskih vinara koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća te posebno u razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata kakvoćom svojih vina bili ravnopravni, a u nekim segmentima čak i nadmoćni, vinarima iz Francuske, Italije i drugih europskih zemalja. Rukopis Andrije Tambače o porijeklu i povijesti vinarske obitelji Tambača te o njenom doprinosu razvoju, napretku i uspjesima šibenskog vinarstva do sada nije objavljivan. Za njegovo postojanje doznali smo od Andrijinog nećaka dr. ing. Gojka Nikolića Dade koji ga je doradio i dopunio, a mi ga objavljujemo u redaktorskoj inačici prilagođenoj konceptu i sadržajnoj formi časopisa Šibenik tim. ŠIBENIK
29
Najveći dio podataka za tekst o obitelji Tambača sakupio je Andrija Tambača tijekom rada na rukopisu Monografija obitelji Tambača koja je bila posvećena njegovom ocu Josi Tambači. Ovaj tekst plod je rada Gojka Nikolića na sređivanju rukopisne ostavštine svoga ujaka Andrije Tambače.
Obiteljska fotografija s kraja 19. stoljeća: sjede Ana (Ankula) Tambača i don Grgo Tambača, stoje Josip (Joso) Tambača i rođakinja.
Vinarska obitelj Tambača Prilozi za povijest šibenskog vinarstva i vinske kulture
O
bitelj Tambača jedna je od najstarijih i najuglednijih šibenskih obitelji. Njenu prisutnost u Šibeniku moguće je kontinuirano pratiti od kraja 16. stoljeća iako nije pouzdano je li njen rodonačelnik Juraj Tambača (Zorzi) rođen u Šibeniku. Problem je u tome što se prezime Tambača ne spominje u najstarijoj matici župe sv.Jakova (Liber baptizatorum 1581. − 1605.). Juraj se, međutim, spominje u najstarijoj matičnoj knjizi šibenskog Doca (Liber baptizatorum Parochie Sancti Marci 1685. − 1700.) kao otac Ante Tambače koji se u Šibeniku rodio 1660. godine. Zbog tog podatka opravdana je pretpostavka da je Juraj doselio u Šibenik između 1650. i 1660. godine, dakle neposredno nakon velike epidemije kuge 1649. godine od koje je tijekom svega šest mjeseci stradalo devedeset posto stanovništva Šibenika. Drugi je pouzdani trag o pojavi obitelji Tambača u Šibeniku izvještaj biskupa Callegarija iz 1686. godine u kojem on donosi popis pedeset siromašnih obitelji koje
žive u Docu (Lista delli poveri che si trovano nel Parochisto di S. Marco in Borgo di mar di Sebenico), među kojima je Zorzi Tambača sa svojih dvoje unuka (Zorzi Tambacha con doi nepoti e una poveretta). To dvoje djece spomenutih u biskupovom izvještaju Jurjevi su unuci Lovre (r.1684.) i Antonija (r. 1686.). Ostala dva unuka rodila su se kasnije pa ih se ne spominje u tom, za povijest Šibenika, nevjerojatno važnom i zanimljivom dokumentu. Juraj je, upućuje na to podatak fratra Bilogara iz samostana na otoku Visovcu, u Šibenik došao iz Dalmatinske zagore. Bilogora naime u svojoj matici iz 1684. godine u nekom sporu kao svjedokinju navodi Mandu Tambaču iz Unešića, što znači da su tamo živjeli neki od te obitelji. Za nas je osobito znakovito da se i iz tako oskudne dokumentacije razaznaje da su Tambače već tada bili vinogradari i vinari te da su vino i vinogradi bili glavni izvori njihovih prihoda i egzistencije te znatnog prosperiteta i društvenog ugleda. ŠIBENIK
31
BAŠTINA
Riznica baštine i
STUDENI/PROSINAC 2014.
Muzej betinske drvene brodogradnje
povijesti Betine FOTOGRAFIJE: ARHIV MUZEJA BETINSKE DRVENE BRODOGRADNJE, ANTE BARANIĆ, STANKO FERIĆ
Muzej betinske drvene brodogradnje neće biti tek izložba eksponata već multimedijalni prezentacijski i edukacijski centar u kojem će posjetitelji moći i učiti izravno od betinskih brodograditelja, a muzejski sadržaji i događaji doslovno će se razlijevati betinskim ulicama i trgovima.
I
deja o ustanovljenju Muzeja betinske drvene brodogradnje pojavila se sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prije više od četrdeset godina, a ostvarena je tek sada. Njeni začeci vezani su za Vaterpolski i plivački klub Brodograditelj čiji su članovi i aktivisti počeli prikupljati stare brodograditeljske i težačke alate, razne naprave, uporabne predmete i stare fotografije Betine i Betinjana. To je trebala biti građa za, kako su to bili zamislili, Zavičajnu zbirku Betine, odnosno Zavičajni muzej Betine. Betinjanima se zamisao svidjela pa su se uvelike odazvali pozivu da buduću zavičajnu zbirku ili muzej obogate predmetima iz obiteljske ostavštine. To je bila prva akcija prikupljanja građe, a dio onoga što je prikupljeno 1973. godine bilo je izloženo u konobi Stari mlin. Svi ti predmeti bili su popisani i fotografirani. Krenulo je dobro i činilo se da će vrijedni članovi Brodograditelja uspjeti ostvariti svoj plemeniti naum. No, kako nije bilo službene zaštite i stručne inventarizacije predmeta do današnjih dana, većina ih je otuđena, a manji dio još uvijek je u Starom mlinu. Usprkos tomu ta izložba i ideja Zavičajnog muzeja Betine bili su nukleus iz kojeg se s vremenom iskristalizirala vizija Muzeja drvene brodogradnje koja je ostala trajno prisutna kroz sve ove godine. Početak demokratskih promjena i osamostaljenje Hrvatske dali su, čini se, presudne impulse za njeno ostvarivanje. Tadašnja Mjesna zajednica Betina čak je sredinom 1990. godine naumila kupiti i kuću u kojoj je muzej trebao biti smješten, a 1992. godine, usred Domovinskog rata, članovi Inicijativnog odbora za ustanovljenje Muzeja drvene brodogradnje go-
dine donijeli su povijesnu odluku: Pokrećemo u amaterskom žaru entuzijazma akciju za ustanovljenje Muzeja drvene brodogradnje u želji da domaćoj i inozemnoj publici, ali i našim naraštajima, na zoran način prikažemo, odnosno dočaramo minula betinska vremena. Javnost, lokalni i državni dužnosnici, kao i stručnjaci, odmah su podržali Betinjane, a ideja Muzeja drvene brodogradnje ocijenjena je tada kao vrijedna i plemenita te kao duhovni i afirmativni čin važan za Betinu, područje kojem gravitira, ali i za cijelu Hrvatsku. Mjesna zajednica Betina i Općina Tisno te posebno Vaterpolski i plivački klub Brodograditelj pokretali su tijekom 1992. i 1993. godine niz aktivnosti kako bi Betina dobila svoj muzej. O tomu danas svjedoče brojni novinski tekstovi te intenzivna korespondencija s Ministarstvom prosvjete i kulture Republike Hrvatske, Skupštinom Općine Šibenik, tadašnjom Županijom šibenskom, Muzejom grada Šibenika te brojnim institucijama i poduzećima.
Betina u hrvatskoj baštini drvene brodogradnje Kao nastavak tog pozitivnog impulsa iz 1992. i 1993. godine u Betini je 1998. godine, povodom izgradnje starohrvatskog broda Condure croatice, održan stručno-znanstveni skup Betina u hrvatskoj baštini drvene brodogradnje da se drvena brodogradnja unaprijedi, da se omogući školovanje novih kadrova te da se brodograditeljska tradicija zaštiti i sačuva. Dvojbi oko toga da je upravo Muzej betinske drvene brodogradnje najbolji i najprikladniji institucionalni oblik ŠIBENIK
39
M
alo je Šibenčana koji su se vratili u Šibenik nakon studija u Zagrebu i u drugim sveučilišnim gradovima. Većina ih je tamo ostala, zasnovala obitelj i posvetila se svom poslu i karijeri. Među njima je puno uspješnih profesora, liječnika, doktora znanosti, umjetnika, novinara, pisaca, sportaša... Svi i dalje vole svoj Šibenik, ali posebnu pažnju zaslužuju oni koji ljubav prema rodnom gradu iskazuju tako da mu daruju svoje znanje i iskustvo. Jedan od njih je Tomislav Baran, spiker mentor Hrvatskog radija i televizije, fonetičar, tekstopisac i dječji pisac, „vlasnik“ prepoznatljivog glasa i savršene dikcije koji su postali zaštitni znakovi informativnih emisija Hrvatskog radija i dokumentarnih serija Hrvatske televizije. Svoje znanje stavio je na raspolaganje Međunarodnom dječjem festivalu predlažući uvođenje 48
ŠIBENIK
nove radionice u njegov program pod nazivom Parlatina u kojoj bi djecu i mlade učio kulturi govorenja, interpretaciji i javnom nastupu. Bude li njegova ponuda prihvaćena, MDF će od idućeg ljeta dobiti vrijednu radionicu koja će obogaćivati djecu i naučiti ih ne samo kako pravilno govoriti nego i kako sigurno i uvjerljivo nastupati u javnosti, a mogla bi postati i „bitnica“ za obranu hrvatskog jezika od vandala koji ga u javnom govoru sustavno devastiraju i uništavaju.
Naš govor je ogledalo naše duše -Ne treba biti stručnjak da bi se zaključilo da kultura govora u hrvatskom javnom i medijskom prostoru nije na zadovoljavajućoj razini. Jedini je način da se naš jezik sačuva i da se brinemo o tomu kako govorimo, a ne samo što govorimo, rad s djecom. Boljeg mjesta od šibenskog MDF-a STUDENI/PROSINAC 2014.
ŠIBENSKI KLUB
Tomislav Baran, spiker mentor, fonetičar, profesor talijanskog jezika i književnosti, scenarist, tekstopisac i dječji pisac
Nema boljeg mjesta od šibenskog MDF-a da djeca nauče kako treba lijepo i pravilno govoriti hrvatski za takav rad gotovo i nema. Namjera mi je zanimljivim i razigranim, ponekad i urnebesnim vježbama pokazati djeci kako nas lijep govor može afirmirati, oplemeniti i učiniti cijenjenima u društvu, a nelijep unazaditi, stvoriti lošu sliku o nama i uskratiti nam mnoge mogućnosti. Želio bih im pokazati da glas, kakav god bio, uvijek može biti ljepši, ugodniji i kultiviraniji, a da je naš govor naša osobna iskaznica i ogledalo i duše i tijela.
Dijete MDF-a Želja Tomislava Barana da se njegova radionica dogodi baš na šibenskom dječjem festivalu nije nimalo slučajna. On je naime dijete MDF-a. Novinarstvom i medijima zarazio se kao dječak i srednjoškolac u Šibeniku, upravo u novinarskoj radionici Međunarodnog dječjeg festivala za koji je i danas snažno vezan. Godišnji odmor
već treću godinu provodi u rodnom gradu baš za vrijeme Festivala, jer njegova kći, jedanaestogodišnja Ana, pohađa radijsku novinarsku radionicu. Do sada je polaznicima te radijske radionice pomagao kao tata iz sjene, a svi su izgledi da će dogodine to prerasti u službenu festivalsku radionicu. Temeljit će se na razvoju vještine govora po čemu se čovjek na ovom planetu razlikuje od svih ostalih živih bića. Za to je napravio i elaborat. Organizatorima MDF-a se svidio. Radionica je namijenjena djeci i mladima od sedam do dvadeset godina. -Važno je shvatiti da je vještine govorništva potrebno razvijati u što mlađoj dobi - objašnjava Baran i dodaje: -Moja kći već ima, za svoje godine, znatno medijsko iskustvo, pa i svoju emisiju na Radio Mariji. Želio sam, međutim, da sudjeluje u radionicama MDF-a, da osjeti dječje stvaralaštvo ŠIBENIK
49
PROIZVOĐAČI ZNANJA
Veleučilište Marko Marulić u Kninu
HRANA BUDUĆNOSTI iz kninske tvornice znanja P
roizvođači pekarskih i drugih proizvoda na bazi žitarica s područja Šibensko-kninske županije, ali i iz cijele Hrvatske, od ove će godine moći računati na unaprjeđivanje proizvodnje i poboljšanje svojih proizvoda te postizanje veće tržišne konkurentnosti zahvaljujući projektu Transfer tehnologije i komercijalizacija inovacija u sektoru hrane Šibensko-kninske županije Veleučilišta Marko Marulić u Kninu, koji je ostvaren zahvaljujući bespovratnim sredstvima iz europskog Fonda za ulaganje u znanost i inovacije. Riječ je o projektu koji je u cijelosti osmišljen i razvijen u Kninu što mu daje posebnu vrijednost i značaj.
da taj projekt omogućava izravno uključivanje studenata u svijet realnog rada, da im daje priliku da neposredno surađuju s gospodarstvenicima te vide praktičnu vrijednost i smisao onoga što uče i čemu su se posvetili, ne čudi podatak da je Veleučilište Marko Marulić iz Knina bilo jedino veleučilište pored osamnaest hrvatskih visokoobrazovnih institucija, sveučilišta, fakul-
Vrijedan projekt koji je prepoznala i podržala Europa Iza njegovog, neupućenima možda teže razumljivog, naziva krije se naoko jednostavna, ali u naravi kompleksna ideja s formulom kako je moguće znanje te znanstvena i tehnološka postignuća koja imaju veliku uporabnu vrijednost iz visokoškolske ustanove prenijeti u gospodarstvo i primijeniti u proizvodnji. Doda li se tome ŠIBENIK
53
Briga o invalidima radi povećanja njihove mobilnosti
Povoljniji uvjeti parkiranja za sve osobe s invaliditetom G
radski parking d.o.o., kao društveno odgovorna tvrtka, vodi računa i o potrebama invalidnih osoba. Na svim parkiralištima, kako to propisi nalažu, ucrtana su posebna mjesta za njihova vozila, a omogućeni su im i povoljniji uvjeti parkiranja. Odreda su to mjesta do kojih mogu najlakše doći i s kojih imaju najlakši pristup gradskim institucijama, zdravstvenim ustanovama i prodavaonicama. Na parkiralištima u Šibeniku 53 su parkirna mjesta rezervirana za invalide odnosno 4,5 posto od ukupnog broja parkirnih
56
ŠIBENIK
mjesta što je gotovo gornja granica propisana Odlukom o korištenju gradskih parkirališta koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Šibenika. Šibenik je tako jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji se može pohvaliti dosljednom primjenom propisa kojima se želi osigurati veća mobilnost invalida. Gradski parking nije samo osigurao dovoljan broj parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom nego i niz povlastica i to za sve, bez obzira na stupanj invalidnosti. Svi oni koji na svom vozilu imaju istaknut važeći znak pristu-
STUDENI/PROSINAC 2014.
pačnosti na svim uličnim javnim parkiralištima s naplatom na posebno obilježenim mjestima rezerviranim za parkiranje vozila osoba s invaliditetom imaju pravo parkirati bez plaćanja naknade i bez vremenskog ograničenja, a na mjestima koja nisu posebno obilježena kao mjesta rezervirana za invalide imaju pravo parkirati bez plaćanje naknade dva sata u neprekidnom trajanju tijekom jednog dana. Uvjet je jedino da imaju istaknuti znak pristupačnosti i da su evidentirana u Evidenciju vozila koju vodi Gradski parking. Uz to sve osobe s invaliditetom svoje automobile mogu, uz predočenje rješenja o utvrđenoj invalidnosti, unutar 2. zone parkirati po cijeni od 45 kuna za mjesec dana. Osim toga, Gradski parking je u Ulici Slobodana Macure, iza Gradske tržnice, uredio posebno parkiralište namijenjeno isključivo vozilima invalida i na njemu je parkiranje besplatno. -Svojim djelovanjem nastojimo pridonijeti većoj mobilnosti osoba s invaliditetom svjesni činjenice da su mobilnost i pristupačnost osnovni preduvjeti uključivanja osoba s invaliditetom u normalan život i njihova izjednačavanja u mogućnostima s osobama bez invaliditeta. Korištenje osobnog automobila omogućava im da žive neovisno i zbog toga stalno pronalazimo što kvalitetnija rješenja kad su u pitanju problemi parkiranja vozila osoba s invaliditetom, ističu u Gradskom parkingu. (A.d.v.)
ŠIBENIK
57
Novi sadržaji, projekti, staze... Posjetitelji svih manifestacija u sklopu Kulturnog ljeta u NP Krka imali su slobodan ulaz, a za njih je bio organiziran i besplatan prijevoz autobusima iz Šibenika, Drniša i Knina.
T
ijekom ljeta 2014. godine Javna ustanova Nacionalni park Krka organizirala je mnogo kulturnih, glazbenih i scenskih događanja koja se tradicionalno održavaju od 2011. godine. Događanja u sklopu Kulturnog ljeta u NP Krka odvijaju se većinom na uzvodnim lokalitetima kako bi se široj javnosti predstavili manje poznati sadržaji na uzvodnom toku Krke, ali i brojni novootvoreni sadržaji.
Otkrivanje ljepota gornjeg toka rijeke Krke
Valorizacija uzvodnih lokaliteta koju Javna ustanova Nacionalni park Krka sustavno provodi proteklih godina dio je projekta Održivog upravljanja posjetiteljima NP Krka, radi smanjenja pritiska posjetitelja na Skradinski buk i poticanja razvoja ruralnih gospodarstava uzvodnog dijela parka, koji je pak dio nacionalnog Projekta integracije u EU Natura 2000 koji provodi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, a osmišljen je kao podrška Državnom zavodu za zaštitu prirode i javnim ustanovama koje upravljaju nacionalnim parkovima, parkovima prirode i zaštićenim prirodnim vrijednostima. Proteklih nekoliko godina uređene su nove poučno pješačke staze: Stinice – Roški slap – Oziđana pećina, Brnjica – korito rijeke Čikole i staza prema Bilušića buku te vidikovci na Brljanu, Bilušića buku i Krnićima gornjim, a otvorene su ispostava JU NP Krka u Drnišu i Oziđana pećina. Sve to omogućilo je pristup posjetiteljima i lokalnom stanovništvu neotkrivenim 58
ŠIBENIK
dijelovima parka što je rezultiralo porastom posjećenosti i drugih uzvodnih lokaliteta. U rujnu 2014. provedena je i multimedijalna kampanja Discover Krka kako bi šira javnost bila osviješćena o izuzetnim prirodnim ljepotama koje se nalaze na uzvodnom toku Krke te da bi se pridonijelo produžetku sezone posjećivanja na području Šibensko-kninske županije.
Večeri uz Krku
Kako bi se posjetitelji parka upoznali s lokalitetima na uzvodnom toku Krke, a lokalno stanovništvo dobilo dodatne kulturne sadržaje na mjestima izuzetne prirodne ljepote, ove godine održane su VIII. burnumske ide i sedam Večeri uz Krku. Program Večeri uz Krku obuhvatio je nekoliko glazbenih koncerata na kojima su nastupili kantautor Ibrica Jusić i pjevačica Zorica Kondža, operna solistica Nera Gojanović Kljajić, Martina Klarić i Krešimir Stražanac uz klavirsku pratnju Gordane Pavić te Matej Meštrović sa Sudar Percussion ansamblom i sastav The Frajle. U sklopu Večeri uz Krku odigrana je kabaretska predstava Zijaha Sokolovića Međuigre 24 i održana međunarodna izložba udruge Artist on Globe na temu Voda – izvor života. Autori koji su predstavili svoja djela su: Mile Skračić, Mirna Sišul, Dimitrije Popović, Jürgen Mitransky, Bruno Maskarel, Dan Philipp, Mato Jurković, Marija Lopac, Stephania Puntaroli i Karina Sladović. Glazbene večeri uz Krku održane su prvi put 2011. godine na Stinicama nasuprot otoku Visovcu. Zvuci glazbe iz klasičnog repertoara zaživjeli su i održali se na Krki te uz podršku lokalnog stanovništva i posjetitelja parka proširili se na ostale stilove glazbe, ali i druge scenske i kulturne izvedbe.
tjerivanje, odijevanje i šminkanje, odmaranje na trikliniju, gatanje iz graha, antičku medicinu i druge zanimljive sadržaje. Posjetitelji također mogu sudjelovati u starorimskim igrama. Tema središnjeg događaja, manifestacije Vivat cibo, bili su događaji iz vremena rimskih careva. U izvedbi su sudjelovali i posjetitelji koji su odlučivali o životu ili smrti jednog od carskih robova, vojnika ili zatvorenika. U ulozi cara Vespazijana nastupio je Zlatan Zuhrić Zuhra, njegovu ljubimicu Antoniju Cedinu glumila je TV voditeljica Antonija Blaće, a autor scenarija bio je Sergej Mioč, ujedno i narator uprizorenja.
Besplatan ulaz i prijevoz Posjetitelji svih manifestacija u sklopu Kulturnog ljeta u NP Krka imali su slobodan ulaz, a bio je organiziran i besplatan prijevoz autobusima iz Šibenika, Drniša i Knina. Nadalje, posjetitelji su tijekom Večeri uz Krku i Burnumskih ida mogli po promotivnoj cijeni od 40 kuna kupiti ulaznice za NP Krka koje se mogu jednokratno iskoristiti na svim lokalitetima parka do kraja 2014. godine. Stanovnici Šibensko-kninske županije mogli su tom prigodom kupiti i godišnju ulaznicu za odrasle po cijeni od 99 kuna i godišnju ulaznicu za djecu od sedam do osamnaest godina po cijeni od 40 kuna koja im omogućuje neograničen broj posjeta svim lokalitetima u NP Krka do kraja 2014. godine. (a.d.v.)
VIII. burnumske ide
Manifestacijom Burnumske ide JU NP Krka, već četvrtu godinu, nastoji lokalnom stanovništvu i posjetiteljima dočarati život na području Burnuma u starorimsko doba. Kao jedini rimski vojni amfiteatar u Hrvatskoj Burnum u Ivoševcima važno je arheološko nalazište. Termin ide izvorno se odnosio na dane u kojima su Rimljani organizirali svečanosti i proslave. Manifestacija se sastoji od sajma ispred amfiteatra na kojem se prezentira način života i obrt u antičko doba i teatra u amfiteatru gdje se uprizoruju događaji iz vremena rimskih careva. Ove je godine u amfiteatru održan događaj pod sloganom Vivat cibo. Sajamski dio programa uključuje tradicionalni antički stol, prezentaciju kovačkog, lončarskog i postolarskog obrta i raznih vještina poput pisanja voskom, izrade drvenih igračaka, mozaika i bula te filcanja vune, mjenjačnicu, doŠIBENIK
59
Kad me je TONČINA fusbalom završija sam
60
ŠIBENIK
STUDENI/PROSINAC 2014.
PORTRET
Prof. dr. sc. emeritus Mladen Friganović Moša
ERAK zadimija zajedno s
iza branke i osta tute ležat F
etivi sam Šibenčanin! – rekao nam je na početku priče prof. dr. sc. Mladen Friganović i tako postavio zlatni okvir unutar kojeg je finim potezima kista sjećanja narisao jednu od najljepših slika o Šibeniku i Šibenčanima te posebno o Baldekinu i njegovim žiteljima u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. -Rodio sam se 10. svibnja 1927. godine u Šibeniku na Baldekinu kao treći sin Martina i Ane Friganović porijeklom iz obitelji Grubišić Paškica. Duboki su mi i drevni obiteljski korijeni i po očevoj i po majčinoj strani. Sežu daleko u prošlost Šibenika i povezuju mnoge stare šibenske obitelji. Moja baka Tonka bila je porijeklom iz obitelji Baranović Zelenko, druga baka Jela bila je iz obitelji Ilijaš. Majčin otac bio je Mate Grubišić Paškica zvan Bile. Njihova starina bila je na Plišcu, ali je sve što su imali porušeno tijekom savezničkih bombardiranja Šibenika 1943. i 1944. godine. -Djed Mate zvani Bile imao je četiri kćeri i dva sina. Bio je duhovit i volio se zabavljati, a malo je radio. Tamo gdje je danas nova pošta imao je coneru, gostionicu i zogove. Tridesetih godina prošlog stoljeća kuću je prodao mesaru i kobasičaru Novakoviću i odselio na Baldekin. Kuća mu je bila tamo gdje je danas spomenik braniteljima poginulima u Domovinskom ratu. Najstariji Friganović o kojem postoje pisani tragovi bio je Nikola, kolon konta Mattiazzija, koji je 1540. godine upisan u matične knjige rođenih u župi Gorica. Isto tako do novijih vremena nas Friganovića nije bilo izvan Šibenika. -A odakle nam prezime Friganović? To je lipa štorija. Držalo se da je prezime Friganović došlo od glagola frigati. Navodno su stari Šibenčani u gostionicama naručivali porciju friganovića, odnosno porciju friganih jaja s pršutom ili pancetom. Ali nije bilo tako, nego su stari Šibenčani kada su se htjeli pohvaliti kako su dobro jeli govorili: Marenda sam pršuta i jaja ka Friganovići!
Kuće Friganovića na Baldekinu
Priču o svom životu, Baldekinu i Šibeniku prof. dr. sc. Mladen Friganović ispričao nam PRIPREMIO: STANKO FERIĆ je mišancom SURADNIK NA hrvatskog PRIKUPLJANJU GRAĐE I književnog FOTOGRAFIJA: jezika teVUKOREPA starog TOMISLAV šibenskog i FOTOGRAFIJE: ANTE BARANIĆ, već gotovo BOBAN PANTIĆ, zaboravljenog DRAŽEN ŠKARICA, BRANKO JELIĆ, kvartovskog PATRIS VUČENOVIĆ I STANKO FERIĆ žargona DOKUMENTARNE svog rodnog FOTOGRAFIJE: Baldekina. PRIVATNETo FOTOGRAFIJE lingvističko blago VEDRANA JAKŠIĆA. sačuvao je u svom neobjavljenom Rječniku starih baldekinskih (šibenskih) riči i nadimaka: Da se ne zaboravi.
-Potječem iz prave šibenske težačke obitelji. Otac mi je bio vinogradar i to uspješan. Još čuvam dvije diplome koje je za svoja vina dobio 1930. godine na vinskim sajmovima u Zagrebu. Mi nismo imali tovernu kao neki drugi šibenski težaci, nego smo prodavali vino na veliko. Ćaća nije volio ni ići u toverne. Više je volio kino i kazalište, a kasnije je, kada su mu sinovi počeli igrati nogomet, išao i na utakmice. -Bili smo velika, brojna i dobro situirana obitelj. Do Prvog svjetskog rata u familiji, obiteljskoj zadruzi, živjela su zajedno sedmorica braće Friganovića sa ženama i djecom, a s njima su bili još djedovi i bake. Bilo ih je ukupno četrdeset osmero. Kada bi išli raditi u Donje polje i Dubravu gdje su imali polja Burnjak i Prljuge, morali su ići na dva kara koja su vukla četiri konja. I danas znam sve predjele Donjeg polja. Od Krvavice do Vrpoljca mogu nabrojati imena šezdeset lokacija. Živili smo od vina. Imali smo svoje kopače iz Dubrave i Boraje. Kopalo se tako da je najbolji kopač bio na početku i na kraju da nitko ne može zabušavati. Za polivanje i škopljenje uzimali smo Krapanjke koje su tražile upola manju nadnicu od muškaraca, a bile su dobre radnice. Kuća nam je bila blizu Vanjskog, u uličici nasuprot današnjoj ljekarni Centrala. Iz te velike obitelji prvi se odvojio najstariji brat moga djeda koji je oženio Katu Matavulj iz obitelji Matavulj koja je pravila šibenske kape, torbe i sukance. Krajem 19. stoljeća kada su bolesti poharale vinograde u Italiji i Francuskoj moj djed i cijela naša obitelj zaradili su velike novce tržeći vino u Trstu. Znali su imati i po deset vaguna vina. Zarađivali su toliko da su braća Friganovići podigla četiri kuće na Baldekinu. Te su kuće bile tamo gdje je danas škola Jurja Šižgorića i sportska dvorana. Tu je bilo čak devet kuća Friganovića: naše četiri i još pet kuća naših rođaka. Do polovice 20. stoljeća kuće ŠIBENIK
61
CULINARIA ŠIBENIK
C U L I N A R I A
Š I B E N I K
Sazviježđa slasti i gušta u noćima bez mjesečine Nerejeva gozba SASTOJCI (ZA 4 OSOBE) 600 grama bržole od palamide (steak od palamide) 200 grama brasunica stručak ravanela ili četiri chery pomidore jedan krastavac 300 grama kuhanog bijelog fažola četiri limunova lista četiri cvijeta ružmarina sol po potrebi i ukusu PRIPREMA: Ovo jelo nije teško pripremiti, ali je potrebno dosta pažnje, ljubavi i nježnosti. Najprije treba pripremiti pastu od bijelog fažola. Naravno fažol treba natopiti preko noći, a zatim ga lagano kuhati u vodi ili još bolje u temeljcu od povrća. Kuhani fažol treba dobro ocijediti pa ga prevrnuti na sitno sjeckanoj mrkvi, kapuli, celeru i panceti ili još bolje bilom od pršuta lagano pirjanom na maslinovom ulju. Važno je fažol podlijevati temeljcem dok ne omekša i ne poveže s povrćem i pancetom. Kada je gotov od njega se napravi pire, točnije rečeno emulzija nalik majonezi kojoj se može kap po kap dodati maslinova ulja i još malo temeljca od povrća, ako je previše gusta. Kada je pasta od fažola gotova (a može je se pripremiti i dan ranije) treba pažljivo pržiti bržolu od palamide i to najprije s one strane na kojoj je koža. Bržolu treba lagano 72
ŠIBENIK
pritiskati rukom da se koža ne savije. Kada koža postane zlatno smeđa prže se dvije preostale strane bržole od palamide, ali tako da se pod njih podmetne list limuna. Tako će palamida dobiti lijepu boju s tri strane, a u sredini će ostati rumena. Listove brasunice treba kratko blanširati u slanoj vodi i ocijediti, a tanko, jako tanko, narezane ploške
krastavca treba nakratko potopiti u maslinovo ulje s malo kvasine. PRIJE IZNOŠENJA NA STOL Jako oštrim nožem potrebno je najprije odvojiti kožu s pržene bržole od palamide i izrezati je na osam jednako širokih traka. Zatim treba isto tako jako oštrim nožem izrezati bržolu od palamide na osam jednakih dijelova, a na dnu svakog od četiri
pijata napraviti posteljica od pirea od fažola. Na pire se slože komadi palamide i pokriju zlatno smeđim trakicama hrskave kože. Pored komada ribe polože se blanširane brasunice i tanke ploške kukumara. Sve se to može ukrasiti tankim ploškama ravanela ili cherry pomidora, a kad se pokapa s par kapi maslinova ulja i ukrasi cvjetićem lavande može se iznijeti na stol. STUDENI/PROSINAC 2014.
T
ri dana nakon punog mjeseca pa sve i zemljotresa Posejdona, koji je i sam silno do tri, četiri noći prije prvoga sljedevolio Galateja, a ona mu ljubav nije uzvraćeg punog mjeseca nad Jadranskim ćala. Zato on, bijesan i razočaran pošalje krmorem vlada mrak, a prema pučini zaplodo divljih konja da ih zgaze. Topot njihovih ve ribarski brodovi koji će naredne dvadekopita bio je tako strašan i jak da se more set i dvije noći tragati za jatima plave ribe. tako silno uzburkalo da su valovi postali viNjihova svjetla, koja glume mjesečinu da soki kao planine. Da bi se spasili Galateja i bi zavarala ribe, slična su zvijezdama na Portret Rudolfa Štefana snimio: Davor Šarić Akid su se bacili u more i pretvorili u ribe, nebu pa će se u gustom jesenjem mraku a da se ne izgube u morskim dubinama povezali su se plapučina i nebo zrcaliti jedno u drugom i zbunjivati astrologe vim nitima. Vidjevši da je njihova ljubav neizmjerna bogovi koji u sazviježđima čitaju ljudske sudbine i proriču kakva će su ih uzdigni na nebo pa je od njih nastalo sazviježđe Riba. biti budućnost. Neće shvatiti da u takvim noćima i na nebu Ta plava nit ljubavi povezuje i ova dva fina jela od plave ribe i na moru postoji samo sazviježđe Riba koje je nastalo, kako u čijim bi slastima i guštima trebalo uživati u tihim noćima nam kazuju drevne grčke legende, kada se Galateja, jedna od bez mjesečine s pogledom na zvjezdano nebo i pučinu posupedeset Nereida, kćeri boga mora Nereja zaljubila u lijepog jutu zlaćanim ribarskim feralima. ■ naka Akida što je naljutilo kiklopa Polifema, sina boga mora
Posejdonovi zalogaji SASTOJCI (ZA 4 OSOBE) osam kriški zapečenog kruha
četiri sušene pomidore iz ulja
četiri češnja luka
jedna žlica marinirane balancane
100 grama ovčjeg sira
osam fileta mariniranih srdela ili inćuna
osam listova svježe rige
maslinovo ulje
desetak listova svježeg bosiljka
sol
PRIPREMA: Najprije se od bosiljka i ovčjeg sira napravi pest tako da se sastojci lagano miješaju uz dodavanje maslinova ulja kap po kap dok se ne povežu. Tim pestom namažu se kriške kruha koje smo prethodno zapekli na suhoj tavi, natrljali lukom i oplemenili s malo maslinova ulja. Na pest se polažu najprije sitno izrezane suhe pomidore i balancane iz ulja, a na njih fileti srdela ili inćuna, a sve se ukrasi kriškama ili kolutima svježih pomidora.
PRIJE IZNOŠENJA NA STOL Prije iznošenja na stol ove ukusne zalogaje možemo, ako marinirane srdele ili inćuni, nisu previše slani ukrasiti ponekim kristalom krupne morske soli, a tko voli može dodati i dašak papra. VINO Za plavu ribu postoji vino prikladna imena – plavina. Trenutno nema bolje od plavine od one iz podruma
vinarije Bonaca Marka Sladića iz Plastova. Ova jela, da bi njihova ljepota došla do punog izražaja, traže malo hladnije crno vino nego što je to uobičajeno ŠIBENIK
73
PORTRET
MIRO KOTARAC
Z A V I Č A J N I
P U T O P I S
JUŽNI VELEBIT
Mistično putovanje zmajeva i Sunčevih
U
samotnoj pustoši južnog Velebita, pogleda zarobljenog u nestvarnim treperavim oblicima vatre, osluškivao sam zvukove planine koja je polako tonula u noćnu tamu. Ples plamenih jezika smirivao mi je dušu i budio maštu. Vatra. Toliko je u njoj snage, života i pokreta. S njom je sve započelo, s njom će sve završiti. Zahvaljujem Bogu nam tom čudesnom daru što nas grije, hrani i pute nam obasjava, a misli mi bježe daleko izvan granica prostora i vremena. Kroz rumeni oganj, plamen i žar ukazuju mi se drevni slavenski bog sunca, četveroglavi Svantevid i njegov ognjeni mač, a kroz tamu proleti krilati zmaj i nestane za planinskim vrhovima. Odakle se stvorio? Odakle je doletio? Je li taj šum golemih krila, je li to hujanje divovskog tijela kroz zrak samo plod moje mašte?
74
ŠIBENIK
Je li taj zmaj izletio iz dubine mojih misli ili iz dubine velebitskog podzemlja gdje se od pamtivijeka krije, gnijezdi i leže iz golemih jaja?
Mašta ili zbilja? Nije me strah. Ta iz Šibenika sam se prema Velebitu zaputio baš zbog zmajeva i Zemlje zmajeva koju krije ta planina. Zmajeve mnogi narodi na različitim kontinentima, u Europi, Aziji, Americi prikazuju kao krilata zmijolika ili gušterolika stvorenja koja mogu bljuvati vatre, tijela su im prekrivena ljuskama ili krljuštima, imaju ogromnu i razornu snagu, a navodno su bili sposobni naučiti govoriti i sporazumijevati se s ljudskom vrstom. Štoviše, ženili su se djevojkama ljudskog STUDENI/PROSINAC 2014.
u Zemlju ratnika
roda koje su krali i otimali te s njima imali djecu. I u našem kraju ima legendi o zmajevima. Jedna od njih govori o djevojci Miljevi koja je živjela u tvrđavi Ključici na rijeci Čikoli, a trebala se udati za Bogdana, sina gospodara Bogočin-grada Bogoja. Taman kad su svatovi trebali poći, tada je iz kanjona rijeke Krke doletio zmaj, ugrabio Miljavu sa zidina Bogočina i s njom zaronio u jezero kod Brljanskog slapa. Ima još puno legendi o zmajevima. Prepričavaju se od davnina, a i danas ih se voli čuti. Barem ih ja volim slušati. Sve donedavno za mene su to bila samo bića iz mašte i bajki, a onda sam čuo da su stvarno postojali! Nisam naivni zanesenjak, ali nije li ipak moguće da su se zmajevi, vidjevši što se sa svijetom događa, negdje dobro skrili i pritajili?
NAPISAO I SNIMIO: JOSO GRACIN
U potrazi za Zemljom zmajeva Možda jesu, a možda i nisu. Nije važno. Ljepše je, međutim, misliti da jesu pa krenuti u potragu za Zemljom zmajeva koja se, kažu upućeni, krije negdje na Velebitu. Najprije sam tu Zemlju zmajeva pokušao locirati na zemljovid Velebita. Nije imalo smisla krenuti u potragu napamet. Isprva se činilo da na Velebitu nema područja koje nije temeljito istraženo i da je glupo čak i pomisliti da bi mogao postojati neki njegov neistraženi dio na kojem su nekada živjeli, a danas se skrivaju zmajevi. Već sam htio odustati sam sebi predbacujući ŠIBENIK
75