Službeni Vjesnik SB 2013 br.3 by MOSLERdizajn Studio za graficko i web oblikovanje

SLU ŽB E N I V J ES NI K SISAČKE BISKUPIJE Godište IV / 2013. | broj 3 (12) | ISSN: 1847-5957

Proglašenje Marijanskog svetiša u Gori

70. obljetnica stradanja stanovnika Zrina

Obilježavanje početka Godine hrvatskih mučenika

SADRŽAJ

BISKUPOVA ČESTITKA ZA BOŽIĆ 2 UVODNO SLOVO 3 DOKUMENTI Motu proprio pape Franje 4 Poruka pape Franje za Svjetski Misijski dan 2013. 5 Poruka pape Franje za 100. Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2014. 7 Priopćenje sa sjednice vijeća HBK za život i obitelj, Zagreb, 24. kolovoza 2013. 10 Poziv HBK vjernicima u RH podrijetlom iz BiH na popis stanovništva, Zagreb, 23. rujna 2013. 11 Priopćenje s 47. plenarnog zasjedanja HBK, Zagreb, 18. listopada 2013. 11 Poziv biskupa Hrvatske biskupske konferencije povodom održavanja ustavotvornog referenduma o braku 14 Izjava komisije HBK Iustitia et pax o poštivanju savjesti pri sudjelovanju u pobačaju, Zagreb, 16. kolovoza 2013. 14 Izjava komisije HBK Iustitia et pax: U zaštitu braka i obitelji – o obitelji i prvo-prosinačkom referendumu, Zagreb, 28. studenog 2013. 15 Izjava Komisije HBK „Iustitia et pax“ povodom najave donošenja Zakona o životnom partnerstvu te Obiteljskog zakona 16 Zajednička izjava i zaključci simpozija “Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica”, Zagreb, 12. studenog 2013. 18 Homilija biskupa Vlade Košića na proglašenju svetištem crkve Uznesenja BDM u Gori, 15. kolovoza 2013. 20 Homilija biskupa Vlade Košića na četvrtom hodočašću Sisačke biskupije na Mariju Bistricu, 17. kolovoza 2013. 23 Homilija biskupa Vlade Košića na obilježavanju 70. obljetnice stradanja stanovnika Zrina, Zrin 15. rujna 2013. 26 ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA Dekret o proglašenju biskupijskim svetištem župne crkve Blažene Djevice 30 Marije u Gori, Gora, 15. kolovoza 2013. Poziv na hodočašće 28. rujna 2013. u Pulu 31 Kolekta za izgradnju crkve u Kninu 31 Referendum o braku 1. prosinca 2013. 32 Raspored dijeljenja sv. Potvrde u 2014. godini 33 Prikupljanja potpisa za referendum o Vukovaru 35 Poziv na molitvu i klanjanje za uspjeh referenduma 35 Post i nemrs 36 Binacije i trinacije u 2014. godini 36 Otpuštanje kazne zbog pobačaja u 2014. godini 37 Svete Mise na kolektivne nakane u 2014. godini 38 Parice matica, godišnji statistički izvještaj župe i financijski izvještaj župne blagajne za 2013. godinu 38 Obavijesti iz Ekonomata biskupije 39 PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI Ustanovljena i obnovljena župna Pastoralna i Ekonomska vijeća 40 i Župni Caritasi Prvo misno slavlje na mjestu buduće crkve i pastoralnog centra u Petrinji 40 Posvećena crkva u Tušiloviću 41 Križevo u katedrali 41 70. obljetnica stradanja stanovnika Zrina 42 30 godina djelovanje Caritasove kuće Sv. Vinka u Oborovu 43 Hodočašće Sisačke biskupije u Sv. Zemlju 43 Đakonsko ređenje Ivice Šimunovića 44 Predstavljena knjiga Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida 44 Obilježen početak Godine hrvatskih mučenika 45 Svećenici jubilarci 2014. godine 46 In memoriam: + fra Nevinko Dušak, franjevac svećenik 47 48 IMENOVANJA, PREMJEŠTAJI I RAZRJEŠENJA 49 KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA ..........................................................................................................................................................

..................................................................................................................................................................................................

................................................................................................................. .....................................................

.......................

..............................................................................................................................................................

.......................................................................................................................................................

..................................................................

SLUŽBENI VJESNIK SISAČKE BISKUPIJE

godište IV / 2013. broj 3 (12) ISSN: 1847-5957

..............................................................................................................................

.........................................................................................................................................................................................

.......................................................................................................

..............................................................................................................................................................

.................................................................................................................................................

...........................................................................................................................................

....................................................................................................................................

............................................................................................................................................................ ................................................................................................................................................

...................................................................................................................... ................................................................................................................. ...................................................................................................

................................................................................................................................................................................................................................................

................................................................................................................................................................... ...............................................................................................................

..............................................................................................................

IZDAJE:

Biskupijski ordinarijat Sisak, Trg bana J. Jelačića 9 GLAVNI UREDNIK:

mons. Marko Cvitkušić

..................................................................................................................................................................................................

................................................................................................................................................................

...................................................................................................................................................................................................................................... ......................

UREÐUJE:

Stjepan Vego GRAFIČKO OBLIKOVANJE:

Mosler dizajn, Petrinja TISAK:

Tiskara Tonimir, Varaždinske Toplice ISSN 1847-5957

.......................................................................................................................................................................................

........................................................................................................................................

.............................................................................................................................................................

........................................

......................................................................................................................

............................................................................................................................................................................ ......................................................................................

..............................................................................................................

....................................................................................................................................................

BISKUPOVA ČESTITKA ZA BOŽIĆ

Draga braćo svećenici, dragi čitatelji Službenog vjesnika,

ožić je blagdan radosti i veselja, Božić je dan Božjega dolaska k nama ljudima, i to u našoj ljudskoj egzistenciji. Zato i zovemo taj događaj „Božić“, što znači „mali Bog“ jer je Bog došao među nas kad je postao maleno dijete. Pred očima nam je Sveta obitelj, Blažena Djevica Marija, majka Isusova i sveti Josip, njezin prečisti zaručnik. Oni primaju Sina Božjega, oni mu u ime svega čovječanstva izražavaju dobrodošlicu i s ljubavlju se brinu za njega. Međutim nije baš svim ljudima drago što je došao Emanuel, što je Bog s nama. Postoje tu razni Betlehemćani, koji zatvaraju vrata svoga doma i svoga srca, postoje tu razni Herodi, kojima Isus smeta jer ga se boje misleći da će im oduzeti zemaljsku vlast pa ga žele ukloniti, postoje tu razni pismoznanci i farizeji, kojima je dobro bez njega, koji imaju svoje privilegije i boje se da im to netko ne oduzme. Postoji tu i zavedeni narod koji slijedi svoje vođe koji sami žele biti bogovi i traže da se njima ljudi klanjaju pa su ili zaveli ili ucijenili narod da im služi. Ipak, i u Betlehemu je već bilo veselja koje je donijelo Isusovo rođenje. I priprosti pastiri i učeni mudraci s Istoka, i poslije toliki učenici i prijatelji slijede Isusa i vjeruju da je on Krist, da je Sin Božji i Spasitelj svijeta. I mi smo među njima, dapače mi o njemu drugima govorimo, mi okupljamo njegove učenike i usmjeravamo ih prema njemu: „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ (Iv 3,30), kako je govorio Ivan Krstitelj. Neka sve više ljudi upozna Krista, neka ga zavoli i prihvati! Neka po našem služenju oni koji u njega vjeruju porastu u svojoj vjeri, a koji ne vjeruju povjeruju ili barem se približe Isusu! Isus je svoj život na zemlji proveo služeći svima, on je to i rekao: „Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Mt 20,28). Draga braćo svećenici, dragi đakoni, drage sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i svi naši vjernici, radujte se i veselite jer je Isus Krist, naš Gospodin među nama! On se „zato rodio i došao na svijet da svjedoči za istinu“ (Iv 18,37), istinu da smo djeca Božja, istinu da smo spašeni i pozvani na vječnu radost i veselje! Neka vam je svima u posluživanju istine o Božjem dolasku ljudima SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2014. GODINA! + Vlado Košić, biskup

2 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

UVODNO SLOVO

Poštovani čitatelji Službenog vjesnika, dragi prijatelji!

večanim misnim slavljem u crkvi na otvorenom Bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici u subotu 17. kolovoza 2013. godine biskup Vlado proglasio je ovu pastoralnu godinu Godinom hrvatskih mučenika u Sisačkoj biskupiji, a sv. misom na blagdan Krista Kralja župnoj crkvi u Starom Farkašiću, gdje se molilo za ubijenog župnika Antuna Irgolića, i svečano otvorio. Spominjući se hrvatskih mučenika Sisačke biskupije vjerenički puk i svećenstvo predvođeni biskupom Vladom hodočastili su sredinom rujna u banski grad Zrin u Pounju gdje su neprijatelji hrvatskog naroda i Kristova križa prije 70 godina na zvjerski način poubijali nekoliko stotina nevinih Zrinjana, druge protjerali, a njihove kuće i crkvu srušili, zapalili i sravnili sa zemljom o čemu govori i knjiga „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački antifašizam protiv hrvatskog pučanstva“ iz pera g. Damira Borovčaka koja je za tu prigodu ugledala svjetlo dana. Na stranicama Službenog vjesnika, koji je pred Vama, naći ćete nekoliko priloga koji se odnose na Godinu hrvatskih mučenika u Sisačkoj biskupiji. U rubrici In memoriam spominjemo se dugogodišnjeg dušobrižnika u Kloštar Ivaniću fra Nevinka Dušaka OFM kojega je Gospodin krajem kolovoza pozvao u vječne stanove. Neka ga on nagradi vječnim blaženstvom za njegovo služenje u našoj Crkvi. O svim personalnim promjenama u našoj Biskupiji zadnjih mjeseci možete pronaći u rubrici Imenovanja-Premještaji-Razrješenja. Isto tako na stranicama našega Vjesnika možete pročitati Dokumente, Odredbe, Priopćenja i Obavijesti Biskupijskog ordinarijata, te priopćenja Svete Stolice i Hrvatske biskupske konferencije. Sretan Vam i blagoslovljen Božić i neka Vas Kristov mir prati u Novoj 2014. godini. Marko Cvitkušić, urednik

3 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI MOTU PROPRIO PAPE FRANJE Zagreb, 9. – 11. travnja 2013.

romicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, materijalnog i moralnoga, zahtijeva duboko promišljanje o pozivu ekonomskih i novčarskih odjela i o njihovoj sukladnosti s ostvarenjem općega dobra. Iz toga razloga Sveta Stolica, sukladno sa svojom naravi i poslanjem, sudjeluje u naporima međunarodne zajednice usredotočenima na promidžbu cjelovitosti, stabilnosti i razvidnosti ekonomskih i novčarskih odjela i u prevenciji i borbi protiv kriminalnih radnji.

Članak 2 Tijelo za financijsko informiranje nadležno je za mudro bdijenja nad tijelima koja profesionalno obavljaju djelatnost financijske prirode. Članak 3 Nadležni pravni organi Države Grada Vatikana imaju jurisdikciju u navedenim područjima također i glede Ureda i drugih tijela i ustanova ovisnih o Svetoj Stolici, kao i neprofitnih organizacija, koje su priznate kanonskim pravnim osobama i imaju sjedište u Državi Grada Vatikana.

U kontinuitetu s u tom okviru poduzetim radnjama mojega prethodnika Benedikta XVI., polazeći od Motu proprio od 30. prosinca 2010. za suzbijanje i borbu protiv nezakonitih radnji na financijskom i novčarskom području, želim obnoviti zauzimanje Svete Stolice u usvajanju načela i primjeni pravnih sredstava koja je razvila međunarodna zajednica, prilagođujući još više institucionalni ustroj u svrhu prevencije i borbe protiv pranja novca, financiranja terorizma i širenja oružja za masovno uništavanje.

Članak 4 Ustanovljen je Odbor za financijsku sigurnost sa svrhom da usklađuje nadležna Tijela Svete Stolice i Države Grada Vatikana glede sprječavanja i borbe protiv pranja novca, financiranja terorizma i umnažanja oružja za masovno uništavanje. Odbor je ustrojen Statutom, priloženim ovom Apostolskom pismu. Određujem da se ovo Apostolsko pismo u obliku Motu proprio objavi u vatikanskom dnevniku Osservatore Romano.

Ovim apostolskim pismom u obliku motu proprija usvajam sljedeće odredbe. Članak 1

Nalažem da sve što je određeno ima punu i trajnu vrijednost, također ukidajući sve nespojive odredbe, polazeći od 10. kolovoza 2013. godine.

Uredi Rimske kurije i druga tijela i ustanove ovisne o Svetoj Stolici, također i neprofitne organizacije koje su pravna kanonska osoba i imaju sjedište u Državi Gradu Vatikanu, dužni se poštivati zakone Države Grada Vatikana u predmetu koji se tiče:

Objavljeno u Rimu, iz Apostolske palače, 8. kolovoza 2013.godine, prva pontifikata

a) mjera za suzbijanje i borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma;

Papa Franjo

b) mjera protiv subjekata koji prijete miru i međunarodnoj sigurnosti;

(prijevod Radio Vatikan)

c) mudrog nadzora tijela koja profesionalno obavljaju djelatnost financijske naravi.

4 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

NAVIJEŠTANJE EVANĐELJA JE TRAJNA ZADAĆA CRKVE Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2013

raga braćo i sestre, ove godine slavimo Svjetski misijski dan na samom završetku Godine vjere, koja predstavlja važnu prigodu za jačanje našeg prijateljstva s Gospodinom i našega hoda kao Crkve koja hrabro naviješta evanđelje. U vezi s tim želim predložiti neka razmišljanja.

mljopisnih područja, već se ono tiče i narodâ, kulturâ i pojedinih osoba, upravo zato što se “granice” vjere ne protežu samo kroz mjesta i ljudske tradicije, već i kroz srce svakog muškarca i svake žene. Drugi vatikanski koncil je na poseban način istaknuo kako misionarska zadaća, zadaća širenja granica vjere, pripada svakom kršteniku i svim kršćanskim zajednicama: “Budući da Božji narod živi u zajednicama, osobito u biskupijskim i župnima, te se u njima na neki način pokazuje kao vidljiv, to i njima pripada da pred narodima svjedoče za Krista” (Dekr. Ad gentes, 37). Svaka je zajednica zato pozvana i poslana prigrliti poslanje koje je Isus povjerio apostolima da budu “svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1, 8), ne kao neki sporedni aspekt kršćanskog života, već kao njegov bitni aspekt: svi smo pozvani prolaziti putovima svijeta zajedno s našom braćom i sestrama, ispovijedati i svjedočiti svoju vjeru u Krista i postati navjestitelji njegova evanđelja. Pozivam biskupe, prezbitere, prezbiterska i pastoralna vijeća, sve odgovorne osobe i skupine u Crkvi da u pastoralnim i odgojno-obrazovnim planovima i programima dadnu istaknuto mjesto misijskom vidiku, svjesni da vlastito apostolsko zauzimanje nije potpuno ako ne teži za tim da pruža svjedočanstvo za Krista pred svim narodima i nacijama. Misionarstvo nije samo neka programska dimenzija u kršćanskom životu, nego također paradigmatska dimenzija koja se tiče svih aspekata kršćanskog života.

Vjera je dragocjeni dar Boga, koji otvara naša srca da ga možemo upoznati i ljubiti. On želi ući u odnos s nama da nas učini dionicima samog svog života i naš život učiniti smislenijim, boljim, ljepšim. Bog nas ljubi! Vjera, međutim, treba biti prihvaćena, a to znači da traži naš osobni odgovor, hrabrost da se uzdamo u Boga, da živimo njegovu ljubav i budemo zahvalni za njegovo beskrajno milosrđe. To je, nadalje, dar koji nije pridržan malobrojnima, već se nudi obilno. Svi bi morali uzmoći iskusiti radost da ih Bog ljubi, radost spasenja! I to je dar koji se ne može zadržati samo za sebe, već ga treba dijeliti s drugima. Ako ga želimo zadržati samo za sebe, postat ćemo izolirani, besplodni i bolesni kršćani. Naviještanje evanđelja je sastavni dio Kristova učeništva i trajna zadaća koja pokreće čitav život Crkve. “Misionarski polet jasan je znak zrelosti crkvene zajednice” (Benedikt XVI, Apost. pobud. Verbum Domini, 95). Svaka je zajednica “zrela” kada ispovijeda vjeru, slavi je s radošću u liturgiji, živi ljubav i neprestano naviješta Božju riječ, izlazi iz vlastitih okvira da Radosnu vijest donese i na “periferije”, prije svega onima koji još uvijek nisu imali priliku upoznati Krista. Snaga naše vjere, na osobnoj i zajedničkoj razini, mjeri se također sposobnošću njezina prenošenja drugima, njezina širenja i življenja u ljubavi, svjedočenja onima s kojima se susrećemo i koji dijele s nama životni put.

Često djelo evangelizacije nailazi na prepreke, i to ne samo izvanjske, već i unutar same crkvene zajednice. Katkad u naviještanju Kristove poruke svima i pomaganju ljudima našeg doba da ga susretnu nedostaje žara, radosti, hrabrosti, nade. Još ima onih koji smatraju da naviještanje istine evanđelja predstavlja napad na slobodu. Pavao VI. u vezi s tim jasno kaže: “Sigurno da bi pogrešno bilo kada bi nešto naturali savjesti svoje braće. Ali je sasma nešto drugo ako se toj savjesti, u pu-

Godina vjere, pedeset godina od početka Drugog vatikanskog koncila, predstavlja poticaj čitavoj Crkvi na novu svijest o njezinoj prisutnosti u suvremenom svijetu i njezinu poslanju među narodima i nacijama. Misionarstvo nije nešto što bi se ticalo samo ze5

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

ma, gdje se čini kao da su se nad obzorom sadašnjosti i budućnosti nadvili prijeteći oblaci, još je urgentnije hrabro nositi u svaku stvarnost Kristovo evanđelje, koje je navještaj nade, pomirenja, zajedništva, navještaj Božje blizine, njegova milosrđa, njegova spasenja; navještaj da je snaga Božje ljubavi kadra pobijediti tmine zla i voditi nas putom dobra. Muškarci i žene našeg doba trebaju sigurno svjetlo koje rasvjetljuje njihov put i koje jedino susret s Kristom može dati. Donesimo ovome svijetu, svojim svjedočanstvom i ljubavlju, nadu što je daje vjera! Misionarstvo Crkve nije prozelitizam, već svjedočanstvo života koje rasvjetljuje put, koje donosi nadu i ljubav. Crkva – ponavljam to još jednom – nije neka karitativna udruga, poduzeće ili nevladina organizacija, već je zajednica osoba, nadahnutih Duhom Svetim, koji su živjeli i žive čudesni susret s Isusom Kristom i žele s drugima podijeliti to iskustvo duboke radosti, poruku spasenja koju nam je Gospodin donio. Duh Sveti je taj koji vodi Crkvu na tome putu.

noj jasnoći i posvemašnjem poštivanju slobode izbora, ponudi evanđeoska istina i spasenje u Isusu Kristu… Daleko od toga da je to napad na vjersku slobodu: to je poštivanje te slobode” (Apost. pobud. Evangelii nuntiandi, 80). Moramo uvijek imati hrabrosti i radosti predlagati, uz uvažavanje i poštivanje drugoga, susret s Kristom, i biti blagovjesnici. Isus je došao među nas da nam pokaže put spasenja i povjerio nam je poslanje da to spasenje obznanimo svima, sve do nakraj zemlje. Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe u prvi plan nasilje, laž, zabludu. Prijeko je potrebno da u našem dobu kroz naviještanje i svjedočenje zasja pred svima dobri život evanđelja, i to iz same Crkve. Važno je u vezi s tim ne zaboraviti temeljno načelo koje vrijedi za svakog vjerovjesnika: ne može se naviještati Krista bez Crkve. Evangelizacija nije nikada neki izolirani, pojedinačni, privatni čin, nego je uvijek crkveni. Pavao VI. je pisao da “dok neki neznatni propovjednik, kateheta ili Pastir u nekom najudaljenijem kraju propovijeda Evanđelje, okuplja svoju malu zajednicu ili podjeljuje neki sakrament, čak i osamljen on čini djelo Crkve”. On to djelo “obavlja u jedinstvu s poslanjem Crkve i u njeno ime, a ne poslanjem koje bi sam sebi pripisivao ili po svom osobnom nadahnuću” (isto, 60). A to daje snagu poslanju i pomaže svakom misionaru i vjerovjesniku osjetiti da nikada nije sam, već da je dio jednog Tijela oživljenog Duhom Svetim.

Želim sve potaknuti da postanu nositelji Kristove vijesti i na poseban sam način zahvalan misionarima i misionarkama, prezbiterima fidei donum, redovnicima i redovnicama i sve brojnijim vjernicima laicima koji, prihvaćajući Gospodinov poziv, napuštaju svoju zemlju da pronose evanđelje u druge krajeve i kulture. Ali želim također istaknuti kako su same mlade Crkve velikodušno uključene u slanje misionarâ Crkvama koje se nalaze u teškoćama – nerijetko su to Crkve drevnih kršćanskih korijena – donoseći tako svježinu i zanos kojim one žive vjeru koja obnavlja život i daje nadu. Živjeti u toj univerzalnoj dimenziji, odgovarajući na Isusov nalog: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode” (Mt 28, 19), je bogatstvo za svaku krajevnu Crkvu, svaku zajednicu jer davati misionare i misionarke nije nikada gubitak, već dobitak. Pozivam sve one koji osjećaju taj poziv da odgovore velikodušno na glas Duha Svetoga, već prema vlastitom životnom stanju, i da se ne plaše biti velikodušni s Gospodinom. Pozivam i biskupe, redovničke obitelji, zajednice i sve kršćanske udruge da, dalekovidno i uz pažljivo razlučivanje, pružaju potporu misijskom pozivu ad gentes i pomažu Crkvama koje trebaju svećenike, redovnike i redovnice i vjernike laike, jačajući tako kršćansku zajednicu. A ta bi pozornost trebala biti prisutna također među Crkvama koje se nalaze u sastavu iste biskupske konferencije ili regije: važno je da Crkve koje su bogatije zvanjima velikodušno pomažu one koje trpe zbog pomanjkanja istih.

U našem dobu, uslijed rastuće seljivosti i lakoće komunikacije putem novih medija došlo je do miješanja narodâ i razmjene znanjâ i iskustva. U potrazi za poslom čitave se obitelji sele s jednog kontinenta na drugi; profesionalne i kulturne razmjene, turizam i slične pojave potaknuli su velika seljenja ljudi. Zbog toga je ponekad teško, čak i za župne zajednice, znati tko živi stalno a tko privremeno na pojedinom području. Nadalje, u sve većem broju tradicionalno kršćanskih krajeva povećava se broj onih koji ništa ne znaju o vjeri, koji su ravnodušni prema vjeri ili se priklanjaju drugim vjerovanjima. Nerijetko se događa da su se neki kršćani svojim načinom života udaljili od vjere, zbog čega su potrebiti “nove evangelizacije”. Tome se pridodaje činjenica da radosna vijest Isusa Krista nije još uvijek doprla do velikog dijela čovječanstva. Živimo, usto, u krizi kojom su pogođena razna područja života, ne samo ekonomija, financije, prehrambena sigurnost i okoliš, već i duboki smisao života i temeljne vrijednosti koje pokreću čovjeka. I ljudski je suživot označen napetostima i sukobima koji izazivaju nesigurnost i teškoću da se pronađe put koji vodi prema trajnom miru. U tim složenim prilika-

Ujedno pozivam misionare i misionarke, napose prezbitere fidei donum i vjernike laike da s radošću žive svoju 6

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

dragocjenu službu u Crkvi na koju su pozvani i da donose svoju radost i iskustvo Crkvama iz kojih dolaze, spominjući se kako Pavao i Barnaba na završetku svog prvog misijskog putovanja “pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere” (Dj 14, 27). Oni mogu postati svojevrsno sredstvo “povratka” vjere, donoseći svježinu mladih Crkava, kako bi Crkve drevnog kršćanstva ponovno pronašle oduševljenje i radost dijeljenja vjere u jednoj razmjeni koja je uzajamno obogaćivanje u nasljedovanju Gospodina.

ljećima – koji apostolskom ustrajnošću podnose razne sadašnje oblike progona. Nerijetki riskiraju također vlastiti život da ostanu vjerni Kristovu Evanđelju. Želim zajamčiti svoju molitvenu blizinu osobama, obiteljima i zajednicama koje trpe nasilje i netrpeljivost i ponavljam im Isusove utješne riječi: “ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16, 33). Benedikt XVI. je pozvao: “Neka ‘riječ Gospodnja trči i proslavlja se’ (2 Sol 3, 1): neka ova Godina vjere učini sve čvršćim odnos s Kristom Gospodinom, jer je samo u njemu naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i trajne ljubavi” (Apost. pismo Porta fidei, 15). To je ujedno i moja želja za ovogodišnji Svjetski misijski dan. Od srca blagoslivljam sve misionare i misionarke i sve one koji prate i podupiru tu temeljnu zadaću Crkve da naviješta evanđelje diljem svijeta, a da mi, služitelji evanđelja i misionari, uzmognemo doživjeti “slatku i okrepljujuću radost naviještanja” (Pavao VI., Apost. pobud. Evangelii nuntiandi, 80).

Briga za sve Crkve, koju rimski biskup dijeli sa subraćom biskupima, nalazi svoj važni izraz u radu Papinskih misijskih djela, koja imaju za cilj buditi i produbljivati misijsku svijest svakog krštenika i svake zajednice, dozivajući u svijest potrebu dublje misijske izgradnje čitavog Božjeg naroda i jačajući osjetljivost kršćanskih zajednica za snažnije širenje evanđelja u svijetu. U mislima sam, na kraju, s kršćanima koji, u raznim dijelovima svijeta, doživljavaju teškoće u otvorenom ispovijedanju vlastite vjere i priznavanju i uživanju prava da vjeru žive dostojanstveno. To su naša braća i sestre, hrabri svjedoci – još brojniji od mučenikâ u prvim sto-

Iz Vatikana, 19. svibnja 2013., svetkovina Duhova Papa Franjo

Poruka pape Franje za 100. Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2014.

SELIOCI I IZBJEGLICE: PREMA BOLJEM SVIJETU Draga braćo i sestre!

ne, migracije često ukazuju na manjkavosti i propuste država i međunarodne zajednice, s druge otkrivaju također težnju ljudskog roda da uživa jedinstvo označeno poštivanjem različitosti, prihvaćanjem i gostoljubivošću koji omogućuju pravednu raspodjelu zemaljskih dobara, promicanje i unaprjeđivanje dostojanstva svake ljudske osobe koja uvijek mora biti u središtu.

aša društva, kao nikada ranije u povijesti, prolaze kroz procese međuovisnosti i interakcije na globalnoj razini. Iako u njima ima problematičnih ili negativnih elemenata, ti procesi streme ka poboljšavanju uvjeta života ljudske obitelji, i to ne samo u ekonomskom, već i u političkom i kulturnom pogledu. Svaka je osoba dio čovječanstva i zajedno sa čitavom obitelji narodâ dijeli nadu u bolju budućnost. Na tim je promišljanjima nadahnuta tema koju sam izabrao za ovogodišnji Svjetski dan selilaca i izbjeglica: Selioci i izbjeglice: prema boljem svijetu.

S kršćanskoga gledišta, u stvarnosti migracije, kao i u drugim ljudskim stvarnostima, zamjećuje se napetost između ljepote stvaranja, označene milošću i otkupljenjem, i misterija grijeha. Usporedo sa solidarnošću i prihvaćanjem, gestama bratstva i razumijevanja, tu se susreće također odbacivanje, diskriminacija, trgovina i izrabljivanje, bol i smrt. Posebnu zabrinutost pobuđuju situacije u kojima migracija nije samo prisilna, već je se čak provodi kroz razne oblike trgovine ljudima i porobljavanja. »Ropski rad« je danas posvuda u optjecaju!

U tom svijetu izloženom promjenama, sve raširenija pojava selilaštva javlja se, da se poslužimo riječima pape Benedikta XVI. (usp. Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2006.), kao »znak vremena«. Dok s jedne stra7

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Ipak, usprkos, problemima, opasnostima i teškoćama s kojima se treba suočiti, veliki broj selilaca i izbjeglica i dalje pokreću povjerenje i nada; oni nose u srcu želju za boljom budućnošću ne samo za sebe, već također za svoje obitelji i drage osobe.

kriminacija, marginalizacija, ograničavajući pristupi temeljnim slobodama, bilo pojedinaca ili skupina, samo su neki od glavnih elemenata siromaštva koji se moraju prevladati. Mnogo put upravo ti aspekti karakteriziraju migracijska kretanja, povezujući tako migraciju sa siromaštvom. Bježeći od bijede ili progona u nadi da ih drugdje čeka bolja budućnost ili jednostavno zato da spase goli život, milijuni osoba se odlučuju na emigraciju. No usuprot njihovim nadama i očekivanjima, često nailaze na nepovjerenje, zatvorenost i isključivost, da ne spominjemo druge nedaće, pa i tragedije koje vrijeđaju njihovo ljudsko dostojanstvo.

Što u sebi uključuje stvaranje »boljeg svijeta«? Taj izraz ne aludira naivno na apstraktni pojam ili nedostižni ideal, već radije ima za cilj traženje istinskog i cjelovitog razvoja, ulaganje napora da se svima pruže dostojni uvjeti života, iznalaženje pravih odgovora na potrebe osoba i obitelji i jamčenje da se stvoreni svijet kojeg nam je Bog dao poštuje, čuva i njeguje. Sluga Božji Pavao VI. ovim je riječima opisao težnje današnjih ljudi: »biti oslobođen bijede, imati sigurnije zajamčen vlastiti opstanak, zdravlje, stalno zaposlenje; imati puniji udio u odgovornostima, biti pošteđen od svakog tlačenja i situacija koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo; mogućnost većeg obrazovanja – u jednu riječ, činiti, upoznati i imati više da bi se bilo više« (Enc. Populorum progressio, 26. ožujka 1967., 6).

Stvarnosti selilaštva, s novim dimenzijama koje poprima u našem dobu globalizacije, treba pristupiti i njome upravljati na nov, pravičan i djelotvoran način, a to prije svega iziskuje međunarodnu suradnju i duh duboke solidarnosti i suosjećanja. U tome ključnu važnost ima suradnja na različitim razinama, uključujući složno usvajanje politikâ i pravilâ usmjerenih promicanju i zaštiti osobe. Papa Benedikt XVI. je zacrtao smjernice u vezi s tim rekavši kako »tu politiku valja razvijati počevši od uske suradnje između zemalja iz koje selioci potječu i zemalja u koje odlaze; nadalje, njoj su potrebne primjerene međunarodne norme koje su sposobne uskladiti razne zakonske okvire, u cilju zaštite potreba i prava iseljenih osoba i njihovih obitelji, a u isto vrijeme zemalja u koje se oni useljavaju« (Enc. Caritas in veritate, 29. lipnja 2009., 62). Zajedničko zauzimanje za bolji svijet zahtijeva da zemlje, spremno i s povjerenjem, jedne drugima pomažu, a ne da među sobom podižu nepremostive zidove. Dobra sinergija može djelovati poticajno na nositelje vlasti u njihovu suočavanju s društveno-ekonomskim neravnotežama i globalizacijom lišenom pravila, koji se ubrajaju među uzroke migracijâ u kojima su osobe više žrtve no protagonisti. Nijedna se zemlja ne može sama nositi s teškoćama vezanim uz tu pojavu, koja je danas uzela toliko maha da pogađa sve kontinente u dvostrukom vidiku imigracije i emigracije.

Naše srce želi »više« a to »više« nije jednostavno više znati ili više imati, već je prije svega više »biti«. Ne smije se razvoj svoditi na puki ekonomski rast, u čijem se postizanju često ne vodi računa o slabijim i nezaštićenim osobama. Svijet može postati bolji jedino ukoliko je pozornost u prvom redu posvećena osobi, ako je promicanje osobe cjelovito, vodeći računa u svim njezinim dimenzijama, uključujući duhovnu; ako se nikoga ne izostavlja, uključujući siromašne, bolesne, zatvorenike, potrebite, strance (usp. Mt 25, 31-46); ako se pokažemo sposobnima prijeći s kulture odbacivanja na kulturu susreta i prihvaćanja. Selioci i izbjeglice nisu pijuni na šahovskoj ploči čovječanstva. Riječ je o djeci, ženama i muškarcima koji iz različitih razloga napuštaju ili su prisiljeni napustiti svoje domove, kojima je zajednička legitimna želje da prošire svoje spoznaje i više imaju, ali prije svega da budu više. Impresivan je broj osoba koje se sele s jednog kontinenta na drugi, kao i onih koje mijenjaju boravište unutar granica vlastitih zemalja i vlastitih zemljopisnih područja. Današnji migracijski valovi predstavljaju najveće seljenje osobâ, ako ne i narodâ, u povijesti. Dok prati selioce i izbjeglice na njihovu putu, Crkva se trudi shvatiti uzroke migracije, ali također radi na tome da se prevladaju negativni učinci te pojave i prepozna vrijednost njezinih pozitivnih utjecaja na zajednice podrijetla, tranzita i odredišta migracijskih kretanja.

Važno je nadalje istaknuti kako ta suradnja započinje naporom koji svaka zemlja mora poduzeti da stvori bolje ekonomske i društvene uvjete u domovini, tako da iseljavanje ne bude jedina mogućnost koja preostaje onima koji traži mir, pravdu, sigurnost i puno poštivanje ljudskog dostojanstva. Stvaranjem mogućnost zapošljavanja u lokalnim ekonomijama izbjeći će se, nadalje, razdvajanje obitelji i osigurati da pojedinci i zajednice žive u uvjetima stabilnosti i mira.

Nažalost, dok potičemo razvoj prema boljem svijetu, ne možemo prijeći šutke preko sablazni siromaštva u njegovim različitim oblicima. Nasilje, izrabljivanje, dis-

Na posljetku, s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze selioci i izbjeglice, želim ukazati na još jedan element 8

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

u izgradnji boljeg svijeta: to je uklanjanje predrasuda i pretpostavki u pristupu migracijama. Nerijetko, naime, dolazak selilaca, prognanika, tražitelja azila i izbjeglica pobuđuje kod mjesnog stanovništva sumnje i neprijateljstvo. Javlja se strah da će to narušiti sigurnost u društvu, dovesti do opasnosti gubljenja vlastitog identiteta i kulture, da će se povećati konkurencija na tržištu rada ili čak da će doći do porasta kriminala. Sredstva društvene komunikacije imaju u tome pogledu veliku odgovornost: njihov je, naime, zadatak razbiti stereotipe i pružiti točnu informaciju u smislu da će prokazati zablude nekolicine, ali ujedno pisati o poštenju, čestitosti i dobroćudnosti većine. Svi trebaju promijeniti svoj stav prema seliocima i izbjeglicama, prijeći sa stavova obrane i straha, nezainteresiranosti ili marginalizacije – što, najposlije, odgovara upravo »kulturi odbacivanja« – na stav koji se temelji na »kulturi susreta«, koja je jedina kadra izgraditi pravedniji svijet, svijet u kojem će vladati veće bratstvo, riječju, bolji svijet. Komunikacijska su sredstva i sàma pozvana pristupiti tom »zaokretu u stavovima« i potpomoći promjenu u načinu na koji se postupa sa seliocima i izbjeglicama.

Odgovarajući na Kristov nalog: »Pođite i učinite mojim učenicima sve narode«, Crkva je pozvana biti Božji narod koji prihvaća sve narode i svim narodima nosi navještaj evanđelja, jer je u licu svake osobe utisnuto Kristovo lice! Tu se krije najdublji korijen dostojanstva ljudskog bića, kojeg se mora uvijek poštivati i štititi. Dostojanstvo osobe se ne temelji toliko na kriterijima učinkovitosti, produktivnosti, pripadnosti određenom društvenom sloju, etničke ili vjerske pripadnosti, koliko na činjenici da smo stvoreni na Božju sliku i priliku (usp. Post 1, 26-27) i, još više, da smo djeca Božja. Svako je ljudsko biće Božje dijete! U njemu je utisnuta Kristova slika! Mi sami moramo prvi gledati i pomoći drugima vidjeti u seliocima i izbjeglicama ne samo problem koji treba riješiti, već brata i sestru koje treba prihvatiti, poštivati i ljubiti. Oni su prigoda koju nam pruža providnost da pridonesemo izgradnji pravednijeg društva, savršenije demokracije, solidarnije zemlje, svijeta u kojem će vladati veće bratstvo kao i otvorenije i evanđeoske kršćanske zajednice. Migracija može pružiti mogućnost nove evangelizacije, stvoriti prostore za rast novog čovječanstva predoznačenog u vazmenom otajstvu: čovječanstva za koje je svaka strana zemlja domovina a svaka domovina tuđina.

Mislim na to kako je i Sveta nazaretska obitelj na početku doživjela iskustvo odbacivanja: Marija »porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu« (Lk 2, 7). Štoviše, Isus, Marija i Josip su na vlastitoj koži iskusili što znači napustiti svoju zemlju i biti selilac: pod prijetnjom Herodove žeđi za moći, bili su prisiljeni pobjeći i skloniti se u Egipat (usp. Mt 2, 13-14). Ali Marijino majčinsko srce i brižno srce Josipa, čuvara Svete obitelji nisu nikada posumnjali u to da će Bog uvijek biti s njima. Neka po njihovu zagovoru u srcu svih selilaca i izbjeglica uvijek prebiva ista ta čvrsta sigurnost.

Dragi selioci i izbjeglice! Nikada ne gubite nadu da i vas čeka sigurnija budućnost, da ćete na svojem putu susresti pruženu ruku i da ćete moći iskusiti bratsku solidarnost i toplinu prijateljstva! Svima vama i svima onim koji svoj život i svoje snage posvećuju da vam pomognu, jamčim svoju molitvu i od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Papa Franjo Iz Vatikana, 5. kolovoza 2013.

9 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

PRIOPĆENJE SA SJEDNICE VIJEĆA HBK ZA ŽIVOT I OBITELJ Zagreb, 24.8.2013.

jednica Vijeća HBK za život i obitelj održana je u subotu 24. kolovoza 2013. u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu pod predsjedanjem krčkog biskupa Valtera Župana. Sjednica je sazvana radi osvrta na nedavno objavljeni Nacrt Obiteljskog zakona, ali i kako bi se raspravilo o rezultatima završene javne rasprave o tezama Obiteljskog zakona i tezama Zakona o socijalnoj skrbi kojoj su članovi Vijeća dali svoj doprinos.

s obrazloženjima ima ukupno 318 stranica), opseg promjena u odnosu na postojeći Obiteljski zakon s kojim se mora usporediti te nadasve važnost ovog organskog zakona vijećnici smatraju da bi se rasprava o Nacrtu trebala produljiti bar do kraja rujna. Na kraju donesen je zaključak o načinu i dinamici sastavljanja osvrta na Nacrt Obiteljskog zakona. Razmatrajući sudbinu primjedbi HBK na teze Zakona o socijalnoj skrbi vijećnici su iznenađeni što ih je predlagatelj sve odbacio, očito osvrćući se samo na uvodnu načelnu primjedbu o uopćenosti objavljenih teza, a da ostale vrlo konkretne i konstruktivne primjedbe i prijedloge uopće nije uzeo u obzir. Uz to, za razliku od onih upućenih na teze Obiteljskog zakona, primjedbe HBK kao niti drugih pravnih i fizičkih osoba, ovdje nisu objavljene u cijelosti. Stoga, zainteresirana javnost niti ne može imati uvid u njihovu opravdanost i argumentiranost.

Nakon uvodne molitve i pozdravnih riječi biskupa Župana, vijećnici su podrobnije upoznati s rezultatima javne rasprave o tezama Obiteljskog zakona te Zakona o socijalnoj skrbi koji su objavljeni na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih. Što se tiče osvrta HBK na teze Obiteljskog zakona vijećnici su uočili da je na svaku točku, uz kraće ili duže obrazloženje, napisano prihvaća li se ili ne primjedba, odnosno prijedlog. To upućuje na zaključak da je svaka točka uistinu i razmatrana. Ipak, vijećnici su ostali zatečeni činjenicom da nije prihvaćena primjedba da je održivost braka važna ne samo zbog dobrobiti djece, nego i zbog samih bračnih partnera i čitavog društva te da nedostaje jasan prioritetni naglasak na očuvanje braka kako u preventivnom tako i u kurativnom smislu.

Dr. Petar-Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK za život i obitelj, tijekom sjednice ukratko je izvijestio vijećnike o novostima i aktualnim zbivanjima, a kratka rasprava povela se o dovršenju prijevoda studijskog vodiča za proučavanje teologije tijela u studijskim skupinama u župama; o situaciji oko uvođenja zdravstvenog odgoja; o Europskoj građanskoj inicijativi „Jedan od nas” za koju će se 22. rujna organizirati Europski potpisni dan te o Obredu blagoslova djeteta u majčinoj utrobi na engleskom jeziku koji je Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenta Svete Stolice odobrila Američkoj biskupskoj konferenciji u prosincu 2011.

Vijećnike je osobito neugodno iznenadilo što se javna rasprava o Nacrtu provodi u vrijeme kada najveći broj građana koristi godišnji odmor, unatoč tome što je upravo ta primjedba HBK bila prihvaćena. Dokaz tome je da se u danom obrazloženju, vidljivom na internetskim stranicama Ministarstva, izrijekom navodi da bi Nacrt trebao biti u raspravi do 15. rujna 2013. Uzimajući u obzir veličinu dokumenta (Nacrt zajedno

10 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

POZIV HBK VJERNICIMA U RH PODRIJETLOM IZ BIH NA POPIS STANOVNIŠTVA

olovicom srpnja Tajništvo Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH) objavilo je kako će od 1. do 15. listopada 2013. biti proveden opći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini. Budući da se radi o važnom događaju za Crkvu i hrvatski narod u toj zemlji, biskupi su pozvali vjernike da na vrijeme priprave potrebne važeće osobne dokumente i da se odazovu na popis stanovništva. Jer, „moralna je obveza svakog katolika javno očitovati svoju vjersku pripadnost i uvijek se izjasniti katolikom. A časna je obveza čuvati i njegovati svoj narodni identitet“, stoji u priopćenju Tajništva BK BiH. Ovaj poziv upućen je prvenstveno žiteljima s područja Bosne i Hercegovine. Ali, tu mogućnost imaju i svi drugi katolici i drugi građani iz BiH koji trenutačno žive u Republici Hrvatskoj (RH) ili drugdje u inozemstvu. Budući da veliki broj Hrvata katolika boravi i živi diljem RH, ovim kratkim priopćenjem potičemo sve koji su prognani, raseljeni, privremeno iseljeni izvan BiH, neka sukladno zakonu, pođu u svoje mjesto rođenja i odgovorno pristupe popisu pučanstva. Time doprinose da BiH bude i ostane i zemlja Hrvata, jednoga od njezinih konstitutivnih naroda.

Popis stanovništva nije novost našega vremena. Sveto Pismo izvješćuje o sličnom popisu na koji su se odazvali nazaretski stanovnici Marija i njezin zaručnik Josip. Oni su, naime, pošli u Betlehem da se podvrgnu odredbi cara Augusta o „popisu svega svijeta“, kako piše sveti Luka (Lk 2,1). Potiču se, dakle, vjernici iz BiH koji su se privremeno ili trajno doselili na području RH, neka sukladno zakonu „pođu u svoj grad“ i odgovorno pristupe planiranom popisu stanovništva. Na to imaju pravo dok imaju državljanstvo BiH. Ali, moraju biti prijavljeni prije popisa. Neka se, dakle, na vrijeme prijave, do 1. listopada 2013., i neka se u svoje doba odgovorno odazovu i popune rubrike formulara za popis stanovništva. Time će pokazati ljubav prema vjerskim i nacionalnim korijenima, kao i dužnost kako čuvati očevinu i baštinu rodnoga kraja. U duhu one drevne mudrosti: „Tuđe poštuj, svojim se diči“. Zagreb, 23. rujna 2013. Tajništvo HBK

PRIOPĆENJE S 47. PLENARNOG ZASJEDANJA HBK Zagreb, 16.-18. listopada 2013.

lenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 47. po redu, održano je od 16. do 18. listopada 2013. u sjedištu HBK-a u Zagrebu, Ksaverska cesta 12a. Na zasjedanju su sudjelovali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D’Errico, izaslanik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vojni ordinarij Tomo Vukšić te subotički biskup Ivan Penzeš i srijemski biskup Đuro Gašparović.

papu izabran Ivan Pavao II. Naglasio je da se ne možemo dovoljno zahvaliti tome Papi za ljubav i zauzimanje koje je iskazao prema nama u danima nevolje i na svemu što je učinio da se zaustavi rat u Hrvatskoj i BiH. Ujedno je izrazio radost što će iduće godine, 27. travnja 2014., bl. Ivan Pavao II. biti proglašen svetim. Potom je nadbiskup Puljić podsjetio na najvažnije događaje u razdoblju od posljednjeg zasjedanja te ukratko naveo sve najvažnije teme koje će se obraditi na zasjedanju.

U pozdravnom govoru predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić najprije je istaknuo da se početak zasjedanja događa upravo na dan kad je 1978. godine za

U početnom dijelu zasjedanja hrvatski su se biskupi osvrnuli na veličanstveno slavlje beatifikacije svećenika 11

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Miroslava Bulešića na kojem se u pulskoj Areni okupilo mnoštvo svećenika i vjernika. Podsjećajući na snažne poruke toga događaja, istaknuto je kako mnogi s blaženim Miroslavom osjećaju veliku bliskost jer u njegovoj mučeničkoj smrti prepoznaju i svoju patnju, stradanja i progone koju su doživjeli od istoga komunističkog režima koji je i njega ubio. Iako Bulešić nije pripadao nijednom ideološkom sustavu, doživio je progon i od fašista i od nacista, a na kraju su ga ubili komunisti. Podsjetili su biskupi još jednom na razmjere žestokoga progona koji je Crkva u Hrvata doživjela četrdesetih godina prošloga stoljeća tijekom kojega je ubijeno čak 434 svećenika, biskupijska i redovnička, 73 sjemeništarca i 30 časnih sestara. Tako se u osobi novoga blaženika spaja cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatski narod kao i narode Europe tijekom prošloga stoljeća obilježena trima velikim neljudskim sustavima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. Stavljajući primjer blaženog Miroslava za uzor svećenicima i krizmanicima, budući da je ubijen upravo nakon slavlja toga sakramenta u Lanišću 1947., biskupi zaključuju da je u našem vremenu prožetom materijalizmom i sekularizmom beatifikacija svećenika Miroslava znak nade i optimizma te potvrda crkvene plodnosti.

dogodine su u planu biskupijski susreti obitelji, a 2015. slijedit će nacionalni susret. Dogovoreno je da se nacionalni susret održi 19. travnja 2015. godine u marijanskom svetištu na Trsatu u Rijeci pod geslom “Obitelj nositeljica života – nada i budućnost Hrvatske». Zabrinjava činjenica da je jednostranim postupcima MORH-a dovedeno u pitanje djelovanje i temeljno poslanje Vojnoga ordinarijata. Povodom toga biskupi su raspravljali o statusu i djelovanju Vojnoga ordinarijata unutar MORH-a i MUP-a. Kako bi se riješila neka novootvorena pitanja, potrebne su izmjene i dopune pravilnika kao i definiranje funkcioniranja Vojnog ordinarijata na svim razinama, o čemu će brigu voditi HBK. Istaknuta je i potreba definiranja strukture prijeko potrebne za redovito funkcioniranje kurije i vojnih kapelanija. Dokidanjem autonomije Religijskog programa na HRTu, koja je zajamčena sporazumom koji su potpisali HRT i HBK, sporazum je jednostrano prekršen. HRT se u članku 2. sporazuma obvezao kako će dogovorene sadržaje «katoličkoga vjerskog programa ostvarivati preko Redakcije religijskog programa Hrvatske televizije i Redakcije religijskog programa Hrvatskog radija, koji su ravnopravni svim ostalim programima». Sadašnji ustroj nije prihvatljiv jer Religijski program nema autonomnost i ravnopravnost s drugim programima. Izražena je spremnost razgovarati o pojedinim odredbama sporazuma, no traži se poštivanje sporazuma koji je na snazi.

Posvećena je pozornost pravnim propisima vezanim uz obiteljsku problematiku. Nakon donošenja Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u srpnju 2012, nastavlja se s donošenjem pravnih propisa poput Obiteljskoga zakona, Zakona o socijalnoj skrbi i nekih drugih zakona koji se izravno tiču braka i obitelji te općenito moralnoetičkih pitanja. Tome treba pridodati poveznice s uvođenjem obvezatnih školskih sadržaja poput Kurikuluma zdravstvenoga odgoja i građanskoga odgoja. Upozoreno je na temeljne točke nacrta Obiteljskoga zakona i na činjenicu da nijedna primjedba Hrvatske biskupske konferencije na Nacrt prijedloga zakona nije uzeta u obzir. Zdravstveni odgoj, iako se u njemu više ne spominje sporna literatura, i dalje je prožet rodnom ideologijom. Očigledna je namjera da se u ovoj fazi težište stavi na (pre)odgoj odgojitelja. Eksperimentalnim programom građanskoga odgoja, koji bi trebao postati obvezatan predmet u školskoj godini 2014/2015, čini se, žele se kroz modul “rodne ravnopravnosti” nadomjestiti izmjene koje je doživio izvorni Kurikulum zdravstvenoga odgoja.

Analizirajući neka pitanja vezana za provođenje vjeronauka u školama, članovi HBK–a izrazili su zabrinutost zbog otežane komunikacije s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta RH. Nije došlo do, u više navrata, traženoga susreta između predsjednika Vijeća HBK-a za katehizaciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića s ministrom Željkom Jovanovićem. Budući da i dalje ostaju neriješena brojna otvorena pitanja, poput diskriminacije vjeronauka u školskoj satnici i neprovođenja vjeronaučne nastave u trećim, četvrtim i petim razredima srednjih medicinskih škola, ignoriranje zahtjeva za susretom protumačeno je kao opstrukcija. Biskupi su donijeli Odredbe HBK o osnovnim i srednjim katoličkim školama na rok od tri godine. Doneseni dokument izraz je potrebe koja se javila osnutkom katoličkih osnovnih i srednjih škola u nas kako bi se definirao njihov cilj i struktura. Istaknuta je posebnost odgoja i obrazovanja koji se u njima provodi, kao i odgovornost te međusobni odnosi osoba i tijela koja jamče njihovo funkcioniranje. U smislu odredaba utemeljeno je novo

Ostvarujući planove na području pastorala braka i obitelji, biskupi su odredili termin i mjesto održavanja drugoga nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji. Nakon što je ove godine održan studijski dan u Zadru, 12

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Vijeće HBK za katolički odgoj i obrazovanje kojemu se povjerava briga o pitanjima koja se odnose na crkvene i katoličke predškolske, školske i visokoškolske ustanove. Za predsjednika vijeća izabran je požeški biskup Antun Škvorčević.

projekata HBK kao i povezivanje između katoličkih osnovnih škola, gimnazija i sveučilišta. Biskupi su dali potporu europskoj građanskoj inicijativi «One of Us» («Jedan od nas») kojom se želi unutar nadležnosti Europske unije pravno zaštititi dostojanstvo i integritet ljudskih zametaka (embrija) te zabraniti financiranje aktivnosti koje uzrokuju njihovo uništavanje. Hrvatski biskupi stoga potiču vjernike da se do 1. studenoga pridruže ovoj inicijativi i daju svoj potpis putem mrežne stranice www.oneofus.eu/hr ili na za to predviđenim obrascima. Nadamo se da će se uskoro provesti referendum o ustavnoj definiciji braka kao životnoj zajednici žene i muškarca, kako je to zahtijevao veliki broj građana koji su dali svoj potpis inicijativi za provođenje referenduma.

Biskupima je predstavljeno apostolsko pismo «Intima Ecclesiae natura» o službi djelatne ljubavi u Crkvi koje je papa Benedikt XVI. u obliku motuproprija objavio u studenome 2012., na početku Godine vjere. Pismo je svojevrsni nastavak promišljanja pape Benedikta XVI. na tragu enciklika «Deus caritas est» i «Caritas in veritate». Duboka narav Crkve izražava se u njezinoj trostrukoj zadaći: naviještanju Božje riječi, slavljenju sakramenata i službi ljubavi. Dokument posebno naglašava odgovornost biskupa za službu djelatne ljubavi na njihovu području. U tome smislu biskupi imaju obvezu snažnije, osobito u današnje vrijeme, poticati i podupirati karitativne aktivnosti, nadzirati i upravljati radom karitativnih organizacija te, između ostaloga, promicati suradnju i zajedništvo s tijelima drugih biskupija, osobito siromašnijih, u zemlji i svijetu, kao i podržavati suradnju ekumenskoga oblika. Biskupi su upoznati s plenarnim zasjedanjem Vijeća europskih biskupskih konferencija koje je od 3. do 6. listopada 2013. održano u Bratislavi u prigodi 1150. obljetnice dolaska svetih Ćirila i Metoda u slovačke krajeve. Glavna tema zasjedanja bila je «Bog i država. Europa između laičnosti i laicizma». Na temelju istraživanja provedenog među biskupskim konferencijama koje je obuhvatilo različita područja života u pojedinim zemljama istaknuto je kako se u različitim područjima društvenoga života često primjećuje upletanje određenog sekularizma i pokušaj da se stvori isključivo negativna slika o Crkvi i vjeri. Crkva ne smije na to odgovoriti zatvaranjem i pretvoriti se u tvrđavu u Europi. Bez obzira na to što se događa, kršćani imaju jasan identitet utemeljen na njihovoj vjeri koja je živa i koja budi nadu. U raspravi su europski biskupi definirali pojedina prioritetna područja koja trebaju jasno promišljanje Crkve: pitanje odgoja, pastoral mladih, tema obiteljskog pastorala i brige za obitelj kao i tema nezaposlenosti, osobito među mladima.

Predsjednici i voditelji pojedinih komisija, vijeća, odbora i ustanova HBK podnijeli su izvješća o svojem području djelovanja. Određeni su izaslanici HBK na zasjedanjima drugih biskupskih konferencija u 2014. godini. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju stekla je Hrvatska biskupska konferencija pravo imenovati svojega punopravnog izaslanika pri Vijeću biskupskih konferencija zemalja Europske Unije (COMECE). Tijekom hrvatskih pregovora za pristupanje EU-u HBK je pri tome vijeću imao izaslanika u svojstvu promatrača. Na zasjedanju je za izaslanika HBK-a pri COMECE-u izabran kardinal Josip Bozanić, a za zamjenika bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. Članovi HBK pohodili su grob bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali. Ondje su zajedno s bogoslovima Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu imali službu riječi. Prigodni nagovor izrekao je varaždinski biskup Josip Mrzljak koji se prisjetio svojih osobnih susreta s blaženikom. Na plenumu je dogovoren i kalendar plenarnih zasjedanja i važnijih susreta u idućoj godini. Izvanredno zasjedanje HBK održat će se 27. siječnja 2014. Zajednička sjednica biskupa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine bit će 24. veljače 2014. u Banjoj Luci. Proljetno plenarno zasjedanje HBK na programu je od 13. do 15. svibnja 2014., a 2. lipnja 2014. bit će susret s redovničkim poglavarima. Jesensko plenarno zasjedanje HBK održat će se od 21. do 23. listopada. U 2014. godini održat će se Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži 26. i 27. travnja u Dubrovniku.

O djelovanju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta detaljnije je izložio rektor Željko Tanjić. Na HKS-u je trenutačno upisano 310 studenata na tri studija: povijesti, psihologije i sociologije. U pripremi je pokretanje novih studijskih programa, studija komunikologije te studija sestrinstva i primaljstva. Budući da je HKS osnovan pod pokroviteljstvom HBK, predloženi su neki novi vidovi suradnje kroz angažiranje HKS-a za provođenje nekih

Zagreb, 18. listopada 2013. Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije 13

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

POZIV BISKUPA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE POVODOM ODRŽAVANJA USTAVOTVORNOG REFERENDUMA O BRAKU Draga braćo i sestre!

u skladu s općeljudskim i evanđeoskim vrijednostima te s tisućljetnom tradicijom i kulturom hrvatskoga naroda i većine drugih hrvatskih građana. A potvrdnim odgovorom na referendumsko pitanje ne ugrožavaju se drugačija osobna opredjeljenja.

a temelju potpisa koje je prikupila Građanska inicijativa “U ime obitelji” Hrvatski sabor odredio je da se 1. prosinca 2013. godine održi narodni ustavotvorni referendum o definiciji braka.

I dok potičemo sve vjernike da iziđu na referendum, pozivamo ih neka mole za brak i obitelj, za mir i boljitak naše Domovine i svih njezinih građana.

Mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije pozivamo sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje, da izađu na referendum te na pitanje: „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca” - odgovore ZA. To je

Zagreb, 18. studenoga 2013. Biskupi HBK

IZJAVA KOMISIJE HBK IUSTITIA ET PAX O POŠTIVANJU SAVJESTI PRI SUDJELOVANJU U POBAČAJU

vih dana hrvatsku je javnost zatekla vijest da je gospođa Jaga Stojak, primalja, dobila otkaz jer je odbila sudjelovati u pobačaju u kninskoj državnoj bolnici. Podržavajući nadležne u bolnici u povlačenju odluke o nepravedno danom otkazu, podsjećamo na bitne okolnosti koje treba uzeti u obzir obzirom na ovaj slučaj.

Upozoravamo da je ustavno pravo pojedinca iznad zakona, te je otkaz dan na ovaj način, iako je povučen, ne samo protuzakonit nego i protuustavan. I konačno, više smo puta isticali u svojim izjavama da zakoni lišeni vrijednosnog sustava, a osobito oni koji promiču kulturu smrti, trebaju biti zamijenjeni onima koji potiču na zaštitu čovjeka u cjelini, i to od rođenja do smrti. U ovom je slučaju hrabrim odbijanjem da sudjeluje u prekidu nerođenog života primalja, gospođa Jaga Stojak, pokazala svima kako pojedinac, kada skupi hrabrosti, može učiniti nešto dobro, usprkos sustavu koji zagovara pravo izbora pojedinca nasuprot prava djeteta na život. Nadamo se da je ovim hrabrim činom gospođa potaknula i svakog od nas na promišljanje o jednom od temeljnih pitanja o kojemu se kod nas šuti: kad počinje život, te što činimo da ga zaštitimo?

Ustav Republike Hrvatske jamči svakome slobodu savjesti i vjeroispovijesti. Odbijanje svakog, pa i medicinskog osoblja da sudjeluju u pobačaju, glas je savjesti, a u mnogim slučajevima i praktični odraz vjeroispovijesti osobe koja time odbija sudjelovati u ubojstvu nerođenog djeteta. I Zakon o sestrinstvu daje medicinskim sestrama pravo na priziv savjesti te pravo odbiti zdravstvenu njegu, ako se to ne kosi s pravilima struke. Nigdje nije izneseno da je odbijanjem sudjelovanja primalje u prekidu trudnoće, koji je počela provoditi kninska bolnica, bilo ugroženo zdravlje ili život majke, a očito je da je ista osoba više puta ranije odbila sudjelovati u prekidima trudnoće.

“Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili” (Mt 25,40), poručio nam je Isus, a na nama je da razmislimo o njegovim riječima i prepoznamo svoga brata, bez obzira kako malen i bespomoćan bio.

Zakon o primaljstvu ne sadrži priziv savjesti, no nigdje u opisu djelatnosti primalje ne predviđa prekid trudnoće, već opisuje sadržaje zdravstvene skrbi o majci i djetetu.

U Zagrebu, 16. kolovoza 2013 +Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK “Iustitia et pax” 14

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

U ZAŠTITU BRAKA I OBITELJI – O OBITELJI I PRVO-PROSINAČKOM REFERENDUMU Izjava Komisije HBK “Iustitia et pax” o poštivanju braka i zaštiti obitelji, kao i o potrebi dijaloga države s crkvama i zajednicama uvjerenja o etičkim pitanjima od općeg dobra

Europsku konvenciju ratificirala, pa nas ti dokumenti obvezuju. Pritom ne zaboravljamo da potonja Konvencija ostavlja slobodu državama da definiraju zajednicu zvanu brak (presuda u slučaju Schalk i Kopf v. Austrije, 24. lipnja 2010.).

ovim kriznim vremenima, kad gubitak i nesigurnost zaposlenja, posebice mladih i školovanih, uz teret dugova, javnih i privatnih, te urušeno gospodarstvo i lutanje javnih politika, kad sve to nagriza socijalni vez, pritišće čitavo društvo i gura mnoge u beznađe, naši se sugrađani s pravom utiču sigurnim i trajnim vrijednostima obitelji i braka, ukratko uzajamnosti i ljudskosti. Polazimo i od shvaćanja da su svi ljudi, baš svi ljudi, jednaki u dostojanstvu djece Božje i braća u općem, Božjem očinstvu, te pozivamo na uzajamno uvažavanje i razumijevanje.

Lutanja politike. Ne smijemo, također, zanemariti u ovim konfuznim vremenima da u društvenim odnosima i pravnim odredbama treba rabiti uobičajene i nedvojbene riječi i pojmove, u njihovom općeprihvaćenom, jezičnom i pravnom smislu. To nas obvezuje i glede pojmova braka i obitelji, žene i muškarca / nevjeste i ženika, majke i oca, djeteta te navlastito prava djece. To uostalom i čine sadašnji hrvatski zakoni, posebice onaj koji uređuje obiteljske odnose (čl. 5., 6. i 24. te mnogi drugi). Zato je neprimjereno, ali i protupravno, kad od hrvatske izvršne vlasti slušamo da bi unošenje već postojeće, zakonske i zakonite odredbe, čiju usklađenost s Ustavom nitko ne osporava, o braku kao o „zakonom uređenoj životnoj zajednici žene i muškarca” u hrvatski Ustav predstavljalo „veliku pljusku hrvatskom političkom sazrijevanju i korak unazad”.

Glas za brak i obitelj. Ova Komisija Hrvatske biskupske konferencije, sastavljana od laika i klerika, poziva kršćane katolike i hrvatske građane, ljude dobre volje, da iziđu 1. prosinca na ustavotvorni referendum i izjasne se za određivanje braka kao pravno uređene životne zajednice žene i muškarca, ne zaboravljajući pritom dvije jednostavne činjenice: prvu, naravnu, a to je da smo svi rođeni od jedne žene i od jednog muškarca i da najveći dio nas dobro zna što je za nas značilo odrastanje u punini obitelji te različitosti roditelja, majke i oca, dok oni koji nisu živjeli s oba roditelja znaju koliko su im nedostajali; te drugu, a to je da se unošenjem ove definicije u Ustav Republike Hrvatske ništa u pravnom smislu ne mijenja, već samo potvrđuje postojeća definicija braka kao „zakonom uređene životne zajednice žene i muškarca” iz odredbe čl. 5. hrvatskoga Obiteljskog zakona iz 2003. godine.

O kakvom je to „sazrijevanju” riječ i koji je to „nazad”, kad i ako takva definicija već stoji, ne samo u hrvatskom zakonu, nego i oduvijek u svijesti najvećeg broja hrvatskih građana? I o kakvoj diskriminaciji može uopće biti riječ, ako se u Ustavu precizira jedna ustanova žene i muškarca koja već kao takva doslovce stoji u hrvatskom, za sve obvezujućem Obiteljskom zakonu. Što hoće i krije li što neočekivano ta politika? Krije li možda volju da obezvrijedi sadašnju zakonsku i sutrašnju ustavnu definiciju braka? Da promijeni značenje riječi i pravnih pojmova? Zašto sadašnja izvršna vlast jasno ne kaže čemu smjera? Zašto se izvršna vlast protivi jačanju ustanove braka, kad javno iskazuje da ne postoji namjera da se brak redefinira? Zar nije „obitelj” - po općem razumijevanju te riječi i pojma, kao zajednica roditelja i djece - „pod osobitom zaštitom države” (čl. 62. Ustava)? Zar nisu to i djeca?

Ustanova braka se unošenjem u Ustav dakle samo osnažuje, budući je brak ustanova žene i muškarca, koju svečano proglašavaju univerzalni dokumenti o ljudskim pravima današnjih demokracija, kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima (čl. 16.) i Pakt o građanskim i političkim pravima (čl. 23.) Ujedinjenih naroda, te navlastito Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 12.) Vijeća Europe, koja izričito određuje da „muškarac i žena u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj…”. Navedenu Deklaraciju Hrvatska je usvojila, a Pakt i 15

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Osobitosti institucije braka. Po svojoj biti brak nije samo privatna institucija, već je i javna po svojoj naravi. Po našim i drugim zakonima demokratske i navlastito europske pravne tradicije, brak je i pravna zajednica koja kao i mnoge institucije „diskriminira”, jer nije otvorena svima, primjerice nije bliskim rođacima, nije onima koji su već u braku… Uz to, ne zaboravimo da brak, po općem shvaćanju, utemeljen na ljubavi, ima posebnu, životnu i društvenu ulogu: on je zajednica žene i muškarca otvoren prenošenju života, osnova obitelji, u kojoj se odgajaju i socijaliziraju djeca, ukratko način na koji odrasle osobe i zajednice svjesno i voljno preuzimaju odgovornost za nastavljanje ljudske vrste i društva. Treba li to ikome dokazivati? Treba li ovdje posebno napomenuti i to da je brak za sve kršćane još i otajstveni vez, jedini sakrament koji supružnici, muž i žena, podjeljuju jedno drugome da bi živjeli svoju ljubav u Božjem blagoslovu (usp. GS, br. 49)?

ne, bez obzira na volju naroda, kao što je pokazao francuski slučaj. Uspjeh ovog referenduma osigurat će da se ustanova braka kao zajednica žene i muškarca, koji sam po sebi daje i pravnu osnovu za osnivanje obitelji, trajnije pridrži onoj zajednici koja je najbolje okruženje za svako dijete – odgovornoj zajednici ljubavi majke i oca.

Dužnost dijaloga i uvažavanja vrijednosti. I, na koncu, sa zabrinutošću konstatiramo, da je građanska inicijativa „U ime obitelji” za ustavnim definiranjem braka, koja nikako nije samo katoličke, ili kršćanske provenijence, nego i muslimanske i židovske i agnostičke i ateističke, pokazala da u Hrvatskoj o pitanjima temeljnih vrijednosti nema dijaloga, posebice ne institucionaliziranog dijaloga zakonodavne i izvršne vlasti s religijskim zajednicama. Stoga predlažemo da hrvatska Vlada i Sabor, bilo kod promjene Ustava, bilo kroz koji ustavni zakon, slijedi primjer Europske unije, kojoj sad Republika Hrvatska pripada, te uvede „redovit, otvoren i transparentan dijalog” (čl. 17. Lisabonskog ugovora) s Crkvama i drugim zajednicama uvjerenja.

Važnost referenduma. Ovo je prvi referendum građanske inicijative u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj, kao oblik neposrednog odlučivanja. Ovim referendumom se ne dira u ničija prava. Ovaj referendum može spriječiti hirovite promjene ustanove braka mogućom političkom samovoljom saborske veći-

U Zagrebu, 28. studenoga 2013. Mons. Vlado Košić Predsjednik Komisije HBK „Iustitia et pax”

Izjava Komisije HBK „Iustitia et pax“ povodom najave donošenja Zakona o životnom partnerstvu te Obiteljskog zakona

omisija HBK „Iustitia et pax“, povodom prijedloga propisa kojima se uređuju životne zajednice osoba istoga spola te propisa kojima se uređuju obiteljski odnosi u Republici Hrvatskoj, svjesna važnosti da se ova životna područja urede na način da se poštuju ljudska prava, a navlastito prava djece, podsjećajući ponovno da su svi ljudi jednaki u dostojanstvu djece Božje, braća i sestre u općem, Božjem očinstvu i jednakopravni dionici Bogom im dane slobode, te pozivajući na uzajamno uvažavanje i razumijevanje te potrebu argumentiranog dijaloga, izjavljuje:

Nitko legitimnoj zakonotvornoj vlasti ne odriče pravo da otvori statusna i materijalna prava drugim trajnim zajednicama življenja, koje nisu u istoj situaciji kao bračni drugovi, ako to ne ugrožava postojeća prava drugih, a navlastito prava djece - a osobito njihovo pravo da znaju svoje podrijetlo te da se o njima ponajprije skrbe njihovi majka i otac, kad god je to moguće. Osim toga Zakon o životnom partnerstvu ne smije stvarati konfuziju životnoga partnerstva s bračnim zajednicama. Kao što su te zajednice različite trebaju biti različita pravna rješenja. U tom smislu upozoravamo da Nacrt

16 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Zakona o životnom partnerstvu prolazi bez ozbiljne javne rasprave dok taj Nacrt učinke istospolnog partnerstva u potpunosti izjednačuje s brakom, i to kako za istospolne partnere koji će se registrirati, tako i za one koji žive u neformalnoj zajednici. Potonje rješenje je presedan u europskim okvirima, te dovodi do pravne nesigurnosti.

gućnosti prijenosa ostvarivanja roditeljske skrbi na treće osobe širom otvara vrata novim odnosima i rastakanju tradicionalne obitelji. U javnosti se stiče dojam da predlagatelj Nacrta odbija većinu primjedaba iznesenih od strane stručne i akademske javnosti, nadležnih institucija specijaliziranih za zaštitu prava djece, pa i brojnih udruga civilnog društva. To ukazuje na političku samovolju te dovodi u pitanje razvojni put prihvaćenog obiteljskopravnog sustava.

Od zakonodavca očekujemo da zaštiti prava djece, promičući i podupirući optimalne obiteljske modele, te da odbiju uvesti „pravo na dijete“, koje ne poznaje niti jedan međunarodni dokument o ljudskim pravima. Uz to, prema Konvenciji o pravima djeteta (čl. 12.) svako dijete ima pravo znati za svoje roditelje, ukoliko je to moguće, te uživati njihovu skrb.

Umjesto da podrška obiteljima u ovim kriznim vremenima slabi, kao ukidanjem obiteljskih centara, tražimo da vlasti Republike Hrvatske prošire usluge obiteljskih savjetovališta, te povedu snažnu obiteljsku te pronatalitetnu politiku, od poreznih olakšica obiteljima s djecom, posebice s troje i više djece, preko raznih vrsta obiteljskih potpora, do osnivanja vrtića i pomoći obiteljima glede školovanja, stanovanja i prijevoza. Tako naime djeluju europske zemlje s dobrom demografskom politikom, kojima nije svejedno hoće li njihov narod živjeti, ili će se ugasiti te hoće li u njihovim zemljama živjeti sutra netko drugi, ili čak nitko.

Nacrt Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu uvodi partnersku skrb za života i poslije smrti istospolnog partnera, odnosno partnerice koja je roditelj djeteta. To je institut koji je sadržajno identičan posvojenju, te se stavljanjem drugačijeg naziva zavarava javnost. Nitko roditelju ne može uskratiti pravo na roditeljsku skrb samo zato jer živi u istospolnoj zajednici, no odnose djeteta s trećim osobama potrebno je urediti ne kao pravo odraslih, te putem propisa namijenjenog odraslima, već štiteći ponajprije prava djece, odnosno dobrobit djeteta.

Na koncu, pozivamo sve da se aktivno uključe u javnu raspravu o novim propisima koji uređuju obiteljske odnose te nove oblike životnih zajednica, te pozivamo, u duhu Konstitucije Gaudium et spes II. vatikanskog sabora „sve kršćanske vjernike, koristeći sadašnji čas i razlikujući što je vječno od promjenjivih oblika, neka marljivo promiču vrednote braka i obitelji. Neka to čine svjedočanstvom vlastitog života i složnom suradnjom sa svim ljudima dobre volje. Tako će, nadvladavši teškoće, izboriti obitelji što joj je potrebno i one pogodnosti koje odgovaraju novom vremenu. (GS, br. 52)“

Ujedno pozivamo sve da štite dostojanstvo i prava svakog djeteta, neovisno o tome u kakvoj životnoj zajednici dijete živi.

Vlada je ovih dana uputila u zakonodavni postupak Prijedlog Obiteljskog zakona. Stav izvršne vlasti da ne postoji dužnost države štititi brak, već samo obiteljski život djeteta i roditelja, na tragu je ideje da cjelovita obitelj nije temeljna društvena zajednica koju je vrijedno štititi, i to usprkos ustavnim zahtjevima. Napuštanje tradicijskih korijena hrvatskog obiteljskog prava te nekritičko priklanjanje nekim europskim rješenjima odraz je podcjenjivanja vlastitog sustava, koji u primjeni, istina, iskazuje brojne slabosti, no u usporedbi s europskim nacionalnim standardima je koncepcijski na visokom stupnju. Pored toga, niz rješenja, poput mo-

U Zagrebu, 4. prosinca 2013. Mons. Vlado Košić Predsjednik Komisije HBK „Iustitia et pax“

17 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

ZAJEDNIČKA IZJAVA I ZAKLJUČCI SIMPOZIJA “PREVENTIVNI I KURATIVNI ASPEKTI OČUVANJA BRAKA I OBITELJI U HRVATSKOJ – ISKUSTVA VJERSKIH ZAJEDNICA” S Devetoga međureligijskog susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj

U okviru Devetoga međureligijskog susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, održanom u utorak 12. studenoga 2013. u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije, Ksaverska cesta 12a, Zagreb, organiziran je simpozij na temu “Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica”.

ligija čini na području skrbi o braku i obitelji. Zahvalni smo Bogu i brojnim djelatnicima u našim zajednicama, jer su na vidjelo izašli mnogi oblici takve skrbi. Shvatili smo da i u tom pogledu možemo učiti jedni od drugih te komplementarno upotpunjavati vlastite ponude i programe. Samokritički zaključujemo, da je, unatoč mnogim oblicima te skrbi i predanim nastojanjima, sve to još uvijek premalo, jer zasigurno ima još dosta neiskorištenih mogućnosti za povećanje kvalitete i opsega skrbi za brak i obitelj.

Na susretu su sudjelovali: predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog sisački biskup mons. Vlado Košić; tajnik istoga Vijeća prof. dr. sc. Jure Zečević; Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj krčki biskup mons. Valter Župan; voditelj ureda HBK za život i obitelj Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.; u zamjenu mitropolita Zagrebačkoljubljanskoga Jovana Pavlovića, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne Crkve o. Slobodan Lalić; protojerej Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije o. Kirko Velinski; tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Republici Hrvatskoj Branimir Bučanović; glavni tajnik Saveza baptističkih Crkava u RH Željko Mraz; pastor Baptističke crkve Zagreb Zdenko Horvat; direktor Obiteljskog života pri udruzi Fokus i starješina BC Zagreb - Malešnica Davor Kukec; prezbiter Glavnog prezbiterija Evanđeoske pentekostne crkve u RH i predsjednik teološke komisije te Crkve Danijel Berković, glasnogovornica Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj Jasminka Domaš i u zamjenu predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH muftije Aziza ef. Hasanovića Mevludi ef. Arslani, član toga Mešihata.

Upućujemo na našu Zajedničku izjavu o obitelji iz 2011. godine, u kojoj među ostalim stoji: “Polazeći od iskustva da je obitelj našega vremena ugrožena u brojnim segmentima njenog postojanja i osvjedočeni o njenom nezamjenjivom značaju za društvo i ljudski rod uopće, ovom Zajedničkom izjavom o obitelji kao visoki predstavnici triju monoteističkih religija u Hrvatskoj, židovske, kršćanske i islamske, zalažemo se za širu javnu i društvenu potporu očuvanju i ozdravljenju obitelji u Hrvatskoj, za prožimanje odgoja u obitelji istinskim vrednotama i vrlinama, za obitelj kao zajednicu u kojoj se ne živi samo radi sebe već i radi drugoga, jer držimo da samo tako obitelj može postati jamac kvalitetnijih međuljudskih odnosa i bolje budućnosti društva i čovječanstva.”

Skrb za brak i obitelj sastavni je dio nauka i svakodnevice naših vjerskih zajednica. Stoga, okupljeni na Devetom međureligijskom susretu visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, na temelju iznesenih izlaganja, rasprave i zaključaka simpozija na temu «Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica» usvajamo sljedeću izjavu:

Na tome tragu, nakon što smo iznijeli iskustva i razmijenili primjere dobrih praksi u radu sa zaručnicima, supružnicima i obiteljima, osobito naglašavamo važnost preventivnog djelovanja kako prije sklapanja braka, u smislu što bolje priprave mladih ljudi za bračni i obiteljski život, tako i poslije sklapanja braka u cilju njegovanja braka i obitelji odnosno očuvanja njezina jedinstva, cjelovitosti i sklada, jer takav preventivni pristup olakšava obiteljima da potpunije ispunjavaju svoje društvene uloge na dobrobit cijeloga društva.

Tijekom simpozija upoznali smo jedni druge o tome što se u vjerskim zajednicama naših triju monoteističkih re-

Na temelju iznesenih iskustava uočavamo sve veći i sve obuhvatniji angažman vjerskih zajednica oko očuvanja 18

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

braka i obitelji u Hrvatskoj, uvjetovan također sve većim i sve brojnijim problemima i izazovima s kojima se današnji čovjek susreće u svom bračnom i obiteljskom životu. Potreba za takvim angažmanom vidljiva je i u studijama koje pokazuju da se osobe u braku koje njeguju svoju vjersku dimenziju i redovito ju prakticiraju, u manjoj mjeri razvode, što može upućivati i na veću kvalitetu braka. Time se sprečavaju negativne posljedice razvoda koje se ne odnose samo na djecu, već i na muškarca i ženu koji se razvode te u konačnici na čitavo društvo. Te posljedice mogu obuhvatiti i pogoršanje fizičkog i psihičkog zdravlja, skraćivati životni vijek (katkada se poseže i za samoubojstvom), uzrokovati lošiji školski uspjeh, pojavnost asocijalnih oblika ponašanja i ovisnosti, siromaštvo te ekonomske i gospodarske gubitke koji iz svega toga proizlaze. Zato držimo da bi zaštita braka i obitelji trebala biti društveni prioritet i da je oko toga potrebno postići jasan konsenzus svih društvenih čimbenika.

žene i muškarca”. Uz to, naše vjernike pozivamo da se ravnaju i prema religijskim i vjerskim zasadama naših zajednica kao i prema našoj Zajedničkoj izjavi o obitelji iz 2011. u kojoj smo iznijeli naše zajedničke stavove o braku i obitelji. Pozdravljamo odluku Hrvatskog sabora o raspisivanju prvog referenduma u Republici Hrvatskoj, koji su zatražili i omogućili birači, njih gotovo 750.000, te pozivamo sve vjernike naših zajednica: katolike, pravoslavce, protestante, židove, muslimane i druge, da u nedjelju 1. prosinca 2013. izađu na referendum i svojim glasom osiguraju ustavnu zaštitu braka, budući da je brak kao zajednica žene i muškarca najbolje mjesto za primanje i podizanje djece i osnova obitelji koja je stoga temeljna jedinica svakog društva. Isto tako izražavamo uvjerenje da se radi o referendumu koji je od presedanskog značenja za Hrvatsku, te ističemo da je važno da vjernici, a tako se izjašnjava velika većina građana Republike Hrvatske, imaju priliku donijeti objektivnu, informiranu i slobodnu odluku o referendumskom pitanju.

Zabrinuti smo što taj jasni konsenzus na mnogim razinama ne postoji u dostatnoj mjeri, kao da se ne uviđa da su zdrave i skladne obitelji dragocjenost i najčvršći temelj društva i da su zdravi i skladni brakovi osnovni preduvjet zdravih i skladnih obitelji kao optimalnog okružja za skladan rast i razvoj budućih naraštaja. U vrijeme kada ekonomska kriza, koja u Hrvatskoj ne jenjava, ima sve pogubniji utjecaj i na stabilnost i održivost brakova i obitelji, držimo da su kvalitetno i primjereno odgojena i obrazovana djeca jedan od najvažnijih jamaca održivog razvoja društva, a time i njegov osnovni “resurs”. Bez njih društvo nema ni nade niti budućnosti.

Podupiremo referendum za brak jer time želimo zaštiti najslabije u našem društvu, a to su djeca, budući da djeca trebaju obitelj kao prirodni najbolji ambijent za odrastanje i rast u zrelosti i osobnosti. Podržavamo sva nastojanja države koja su u korist obitelji i njene zaštite. S obzirom na novi Obiteljski zakon zalažemo se da pri njegovom donošenju, kao prvo i temeljno načelo, bude zaštita braka i obitelji.

Kako bi se djeci zajamčilo što povoljnije i sigurnije okružje držimo važnim da i brak bude primjereno zaštićen. Nažalost, brak između žene i muškarca, čije se sklapanje navodi kao ljudsko pravo u čl. 16 Opće deklaracije o ljudskim pravima, do sada nije bio dio Ustava RH pa u tom pogledu nije uživao takav najviši oblik zaštite društva i države. Kao visoki predstavnici vjerskih zajednica pozivamo sve građane RH da se ravnaju prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka u kojoj u čl. 16, st. 1 stoji: “Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj”, a u čl. 16, st. 3: “Obitelj je prirodna i osnovna jedinica ljudskog društva i ima pravo na zaštitu društva i države”; prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u kojoj se u čl. 12 kaže: “Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj” te prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske u kojem u čl. 5 piše: “Brak je zakonom uređena zajednica

Apeliramo na sva tijela i sve vjernike u našim vjerskim zajednicama da nastave, u okviru svojih mogućnosti, još cjelovitije pružati pomoć, usluge i sadržaje koji pridonose stabilizaciji braka i obitelji, kako vjerničkim obiteljima tako i svima drugima. Nadamo se da će hrvatska javnost ta nastojanja prepoznati kao pozitivna i molimo da ona budu primjereno vrednovana od strane institucija lokalne, županijske i državne vlasti. Zajednički cilj svih sastavnica našeg društva jest kvalitetna obiteljska i populacijska strategija, kojom bi se stvaralo prijateljsko ozračje za obitelji i sustavnije planiralo daljnje korake u cilju njihove zaštite i očuvanja. Pozivamo vjernike naših zajednica da svojim osobnim djelovanjem i zalaganjem, još intenzivnije daju svoj doprinos zaštiti i očuvanju braka i obitelji, prije svega osnažujući obitelji konkretnom pomoću i potičući ih da preuzimaju svoju društvenu ulogu te tako utječu na svoju budućnost. 19

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Skrb za brak i obitelj u svojim vjerskim zajednicama nastojat ćemo učiniti što učinkovitijom i konkretnijom. Ona može obuhvaćati uzajamno upoznavanje o iskustvima u toj skrbi, ali i koordinaciju u onome što nam je realno moguće.

te pozivamo vjernike naših vjerskih zajednica i sve društvene sastavnice i čimbenike, da se svi zajedno, još predanije i sustavnije zauzimamo oko dobra braka i obitelji u Hrvatskoj.

Svjesni da je Bog onaj koji je ustanovio brak i obitelj, povjeravamo sva naša nastojanja Njegovom vodstvu

U Zagrebu 12. studenoga 2013.

HOMILIJA BISKUPA VLADE KOŠIĆA NA PROGLAŠENJU SVETIŠTEM CRKVE UZNESENJA BDM U GORI 15. kolovoza 2013.

Pokrenuli smo i na razini Biskupije akciju GRADIMO ZAJEDNO CRKVU U GORI, što je donijelo i još će, nadamo se, donositi plodove. Zahvaljujem stoga i svim vjernicima čitave naše Biskupije što su se odazvali te svojim darovima pomogli i pomažu ovu gradnju. Na kraju, kad bude crkva dovršena, moći ćemo reći kako je stvarno ovu crkvu podigla samo ljubav prema Bogu i Gospi.

ULAZ Braćo i sestre, danas na blagdan Uznesenja BDM, ovdje u Gori želim obznaniti svima da danas ova crkva, koju hvala Bogu završavamo, premda još nije dovršena, postaje i službeno marijansko svetište u našoj Sisačkoj biskupiji. Poslušajmo dekret o tome. HOMILIJA

Ovdje je vjernički puk stoljećima crpio snagu za svoje životne borbe, ovamo su dolazili i mladi i stari, i zdravi i bolesni, i ugledni i obični mali ljudi tražeći Gospin zagovor i pomoć u svojim potrebama. Ovdje su naši stari nalazili utjehu i snagu da izdrže kad je bilo teško, a često je to bilo, kao što je to i danas.

Dragi štovatelji Blažene Djevice Marije, braćo i sestre u vjeri! Slavimo konačno Veliku Gospu u Gori u vedrijem raspoloženju jer se naša draga crkva gradi, i kako sada stoje stvari s gradnjom, ove će godine biti pod krovom. Stoga sam ju odlučio, kako ste čuli na početku mise, proglasiti svetištem, što je i uvijek bila, no već više od dvadeset godina taj naš ponos bio je slomljen jer je crkva bila ruševina. Obnova je sporo napredovala, jer su se nadležni odlučili za repliku ne srušene barokizirane nego izvorne gotičke crkve. Sada se međutim najviše borimo sa sredstvima. Obnova je intenzivnije krenula ponovnom uspostavom Sisačke biskupije, ali državne vlasti, posebno ministarstvo kulture i ministarstvo regionalnog razvoja nisu pratili Biskupiju, pa niti ono što su po ugovorima bili dužni tako da se čini što se može, ali Biskupija je ove godine odlučila da je gradnja crkve u Gori naš prioritet.

Treba još reći dvije riječi: Prvo moram reći riječ protiv nerazumijevanja načina kako se ova crkva podiže pa se čuju stalno kritike i jadikovke, sumnje i nezadovoljstva, dapače prozivanja i Crkve i Biskupije. Bilo bi puno bolje kada bi takvi kritizeri više sami pomagali i činili da se ova crkva i dovrši, jer oni očito ne vide što se čini, a po meni, Biskupija čini i više nego što može. Drugo je, što mi je također neshvatljivo, što se već godinama ponavlja, a to je pitanje zašto se već prije nije proglasila ova crkva biskupijskim svetištem, odnosno zašto se sada to čini? Bio sam 20

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

obećao već prije dvije godine da će se to dogoditi, ali je zato potrebna crkva, koja se sad već ipak vidi i gradi s obećanjem da će do kraja godine doći pod krov, što lani još nije bilo moguće, da ne govorim o prijašnjim godinama – jer nije moguće proglasiti svetištem župu nego samo crkvu. A neka crkva postaje službenim biskupijskim svetištem kada ju biskup takvom proglasi. Ne treba za to još nešto, neka velika vanjska proslava, što su neki očekivali, kako čujem. Meni se baš čini dobrim to što se ovako, u tišini, ova crkva proglasila biskupijskim marijanskim svetištem. To je kao sijanje sjemena. Sjeme je posijano, i plod će polako rasti, bujati, nadam se sve više i tako će svetište donositi svoje sve veće i bogatije duhovne plodove. Ne bi bilo dobro da sad to proglašenje slavimo vatrometom, velikom i bogatom gozbom, da okrećemo na ražnju stotine pečenica, volova i janjadi, ne! To nije smisao svetišta. Svetište ima smisla upravo u tome što je ono oaza tišine u kojoj se čovjek susreće s Bogom. U marijanskom, konkretno, ovom svetištu u Gori, hodočasnici se susreću u zajedništvu s Marijom, Majkom Isusovom, s njezinim Sinom i našim Spasiteljem i Gospodinom. To je bit svetišta, ništa drugo!

pristaje baš našem gorskom svetištu i Mariji koju ovdje štuje naš narod, a kroz povijest ovdje se uvijek stradavalo, uvijek se vapilo za Marijinim zagovorom jer su ratovi pustošili i ove krajeve i uništavali naše ljude. Taj drugi dio stila kaže: ISUSOVA MATI, SUNCE NAŠIH STRADANJA, NE PRESTANI NAM SJATI! Stoga smo pod križ Kristov, pod kojim stoji Marija, a rad je akad. kipara Tomislava Kršnjavija iz Zagreba, koju smo statuu blagoslovili na početku današnjeg slavlja - stavili ploču s ovim natpisom: „MAJKO BOŽJA GORSKA, ISUSOVA MATI, SUNCE NAŠIH STRADANJA, NE PRESTANI NAM SJATI! 15. Kolovoz 2013.“ Je li Marija Sunce naših stradanja, koja nas obasjava i kad nam je najteže, s nama je i pomaže nam? Da, upravo tako! Mi danas slavimo Marijino Uznesenja na nebo, dakle, njezinu nebesku proslavu i konačnu pobjedu. No, da bi ona došla do tog časa, trebala je proći kroz velike patnje. Sjetimo se, već kod rođenja djeteta Isusa, ona s Josipom doživljava odbijanje stanovnika Betlehema, tako da mora roditi Isusa u pastirskoj štali. Potom mora bježati u inozemstvo, u Egipat, jer je kralj Herod želio ubiti dječaka Isusa. A kad Isus odlazi iz Nazareta i obiteljskog doma naviještati Evanđelje, ona ga prati, želi vidjeti, a on kao da ju ne poznaje. Tako i u Kani Galilejskoj. A onda raspeće i križ. Tu ona ustraje sa svojim sinom Isusom do kraja. Taj trenutak sjedinjenosti Marije i Krista na križu zabilježio je naš umjetnik. Tako će Marija pod Kristovim križem dočekivati hodočasnike koji će potom ulaziti u crkvu da bi tamo susreli Mariju u nebo Uznesenu. Najprije vidimo pod križem Mariju, majku boli, da bismo zatim u crkvi ugledali njezino proslavljeno lice, u nebeskoj slavi. To je slika i našeg životnog puta. I mi s Marijom trebamo ponijeti svoj križ, da bismo ušli s njome u nebesku slavu. Neka ona zagovara za nas, neka nam izmoli da poput nje, i u najtežim trenucima ne zdvajamo, neka nas ona, koja je uvijek bila Sunce naših stradanja obasja Kristom Gospodinom i tako nam pomogne da nađemo smisao i u patnjama, nadvladamo ih te s njome uđemo u nebesku slavu.

Budući da najčešće Marija u pojedinim svetištima ima naziv koji ju karakterizira, a koji je posebnost toga kraja i naroda koji ju tako štuje stojećima, pitam se i razmišljam već više godina koji bi najbolji naziv pristajao ovdje, u njezinu svetištu u Gori za Mariju? Samo da nabrojim neke od tih naziva u našim hrvatskim marijanskim svetištima: u crkvi na Trškom Vrhu kod Krapine piše da je Marija MUNDI MELIORIS ORIGO, tj. Početak boljega svijeta, što je prekrasni naziv koji je jednom upotrijebio i papa Pavao VI.; u Remetama kod Zagreba njezino je ime stoljećima zapisano kao ADVOCATA CROATIAE, FIDELISSIMA MATER - Odvjetnica Hrvatske, najvjernija mati; na Kamenitim vratima u Zagrebu je njezin naziv SINGULARIS DECUS CROATIAE - Poseban ures Hrvatske, što je u Zagrebu prigodom svoga pohoda istaknuo i papa Benedikt XVI.; na Trsatu Marija je STELLA MARIS - Zvijezda mora, a naziva ju se i Majkom Milosti; u našem od lani i službenom marijanskom svetištu u Kloštru Ivaniću Mariju se vjekovima štuje kao Majku milosrđa. Premda na Mariji Bistrici nema službenog naziva, Mariju je pjesnik Jeronim Korner u svojem stihu, koji je zapisan na ploči, s vanjske strane bistričke bazilike, nazvao: DUŠA DUŠE HRAVATSKE. Mislim da taj naziv veoma odgovara Mariji u nacionalnim bistričkom svetištu, u koje ćemo i mi uskoro, za dva dana hodočastiti kao Biskupija. No drugi dio stiha istog pjesnika, čini mi se, savršeno

Kad razmišljamo o Riječi Božjoj kojom nas danas Crkva hrani, tad možemo reći da nam sve govori upravo o odnosu Marije – Krista i nas, Crkve. U Knjizi Otkrivenja je Marija prikazana u slici žene koja je „na nebu, zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.“ (Otk 12,1) Ova slika govori o vrijednosti žene, o proslavi i Božjem priznanju koje trebaju imati sve žene i svi muškarci, jer su djeca Božja i jer ih Bog voli i želi da budu s njim u nebeskoj proslavi. Sunce, mjesec i zvijezde na toj slici 21

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

pokazuju se kao izvrstan ures koji Mariju resi, ali koji je poziv i svima nama da živimo – premda na zemlji – nebeskim tj. božanskim životom. Pitamo se, kako je to moguće? Marija nam rađa Dijete, sina i daje nam ga, usprkos Zmaju koji ga vreba proždrijeti. Nije li i danas mnogo zmajeva i prijetnji, velikih nevolja za majke koje žele roditi djecu, podariti ih svojoj obitelji, Crkvi i svojoj domovini? Kao da su se svi zmajevi svijeta urotili protiv naše domovine Hrvatske, željni da proždru našu djecu, da nestane ovog našeg hrvatskog naroda! Pogledajte samo: ušli smo u Europsku uniju – pod zastavu koja ima na sebi upravo ovih 12 zvijezda iz današnjeg čitanja Knjige Otkrivenja, zvijezda koje označuju Mariju i njezinu nebesku proslavu, a naši državni predstavnici ne mogu preko usta prevaliti ni ime našega naroda, pa nam tepaju samo: dragi građani i građanke! Kako to da u Njemačkoj žive Nijemci, u Francuskoj Francuzi, samo u Hrvatskoj nema Hrvata nego neki anacionalni građani? Ali nije toliko zlo ni to što nas vode takvi vođe, koliko to što smo kao narod svi u nekoj letargiji, kao da izgubismo vjeru i želju da se borimo protiv zmajeva ovoga svijeta! A kako? Rađanjem i odgojem djece, novim potomstvom i njegovim odgojem prema Božjim zapovijedima. Ako od toga odustane naš narod, sigurno će propasti, ako napusti radost života, ako se uljulja u praznu vjeru da ništa ne može i da nikad neće i ne može biti bolje, ako drugim riječima izgubi vjeru, sigurno srlja u propast, bez obzira na vođe ove ili one, bez obzira na europske i ine unije u kojima živimo. Braćo i sestre, vjernici, ne bojmo se biti Hrvati i ljubiti svoju domovinu Hrvatsku i izgrađivati ju! Pa ne zovemo mi Mariju Kraljicom građana i građanki nego Kraljicom Hrvata, zar ne? Ovih dana sve nas je zadivila primalja Jaga Stojak koja nije željela sudjelovati u izvršenju abortusa u Kninskoj bolnici, prizivom na savjest. A što joj se dogodilo? Dobila je radnu knjižicu tj. otkaz! Tako ova država poštuje savjest! Možemo reći: svaka čast Jagi Stojak, ali i svaka sramota ovakvoj državi koja daje otkaz časnim ljudima koji još imaju savjesti!

spasenja: „Caro – cardo salutis“, što je stara poslovica koja znači: Tijelo je stožer spasenja. Naime, što u tijelu i na zemlji sijemo, u duhu na nebu ćemo žeti. I kako se odnosimo prema zemaljskome, kako poštujemo sebe i svoje bližnje, tako će Bog i nama uzvratiti svojom ljubavlju i vječnom proslavom. Marijin Magnificat – „Veliča“, molitva slavljenja Boga izriče stav koji bi svatko od nas trebao imati pred Bogom. On nam svima čini velika djela! On i nama daje da budemo blaženi, ali potrebno je s Marijom „povjerovati sve što nam je rečeno od Gospodina“ (Lk 1,45)! Povjerovati nije lako, osobito kad nam sve u ovom svijetu govori suprotno. Pa ipak, upravo je to karakteristika velikih i Božjih ljudi, kao što je bila Marija i toliki sveci kako u čitavoj Crkvi, tako i u našem narodu, što su oni znali vjerovati i kad je sve govorilo da to nema smisla. Nadati se protiv svake nade, to neka bude i naš trajni stav, nadahnut na primjeru Marije. Ona jest Majka boli, ali i Sunce naših stradanja, ona obasjava nas i naše putove Kristom Gospodinom koji je pobijedio i smrt i grijeh, i uskrsnuo te u svoju nebesku slavu vodi i nju, svoju Majku, i sve nas koji se njoj utječemo da bismo i mi ostvarili u svom životu Božja djela. Majko Božja Gorska, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati. Amen. ZA KRAJ Draga braćo i sestre, danas je velik i radostan dan za nas. Neka Majka Božja Gorska, Sunce naših stradanja, obasja svakoga od nas, neka ovdje, kao što u obiteljskom domu majka dočekuje i ispraća svakoga kao svoje dijete, neka tako ovdje u ovom svetištu i ona dočekuje i ispraća nas. Dočekuje nas uvijek s ljubavlju i razumijevanjem, a ispraća obdarene novom snagom i milošću. Obasjalo nas je novo Sunce s visina, Isus naš Gospodin, Sin kojega nam ona pruža i koji nas jedini vodi pravim putem do Oca nebeskoga kojemu svi idemo. Oživimo ovo svetište i neka ono bude blagoslovom za ovaj petrinjski kraj, za ovu župu Goru, za našu Sisačku biskupiju i za sve hodočasnike lijepe naše Domovine Hrvatske!

U drugom čitanju sv. Pavao nam naviješta nadu u uskrsnuće: kao što je Krist pobijedio smrt, tako smo pozvani i mi. Prva je poslije Krista uskrsnula te dušom i tijelom na nebo uznesena Blažena Djevica Marija, ali i svi mi smo pozvani tako živjeti da se nađemo dostojni Božje slave. Upravo je u odnosu prema tijelu ključ našeg

Hvala svima i neka vas sve prati Božji blagoslov i zagovor Presvete Bogorodice, Marije Majke Božje Gorske!

22 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

HOMILIJA BISKUPA VLADE KOŠIĆA NA ČETVRTOM HODOČAŠĆU SISAČKE BISKUPIJE NA MARIJU BISTRICU 17. kolovoza 2013.

Dragi hodočasnici Sisačke biskupije!

ispovijedali kršćansku vjeru i zato bili mučeni i ubijeni.

Naš je zaštitnik sv. Kvirin, sisački biskup i mučenik s početka 4. stoljeća. U to vrijeme teških progona Crkve stradali su i kao kršćanski mučenici dali su svoje živote i Istarski mučenici, i Srijemski i Solinski mučenici na ovom našem tlu. No, niti Hrvati koji su došli u ove krajeve u 7. stoljeću nisu bili pošteđeni progona Crkve, dapače! I premda je u svim stoljećima bilo mučenika za svetu kršćansku vjeru - posebna su tri teška vremena stradanja hrvatskih katolika u našim krajevima: osmanlijska osvajanja od 15.-17.st., zatim Drugi svjetski rat i progon katolika od komunista poslije Drugog svjetskog rata te prije 20-tak godina stradanja u Domovinskom ratu. Nakon turskih osvajanja i teških mučenja našega naroda upravo se prošlo 20. stoljeće, pokazalo kao najkrvavije za naš narod i vjernike katolike. Od svih tih triju progona najstrašniji je bio upravo komunistički, u kojem je za vrijeme Drugog svjetskog rata i osobito poslije rata ubijen najveći broj svećenika, časnih sestara, bogoslova i vjernika laika. Povjesničari uspoređuju našu domovinu sa Slovačkom, koja ima gotovo jednak broj stanovnika i veliku većinu katolika kao i mi, no dok je u Hrvatskoj u tom progonu, prema istraživanju Ante Bakovića, pobijeno 602 svećenika, u Slovačkoj je taj broj: 14! Koliko su veliki bili razmjeri tih komunističkih progona Crkve govori i činjenica da je oko polovice svećenika bilo u zatvorima, kažnjeni samo zato sto su bili katolički svećenici. Iz škola je bio izbačen vjeronauk, a i mnogi su vjernici laici bili zatvarani. Mnogi su ostajali bez posla, a posebno je teško bilo u prosvjeti, gdje nije bilo dopušteno vjernicima iskazivati ni male znakove pripadnosti Crkvi. Vjernicima se zabranjivalo hodočastiti upravo ovamo, na Matiju Bistricu. Crkvena imovina je bila uglavnom oduzeta, onemogućena katolička štampa. Sve se prisluškivalo, uhodilo, nadgledalo, jer svi su bili primorani izgrađivati sustav, kome su se u savjesti većina protivili jer se u biti protivio vjerskim stavovima.

ostao je običaj da biskup na bistričkom HODOČAŠĆU dade temu i tako odredi zajednička pastoralnu nastojanja na planu biskupije u sljedećoj pastoralnoj godini. Svi znamo da je do nedjelje Krista Kralja aktualna Godina vjere koju je proglasio 11. listopada prošle godine Papa Benedikt XVIII, a zaključiti će ju 24. studenog ove godine Papa Franjo. U Godini vjere svi smo bili potaknuti produbiti svoju vjeru, te učiniti sve kako bismo unaprijedili djelo nove evangelizacije. Mi u Sisačkoj biskupiji odnedavno imamo i povjerenstvo za novu evangelizaciju i župnu katehezu, tako da bismo na početku ove pastoralnu godine 2013./2014. željeli u odgovornosti svih kako pastira tako i vjernika, pod vodstvom biskupa a zalaganjem osobito povjerenika za to područje, uložiti sve snage da što bolje organiziramo župnu katehezu po našim župnim zajednicama. U tim se aktivnostima ne smijemo umoriti jer to znači prenositi vjeru, osobito mladim naraštajima. U tom smislu Godina vjere ne može i ne smije nikada završiti, dapače ovo što je u njoj započeto treba još intenzivnije nastaviti, i to iz godine u godinu. No, već sada najavljujem novu veliku temu, kojom se kao biskupija već bavimo, ali u koju moramo još intenzivnije ući poslije Godine vjere tj. početkom nove pastoralne, ili bolje liturgijske, godine. Stoga proglašavam Godinu hrvatskih mučenika u sljedećoj godini. Ona će zapravo započeti beatifikacijom Miroslava BULEŠIĆA, te će trajati do sljedeće godine, zadnje subote u kolovozu 2014., kada se na Udbini slavi sve hrvatske mučenike. Ovu sv. Misu slavimo u crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca, za kojega se nadamo da će uskoro, a daj Bože, u ovoj Godini hrvatskih mučenika biti proglašen svetim. Znamo koliko je mučenika darovao naš hrvatski narod. Niz je to nebrojenog mnoštva kršćana koji su 23

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Kardinal Stepinac, kao i više drugih biskupa bilo je zatvoreno - riječki nadbiskup Pavlišić bio je u zatvoru, kao i biskup đakovački Ćiril Kos, a biskup dubrovački Josip Marija Carević bio je ubijen. Nebrojeno mnoštvo pastira i vjernika trpjelo je teško progonstvo i mučenje. Za sada Crkva u hrvatskom narodu ima službeno priznate ove blaženike i svece mučenike: bl. Alojzije Stepinac, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, pet sestara Kćeri Božje ljubavi, poznate kao Drinske mučenice, na čelu sa s. Julom Ivanišević, a uskoro tj. 28. rujna ove godine bit će proglašen Blaženim svećenik Miroslav BULEŠIĆ, ubijen na Bartolovo 24. kolovoza 1947. u Lanišću u Istri. Od tih dakle devet mučenika sedam ih je stradalo u Drugom svjetskom ratu i poslije njega.

Banskom Grabovcu), Petar Žagmeštar, kateheta u Sisku (ubijen u svibnju 1945.), te jedan klerik, Josip Belović (poginuo u Popovači u zračnom napadu, 3.II.1945.). Kad žrtvama Drugog svjetskog rata pridodamo najveću tragediju hrvatskoga naroda, Bleiburg i Križni put, u kojoj je stradalo najmanje sto tisuća katolika - a taj se broj žrtava procjenjuje i do tristo tisuća, čije su kosti do dana današnjega rasute po tisućama jama diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i tolikih drugih stratišta bivše države, tada je to nepregledan broj onih koji danas “stoje pred licem Jaganjca odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama” (Otk 7,9), kao znakom mučeništva. Bog zna njihova imena, ali ljudi ih zaboraviše. Međutim to su naša braća i sestre, i mi kršćani koji trebamo štovati njihovu žrtvu trebamo sačuvati uspomenu na njih. Stoga smo ustanovili Povjerenstvo za hrvatski martirologij koje ima zadaću skupiti sva imena stradalih vjernika najprije u Drugom svjetskom ratu, a onda i u Domovinskom ratu. Imena stradalih u Domovinskom ratu uglavnom su zapisana, jedan popis je u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu, a drugi je popis na spomeniku braniteljima na Mirogoju. No, mi želimo da točan popis žrtava s našeg područja bude i u našoj biskupiji, možda u cintoru crkve Uznesenja BDM, marijanskoga svetištu Gori, koje će nositi naziv Majka naših stradanja. Među ubijenima na početku Domovinskog rata je i Antun Grahovar, župnik Pohoda BDM u Sisku, ubijen 9.XI.1990. No, ovaj popis žrtava Domovinskog rata ćemo lakše napraviti nego popis žrtava komunizma, jer je s jedne strane to već duže vrijeme koje je prošlo od njihove pogibije, a s druge strane još uvijek se vješto kriju masovne grobnice, imena i broj žrtava u njima. Za sve osumnjičene za komunistička ubojstva Hrvata u inozemstvu treba se donijeti zakon o lustraciji po kojem nitko tko je bio član represivnog aparata, koji je progonio i ubijao naše ljude u ime komunističkog sustava ne može obnašati nikakvu javnu funkciju u Hrvatskoj. Dok se to ne dogodi, mi živi moramo biti glas onih koji su pobijeni ili ušutkani. Naš glas međutim nije i ne smije biti prozivanje zločinaca da bi se nad njima izvršilo opet neko novo nasilje, ne! Mi samo želimo da se komunistički sustav osudi kao zločinački, kao što je to u više navrata preko svojih ustanova učinila EU, kojoj sada i mi pripadamo, i što je najvažnije, mi se zalažemo za dostojanstvo žrtava jer i mrtvi imaju prav na grob i spomen, pravo na našu molitvu i na poštovanje. To mora naše društvo osigurati, inače nije demokratsko niti humano, već riskira odlazak u totalitarizam i stoga generiranje novih nepravdi, laži i nasilja nad pojedinim ljudima i čitavim narodom.

Mi u našoj Sisačkoj biskupiji, prema istraživanju Lojze Buturca, imamo 15 ubijenih svećenika – a zajedno s onima koji su djelovali prije na našem području a bili su u času ubojstva u drugim župama, ukupno 22 - u tom razdoblju, kao žrtve komunizma. Želim spomenuti njihova imena: Ivan Butorović, župnik u Jamnici Pisarovinskoj (ubijen od komunista u svibnju 1944.), Aleksandar Čavlek, župnik u G. Jelenskoj (ubijen od komunista 16.IX.1946.), fra Benedikt Čiga, župnik u Maji (ubijen u svibnju 1945. kod Sv. Martina pod Okićem), Dragutin Delija, voloderski župnik (ubijen 1.XII.1945.), Ivan Dražić, župnik u D. Kupčini (ubijen 15.XI.1942. od partizana), Antun Đurić, župnik u Divuši (osuđen na smrt 11.VII.1945.i ubijen u Zagrebu), Stjepan Povoljnak, rodom iz Kravarskoga, ubijen kao kapelan u Odri, 14.V.1946.), Antun Irgolić, župnik u St. Farkašiću (ubijen u veljači 1943.), Franjo Jagić, župnik u G. Jelenskoj i subsidijar u Kutini (ubijen u svibnju 1945.), Ignacije Keretić, župnik u Žažini (umro od šoka zbog mučenja i smrti susjednog župnik Irgolića, 1.III.1943.), Josip Klapšić, upravitelj župa Divuša i Gvozdansko (ubijen u svibnju 1945.), Mato Kolundžić, župnik u Gorama i Maji (ubijen 21.I. 1945.od ustaša), Ivan Lazički, kapelan u Petrinji (ubijen u svibnju 1945.), Ante Lizatović,kapelan u Kostajnici, stanovao u Kukuruzarima (ubijen u svibnju 1943. od partizana), Franjo Modrenjak, župnik u Žažini (ubijen 30.III.1945. u vlaku u Popovači), Slavko Rukavina, rodom iz Gline, vojni kapelan u Sisku i Zagrebu (ubijen u svibnju 1945.), dr. Ivan Šimunović, župnik u Ivanić-Gradu (ubijen od partizana 1943.), Stjepan Štromar, rodom iz Gore, kapelan služio ovdje u M. Bistrici (ubijen u Macelju s još 10 svećenika i 9 bogoslova, 8.VI.1945.), Josip Vedrina, kapelan u Kostajnici (kao župnik u Loboru ubijen 25.IX.1949.), Alojzije Venko, župnik u Hrv. Dubici (nakon nepravedne presude strijeljan 9.VIII.1946. u 24

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

Zašto je nama važno o tome govoriti? Ne bi li bilo bolje zaboraviti sva zla i graditi dobro, ne gledati više u prošlost, nego samo izgrađivati budućnost?

Čuli smo proroka Izaiju koji naviješta da će Gospodin „utješiti sve ožalošćene, razveseliti žalosne na Sionu, dati im vijenac umjesto pepela, ulje radost mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.“ (Iz 61,2-3). To će biti Godina milosti Gospodnje. Vapimo i mi za tom godinom, dapače, znamo da i ova naša Godina hrvatskih mučenika jest i treba biti upravo to: godina utjehe za sve žalosne! Premda nema ljudske pravednosti, premda izostaje katarza društvene zajednice, mi znamo da nas Gospodin nije zaboravio, dapače, što je veće trpljenje, to je veća i njegova milost! No, doći će dani kada će se o ovim godinama obnovljene hrvatske države govoriti kao o godinama sramote i nehaja za žrtve hrvatskih mučenika. Što se više odgađa vidati te narodne rane, to će više utjehe dati Bog onima koji to izdrže. Jer Bog je „Otac milosrđa i Bog svake utjehe“ (2 Kor 1,3-7). A one koji su zataškavali zločine, one koji su ih skrivali jer su bilo oni bilo njihovi članovi obitelji u njima sudjelovali, stići će Božja pravda. Kaže prorok Izaija da će proglasiti za jedne „Godinu milosti Gospodnje“, a za druge „Dan odmazde Boga našega“ (ib.). Nije na nama nego na Bogu vratiti svakome prema djelima njegovim. Mi se molimo za te bijednike da ih Bog svojom pravednom rukom ne satre, nego pomiluje! A da bi se to dogodilo, potrebno je da priznaju istinu i da se pokaju.

To je doista potrebno, međutim to na žalost nije moguće ako se zlo ne imenuje kao zlo i ne osudi. Jer – uzmimo primjer: kad se krsti dijete ili odrasli, prije prihvaćanja Krista potrebno je odbaciti Sotonu, odreći se grijeha i zavodljivosti zla, kao što kaže obred, «da nas zlo ne nadvlada». Dakle, nije samo dovoljno prihvatiti Svjetlo, nego se prije treba osloboditi tame. Upravo je stoga potrebno, kako je Papa bl. Ivan Pavao II. govorio, to «čišćenje spomena» ili «čišćenje sjećanja» – purificatio memoriae. Ova buduća Godina hrvatskih mučenika neka nas sve, braćo i sestre, utvrdi u svijesti da pripadamo zajednici Crkve čiji su članovi i vlastiti život darovali da bi posvjedočili koliko ljube Krista Gospodina. I Marija je kraljica mučenika, tako ju zovemo. Ona je zapravo i sama, premda ne krvlju, bila mučenica zajedno sa svojim Sinom, koji je trpio na križu, a ona s njime, prikazujući svoju bol, za koju joj je starac Šimun već prigodom prikazanja malog Isusa u Hramu prorekao da će joj „mač probosti dušu“. Mač je to boli, mač koji ne zadaje fizičku ranu, ali koji zadaje još dublju, duhovnu ranu i neizmjernu patnju. Takve su bile i jesu i mnoge hrvatske majke, koje su u Drugom svjetskom ratu i poslije rata izgubile svoje sinove i muževe, koje su u Domovinskom ratu izgubile djecu, za koje ni danas, 18 godina poslije rata, odnosno često i više od 20 godina ne znaju ništa o njima. Nije li to strašna bol, baš pravi mač boli, koji razdire dušu, kad se tako izgubi dijete, sina ili kćer?

Kažu da su bistrički hodočasnici himni Bistričkoj Gospi „Majko Božja Bistrička“ pripjev promijenili poslije Drugog svjetskog rata: prije je uz molbu da „umnoži našu vjeru, (i) učvrsti ufanje“ logično bio zaziv: „ispuni, mila Majčice, ljubavlju nas sve“, koji je međutim upravo zbog teških komunističkih zločina preimenovan u zaziv: „obrati, mila Majčice, sve izgubljene!“ Zanimljivo je da mi još uvijek pjevamo upravo ovako ovu pjesmu Bistričkoj Gospi – očito, nakon što je nastupio bezdušni sustav koji je zatirao vjeru i vjernike, sijao smrt i stvarao mučenike, ta potreba za obraćenjem izgubljenih nije prestala ni danas.

Molimo Mariju, majku i kraljicu mučenika, da izmoli i našem narodu, osobito mučenicima i njihovim najmilijima vječnu utjehu i da plod njihovih patnji bude ugrađen u sadašnjost i budućnost našega naroda. Kao što je Marija u patnji vjerovala u Uskrsnuće, tako neka i nama izmoli da u razmatranju o teškim stradanjima našega naroda i u proživljavanju još uvijek teških ponižavanja i zapravo mučeništva i danas ne malakše naša vjera u naše uskrsnuće.

Gospodin nam govori, čuli smo: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,11) Neka Gospodin po našim hrvatskim mučenicima podari našem narodu mir i snagu izdržljivosti u kušnjama te pobjedu koju je obećao svima koji ljube njega više negoli sami sebe. Amen.

Naša je snaga u Gospodinu i naša nada u njegovu uskrsnuću.

25 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

HOMILIJA BISKUPA VLADE KOŠIĆA NA OBILJEŽAVANJU 70. OBLJETNICE STRADANJA STANOVNIKA ZRINA Zrin, 15. rujna 2013.

Dragi Zrinjani, poštovana braćo svećenici, mons. Marko Cvitkušiću, ravnatelju Zaklade za obnovu crkve u Zrinu, preč. Dragutine Papiću, zrinsko-gorski arhiđakone, poštovani predsjedniče UV Zaklade fra Ivice Petanjak, članovi Zaklade, gosp. župniče Stjepane Filipec, gosp. župnče iz Drenja Marko Ercegovac, draga braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, poštovani predstavnici Hrv. žrtvoslovnog društva – gosp. Ante Beljo, te Koordinacije udruga branitelja grada Zagreba – gosp. Ivica Matošević i gosp. Miljenko Bađun, poštovatelji hrvatskih stradanja, dragi hodočasnici, draga braćo i sestre,

U po zlu famoznoj presudi „u ime naroda“ kotarskog suda u Dvoru od 7. februara (kako piše!) 1945., kojom se „konfiskuje celikupna imovina pokretna i nepokretna svih stanovnika Zrinj, narodnih neprijatelja i to bez obzira gdje se takova nalazi imovina“, stoji i sljedeća odredba: „Ukoliko bi se naknadno ustanovilo da se pojedina lica od žitelja mjesta Zrinj nebi imala smatrati Narodnim neprijateljima postupaće se u pogledu i u smislu člana 8 pomenutog zakona t.j.vratiće im se ili naknaditi vrednost oduzete imovine odnosno u smislu člana 6 i 29 zakona o konfiskaciji ostaviće im se u koliko je nužno za uzdržavanje uže obitelji osuđenog narodnog neprijatelja.“ (D.Borovčak, Zrin, str.154) Mogli bismo dakle zaključiti kako se naknadno ustanovilo da Crkva, odnosno Sisačka biskupija i rkt. Župa Našašća Sv. Križa u Zrinu se više ne smatraju „narodnim neprijateljima“! Eto, ipak neki napredak, zar ne? Pa ako se svi udružimo i nastavimo sa zahtjevima da se i ostale Zrinjane „naknadno počne smatrati Narodnim prijateljima“, mogli bismo dobiti sve oduzeto! Nadamo se da je taj proces, premda kasno i prekasno ali ipak počeo!

Nalazimo se ovdje u Zrinu, na mjestu srušene župne crkve Našašća Svetog Križa, koja je zajedno s vjernim katoličkim hrvatskim narodom te nesretne 1943. godine doživjela uništenje. Krenuli smo danas prema ovom mjestu od novopostavljenog Kristovog križa, koji su na prijašnjem mjestu u selu Zrin podigli sami Zrinjani i njihovi potomci – koji su poslije te tragedije nastanjeni i žive u Drenju i drugim mjestima Slavonije. Posebna hvala gosp. Ivanu Jukiću za podizanje križa!

Stoga smo zahvalni Bogu na tome na početku blagoslovili ove temelje crkve kao novo gradilište, zazvavši Božji blagoslov na buduću gradnju koja ovdje uskoro ima započeti. Nismo postavili kamen temeljac, jer donijet ćemo ovamo kamen koji je 2011. u Zagrebu blagoslovio sam papa, tada Benedikt XVI.

To je velika simbolika! Prvo što se od razorene župe Zrin opet podiglo jest – raspelo, križ Kristov. A onda smo, nakon što smo se poklonili križu, pošli prema mjestu gdje je stajala do prije 70 godina crkva Našašća sv. Križa. I tu smo danas, draga braćo i sestre, prvi puta na zemlji koja je vraćena župi odnosno Sisačkoj biskupiji, jer nakon dugih pravnih borbi RH je ovo zemljište upravo prošli tjedan, točnije u četvrtak, na blagdan Imena Marijina, nama vratila, te su ponovno ove parcele na kojima stojimo naše, gdje je vjekovima bila župna crkva, i gdje su tijekom prijašnjih mjeseci arheološki istraženi temelji crkve koje možemo i vidjeti. To je novost ovogodišnje komemoracije i ove svete Mise na temeljima srušene crkve. Župa je prva osoba, doduše pravna ne i fizička, kojoj je vraćena oteta nekretnina nakon Drugog svjetskog rata u Zrinu.

Sve su to znakovi koji nas pridižu, koji nam ulijevaju nadu da će Zrin ponovno zadobiti svoje mjesto koje mu pripada na duhovnoj, kulturnoj i nacionalnoj karti Hrvatske. On je naime opustošen, ali nije uništen. Još je tu Stari grad grofova Zrinskih, još je tu kapela sv. Marije Magdalene, sad selo ima i križ kao i nekad, a započinje se i gradnja župne crkve. Ove godine spominjemo se i 505. godišnjice rođenja Nikole Šubića Zrinskog, prozvanog Sigetski, koji je rođen ovdje u Zrinu 1508., a poginuo u slavnoj obrani Sigeta 1566. Jesmo li mi svje26

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

sni da je sve to baština koja obvezuje? I ne samo nas koji smo se danas ovdje okupili, nego to je sveta baština koja obvezuje sve Hrvate katolike, ma gdje bili. Stoga bih želio da se oko Zrina okupi čitava naša domovina Hrvatska, i to kako vjernici u našoj zemlji, tako i svi domoljubni Hrvati koji žive diljem čitavoga svijeta. Potrebno je sanjati da će ovo povijesno mjesto oživjeti, da će Zrin zadobiti ponovno veće značenje, jer Zrin to zaslužuje, zaslužuje da postane čak jedan duhovni i nacionalni centar, gdje bismo dolazili barem nekoliko puta godišnje: tako smo se prvi puta ove godine ovdje okupili i na blagdan župe – Našašće sv. Križa, 3. svibnja, a svakako će se ovamo dolaziti i dalje na dan stradanja – u nedjelju poslije Male Gospe, budući da se tragedija u Zrinu zbila 9. rujna 1943.

Na žalost mi živimo u recidivu komunizma. U ovih 70 godina nakon zločina nad Zrinom posljednjih 23 godine živimo u državi Hrvatskoj, no kako to da se ni u ovih posljednjih godina nije ništa promijenilo, odnosno da se jednako sa strahom, jednako bez prava poniženih, protjeranih i obespravljenih Zrinjana i danas živi, kao i u onih prvih 47 godina? Jesu li to samo nove haljine, a bez novog sadržaja? Je li ova država doista hrvatska ili je i dalje – kao i ona bivša – protuhrvatska? To su prevažna pitanja, jer se radi o pravednosti za kojom vape toliki u ovoj našoj Domovini! Kako to da naša zemlja zakone EU, premda ih je potpisala, ne poštuje, dok istodobno silom nameće provođenje internih zakona – protiv kojih već tjednima protestira čitava braniteljska populacija i svi domoljubni „građani i građanke ove zemlje“? Kako to da se u ovoj državi još uvijek prava svih drugih više poštuju negoli prava hrvatskoga naroda? Zar Hrvati ni u svojoj zemlji nisu zaštićeni? Jesu li zato pali toliki domoljubi, jesu li zato poginuli toliki branitelji?

Što se tada dogodilo? Svima nama je to vjerujem poznato, ali još uvijek je premali broj onih koji to znaju. Zato bismo trebali sve učiniti da se taj događaj obznani svima, da ga prenose svi mediji, da o tome uče djeca u školama, da se održavaju o njemu simpoziji, da na godišnjice ove tragedije ovamo dolaze najviši državni predstavnici naše Domovine.

Kad čovjek sluša naše medije – od kojih su javni, dakle oni koje svi mi plaćamo i koji bi trebali odražavati svekoliku javnost, a ne samo stavove pojedinih, i to često manjinskih skupina u našem društvu – kao da smo se vratili u najgore doba komunizma! Kad čovjek sluša naše političare, oni se toliko trude opravdati komuniste, pa počinili oni i najgore moguće zločine, da čovjeku dođe pitanje, jesmo li se mi zapravo ujedinili s Europskom unijom ili sa Sjevernom Korejom?

Sigurno najbolje progovaraju o strašnim događajima tih zlih dana za Zrin sami Zrinjani. Posebna hvala gosp. Damiru Borovčaku koji je za današnji dan uspio napisati knjigu „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački ‹antifašizam› protiv hrvatskog pučanstva“. Treba neprestano širiti istinu, i to svim sredstvima jer – prešućivanje istine i laž se veoma nasilno nameću.

Nikad nisu prijelazna vremena bila laka. Ali zato nam trebaju jasni kompasi, da čitav narod ne odluta u propast idući za slijepim vođama, jer doista – kako piše u Bečkom Novom Mjestu, doduše podrugljivo i posve neprimjenjivo, za naše velikaše bana Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana – „kad slijepac slijepca vodi, oboje padaju u jamu“.

Što kaže gosp. Stjepan Petanjak, što gosp. Andrija Feketić - nadam se da ćete svi pročitati, i o tome svima govoriti. Njihova svjedočanstva, objavljena u spomenutoj knjizi gosp. Borovčaka, nesumnjivo kazuju tko je prouzročio toliko stradanje, ubojstvo gotovo trećine mještana i potpuno opustošenje čitave jedne župe, župe Zrin. O tome imamo i pismena svjedočanstva samih počinitelja, koji se hvale da su oni spalili Zrin. Tko je to? Tzv. narodnooslobodilačka vojska. A danas, 70 godina nakon tog pokolja i uništenja, još uvijek neki se usuđuju hvaliti komuniste! Čitao jedan meni poznat starac knjigu gospodina Lojze Buturca o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, u kojoj autor opisuje zločine partizana, među kojima i ubijena 22 svećenika s područja naše današnje Sisačke biskupije, pa mi kaže: „Kako se gosp. Buturac usudi tako pisati?“ - A ja njemu odgovorio: „Zašto se ne bi usudio pisati istinu? Zar se ne bi trebalo upravo obrnuto pitati: kako se to još i danas neki usude skrivati istinu, govoriti laži i braniti zločince?“

Jedan od jasnih kompasa – kako ga je nazvao prigodom beatifikacije 1998. u Mariji Bistrici papa bl. Ivan Pavao II. – je bl. Alojzije kardinal Stepinac. On je 1957. godine u pismu mladomisnicima, među kojima je bio i prof. Ivan Golub, napisao i ove riječi: „Budite ponosni da vas je Bog odabrao za najsvetiju službu u najtežem progonstvu svete Crkve, što ga do sada poznaje povijest.“ (I.Golub, Običan čovjek, str.125). On je dakle komunizam u Hrvatskoj nazvao najtežim progonstvom Crkve ikada u povijesti! Pa kad to još uvijek neki osporavaju, zar nisu direktno protiv našeg Blaženika? Ili su slijepi ili zli. Drugi jedan putokaz jest uskoro, tj. za nepuna dva 27

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

tjedna, blaženi Miroslav Bulešić, mladi svećenik – tek s navršenih 27 godina – ubijen od komunista poslije rata, točnije 24. kolovoza 1947. u Lanišću u Istri. Takvi su hrabri svjedoci vjere naši svjetionici, oni najbolje govore koliko je doista strašan i bezdušan bio taj sustav koji je brutalno ubijao i zatirao vjeru, vjernike i pastire, namećući silom klanjanje „zlatnoj teladi“, tj. nepostojećim krivim bogovima pred kojima su svi trebali pasti u prah i pepeo. A ti „zlatni telci“ bili su samo ljudi, dapače ono najgore od ljudi. Međutim, posijao je taj bezdušni režim – za koji bl. kardinal Alojzije rekao da je prouzročio najteži progon Crkve u njenoj povijesti (!) – toliko straha u duše našega puka da se ljudi i danas boje o tome govoriti, još uvijek s pravom svjesni da to zlo nije uklonjeno s lica zemlje. Dapače, dok god i jedan – a osobito visoki dužnosti ove zemlje – brani taj režim, te veliča i štiti počinitelje ubojstava u ime te ideologije, očito smo još daleko od katarze koja nam je kao narodu i društvu toliko potrebna.

već da ih obrati! Čuda su moguća, vjerujte, već dolaze. Sv. Pavao je upravo primjer takvog čudesnog obrata. On u poslanici svome učeniku Timoteju priznaje svoje lutanje, ispovijeda se i kaže: bio sam „hulitelj, progonitelj i nasilnik“, ali je pomilovan – jer je, kaže, to činio „u neznanju i nevjeri“. Danas bismo mogli tim Pavlovim samooptužbama dodali i suvremene: agnostik, ateist, antiteist, pripadnik manjinskih protuobiteljskih skupina, medijski plaćenik, širitelj lošeg glasa o Crkvi, zluradi fanatik, mrzitelj vjere, neokomunist, itd. Ali – Bog je Pavla dotaknuo i on se obratio, i spoznao da je to činio „u neznanju i nevjeru“. Dakle, potrebno je prosvjetljivati ljude, otvarati im oči za istinu – da ne budu u neznanju, i moliti se za njih – da prime dar vjere. Tada će se moći obratiti, tada će spoznati pravi put i slijediti ga, poput sv. Pavla, koji priznaje da je Krist došao spasiti grješnike, od kojih je – kaže – prvi bio on. Kako od grješnika može postati pravednik, govori nam danas i Krist Gospodin u Evanđelju. On pripovijeda kako je pastiru velika radost ako mu se posreći pronaći izgubljenu ovcu, dapače, više se veseli jednoj izgubljenoj koja je nađena nego onim devedeset i devet koje nisu ni odlutale. Tako je, kaže, i u nebu: „biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grješnika“ (Lk 15,10).

U prvom čitanju baš o tome govori danas pročitana Riječ Božja. Mojsije bijaše na Sinaju, a narod se odmetnuo od štovanja pravoga Boga te je načinio zlatno tele i klanjao mu se govoreći: „ovo je bog tvoj koji te izveo iz zemlje egipatske!“ Kolika „zlatna telad“ i u našem narodu! Kolika zavođenja nevinih, kolike laži i obmane! Ali – doći će dani, kad se naime navrše „dani pogana“, kad se ispuni mjera zlodjela, kad se ogrezne u vlastitoj ironiji kada će, u dan onaj, svim licemjerima i zavodnicima, svim slatkorječivim izdajicama istine, Bog biti sudac! Ne ljudi, ne mi, ne mrtvi Zrinjani, ni mrtvi Vukovarci, ne. Sudit će svima Bog, da, svima! I nitko neće moći pobjeći od njegova pogleda, od njegova suda. Međutim, što do tada, zar nikad neće naši Zrinjani, naši Hrvati iz Pounja, naši stradalnici Domovinskog rata, zar nikad neće obespravljeni Hrvati, oni koji su gladni i žedni pravednosti, pa ni u svojoj domovini, doživjeti pravdu?

Mogli bismo i mi reći danas: bit će zbog opet sagrađene župne crkve u Zrinu veća radost u našoj Sisačkoj biskupiji, negoli zbog drugih 6o-tak župnih crkava koje su čitave. Kad obnovimo crkvu, ali i kad se vrate okućnice i imovina Zrinjanima kojima je njihova djedovina nasilno oteta, kad stanemo ponovno na svoje, bit će to radost veća negoli kad se ne treba boriti za svoje, kad je samo po sebi razumljivo da imamo kuću, stan, dvorište ili imanje, koje nam nije ni bilo oduzeto. Neće biti ova borba lagana, pogotovo što se mi ne borimo samo protiv bezdušnog sustava – koji je na žalost, i nakon što je prije 23 godine preminuo, još uvijek prisutan – nego je najteža naša borba, vjerujte mi, protiv nas samih. To je borba protiv naših predrasuda da se ništa i tako više ne može, da je i tako sve propalo, da je Zrin mrtav, da je u konačnici i Hrvatska mrtva. Zamislite, rekao mi je nedavno jedan bivši visoki dužnosnik, kako smo mi Hrvati dobili rat, ali smo izgubili državu. Nisam se s time složio, protestirao sam. Pitanje je, koliko nas ima, koji ne vjerujemo da je tako kako vidimo i slušamo da jest, koji vjerujemo da je tako kako ćemo se mi truditi da bude, da je na nama da probudimo pozaspale naše snage, da ne klone naša duša, da se ne odreknemo nika-

Hoće, u to moramo svi vjerovati, ali – to je moguće jedino u Bogu. Zato duboko osjećam kako je nužno neprestano pozivati narod na obraćenje Bogu, ni na što drugo! Samo Bog može mijenjati ljudska srca i samo on je kadar učiniti da, ispravljajući nepravde sami ne prouzročimo nove i još gore nepravde! Zato Bog, na Mojsijevu molbu, nije kaznio nevjerne Židove, nije ih uništio zbog idolatrije, krivoboštva. On ne želi ničijega uništenja, nego obraćenja! A mi smo, braćo i sestre, pozvani biti molitelji poput Mojsija. I zagovaratelji pred Bogom čak i onih koji su u zabludi, onih koji griješe, onih koji se klanjaju zlatnoj teladi, onima koji nas vode u propast. Molimo Gospodina da ih ne kazni, 28

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

DOKUMENTI

da nade, premda je vidljivo da je puno toga propalo, da je puno toga drukčije i da nije moguće vratiti prošlost da ponovno bude sve kako je bilo. Međutim, vjerujemo li mi da može biti i bolje negoli je bilo?

Dugujemo li to mi njima i – sebi? I – želimo li se boriti sa sobom, s vlastitim nevjerama da je i nemoguće moguće? Najteža je bitka borba sa samim sobom. Jesmo li tu kadri s vjerom u Boga i njegovu trajnu prisutnost, ljubav i pomoć, razuvjeriti sami sebe i sve koji sumnjaju da će dobro pobijediti, da ne smijemo dopustiti da zlo zakraljuje?

Je li Hrvatska spremna vjerovati da je Zrin potrebno obnoviti, da je to naš biser narodni i vjerski, naše dragocjeno nacionalno blago? Ako smo mogli obnoviti crkve u Hrastovici, Petrinji, Viduševcu, u Glini, Bučici, Maji i Čuntiću, u Kostajnici i Dubici, u Topuskom, Divuši i Gvozdanskom, i uskoro u Gori, ako smo popravili porušene kuće i podigli spaljena sela i čitave gradove, poput Vukovara, Petrinje i Gline, zar sumnjamo da možemo podići i Hrvatsku? Zar nije to naša dužnost, naš sveti zavjet, i to – zbog naših mrtvih, zbog onih koji ovdje možda uza zidine ovih crkvenih temelja na kojima stojimo počivaju, a pobijeni su te 1943. ili koju godinu prije ili kasnije?

Neka nam u tome pomogne zagovor svetoga Kvirina, našeg biskupijskog zaštitnika, neka nas zagovaraju naši blaženi mučenici Alojzije Stepinac i Miroslav Bulešić, neka nas prate naši poginuli, nestali, naši djedovi, očevi, braća i sestre, naši branitelji – od turskih, komunističkih i srpskih osvajača – koji su hrabro darivali i svoje živote, da bismo mi danas bili ovdje, da bismo imali vjere i da nam nikada, baš nikada ne klone nada. Amen.

29 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA DEKRET O PROGLAŠENJU BISKUPIJSKIM SVETIŠTEM ŽUPNE CRKVE BLAŽENE DJEVICE MARIJE U GORI Stoljećima se Božji narod Banovine, a potom i iz drugih dijelova Hrvatske, okupljao u sve većem broju u GORI na Marijine blagdane, a osobito na svetkovinu MARIJINA UZNESENJA NA NEBO u mjesecu kolovozu i s posebnim žarom iskazivao svoje štovanje i odanost Presvetoj Bogorodici kao Majci naših stradanja. Progoni i rastjerivanja, koja su se događala stoljećima na ovom području, nisu mogli spriječiti da vjernici na tom mjestu budu „jednodušno postojani u molitvi s Marijom, Majkom Isusovom, i braćom njegovom“ (Dj 1,14), i da snagom Duha Svetoga u zajedništvu s biskupima i svećenicima posvjedoče živu Isusovu Crkvu u hrvatskom narodu. Utemeljenjem Sisačke biskupije 2009. godine hodočasnička okupljanja u GORI, posebno na Veliku Gospu, postala su dragocjena duhovna sastavnica izgradnje i rasta nove mjesne Crkve. I premda je župna crkva u Gori bila srušena 1991., ponovno je podignuta molitvama, ljubavlju i zalaganjem mnogih te okuplja mnoštvo vjernika. U GORI se ostvaruje sve ono što traži Zakonik kanonskoga prava za neko svetište, to jest da ovamo „mnogobrojni vjernici, iz osobita razloga pobožnosti, hodočaste“ (kanon 1230), da se tu već godinama „obilnije pružaju vjernicima sredstva spasenja, revno naviješta riječ Božja, prikladno unapređuje bogoslužni život, osobito euharistijskim i pokorničkim slavljem, i (...) njeguju odobreni oblici pučke pobožnosti“ (kanon 1234 § 1). Odgovarajući na želje vjerničkog puka koji hodočasti Blaženoj Djevici Gorskoj, Majci naših stradanja te svećenika, koji služe njihovoj vjeri, ovime u smislu kanona 1230 Zakonika kanonskoga prava, novoobnovljenu župnu crkvu UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE u GORI proglašavam BISKUPIJSKIM SVETIŠTEM BLAŽENE DJEVICE MARIJE. U skladu s odredbom kanona 1232 § 2 izradit će se Statut Svetišta Uznesenja BDM na nebo u GORI, a po kojem će se Svetište ravnati. Neka to bude na hvalu i slavu Presvetog Trojstva, na čast Blažene Djevice Marije, duhovnu izgradnju Sisačke biskupije, dobro neumrlih duša i radost Božjeg naroda. Neka se ovaj Dekret svečano pročita okupljenom vjerničkom puku u GORI na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Župna crkva u Gori od ovoga časa postala je Svetište, te ju se ima tako ubuduće nazivati. Iz Biskupijskog ordinarijata Broj: 340/2013. U Sisku, dana 15., mjeseca kolovoza, godine Gospodnje 2013., u četvrtoj godini ponovne uspostave Sisačke biskupije. + Vlado Košić, biskup sisački Marko Cvitkušić, kancelar 30 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Broj: 323/2013.

Sisak, 8. srpnja 2013.

Svim svećenicima, samostanima i ustanovama Sisačke biskupije

POZIV NA HODOČAŠĆE 28. RUJNA 2013. U PULU Poštovani, pozivam Vas da organizirate HODOČAŠĆE NA BEATIFIKACIJU MIROSLAVA BULEŠIĆA koja će se održati u Puli, u subotu 28. rujna ove 2013. godine. Ovo je hodočašće potrebno najaviti i pozvati vjernike već u nedjelju poslije Velike Gospe i poslije svake nedjelje do hodočašća, da se hodočasnici upišite na vrijeme. Točnije informacije dobit će svećenici na Svećeničkom danu, 5. rujna. Pozdravljam Vas u Gospodinu. + Vlado Košić biskup

Broj: 378/2013.

Sisak, 28. kolovoza 2013.

Predmet: Kolekta za izgradnju crkve u Kninu Poštovani svećenici, redovnici i redovnice! Sabor Hrvatske biskupske konferencije na svom proljetnom zasjedanju prihvatio je molbu šibenskog biskupa, mons. Ante Ivasa, da se financijski pomogne izgradnja crkve u Kninu (u prilogu vam dostavljamo njegovo pismo). Zato određujem da se u nedjelju, 15. rujna o. g. na svim misama s narodom prikupi kolekta za izgradnju crkve Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu. Molim vas da o direktnim uplatama na račun Šibenske biskupije dostavite kopije i u naš Biskupijski ordinarijat radi evidencije. Zahvaljujem na suradnji i pozdravljam u Gospodinu, Vaš mons. Vlado Košić biskup sisački

31 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Broj: 478/2013.

Sisak 11. studenoga 2013.

Svim župnicima /upraviteljima župa, rektorima samostalnih kapela, svim samostanima u sisačkoj biskupiji

Predmet: Referendum o braku 1. prosinca 2013. Poštovani, Na svim nedjeljnim misama s narodom svih ovih nedjelja koje su pred nama obavijestite vjernike da će se 1. prosinca ove godine održati važan referendum o braku, te ih potaknite da U ŠTO VEĆEM BROJU IZAĐU NA BIRALIŠTA i na referendumsko pitanje: „Jeste li zato da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“ zaokruže odgovor ZA. Brak kao zajednica žene i muškarca najbolje je mjesto za primanje i podizanje djece, osnova obitelji koja je temeljna jedinica svakog društva. To je u skladu s Božjom voljom, i ne samo da nije u suprotnosti s našom vjerom, nego to upravo naša kršćanska vjera jasno zahtjeva! Radi se o referendumu koji je od izuzetne važnosti za Hrvatsku, što pokazuje i neviđena hajka u medijima, u koju su se na žalost uključili i mnogi od političara koji imaju poziciju moći koju koriste za kampanju protiv referenduma. Ne podlegnite pritisku onih koji ne vole život ni čovjeka ni Boga te iskrivljuju činjenice i smisao ovog referenduma. Premda je velik broj – gotovo 750 tisuća – stavilo potpis tražeći da se referendum održi, time još nije stvar riješena. Tek izlaskom na referendum i izričitim opredjeljenjem Za, izvojevat ćemo zaštitu za brak i obitelj u našoj Domovini. Pokažimo svoju odgovornost, iziđimo na referendum i glasajmo Za jer time ćemo zaštititi najslabije u našem društvu, a to su djeca koja trebaju zdravu obitelj za svoje odrastanje, a ona se temelji na braku koji je po Božjoj volji naravna zajednica muškarca i žene. S poštovanjem vas pozdravljam i zazivam na vas i osobito na sve naše obitelji Božji blagoslov! Mons. Vlado Košić, biskup sisački

32 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Broj: 487/2013.

Sisak, 15. studenoga 2013.

Raspored dijeljenja sv. Potvrde u 2014. godini Raspored dijeljenja sakramenta sv. Potvrde za 2014. godinu u Sisačkoj biskupiji sastavljen je prema prijedlozima župnika i odluci biskupa. U skladu s kanonskim odredbama (kan. 882 i 884, § 1) ovime dajem delegatima ovlast za podjeljivanje ovog sakramenta. Podsjećam da prigodom krizme – kako je određeno Taksovnikom koji je odredila Zagrebačka metropolija – taksa iznosi 100 kn, od čega župnoj blagajni pripada 70 kn, a biskupijskoj blagajni 30 kn. BISKUP: † Vlado Košić, v r.

Subota, 26. travnja Kutinska Slatina, Bl. Alojzije Stepinac

delegat Josip Ćorić

Četvrtak, 1. svibnja – Sv. Josip Radnik Hrvatska Kostajnica, Sv. Nikola biskup

delegat Zdravko Novak

Subota, 3. svibnja Kloštar Ivanić, Uznesenje BDM Martinska Ves, Sv. Martin biskup Petrinja. Bl. papa Ivan Pavao

delegat Marko Cvitkušić biskup Vlado Košić delegat Josip Ćorić

Nedjelja, 4. svibnja Oborovo, Sv. Juraj i Sv. Jakov

biskup Vlado Košić

Subota, 10. svibnja Kravarsko, Uzvišenje Sv. Križa. Budaševo, Bl. Alojzije Stepinac Donji Kukurizari, Sv. Ilija prorok Osekovo, Sv. Ana

delegat Marko Cvitkušić delegat Josip Ćorić delegat Zdravko Novak biskup Vlado Košić

Nedjelja, 11. svibnja Gvoz, Sv. Petar i Pavao Sisak, Sv. Kvirin

biskup Vlado Košić delegat Marko Cvitkušić

Subota, 17. svibnja Križ, Uzvišenje Sv. Križa Odra Sisačka, Sv. Antun pustinjak Topusko, Pohod BDM Petrinja, Sv. Lovro

delegat Zdravko Novak delegat Marko Karača delegat Josip Ćorić delegat Marko Cvitkušić

33 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Nedjelja, 18. svibnja Voloder,Sv. Antun Padovanski

delegat Marko Cvitkušić

Subota, 24. svibnja Glina, Sv. Ivan Nepomuk Ivanić-Grad, Sv. Petar Pešćenica, Uznesenje BDM

biskup Vlado Košić delegat Zdravko Novak delegat Dragutin Papić

Nedjelja, 25 svibnja Dubrovčak Lijevi, Sv. Nikola biskup Posavski Bregi, Sv. Maksimilijan biskup Komarevo, Sv. Katarina

delegat Marko Cvitkušić

Subota, 31. svibnja Ludina, Sv. Mihael arkanđeo Vrtlinska, Sv. Jelena Križarica Petrinja, Preobraženje Gospodnje Popovača, Sv. Alojzije Gonzaga Sela kod Siska, Sv. Marija Magdalena

delegat Tugomil Radiček biskup Vlado Košić delegat Josip Ćorić delegat Marko Cvitkušić

biskup Vlado Košić

Nedjelja, 1. lipnja Divuša, Sv. Katarina Lekenik, Sv. Ivan Krstitelj

biskup Vlado Košić delegat Josip Ćorić

Subota, 7. lipnja Bučica, Sv. Antun Padovanski Kutina, Majka Božja Snježna Sisak, Pohod Bl. Dj. Marije

biskup Vlado Košić delegat Marko Cvitkušić delegat Zdravko Novak

Nedjelja, 8. lipnja – Duhovi Sisak-Galdovo, Sv. Josip Radnik Sisak, Uzvišenja Sv. Križa

biskup Vlado Košić biskup Vlado Košić

Nedjelja, 15. lipnja Viduševac, Sv. Franjo Ksaverski

biskup Vlado Košić

Nedjelja, 22. lipnja Vojnić, Sv. Antun Padovanski

biskup Vlado Košić

Nedjelja, 29. lipnja Veleševec, Sv. Petar

biskup Vlado Košić

34 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Broj: 492/2013.

Sisak, 16. studenoga 2013.

Svim župnicima/upraviteljima župa i samostalnih kapela, svim samostanima u Sisačkoj biskupiji Poštovani! Ovih dana započinje prikupljanje potpisa za referendum o Vukovaru, kao gradu posebnog pijeteta. Stoga, ako Vas zamole hrvatski branitelji da dopustite da se poslije nedjeljnih misa potpisuje ta peticija, učinite to – neka se skupljaju potpisi u crkvenim dvorištima pred crkvama, ali ne u samoj crkvi niti u pastoralnom centru. Vi možete, ako Vam se obrate branitelji koji će prikupljati potpise, najaviti to na kraju mise i pozvati vjernike da sudjeluju, koji žele, u toj peticiji. Ta akcija će trajati od 17. studenog do 1. prosinca ove godine. S poštovanjem mons. Vlado Košić biskup sisački

Broj: 498/2013.

Sisak, 22. studenoga 2013.

Braćo svećenici, redovnici i redovnice! Kao što sam Vam već svojim pozivom najavio i kao što možete vidjeti u Pozivu Hrvatske biskupske konferencije u vezi s predstojećim referendumom, od naših vjernika očekujemo da se u što većem broju odazovu na referendum o braku, koji je raspisan za nedjelju, 1. prosinca 2013. godine, i tako pomognu da se u našem društvu učvrsti ta temeljna ustanova koju je Bog stvorio, a neophodna je za opstanak i napredak naroda i Crkve. Važno je reći da referendum nije isto što su politički izbori, tako da ne postoji zakonska odredba o predizbornoj šutnji, te Vi smijete na sam dan referenduma pozivati da se vjernici izjasne da su ZA to da se u Ustavu brak definira kao životna zajednica žene i muškarca. A sada Vas želim potaknuti na molitvu s nakanom: za uspjeh referenduma. Stoga određujem: 1. Neka se vjernici u župama i drugim zajednicama u četvrtak, 28. studenoga 2013. godine, u večernjim satima okupe na klanjanje pred Presvetim, moleći za obitelji i za sve ljude koji svojom odgovornošću na Referendumu mogu pomoći očuvanju dostojanstva braka kao životne zajednice žene i muškarca. Bilo bi također dobro da se i molitva krunice Blažene Djevice Marije moli na tu nakanu, u dane prije referenduma, i da se to izričito kaže prije molitve krunice. 2. Neka se također na dan Referenduma, na svim misama prve nedjelje došašća, 1. prosinca 2013. godine, u molitvu vjernika uključi i zaziv: Gospodine, ti si u svojoj neizrecivoj mudrosti stvorio čovjeka na svoju sliku kao muško i žensko, a njihovo si zajedništvo ljubavi postavio kao sakramentalni znak svoje ljubavi prema Crkvi.

35 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Udijeli nam snagu da se u hrvatskome društvu zauzimamo za promicanje braka – životne zajednice žene i muškarca – i obiteljskih vrijednosti, da svi vjernici prihvate odgovornost za izgradnju Crkve i Domovine, te da uspije referendum za brak i obitelj, molimo te. Molimo Božji blagoslov, zagovor Bogorodice Marije, kraljice Hrvata i svetoga Josipa, zaštitnika domovine Hrvatske te blaženoga Alojzija Stepinca! Srdačno Vas u Gospodinu pozdravlja Vaš biskup + Vlado Košić

Broj: 508/2013.

Sisak, 2. prosinca 2013.

POST I NEMRS Katoličkim vjernicima preporučujemo post i molitvu, posebno petkom, kao dragocjeno sredstvo na putu zajedništva s Bogom i služenja braći ljudima. POST i NEMRS obvezuje katoličke vjernike na Pepelnicu i Veliki Petak. Uzdržavanje od mesne ili druge hrane obvezuje svakog petka u godini, osim ako se petkom slavi neka svetkovina (kan. 1251 ZKP) NEMRS koji obvezuje svakog petka može se, u cijelosti ili djelomično, zamijeniti drugim oblicima pokore, posebno karitativnim djelima, odricanjem od pića, pušenja, zabave kao i vježbama pobožnosti, osim u korizmi (kan 1253; Službene vijesti HBK, 1/1994., str 10). Zakon NEMRSA obvezuje one koji su navršili četrnaest godina života, a zakon POSTA obvezuje sve punoljetne osobe do započete šezdesete godine života (kan 1252 ZKP). U skladu s kanonskim odredbama podjeljujem za 2013. godinu oprost od nemrsa članovima obitelji i njihovim uzvanicima u slučajevima kad se petkom slavi vjenčanje ili neka druga obiteljska svečanost, ili se žaluje zbog smrti (kan 87 ZKP). † Vlado Košić, sisački biskup, v.r.

Broj: 509/2013.

Sisak, 2. prosinca 2013.

BINACIJE I TRINACIJE U 2014. GODINI U smislu kanonskih odredbi (kan. 905, § 2 ZKP) ovime za 2013. godinu produljujem dopuštenje binacije za radne dane te binacije i trinacije za nedjelje i zapovijedane blagdane svećenicima koji su takvo dopuštenje imali tijekom 2013. godine, ali samo ako još postoje razlozi na temelju kojih je dopuštenje bilo dano. Produljenje dopuštenja daje se u granicama prijašnjeg dopuštenja. Ako su se okolnosti promijenile, potrebno je iznijevši opravdane razloge, moliti od ordinarija posebno dopuštenje. Trinacije u radne dane nisu dopuštene, a kvadrinacije nisu nikako dopuštene. Priloge od binacija i trinacija, kao i priloge za kolektive mise, koji prelaze iznose propisanog stipendija za jednu sv. Misu (50,00 kn), nije dopušteno zadržavati za sebe ili za župu, nego ih se ima dostaviti Biskupijskom ordinarijatu za svrhe koje je propisao biskup (kan. 951, § 1 ZKP).

36 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Podsjećamo da svećenik koji istog dana koncelebrira drugu svetu misu ne smije ni s kojeg razloga za tu misu primiti prilog (kan. 951, § 2 ZKP). Svećeniku nije dopušteno tražiti prilog veći od određenog u Biskupiji (kan. 952, § 1 ZKP). Ako je broj misnih nakana tako velik da se u župi ne mogu odslužiti u roku od godinu dana, valja župljane odgajati i poticati da se misne nakane povjeravaju na služenje svećenicima u mjestima gdje nema dovoljno misnih intencija (kan. 953; 954 ZKP). Nitko od svećenika neka ne ogriješi savjest o spomen-čin Gospodnje smrti i Uskrsnuća u kojem se ovjekovječuje žrtva križa, kako bi nam svima ta najveća svetinja vjere bila središnje otajstvo od kojega duhovno živimo i koje treba zaštititi od svake pomisli na lukrativnosti. † Vlado Košić, sisački biskup v.r. Broj: 510 /2013.

Sisak, 2. prosinca 2013.

OTPUŠTANJE KAZNE ZBOG POBAČAJA U 2014. GODINI Prema općim kanonskim odredbama, u kaznu izopćenja zbog pobačaja upadaju oni katolici koji su svjesno i slobodno, fizički ili moralno, sudjelovali u zločinu učinkovitog pobačaja (kan. 1398). Kako bi vjernici u Sisačkoj biskupiji mogli lakše dobiti otpuštenje kazne zbog pobačaja i zatim odrješenje od grijeha, ovime, u skladu s kanonskim odredbama (kan. 137 ZKP), za otpuštanje ove kazne do opoziva delegiram: U svako vrijeme, dok slave sakrament pokore: a) dekane; b) ispovjednike u katedrali; c) župnike i upravitelje župa za područje njihovih župa; d) poglavare kleričkih samostana za njihove samostanske crkve; e) ravnatelje (rektore) crkava za njihove crkve. Sve svećenike koji imaju ovlast ispovijedanja u Biskupiji, dok slave sakrament pokore: a) u adventsko, božićno, korizmeno i vazmeno vrijeme; b) u pojedinim župama: za vrijeme misija, proštenja, klečanja, duhovnih obnova i drugih vjerničkih okupljanja cum magno populi concursu. Svim ispovjednicima skrećem pozornost na mogućnost otpuštanja od kazne izopćenja zbog pobačaja u hitnom slučaju, tj. ako je pokorniku teško ostati u stanju grijeha dok o tome ne odluči mjerodavni poglavar. U takvu slučaju, pod prijetnjom ponovnog upadanja u kaznu, pokornik se u roku od mjesec dna ima obratiti na mjerodavnog poglavara ili ovlaštenog svećenika; u međuvremenu neka se pokorniku nametne primjerena pokora i popravak sablazni. Ispovjednik se također može obratiti na višeg poglavara, bez spominjanja imena pokornika (kan. 1357, § 1,2 ZKP) Neka ispovjednici pokornicima predoče svu težinu zločina pobačaja te im prema njihovim prilikama odrede odgovarajuću ozbiljnu i spasenjsku pokoru. † Vlado Košić, sisački biskup v.r.

37 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Broj: 511/2013.

Sisak, 2. prosinca 2012.

SVETE MISE NA KOLEKTIVNE NAKANE U 2014. GODINI Svećenik koji primi prilog za celebriranje jedne sv. mise po posebnoj nakani obvezan je ex iustitia sam ispuniti preuzetu obvezu (kan. 949 ZKP) ili izvršenje obveze povjeriti drugom svećeniku pod uvjetima koje određuje kanonsko pravo (kan. 954 – 955 ZKP). Ako vjernici, prethodno i izričito obaviješteni, slobodno pristanu da njihovi prilozi budu ujedinjeni s drugima u samo jedan prilog, tada im se može udovoljiti samo jednom sv. Misom na kolektivnu nakanu, pod sljedećim uvjetima: - da se javno oglasi dan, mjesto i vrijeme slavljenja sv. mise na kolektivne nakane; - misa na kolektivne nakane slavi samo dvaput tjedno. Na temelju navedenih kanonskih odredbi ovime određujem da se sv. mise na „kolektivne nakane“, ako postoje opravdani razlozi, smiju slaviti samo dvaput tjedno, i to utorkom i petkom. Prilozi koji prelaze propisani stipendij za jednu sv. misu (50.00 kn) moraju se pravodobno dostavljati u Biskupiju, koja će ih namijeniti u svrhe određene pravom (kan. 946 ZKP; usp. Dekret Kongregacije za klerike, u Acta Apostolicae Sedis, LXXVIII br. 2/1991., str. 37-38). U svakom slučaju nije dopušteno takve mise prikazivati u nedjelje i blagdane! Ovaj je običaj iznimka od postojećeg kanonskog zakona, koji određuje da se slavi toliko sv. misa koliko je pojedinačnih nakana za koje je dan i primljen prilog (kan. 948 ZKP). Neka se stoga pazi da se običaj slavljenja sv. misa na kolektivne nakane ne bi prekomjerno raširio, kao i na značenje priloga za sv. mise, kako bi se izbjegla svaka zloupotreba. † Vlado Košić, biskup, v. r. Broj: 512/2013.

Sisak, 2. prosinca 2013.

PARICE MATICA, GODIŠNJI STATISTIČKI IZVJEŠTAJ ŽUPE I FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ ŽUPNE BLAGAJNE ZA 2013. GODINU Ovime pozivam prečasnu i velečasnu gospodu župnike i upravitelje župa u Biskupiji da najkasnije do 31. siječnja 2014. godine predaju svojim dekanima zaključne parice matica krštenih, vjenčanih i umrlih za 2013. godinu. Parice valja zaključiti s naznakom broja posljednjeg upisa u 2013. godini te potpisati i ovjeriti župnim žigom. Ako u 2013. godini nije bilo nikakva upisa u maticu, neka se i to naznači u parici te ovjereno dostavi dekanu. Prečasna gospoda dekani pregledat će primljene parice, ovjeriti ih svojim potpisom i dekanatskim žigom te dostaviti, najkasnije do 10. ožujka 2014. godine, Biskupijskom ordinarijatu (usp. Pravilnik o dekanatskoj službi u Zagrebačkoj nadbiskupiji, čl. 15 b, u: Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije 3/2001., str. 114). Godišnji statistički izvještaj za župu, sa stanjem zaključenim danom 31. prosinca 2013. godine, neka se najkasnije do 15. veljače 2014. godine izravno dostavi Biskupijskom ordinarijatu. 38 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

ODREDBE BISKUPIJSKOG ORDINARIJATA

Financijski izvještaj o poslovanju župne blagajne za 2013. godinu, sa stanjem na dan 31. prosinca 2013. godine, treba dostaviti Biskupijskom ordinarijatu (u dva primjerka) do 31. ožujka 2013. godine (usp. Pravilnik župnog ekonomskog vijeća, čl. 9., u Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije 4/1999., str. 29-30). Podsjećam da je veoma važno statističke izvještaje dostaviti Biskupijskom ordinarijatu do navedenog roka (15. veljače), da se na temelju toga može pravodobno sastaviti i dostaviti Svetoj Stolici izvještaj o stanju Biskupije. Posebno zahvaljujem onima koji točno sastavljaju i pravodobno dostavljaju tražene statističke i druge izvještaje. † Vlado Košić, sisački biskup, v. r. Broj: 513/2013.

Sisak, 2. prosinca 2013.

OBAVIJESTI IZ EKONOMATA BISKUPIJE Svi župni uredi dužni su za iduću 2014. godinu u Biskupijsku blagajnu uplatiti OBITELJSKI DAR za Biskupiju. Sve župe se zadužuju za iznos koji se određuje tako da se broj župljana pomnoži s 3 kn. Također je svaki župni ured – osim onih župa koje su povjerene redovnicima – dužan uplatiti za ONS, prema dosadašnjim odredbama. Molim svećenike koji su uzeli kredit za kupnju automobila da redovito uplaćuju svoje rate otplate kredita, budući da u roku od 3 godine moraju isplatiti dug. Oni koji imaju otprije zaostalih dugova prema Zagrebačkoj nadbiskupiji, to je sada postao dug prema Sisačkoj biskupiji. Uplate se mogu izvršiti u Tajništvu Biskupijskog ordinarijata u Sisku, Trg bana Josipa Jelačića 9 ili na račun HR0623600001102123574. U slučaju plaćanja preko žiro-računa potrebno je poslati i pismenu potvrdu o uplati. Zdravko Novak, biskupijski ekonom

39 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI USTANOVJENA I OBNOVLJENA ŽUPNA PASTORALNA I EKONOMSKA VIJEĆA I ŽUPNI CARITASI Župe u kojima su potvrđena vijeća ŽUPNA EKONOMSKA VIJEĆA: Župa Sv. Mihaela arkanđela, PRELOŠČICA; Župa Sv. Roka, KRTATEČKO; Župa Prečistog Srca Marijina, ILOVA; Župa BDM Snježne, DUBRANEC; Župa Sv. Petra i Pavla, GVOZD; Župa Sv. Nikole biskupa, HRVAT. KOSTAJNICA; Župa Sv. Ilije proroka, D. KUKURUZARI; župa Sv. M. Magdalene, SUNJA; Župa Uznesenja BDM, KLOŠTAR IVANIĆ ŽUPNA PASTORALNA VIJEĆA: Župa Sv. Mihaela arkanđela, PRELOŠČICA; Župa Sv. Roka, KRATEČKO; Župa Prečistog Srca Marijina, ILOVA; Župa Sv. Petra i Pavla, GVOZD CARITAS: Župa Presvetog Trojstva, HRVATSKA DUBICA

PRVO MISNO SLAVLJE NA MJESTU BUDUĆE CRKVE I PASTORALNOG CENTRA U PETRINJI

rvo misno slavlje na mjestu budućeg pastoralnog centra i crkve župe Preobraženja Gospodnjeg u petrinjskom naselju Slatina, predvodio je u utorak 6. kolovoza sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Josipom Karasom i brojnim svećenicima susjednih župa.

U prigodnoj homiliji biskup je istaknuo kako ono što je za čitavu Hrvatsku bio jučerašnji dan, proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, to je za Petrinju 6. kolovoza, dan njezina oslobođenja tijekom akcije Oluja. Podsjetio je kako on sve ovo govori kao svjedok koji je u jutarnjim satima toga dana došao u Petrinju. Prisjetio se riječi koje je tada izgovorio: „Danas je blagdan Preobraženja Gospodnjeg. Znakovito je da je baš na današnji dan oslobođena Petrinja. I ona se danas preobrazila. Molim Gospodina, da preobrazi našu žalost zbog poginulih i žalost zbog tolikih podnesenih muka u progonstvu u novi život, život u miru i slobodi“.

Na početku, biskupa i brojne okupljene vjernike, gradonačelnika Grada Petrinje Darinka Dumbovića, predstavnike udruga proizišlih iz Domovinskog rata, članove KUD-a i DVD-a Petrinje i Mošćenice, pozdravio je vlč. Karas posebno se zahvalivši svima na svemu učinjenom za ovu mladu župu. 40

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI

Istaknuo je kako je trebalo osnovati novu župu u Petrinji poslije rata koja će se zvati ŽUPA PREOBRAŽENJA GOSPODNJEGA. Toga je dana u nedavnom Domovinskom ratu izvojevana sloboda nakon srpske okupacije Petrinje. Stoga će ovaj blagdan Preobraženja Gospodnjega, 6. kolovoza i ova nova župa u Petrinji biti trajni znak nove slobode koja je uslijedila poslije teških trpljenja i ratnih stradanja u Domovinskom ratu.

nas Kristovo ali i naše preobraženje. Krist se preobrazio pred učenicima da im pokaže budući cilj, Uskrs do kojega treba doći. I nama su na našem životnom putu dragocjeni takvi trenuci kad nas Gospodin obdari promatranjem, pa čak i predokusom neba! Nismo li svi to iskusili kad smo doživjeli neku istinsku radost, neki uspjeh, neki pogled, zahvalnost, izraz potpore i blizine kad nam je bilo najpotrebnije? zapitao se biskup Vlado na kraju svoje propovijedi.

Doista je to bio dan pravoga Preobraženja: iz patnje u radost i mir, iz progonstva i rata u slobodu! Slavimo da-

POSVEĆENA CRKVA U TUŠILOVIĆU

isački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 20. srpnja, svečano misno slavlje u crkvi sv. Ilije proroka u Tušiloviću, župa Vojnić, i tom prigodom posvetio tu novoizgrađenu filijalnu crkvu. Brojni vjernici Tušilovića, većinom Hrvati prognani iz 92 mjesta širom BiH, tako su nakon 18 godina dobili prikladan liturgijski prostor, a sve to zahvaljujući prije svega vlastitoj žrtvi i radu, te donacijama Grada Karlovca, Sisačke biskupije i brojnih drugih donatora iz Hrvatske i svijeta. U koncelebraciji bili su definitor franjevačke provincije Bosne Srebrne fra Ivo Orlovac, gvardijan franjevačkog samostana u Karlovcu fra Franjo Tomašević, župnik iz Gvozda fra Tomislav Jurić, domaći župnik fra Ante Ivanović, te više svećenika iz susjednih župa.

U homiliji, biskup je čestitao vjernicima na ovom danu, posebno onima koji su u izgradnju ugradili svoju ljubav i molitvu, a onda i darove i rad. „Posveta crkve je poseban blagdan – svetkovina, jer posvetiti crkvu znači s jedne strane završiti gradnju i zahvaliti Bogu što smo uspjeli u ovom poslu, a s druge strane i to da je sam Bog to naše djelo prihvatio i nama ga vraća posvećeno da ova crkva Božja bude Božje prebivalište, da on ovdje stanuje, da nas on okuplja, da nam govori i da nas posvećuje“, rekao je biskup. Nakon popričesne molitve povelju o posveti crkve okupljenima je pročitao gvardijan franjevačkog samostana u Karlovcu fra Franjo Tomašević, a na kraju biskupu Košiću, gradonačelniku Grada Karlovca Damiru Jeliću i županu Karlovačke županije Ivanu Vučiću na svemu učinjenom u svoje i ime vjernika zahvalio je fra Ante Ivanović.

Na početku slavlja, a nakon blagoslova zvona, biskupa je u ime župljana i župnika pozdravio bivši župnik fra Tomislav Jurić, predavši mu ključeve crkve i istaknuvši kako su konačno uslišane brojne molitve i zavjeti Bogu i sv. Iliji proroku.

KRIŽEVO U KATEDRALI

vetkovina Uzvišenja sv. Križa svečano je proslavljena 14. rujna u sisačkoj katedrali i katedralnoj župi. Središnje misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom Biskupije mons.

Josipom Ćorićem, s kanonicima Stolnog Kaptola i brojnim svećenstvom. Na početku, dubrovačkog biskupa pozdravio je biskup Košić. Zahvalivši mu na predvođenju ovog slavlja istaknuo je kako se tako povezuju sjever i jug naše Domovi41

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI

ne, a i sami znamo koja je to vrijednosti Slobode o kojoj govori povijest dubrovačke biskupije i Republike, ali i slavna povijest Siska, njegove obrane i žrtve za Domovinu i Crkvu.

toga i njegov križ i da svoju sadašnjost učinimo Božjom sadašnjosti, kako bi, kad ta sadašnjost postane prošlost Božje ljubavi, mogli postati dionici Božje budućnosti. Na kraju slavlja u ime župe biskupu Uziniću zahvalio je katedralni župnik preč. Marko Karača, poklonivši mu pritom sliku križa. Misi je prethodila molitva Večernje kanonika Stolnog Kaptola Sv. Križa, a nakon mise brojni okupljeni vjernici nastavili su druženje u Pastoralnom centru župe gdje su mladi pripremili scenski prikaz na temu križa. Uoči svetkovine, volonteri Župnog caritasa, zahvaljujući donatorima, uspjeli su prikupiti sredstva za 60 obiteljskih paketa koje su podijelili osobama slabog imovinskog stanja.

U homiliji biskup Uzinić rekao je kako proslava Gospodinova križa nije proslava dviju poprečnih greda na kojima se, više ili manje, umjetnički dočarano, nalazi tijelo mrtvog čovjeka, već proslava Božje ljubavi prema čovjeku kojem su te dvije poprečne grede simbol i sredstvo, na kojima je raspet Isus, a za kojega mi kršćani vjerujemo da je Krist i Božji Sin „istobitan s ocem“. U nastavku, dubrovački je biskup rekao kako nas današnja svetkovina poziva da ponovo pogledamo Raspe-

70. OBLJETNICA STRADANJA STANOVNIKA ZRINA

gog svjetskog rata u Zrinu, biskup Košić je u homiliji zazvao Božji blagoslov na gradnju crkve koja će uskoro započeti.

lagoslovom novo postavljenog križa podno Starog grada Zrina te procesijom do mjesta srušene župne crkve Našašća sv. Križa započelo je u nedjelju 15. rujna obilježavanje 70. obljetnice stradanja stanovnika Zrina i 505. obljetnice rođenja Nikole Šubića Zrinskog.

«Sve su to znakovi koji nas pridižu, koji nam ulijevaju nadu da će Zrin ponovno zadobiti svoje mjesto koje mu pripada na duhovnoj, kulturnoj i nacionalnoj karti Hrvatske», kazao je biskup i izrazio želju da se oko Zrina okupi čitava domovina.

Misno slavlje koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s brojnim svećenicima s područja biskupije okupilo je više od tisuću hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka.

U nastavku biskup je progovorio o stradanju Zrina i njegovih stanovnika te istaknuo svjedočanstva zapisana u novoj knjizi Damira Borovčaka «Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački ‹antifašizam› protiv hrvatskog pučanstva».

Biskup Košić je ujedno blagoslovio gradilište na kojem je bila crkva koju su 1943. godine srušili komunisti i gdje je prilikom prethodnih arheoloških istraživanja za ponovnu gradnju župne crkve Našašća Sv. Križa otkrivena monumentalna jednobrodna gotička crkva iz 14. stoljeća.

Na kraju okupljenima su se obratili ravnatelj Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Marko Cvitkušić i predsjednik UV Zaklade fra Ivica Petanjak, koji su pozvali okupljene da podupru gradnju crkve i u nju ugrade djelić sebe.

Objavivši okupljenima kako je nakon dugih pravnih borbi Republika Hrvatska vratila župi, odnosno Sisačkoj biskupiji, zemljište gdje je vjekovima bila župna crkva, te kako je župa Zrin prva osoba, doduše pravna ne i fizička, kojoj je vraćena oteta nekretnina nakon Dru-

Nakon mise slijedila je komemoracija žrtava Zrina te prigodan kulturno-umjetnički program povodom 505. obljetnice rođenja Nikole Šubića Zrinskog. (sv, uojsb/gk)

42 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI

30 GODINA DJELOVANJE CARITASOVE KUĆE SVetog VINKA U OBOROVU aritasova kuća Sv. Vinka Paulskog u Oborovu svečano je proslavila u petak 27. rujna blagdan svog zaštitnika i tridesetu obljetnicu djelovanja. Njegujući svih tih godina obiteljsko ozračje, međusobno zajedništvo, kao i vjerske i moralne vrijednosti, od 1983. godine kroz nju je prošlo tristotinjak osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem. Od 2011. godine kućom upravlja Caritas Sisačke biskupije, a danas četrdeset i sedam zaposlenih s ljubavlju se brine o sedamdeset korisnika, koliko ih je na stalnom boravku.

kao punini života, te kako je upravo ona najveća snaga vidljivoga i nevidljivoga svijeta. Ona pokreće kod čovjeka ono najplemenitije i omogućava ljudima da pokažu veličinu, bogatstvo i ljepotu svoje duše. U nastavku, propovjednik je rekao i kako se prava bezuvjetna ljubav očitovala u Isusu, te kako je njegov križ upravo najveći znak takve Božje ljubavi prema nama ljudima. Na kraju, pozvao je okupljene da i dalje budu hrabri ljubiti svoje bližnje bez želje za nagradom, jer tko daruje druge i sam je darovan od te ljubavi.

Svečano misno slavlje u kapeli kuće za sve štićenike, njihove roditelje, djelatnike i brojne goste predvodio je generalni vikar Sisačke biskupije mons. Josip Ćorić u zajedništvu s predsjednikom Caritasa Sisačke biskupije mons. Franjom Ćukom, domaćim župnikom vlč. Stjepanom Levanićem i drugim svećenicima.

Misu su animirali su mladi župe sv. Kvirina iz Siska zajedno s korisnicima kuće, a okupljene su pozdravili domaći župnik vlč. Stjepan Levanić i ravnateljica Caritasa Sisačke biskupije Kristina Radić. Proslava je nastavljena prigodnim glazbeno-scenskim programom kojim su štićenici brojne goste upoznali sa svojim životom u kući i kreativnim stvaranjem na brojnim radnim terapijama.

U homiliji mons. Ćorić je istaknuo kako je ovo slavlje prilika da se zaustavimo i razmislimo o caritasu - ljubavi

HODOČAŠĆE SISAČKE BISKUPIJE U SVETU ZEMLJU

kupina od pedesetak hodočasnika Sisačke biskupije predvođeni kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, vodičem fra Darkom Tepertom i desetak svećenika hodočastili su od 1. do 8 listopada u Svetu zemlju i hodali Isusovim putovima od Nazareta i Galileje do Judeje, te svakoga dana slavili Svetu misu i razmatrali otajstva Kristova života na mjestima gdje su se u zemljopisno-povijesnom kontekstu odvijala. Ovo je bila i prilika da se hodočasnici susretnu s brojnim hrvatskim redovnicima koji tamo djeluju, ali i saznaju o velikoj povezanosti Hrvata i svetih mjesta.

su i brdo Tabor: spomen Isusova preobraženja, te Kanu Galilejsku (Kafr Kana), spomen prvog Isusova znamena po Ivanovu evanđelju. Treći dan, krenuvši prema Jeruzalemu, molili su na području Isusovog djelovanja: Brdu Blaženstava, Bazilici umnažanja kruhova, crkvi Petrovog prvenstva, Galilejskom jezeru, te Kafarnaumu – kraj ostataka kuće sv. Petra. Hod Jeruzalemom započeo je na Maslinskoj gori odakle su se hodočasnici uz molitvu spustili od crkve Uzašašća, crkve Očenaša, sve do podnožja Starog grada Jeruzalema i Getsemanskog vrta, gdje su u večernjim satima i probdjeli Svetu uru. Ušavši unutar zidina Staroga grada posjetili su kompleks dvorane Posljednje večere, najstariji Franjevački samostan u Sv. zemlji i boravište sv. Nikole Tavelića, te baziliku Usnuća Marijina. Drugi dan

Započevši hodočašće u Nazaretu, hodočasnici su dobili priliku vidjeti baziliku Navještenja Gospodinova, crkvu sv. Josipa, nazaretsku Sinagogu i brojna druga mjesta. Istoga dana proputovavši kroz dolinu Jizreel posjetili 43

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI

u Jeruzalemu bio je vrijeme za pobožnost Križnog puta ulicama Starog Grada, a koja je završila u bazilici Sv. groba, unutar koje se nalaze Kalvarija i mjesto Uskrsnuća, cilj svakog hodočasnika u Svetu zemlju.

stirskom polju, dok su zadnjega dana hodočašća u Svetoj zemlji hodočasnici posjetili Jerihon i malu kršćansku zajednicu koja živi u njemu, te Mrtvo more. Hodočašće je završeno u utorak 8. listopada u sisačkoj katedrali gdje je Misu zahvalnicu za ovo hodočašće predvodio sisački biskup Vlado Košić.

Sljedeći dan bio je rezerviran za posjet Betlehemu i Bazilici Rođenja Isusova, te samostanu sv. Jeronima i Pa-

ĐAKONSKO REĐENJE IVICE ŠIMUNOVIĆA

isački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 10. studenog svečano misno slavlje u prepunoj crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Budaševu tijekom kojeg je red đakonata podijelio Ivici Šimunoviću, rodom iz ove župe.

predvođenjem zajedničkih molitvi, slavljenjem sakramenata, podjeljivanjem svete Pričesti… Biti anđeo. „Nije li lijepo kad nam netko kaže: biti s tobom mi je kao da sam s anđelom?“, zapitao se biskup te na kraju zaključio: „Anđeo i nije drugo nego, kako mu i sam naziv kaže: glasnik, vjesnik. No, Ti postaješ od danas glasnik radosti – ‹euangelos’, odnosno evanđelista, evangelizator, tj. navjestitelj ili vjesnik Radosne vijesti. Upravo takav anđeo treba biti svaki đakon, svaki svećenik i svaki biskup. Oni na prvom mjestu. Dakako, da je i svaki vjernik, svaki kršćanin pozvan biti evangelizator, navjestitelj Evanđelja, no član ministerijalnog svećeništva, u koje Ti, dragi Ivice, danas ulaziš, to treba biti na poseban način – jer nastupa u ime Krista Glave, in persona Christi. Ja Ti od srca želim da svojim životom i službom svima nama budeš na poticaj, da i svi vjernici požele biti jedni drugima anđeli i pomoćnici, suradnici i sluge Evanđelja, donositelji Božjeg svijeta ljubavi i dobrote“.

Na početku svoje homilije biskup Košić je istaknuo kako je danas poseban dan za župu Budaševo, koja ovim slavljem otvara svoju proslavu 10-godišnjice postojanja, ali još više za Ivicu koji će primiti sakrament đakonata da bi se na taj način pripremio da sljedeće godine uđe i u red prezbitera. Obraćajući se Ivici biskup je rekao kako će on od sada postati jednak anđelima, sin Božji, sin uskrsnuća. „Tako već na zemlji Tvoj život postaje znak onog budućeg života i poziv da se prema njemu svi usmjerimo ...“ U nastavku biskup je rekao kako je đakon posebno pozvan hvaliti i proslavljati Boga – i molitvom časova, i

PREDSTAVLJENA KNJIGA ZRIN 70 GODINA POSLIJE KOMUNISTIČKOG GENOCIDA

studenom ove godine predstavljena je u Sisku, Osijeku, Drenju i Zagrebu knjiga Damira Borovčaka „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački ‘antifašizam’ protiv hrvatskog pučanstva”.

ma, objavljenoj u izdanju Hrvatskog martirologija Sisačke biskupije. „Zrin je mjesto posebnog pijeteta: što je prije 22 godine za Hrvata postao Vukovar, to je prije 70 godina postao Zrin. I u jednom i drugom mjestu Hrvati su doživjeli srpsku agresiju i genocid, velika stradanja, masovna ubojstva, mučenja, zarobljavanja, progon, razaranja i

Riječ je o desetoj Borovčakovoj knjizi povijesnih dokumenata i svjedočanstava o zločinu, koji se dogodio 1943. povijesnom mjestu Zrin i njegovim stanovnici44

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI

crkvi i škola i hrvatskih domova“, podsjetio je sisački biskup na predstavljanju knjige, kazavši kako je razlika između Vukovara – simbola hrvatskoga stradanja u Domovinskom ratu, Petrinje, Dubrovnika, Zadra, Škabrnje, Gospića, Slunja, Karlovca, Gline, Kostajnice, Pakraca, Iloka, Osijeka i Siska u tome što se potonji obnavljaju i mjesta su obitavanja, dok je Zrin prazan, iako su „Zrin, kao i Vukovar, simboli našeg nacionalnog stradanja i nacionalnog ponosa. Mi moramo obnoviti Zrin, posebno mjesto hrvatskog martirologija, mjesto stradanja, vjersku svetinju hrvatskog naroda.“

Cvitkušić, istaknuvši vrijednost povijesnih dokumenata, među kojima je popis ubijenih sa 291 žrtvom, i autentičnih svjedočanstava dvoje preživjele djece Stjepana Petanjka i Andrije Feketića. Autor knjige Damir Borovčak približio je tragediju prikazivanjem povijesnih fotografija te sa održanih komemoracija u Zrinu poslije Domovinskoga rata proteklih godina, pokazavši da su otkopani temelji crkve otkrili posmrtne ostatke žrtava koje su partizani smaknuli 9. rujna 1943. godine. „U Zrinu „antifašizam“ otvoreno laže u oči jer se tu radi o genocidu i nema tragova antifašizmu nego zločinu. Dokument o spaljivanju Zrina povezuje zločin s Vladimirom Bakarićem“, među ostalim kazao je Borovčak dokumentirajući rečeno prikupljenom pisanom i fotografskom dokumentacijom, ovjerenim izjavama preživjelih, te je pozvao svjedoke neka mu se jave istinom „iz prve ruke“.

Na kraju svoga izlaganja biskup se zahvalio svima koji imaju hrabrosti ne samo govoriti nego i svjedočiti istinu. Istina nije lagana, ali je potrebna, ona jedina oslobađa, kako je to lijepo rekao naš Gospodin: ‹Istina će vas osloboditi›. O knjizi je potom govorio ravnatelj Zaklade za gradnju župne crkve Našašća Sv. Križa u Zrinu mons. Marko

OBILJEŽEN POČETAK GODINE HRVATSKIH MUČENIKA

a svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 24. studenog, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u crkvi Pohoda BDM u Starom Farkašiću svetu misu za vlč. Antuna Irgolića, ubijenog župnika ove župe u Drugom svjetskom ratu. Tom prigodom biskup je zaključio proteklu Godinu vjere u Biskupiji, ali i obilježio početak Godine hrvatskih mučenika u Sisačkoj biskupiji tijekom koje će pohoditi župe Biskupije u kojima su u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeni svećenici, kao i rodne župe ubijenih svećenika koji su svoju službu vršili izvan područja Sisačke biskupije.

nego ju i svjedočiti, i to svaki dan, i to na svakom mjestu, gdje god živjeli i radili“, rekao je biskup te se spomenuo i župnika Antuna Irgolića, koji je upravo prije 100 godina došao u Stari Farkašić i postao župnik, ovdje vršio tu službu trideset godina, a posvjedočio je svoju vjeru prije 70 godina kada je nasilno uhvaćen, strašno mučen i ubijen. „Ubili su ga partizani početkom veljače 1943. Kao Krist koji je svoje kraljevstvo ostvario mučeničkom smrću na križu, i on je prinio žrtvu svoga života Kristu Kralju, i to samo zato jer je bio katolički svećenik.“ Na kraju mise, koju je animirao Mješoviti župni zbor iz susjedne župe Žažina, u ime župljana biskupu je zahvalio župnik vlč. Mladen Vidak, poklonivši mu pritom sliku župne crkve, rad domaćeg autora Božidara Škofača.

Obrazlažući poruku pročitane Božje riječi biskup je istaknuo da je Krist kralj, ali drukčiji negoli što su zemaljski vladari jer on je imao trnovu krunu, a prijestolje mu nije od zlata nego na križu. „Kristov primjer je poruka za sve nas, koji smo njegovi učenici i koji želimo biti dionici njegova Kraljevstva. Naše je kraljevanje u služenju. A to znači ne samo privatno čuvati u svome srcu svoju vjeru,

Misi je prethodila molitva ispred križa i spomen ploče koji su podigli župljani ove župe 2001. godine u spomen na mučeničku smrt svog župnika Antuna, a povodom stote obljetnice njegova ređenja.

45 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI

SVEĆENICI JUBILARCI 2014. GODINE

45 godina svećeništva – ređen 1969. godine fra Svetislav Krnjak OFM, župni vikar, Hrvatska Kostajnica 40 godina svećeništva – ređen 1974. godine Mladen Hokman, župnik, Posavski Bregi/Lijevi Dubrovčak 35 godina svećeništva – ređen 1979. godine fra Ivan Posilović OFM., župni vikar, Kloštar Ivanić 30 godina svećeništva – ređeni 1984. godine Mons. Franjo Ćuk, župnik i dekan, Donja Kupčina/Šišljavić Mato Sukalić, župnik i dekan, Sela k. Siska 20 godina svećeništva – ređen 1994. godine Branimir Motočić, župnik, Pešćenica 15 godina svećeništva – ređeni 1999. godine Drago Kozić, vojni kapelan, Zagreb Mladen Vidak, upravitelj župe, Žažina/M. Gorica/Stari Farkašić/Šišljavić 10 godina svećeništva - ređen 2004. godine fra Tomislav Božiček, upravitelj župe, Kloštar Ivanić 5. godina svećeništva – ređen 2009. Anđelo Maly, na studiju u Rimu Čestitamo dragim jubilarcima!

46 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

PRIOPĆENJA I OBAVIJESTI

IN MEMORIAM + Fra Nevinko Dušak, franjevac svećenik

Fra Nevinko Dušak, franjevac svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u četvrtak 29. kolovoza 2013. godine u Zagrebu u 81. godini života, 59. redovništva i 54. svećeništva.

Bio je po naravi veseo, otvoren i društven. U ophođenju je bio drag i uslužan. Volio je svoju domovinu i bio iskren domoljub. Bio je revan svećenik, navjestitelj Božje riječi i slavitelj svetih sakramenata. Po Božjoj milosti časno je ispunio svoju svećeničku zadaću služenja Bogu, Crkvi i narodu. Rado je odlazio među bolesne i nemoćne u starački dom te ih obilazio po kućama svjestan Gospodinove riječi da služiti bližnjima znači služiti samom Bogu. Njegova osobita ljubav bila je crkvena glazba. Bog ga je obdario sluhom i predivnim glasom. Rado je vodio zborove i svirao orgulje i na taj način slavio Boga.

Đuro Dušak rodio se u Zagrebu 30. ožujka 1933. od roditelja Franje i Agneze rođ. Stanovšek koji su od Boga primili i dvije kćeri Slavicu i Josipu - Pepicu koja je stupila u samostan redovnica Svetoga križa. Kršten je u crkvi sv. Petra u Zagrebu 19. travnja 1933. Četiri razreda osnovne škole završio je u Petoj nižoj gimnaziji u Zagrebu, a četiri viša razreda u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Poslije velike mature pohađao je konzervatorij i studirao pjevanje, ali je studij napustio jer u njemu nije našao svoje zadovoljstvo te se, nakon što je odslužio vojni rok, odlučio za svećeničko i redovničko zvanje. U novicijat je stupio u Cerniku 3. listopada 1954. i dobio redovničko ime Immaculatus - Nevinko. Prve jednostavne zavjete položio je 4. listopada 1955, a svečane 5. listopada 1958. Za svećenika je zaređen u zagrebačkoj katedrali 29. lipnja 1960.

U mjestima gdje je bio na službi ostavio je dojam čestita čovjeka, uzorna redovnika i savjesna svećenika koji je Božje lice otkrivao ljudima. Mnogi su u njemu imali onoga kojemu su mogli doći u svako vrijeme primiti riječ savjeta i ohrabrenja. Sprovodni obred predvodio je u ponedjeljak 2. rujna na Mirogoju u Zagrebu mons. Vlado Košić, biskup sisački. O o. Dušaku govorili su fra Željko Železnjak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, i Željko Filipović, načelnik općine Kloštar Ivanić. Zahvalne riječi na kraju sprovoda rekao je fra Tomislav Božiček, gvardijan i župnik iz Kloštar Ivanića. Na sprovodu je bilo više od 40 svećenika, mnogo redovnika i redovnica i mnoštvo vjernika iz Zagreba i Kloštar Ivanića.

Nakon prezbiterskoga ređenja prvu službu imao je u Vukovaru od 1960. do 1963. godine. Bio je pastoralni suradnik i kateheta. God. 1964. istu službu primio je u Virovitici. Kao orguljaš, zbo- rovođa, i voditelj ministranata 1965, godine bio je na službi na Trsatu. Od 1965. do 1974. godine vršio je službu župnoga vikara, vjeroučitelja, orguljala i zborovođe u Našicama. Od godine 1975. na službi je gvardijana u Požegi, sve do 1981. godine. Nakon toga bio je u Cerniku na službi vikara samostana, župnoga vikara i orguljaša. God. 1987. došao je na službu u Kloštar Ivanić. U Kloštar Ivaniću obavljao je službe župnoga vikara, vikara samostana, orguljaša, dušobrižnika bolesnih i nemoćnih osoba. Od god. 1993. do 1996. bio je gvardijan u Kloštar Ivaniću. U Kloštar Ivaniću ostaje do smrti.

Misu zadušnicu s homilijom u crkvi Krista Kralja na Mirogoju u Zagrebu predvodio je o. Železnjak, a na kraju mise pročitana su pisma sućuti s. Ivanke Mihaljević, provincijske predstojnice Bosansko-hrvatske provincije Prečistoga Srca Marijina školskih sestara franjevaka Krista Kralja, i s. Danijele Terezije Licul, poglavarice samostana karmelićanka iz Kloštar Ivanića. (PC)

47 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

IMENOVANJA, PREMJEŠTAJI I RAZRJEŠENJA

Begić Milan, župnik (Hrvatska Dubica), ekskardiniran je iz Banjolučke biskupije (BO br. 625/2013., od 8.11.2013.) i inkardiniran u Sisačku biskupiju (BO 489/2013., od 15.11.2013.) Benković Ivan, župnik (Repušnica), imenovan je dekanom Kutinskog dekanata (BO br. 475/2013., od 7.11.2013.) Božiček fra Tomislav OFM, uprav. župe Uznesenja BDM u Kloštar Ivaniću, imenovan je povjerenikom za pastoral branitelja (BO br. 436/2013., od 12.10.2013.) Bradica Stjepan, župnik (Lasinja), imenovan je privremenim upravitelj župe Sv. Martina biskupa u Pisarovinskoj Jamnici (BO br. 507/2013., od 28.11.2013.) Jozić Saša, razriješen je službe upravitelja župe Sv. Martina biskupa u Jamnici Pisarovinskoj i poslan na liječenje (BO br. 507/2013., od 28.11.2013.) Kinderić fra Pero OFM, imenovan je župnim vikarom u župi Uznesenja BDM u Kloštar Ivaniću (BO br. 329/2013., od 16.7.2013.) Karača Marko, imenovan je župnikom katedralne župe Uzvišenja Sv. Križa u Sisku (BO br. 355/2013. od 16.8.2013.). Dekret br. 280/2013., od 17.6.2013. poništava se. Korenu Marijanu, župniku, poništava se dekret br. 354/2013., od 17.6.2013. Mađer Ivica, župnik župe Sv. Ivana Nepomuka u Glini, imenovan je bilježnikom Glinskog dekanata (BO br. 459/2013., od 28.10.2013.) Pinjuh Božo, upravitelj župe (Sunja), ekskardiniran je iz Banjolučke biskupije (BO br. 626/2013., od 8.11.2013.) i inkardiniran u Sisačku biskupiju (BO 490/2013., od 15.11.2013.) Prucha Blahomir Blaž, subsidijar (Sisak) ekskardiniran je iz Banjolučke biskupije (BO br. 627/2013., od 8.11.2013.) i inkardiniran u Sisačku biskupiju (BO 491/2013., od 15.11.2013.) Rukavina fra Goran, OFMCap, uprav. župe (Topusko) imenovan je dekanom Glinskog dekanata (BO br. 458/2013., od 28.10.2013.) Šimunović Ivica, đakon, upućen na đakonski pastoralni praktikum u župu Sv. Petra apostola u Ivanić-Grad (BO br. 476/2013., od 11.11.2013.)

48 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

SRPANJ 2013. 10. primio fra Antu Ivanovića, župnika iz Vojnića;

2. u Samostanu Karmelićanki BSI na Vrhovcu u Zagrebu na Dan Družbe slavio sv. Misu povodom srebrnog i zlatnog jubileja redovničkih zavjeta sestara;

14. predvodio svečano misno slavlje u crkvi Sv. Alojzija Gonzage u Popovači i krstio Mihaela, peto dijete Željka i Antonele Faletar, i Antonija Kristijana, prvo dijete obitelji Čosić;

3. primio Krstinu Radić, voditeljicu Caritasa; primio vlč. Janka Lulića; primio gđu Natašu Čučić, odvjetnicu; u Velikom Kaptolu sudjelovao na tribini «Važnost ekumenskog nastojanja» u organizaciji biskupijskog Povjerenstva za ekumenizam i dijalog na kojoj je govorio sisački paroh u miru protojerej stavrofor Petar Oluić i povjerenik za ekumenizam i dijalog Sisačke biskupije vlč. Branimir Motočić;

15. sa gosp. Tomislavom Kršnjavijem posjetio Goru; 16. primio gđu Mariju Slišković, predsjednicu udruge Žene u Domovinskom ratu; 17. razgovarao sa fra Antom Barišićem, župnikom župe bl. Ivana Pavla II. iz Petrinje; 18. primio novog gradonačelnika Grada Petrinje gosp. Darinka Dumbovića u nazočnosti vlč. Josipa Karasa, upravitelja župe Preobraženja Gospodnjeg iz Petrinje;

4. otputovao u Slovačku; 5. u Nitri kao delegat HBK sudjelovao na crkvenom i državnom slavlju 1150 godina od dolaska svete braće Ćirila i Metoda u Slovačku i bio gost nitranskog biskupa mons. Vilima Judaka;

20. u Tušiloviću (župa Vojnić) posvetio novoizgrađenu crkvu sv. Ilije proroka i predvodio svečano misno slavlje u zajedništvu s definitorom franjevačke provincije Bosne Srebrne fra Ivom Orlovcem, gvardijanom franjevačkog samostana u Karlovcu fra Franjom Tomaševićem, župnikom iz Gvozda fra Tomislavom Jurićem, domaćim župnikom fra Antom Ivanovićem i svećenicima iz susjednih župa; na večer u Starom gradu u Sisku nazočio koncertu Damira Kukuruzovića;

6. u Đakovu sudjelovao na slavlju i svečanoj sv. Misi ustoličenja mons. Đure Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolite; posjetio sestre Karmelićanke u Đakovačkoj Breznici; 7. u crkvi sv. Lovre u Petrinji predvodio svečanu sv. Misu u zajedništvu sa dekanom i župnikom preč. Josipom Samaržijom i župnikom župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Josipom Karasom i krstio Jakova, sedmo dijete obitelji Ilije i Kristine Uvalić;

21. u župnoj crkvi sv. Martina u Dugom Selu predvodio sv. Misu i krstio Jakova, peto dijete obitelji Čulo;

8. primio gosp. Igora Cindrića i gđu Spomenku Jurić; 9. u župi sv. Brcka u Kalniku predvodio svečano misno slavlje povodom blagdana, zaštitnika župe, zajedno sa župnikom Zvonimirom Roginom i više svećenika iz Bjelovarko-križevačke biskupije, Križevačkog dekanata, te sa svećenicima koji su rodom iz te župe;

28. u marijanskom lurdskom svetištu u Vepricu slavio nedjeljnu Misu s hodočasnicima;

49 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

KOLOVOZ 17. predvodio svečanu sv. Misu povodomčetvrtog hodočašća Sisačke biskupije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u zajedništvu s brojnim svećenicima i proglasio sljedeću godinu u Sisačkoj biskupiji Godinom hrvatskih mučenika; 18. u Mariji Bistrici predvodio nedjeljno misno slavlje za hodočasnike; 20. potpisao Izjavu Komisije HBK „Iustitia et pax“ o poštivanju savjesti za nesudjelovanje u pobačaju; 23. u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku predvodio misu zadušnicu za žrtve totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća u koncelebraciji sa kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, novim katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i vikarom katedralne župe vlč. Ivanom Faletarom;

5. u župnoj crkvi u Granešini predvodio svečano misno slavlje za doživotne zavjete s. Eme Škriljevečki, srebrne i zlatne jubileje sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi,a u koncelebraciji su bili kancelar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Josip Karas i trajni đakon Vjekoslav Uvalić, župnik rodne župe s. Eme vlč. Izidor Ferek i bivši župnik u Svetom Iliji vlč. Ivan Košćak, te brojni drugi svećenici; 6. u Petrinji predvodio prvo misno slavlje na mjestu buduće crkve župe Preobraženja Gospodnjeg u naselju Slatina, zajedno s domaćim župnikom vlč. Josipom Karasom i brojnim svećenicima susjednih župa; 7. primio gosp. Josipa Stjepandića; primio gosp. Tomislava Kršnjavija; 8. primio gosp. Igora Cindrića; primio gđu Marijanu Petir; 9. u Gradu Petrinji na svečanoj sjednici povodom Dana Grada i blagdana sv. Lovre; 14. primio gosp. Dinka Pintarića; 15. u Gori proglasio župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije marijanskim svetištem Sisačke biskupije pod svečanim misnim slavljem u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom vlč. Paškom Glasnovićem i brojnim svećenicima; isti dan u Gospinom svetištu u Kloštru Ivaniću predvodio svečano misno slavlje u zajedništvu s gvardijanom i upraviteljem svetišta fra Tomislavom Božičekom, duhovnikom zajednice Cenacolo vlč. Ivanom Filipovićem i župnikom župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu vlč. Mirkom Brlićem; 16. primio u oproštajni posjet p. Alphonsa Mevoha iz Družbe Sinova Bezgrješne; u Mariji Bistrici s mladima Sisačke biskupije sudjelovao u programu hodočašća mladih i predvodio Službu svjetla;

25. u katedrali slavio svečano misno slavlje, predstavio župi Uzvišenja Sv. Križa i uveo u službu novog katedralnog župnika preč. Marka Karaču, kanonika Stolnog Kaptola Sv. Križa i katedralnog arhiđakona; 26. primio gđu Lidiju Kopjar, voditeljicu Turističke zajednice u Sisku; 27. primio gosp. Damira Šimića, slikara iz Siska; 28. predsjedao sjednici Upravnog vijeća biskupijske Zaklade za gradnju crkve u Zrinu; 29. primio gosp. Domagoja Moslera, predsjednika Zaklade fra Bonifacije Pavletić, gosp. Damira Kukuruzovića i gđu Tihanu Herceg Ivšić; 30. predsjedao sjednici Biskupskog vijeća; primio gđu Mariju Halić, direktoricu proizvodnje Međimurje graditeljstvo d.o.o.iz Čakovca i potpisao dodatak Ugovora za gradnju crkve u Gori; sudjelovao na informativnom sastanku za hodočasnike u Svetu zemlju u Dvorani bl. Ivana Pavla II. u Velikom Kaptolu; 31. u Udbini koncelebrirao shrvatskim biskupima na svečanoj sv. Misi koju je predvodio mons. Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode u Rimu; 50

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

RUJAN 1. u Ludbregu sudjelovao na svečanom misnom slavlju Svete nedjelje i spomena 500. obljetnice bule pape Leona X. koje je u zajedništvu biskupa Metropolije predvodio mons. Nikola Eterović iz Rima.

rao na svečanom misnom slavlju koje je predvodio mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup; 15. u Zrinu povodom 70. obljetnice stradanja stanovnika Zrina i 505. obljetnice rođenja Nikole Šubića Zrinskog blagoslovio postavljeni križ podno Starog grada Zrina, predvodio procesiju do mjesta srušene župne crkve Našašća sv. Križa te predvodio svečano Misno slavlje u zajedništvu s ravnateljem Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem, preč. Dragutinom Papićem, zrinsko-gorskim arhiđakonom, predsjednikom UV Zaklade fra Ivicom Petanjkom, domaćim župnikom vlč. Stjepanom Filipcem, župnikom iz Drenja vlč. Markom Ercegovcem i brojnim svećenicima s područja biskupijete sudjelovao na komemoraciji žrtvama Zrina i prigodnom kulturno-umjetničkom programu;

2. u Zagrebu se susreo sa gosp. Dragom Štambukom; predvodio na Mirogoju u Zagrebu sprovod za pok. fra Nevinka Dušaka, župnog vikara iz Kloštar Ivanića; posjetio gosp. Ivana Čermaka; 3. susreo se u Gradskom poglavarstvu u Sisku s gradonačelnicom Grada Siska gđom Kristinom Ikić Baniček i njenim suradnicima; primio dr. Milu Marinčića, povjerenika za Hrvatski martirologij; 4. razgovarao s fra Nikolom Juretom; primio biskupa porečko-pulskog u miru mons. Ivana Milovana; 5. predsjedao Svećeničkom danu Sisačke biskupije u Dvorani bl. Ivana Pavla II. u Velikom Kaptolu;

16. posjetio župnika vlč. Sašu Jozića u Pisarovinskoj Jamnici; susreo se sa sisačkim bogoslovima u Lasinji s vlč. Ivanom Grbešićem i domaćim župnikom preč. Stjepanom Bradicom slavio sv. Misu;

6. u crkvi Dobroga Pastira u Varaždinu slavio misu vjenčanja za mladence Juricu Rožmarić i Anu Ivančević; 8. u samostanskoj crkvi Kćeri Srca Isusova u Lasinji predvodio svečano misno slavlje, tijekom kojeg je prve zavjete položila s. Marija Faustina od Presvetog Srca (Marina Šikić),u koncelebraciji s dekanom Pokupsko-vukomerečkog dekanata mons. Franjom Ćukom, lasinjskim župnikom vlč. Stjepanom Bradicom, duhovnikom sestara vlč. Stjepanom Račićem i svećenicima gostima;

17. otišao u bolnicu Sestara milosrdnica u Vinogradsku u Zagreb;

9. sudjelovao u Bjelovaru na sjednici biskupa Zagrebačke metropolije; 12. predsjedao sjednici Biskupskog vijeća; u Zagrebu govorio u klubu Društva hrvatskih književnika na predstavljanju knjige dr. Ivana Goluba „Običan čovjek“; 13. primio gosp. Tomislava Kršnjavija, akademskog kipara; 14. u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku koncelebri51 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

LISTOPAD 23. sudjelovao na Tribini „Vjera i znanost – Traganje za Božjom česticom“, u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije u Velikom Kaptoluna kojoj je govorio fizičar dr. sc. Vuko Brigljević;

8. u Katedrali slavio sv. Misu zahvalnicu za hodočasnike koji su se vratili iz Svete Zemlje; 9. u samostanu u Galdovu susreo se sa fra Josipom Blaževićem, generalnim asistentom Reda franjevaca konventualaca za Srednju Europu, sa skupinom mladih redovnika u prisutnosti kancelara mons. Marka Cvitkušića, domaćeg župnika fra Nikole Jurete i župnih vikara fra Pere Kelave i fra Matije Antune Mandića;

24. primio gđu Đurđu Šušak i gđu Veneru Kordić; 25. primio gđu Valentinu Pintarić Badanjak; 26. sudjelovao na stručnom skupu vjeroučitelja Sisačke biskupije u organizaciji AZOO i Katehetskog ureda Sisačke biskupije u Velikom Kaptolu; primio gđu Danicu Matković iz Zagreba;

10. predsjedao Svećeničkom danu Sisačke biskupije u Velikom Kaptolu, na kojem je bio gost predavač prof. fra Darko Tepert;

28. u kapelici Velikog Kaptola slavio sv. Misu za djelatnike u Biskupijskom ordinarijatu;

11. primio o. Petra Olujića, umirovljenog paroha sisačkog; primio ing. Davora Salopeka iz Petrinje;

30. primio vlč. Krešimira Bulića; primio vlč. Ivana Faletara;

14. sudjelovao na susretu ravnatelja osnovnih i srednjih škola s područja Sisačke biskupije, u organizaciji Katehetskog ureda;

31. predsjedao sjednici Biskupskog vijeća;

15. blagoslovio tabernakul u kapelici bl. Alojzija Stepinca u Velikom Kaptolu; primio gđu Christinu Wegner i Ilonu Martens iz Neumünstera; primio gosp. Domagoja Moslera; 16. primio gosp. Vladu Čutura, člana uredništva Glasa Koncila;prisutan na humanitarnom koncertu Dječjeg pjevačkog zbora Tičeki za Zakladu Fra Bonifacije Ivan Pavletić u Domu kulture u Sisku; 17. primio Hansa Bocka iz Regensburga; nazočio humanitarnom koncertu Tičeka, u svrhu potpore Zakladi fra Bonifacije Ivan Pavletić, u kazalištu Kristalna kocka vedrine; 18. primio Spomenku Jurić, voditeljicu Ureda za kulturu; primio gosp. Ivicu Stjepandića; 21. sudjelovao na susretu redovnika i redovnica Sisačke biskupije u Velikom Kaptolu i predvodio sv. Misu u katedrali s povjernikom za pastoral osoba posvećenog života fra Goranom Rukavinom, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i brojnim svećenicima; 52 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

STUDENI rom Bulićem i drugim svećenicima u nazočnosti đakona Zagrebačke nadbiskupije, Varaždinske i Sisačke biskupije i bogoslova;

1. u Sisku predvodio misno slavlje ispred crkve Pohoda BDM u zajedništvu sa kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, domaćim župnikom vlč. Brankom Koretićem i drugim svećenicima Sisačko-katedralnog dekanata i potom predvodio molitvu za preminule na gradskom groblju;

11. uputio pismo svim župnicima, upraviteljima župa i samostalnih kapela, te svim samostanima u Sisačkoj biskupiji da potaknu vjernike na sudjelovanje u referendumu za brak i obitelj; sudjelovao u radu Povjerenstva za dodjelu stipendija Zaklade fra Bonifacije Ivan Pavletić;

2. uoči blagdana sv. Huberta u Katedrali predvodio misno slavlje za lovce i lovačka društva cijele Biskupije u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, povjernikom za lovce i ribolovce vlč. Božom Pinjuhom, katedralnim župnikom vlč. Markom Karačom i župnim vikarom katedralne župe vlč. Ivanom Faletarom;

12. kao predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog vodio Deveti međureligijski susret visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu na temu «Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica“;

6. primio p. Aleandra Paritantia, provincijala talijanske provincije Sinova Bezgrešne u pratnji p. Mariana Passarinia i dvojice subraće; primio gđu dr. Željku Markić; primio bogoslova Ivicu Šimunovića;

13. primio gđu Dubravku Lukinić iz Siska; nazočio klavirskom koncertu „Chopin za Prijatelje“u Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku upriličenom u korist Zaklade fra Bonifacije I. Pavletić;

7. predsjedao Svećeničkom danu Sisačke biskupije, na kojem je gostovao prof. Ivica Raguž;u Katedrali slavio sv. Misu zadušnicu za Franka Duffa, utemeljitelja Marijine legije u koncelebraciji sa katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i vikarom katedralne župe vlč. Ivanom Faletarom;

14. predsjedao sjednici Biskupskog vijeća; u Gori, na gradilištu svetišta Uznesenja BDM, blagoslovio križ koji je podignut na dovršeni zvonik te se susreo s projektantima, nadzornim inženjerom i izvođačima gradnje crkve; u Petrinji se susreo sa župnicima vlč. Josipom Karasom i fra Antom Barišićem;

8. u Velikom Kaptolu sudjelovao na predstavljanju knjige „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački ‘antifašizam’ protiv hrvatskog pučanstva“ autora Damira Borovčaka;

15. susreo o. Peru Olujića, paroha sisačkog u miru; u Zagrebu na KBF-u održao predavanja postdiplomcima u specijalizaciji dogmatske teologije iz kolegija „Marija u spisima hrvatskih katoličkih obnovitelja“;

9. sudjelovao u radu Povjerenstva za dodjelu stipendija Zaklade fra Bonifacija Ivana Pavletića; 10. u crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Budaševu podijelio red đakonata Ivici Šimunoviću predvodeći svečano misno slavlje u koncelebraciji sa mons. Anđelkom Košćakom, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, duhovnikom vlč. Vladom Razumom, generalnim vikarom mons. Josipom Ćorićem, kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom vlč. Krešimi-

16. uputio pismo svim župnicima, upraviteljima župa i samostalnih kapela, te svim samostanima u Sisačkoj biskupiji da dopuste braniteljima u crkvenim dvorištima prikupljanje potpisa za referendum o Vukovaru kao gradu posebnog pijeteta; posjetio znanstveni skup “Pogled u prošlost: 920 godina 53

Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

25. u kapelici Velikog Kaptola slavio sv. Misu za djelatnike u Biskupijskom ordinarijatu; u Varaždinu predvodio sprovod i misu zadušnicu u crkvi Dobroga Pastira za pokojnog Slavka Ivančevića;

povijesti Otoka Ivanicha” u Kloštar Ivaniću i slavio svečanu svetu Misu; 18. sudjelovao na komemoraciji za pokojnog petrinjskog gradonačelnika gosp. Željka Nenadića u Hrvatskom domu u Petrinji; na glavnom groblju u Petrinji predvodio sprovod pok. Željka Nenadića zajedno sa brojnim svećenicima i velikim brojem naroda;

26. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu sudjelovao na predstavljanju knjige „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački ‹antifašizam› protiv hrvatskog pučanstva“, autora Damira Borovčaka;

19. u crkvi Gospe Fatimske u vukovarskom Borovom Naselju predvodio misu zadušnicu za ubijene i nestale žrtve iz nekadašnje zgrade „Borovo Commerca“ u koncelebraciji sa kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom fra Vjenceslavom Janjićem i drugim svećenicima; u kapucinskom samostanu u Osijeku sudjelovao u predstavljanju knjige „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački ‹antifašizam› protiv hrvatskog pučanstva“ autora Damira Borovčaka;

27. primio članove Marijine Legije iz Petrinje predvođene gđom Suzanom Horinek i vlč. Ivanom Faletarom, duhovnikom; u Velikom Kaptolu nazočio tribini „Općeljudske vrijednosti u hrvatskim medijima“ u organizaciji Ureda za socijalni nauk Crkve Sisačke biskupije na kojoj su sudjelovali kolumnist Glasa Slavonije i Večernjeg lista Ivica Šola i glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić; 28. predsjedao sjednici komisije HBK „Iustitia et Pax“ u Zagrebu; posjetio apostolskog nuncija u RH mons. Alessandra D’Errica;

20. posjetio sestre Karmelićanke u Đakovačkoj Breznici; posjetio nadbiskupa đakovačko-osječkog u Đakovu; sudjelovao na predstavljanju knjige o Zrinu u Drenju i slavio sv. Misu u župnoj crkvi sv. Mihaela;

29. predsjedao sjedinici Biskupskog vijeća; 30. posjetio župu Vojnić.

21. u Varaždinu sudjelovao na sjednici biskupa Zagrebačke metropolije; prigodom obilježavanja 1. obljetnice osnutka Dijecezanskog muzeja Sisačke biskupije u Velikom Kaptolu nazočio predavanju mons. Jurja Kolarića „Očuvanje sakralne baštine“; 23. na početku Duhovne obnove za prosvjetne djelatnike s područja Sisačke biskupije pozdravio prisutne; u Katedrali Uzvišenja svetog Križa predvodio svečano misno slavlje i podijelio mandate vjeroučiteljima; 24. u crkvi Pohoda BDM u Starom Farkašiću slavio sv. Misu za vlč. Antuna Irgolića, ubijenog župnika ove župe u Drugom svjetskom ratu, zaključio Godinu vjere u Biskupiji i obilježio početak Godine hrvatskih mučenika u Sisačkoj biskupiji;

54 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

55 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

KRONIKA BISKUPA VLADE KOŠIĆA

56 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije

Biskupijsko hodočašće u Mariju Bistricu

Posveta crkve u Tušiloviću

Križevo u katedrali

Đakonsko ređenje Ivice Šimunovića

Hodočašće u Svetu zemlju

Prvo misno slavlje u župi Preobraženja Gospodnjeg

58 Službeni Vjesnik Sisačke biskupije